Search

Posljednjih nekoliko desetljeća svjedoci smo ubrzanog razvoja informacijskih tehnologija. Komunikacija se nikada nije odvijala tolikom brzinom i putem toliko različitih kanala kao što je to danas. No, unatoč tehnološkom razvoju, najvrjedniji oblik komunikacije je i dalje onaj licem u lice. Sve ono što je riječima izgovoreno, potpunu vrijednost dobiva tek u sinergiji sa elementima našeg vizualnog izričaja. Emocije (osjećaji) su ono što nas pokreće iznutra. Zahvaljujući njima opstali smo i razvijali se kroz povijest. a njihova manifestacija zajednička je i ljudima i životinjama. U ovom radu istražit ćemo što su to uopće emocije, koja je njihova uloga u neverbalnoj komunikaciji, kako se manifestiraju, kako ih prepoznati i kako utječu na odnose u cjelini. Također, osvrnut ćemo se i na znanstvenike koji su postavili temelje za daljnja istraživanja, kao i one koji su istraživanja podigli na sasvim novu razinu. Kako se emocije ne javljaju uvijek i kod svakog u istom intenzitetu i ne izazivaju iste reakcije, razvijeni su i alati za mjerenje, prepoznavanje i stupnjevanje istih. Otkriveno je sedam osnovnih, urođenih emocija, kojima je dodijeljen i izraz lica koji emocija izaziva i ti izrazi su poznati svima i njih možemo simulirati. Mikroekspresije su sasvim druga vrsta izraza, skoro neprimjetni, a javljaju se kada želimo sakriti kako se zaista osjećamo. Sklonost uljepšavanju, izmišljanju i obmani svojstvena je čovjeku, a o razlozima ovakvog ponašanja, izrazima koji odaju lažljivca, te ostalim pokazateljima govorimo u nastavku rada. Učeći o vlastitim emocijama upoznajemo sami sebe, ali i druge, emocije nas oblikuju i usmjeravaju, kreiraju naš unutarnji svijet. Svjesnost o vlastitim osjećajima omogućuje nam kontrolu vlastitih reakcija, a ujedno doprinosi i razumijevanju drugih. Loše, razarajuće emocije ne mogu biti dobra podloga za razvijanje društva međusobnog razumijevanja i empatije.

Investitori na financijskim tržištima često se ne ponašaju racionalno, već je njihovo ponašanje pod utjecajem različitih psiholoških i kognitivnih čimbenika te karakteristika osobnosti. Brojni su eksperimenti i istraživanja dokazali utjecaj ovih faktora na donošenje investicijskih odluka. Cilj ovog rada je, putem strukturalnog modela, utvrditi koji bihevioralni faktori i s kojim intenzitetom utječu na donošenje investicijskih odluka i performanse. Naime, SEM je najprikladnija metoda za navedenu analizu, s obzirom da promatra psihološke varijable, koje se smatraju latentnim, jer nisu direktno mjerljive, a također simultano promatra više uzročno-posljedičnih veza. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom od 31.5. do 7.7.2021. godine, na uzorku od 310 investitora (malih ulagatelja) koji trguju vrijednosnim papirima na uređenom tržištu. Procijenjena su ukupno četiri modela, od toga dva CB-SEM i dva PLS-SEM modela, kako bi se identificirala prikladnija metoda i model koji s najpouzdanijim rezultatima opisuje veze između bihevioralnih faktora, investicijskih odluka i performansi. Na temelju usporedbe karakteristika mjernih i strukturalnih modela, zaključeno je da je PLS-SEM pristup prikladniji za procjenu u ovakvom tipu istraživanja. Naime, PLS-SEM, kao uzročno-prediktivna tehnika, pronalazi rješenje za odabir modela koji je točno specificiran i daje uzročno-posljedična objašnjenja, a istovremeno je prikladan za predviđanje. Odabrani model daje zaključke o postojanju utjecaja bihevioralnih faktora na investicijske odluke. Ustanovljeno je da heuristike (samouvjerenost) ne utječu značajno na investicijske odluke, dok elementi prospektne teorije (odbojnost prema gubitku i korištenje mentalnog računovodstva) pozitivno utječu na investicijske odluke. Sklonost investitora ponašanju krda negativno utječe na investicijske odluke pojedinaca. Emocije i raspoloženje investitora imaju značajan i pozitivan utjecaj na dugoročno korisne investicijske odluke. Samo jedna dimenzija osobnosti, i to stabilnost, pozitivno utječe na investicijske odluke, dok prilagodljivost nema značajan utjecaj. Dodatno ispitan utjecaj analiziranja tržišnih faktora na donošenje investicijskih odluka je pozitivan. Investicijske odluke, promatrane kroz preferencije prema dugoročnim investicijama, koje donose dugoročne koristi, posljedično pozitivno utječu na zadovoljstvo investicijskim performansama. Investors in financial markets often do not behave rationally, but their behavior is influenced by various psychological and cognitive factors, as well as personality characteristics. Numerous experiments and research have proven the impact of these factors on investment decisions. The aim of this thesis is to determine which behavioral factors influence investment decision making and performance and with what intensity, by using a structural equation model. SEM is the most appropriate method for this analysis, since it observes psychological latent variables, which are not directly measurable, and it also simultaneously observes multiple cause-and-effect relationships. The research was conducted via survey questionnaire in the period from May 31 to July 7, 2021, on a sample of 310 investors on the stock market. Four models were estimated, including two CB-SEM and two PLS-SEM models, to identify a more appropriate method and a model which describes the relationships between behavioral factors, investment decisions and performance with the most reliable results. Based on a comparison of the measurement and structural model characteristics, it is concluded that the PLS-SEM approach is more appropriate for estimation in this type of research. PLS-SEM, as a causal-predictive technique, selects a model that is correctly specified and explains the causal relationships, while at the same time it is suitable for prediction. The selected model provides conclusions about the existence of the impact of behavioral factors on investment decisions. It has been found that heuristics (overconfidence) do not significantly affect investment decisions, while prospect theory elements (loss aversion and the use of mental accounting) positively influence investment decisions. Herding bias negatively affects the investment decisions of individuals. Investors' emotions and mood have a positive significant impact on long-term beneficial investment decisions. Only stability, as one personality dimension, has a positive effect on investment decisions, while plasticity has no significant impact. The additionally examined impact of analyzing market factors on investment decisions is positive. Investment decisions, observed through the preference for long-term investments, which yield long-term benefits, consequently have a positive effect on the investment performance satisfaction.

Namjena ovog sveučilišnog udžbenika je da se studentima psihologije i srodnih studija, istraživačima i stručnjacima u području psihologije starenja i gerontologije općenito te svima zainteresiranima za ovu temu na našem govornom području na jednom mjestu ponude recentna i empirijski utemeljena saznanja o uspješnom starenju. Udžbenik je podijeljen u šest poglavlja. U uvodnom se pokušava definirati sam koncept uspješnog starenja te objasniti sličnosti i razlike u odnosu na srodne koncepte. Također se opisuju i različiti metodološki pokušaji i izazovi u području ispitivanja uspješnog starenja. U drugom poglavlju opisuju se sociodemografske odrednice i utjecaj životnog stila, odnosno tjelovježbe, prehrane i zdravstvenih navika na proces starenja. U trećem poglavlju razmatraju se determinante uspješnog kognitivnog starenja i očuvanja kognitivnih funkcija i u starijoj dobi. Poglavlje također nudi pregled različitih intervencija koje mogu pomoći uspješnom kognitivnom starenju, čija je učinkovitost potkrijepljena rezultatima istraživanja. Četvrto poglavlje bavi se relevantnim i širokim područjem doprinosa emocija, osobina ličnosti, osobnih resursa i značajnih socijalnih odnosa uspješnom starenju. U petom poglavlju razmatra se proces uspješne prilagodbe na umirovljenje kao dio procesa uspješnog starenja. Poglavlje također daje pregled istraživanja različitih kontekstualnih i osobnih čimbenika koji na tu prilagodbu utječu. Zadnje, šesto poglavlje bavi se doprinosom duhovnosti (povezanom s religioznošću ili nezavisno od nje) uspješnom starenju i lakšem prihvaćanju smrti.

Već od najranije dobi djeca se počinju likovno izražavati, a upravo je crtež način izražavanja. Dječji crtež je važno sredstvo djetetova izražavanja i njegove komunikacije s okolinom. Djeca imaju veću privrženost bojama od odraslih. One snažno utječu na njihov doživljaj i izražavanje osjećaja. Dječji crteži u boji su spontana projekcija njegove unutrašnjosti. Same boje nam otkrivaju dječje emocionalno stanje, dok nam linije, motivi i figure otkrivaju njihovu samokontrolu. Djeca koja pretežito koriste tople boje (crvena, žuta i narančasta) posjeduju spontanu iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Djeca koja koriste hladne boje (zelena, plava, smeđa i crna) ukazuju na kontrolirano ponašanje, ne nameću se drugima, većinom se igraju sama, vode se vlastitim osjećajima i mislima. Kod nekih se može uočiti agresivnost, naprimjer, pretjerana uporaba crvene boje može izražavati afektivnu ili agresivnu prirodu. Pretjerana upotreba crne boje ukazuje na negativne emocije, a takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, često su sami, a ako upotrebljavaju površinski crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi. Cilj je potaknuti djecu na razvoj divergentnog mišljenja i kreativnosti kroz likovno izražavanje. Budući da su dječji likovni radovi pokazatelji funkcioniranja djeteta, trebamo ih poticati na neopterećeno izražavanje osjećaja kroz crtanje i slikanje kako bismo ih bolje upoznali i dobili uvid u dječji unutarnji svijet. Važno je da se crtanje i slikanje odvija spontano i prirodno, a na taj način i oni sami otkrivaju svoj unutarnji svijet, maštu, misli i emocije. Crtanjem i slikanjem djeca razvijaju kreativnost, radoznalost i samopouzdanje te otkrivaju svijet oko sebe. From the earliest age, children are beginning to express themselves in art, and it is precisely the drawing that is a way of expressing themselves. Child drawing is an important means of child's expression and its communication with the environment. Children have a greater loyalty to colors than adults. They strongly influence their sense and expression of feelings. Color children's drawings are a spontaneous projection of its interior. The colors themselves reveal to us a children's emotional state, while lines, motives and figures reveal their self-control. Children who mostly use warm colors (red, yellow and orange) have spontaneous sincere feelings and friendship towards others. Children who use cold colors (green, blue, brown and black) indicate controlled behaviour, do not impose on others, play alone, guide themselves with their own feelings and thoughts. Some may show aggressiveness, for example, excessive use of red may express affective or aggressive nature. Excessive use of black indicates negative emotions, and such children suppress their feelings and fear, are often alone, and if they use surface black, it means they are in a sensitive crisis. The aim is to encourage children to develop divergent thinking and creativity through artistic expression. Since children's art works are indicators of the child's functioning, we should encourage them to express their feelings unburdened through drawing and painting in order to get to know them better and to get insight into the children's inner world. It is important that drawing and painting takes place spontaneously and naturally, and in this way they themselves discover their inner world, imagination, thoughts and emotions. By drawing and painting children develop creativity, curiosity and self-confidence and discover the world around them.

