Search

U radu je prikazan povijesni razvoj populacije na ovim prostorima, trenutačna brojnost i perspektiva.

U radu su opisani uvjeti i načini uzgoja dunje. Također su opisane i karakteristike sorata (Bereczkego, leskovačka, vranjska, Champion, Gamboa, Maliformis, Orange)koje se mogu naći na Popisu voćnih vrsta za uzgoj u Republici Hrvatskoj, a mogu se kupiti u hrvatskim rasadnicima.

U radu je opisana vrsta citrusa, pomelo. Načini njegova uzgoja i razmnožavanja, te karakteristike i uporaba ploda.

Maslinarstvo na našoj obali ima dugu tradiciju. U vrijednosti domaće voćarske proizvodnje, maslinovo ulje nalazi se na drugom mjestu, iza jabuke. Veoma heterogeno uzgojno područje u kojem vladaju različiti pedološki, klimatski, socijalni, tradicijski i ekonomski uvjeti u značajnom su uvjetovali razvoj i status maslinarstva. Današnje stanje maslinarstva unatoč pozitivnim trendovima u proizvodnji i preradi još uvijek nije zadovoljavajuće. Cilj ovog rada bio je sagledati stanje maslinarstva (proizvodne resurs, proizvodnju i preradu) na cijelom uzgojnom području masline., Olive growing has a long tradition in our coast. Of the total national fruit production, the value of olive oil is ranked second, right behind apple production. Very heterogeneous growing areas characterized by different pedological, climatic, social, traditional and economic conditions, significantly influenced the development and status of olive growing. Despite positive trends in production and processing, the current status of olive growing is still unsatisfactory. The aim of this paper was to evaluate the current situation of olive growing (production resource, olive production and olive oil technology) in the whole olive growing area.

U radu su opisane osnovne karakteristike i uvjeti uzgoja japansko kineskih šljiva, te nekoliko sorata koje je moguće uzgajati u Hrvatskoj.

Školjkaši porodice češljača (Pectinidae) su vrlo cijenjeni među svjetskim potrošačima. Stoga se u razvoj tehnologije uzgoja češljača ulažu veliki napori. Diljem svijeta koriste se lokalne vrste porodice Pectinidae, ali i uvode nove, najčešće japanska kapica (Patinopecten yessoensis Jay, 1858.). Na tržište u Hrvatsku dolazi 16 vrsta školjkaša s istočnog dijela Jadrana, ali se uzgajaju samo dvije vrste (dagnja i kamenica). Mala kapica Chlamys varia nalazi se na mnogim lokalitetima, često na postojećim uzgajalištima školjkaša. Brojni svjetski autori smatraju da uzgoj male kapice treba temeljiti na mlađi uzgojenoj u mrjestilištu jer je prihvaćanje mlađi na kolektore nedovoljno uspješno i ovisno o varijacijama ekoloških čimbenika. Istraživanjem reproduktivnog ciklusa male kapice, došlo se do zaključka da se u prirodnim uvjetima najčešće mrijesti dva puta godišnje, a vrijeme mrijesta se mijenja ovisno o lokalitetu i od godine do godine.

Školjkaši porodice češljača (Pectinidae) su vrlo cijenjeni među svjetskim potrošačima. Stoga se u razvoj tehnologije uzgoja češljača ulažu veliki napori. Diljem svijeta koriste se lokalne vrste porodice Pectinidae, ali i uvode nove, najčešće japanska kapica (Patinopecten yessoensis Jay, 1858.). Na tržište u Hrvatsku dolazi 16 vrsta školjkaša s istočnog dijela Jadrana, ali se uzgajaju samo dvije vrste (dagnja i kamenica). Mala kapica Chlamys varia nalazi se na mnogim lokalitetima, često na postojećim uzgajalištima školjkaša. Brojni svjetski autori smatraju da uzgoj male kapice treba temeljiti na mlađi uzgojenoj u mrjestilištu jer je prihvaćanje mlađi na kolektore nedovoljno uspješno i ovisno o varijacijama ekoloških čimbenika. Istraživanjem reproduktivnog ciklusa male kapice, došlo se do zaključka da se u prirodnim uvjetima najčešće mrijesti dva puta godišnje, a vrijeme mrijesta se mijenja ovisno o lokalitetu i od godine do godine., Pectinides are a highly regarded sea product among the consumers. Huge efforts are being made for the development of farming technology. All around the world the local species of the Pectinidae family are being consumed along with some newly introduced species as for example Japanese scallop (Patinopecten yessoensis Jay, 1858). Althougt there are 16 species of shellfish from eastern Adriatic that are offered in Croatian markets, only two species are being farmed. Chlamys varia (variegated scallop) is often found in many locations, most often where the s alredy egsist shellfish farming. Many authors believe that farming must be conducted in the hatcheries since the spat settlement on the collectors has proven unsuccessful and dependent of many environmental factors. The research of hatchery cultivation of this species has been described. In most areas where the reproductive cycle has been studied there appear to be two main periods of spawning each year, but the timing can differ between areas, and between years.

