Search

The author analyzes in his work the agreement of theatrical performance. The contract under which the exploitation of copyright is granted is called a copyright agreement. The copyright agreement must be made in writing and must contain at least the act applying to its use and the person authorized to use the copyright work. The copyright agreement must be made in writing and must contain at least the act applying to the use made and the person authorized to use the copyright work . By the agreement of theatrical performance of the author's work, the author establishes for the user the right of public stage presentation of a given author's work. The user agrees to display the author's work on stage in a way, within and under the conditions stipulated by the agreement and to pay the fee for the established right unless otherwise specified by the agreement.

Žigovno pravo, kao dio pravnoga sustava Bosne i Hercegovine, predstavlja skup pravnih pravila koja nalazimo u pravnim izvorima ili vrelima, koji mogu biti izvori u materijalnom i formalnom smislu, izravni ili neizravni izvori, zakonski i podzakonski, te nacionalni i međunarodni izvori. Moderne tendencije u razvitku žigovnog prava, posebice na međunarodnoj razini te u okrilju Europske unije i WIPO-a, utjecale su na potrebu daljnjeg usklađivanja zakonodavstva u Bosni i Hercegovini glede prava intelektualnog vlasništva, što je rezultiralo donošenjem prvog posebnoga Zakona o žigu iz 2010. godine koji regulira materiju žigova na čitavom području Bosne i Hercegovine. U ovom radu autor obrazlaže modalitete stjecanja prava na žig, njegovo trajanje, ograničenja korištenja te učinke koje ovo subjektivno apsolutno pravo proizvodi.

U knjizi „Društvo s ograničenom odgovornošću – Pravni praktikum“, dat je temeljit prikaz tematike sa detaljnim komentarima i praktičnim primjerima vezanim za osnutak, poslovanje i prestanak društva s ograničenom odgovornošću, kao i o svim radnjama vezanim za poslovanje, kao što su mirovinsko osiguranje, zdrastveno osiguranje, radnopravni odnosi, intelektualno vlasništvo

Stjecanje oplemenjivačkog prava za novu sortu daje nositelju ekskluzivno pravo da proizvodi za prodaju i da prodaje reproduktivni materijal te sorte. Kod vrsta koje se vegetativno razmnožavaju, sorte voća i ukrasno bilje, oplemenjivačko pravo daje vlasniku dodatno ekskluzivno pravo da reproducira zaštićenu sortu u svrhu komercijalne produkcije voća, cvijeća ili drugih proizvoda sorte. Nositelj oplemenjivačkog prava može ovlastiti druge da proizvode za prodaju i da prodaju reproduktivni materijal zaštićene sorte. Nositelj oplemenjivačkog prava naplaćuje naknadu (licenciju) od komercijalizacije svojih zaštićenih sorti. Kao i kod drugih slučajeva vlasničkih prava, nositelj oplemenjivačkog prava može tužbom kod nadležnog suda pokrenuti postupak protiv osobe koja je povrijedila njegovo pravo.

U autorsko pravu, autoru pripada isključivo pravo dozvoliti ili zabraniti korištenje, izmjenu, odnosno preradu određenog autorskog djela. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima na tragu rješenja iz međunarodnih izvora autorskog prava i europske pravne stečevine, autorska imovinska prava čine pravo na iskorištavanje autorskog djela.Pravo iskorištavanja je isključivo pravo i jedino nositelj tog prava može iskorištavati djelo. Za svako iskorištavanje autorskog djela od druge osobe nositelju autorskog prava pripada naknada. U slučaju povrede autorskog prava autor može u sudskom postupku između ostaloga tražiti i nakandu štete od neovlaštenog korisnika.Donošenjem Novog Zakona o obveznim odnosima iz 2005., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine, određeno je da se može ostvarivati neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti. Pored nenovčanog popravljanja štete za povrede autorskih i srodnih prava, može se radi popravljanja neimovinske štete tražiti i pravična novčana naknada.

Iako sam pojam intelektualnog vlasništva nije stariji od dva stoljeća, ipak su i stare civilizacije poznavale pojavne oblike robnih znakova koja su se koristili za označavanje proizvoda, te određena fragmentarna pravila koja su se sa stoljećima oblikovala u sustav prava intelektualnog vlasništva.

