Search

Sestrinska skrb za pacijente s inkontinencijom

Specifičnosti skrbi za dijete s dijabetesom

S žalovanjem se susrećemo već od najranijeg djetinjstva pri separaciji od majke kao i gubitcima koji su u odrastanju i tijekom života neminovni. Gubitkom emocionalno važnog objekta gubimo i njegovu ljubav i privrženost nakon čega je neminovan proces žalovanja koje može biti normalno i patološko. U oba slučaja radi se o snažnom emocionalnom angažmanu. Međutim, u patološkom žalovanju ožalošćeni nije u stanju adekvatno odgovoriti i prilagoditi senovoj situaciji što dovodi do remećenja psihološke, biološke i socijalne ravnoteže. Takvo stanje, kod nekih osoba, može potrajati čitav život. Osobe koje žaluju na patološki način prisiljene su potražiti stručnu pomoć budući da su smetnje takvog intenziteta da utječu na njihovo funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Skrb za osobe s kognitivnim oštećenjima

Sestrinska skrb bolesnika s oštećenjem vida

Sestrinska skrb za pacijenta s vrućicom

Sestrinska skrb za stare ljude

Skrb za osobe s autizmom u zajednici

Sestrinska skrb za umirućeg bolesnika

Skrb o djetetu s Down-ovim syndromom

Ideja skrbi kao temelj etike u sestrinstvu

Sestrinska skrb za bolesnika s inkontinencijom urina

Skrb za osobe s cističnom fibrozom

Sestrinska skrb za pacijenta s dekubitusom

Skrb za osobe s kraniocerebralnim ozljedama

U radu su prikazani rezultati istraživanja stavova građana prema starijim osobama. Uzorak ispitanika bio je 278 građana s područja Bjelovarsko - bilogorske i Sisačko - moslavačke županije. Cilj rad bio je ispitati stavove građana s obzirom na skrb o starijim osobama i doživljaju starosti kao tereta za okolinu te ispitati statistički značajne razlike građana u stavovima o starijim osobama s obzirom na sociodemografska obilježja ispitanika. Faktorskom analizom izdvojena su četiri faktora na skali stavova građana o starijim osobama: starije osobe kao teret za okolinu, skrb društva za starije osobe, skrb obitelji za starije osobe i dužnost kćeri ili sina da brinu o ostarjelim roditeljima. Dobiveni rezultati govore da su stavovi o starijim osobama kao teretu okolini negativni, da su očekivanja, većim dijelom od društva, ali i od obitelji, da skrbi o starijima te da je boravak u vlastitu domu (uz pomoć plaćene osobe ili nekog člana obitelji) najbolji izbor skrbi, ali uz postojanje mogućnosti izbora odlaska u dom umirovljenika i udomiteljsku obitelj. Sociodemografska obilježja (dob, spol, obrazovanje, radni status te mjesto življenja) su se pokazala važnim za stavove skrbi o starijima, ali i u doživljaju starosti kao tereta za okolinu. Rezultati mogu poslužiti u planiranju bolje skrbi za starije osobe, uz već postojeće, i to u cilju kvalitetnijeg života starijih osoba i zadovoljstva njihovih potencijalnih skrbnika.

Sestrinska skrb za bolesnika s dekubitusom

Specifičnosti skrbi za osobe s cerebralnom paralizom

Sestrinska skrb za umiruće bolesnike

Unatoč porastu broja oboljelih od Alzheimerove bolesti, u Hrvatskoj ne postoje istraživanja koja u fokusu imaju njegovatelje člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti. Prvi empirijski podaci o toj populaciji dobiveni su u ovom istraživanju. Cilj rada bio je ispitati kako njegovatelji procjenjuju svoje zdravlje. U istraživanju je sudjelovalo 38 njegovatelja. Rezultati istraživanja pokazali su da uslijed zahtjevne uloge skrbi, zdravlje njegovatelja je narušeno. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u skladu s dobivenim nalazima kreirali programi pomoći i podrške.