Onečišćenje mora i oceana direktno utječe na organizme koji žive u njima, a indirektno na ljudsko zdravlje i resurse. Više od 80% morskog zagađenja uzrokovano je kopnenim zagađivačima (poljoprivreda, industrija, ...). Školjkaši zauzimaju sve značajniji položaj u suvremenoj prehrani, a time i u gospodarstvu. Kao i svi živi organizmi, školjkaši u uzgoju dio su ekološkog sustava. Intenziviranjem proizvodnje pojavljuju se zdravstveni problemi unutar samih uzgajanih populacija, a u nekim slučajevima je ugroženo i zdravlje krajnjeg potrošača - čovjeka. Cilj završnog rada jest, pregledom literature, istražiti putove onečišćenja mora i oceana te s primjerima povezati postojeću problematiku zagađenja i uzgoja s obzirom na biologiju i ekologiju školjkaša. Također, navedene su potencijalne opasnosti za ljudsko zdravlje, te sigurnosne mjere koje školjkaši moraju proći od uzgajališta do stola.

U diplomskom radu obrađeni su tehnološki i tehnički faktori pri uzgoju i skladištenju suncokreta kao vrlo važne uljne i medonosne biljke s osvrtom na mehanizaciju korištenu u pojedinoj fazi uzgoja i skladištenja.

Mirisna ljubičica cvate u proljeće nježnim cvjetovima privlačnog mirisa zbog kojih se često sakuplja s prirodnih staništa. Premda se vrsta odlikuje sitnim cvjetovima od davnina se proizvodi za rez, a zbog neodoljivog mirisa i rane cvatnje uobičajena je vrsta tradicijskih vrtova. Cijela biljka je jestiva i ljekovita tako da postoje brojne mogućnosti njezine primjene u prehrambene, farmaceutske i kozmetičke svrhe. Cilj ovog rada je predstaviti moguću tehnologiju proizvodnje mirisave ljubičice.

Cilj rada je opisati uzgojno tenološke postupke s jaradi u razdoblju od partusa do odbića ili klanja, u koje spadaju: briga oko tek ojarene jaradi, hranidba kolostrumom i mlijekom, hranidba mliječnom zamjenom, obezrožavanje, kastracija, odbiće i odabir jaradi za rasplod.

Cilj ovoga rada je objasniti sva razdoblja u uzgoju koza i jaradi koje se s tehnološkog stajališta smatraju najzahtjevnijim, osobito objasniti djelovanje hranidbe u pojedinim uzgojnim razdobljima na učinkovitost kozarske proizvodnje, reprodukcijske odlike, količinu i kvalitetu proizvoda (mesa i mlijeka), zdravlje i dobrobit životinje. U kritična razdoblja svakako spadaju odabir ili formiranje stada kao postupak na kojemu se temelji sva planirana daljnja proizvodnja, priprema koza i jarčeva za pripust te organizacija pripusta, postupak s gravidnim kozama, jarenje, odbiće jaradi, hranidba rasplodne jaradi te zasušenje. Navedena razdoblja u uzgoju koza i jaradi tehnološki su zahtjevnija, traže više znanja uzgajivača i više uloženoga truda i brige oko životinja u proizvodnji.

Uzgoj i oplemenjivanje ruža javlja se već u starome vijeku, a prvi kultivari su zabilježeni početkom 16. stoljeća. Europske i azijske divlje forme ruža glavni su „oplemenjivači“ suvremenih uzgajanih ruža. Značajne ruže za ukrasnu hortikulturu mogu se podijeliti na ; Stare vrtne ruže i moderne hibridne ruže, čiji će najvažniji predstavnici biti opisani. U suvremenom uzgoju kao i u rasadničarskoj proizvodnji niz je uzgojno - ekoloških zahtjeva koje treba poštivati. Terenskim istraživanjem primjene ruža na javnim i privatnim lokalitetima zelenih površina grada Šibenika vidimo da se „budi“ interes za uporabom starinskih i modernih hibridnih ruža koje su bile zapostavljene. Na trima istraživanim lokalitetima zabilježeno je više od 70. 000 ruža kao starinske, stablašice, penjačice, polijante, tlo pokrivačice, engleske ruže i hibridne čajevke s više od 50 različitih kultivara sađenih pojedinačno, skupine i špalire. Adekvatne mjere njege i održavanja ruža na svim lokalitetima nisu u potpunosti ispunjene. Ruža je zahtjevna kultura, malo korištena na javnim zelenim površinama, a više na privatnim na području grada Šibenika.

U radu su opsani ekološki uvjeti za uzgoj mandarine, razmnožavanje mandarine, najznačajnije sorte, kakvoća plodova kao i teškoće u uzgopju mandarina.

Cilj ovog rada bio je objasniti najvažnija razdoblja u uzgoju jaradi za rasplod, od jarenja do prvog pripusta, koje se s tehnološkog stajališta smatraju najzahtjevnijima.