Nakon stjecanja prava na žig i industrijski dizajn nositelj prava ima isključivo pravo upotrebljavati zaštićeno pravo sve dok ne nastupi neki od zakonom propisanih razloga za prestanak zaštite. Među tim razlozima zbog svojih posebnosti posebno se izdvaja prestanak zaštite poništajem rješenja o registraciji, koji unatoč najnovijim izmjenama Zakona o žigu i Zakona o industrijskom dizajnu ostavlja određeni broj pitanja, na koja će se kroz ovaj rad pokušati pronaći adekvatni odgovori.

Povezujući pravo intelektualnog vlasništva i marketing autor detaljno i na temelju niza primjera obrađuje pravne aspekte suvremenog marketinga.Autor knjige nastoji zadržati strukturu znanstvenog pristupa suvremenom marketingu kao i pravnoj teoriji iz domene intelektualnog vlasništva i ravnomjerno ih promatrati kao sudionike u svakodnevnoj gospodarskoj praksi, što višestruko doprinosi vrijednosti izdanja. Autor takođe uspješno nalazi balans između izbora tema kako s marketinških tako i sa pravnih aspekata problematike, te nastoji i uspijeva uravnotežiti dubinu prikaza potrebnu manje stručnim čitateljima.

Suvremeno autorsko pravo nastoji pravno regulirati poziciju autora i drugih nositelja srodnih prava, ne samo u odnosu na klasična autorska djela s područja književnosti i umjetnosti, nego i ona koja su posljedica ne samo autorske ingenioznosti nego i tehnološkog, komunikacijskog napretka. U ovom radu analiziraju se temeljni instituti i pojavnosti vezane za autorsko kazališno pravo, dakle autorskopravne situacije koje imaju svoj predživot ili nastajanje ili trajanje u književnosti odnosno kazalištu kao umjetničkoj djelatnosti.

Ovaj rad se bavi problematikom funkcija žigova (razlikovna, jamstvena, reklamna) i pojavom klasičnih i novih oblika žigova - nekonvencionalnih žigova i njihovom registracijom. Uvodno se prikazuje opći pojam i okvir postojanja žiga i način na koji žig djeluje na tržištu. Također se obrađuju različite vrste žigova koje postoje i objašnjava se kriterij razlikovnosti znaka koji mora biti ispunjen da bi se žig registrirao. Posebno se raspravlja o nekonvencionalnim žigovima, njihovim vrstama, najpoznatijim primjerima takvih žigova i primjerima njihovog uspješnog i neuspješnog pokušaja registriranja.

Razvili smo dugotrajnu praksu ismijavanja svojih kulturnih ikona, simbola te javnih i slavnih osoba. Parodija nastaje kada netko oponaša ozbiljno djelo, poput literarnog, glazbenog ili umjetničkog djela, a s ciljem postizanja humorističnoga ili satiričnoga efekta. Parodija, kao oblik kritike, predstavlja sredstvo koje je vrlo popularno među autorima, zabavljačima i oglašivačima i pomoću kojega javnosti prenose određenu poruku ili stajalište, ali se često i koristi kod označavanja proizvoda i usluga. Zbog toga što predstavlja metodu kritike, parodija se mora neizbježno koristiti drugim stvaralačkim radom. Ovime se inherentno stvara sukob između autora djela koje se parodira, s obzirom da nitko ne voli biti predmetom kritike, šale ili ismijavanja, i autora parodije. Također je vrlo malo vjerojatno da će titular djela zaštićenoga autorskim pravom, odnosno žigovnim pravom, izdati svojevrsnu licenciju ili dati dopuštenje autoru parodije da upotrebi njegovo autorskim odnosno žigovnim pravom zaštićeno djelo prilikom stvaranja parodije, odnosno da parodira njegov ranije zaštićeni žig. Stoga je nužno razmotriti pretpostavke pod kojima određena parodija može predstavljati autorsko djelo, odnosno može vrijeđati raniji zaštićeni žig. Ovisno o autorskopravnoj i žigovnopravnoj tradiciji, rješenja u nacionalnim zakonodavstvima i sudskoj praksi mogu biti različita. Poželjno je da se ove pretpostavke urede zakonom, kao što je to slučaj u novoj hrvatskoj autorskopravnoj legislativi. Ukoliko izostane zakonsko uređenje parodije kao autorskog djela odnosno razloga za uskratu registracije znaka odnosno razloga za sudsku zaštitu radi povrede žiga, na sudskoj praksi je, da ovisno o posebnosti slučaja i autorskopravnoj i žigovnopravnoj doktrini i kulturološkim zasadama, donese rješenje u svakom pojedinom prijepornom slučaju.