Cilj rada bio je dobiti uvid u strategije suočavanja kojima se koriste njegovatelji člana obitelji osobe oboljele od Alzheimerove bolesti obzirom na spol njegovatelja i duljinu skrbi o oboljelom. Metode: Broj sudionika istraživanja bio je 38, a raspon dobi kretao se od 26 do 88 godina (M=61, 1 ; SD=14, 2). Prema bračnom statusu, 65, 8% ispitanika je u braku, 2, 6% je razvedeno, 2, 6% su udovci/ice, 7, 9% živi s partnerom/icom, te 21, 1% ispitanika su samci. Obzirom na radni status, 42, 1% ispitanika su umirovljenici, 42, 1% je zaposleno, 15, 8% nije u radnom statusu. Prosječna duljina njegovateljske skrbi je 4, 5 godina, a dob oboljelih kreće se od 55 do 99 godina Za prikaz rezultata korištene su mjere deskriptivne statistike, dok su razlike testirane Hi kvadrat testom. Podaci su prikupljeni tijekom 2008. godine na području Hrvatske anketiranjem njegovatelja u Udruzi za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i poštanskim putem u suradnji s liječnikom specijalistom. U istraživanju je korišten Upitnik strategija suočavanja obitelji u krizi (F-COPES) koji sadrži 30 čestica kojima se ispituju strategije suočavanja i rješavanja problema korištenih od strane člana/ova obitelji. Rezultati: Nema statistički značajnih razlika u odgovorima muških i ženskih njegovatelja, međutim zamjetan je trend da žene u nešto većoj mjeri nego muškarci kao strategije suočavanja koriste socijalnu podršku i duhovnu potporu. Nije utvrđeno postojanje statistički značajnih razlika u strategijama suočavanja obzirom na duljinu skrbi, iako je zamjetno da se s povećanjem godina skrbi povećava korištenje strategije traženja duhovne potpore, a smanjuje pasivno/izbjegavajuća procjena situacije. Utvrđeno je da njegovatelji s povećanjem duljine skrbi sve više koriste adaptivne, problemu usmjerene strategije suočavanja nastojeći pronaći rješenje koje će im omogućiti prevladavanje postojeće krize. Zaključak: Najčešće korištena strategija suočavanja njegovatelja u procesu skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti je redefiniranje situacije u cilju praktičnijeg načina prihvaćanja situacije dok je najmanje korištena strategija mobilizacija obitelji. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu aktiviranja resursa obitelji, zajednice te društva u cilju unapređenja kvalitete skrbi i života oboljelog i njegove obitelji.

Sestrinska skrb tijekom normalne trudnoće i babinja

Sestrinska skrb za pacijenta s dekubitusom

Cilj istraživanja bilo je ispitati učestalost kontakata medicinskih sestara s pacijentima oboljelim od HIV-a, ispitati stavove medicinskih sestara oko čuvanja profesionalne tajne o HIV pacijentima, te utvrditi stavove medicinskih sestara oko educiranosti vlastite profesije u vezi HIV-a. U okviru istraživanja provedana je anketa s medicinskim sestrama/tehničarima u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Među najvažnijim rezultatimo treba istaknuti: značajan broj ispitanika/ca (43%) svjedočio je diskriminaciji HIV pozitivnih pacijenata (od strane od drugih pacijenata), a 27% upoznato je sa slučajevima otkrivanja profesionalne tajne o HIV pozitivnim osobama. Rezultati su ujedno pokazali da medicinske sestre/tehničari smatraju da svi pacijenti zaslužuju jednaku kvalitetu zdravstvene skrbi, uključujući i oboljele od HIV-a, te da se u radu sa spomenutim pacijentima pridržavaju načela propisanih Etičkim kodeksom Hrvatske udruge medicinskih sestara.

Skrb za osobe s autizmom

Skrb za oboljele od celijakije

Sestrinska skrb pacijenata s dekubitusom

Specifičnosti skrbi za osobe s down sindromom

Sestrinska skrb za bolesnike s oštećenjem vida

Skrb za osobe s osteogenesis imperfecta

Skrb za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oblika demencije opisana je kao najzahtjevniji oblik skrbi s kojim se osoba treba suočiti, sukladno razvojnom stadiju bolesti. Obitelj čini najveći resurs u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti kada ona više nije u mogućnosti efi kasno skrbiti sama o sebi. Dosadašnja istraživanja pokazala su da skrbnici tri četvrtine dana provode u skrbi za oboljelog, a taj udio provedenog vremena pokazuje trend povećanja kako bolest napreduje. Skrb za člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti može imati negativan utjecaj na obitelj, odnosno skrbnika na psihološkom, profesionalnom i/ili fi nancijskom planu (često odustaju od plaćenog rada ili su prisiljeni reducirati broj radnih sati), a može poremetiti i međusobne odnose s obitelji i širom okolinom. Preuzimanjem zahtjevne uloge skrbi o članu obitelji, skrbnik često također postaje »žrtvom bolesti« koja treba pronaći načine nošenja sa svime što bolest donosi. Stoga je cilj ovog rada, temeljem pregleda relevantne literature, identifi cirati nekoliko općih problema s kojima se suočavaju skrbnici osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. Nadalje, u radu se stavlja fokus na iskustva skrbnika, na razumijevanje teškoća s kojima se skrbnici susreću u skrbi za oboljelog člana obitelji, uključujući između ostalog depresivnost i skrbnički stres. Naglašavase važnost podrške u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti, te su dane preporuke za daljnje djelovanje.