Uzgoj školjkaša je vrsta marikulture koja ima najdužu povijest na našim prostorima. Prvenstvene dvije vrste školjkaša koja se uzgajaju u RH su kamenica (Ostrea edulis) i dagnja (Mytilus galloprovincialis). Postoje pokušaji i intenzivne studije o povećanju asortimana uzgoja posebno jakopske kapice (Pecten jacobaeus) i male kapice (Chlamys varia). Uzgajalište „Lukar projekt“ je tek oformljeno uzgajalište, i nalazi se u Maunskom kanalu na lokaciji nekadašnjeg uzgoja bijele ribe. Na uzgajalištu se uzgajaju kamenica i dagnja, a uočena je samostalna pojava male kapice. Na samoj lokaciji provode se intenzivne analize kakvoće mora i mesa školjkaša, kako bi se dobio detaljniji uvid u stanje lokaliteta te procijenila mogućnost uzgoja školjkaša na ovom lokalitetu Maunskog kanala. U radu je dan prikaz biologije i ekologije školjkaša, posebice onih koji se uzgajaju na uzgajalištu „Lukar projekt“. Također se je obradila tehnologija uzgoja navedenih vrsta.

Dalmatinski pas je međunarodno priznat kao hrvatska izvorna pasmina, te je samim time značajan dio našeg kulturno-povijesnog nasljeđa i dio biološke raznolikosti Republike Hrvatske. Dokazi da je dalmatinski pas dio hrvatske povijesti i izvorna hrvatska pasmina su mnogobrojni: od slika do rukopisa u kojima je opisan. Povijesno je dalmatinski pas imao značajnu ulogu u lovu i osobnoj obrani, a zbog svog specifičnog i atraktivnog izgleda držali su ga i za pratnju. Danas je dalmatinski pas prije svega cijenjen i držen kao kućni ljubimac. Međutim, dalmatinskog psa, kao pasminu, karakteriziraju i različite nasljedne bolesti koje značajno utječu na zdravlje same životinje, ali i na daljni uzgoj i održavanje pasmine. Među najučestalijim i najistraženijim nasljednim bolestima dalmatinskih pasa ubrajamo: kongenitalnu gluhoću, atopijski dermatitis, sindrom brončanosti dalmatinskih pasa, larengealnu paralizu-polineuropatiju, te leukodistrofiju dalmatinskih pasa. Na temelju rezultata mnogobrojnih istraživanja, preporučljivo je da se psi koji očituju oboljenja i njihovi bliski srodnici ne koriste u uzgojnim programima. Danas je, primjenom rezultata analize DNA i postojećim molekularno-genetskim testovima olakšano isključivanje jedinki – nosioca bolesti iz daljnjeg uzgoja.

Izvorno kineski rod, krizanteme su u uzgoju skoro 4000 godina: s budističkim redovnicima krizantema preko Koreje stiže u Japan 390. g. n.e., gdje postaje simbolom japanske carske kuće za prve izložbe, 910. godine. ...

Porodica orhideja je jedna od najbrojnijih u biljnom carstvu i obuhvaća gotovo 800 različitih rodova, s više od 25 000 vrsta te 100 000 umjetnih hibrida kojih je svake godine sve više. U Hrvatskoj zastupljene su i samonikle orhideje od kojih je najzastupljeniji rod Orchis i rod Ophrys. Uzgoj orhideje je u zaštićenim prostorima (staklenici, plastenici) u čiju namjenu postoji veliki izbor prikladnih vrsta roda Phalaenopsis.

Uzgojni programi u govedarstvu zadnjih uvođenjem "genomske selekcije" doživljavaju značajne zaokrete, o čemu se zadnjih godina vode brojne polemike. Postavlja se pitanje o opravdanosti naših očekivanja od "genomske selekcije" i novih metoda procijene "genomske uzgojne vrijednosti" goveda (GUV), mogućnosti daljnje učinkovitije uzgojne izgradnje, rizika i novih šansi. Pitamo se u cijelom tom procesu, kakva je pozicija nacionalnih uzgojnih programa i načina njihove moguće prilagodbe, uzgajivačkih udruženja koja vode nacionalne uzgojne programe, reprodukcijskih centara i ostalih partnera u uzgoju goveda.

Radilice mogu razlikovati odrasle matice s obzirom na srodstvo sa članovima pčelinje zajednice, i to vjerojatno uporabom kemijskih signala podrijetlom iz mirisne žlijezde. zbog te diskriminatorne mogućnosti radilice se vrlo agresivno ponašaju prema unesenim maticama, no takvo ponašanje obično ne završava fatalno.