Suvremeno je tržište uslijed djelovanja procesa globalizacije, liberalizacije i deregulacije te integracije nacionalnih gospodarstava drastično transformirano, a karakterizira ga nemilosrdna i intenzivna konkurentska borba poduzeća iz čitavog svijeta. U takvim uvjetima ostvarenje održive konkurentske prednosti i zadržavanje lojalnosti potrošača predstavlja značajan izazov, koji je moguće svladati jedino kroz kontinuiran proces inoviranja. Inovacije predstavljaju temelj razvitka društva, znanosti i industrije te primarni izvor održive konkurentske prednosti poduzeća. Pojam inovacija postao je sinonim uspješnog poslovanja i konkurentnosti u kontekstu suvremenog, globaliziranog tržišta. Kontinuirano kreiranje inovacija predstavlja imperativ konkurentnosti. Kako bi se inovacijama omogućila transformacija u čvrstu konkurentsku prednost, potrebno ih je zaštititi putem sustava registracije intelektualnog vlasništva.

Autor u radu pozicionira odnos suvremenog kazališta i kazališnog prava uz prikaz pravnog statusa kazališnih institucija, ustroja i upravljanja u kazalištima, radnopravnog statusa kazališnih umjetnika, te kazališnog autorskog i izvođačkog prava.

Monografija se sastoji od tri velika poglavlja i rasprave, a sadržava i priličan broj poveznica, fusnota, primjera iz sudske prakse, uvida u međunarodne pravne dokumente i strano zakonodavstvo, te tekstove dva važeća hrvatska zakona - Zakona o trgovini i Zakona o zaštiti potrošača. Na kraju je priložen popis korištene i preporučene relevantne literature, namijenjen zainteresiranima za daljnje proučavanje i istraživanje različitih aspekata zaštite od nepoštenog tržišnog natjecanja i nepoštene poslovne prakse. Knjigu "Nepošteno tržišno natjecanje i poslovna praksa" predajemo pravnoj i ostaloj stručnoj javnosti kao, nadamo se, vrlo koristan teoretski i praktični priručnik i vodič u pravne aspekte nepoštenog tržišnog postupanja, posebno prilagođen studentima, sucima, odvjetnicima, arbitrima, teoretičarima i široj zainteresiranoj stručnoj publici, kao i svima onima koji imaju potrebu štititi svoja prava iz područja intelektualnog vlasništva i zaštite potrošača. Držimo da joj je najveća vrijednost u tome što daje jednostavan i cjelovit pregled temeljnih rasprava o ovim, u domaćoj pravnoj literaturi nedovoljno zastupljenim područjima prava, dovodeći ih u neizostavnu teoretsku i praktičnu vezu.

Osnovno obilježje knjige je ozbiljna, svestrana i fundirana znanstveno-stručna obrada materije žigovnog prava, gdje se uspoređuju stajališta iz našeg Zakona s inozemnom legislativom, međunarodnim unifikacijama, europskim pravom i – posebice naglašavamo – bogatom judikaturom, te se isto tako, razlažu gledišta naših i najreferentnijih inozemnih autora u ovom i srodnim područjima. Žigovno pravo u objektivnom smislu može se odrediti kao skup pravnih pravila kojima se uređuje problematika pravne zaštite žiga, odnosno pravni odnosi u svezi registracije odnosno priznanja žiga, njegovih učinaka, promjena na žigu, trajanja i održavanja žiga, prestanka vrijednosti žiga, građanskopravne i kaznenopravne zaštite žiga te drugih općih pitanja u svezi žiga.