Kada čovjek pogleda oko sebe, boju zamjećuje u gotovo svakom objektu koji susretne u svakodnevnom životu. Boja ima sposobnost proizvodnje određene senzacije ovisno o njezinoj uporabi i odabiru. Ona stimulira i djeluje sinergijski sa ostalim osjetilima, simbolizira apstraktne pojmove i misli, prisjeća nas na drugo vrijeme ili mjesto te proizvodi estetski ili emocionalni odgovor. U stvaranju filma, boja se koristi za postavljanje tona scene prije nego što je glumaca izgovorio ijednu riječ. Ovaj diplomski rad pobliže istražuje pojam boje i povezanosti između boje i emocije te kako se u stvaranju filma boja koristi kao jedan od elemenata naracije. U sklopu rada provest će se istraživanje kojim će se pokušati potvrditi hipoteza da boja korištena u filmu izravno utječe na emocije gledatelja te da svaki žanra ima određenu paletu boja koju koristi za pobuđivanja ciljanim emocija kod publike. When a person looks around, color replaces in almost every object encountered in everyday life. Color has the ability to produce a particular sensation regardless of its use and selection. It stimulates and acts synergistically with other senses, symbolizes abstract concepts and thoughts, reminds us of another time or place, and produces an aesthetic or emotional response. In making the film, color is used to set the tonal scene before the actors utter a single word. This dissertation explores in more detail the concept of color and the connection between colors and emotions and how color is used as one of the elements of narration in the creation of a film. The paper will conduct research that will try to confirm the hypothesis that the color used in the film directly affects the emotions of the viewer and that each genre has a certain range of colors that it uses to stimulate targeted emotions in the spectators.

Polazeći od emocija kao sastavnih dijelova nas kao društvenih bića oblikovanih širim političkim, ekonomskim, kulturnim kontekstima, svrha ovog rada je istražiti metodom kritičke analize diskursa koje i kakvo mjesto emocije imaju unutar dva hrvatska kurikularna dokumenta: Okviru nacionalnog kurikuluma i Međupredmetnoj temi Osobni i socijalni razvoj. Iz njih izranjaju politički i ideološki društveni utjecaji sadržani u konzervativnim idejama domoljublja i očuvanja nacionalnog identiteta u čijoj je podlozi patriotizam kao emocija čiji pasivni prenositelji_ce trebaju biti djeca. Potonje predstavlja suptilnu formu pastoralne moći u kojoj su emocije primarni medij kojima se internaliziraju i normaliziraju dominantni diskursi. Nadalje, kurikulumima dominiraju diskursi racionalizacije i ekonomizacije emocija kroz meritokratsku ideju individualizirane odgovornosti za uspjeh do kojeg dijete dolazi kognitivnim vještinama kontrole i upravljanja emocijama. Tako vrijednosti tržišta i poduzetništva sadržane u kurikulumima postavljaju individualizirane emocije kao centar ekonomskih odnosa kroz specifične forme emocionalnog kapitalizma (Illouz 2016). Primjetna je fetišizacija pozitivnih emocija kroz optimističnu budućnost i pozitivnu sliku o sebi. Naglasak je na kontroli emocija gdje je odgovornost prenesena na dijete koje postaje racionalizirani subjekt koji po završetku školovanja samostalno upravljanja životnim odlukama. Unutar kurikuluma, zahvaljujući borbama za pravednije i demokratičnije obrazovanje, sadržani su i prostori kritičke nade (Boler, 1999) kroz nenasilne strategije i emocije koje su, barem formalno, u relacijskom odnosu sa stereotipima i nasiljem čime je otvoren prostor za intenzivnije promišljanje načina implementacije kritičkog i emocionalno usmjerenog odgoja i obrazovanja. Beginning with the notion that emotions are an integral part of us as social beings, who are shaped by political, economic and cultural contexts, the purpose of this paper is to investigate what kind of place (if any) emotions occupy within two Croatian curricular documents: the National Curriculum Framework and the Cross-Curricular Theme Personal and Social Development. A critical discourse analysis of these documents identifies political and ideological social influences contained in conservative ideas about the preservation of Croatian national identity based on patriotism as an emotion whose passive transmitters should be children. The latter represents a subtle form of pastoral power in which emotions are the primary medium by which dominant discourses are internalized and normalized. Furthermore, curricula are dominated by discourses of rationalizing and economizing emotions through the meritocratic idea of individualized responsibility for success that a child achieves through cognitive emotion control and management skills. Thus the values of the market and entrepreneurship contained in the curricula place individualized emotions at the center of economic relations through specific forms of emotional capitalism (Illouz 2016). Fetishizing positive emotions through a vision of an optimistic future and a positive self-image is noticeable. The emphasis is on emotion control - responsibility is transferred to the child who becomes a rationalized subject who, upon completion of schooling, independently manages life decisions. Within the curriculum, owing to the struggles for a fairer and more democratic education, there are also spaces of critical hope (Boler, 1999) through non-violent strategies and emotions that are, at least formally, brought into relation with stereotypes and violence. This relation opens the space for a more intensive reflection on the implementation of critical and emotionally oriented education.

Masovni mediji jedan su od ključnih dijelova suvremenog društva. Njihov zadatak je informirati javnost na vrijeme i s istinitim informacijama, oni oblikuju društvo i kulturu, ali su i proizvod društva i kulture. Izvještavanje o riziku, privlači veliki broj gledatelja, zbog velikog naboja emocija koje se prenose preko, u ovom slučaju, televizijskog ekrana. U izvještavanju o prirodnim nepogodama uvijek je potreban dodatan oprez, kako ne bi došlo do zastrašivanja publike. Beck na prirodne nepogodne gleda kao na hazarde na koje se ne može utjecati, ali rizik nastaje kada predviđamo moguću štetnu posljedicu određenog hazarda. Jedna od glavnih metoda manipulacije putem medija su i emocije, koje sam ovim istraživanjem također obuhvatila. Cilj ovoga rada bio je istražiti kako je predstavljen rizik od posljedica potresa, koliko su mediji težili javnoj zamijećenosti, a koliko društvenoj dobrobiti u prilozima triju najvećih televizijskih kuća u Hrvatskoj: HRT, RTL i Nova TV. Uzorak je činilo ukupno 295 priloga. Rezultati istraživanja pružili su odgovor na četiri istraživačka pitanja: koliko su televizije u svojim središnjim informativnim emisijama u odabranim razdobljima posvećivale vremena izvještavajući o potresima na Banovini, kojim riječima se u televizijskim središnjim informativnim emisijama opisuje potres i posljedice potresa, kroz koje su vrijednosne i emocionalne obrasce televizije izvještavale o potresu i potresom pogođenim područjima i jesu li televizijski izvještaji nudili konkretno rješenje problema i doprinosili smirivanju situacije? Podaci su pokazali kako su mediji ispunili svoju funkciju, nisu konstruirali rizik, nisu manipulirali emocijama, služili su kao komunikacijski most između onih koji su stradali i institucija koje pružaju pomoć. The mass media are one of the key parts of modern society. Their task is to inform the public in time and with true information, they shape society and culture, but they are also a product of society and culture. Risk reporting attracts a large number of viewers, due to the emotions that are transmitted through, in this case, the television screen. Additional caution is always needed in reporting on natural disasters, so as not to intimidate the audience. Beck views natural disasters as uncontrollable hazards, but the risk arises when we anticipate the possible harmful consequences of a particular hazard. One of the main methods of manipulation through the media is emotions, which I also covered in this research. The aim of this paper was to investigate how the risk of earthquake consequences was presented, how much the media aspired to public attention, and how much to social welfare in the reports of the three largest television companies in Croatia: HRT, RTL and Nova Tv. The sample consisted of a total of 295 television reports. The results of the research provided an answer to four research questions: how much time did television programs devote to reporting on earthquakes in the Banovina area in their central news programs in selected periods, what words are used in television central news programs to describe the earthquake and the consequences of the earthquake, through which value and emotional patterns did television news programs report on the earthquake and earthquake-affected areas and did television reports offer a concrete solution to the problem and contribute to calming the situation? The data showed how the media fulfilled their function, did not construct risk, did not manipulate emotions, they served as a communication bridge between the victims and the institutions that provide assistance.

U ovom završnom radu izrađena je mobilna Android aplikacija s emocijama prilagodljivim korisničkim sučeljem uz preporuku aktivnosti na temelju geolokacije, meteoroloških prilika i emocije korisnika. Ostvarena je u programskoj okolini Android Studio u jezicima Java i XML. Za prepoznavanje korisnikovih emocija korištena je usluga Face API, za prikaz preporučenih aktivnosti Places API, a za dohvaćanje meteoroloških uvjeta na geolokaciji korisnika OpenWeather API. Dohvaćanje geolokacije korisnika ostvareno je kroz Android Studio, za spremanje korisničkih podataka korištena je značajka SharedPreferences, dok se prilagodba korisničkog sučelja ostvaruje unutar programskog jezika Java. Korisnik unutar aplikacije može podesiti svoje podatke, uslikati lice i predati fotografiju kako bi se detektirala emocija korisnika, što mu daje mogućnost prikaza preporučenih aktivnosti koji ovisi o detektiranoj emociji te meteorološkim uvjetima na lokaciji korisnika. Provedenim ispitivanjem aplikacije zaključeno je da aplikacija točno prepoznaje emocije korisnika, prilagođava korisničko sučelje i preporučuje očekivane aktivnosti. The aim of this final paper was to develop an Android mobile application with an emotion-adapting user interface and a geolocation, weather and user-emotion based activity recommendation. The implementation was done within the Android Studio programming environment using Java and XML languages. Services used for detecting user emotions, displaying recommended activities and obtaining geolocation-based weather data are Face API, Places API and OpenWeather API, respectively. The retrieval of geolocation is implemented through the Android Studio, user data is stored using the feature called SharedPreferences and user interface adaptation is implemented through the Java programming language. The user can change their data within the application, take a picture of their face and upload it to the application for emotion detection. That enables the user to choose if they want to be shown recommended activities, which depends on the detected emotion and weather conditions at one’s current location. The test on the application has proved that the application correctly detects user's emotions, adapts the user interface and displays the expected recommended activities.