Kadulja ili žalfija (Salvia officinalis L.) je trajnica iz porodice Lamiaceae. Naziv potječe od lat. riječi salvere što u prijevodu znači"spasiti" ili "biti dobroga zdravlja". Ova izvorno mediteranska biljka, uspijeva u cijeloj Europi, od Engleske i Španjolske pa do Turske te u Aziji i sjevernoj Americi. U Hrvatskoj kadulja je raširena u priobalju, posebno na otocima i kamenjaru dalmatinskog krša, gdje je korisna jer veže zemlju da je ne raznosi bura – stoga je često zovu najkorisnijim grmom u pošumljavanju krša. Najbolji predijeli kadulje su područje od Dubrovnika do Metkovića, srednjodalmatinski otoci i poluotok Istra. Biljka je punog svjetla, podnosi visoke temperature, sušu, ali i zimske niske temperature Kadulja nema posebno velikih zahtjeva prema kvaliteti zemljišta i uspješno se može uzgajati na skoro svim tipovima tla, pa i na siromašnim zemljištima Listovi kadulje se beru u punoj cvatnji i suše u hladu ili u sušarama, a destilacijom se dobiva eterično ulje. Glavne aktivne sastavnice eteričnog ulja su tujon, 1, 8 – cineol, kamfor i borneol. Pripravci od kadulje pomažu kod različitih tegoba kao što su prehlade, upala grla, angina, bolesti dišnih putova, tonzilitisa, bolesti desni i mnogih drugih oboljenja, bilo u obliku uvaraka za ispiranje usta ili toploga čaja. Prilikom korištenja kadulje kao i njenih pripravaka potreban je oprez. Ne smije se koristiti tijekom duljeg vremenskog razdoblja niti u velikim količinama, već isključivo kada je to potrebno. Pored korištenja u ljekovite svrhe kadulja se zbog svog antioksidativnog i antiseptičkog djelovanja sve više primjenjuje i u prehrambenog industriji, posebice mesnoj. Listovi koji su gorkog i trpkog okusa ujedno su i odličan začin mnogim jelima.

U svijetu pa tako i u Hrvatskoj najveći broj koza se uzgaja na nepristupačnim, suhim područjima oskudne vegetacije. Gospodarska važnost uzgoja koza očituje se kroz proizvodnju većeg broja kvalitetnih proizvoda (meso, mlijeko, vlakno, gnoj). Nadalje, koze kao čistači terena od korova i šiblja direktno utječu na smanjenje mogućnosti izbijanja požara te doprinose poboljšanju kakvoće pašnjaka. Izbor sustava kozarenja uvjetovan je raspoloživim poljoprivrednim površinama, tipom i bujnošću vegetacije, proizvodnim ciljem, pasminom, tradicijom, vjerom i običajima. U Republici Hrvatskoj uzgaja se oko 65.000 rasplodnih koza, a temeljem evidencije Hrvatske poljoprivredne agencije uzgojno selekcijski rad provodi se na 9560 grla.

S ciljem povećanja proizvodnje, smanjenja proizvodnih troškova i smanjenja upotrebe radne snage početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u području Španjolske razvio se sustav uzgoja masline u superintenzivnom uzgoju. Prvi pokusi su postavljeni na razmacima sadnje 5 x 4 m odnosno oko 500 stabala po hektaru. Nakon dužeg istraživanja kao optimalni razmak sadnje prihvaćen je razmak 4 x 2, 5 m odnosno oko 1.000 stabala na hektar. Za superintenzivni uzgoj dana se koristi nekoliko sorta, a najviše je u upotrebi Arbequina, sorta koja je zbog sitnog ploda gotovo bila nestala, Osim Arbequine dosta se koristi Arbosana i Koroneiki. Smisao superinztenzivnog uzgoja maksimalno smanjenje upotrebe radne snage, a koja je najpotrebnija u berbi. Naime berba je potpuno mehanizirana i obavlja se kombajnima s radnim, učinkom 2, 5 h/ha površine. Ovaj sustav uzgoja danas u svijetu zauzima površinu od 50.000 ha, a u 2009. godini u Španjolskoj je posađeno 10.000 ha masline u superintenzivnom uzgoju. U našoj zemlji posađen je prvi superintenzivni maslinik na površini od 2 ha u vlasništvu Agrolagune d.o.o. iz Poreča.

U članku su opisane osnove uzgoja i mogućnosti uporabe crnog oraha.

Uzgoj tuna ima vrlo važnu ulogu u ribarstvu Republike Hrvatske. Bio je najproduktivniji i najdohodovniji segment hrvatskog ribarstva u cjelini koji je davao neto izvoza više od sto milijuna dolara. Najnoviji podaci govore o uzgoju 3.592 tona tune u 2010. godini. Uzgoj omogućava kontinuirano zapošljavanje, tržište je za sitnu plavu ribu, jedna od najvažnijih djelatnosti na otocima. Uzgoj tuna je pokrenuo nove društvene procese, iz urbane sredine ide se tražiti posao u ruralnu, veoma pozitivno sa socio-ekonomskog aspekta i poželjno u cilju održivosti otoka i njihova razvoja. Povećani su kapaciteti hrvatskih tunogojilišta, ali i restrikcije ICCAT-a. Opravdano, jer tuna je danas jedna od ugroženih vrsta.

U radu su ukratko opisane štete od mraza na voćkama i mogućnosti njihovog ublažavanja.