Novi hrvatski Zakon o žigu određuje žig kao svaki znak koji se može grafički prikazati te koji je pogodan za razlikovanje roba i usluga jednog poduzeća od roba i usluga drugog poduzeća. Temeljna karakteristika europskog i hrvatskog žigovnog prava se ogleda u tome da svaki znak koji se rabi kao indikator podrijetla, može biti registriran kao žig, iako postoje neki znakovi koji, zbog javnog interesa, ne mogu biti uopće registrirani kao žigovi ili mogu biti registrirani samo pod određenim uvjetima. Možemo govoriti o apsolutnim razlozima zabrane registracije, koji se ne ogledaju u odnosu žiga prema drugim žigovima kao kod relativnih zabrana, nego u imanentnim obilježjima samog znaka. Relativni razlozi za odbijanje registracije mogu biti odlučni za odbijanje registracije žiga radi sukoba tog znaka s ranijim žigom ili ranijim pravom, a ne radi obilježja koje taj znak sadrži.

U radu se obrađuje materija prijenosa žiga na temelju ugovora u kontekstu međunarodnih pravnih izvora i hrvatskog Zakona o žigu i Zakona o obveznim odnosima, uz pregled sudske prakse. U tom kontekstu posebno se obrađuje pitanje je li registracija konstitutivna pretpostavka za prijenos žiga.

• Prava intelektualnog (industirjskog) vlasništva mogu se prenositi na druge osobe u cjelosti ili djelomično. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prijenosu prava. Ugovor kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. Prijenos samo prava na korištenje prava industrijskog vlasništva, pa tako i žiga, osim kolektivnog žiga i zemljopisne oznake podrijetla, naziva se licencijom. Riječ je latinskog porijekla - “licentia” - i označava dozvolu, dopuštanje ili slobodu za korištenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva.U Republici Hrvatskoj problematika licencije prava industrijskog vlasništva uređena je općim Zakonom o obveznim odnosima i posebnim zakonima u području prava industrijskog vlasništva, konkretno kod licencije žiga Zakonom o žigu.

U ovom radu autor pažnju posvećuje posebnim kategorijama žigova – dobro poznatim i čuvenim žigovima. Uz pobliže označavanje i definiranje ovih vrsta žigova, daje se vrlo precizna analiza kriterija razlikovanja čuvenih žigova od drugih običnih žigova, uz usporednopravni pregled. U nastavku teksta raspravljeni su izvori žigovnog prava koji uređuju pitanja u svezi s poznatim žigovima, a posebice izvori međunarodnopravne razine – Pariška konvencija i TRIPS. Nadalje, dat je pregled rješenja na ovom području u hrvatskom žigovnom pravu, s akcentom na recentni Zakon o žigu iz 2003. Konačno, predstavljeni su posebni modaliteti zaštite čuvenih žigova, i to rješenja iz žigovnog prava, prava suzbijanja nelojalne utakmice i općih pravila građanskog prava.

Pokunakn rješenjima nadležnih inspekcijskih organa u svezi sa sudjelovanjem djece u scenskim izvedbama, posebice u noćnim terminima, autor daje prikaz stanja međunarodnopravne zaštite u svezi s radnim odnosom maloljetnika, komparativnih rješenja iz britanskog prava, te pregled regulative u Hrvatskoj. Autor se zalaže za donošenje posebnog propisa koji bi u cijelosti uredio sva pitanja sudjelovanja djece u umjetničkim izvedbama, posebice na tragu rješenja iz europskih smjernica.