Skrb za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oblika demencije opisana je kao najzahtjevniji oblik skrbi s kojim se osoba treba suočiti, sukladno razvojnom stadiju bolesti. Obitelj čini najveći resurs u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti kada ona više nije u mogućnosti efi kasno skrbiti sama o sebi. Dosadašnja istraživanja pokazala su da skrbnici tri četvrtine dana provode u skrbi za oboljelog, a taj udio provedenog vremena pokazuje trend povećanja kako bolest napreduje. Skrb za člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti može imati negativan utjecaj na obitelj, odnosno skrbnika na psihološkom, profesionalnom i/ili fi nancijskom planu (često odustaju od plaćenog rada ili su prisiljeni reducirati broj radnih sati), a može poremetiti i međusobne odnose s obitelji i širom okolinom. Preuzimanjem zahtjevne uloge skrbi o članu obitelji, skrbnik često također postaje »žrtvom bolesti« koja treba pronaći načine nošenja sa svime što bolest donosi. Stoga je cilj ovog rada, temeljem pregleda relevantne literature, identifi cirati nekoliko općih problema s kojima se suočavaju skrbnici osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. Nadalje, u radu se stavlja fokus na iskustva skrbnika, na razumijevanje teškoća s kojima se skrbnici susreću u skrbi za oboljelog člana obitelji, uključujući između ostalog depresivnost i skrbnički stres. Naglašavase važnost podrške u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti, te su dane preporuke za daljnje djelovanje., The care for a person with Alzheimer’s disease or with some other type of dementia is described as the most demanding form of care and the approach to the care depends on the illness stage. The family presents the largest resource in the care for a patient with Alzheimer’s disease when he is no longer capable of taking care of himself effi ciently. The research up to date suggests that the carers spend three quarters of a day caring for the patient, and this portion increases with the progress of the disease. The care for a family member with Alzheimer’s disease can have a negative eff ect on the family, i. e. the carers, on psychological, professional and/or fi nancial level (they frequently quit paid jobs or are forced to reduce working hours) and it can disturb relations within the family and with the environment. By assuming a very demanding role of caring for a family member, the carer often becomes »a victim of the disease« who needs to find ways of dealing with the burden of the disease. Therefore, the objective of this article is, on the basis of relevant literature, to identify certain general problems with which are faced the carers of patients with Alzheimer’s disease. Moreover, the article focuses on carers’ experience, understanding the diffi culties with which the carers are faced in caring for a sick family member, including depression and carer stress. The importance of the support in the care for a patient with Alzheimer’s disease is also underlined and suggestions for future actions are proposed.

U ovom radu se govori da je udomiteljstvo oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se osobi u obiteljskom okruženju pruža briga primjerena njegovoj dobi i potrebama.