Po opsegu proizvodnje jabuka je u svijetu, a i kod nas, najzastupljenija kontinentalna voćna vrsta. U suvremenom uzgoju jabuka, odnosno za uzgoj jabuka u gustom sklopu, koriste se vegetativne podloge slabe bujnosti i to uglavnom M 9, a mogu se koristiti i podloge M 26, i M 27. Uzgojni oblik izravno određuje strukturu krošnje. Kod jabuka se danas najviše primjenjuje oblik vitkog vretena. Osnovni cilj suvremene proizvodnje jabuka je da se uz najniže troškove ostvare redoviti prirodi te plodovi dobre kvalitete. Sa ekonomskog aspekta najvažnija je profitabilnost proizvodnje, odnosno dobit koju proizvođač ostvaruje.

Uzgoj triploidnih kultivara lubenice je tek u začetku, no za potrošače su interesantniji zbog manje veličine i veće slatkoće u odnosu na standardnu (diploidnu) lubenicu. Kod kultivara WDL 5571, WDL 5574, WDL 5575 uzgajanih u hidroponu, pratio se tjedni porast i broj listova primarnog izboja, ukupan broj muških i ženskih cvijetova na biljci te morfološka i kemijska svojstva plodova.

Cilj diplomskog rada bio je pokazati kakav utjecaj imaju stanišni uvjeti i nasljedne osobine na razvoj srneće divljači u lovištu „Bosiljevo“, koje je s obzirom na kvalitetu staništa iznad prosjeka za uzgoj srneće divljači. Prikazan je utjecaj staništa i nasljednih osobina u lovištu te analizom dokazana gospodarska starost srneće divljači od šest godina. Iz dostupnih materijala (lovnogospodarska osnova, evidencija trofeja, trofejni listovi i sl.) vidljivo je, da gospodarenje srnećom divljači nije obavljano po uzgojnim principima, što je za posljedicu imalo nepravilnu strukturu odstrjela u prvom razdoblju analize. Uvođenjem propisanog obrasca „Dopuštenje za lov“ poboljšana je struktura odstrjela, što je i pokazatelj da se stručnim pristupom može poboljšati kvaliteta trofeja srneće divljači u lovištu, stoga je neophodna kontinuirana edukacija lovaca.

Uzgoj papiga u svijetu je poznat od davnih vremena. Uzgoj papiga u Hrvatskoj službeno datira od početka 20.og st., a njegov procvat čekao se do '70.-ih godina istog stoljeća. U Hrvatskoj je moguć uzgoj svih vrsta papiga, iako se klimatski uvjeti razlikuju od njihovih postojbina. Pretežno se uzgajaju australske i afričke vrste papiga, tj. najviše tigrice, personate, ružogrle itd.. Njihov je uzgoj relativno lagan u odnosu na uzgoj većih papiga poput kakadua i ara, koje se također uzgajaju, ali ne u jednakoj mjeri kao male papige. Prije bilo kakve odluke koje papige nabaviti i od kojih vrsta sastaviti matična jata, uzgajivač se treba detaljno informirati o svakoj vrsti pojedinačno. Uzgajivač treba znati svaki detalj o načinu života, držanju, prehrani, uparivanju i razmnožavanju vrste koju želi uzgajati, a ujedno mora poznavati i zakone koji reguliraju uzgoj određenih papiga, (onih su zaštićene). Pravilnikom o uvjetima držanja, načinu obilježavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu utvrđuju se uvjeti držanja papiga u zatočeništvu, te način njihova obilježavanja i evidencije. Gotovo sve vrste papiga ne zahtijevaju osobit napor uzgajatelja pri uzgoju, uz uvjet da im se osiguraju pravilni i pogodni uvjeti. Važno je znati da svaka vrsta papige ima svoje zahtjeve u pogledu smještaja, prehrane i pronalaženju parova. Izračunom je pretpostavljena godišnja dobit od uzgoja papiga, a iz nje proizlazi da se uzgajivaču uložen novac može povratiti tek nakon 24 mjeseca uzgoja.

U radu je opisano gospodarenje (uzgoj, zaštita, lovi i korištenje) srne obične u zajedničkom otvorenom lovištu „Vukovo-Kordoš“ koje se nalazi u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

U ovom istraživanju ispitan je prirast prema duljini i masi 5 veličinskih skupina komarče na 5 različitih temperatura.