Razvili smo dugotrajnu praksu ismijavanja svojih kulturnih ikona, simbola te javnih i slavnih osoba. Parodija nastaje kada netko oponaša ozbiljno djelo, poput literarnog, glazbenog ili umjetničkog djela, a s ciljem postizanja humorističnoga ili satiričnoga efekta. Parodija, kao oblik kritike, predstavlja sredstvo koje je vrlo popularno među autorima, zabavljačima i oglašivačima i pomoću kojega se javnosti prenose određene poruke ili stajališta. Zbog toga što predstavlja metodu kritike, parodija se mora neizbježno koristiti drugim stvaralačkim radom. Ovime se inherentno stvara sukob između autora djela koje se parodira s obzirom da nitko ne voli biti predmetom kritike, šale ili ismijavanja i autora parodije. Također je vrlo malo vjerojatno da će vlasnik djela zaštićenoga autorskim pravom izdati svojevrsnu licenciju ili dati dopuštenje autoru parodije da upotrebi njegovo autorskim pravom zaštićeno djelo prilikom stvaranja parodije. Stoga je nužno razmotriti pretpostavke pod kojima određena parodija može predstavljati autorsko cijelo. Ovisno o autorskopravnoj tradiciji, rješenja u nacionalnim zakonodavstvima i sudskoj praksi mogu biti različita. Poželjno je da se ove pretpostavke urede zakonom, kao što je to slučaj u novoj hrvatskoj autorskopravnoj legislativi. Ako izostane zakonsko uređenje parodije kao autorskog djela, na sudskoj praksi je da ovisno o posebnosti slučaja i autorskopravnoj doktrini i kulturološkim zasadama, donese rješenje u svakom pojedinom prijepornom slučaju.

Za postojanje odgovornosti organizatora priredbi u smislu čl. 181. ZOO moraju biti ispunjenje određene pretpostavke, a da li one zaista postoje u konkretnom slučaju ostalo je nerazjašnjeno zbog toga što sudovi nižeg stupnja tu zakonsku odredbi nisu primijenili. Smrt ili tjelesna ozljeda mora se dogoditi u prostoru (zatvorenom ili otvorenom) na kojem se okupio veći broj ljudi pod nadzorom organizatora (za štetu koja se dogodila izvan tog prostora organizator može odgovarati po načelu krivnje). Šteta mora biti posljedica izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opći nered i slično. Ako je šteta na prostoru pod nadzorom organizatora priredbe nastala kao posljedica nekog drugog uzroka, on ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti (što ne isključuje eventualno njegovu odgovornost po načelu krivnje). Bilo je stoga potrebno utvrditi i raspraviti je su li tjelesne ozljede tužitelja prouzročene izvanrednim okolnostima koje mogu nastupiti kod okupljanja većeg broja ljudi na određenom prostoru ili one nisu u uzročnoposljedičnoj vezi s tim okolnostima. Pritom treba imati na umu da se mora raditi o izvanrednim prilikama koje su karakteristične za okupljanje većeg broja ljudi (gibanje masa, opći nered i slično) te da nisu rijetke tjelesne ozljede zadobivene na takvim okupljanjima koje nisu uzrokovane izvanrednim prilikama.

ovom radu autor je obradio autorskopravna pitanja u vezi s koreografijom i pantomimom kao autorskim i umjetničkim djelima. Radi lakšeg razumijevanja pravne problematike autor je uvodno dao temeljne odrednice ovih djela s plesnoumjetničkog odnosno teatrološkog aspekta, diferencirajući ova djela od dramskih i dramsko-glazbenih djela, koja također ulaze u kategoriju tzv. scenskih (kazališnih) djela. Nadalje, dano je pojmovno i pravno određenje koreografskih i pantomimskih djela, uz pregledan uvid u međunarodnopravne i usporednopravne izvore koji reguliraju poziciju ovih djela kao autorskih djela, ukazujući na različite pristupe u modernim zakonodavstvima. lako to više nije preduvjet zaštite prema našem pravu za ovu kategoriju autorskih djela, nužno je bilo ekspliciranje i fiksiranje ovih djela na neku materijalnu podlogu, posebice u vidu prihvaćenih sustava notacije. Uz analizu stanja prema novom hrvatskom autorskom zakonodavstvu, autor se osvrće i na srodna pitanja u vezi s folklorom odnosno tradicijskim plesom u kontekstu suvremenog autorskog prava.

Zastupanjem u postupcima pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (dalje: Zavod) mogu se baviti fizičke i pravne osobe koje su upisane u Registar zastupnika koji vodi Zavod i koji se nazivaju ovlaštenim zastupnicima te odvjetnici upisani u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore ili odvjetnička društva upisana u imenik odvjetničkih društava Hrvatske odvjetničke komore. Ovlašteni zastupnici u području prava industrijskoga vlasništva su patentni zastupnici i zastupnici za žigove, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga, te topografiju poluvodičkih proizvoda (zastupnici za žigove).Jedan od obveznih uvjeta za upis u Registar ovlaštenih zastupnika je položen stručni ispit za patentnog zastupnika i/ili zastupnika za žigove, koji se polaže pred Zavodom.