Sestrinska skrb za bolesnika s hipotermijom

Skrb za osobe oboljele od cistične fibroze

Autor u doprinosu propituje neke opće i temeljne, dakle teorijske aspekte sestrinstva. Koncepcija doprinosa se očituje u tri glavna dijela. U prvom dijelu autor analizira ideju sestrinstva u svjetlu identitetskog pitanja, a u kontekstu društva općenito i zdravstva posebno. Drugi dio doprinosa odmah se nadovezuje na prvi, jer autor u njemu analizira smisao i značenje sestrinstva u svjetlu autonomne profesije i/ili autentičnoga poziva, zvanja. Sestrinstvo kao autonomna profesija je novijega datuma, no njegova povijest svjedoči u prilog autentičnom zvanju, tj. karizmatskom pozivu sui generis za njegovanje bolesnika, činjenica koja (je) sačinjava(la) samu srž sestrinske prakse. Treći dio doprinosa se pobliže bavi idejnim aspektima etike sestrinstva. Autor u njemu pokušava utvrditi vrijednosnu supstanciju sestrinske prakse u svrhu definiranja temelja etike sestrinstva. Tu vrijednosnu supstanciju autor istražuje u značenju medicinske ili zdravstvene skrbi. Iako je koncept medicinske skrbi višeznačan i višedimenzionalan, autor zagovara integraciju svih vrijednosnih aspekata različitih značenja medicinske skrbi u jednu jedinstvenu cjelinu kao realnom i neupitnom vrijednosnom temelju profesionalne etike sestrinstva. Dakle, sestrinska praksa skrbi za bolesnika bitno uvjetuje artikulaciju profesionalne etike sestrinstva., The author questions some general and fundamental, that is, theoretical aspects of nursing. The concept of the article is presented in three main sections. The first analyses the idea of sisterhood in the light of the question of identity and in the context of society in general and particularly with health. The second section immediately relates to the first because the author analyses the sense and meaning of sisterhood in the light of autonomous professions and/or authentic calling, vocation. Nursing as an autonomous profession is more recent however its history witnesses in favour of an authentic calling, i.e. charismatic call sui genris to care for the ill, a fact that creates the actual meaning of sisterhood. The third section deals in detail with the aspect of the ethics of nursing. The author attempts to determine the value substance of nursing with the aim of defining basic ethics of nursing. That substance value is researched in the medical meaning and health care. Even though the concept of medical care is manifold and multi-dimensional, the author supports integration of all value aspects of the various meanings of medical care and one complete whole as a real and unquestionable value based on the professional ethics of nursing. Therefore, nursing care of the ill vitally articulates the professional ethics of nursing.

Svaki dvanaesti čovjek, stariji od 65 godina oboli od Alzheimerove bolesti, a 24% starijih od 75 godina ima neki oblik ove bolesti. U razvijenim zemljama svijeta, odnosno svim zemljama ” starog stanovništva” (u koje se ubraja i Hrvatska), oko 50% starijih od 85 godina boluje od Alzheimera. Upravo ta dobna skupina najbrže je rastuća populacijska skupina! Sam po sebi nameće se zaključak koliki problem će uskoro biti ova bolest koja se s pravom nosi epitete ” tinjajuće bombe” i ” tihe epidemije” . Alzheimerova bolest progresivna je, neizlječiva i može dovesti do potpune ovisnosti o drugima. Radi propadanja moždanih stanica, oboljele osobe gube psihičke, fizičke i mentalne funkcije. Naglašen je gubitak pamćenja, gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, nemogućnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti i radnji. Oboljele osobe se osjećaju bespomoćno i izgubljeno. U vrlo teškom položaju je i obitelj, odnosno skrbnici oboljelog. Briga o bolesniku zahtijeva potpunu posvećenost i radikalno mijenja život čitave obitelji. Obzirom da nije izlječiva, naglasak treba dati usporavanju bolesti, što duljem zadržavanju bolesnika u početnim stadijima bolesti, sprečavanju preuranjenog institucionaliziranja bolesnika te pomoći obiteljima u skrbi. Kako bi se to postiglo, potrebna je kvalitetna i kontinuirana edukacija o bolesti, sustavna skrb te primjerena, sustavna evidencija. U ovom trenutku, u Hrvatskoj ne postoji primjerena registracija dijagnosticiranih bolesnika. Samim time ne postoji niti motivacija stručnjaka za precizno evidentiranje ove dijagnoze. Iz ovih razloga, Alzheimerova bolest (G30) vrlo često se krije pod drugim dijagnozama, najčešće demencijama. Često ostaje i nedijagnosticirana, a simptomi se pogrešno interpretiraju kao normalan proces starenja što je vrlo štetno za oboljelu osobu, obitelj i društvo.Osim toga, ne postoji sustavno riješena skrb, posebno za oboljele u ranom i srednjem stadiju bolesti, a koja bi se kvalitetno mogla riješiti kroz dnevni boravak u gerontološkim centrima.Kao što je već naglašeno, nužno je sustavno praćenje kroz registre, ali i evaluacija utvrđivanja Alzheimerove bolesti.

Postupak i inicijalnog upućivanja u sustav specijalne edukacije. Kriteriji određivanja vrste i razine specifične edukacijsko reilitacijske podrške za osobe s razvojnim teškoćama tijekom cijelog života.Integracijski model edukacije i zapošljavanja uz podršku.