Breskva (Prunus persica) se pretežno uzgaja u umjerenoj klimatskoj zoni na svim kontinentima i zauzima značajno mjesto u svjetskoj proizvodnji voća sa više od 18.500.000 t (uključujući nektarine). U Hrvatskoj se proizvodnja breskve intenzivirala 60-ih godina prošlog stoljeća kada se podižu veći plantažni nasadi pretežno u jadranskom području, dok su ratna razaranja uzrokovala posredno i neposredno velike štete u proizvodnji na društvenim i privatnim površinama. Današnja proizvodnja iznosi samo 10.110 t, a od nasada na nekad društvenim površinama ističe se nasad „Agroprodukt“ Pula 25 ha u Istri. Današnje proizvedene količine nisu ni izbliza dovoljne za samodostatnu opskrbljenost tržišta breskvom. Zbog toga se pribjeglo značajnijem uvozu breskve, a posljednjih godina dolazi do sve većeg interesa proizvodnje sadnica i podizanja novih nasada breskve novim tehnologijama uzgoja kako bi se postigao što veći urod, poboljšala kvaliteta te posljedično stvorio veći dohodak investitorima. Suvremena proizvodnja breskve bazira se na pojavi novih sorata i podloga, no nije se sustavno istraživalo do kojih je promjena u zadnjih dvadesetak godina došlo u toj proizvodnji. Organizirana i smišljena voćarska proizvodnja zasniva se na održavanju odnosa između vegetativne i generativne aktivnosti voćaka pa prema tome smatramo vazu, vretenasti grm, i vitko vreteno najpovoljnijim sustavima uzgoja. Sve više se javlja tehnologija uzgoja breskve u zaštićenom prostoru na područjima gdje to klimatski uvjeti dopuštaju, prije svega u Kini i južnoj Italiji na način da breskva upotrebom PVC tunela bez grijanja ranije dolazi na tržište 20-ak dana te time postiže veću cijenu što takav način uzgoja čini isplativim. Koriste se sorte ranog dozrijevanja, većinom one s malim zahtjevom za prikupljenom sumom inaktivnih temperatura (ispod 7 0C), koje rano ulaze u puni rod. Prednost se daje sortama visoke rodnosti kod kojih je učinak berbe što veći. Sklop je 1500 voćaka/ha, a uzgojni oblik je Y-sustav. Voće se može brati mjesec dana prije nego u tradicionalnim voćnjacima. Urodi su zadovoljavajući s odličnim cijenama koje se postižu za rano voće.

Penjačice su zeljaste ili drvenaste biljke koje rastu penjući se vertikalno uz neku potporu uz pomoć posebnih organa namijenjenih pričvršćivanju. Listopadne penjačice gube svoje lišće ujesen ili početkom zime, a ponovno prolistaju u proljeće, kada su naročito privlačne. Kod odabira penjačica za vrt uvijek gledamo njihovu veličinu, boje cvjetova, listova i njihove plodove. No, osim toga treba odabrati biljku koja neće brzo prerasti svoj položaj i zagušiti susjedne biljke. Penjačicama je potrebno osigurati oslonac pomoću kojega će rasti. Neki od materijala za izradu oslonaca su konopci, žice, mreže, čelične cijevi, štapovi bambusa i drvo. Redovito orezivanje najvažnije je za uspješan rast i razvoj gotovo svih penjačica. Oblikovanje se sastoji od toga da se najsnažnije grane pričvrste za oslonac, tvoreći zanimljiv oblik. Penjačice se razmnožavaju sjemenom, reznicama i običnim grebeničenjem. Najljepša penjačica koje u proljeće daje bijele cvjetove je Clematis montana . Sa crvenim cvjetovima su Akebia x pentaphyla i Canarina canariensis. Šarene, grimizno-žute cvjetove imaju hibridi kozje krvi Lonicera periclymenum 'Italica' i Lonicera americana. Zlatno žute cvjetove nose Clematis rehderiana i Lonicera tragophylla. Prekrasne ljubičasto-modre cvjetove u proljeće nose kultivari pavitine, glicinije i akebije. Listovi listopadnih penjačice u jesen dobivaju jesenje boje. Penjačice obrasle lišćem jesenjih boja izvrsne su za stvaranje dominantnih izložaka na pergolama. Gotovo sve penjačice napadaju štetočinje i bolesti. Neki od njih su: lisna uš, gusjenice, hrušt, pjena kukaca, uholaže, pauci i puževi.

Rad obrađuje hranjivu vrijednost i uvjete uzgoja maline.

Crna liska glavna je vrsta divljači kojom se gospodari u uzgajalištu divljači „Miholjac“ na površinama ribnjaka u Donjem Miholjcu. Tijekom izrade rada analiziran je Program uzgoja divljači uzgajališta „MIHOLJAC“, stručna i znanstvena literatura kako bi se postiglo bolje razumijevanje biologije, navika i potreba crne liske. Ova vrsta neposredno je vezana za močvarna i vodena staništa koja su u ovom uzgajalištu većinom umjetnog karaktera jer je uzgajalište ustanovljeno na području gospodarskih ribnjaka. Iako su navedene površine umjetnog karaktera, na njegovom području razvila se prirodna vodena vegetacija, što znači da je potrebno održavati staništa ove divljači onakvima kakva su ona pogodna za uzgoj ove vrste divljači, iako je primarni cilj proizvodnje ribnjaka riba. Koliko je to moguće potrebno je raditi na očuvanja dijelova ribnjaka koji imaju močvarni karakter, tršćaka te pokosa nasipa u onoj mjeri koja neće negativno utjecati na proizvodnju ribe te uništavanju samih ribnjaka. Raditi na očuvanju raznih oblika trajne vegetacije koji služe kao zaštita i izvor hrane za ovu vrstu divljači. Bonitiranjem staništa i izračunom lovnoproduktivne površine utvrđen je matični fond od 300 kljunova crne liske kojom se može gospodari na području istraživanoga uzgajališta. Kao mjere uređenja lovišta postavit će se 10 hranilišta na 10 lokacija u skladu sa naputcima stručne literature i u suradnji sa stručnom službom za provedbu programa uzgoja divljači.