Žig jest bilo koja riječ, ime, simbol, obličje, slogan, trodimenzionalni oblik ili njihova kombinacija koja identificira i razlikuje robe ili usluge jednog poduzetnika od drugih roba ili usluga drugog poduzetnika. Novi zakon na snazi u Republici Hrvatskoj je Zakon o žigu iz 2003. godine, koji regulira sva pitanja upravnopravne, građanskopravne i kaznenopravne zaštite žiga. Novi zakon je usklađen sa europskim žigovnim pravom. Zakon sadrži odredbe o uvjetima opoziva registriranog žiga. Ako, u razdoblju od 5 godina nakon registracije, nositelj žiga stvarno ne uporabi žig za registrirane robe ili usluge, ili suspendira uporabu žiga u neprekidnom razdoblju od 5 godina, žig potpada pod sankcije predviđene zakonom.

Razvoj kompjutorske tehnologije, i pored niza različitih implikacija, postupno je doveo do formiranja informacijskog društva (information society) čiji se uspješan razvoj ne može zamisliti bez razvoja mnogobrojnih novih proizvoda i usluga koji nastaju, između ostalog, radi osiguranja informacijske supermagistrale (information superhighway). Ekspanzija ove tehnologije dovela je do novih tendencija u pravu, jer to zahtijeva odgovarajuće pravne okvire koji će koherentno osigurati paralelnu i adekvatnu regulaciju i zaštitu pojava i odnosa koji nastaju na nacionalnom i međunarodnom planu.* Međutim, pravna teorija i legislativa je bila zatečena burnim i dramatičnim razvojem ove tehnologije, te su prilagodbe zaostajale za novonastalim problemima. Razvoj kompjutorske industrije i informatike kao značajne privredne grane u koju se investiraju ogromna sredstva i najkvalitetniji kadrova i izrada računalnih programa kao intelektualnih tvorevina zaslužuju sve kvalitetniju pravnu regulativu na nacionalnom i međunarodnom planu.*

Uvažavajući teatrološke rasprave i inozemnu pravnu legislativu te stajališta pravne doktrine, i kod nas se kazališni redatelj smatra umjetnikom – izvođačem (interpretatorom) kazališnog djela.

Suvremena je i raširena praksa upotreba znakova i simbola, žigova, elemenata umjetničkih kreacija ili karakterističnih značajki stvarnih ili izmišljenih osoba radi promocije prodaje proizvoda ili korištenja usluga. Character merchandising se definira kao praksa korištenja od strane kreatora lika, stvarne osobe ili neke druge ovlaštene osobe, imena i/ili slike popularnog lika, bilo realnog ili izmišljenog, radi promocije na drugačiji način svakodnevnih materijalnih proizvoda. To je multimilijunska poslovna aktivnost. U ovom članku autor raspravlja mogućnosti žigovnopravne zaštite character merchandisinga. Marchandising se može štititi postojećim pravnim sredstvima, te nije potrebno donositi posebne propise na ovom području. Žig također predstavlja modalitet podesan za zaštitu znaka korištenog u merchandising svrhe. Osobna temeljna obilježja fiktivnih likova mogu biti, pod određenim uvjetima, registrirana kao žigovi. Problemi ovakve zaštite mogući su kod zaštite obilježja stvarnih osoba. Posebno se razmatraju rješidbe američkih, britanskih i njemačkih sudova na ovom području.