Porast udjela starijih ljudi u općoj populaciji sve je veći, a zahtjevi za zadovoljavanjem njihovih socijalnih i zdravstvenih potreba gotovo su uvijek veći od gospodarskih mogućnosti društva čak i kada se radi o vrlo bogatim društvima. Starija populacija predstavlja izrazito heterogenu skupinu, a jedan od razloga takve heterogenosti i specifičnosti potreba starijih ljudi na određenom području uvjetovana je i heterogenošću različitih lokalnih zajednica. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi demografske i populacijske osobitosti starijeg stanovništva na različitim područjima Hrvatske (grad Zagreb, Istra, Dalmacija, Slavonija), njihovo obiteljsko i zdravstveno stanje, potrebnost i dostupnost različitih zdravstvenih, socijalnih i drugih usluga skrbi, te njihovo zadovoljstvo životom. Zanimale su nas i razlike u svim navedenim varijablama. U istraživanju je sudjelovala 1281 starija osoba, od čega 858 žena i 423 muškarca u dobi od 54 do 100 godina. Prosječna dob ispitanika bila je 73 godine. Rezultati upućuju na vrlo raznolike potrebe i specifična obilježja starijih ljudi s obzirom na područje Hrvatske u kojem žive. Utvrđene razlike su od velike važnosti psiholozima u lokalnoj zajednici kako bi bili što djelotvorniji u planiranju programa skrbi za starije osobe te u što boljem zadovoljavanju njihovih potreba.

Rad obrađuje odnos prema prirodi i čovjeku s biblijskoga stajališta pri čemu se osobita pozornost poklanja činjenici stvorenosti kako čovjeka tako i prirode. To onda pretpostavlja brigu i skrb u ljubavi za sve stvoreno. Članak ukazuje na važnost ekologije u Bibliji.

Ciljevi MATRA projekta u području kvalitete života osoba s mentalnom retardacijom usmjereni su na stjecanje znanja koja će polaznicima omogućiti promjenu odnosa i statusa osoba s mentalnom retaradacijom u instituciji i vlastitoj obitelji, bolju suradnju roditelja i stručnjaka, osiguravanje pretpostavki za planiranje programa tretmana i planiranje projekata u svrhu poboljšanja kvalitete života klijenata.

Heideggerova rana istraživanja poslanica sv. Pavla pružaju mogućnost razvijanja jedne fenomenologije religije koja s onu stranu svakog opredmećujućeg i psihologizirajućega odnosa sam fenomen religije promatra s obzirom na tijek njezina »izvršenja« u faktičnom «vjerničkom tubitku«. Vraćanje sv. Pavlu ima stoga karakter otkrivanja strukture »prakršćanske religioznosti«, u kojoj se zrcali čovjekova ontološka »zabrinutost« (Bekümmerung) za vlastiti tubitak koja izvire iz neposjedovanja sigurnoga znanja o spasenju i nadolasku Spasitelja (παραυσια). U tom se smislu fenomenologija prakršćanske religioznosti pretvara u analitiku vjerničkoga tubitka i time istodobno postaje pripravom one egzistencijalne analitike tubitka koja se konačno uoblikuje u Heideggerovu Bitku i vremenu.

Centar za psihijatriju Rijeka organiziran je početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj 1992. godine. U početku se program ostvarivao u samo dvije sobe u klinici. Nakon nekog vremena dobiven je status posebnoga psihijatrijskog odjela. Godine 1997. odjel se seli u drugu zgradu. Tada započinje novi program i nova organizacija rada. Članovi tima su različitih profesija: psiholozi, psihijatri, psihijatrijske sestre, socijalni radnici te likovni terapeut. Svi su educirani iz područja psihoterapije i psihotraumatologije. Jezgru tima čini šest do sedam osoba koji svoja iskustva prenose s generacije na generaciju. Od srpnja 1997. postali smo Regionalni centar za psihotraumu. Organizirani smo u vidu trijažne ambulante, dnevne bolnice i bolničkog liječenja a provodimo terapiju (intezivnu, suportivnu, produženu), evaluaciju terapijskih programa putem praćenja pacijenata i edukaciju.

Premda se interes za socijalnu zaštitu i edukaciju osoba s mentalnom retardacijom javio u Hrvatskoj već pred 100 godina, s aspekta struke ne može se smatrati da je današnji položaj osoba s posebnim potrebama u Hrvatskoj zadovoljavajuć. Pregled situacije na polju skrbi za djecu i odrasle s mentalnom retardacijom u Republici Hrvatskoj pokazuje da ima još puno mjesta za napredak.

Katolička pastoralka upućuje mlade bogoslove i svećenike, osobito župnike, kako će vršiti na koristan način svoju svećeničku službu među vjernicima. Koliko je istaknuta služba u katekizaciji djece i mladih, toliko nije zanemarena ni služba u proviđenju bolesnih i starih.