U radu je navedena definicija dječje književnosti, njezine značajke i podjela na književne vrste, a poseban naglasak stavljen je na dječju poeziju, odnosno motive ljubavi u pjesmama za djecu. U nastavku se govori o važnosti i prednosti čitanja i općenito o važnosti dječje književnosti i poezije u djece rane i predškolske dobi, o emocijama i načinu njihova doživljavanja. Posebna se pozornost pridaje motivu ljubavi i ukazuje se na koje je sve načine povezana s djecom i kako je oni upoznaju i doživljavaju. Istaknuti su pjesnici koji u svojem pjesništvu za djecu pišu o ljubavi, a to su Stjepan Jakševac, Mladen Kušec, Zvonimir Balog, Vesna Parun i Dragutin Tadijanović. The final paper presents the definition of children's literature, its features and division into literary genres, and special emphasis is placed on children's poetry, the motives of love in children's songs. Below we talk about the importance and benefits of reading and in general about the importance of children's literature and poetry in children of early and preschool age, about emotions and the way they experience them. Furthermore, love and its definition are mentioned, in what ways it is connected to children and how they get to know and experience it. In addition to love motives, they are also mentioned as the most common and common to almost all children's poets. Several poets are shown: Stjepan Jakševac, Mladen Kušac, Zvonimir Balog, Vesna Parun and Dragutin Tadijanović

Masovni mediji jedan su od ključnih dijelova suvremenog društva. Njihov zadatak je informirati javnost na vrijeme i s istinitim informacijama, oni oblikuju društvo i kulturu, ali su i proizvod društva i kulture. Izvještavanje o riziku, privlači veliki broj gledatelja, zbog velikog naboja emocija koje se prenose preko, u ovom slučaju, televizijskog ekrana. U izvještavanju o prirodnim nepogodama uvijek je potreban dodatan oprez, kako ne bi došlo do zastrašivanja publike. Beck na prirodne nepogodne gleda kao na hazarde na koje se ne može utjecati, ali rizik nastaje kada predviđamo moguću štetnu posljedicu određenog hazarda. Jedna od glavnih metoda manipulacije putem medija su i emocije, koje sam ovim istraživanjem također obuhvatila. Cilj ovoga rada bio je istražiti kako je predstavljen rizik od posljedica potresa, koliko su mediji težili javnoj zamijećenosti, a koliko društvenoj dobrobiti u prilozima triju najvećih televizijskih kuća u Hrvatskoj: HRT, RTL i Nova TV. Uzorak je činilo ukupno 295 priloga. Rezultati istraživanja pružili su odgovor na četiri istraživačka pitanja: koliko su televizije u svojim središnjim informativnim emisijama u odabranim razdobljima posvećivale vremena izvještavajući o potresima na Banovini, kojim riječima se u televizijskim središnjim informativnim emisijama opisuje potres i posljedice potresa, kroz koje su vrijednosne i emocionalne obrasce televizije izvještavale o potresu i potresom pogođenim područjima i jesu li televizijski izvještaji nudili konkretno rješenje problema i doprinosili smirivanju situacije? Podaci su pokazali kako su mediji ispunili svoju funkciju, nisu konstruirali rizik, nisu manipulirali emocijama, služili su kao komunikacijski most između onih koji su stradali i institucija koje pružaju pomoć., The mass media are one of the key parts of modern society. Their task is to inform the public in time and with true information, they shape society and culture, but they are also a product of society and culture. Risk reporting attracts a large number of viewers, due to the emotions that are transmitted through, in this case, the television screen. Additional caution is always needed in reporting on natural disasters, so as not to intimidate the audience. Beck views natural disasters as uncontrollable hazards, but the risk arises when we anticipate the possible harmful consequences of a particular hazard. One of the main methods of manipulation through the media is emotions, which I also covered in this research. The aim of this paper was to investigate how the risk of earthquake consequences was presented, how much the media aspired to public attention, and how much to social welfare in the reports of the three largest television companies in Croatia: HRT, RTL and Nova Tv. The sample consisted of a total of 295 television reports. The results of the research provided an answer to four research questions: how much time did television programs devote to reporting on earthquakes in the Banovina area in their central news programs in selected periods, what words are used in television central news programs to describe the earthquake and the consequences of the earthquake, through which value and emotional patterns did television news programs report on the earthquake and earthquake-affected areas and did television reports offer a concrete solution to the problem and contribute to calming the situation? The data showed how the media fulfilled their function, did not construct risk, did not manipulate emotions, they served as a communication bridge between the victims and the institutions that provide assistance.

Zeitungsartikel, die über Handball schreiben, beziehen sich am häufigsten auf die Spieler, Trainer und das Spiel selbst. Spuren von Emotionen finden sich in vielen Artikeln, die im Sport selbst eine große Rolle spielen. Emotionen können auf unterschiedliche Weise ausgedrückt werden, mit Mimik, Gestik oder in diesem Fall mit Phrasemen. Phraseme können Emotionen direkt darstellen bzw. explizit oder durch einen bestimmten Kontext. In diesem Beitrag wird die Analyse auf der Grundlage der deutschen Zeitung Der Spiegel, der kroatischen Zeitung Večernji list und der österreichischen Zeitung Kurier durchgeführt, die in der Zeit zwischen der Handball-Weltmeisterschaft und den Olympischen Spielen 2021 gesammelt wurden. Die Analyse basiert auf der Affektkategorie von Martin und White (2005: 49-51), die drei Kategorien unterscheiden: Un-/Glück (Hass, Liebe, Traurigkeit, Glück), Un-/Sicherheit (Vertrauen, Angst, Angst), Un-/ Zufriedenheit (Unzufriedenheit, Neugier, Langeweile, Respekt), wobei bestimmte Sätze aufgrund ihrer Zugehörigkeit in bestimmte Kategorien eingeteilt werden. Novinski članci koji pišu o rukometu najčešće se referiraju na igrače, trenere, kao i na samu igru. U dosta članaka se mogu pronaći tragovi emocija, koji igraju veliku ulogu u sportu općenito. Emocije se mogu izraziti na različite načine, bilo mimikom, gestama ili pak u ovom slučaju frazemima. Frazemima se emocije mogu direktno prikazati, odnosno eksplicitno ili pak kroz neki određeni kontekst. U ovom radu će se istraživanja provesti na temelju njemačkih novina Der Spiegel, hrvatskih novina Večernji list i austrijskih novina Kurier, koji su se prikupili u razdoblju između svjetskog prvenstva iz rukometa i olimpijskih igara 2021. Analiza će se temeljiti na klasifikaciji afekata prema Martin i White (2005: 49-51), koji razlikuju tri kategorije: ne/sreća (mržnja, ljubav, tuga, sreća), ne/sigurnost (povjerenje, tjeskoba, strah,), ne/zadovoljstvo (nezadovoljstvo, radoznalost, dosada, poštovanje), te će se određeni frazemi podijeliti u određene kategorije, na temelju njihove pripadnosti. Newspaper articles that write about handball most often refer to the players, coaches, as well as the game itself. Traces of emotions can be found in many articles, which play a big role in the sport itself. Emotions can be expressed in different ways, be it with facial expressions, gestures or in this case with phrasemes. Phrasemes can represent emotions directly/ explicitly or through a specific context. In this paper, the research will be conducted on the basis of the German newspaper Der Spiegel, the Croatian newspaper Večernji list and the Austrian newspaper Kurier, which were collected in the period between the World Handball Championship and the 2021 Olympic Games. The research is based on the classification of affect by Martin and White (2005: 49-51), which distinguishes three categories: un/ happiness (hate, love, sadness, happiness), in/ security (trust, anxiety, fear,), dis/ satisfaction (dissatisfaction, curiosity, ennui, respect), and phrasemes will be divided into these categories.

Serija radova pod nazivom “Epipremnum Aureum” načinjena je od devet matrica odnosno devet grafika realiziranih u dubokom tisku i od zvučne instalacije koja je sastavni dio ovoga rada. Rad vizualizira tri faze prikaza sjećanja koje blijedi koje sam prikazala postepenim “nestajanjem” boje na radovima simbolizirajući prolaznost i sjećanje. Zvučna instalacija referira se na simbolu biljke kao živo biće koje reagira na okolinu i događaje koji se odvijaju oko nje. Biljka “Epipremnum Aureum’’ o kojoj sam se prvo počela brinuti dobila sam od moje bake kada i kreće moj interes za floru. Ovaj rad je ujedno posveta pokojnoj baki Nevenki te ovaj rad je ujedno i oproštaj, ali i sjećanje na nju. ‘’ Epipremnum Aureum ’’ is a creeping plant that inspired this series of works made of nine stencils realized in gravure as well as a sound installation which is an integral part of this work. The work consists of three phases of the display of fading memory, which I have tried to show by the gradual "disappearance" of color in works that symbolize transience and memory. A sound installation is a symbolic meaning that a plant is also a living being that reacts to the environment and the events that take place around it. I started caring for this plant when my grandma gave it to me which awaken my interest in flora. This work is also a dedication to my late grandmother Nevenka, and both a farewell and a memory of her.