U radu se opisuje planika i njezine najznačajnije sorte u uzgoju. Također se obrađuju, uvjeti uzgoja te načini korištenja ploda.

Na uzgajalištima tuna u poduzeću „Sardina“ d.d. Postira obavljena su istraživanja u razdoblju od travnja 2001 godine do siječnja 2004. godine Istraživanje je provedeno na dvije lokacije ; na koncesiju u uvali „Smrka“ i „Grška Vela“. Na 7 uzgojnih kaveza s tunama (Thunnus thynnus), tehnološki je praćen uzgoj tijekom dva uzgojna ciklusa. Kod skupine A uzgoj je trajao 21 mjesec i analizirala su se dva uzgojna kaveza, dok je kod skupine B uzgoj trajao od 6 do 9 mjeseci i analizirano je pet uzgojnih kaveza. Posebna pozornost posvećena je hranidbi tuna, količini potrebne hrane, utjecaju prehrane na različite parametre tune, a cilj je bio odrediti vrstu hrane koja utječe na porast biomase ribe u uzgoju. Istraživanja tijekom navedenog perioda pokazala su da je tuna zbog svojih navika, brzog metabolizma, grabežljivosti i dobrog prirasta, jako pogodna vrsta za uzgajanje. Hranidba tune obavlja se malom plavom ribom, te uvoznom srdelom i haringom iz sjevernih mora, koja je visoko kalorična i u svom biokemijskom sastavu sadrži veliki postotak masti. Međutim takav način hranjenja utječe na funkcionalnost jetrenih stanica koje kod tovljene tune pokazuju znakove masne degeneracije. Istraživanje je pokazalo da količina unesene hrane ovisi o temperaturi, te da utjecaj temperature na rast prividno prestaje padom temperatura ispod 13° C. Specifična stopa rasta (SGR) manja je kod tuna uzgajanih 21 mjesec, dok je vrijednost termalnog koeficijenta rasta (TGC) viša je pri nižoj temperaturi. Biološki indeks konverzije hrane (BCR) najprihvatljiviji je u kavezu koji je hranjen 7 mjeseci, prosječna ulovna masa tune bila je oko 11 kg.

U radu se opisuje salak (tropska voćna vrsta) i njegove najznačajnije sorte. Također se obrađuju i uvjeti uzgoja.

U radu se opisuju uvjeti uzgoja drijena i utjecaj njegove konzumacije na zdravlje.

U radu su opisane neke specifičnosti kljova kao trajnorastućih očnjaka divlje svinje. Istraživanjem je obuhvaćeno 46 parova sjekača iz dva lovišta. U svrhu što točnijeg utvrđivanja dobi odstrijeljene životinje i pravilnog gospodarenja divljim svinjama utvrđivane su razlike u pojedinim metodama određivanja dobi. Uspoređivane su tri metode - Biegerova metoda, Brandtova metoda i metoda tetive. Sukladno polučenim rezultatima, kao metoda izbora pri rutinskoj procijeni dobi nakon odstrjela trebala bi se primjenjivati Brandtova metoda. Metoda tetive se pokazala kao nepouzdana metoda za određivanje dobi i kao takva nije preporučljiva. Metoda po Brandtu uglavnom precjenjuje dob životinje, dok ju metoda po Biegeru umanjuje (u odnosu na metodu po Brandtu). Primijećene razlike u dobi pri određivanju na lijevom i desnom sjekaču iste životinje, primjenom iste metode, pozivaju na redovite procjene na oba sjekača i eventualne korekcije dobivenih rezultata.

Hrvatski centar za konjogojstvo-Državne ergele Đakovo i Lipik je krovna nacionalna ustanova za konjogojstvo. Središnji registar kopitara vodi centralnu bazu podataka o kopitarima (49 registra pasmina konja i 27 registra uzgojnih tipova). Ima ukupno 21 796 registriranih kopitara, od kojih je 19 306 konja. Pod selekcijskim obuhvatom je 37% toplokrvnjaka, 59% hladnokrvnjaka i 4% ponija. Novčano se potiču uzgoji autohtonih pasmina konja (hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak i međimurski konj) te izvorno zaštićena pasmina lipicanac i magarci. Lipicanci, arapski i engleski punokrvnjaci, haflingeri i gidrani uzgojeni u Hrvatskoj su i međunarodno priznate pasmine. Savezi uzgajivača konja su ovlaštene uzgojne organizacije koji samostalno provode uzgojne programe. U potpunosti provode uzgojno selekcijski rad pasmina za koje imaju ovlaštenje ministarstva. Saveze uzgajivača po pojedinim pasminama čine uzgajivači konja udruženi u konjogojske udruge. U Hrvatskoj su trenutno registrirana četiri saveza udruga uzgajivača konja (sa 43 udruge uzgajivača i 11 privatnih ergela konja). Centralna baza podataka sa novim programskim sustavom omogućava vođenje svih podataka o uzgoju kopitara i izdavanju Identifikacijskih dokumenata (putovnica) koje zahtijeva regulativa Europske unije. Ekološki se uzgajaju autohtone pasmine konja. Uzgoj konja za konjičke sportove obuhvaća konje sportskih pasmina i konje za terapijsko jahanje. Konji se koriste u rekreacijske svrhe i nezamjenjivi su dio tradicijskih kulturnih manifestacija.