Proces donošenja odluke predstavlja proces kroz koji prolazi svaki korisnik pri kupovini potrebnih usluga. Proces donošenja odluke o kupcu rijetko je linearan. Kupci obično ne počinju svoje odluke o kupnji u nekoj zacrtanoj točci, te nema kretanja koraka po korak u determiniraju faza kupnje. Kupci često donose odluke o kupnji kroz određeni proces odlučivanja koji obuhvaća proces od spoznaje potrebe do povratnih informacija nakon kupnje i stjecanja iskustva o tome kakva je kupljena usluga. Proizvođači moraju imati strategiju kako uhvatiti kupce na svakoj ulaznoj točki i znati kako se plasirati na tržište u svakoj fazi postupka donošenja odluke o kupnji. Obitelj je ključna komponenta i podrška emocionalnom i egzistencijalnom načinu života svakoga od nas. Ljudi se često u procesu donošenja odluke o kupnji bitnijih stvari konzultiraju s obitelji i traže njihovo mišljenje i podršku u realizaciji svoje odluke. Obitelj je ta koja usmjerava čovjeka da li da donese ispravnu odluku o kupnji te hoće li mu potrebna stvar ili usluga biti od značajne koristi ili je kupnja uzaludna. U tom smislu dobiva se nekoliko neovisnih i objektivnih mišljenja o predmetu kupnje, pa je time i odluka o donesenoj kupnji i racionalnija. The decision-making process is the process that each user goes through when purchasing the necessary services. The customer decision-making process is rarely linear. Customers do not usually start their purchasing decisions at any set point, and there is no step-by-step movement in determining the purchase phase. Customers often make purchasing decisions through a specific decision-making process that includes the process from realizing the need to feedback after the purchase and gaining experience about what the service purchased is. Manufacturers need to have a strategy on how to catch customers at each entry point and know how to market themselves at every stage of the buying decision process. The family is a key component and support to the emotional and existential lifestyle of each of us. People often consult with their families in the process of making a decision to buy more important things and ask for their opinion and support in the realization of their decision. It is the family that directs a person whether to make the right purchase decision and whether the thing or service he needs will be of significant benefit or the purchase is in vain. In this sense, several independent and objective opinions are obtained on the subject of the purchase, so the decision on the purchase is more rational.

Broj osoba pogođenih nekim oblikom invaliditeta u stalnom je porastu. Invaliditet, nastao kao posljedica oštećenja zdravlja, manifestira se ovisno o organskom sustavu koji je zahvaćen. Tjelesni invaliditet u životu čovjeka može biti uzrokovan prethodnom bolešću ili iznenadnom traumom te kao takav izaziva snažan emocionalni odgovor. Svakoj osobi s tjelesnim invaliditetom važno je pristupiti cjelovito i individualno jer joj samo na takav način možemo pružiti adekvatnu skrb i podršku. Biopsihosocijalni pristup u poimanju tjelesnog invaliditeta je oblik cjelovitog poimanja osobe koji obuhvaća tri važna čimbenika koja utječu na čovjeka, a to su biološki, psihološki i socijalni čimbenici. Pojava tjelesnog invaliditeta izrazito je stresan događaj u životu pojedinca te spada u kategoriju velikih životnih stresova koji rezultiraju razvojem zdravstvene krize. U procesu suočavanja sa zdravstvenom krizom često su narušene emocionalne potrebe osobe koje se očituju pojavom intenzivnih emocionalnih odgovora. Način na koji će osoba reagirati na novonastali invaliditet razlikuje se od osobe do osobe. Faze kroz koje osoba prolazi u tim trenutcima su poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i u konačnici prihvaćanje. Uz to isprepliću se i brojni drugi emocionalni odgovori. Pojava tjelesnog invaliditeta duboko potresa i obitelj osobe s tjelesnim invaliditetom pri čemu i članovi obitelji također prolaze faze suočavanja s novonastalim promjenama te zahtijevaju podršku. U procesu pružanja sestrinske skrbi i podrške osobama koje se suočavaju s tjelesnim invaliditetom medicinska sestra kroz proces zdravstvene njege osobi i njenoj obitelji pristupa cjelovito i sveobuhvatno. Nakon cjelovite procjene, u suradnji s osobom s invaliditetom medicinska sestra utvrđuje prioritetne probleme i ciljeve koji će doprinijeti zdravom načinu suočavanja s invaliditetom. Kroz svoj rad pruža neposrednu fizičku pomoć osobi, ali i neizostavnu psihološku podršku zajedno s ostalim profilima stručnjaka. Sve navedeno ima za cilj da osobe s tjelesnim invaliditetom ostvare svoj puni potencijal i da budu ravnopravni članovi zajednice i društva u kojem žive. The number of people impacted by some form of disability is constantly increasing. Disabilities occurring as natural consequences of impaired health manifest themselves depending on the affected organ system. Physical disabilities are either caused by existing illness or sudden trauma, and as such they can provoke a strong emotional response. It's important that every person with a physical disability gets a detailed and individual approach, for it's the only way they can receive adequate care and support. Biopsychosocial approach and understanding of physical disability is a form of detailed approach composed of three important factors that greatly affect humans, and those are biological, psychological and social factors. Becoming physically disabled is an extremely stressful event in an individual's life and it falls into the category of the most stressful life events which result in the development of a health crisis. In the process of coping with a health crisis, emotional needs of a person which are manifested through intense emotional responses are often overlooked. The way in which a person will react to their newfound disability is different from one individual to another. The phases an individual will go through in such moments are denial, anger, negotiation, depression, and in the end, acceptance. Numerous other emotional responses can intertwine with all of that. Becoming physically disabled has a deep impact on the family of the disabled individual as well, in which case they also go through the process of dealing with sudden changes and they require support. In the process of giving nursing care and support to people facing physical disabilities, a nurse approaches the individual and their family with detailed and complete care. After a thorough evaluation, a nurse will cooperate with the disabled individual to establish and manage priority problems and goals that will contribute to healthy coping mechanisms. Through their work, a nurse will offer immediate physical assistance as well as psychological support, along with other expertise that will aid in the patient's recovery. All of the above plays a role in the end goal of helping people with physical disabilities in achieving their full potential, and being equal members of their communities and the society they live in.

Djeca već od rođenja pokazuju svoje emocije, uče ih prepoznavati kod drugih, a kroz interakciju s drugim ljudima uče kontrolirati svoje i tuđe emocije. Stoga se djecu od rođenja mora učiti razumjeti emocije kako bi bila sposobna ispravno reagirati u određenim situacijama. Iako su emocije predmet ljudskog zanimanja, vrlo je teško proučavati, definirati, mjeriti i odrediti emocije. Milivojević (2000) u svojoj knjizi ''Emocije'' naglašava da se emocije ne mogu odvojiti od bića koje ih osjeća, a isto tako su i osjećaji neodvojivi od tog živog bića koji ih osjeća u određenoj situaciji. Upravo zbog toga ne možemo reći da su emocije nešto nad čim nemamo kontrolu jer bi to ukazivalo na proturječnost inteligencije kao sposobnosti snalaženja u problemskim situacijama. Nesklad između onoga što čovjek misli i onog što osjeća jedan je od temeljnih problema u proučavanju povezanosti kognitivne i emocionalne inteligencije. Emocionalna inteligencija označava vještinu uočavanja, razlučivanja, percipiranja te kontroliranja vlastitih i tuđih emocija (Mayer i Salovey, 1997). To prije svega znači razumjeti svoje emocije i način na koji one utječu na naše vlastito ponašanje. Sposobnost razumijevanja svojih i tuđih emocija posebice se očituje u interakciji i komunikaciji s drugim ljudima. Iako se emocionalna inteligencija može genetski naslijediti, značajniju ulogu u njezinu stjecanju, razvoju i njegovanju imaju proces učenja i socijalizacije. Budući da se ona stječe tijekom cijeloga života, emocije su jedan od najvažnijih čimbenika razvoja ličnosti pojedine osobe. Osim toga, emocije imaju važnu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu jer nastavu ne čine samo kognitivne, nego i emocionalne komponente koje nipošto ne smiju biti zanemarene niti izostavljene. Dugo je vladalo marginalizirano mišljenje da se učenje može povezati samo sa kognitivnim vještinama i sposobnostima koje je pojedinac stekao. Švicarski pedagog Johann Heinrich Pestalozzi krajem 18. stoljeća ističe da su učenje i uspješna nastava sjedinjavanje srca, ruke i glave odnosno jedinstvo afektivnog, kognitivnog i psihomotornog (prema Tröhler, 2013). Time Pestalozzi navodi da su emocionalne reakcije ljudi u određenim situacijama, od iznimne važnosti u životu pojedinca, a samim time i u nastavnom procesu i procesu učenja.

Emocije su kratke i intenzivne reakcije na neki događaj, a sastavljene su od kognitivne komponente, subjektivnoga osjećaja, fiziološke reakcije, ekspresije i tendencije djelovanja. Iako je odnos emocija i glazbe moguće promatrati kroz svaku od iskazanih komponenti, primaran aspekt odnosi se na induciranje emocija kod slušatelja gdje slušanje glazbenih ulomaka različite emocionalne obojenosti, potaknuto različitom glazbenom strukturom, kod slušatelja izaziva emocionalni odgovor uključujući i odgovarajuću fiziološku reakciju. Na temelju istraživanja u radu ukazujemo na složen i višeslojni fenomen doživljavanja emocija glazbom. Sukladno iskustvima prijašnjih istraživanja provedeno je novo istraživanje radi ispitivanja odnosa dobi, glazbenoga obrazovanja i poznavanja glazbenoga ulomka te doživljavanja emocija izazvanih glazbenim djelom. U istraživanju su učenici petoga i sedmoga razreda osnovne škole te prvoga i trećega razreda gimnazije bili izloženi slušanju glazbenih primjera te su uz svaki primjer, odabiranjem jedne od šest osnovnih emocija (sreća, tuga, ljutnja, strah, uzbuđenje i smirenost), na ljestvici od 1 (nimalo) do 5 (izuzetno), iskazivali doživljenu emociju. Rezultati ukazuju na važnost glazbenoga znanja i glazbenoga obrazovanja u doživljavanju glazbe te je ovim istraživanjem aktualizirana potreba za širim i interdisciplinarnim promatranjem slušanja glazbe., Emotions represent short and intense reactions to a particular event, consisting of a cognitive component, subjective feeling, physiological reaction, expression, and tendency of action. Although the relationship between emotions and music can be observed through each of these components, the primary aspect refers to inducing emotions in the listener, whereby listening to musical excerpts of different emotional coloration, motivated by diverse musical structure, causes an emotional response in the listener, including a proper physiological reaction. Based on the research review, the paper highlights a complex and often contradictory phenomenon of recognizing one’s own emotions, thereby establishing a clear distinction between the emotions that music expresses and the emotions induced in listeners by specific music. Following the experiences of previous studies, a research has been carried out to examine the relationship between age, music education, familiarity with a musical excerpt, and the experience of emotions induced by a musical piece. In the research, participants were exposed to listening to music examples, and with each example, by selecting one of the six basic emotions (happiness, sadness, anger, fear, excitement, and calmness) on a scale from 1 (not emotional) of 5 (extremely emotional) the emotion they experienced. Along with the experienced emotion, the respondents assessed on a scale from 1 (not familiar) to 2 (well-known) their familiarity with a particular piece of music. The students of the fifth and seventh grade of elementary school, first and third grade of grammar school. The research results point to the importance of familiarity and education in experiencing music, and this research has updated the need for widespread and interdisciplinary study of listening to music.

Glazba je oduvijek veliki dio čovjekovog života. Dok slušamo glazbu ili sviramo instrumente, nesvjesno uključujemo sva osjetila i doživljavamo glazbu. Glazba ima utjecaj na dijete već od samog rođenja, stoga je potrebno djetetu ponuditi kvalitetne glazbene sadržaje kako bi mu se pomoglo u budućem formalnom glazbenom obrazovanju. Kao što se razvoj djeteta prati kroz određene faze, učenje glazbe također se događa postupno. Tema povezanosti glazbe i emocija interesirala je još i Aristotela koji je glazbu smatrao sastavnim dijelom svojeg idealnog obrazovnog sustava jer ona ima sposobnost pobuđivanja i smirivanja emocija te može utjecati na formiranje dobrog karaktera (Gabrielsson i Juslin, 1996, prema Dobrota, 2012). Djeca otkrivaju jedan drugačiji svijet slušajući glazbu. Ona u njima budi maštu, fantazije i emocije, vedra pjesma ih potiče ih na aktivnost, a nježne i tihe pjesmice stvaraju ugodnu i toplu atmosferu. Dok se pjeva, većini djece je prirodno kretati se, plesati ili osmisliti koreografiju, jer oni riječi pjesme povezuju s pokretima tijela. Upravo zbog ove djetetove potrebe za kretanjem kada čuje glazbu, vrlo je važno koristiti glazbu u radu s djecom rane i predškolske dobi. Mnogi odgajatelji nisu svjesni svog utjecaja na glazbeni odgoj djece, na njihov razvoj i napredak. Istraživanja pokazuju da odgajatelji uglavnom koriste pjevanje kao najčešću glazbenu aktivnost u radu s predškolskom djecom, pa slušanje klasične glazbe i sviranje instrumenata ostaje zanemareno (Miočić, 2009, prema Habuš Rončević, 2014). Izborom vrijednih i kvalitetnih glazbenih djela moguće je utjecati na razvoj dobrog glazbenog ukusa djeteta i njegov cjeloviti razvoj. Cilj ovog završnog rada je prikazati kakvu ulogu ima glazba u razvoju djeteta, s naglaskom na emocionalni razvoj te koja je uloga odgajatelja u glazbenom razvoju djeteta., Music has always been a great part of human life. While we listen to music or play an instrument, we activate all our senses and experience the music. Music has an impact on child since birth, so it is necessary to offer him quality musical stimulants to help in a future formal music education. As a child's development is going through certain stages, learning music also happens gradually. Aristotel was also intruiged by connection between music and emotions and he considered music as an integral part of ideal educational system because it has the ability to arouse and calm emotions and can influnce the formation of good character (Gabrielsson and Juslin, 1996, according to Dobrota, 2012). Children discover a different world by listening to music. It awakens imagination, fantasies and emotions in them, a cheerful song encourages them to be active, and gentle and quiet songs create a pleasant and warm atmosphere. As they sing, it is natural for most children to start moving, dancing or devising choreography because they associate the words of the song with body movements. Because of this child's need to move when he hears music, it is very important to use music in working with children of early and preschool age. Many educators are not aware of their influence on the children's musical development and progress. Research shows that educators mainly use singing as the most common musical activity in working with preschool children, so listening to classical music and playing instruments remains neglected (Miočić, 2009, according to Habuš Rončević, 2014). By choosing valuable and quality musical pieces, it is possible to influence on the development of child's good musical taste and hollistic development. The goal of this final paper is to show a role that music plays in a child's development, with an emphasis on the emotional development, and what is the role of educators in all of that.

The present study aimed to provide preliminary evidence for the role of uncertainty related emotions in categorical accentuation. Participants had to estimate the length of lines varying in length, which depending on the conditions were or were not associated with categorical labels. To explore the emotional determinants of categorical accentuation we included additional label condition, in which participants were induced to feel fear (i.e. the emotion theoretically defined by the appraisal of low certainty). Consistent with the past research the results revealed a classic accentuation effect with participants in label condition showing higher differentiation at category boundaries compared to those in no label condition. More importantly, this effect was strengthened in the condition in which participants were induced with fear suggesting that uncertainty-related emotions could play an important role in the accentuation phenomenon., Cilj je ovoga istraživanja bio ponuditi preliminarni dokaz o ulozi emocija povezanih s osjećajem nesigurnosti kod fenomena naglašavanja razlika između kategorija. Zadatak sudionika bila je procjena duljine crta koje su se razlikovale duljinom i kojima je, ovisno o uvjetu, dodijeljena ili nije dodijeljena oznaka koja je ukazivala na pripadnost crta različitim kategorijama. S ciljem ispitivanja emocionalnih odrednica naglašavanja razlika između kategorija uveden je dodatni uvjet s crtama kojima su dodijeljene kategorijalne oznake u kojemu su sudionici bili izloženi indukciji straha (emocije koju teorijski karakterizira procjena niske sigurnosti). Očekivano, u skladu s ranijim istraživanjima, rezultati su ukazali na klasični efekt naglašavanja. Sudionici u uvjetu s podražajima s kategorijalnim oznakama pokazivali su veće razlikovanje među crtama koje su se nalazile na granici definiranih kategorija u odnosu na uvjet s podražajima bez kategorijalnih oznaka. Važno je istaknuti da je taj efekt bio dodatno pojačan u uvjetu u kojemu je kod sudionika induciran osjećaj straha, što jasno sugerira da bi emocije koje su povezane s procjenom nesigurnosti mogle igrati važnu ulogu u fenomenu naglašavanja razlika između kategorija.

Ljudske emocije temeljni dio svih mogućih ljudskih radnji. Treniranjem modela pomoću strojnog učenja koji može klasificirati emocije na temelju slika ljudskih lica otvaraju se mogućnosti za objektivno analiziranje ljudskog ponašanja i razmišljanja u široko primjenjivim situacijama. Uz dva podatkovna skupa ljudskih lica, ResNet 50 mrežu i prijenosnim učenjem ponovno istrenirani model može klasificirati neviđene slike ljudskog lica sa 60% točnosti. Human emotions are the base of all human activities. Training a model by using a machine learning method which can later classify emotions given an image of a human facial expression opens up a possibility for an objective analysis of human behaviour and thought process in diverse situations. With two datasets containing images of human facial expressions, ResNet 50 network and transferred learning method the trained model can classify emotions given an unseen image of human facial expression with an accuracy of 60%

U radu se predstavljaju promišljanja o emocijama i emocionalnim reakcijama uzrokovanih glazbom. Polazi se od problematike definiranja navedenih pojava kod ljudi na temelju raznih teorijskih shvaćanja te na temelju rezultata povezanih istraživanja. Rad započinje pojmovnim određenjem glazbe u užem smislu te pojmovnim određenjem emocija i emocionalnih reakcija. Posljednji dio teorijskog dijela odnosi se na induciranje emocija glazbom. Točnije, definiranjem značenja emocionalnog doživljavanja glazbe, načina emocionalnog doživljavanja glazbe, utjecaja enkulturacije na emocije, utjecaja psihofizičke dimenzije čovjeka na emocije i ostalo. Razumijevanje navedenog neophodno je za potpuno shvaćanje cjelokupne teme. Istraživački se dio rada odnosi na istraživanje koje je za cilj imalo ispitati utjecaj glazbe na emocije i emocionalne reakcije ljudi s obzirom na njihovu dob i spol te na tempo i dinamiku zadanih skladbi stranih autora umjetničke glazbe. The paper presents reflections on emotions and emotional reactions which music causes in human beings. The starting point of the paper is the problem of defining the above-mentioned phenomena based on the various theoretical understandings and the results of the related research. The paper begins with the conceptual definition of music in the narrow sense and continues with the conceptual definition of emotions and emotional reactions. The second part of the theoretical discussion relates to the emotions evoked by music. More precisely, it deals with the definition of meaning behind the emotional experience of music and the definition of the way in which humans experience music emotionally. It also investigates the influence of enculturation on emotions as well as the influence of humans’ psychophysical dimension on emotions. Understanding the functioning of all these components separately is necessary for the overall comprehension of the topic. The research part of the paper discusses the results of the conducted study. The study was carried out with the aim of examining the impact of music on emotions and emotional reactions of people with regard to their age and gender and with regards to the tempo and dynamics of the given musical pieces composed by foreign authors of serious music.