U radu je opisana kakvoća i osnove uzgoja pitaya kaktusa.

U radu je obrađena zdravstvena vrijednost duda, vrste duda(bijeli, crveni i crni), način i uvjeti uzgoja te razmnožavanje.

Biserke se u Republici Hrvatskoj uzgajaju vrlo malo, ali zbog specifičnog okusa mesa na meso divljači, trebalo bi ih više uzgajati. U radu su ukratko opisani najvažniji tehnološku postupci.

Sažetak: Engleski koker španijel najpopularniji je i jedan od najstarijih španijela. Spada u VIII. FCI skupinu – Retriveri (donasači), dizači divljači (šunjkavci), psi za vodu. Iako je lovački pas, često je i kućni ljubimac. Živahan je, snažan i ima jak kostur. Visina kod mužjaka od 39 do 40 cm, a u ženke od 38 do 39 cm. Ne smije biti viči od 41 cm. Uške su mu vrlo dugačke i prekrivene mekanom dlakom. Najčešće je crne ili smeđe boje. Jednobojan može imati bijele oznake na grudima. Ima ih i žute, narančastih i crvenih boja. Mogu biti i šareni, dvobojni i trobojni. Okretan je, pametan, vjeran i odan. Posebna mu je odlika živahan temperament. Neumorno radi u lovu, pronalazi, hvata i donosi pernatu ili dlakavu divljač, bez obzira je li je mrtva ili ranjena i sposobna bježati. Mora proći posebnu obuku da bi ostao u radu na domet puške. Za dizače se priređuju utakmice, kao i za sve druge lovačke pse. Posebno se ispituju mladi, a i stariji psi na utakmicama na kojima se ispituju samo urođena svojstva, dok se za izvježbane pse priređuje svestrana utakmica, na kojoj pas mora pokazati da je uistinu svestrano upotrebljiv za sitnu i krupnu divljač. Njega pasa se sastoji u čišćenju njegove kože i dlake, kupanju, uočavanju eventualnih ozljeda, čišćenju ušiju i očiju, odsijecanju noktiju i skidanju zubnog kamenca. Budući da naginje debljanju, treba ga pažljivo hraniti ; dnevno 200 do 250 g mesa, 60 do 80 g riže te kuhanog povrća. Njegova dlaka traži često četkanje, a osjetljive oči i uši zahtijevaju dobru njegu da ne dođe do upale i da se ne nastane krpelji i nakupe trave.

Prikazana su morfološka svojstva rajčice, uvjeti uzgoja, potreba hranjiva i gnojidba, izbor kultivara, tehnologija uzgoja i berbe, kao i opis i suzbijanje važnijih bolesti i štetnika rajčice.

Priznanjem uzgoja engelskog punokrvnjaka u 2006. godini učinjen je veliki iskorak u uzgoju RH značajan za sve uzgajivače i vlasnike ove pasmine konja. Matična knjiga obuhvaća sve podatke o uzgoju ove pasmine u razdoblju od 2006. do 2009. godine uključujući i tri zasebna dodatka (Popis prihvaćenih rodova u 2009. godini, Kondor rodoslovlja i Dodatne rodove verificirane priznanjem istih u registru engleskog punokrvnjaka Srbije. Kao najznačajniji dodatak u ovom izdanju matične knjige zasigurno je Dodatak II, tj. Kondor rodoslovlja koji je razmatran i odobren na ISBC vijeću (International Stud Book Comittee) pod točkom 16. Status konja obilježenih sa oznakom "Kondor" bili su veliki problem ne samo u registru engleskog punokrvnjaka RH, već i Srbije - dvaju zemalja sa najvećim brojem konja ove pasmine na prostoru bivše Jugoslavije. Rad na priznanju preostale populacije nastavit će se istim intenzitetom sa ciljem definiranja statusa svih konja.

Čovjek je kroz povijest mijenjao svoje prirodno stanište, način ishrane te ga prilagođavao svojim novim, ubrzanijim životnim potrebama. Globalizacija je sa sobom donijela pregršt novih biljnih vrsta, a znanost je zauvijek promijenila način proizvodnje hrane i lijekova. Stare biljne vrste koje se koriste za prehranu zamijenile su neke nove vrste koje su dovele do zaborava nekih nekoć vrlo zastupljenih biljnih vrsta. Ovaj rad bavi se proučavanjem danas zanemarenih voćnih vrsta kao što su bazga, aronija, oskoruša, mušmula, žižula i brekinja koje su se koristile u mnogim sferama života.