Ovaj pregledni rad u potrazi je za odnosom između vizualnih podražaja i emocija u kontekstu kulturnog turizma. Svrha mu je otkriti utjecaj vizualnih podražaja na emocionalno uzbuđenje (kulturnih) turista, a što se može primijeniti u kreiranju doživljaja. Rad se fokusira na dva mehanizma izazivanja emocija: psihološke čimbenike i umjetničke vizualne podražaje. Na početku rada analiziraju se teorije različitih afektivnih stanja u kontekstu turizma. Zatim se ispituje povezanost umjetničkih vizualnih podražaja (boja, oblik, simetrija, apstrakcija, složenost itd.) i emocionalnog uzbuđenja kulturnih turista. Posebna je pozornost posvećena boji koja se analizira pregledom različitih studija primjenom transdisciplinarnog pristupa s ciljem sistematizacije postojećeg znanja. Iako istraživanje nije donijelo zaključke o jasno definiranim odnosima između vizualnih podražaja i specifičnih emocija, primjena općenitih nalaza može pružiti veće razumijevanje mehanizama izazivanja emocija vizualnim podražajima i potaknuti daljnja istraživanja. Osim turizma, nalazi su primjenjivi i u drugim područjima., This review paper is in the search for connections among visual stimuli and emotions in the context of cultural tourism. Its purpose is to detect the role of the vision-related cues in (cultural) tourists’ emotional arousal which can further be applied in experience design. We focus on two mechanisms of emotion elicitation: psychological factors and artistic visual cues. First, theory of different affective states is analyzed and is put in the context of tourism. Artistic visual cues’ correlation with emotional arousal of cultural tourism consumers (color, form, symmetry, abstraction, complexity, etc.) are further examined. Special focus is on color through the review of different studies taking a transdisciplinary approach. The goal is to systematize the existing knowledge. Even though the research is inconclusive of clear relationships between visual stimuli cues and specific emotions, application of the generic findings, though, may provide greater understanding of the nature of emotion elicitation by visual cues and stimulate further research. Besides tourism, findings may be applicable in other fields.

Die emotionalen Zustände eines Lernenden während des Unterrichtsprozesses tragen zu seiner positiven oder negativen Einschätzung aller beteiligten Faktoren bei. Die Modelle des Fremdsprachenerwerbs versuchten im Laufe der Geschichte alle Merkmale zu betrachten, die den Fremdsprachenunterricht beeinflussen. Hinsichtlich dessen sind affektive Faktoren identifiziert, die eine große Rolle beim Fremdsprachenunterricht haben. Zu den affektiven Faktoren zählen die Einstellungen der Schüler in Bezug auf die erlernte Fremdsprache, die Motivation die Fremdsprache zu lernen, die Attributionen oder die Erklärung für Erfolg oder Misserfolg, die Selbstwahrnehmung und die Angst vor der Fremdsprache. Angst vor Fremdsprachen kommt in vielen Formen vor und umfasst die Angst in Bezug auf die Kommunikation, das Lesen, Schreiben und Hören. Affektive Faktoren stehen in einer wechselseitigen Beziehung zueinander und koalieren oft mit anderen Merkmalen wie z. B. dem Perfektionismus, der Schüchternheit und dem Geschlecht. In der vorliegenden Arbeit wurden die Studierenden, die Deutsch als Fremdsprache an der Universität Zadar studieren, befragt. Der Fokus der Forschung liegt bei der Angst im DaF-Unterricht und deren Zusammenhang bezüglich der Parameter: das Geschlecht, vorheriges Deutschlernen, der Aufenthalt in dem deutschsprachigen Raum und der Grad der Schüchternheit. Die Ergebnisse zeigen, dass bei den Studierenden ein mittleres Niveau der Fremdsprachenangst herrscht und dass die Studentinnen im DaF-Unterricht sensibler sind. Der Zusammenhang zwischen den Parametern der Angst, der Schüchternheit, dem Aufenthalt in dem deutschsprachigen Raum und vorigem Deutschlernen konnte nicht nachgewiesen werden. Emocionalna stanja učenika tijekom nastavnog procesa doprinose učenikovoj pozitivnoj ili negativnoj procjeni svih uključenih čimbenika. Kroz povijest su modeli učenja stranih jezika pokušavali sagledati sve čimbenike koji utječu na nastavu stranih jezika. U vezi s time utvrđeni su afektivni čimbenici koji imaju veliku ulogu u nastavi stranih jezika. Afektivni čimbenici uključuju stavove učenika prema stranom jeziku kojeg uče, njihovu motivaciju za učenje stranog jezika, atribucije ili objašnjenje uspjeha ili neuspjeha, samopoimanje i strah od stranog jezika. Strah od stranih jezika postoji u mnogim oblicima i uključuje strah od komunikacije, čitanja, pisanja i slušanja. Afektivni čimbenici međusobno su povezani i često koreliraju s drugim karakteristikama, kao npr. s perfekcionizmom, sramežljivosti i spolom. U ovom radu ispitani su studenti koji uče njemački kao strani jezik na Sveučilištu u Zadru. Fokus istraživanja odnosi se na strah u nastavi njemačkog kao stranog jezika i njegove povezanosti prema sljedećim parametrima: spol, prethodno učenje njemačkog jezika, boravak u njemačkom govornom području i stupanj sramežljivosti. Rezultati pokazuju da studenti imaju prosječnu razinu straha od stranih jezika i da su studentice osjetljivije na satovima njemačkog kao stranog jezika. Veza između parametara kao što su strah, sramežljivost, boravak u njemačkom govornom području i prethodno učenje njemačkog jezika nije se mogla dokazati. Students’ emotional states during the learning process contribute to their positive or negative assessment of all factors involved. Throughout history models of foreign language acquisition have tried to look at all the factors that affect foreign language teaching. In this regard, affective factors that play a major role in foreign language learning have been identified. Affective factors include students’ attitudes towards the foreign language they are learning, their motivation to learn a foreign language, attributions or explanations of success or failure, self-perception, and fear of a foreign language. The fear of foreign languages exists in many forms and includes the fear of communication, reading, writing, and listening. Affective factors are interrelated and often correlate with other characteristics, such as perfectionism, shyness, and gender. In this paper, students studying German as a foreign language at the University of Zadar were examined. The focus of the research relates to the fear in learning German as a foreign language and its relationship according to the following parameters: gender, prior learning of the German language, living in a German-speaking area and the degree of shyness. The results show that students have an average level of fear of German language and that female students are more sensitive in German classes. The link between the parameters such as fear, shyness, living in a German-speaking area and prior learning of the German language could not be proven.

Na tržištu koje je prepuno različitih, ali i istih proizvoda, potrošači svakodnevno donose odluke o kupnji. Za koju marku će se potrošač odlučiti, često ovisi o emocijama kojih oni sami ponekad nisu svjesni. Možda najvažnija karakteristika emocija je ta da potiču na akciju. Kao odgovor na emociju, potrošači su prisiljeni nešto poduzeti, a to nerijetko bude kupovina. Impulzivna kupnja često je potaknuta emocijama potrošača te se može zaključiti kako je zadatak marketera i proi-zvođača proučiti njihovo ponašanje i prema tome kreirati strategiju koja će povećati njihovu prodaju. Što utječe na ponašanje potrošača te na koji način donose odluke prikazuje se u ovom radu. Teorijski dio ponašanja potrošača, faze ponašanja, čimbenici koji utječu na ponašanje, kao i modeli ponašanja te uvid u racionalno i emocionalno ponašanje, teme su koje su prikazane kroz rada kako bi bilo vidljivo što je poznato o potrošačima kao posebnom segmentu koji je potrebno konstantno istraživati. Srž rada je empirijsko istraživanje gdje je vidljivo na koji način potrošači, odnosno ispitanici donose odluke i što utječe na njihovu impulzivnu kupnju. In a market that is full of different but also the same products, consumers make purchasing decisions everyday. Which brand consumers choose will often depend on feelings they them-selves are often not aware of. Perhaps the most important characteristic of emotion is that it stimulates action. In response to emotion, consumers are forced to do something, and this is often a purchase. Impulsive shopping is often triggered by consumer emotions and it can be concluded that the task of marketers and manufacturers is to study their behavior and there-fore create a strategy that will increase their sales. What are made is presented in this paper. The theoretical part of consumer behavior, stages of behavior, factors influencing behavior, as well as patterns of behavior and insight into rational and emotional behavior, are topics that are sought to present through the paper to see what is known about consumers as a special se-gment that needs constant research. The core of the paper is empirical research where it is vi-sible how consumers, ierespondents make decisions and what influences their impulsive shop-ping

U ovome diplomskom radu uz glavnu temu upoznavanja ljudi u virtualnom okružju putem Internet aplikacija za upoznavanje, obuhvatit ću početak nastanka Interneta koji je zaokupirao i promijenio svijet, povezanost virtualnih odnosa sa emocijama, prednosti i nedostaci virtualnih odnosa te etička pitanja takve vrste odnosa. Razvitak tehnologije i sve veća prisutnost Interneta uz brzo širenje informacija, komunikacija i povezanost na društvenim mrežama i raznim aplikacijama za spojeve, utječu na promjene ponašanja ljudi i novom pogledu na svijet. U posljednjih nekoliko godina aplikacije za spojeve su stekle veliku popularnost te s obzirom na to, aplikacija je sve više sa različitim mogućnostima koje pružaju korisnicima aplikacija. Time je korisnicima omogućeno da stvore svoj mali osobni svijet iz udobnosti vlastitog doma, pružajući prividan bijeg iz stvarnosti, gdje virtualno na trenutke postaje stvarno. In this thesis, along with the main topic that is meeting people in a virtual environment through Internet dating apps, I will cover the beginnings of the Internet that has occupied and changed the world, the link between virtual relationships and emotions, advantages and disadvantages of virtual relationships and ethical issues that arise from such relationships. The development of technology and the growing presence of the Internet, along with the rapid spread of information, communication and connectivity on social networks and various dating apps, are influencing changes in people's behavior and provide a new view of the world. In the last few years, dating apps have gained a lot of popularity they have become more and more versatile and provide their users with numerous amounts of possibilities. This allows users to create their own little personal world from the comfort of their own home, providing an apparent escape from reality, where, at times, the virtual world becomes the reality.

Predmet istraživanja ovog rada usmjeren je na analizu apela u oglašavanju. Cilj je, prije svega, definirati oglašavanje i analizirati apele u oglašavanju, a zatim rezultatima istraživanja prikazati razliku između pozitivnih i negativnih apela te odrediti koji od njih imaju veći utjecaj na izbor potrošača. Uvjeravanje emocijama može se shvatiti kao podloga za kreiranje apela. Emocija je zapravo stanje nagona koja, pobuđena apelom, prethodi određenoj akciji. Glavni cilj je uspostava veze, nakon čega se emocije vrlo lako mogu potaknuti i bez racionalnog razmišljanja. Da bi se proizvod uspio istaknuti u masi drugih proizvoda, vrlo je važno da emocija u tom smjeru bude prepoznata, odnosno da ta ista emocija djeluje na podsvijest potrošača te na taj način privuče njegovu pažnju. Kod odabira emocija vrlo je važno u obzir uzeti ciljanu skupinu, odnosno prilagoditi ju pojedincu i njegovoj kulturi. The subject of research of this project is focused on the analysis of appeals in advertising. The aim is, first of all, to define advertising and analyze the appeals in advertising, and then with the results of the research show the difference between positive and negative appeals and determine which of them have a greater impact on consumer choice. Persuasion of emotions can be understood as a basis for creating an appeal. Emotion is actually a state of instinct which, aroused by an appeal, precedes a certain action. The main goal is to establish a connection, after is those emotions are easily stimulated even without rational thinking. In order to be able to highlight a product in the mass of other products, it is very important that the emotion is recognized in that direction, and that the same emotion acts on the consumer's subconscious and thus attracts his attention. By choosing emotions, it is very important which target group to select, and adapt it to the individual and his culture.

Oglašavanje je postalo neizostavan dio svakodnevice potrošača, a apeli u oglašavanju sve se intenzivnije koriste kako bi se njima doprjelo do potrošača. Diplomskim radom pod nazivom Analiza apela u oglašavanju i njihov utjecaj na odabir proizvoda teorijski se želi pojasniti pojam oglašavanja, proces oglašavanja i bitni elementi u samom tom procesu. Nakon teorijskog dijela, istraživanje koje je provedeno usmjereno je na utjecaj apela u oglašavanju na potrošača i njegovo ponašanje. Apeli u oglašavanju koriste se kako bi kod potrošača stvorili želju za određenim proizvodom što bi u konačnici trebalo rezultirati kupnjom. Danas su potrošači, ponajviše pod utjecajem globalizacije, okruženi brojnim oglasima i marketinškim stručnjacima i poduzećima često je teško doći do potrošača i zadržati njihovu pozornost na određenom oglasu. Upravo se iz tog razloga sve više koriste apeli u oglašavanju. Istraživanje je usmjereno na dva apela – apel na strah i apel na seks. Cilj je utvrditi kako navedeni apeli utječu na potrošače, ponajviše na žensku populaciju. Advertising has become an indispensable part of consumer's daily lives and appeals in advertising are being used more and more intensively to reach consumers. The diploma thesis entitled Analysis of advertising appeals and their influence on product selection theoretically seeks to clarify the concept of advertising, the advertising process and the essential elements in the process. Following the theoretical part, the research conducted focused on the impact of appeals in advertising on the consumer and his behavior. Appeals in advertising are used to create a consumer’s desire for a particular product which should ultimately result in a purchase. Today, consumers, mostly influenced by globalization, are surrounded by numerous advertisements and marketing professionals and businesses often find it difficult to reach consumers and keep their attention on a particular advertisement. It is for this reason that appeals are increasingly used in advertising. The research focuses on two appeals - an appeal to fear and an appeal to sex. The aim is to determine how these appeals affect consumers, mostly the female population.

PLEA je afektivni robot razvijen na FSB-u, koji omogućava audio-vizualnu komunikaciju s korisnikom te putem video i audio analize prepoznaje emocije na korisniku. Prepoznaje 7 osnovnih vrsta emocija (sreća, tuga, ljutnja, iznenađenje, strah, gađenje i neutralnost) te prikazuje u postotku koliko je svaka od tih emocija dominantna u određenom trenutku. Analiza emocija se radi zasebno na temelju vizualne analize te na temelju audio analize, nakon čega se vrši multimodalna analiza i izračunava se ukupno emocionalno stanje korisnika. Rezultati svih triju modalnost spremaju se na server u bazu podataka iz koje ih je kasnije moguće dohvatiti za daljnju obradu i analizu. Cilj ovog rada bio je prikupljene podatke učiniti što preglednijim te lakšim za korištenje i analizu. Velika količina brojčanih vrijednosti je razumljiva računalima, ali ljudima se dosta teško snaći s takvim podacima. Ljudi mnogo lakše pametne vizualne informacije, stoga je napravljena vizualizacija podataka kako bi putem grafikona bilo što jednostavnije shvaćanje dobivenih podataka. Sva zabilježena emocionalna stanja prikazana su tablicom gdje se vidi ID stanja, vrijeme kad je stanje zabilježeno, IP adresa te ime korisnika kod kojeg je stanje zabilježeno. Odabirom jednog od stanja otvara se njegov detaljan prikaz gdje je moguće odabrati modalnost koju se želi prikazati, vrstu grafikona za prikaz te je moguće vremenski pratiti i uspoređivati s ostalim zabilježenim stanjima. PLEA is an affective robot developed on FSB, which enables audio-visual communication with the user and it recognizes the user's emotions using audio and visual analysis. It can recognize 7 basic emotions (happy, sad, angry, surprise, fear, disgust, and neutral) and displays in percentage how much is each emotion dominant in every moment. Emotions analysis is done separately with video and audio analysis and after that multimodal analysis is performed which gives the final emotional state of the user. Results of all three modalities are saved on the server in a database, from which it is possible to read all the data afterward for further analysis. The purpose of this thesis was to make gathered data more user-friendly and easier for analysis. Big amount of numerical data is easily understood by computers, but humans have difficulties making sense out of them. Humans understand visual information much better, that's why information visualization is done in this thesis to display data with charts for easier understanding. All emotional states are displayed in the table with their ID, time when they were recorded, IP address and name of a user. Clicking at one of the states, a detailed view of emotional state is displayed where it is possible to choose modality which we want to see, type of a chart and it is possible to track each emotion during the time on a line graph and compare it to the other states.

U radu se istražuje uloga i psihološka perspektiva glazbe u filmu na primjeru triju filmova iz opusa Stanleya Kubricka (Paklena naranča, Isijavanje i Oči širom zatvorene). Uvodna poglavlja posvećena su pregledu odabranih kategorija glazbenih uloga u vizualnom kontekstu, kratkom pregledu Kubrickova stvaralaštva, preispitivanju odnosa između glazbe, emocija i filma, te interaktivnim audiovizualnim procesima, dok jezgru rada čini tablična interdisciplinarna analiza odabranih narativa i glazbe. Kubrick je zaslužan za radikalnu promjenu u percepciji i važnosti filmskog zvučnog zapisa koji u njegovim filmovima karakterizira izbor primjera iz umjetničke glazbe, popularne glazbe i elektronički produciranih glazbenih inovacija. U radu su formulirana neka od sljedećih pitanja: kako glazbeno značenje korespondira s filmskim značenjem, u kojoj mjeri i na koji način glazba utječe na emocionalni svijet gledatelja- slušatelja, te koji se kognitivni procesi aktiviraju u mentalnom sklopu pojedinca pri doživljaju glazbe u filmu. Unutar interdisciplinarne analize, glavnu psihološku teorijsku okosnicu predstavlja model BRECVEMA (Juslin i Västfjäll, 2016.). Sintetičko audiovizualno iskustvo razlaže se na psihofizičke mehanizme koji se aktiviraju i povezuju s određenim glazbenim primjerima iz analiziranih filmova. Slika i riječi predstavljaju objektivno i uže referentno značenje filmskog narativa, a glazba oblikuje emocionalne reakcije publike i njenu prosudbu subjektivne umjetničke vrijednosti. Kroz rad se ističe Kubrickov modus operandi prema kojemu glazba ne gubi svoju umjetničku autonomnost i subjektivnu vrijednost, već je integrira i donosi nova značenja u kombinaciji s vizualnim medijem.

Autor u radu propituje važnost emocija, emocionalnog razvoja i razvoja empatije u predškolskoj dobi. Prvi dio rada bavi se osnovnim pojmovima bitnim za rad kao što su empatija, emocije, emocionalna inteligencija i moralni odgoj. Nadalje, govori se o mehanizmima za razvijanje empatije i empatičnog ponašanja koji se koriste u odgoju i obrazovanju djece te o poteškoćama koje se mogu javiti u tom kontekstu. Praktični dio rada nastao na temelju konkretnog rada s djecom, odnosno pet osmišljenih radionica koje su se održale u dječjem vrtiću Kutina, s ciljem promatranja i zaključivanja o razini empatije kod djece predškolske dobi i poticanja razvoja empatije

Emocionalno prejedanje je najčešće odgovor na snažne negativne emocije poput tjeskobe, razdražljivosti, anksioznosti i stresa dok tuga, usamljenost ili depresija mogu pojedincima onemogućiti unos hrane potrebne za ispravan rad njihova tijela. Karakteristike emotivnog prejednja je impulzivno, brzo, neredovito i nemarno konzumiranje bilo koje vrste hrane za razliku od unosa hedonističke hrane. Iako se pretilost ne klasificira u poremećaje prehrane, također ju prate psihološki poremećaji koje je potrebno rješavati. Prekomjerna tjelesna masa i pretilost mogu utjecati na niz poremećaja u prehrani na koje utječu putevi nagrađivanja u mozgu, kognitivni i bihevioralni čimbenici. Emocionalno prejedanje kod pretilih stvara prepoznatljive obrasce prehrane. Pretili uvijek pokušavaju kontrolirati svoj unos hrane, češće žude za hranom i teže donose zdrav izbor namirnica. Samokontrola im je narušena vanjskim događajima koji postaju negativnim okidačem za povećani unos hrane te u konačnici narušava daljnji napredak sa ciljem gubitka tjelesne mase. Barijatrijska kirurgija se i dalje smatra najučinkovitijim načinom liječenja teške pretilosti, iako su ishodi promjenjivi s obzirom na dugoročni gubitak kilograma i psihopatologiju povezanu s prehranom. Loše prehrambene navike pojavljuju se u 35-70 % slučajeva 2-18 mjeseci nakon operacije. Postoperativne psihološke promjene su česte, poput promjena u raspoloženju (depresija i anksioznost), poremećaja osobnosti i destruktivno ponašanja u prehrani. Samo omalovažavanje i zaokupljenošću oblikom tijela najčešće se pojavljuje zbog zaostaloga prikaza stare slike tijela bez obzira na gubitak kilograma. Uspješan gubitak na tjelesnoj masi može smanjiti pojavnost negativne emocije, ali neki od psiholoških poremećaja i dalje ostaju. Većina studija smatra da fiziološke i metaboličke promjene koje se događaju poslije barijatrijske operacije mogu obnoviti neurološke procese nagrađivanja, promijeniti narušen odnos okusa i mirisa hrane, promjeniti stečene i naučene loše prehrambene navike pretilih, ali isključivo uz dugoročan rad multidisciplinarnog tima koji se sastoji od abdominalnog kirurga, endokrinologa, psihijatra i nutricionista. Kako bi pojedinac uspješno ostvario svoje ciljeve potrebno je uvesti češće nutricionističke kontrole, provoditi kontiuirane edukacije, potrebno je iamti više razumijevanja za neurobiološke i bihevioralne mehanizme koji mogu objasniti dobivanje na tjelesnoj masi, uvođenje psihološke potpore pred i post kirurškog zahvata te provoditi personalizirani terapijski pristup pretilom pacijentu.

U akademskoj 2020./2021. godini među 139 studenata Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru te Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru provedeno je istraživanje povezanosti interkulturne osjetljivosti, emocionalne kompetencije i nekih sociodemografskih varijabli. Istraživanje je pokazalo da su studenti učiteljskih studija Sveučilišta u Zadru iznadprosječno emocionalno kompetentni u sve tri kategorije mjerenja (sposobnost uočavanja i razumijevanja emocija, sposobnost izražavanja i imenovanja emocija te sposobnost regulacije i upravljanja emocijama) te imaju iznadprosječno razvijenu interkulturnu osjetljivost. Istraživanjem je utvrđeno i da postoji značajna pozitivna povezanost između interkulturne osjetljivosti i sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija, sposobnosti izražavanja i imenovanja emocija te sposobnosti regulacije i upravljanja emocijama. Također pokazalo se i da postoji niska, ali značajna negativna povezanost između sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija i sudjelovanja u studentskim i učeničkim razmjenama te niska do umjerena pozitivna povezanost između sposobnosti izražavanja i imenovanja emocija, interkulturne osjetljivosti i godine studija. Od ostalih povezanosti ističe se niska, ali značajna pozitivna povezanost između pohađanja edukacija o emocionalnoj pismenosti u osnovnoj i/ili srednjoj školi i sudjelovanju na učeničkim i studentskim razmjenama te niska, ali značajna negativna povezanost između etničkog sastava obitelji te sudjelovanja na studentskim i učeničkim razmjenama. Na koncu je multivarijantnom hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno da godina studija, sposobnost uočavanja i razumijevanja emocija, sposobnost izražavanja i imenovanja emocija te sposobnost regulacije i upravljanja emocijama kao prediktori značajno doprinose razini interkulturne osjetljivosti kao kriteriju.

Posao medicinskih sestara i tehničara na rehabilitacijskim bolničkim odjelima je stresan. Indikatori stresa su stalno razmišljanje o bolesnicima i poslu, poteškoće sa spavanjem, umor, uzrujanost. U vrijeme pandemije bolesti COVID-19, rad na bolničkim odjelima odvijao se kontinuirano, uz provođenje epidemioloških mjera, a direktni kontakt s pacijentima, mogućnost kontakta sa zaraženima te rad u zaštitnoj odjeći predstavljao je dodatni izvor stresa. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati i usporediti razinu doživljenog stresa i emocionalna stanja medicinskih sestara/tehničara koji rade na bolničkim odjelima specijalne bolnice za rehabilitaciju, prije pandemije COVID-19 i 18 mjeseci nakon početka pandemije. Ispitano je 62 medicinskih sestara/tehničara u prvom mjerenju i 52 u drugom ; u dobi od 20 do 66 godina. Nije utvrđena statistički značajna razlika u razini doživljenog stresa koji u prvom mjerenju iznosi 2, 91 a u drugom 2, 94, uz raspon rezultata 1, 00 do 4, 83. U drugom mjerenju, tijekom pandemije, relativno veliki broj (57, 7 %) navodi osjećaj zabrinutosti te uzrujanosti (21, 2 %) što je značajno više nego prije pandemije. Kao subjektivni pokazatelji stresa kod sestara, najčešće se javljaju poteškoće sa spavanjem (35, 5 % nasuprot 28, 8 %), umor (31, 6 % nasuprot 44, 2 %) te stalno razmišljanje o poslu (57, 4 % nasuprot 46, 1 %). U vrijeme pandemije sestre su u svom radu bile pojačano uzrujane i umorne. Najučestalije emocije koje se kod njih javljaju u radu tijekom pandemije COVID-19 su zabrinutost i uzrujanost, naime radi se o novoj bolesti, relativno je malo informacija i znanja o bolesti, stoga je anksioznost je normalna reakcija. Rezultati ispitivanja pokazali su da medicinske sestre rad na bolničkim rehabilitacijskim odjelima procjenjuju stresnim (prije i tijekom pandemije), a najčešći pokazatelji stresa su poteškoće sa spavanjem i stalno razmišljanje o poslu. Rezultati ukazuju na potrebu za kvalitetnom komunikacijom na razini ustanove i daljnjom edukacijom vezano uz pandemiju kao i potrebu za provođenjem relaksacijskih tehnika kod medicinskih sestara koje rade na rehabilitacijskim bolničkim odjelima.

U predavanju je dan pregled spoznaja o važnosti emocija i emocionalne regulacije. Emocije proizlaze iz aktivacija specijaliziranih populacija neurona u amigdaloidnoj jezgri, moždanoj kori prednjeg dijela cingularne vijuge, inzuli, ventromedijalnom prefrontalnom i drugim dijelovima moždane kore, ali i supkortikalnih struktura kao što su ventralni strijatum, putamen, repata jezgra i ventralno tegmentalno područje. Osjećaji su svjesno emocionalno iskustvo ovih aktivacija koje doprinose neuronskim mrežama koje posreduju misli, jezik i ponašanje, čime se poboljšava sposobnost predviđanja, učenja i ponovne procjene podražaja i situacija u okolini na temelju prethodnih iskustava. Suvremene teorije o osjećajima konvergiraju se oko ključne uloge amigdaloidne jezgre kao središnjeg supkortikalnog čvorišta koje neprekidno integrira i procjenjuje razne osjetne informacije iz okoline i dodjeljuje im odgovarajuću vrijednost emocionalnih dimenzija poput valencije, intenziteta i pristupačnosti. Kroz implicitno asocijativno učenje i promjene u kratkoročnoj i dugoročnoj sinaptičkoj plastičnosti te aktiviranjem reakcije borbu ili bijega putem brojnih eferentnih projekcija središnje jezgre amigdala do različitih kortikalnih i subkortikalnih struktura, amigdaloidna jezgra sudjeluje u regulaciji autonomnih i endokrinih funkcija, donošenju odluka i prilagodbi instinktivnih i motivacijskijih oblika ponašanja na stalne promjene u okolini. Tijekom predavanja raspravljeni su neki od simptoma, kao i terapijskih pristupa liječenju poremećaja koji proistječu iz disfunkcije amigdala, napose iz spektra anksioznih i depresivnih poremećaja.

Emocionalnu inteligencija potrebno je usavršavati već u ranim godinama, djetinjstvu. One osobe koje imaju sposobnost za prepoznavanje svojih osobnih emocija, također i tuđih većinom su učinkovitiji u obavljanju poslova na radnom mjestu. Emocionalna inteligencija u većem dijelu stječe se nasljedno, genetski, ali i kroz procese učenja. Stoga je važno već u ranom djetinjstvu razvijati vještinu kako bi se što bolje razumjele vlastite, ali i emocije drugih ljudi. Budući da nije važno samo prepoznati emocije nužno je i razvijati sposobnost kontrole svojih emocija kako one ne bi utjecale na ponašanje i razmišljanja sugovornika ili kolega na radnom mjestu. S obzirom da je pojedinac na radnom mjestu u interakciji sa kolegama i vanjskim suradnicima, intelektualna inteligencija nije dovoljna za uspješnost izvršavanja obaveza, već je potrebno imati i njegovati emocionalnu inteligenciju. Ključna činjenica emocionalne inteligencije u organizaciji ponašanja posebno se uočava u djelatnostima ljudskih resursa. Ustanoviti važnost emocionalne inteligencije glavni je cilj ovog diplomskog rada jer ona podrazumijeva sposobnost upravljanja emocijama na radnom mjestu. U ovom radu naglasak je stavljen na povezanost emocionalne inteligencije i komunikacije u djelatnosti zdravstva u izvanbolničkoj hitnoj službi. S obzirom da je u izvanbolničkoj hitnoj službi zbog stresnih situacija ugrožen život pacijenta jednako kao i djelatnika važno je sustavno provoditi edukacije te koristiti sve dostupne resurse kako bi se izbjeglo sagorijevanje na poslu. Pojava bournout sindroma uvelike otežava suradnju u timu, ali i smanjuje efikasnost djelatnika u radnoj okolini. Cilj ovog rada je osim objasniti pojmove emocionalne inteligencije i komunikacije, te njihovu važnost u radu djelatnika izvanbolničke hitne službe, definirati bournout sindrom te utvrditi važnost njegovog pravovremenog prepoznavnja. Emotional intelligence needs to be perfected at an early age, in childhood. Those people who have the ability to recognize their personal emotions, also those of others, are mostly more efficient in doing work in the workplace. Emotional intelligence is largely acquired hereditary, genetically, but also through learning processes. Therefore, it is important to develop the skill from an early age in order to better understand one's own and other people's emotions. Since it is not only important to recognize emotions, it is also necessary to develop the ability to control one's emotions so that they do not influence the behavior and thinking of interlocutors or colleagues in the workplace. Given that the individual in the workplace interacts with colleagues and external associates, intellectual intelligence is not sufficient for the successful performance of duties, but it is necessary to have and nurture emotional intelligence. The key fact of emotional intelligence in the organization of behavior is especially observed in human resource activities. Establishing the importance of emotional intelligence is the main goal of this thesis because it implies the ability to manage emotions in the workplace. In this paper, emphasis is placed on the connection between emotional intelligence and communication in the field of health care in outpatient emergency services. Given that the life of the patient is endangered in the outpatient emergency department due to stressful situations, as well as the staff, it is important to systematically conduct education and use all available resources to avoid burnout at work. The occurrence of bournout syndrome greatly complicates teamwork, but also reduces the efficiency of employees in the work environment. The aim of this paper is to explain the concepts of emotional intelligence and communication, and their importance in the work of outpatients, to define the bournout syndrome and to determine the importance of its timely recognition.