U ovom radu navode se posebnosti žiga kao oblik industrijskog vlasništva, definira se žigovno pravo kao posebna podgrana prava industrijskog i intelektualnog vlasništva, izlaže se određenje žigovnog prava u objektivnom i u subjektivnom smislu, te se obrađuju predmeti žigovnog prava u materijalnom i formalnom smislu. Autor u daljnjem tekstu ukazuje na mjesto žigovnog prava u ukupnom pravnom sustavu Republike Hrvatske, te obrazlaže odnos ove pravne materije u odnosu na druge grane prava. Posebnu pažnju autor posvećuje odnosu žigovnog prava i ustavnog prava. Uvodno je raspravljeno pitanje da li je žigovno pravo jedno od zajamčenih prava čovjeka i građanina. Analizirani su najvažniji međunarodni dokumenti o ljudskim pravima i slobodama. Kao ni u analiziranim međunarodnopravnim dokumentima, niti u Ustavu Republike Hrvatske ne nailazi se na odredbu koja bi izravno tretirala problematiku prava industrijskog vlasništva, pa tako i žigovnog prava. Ustavom zajamčena zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenog, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva, ukazuju na Ustav kao nacionalni izvor žigovnog prava kod nas. Ukazuje se na ustavne odredbe koje su od bitne važnosti za proučavanje žigovnog prava i prava intelektualnog vlasništva uopće. Pregledom raspoloživih inozemnih ustavnih tekstova navedeno je pet pristupa ustavotvoraca glede uključivanja prava intelektualnog vlasništva odnosno žigovnog prava u ustavne kategorije. Osvrće se i na mogućnosti ustavnopravne zaštite žiga.

Autor analizira zakonske odredbe u svezi s promjenama na žigu. Državni zavod za intelektualno vlasništvo će na zahtjev podnositelja u registar upisati sve promjene do kojih je došlo nakon podnošenja prijave ili registracije žiga, pod uvjetom da odgovaraju pravom stanju i nemaju utjecaja na izgled žiga. Podnositelj je dužan uplatiti propisane pristojbe i naknade troškova za pojedinu promjenu.

Zakon o žigu unio je niz novina na području hrvatskog žigovnog prava. Upravo te novine autori su nastojali popratiti usporedbom s modernim rješenjima i shvaćanjima utemeljenim kako na stariji međunarodnim izvorima žigovnog prava, kao što su Pariška konvencija i Madridski sporazum, tako i s novijim međunarodnim izvorima poput TRIPS-a i žigovnog prava Europske zajednice ali i s važećim zakonodavstvom zemalja sa snažnom tradicijom na ovom području prava. Nova zakonska regulativa žigovnog prava koncipirana je tako da jamči maksimum kakvoće, suvremenosti rješenja, te kompatibilnost sa zahtjevima hrvatskog gospodarskog sustava i s dokazanim sustavima u svijetu.

U ovom radu autor se osvrće na pojave krivotvorina i piraterija prava industrijskog vlasništva, posebice žiga - tog najčešćeg pojavnog i marketinškog oblika poduzetnikove prezentacije na tržištu. Titularu prava na žig i drugim aktivno legitimiranim osobama pored drugih vidova zaštite (upravnopravna, kaznenopravna, tužba zbog nelojalne utakmice, tužba za zaštitu tvrtke, arbitražno rješavanje spora i sl.) prvenstveno stoji na raspolaganju učinkovitost modaliteta zaštite podnošenjem tužbe radi zaštite prava na žig, koja ima veliku praktičnu važnost, efikasnost i primjenjivost te očiglednu prednost u odnosu na ostale oblike zaštite. Nastavljajući na poredbeni prikaz civilnih akcija u modernim nacionalnim zakonodavstvima i međunarodnim aktima, autor posebnu pažnju posvećuje raspravljanju pretpostavki zaštite žiga kod nas, procesnopravnim pitanjima te prilozima za reviziju našeg zakonodavstva u cilju njegove harmonizacije s europskim pravom i suvremenim međunarodnim izvorima žigovnog prava.

Temeljna karakteristika europskog i hrvatskog žigovnog prava se ogleda u tome da svaki znak koji se rabi kao indikator podrijetla, može biti registriran kao žig, iako postoje neki znakovi koji, zbog javnog interesa, ne mogu biti uopće registrirani kao žigovi ili mogu biti registrirani samo pod određenim uvjetima. Možemo govoriti o apsolutnim razlozima zabrane registracije, koji se ne ogledaju u odnosu žiga prema drugim žigovima kao kod relativnih zabrana, nego u imanentnim obilježjima samog znaka. Relativni razlozi za odbijanje registracije mogu biti odlučni za odbijanje registracije žiga radi sukoba tog znaka s ranijim žigom ili ranijim pravom, a ne radi obilježja koje taj znak sadrži.

U radu se obrađuju svi aspekti gradanskopravne zaštite autorskog i srodnih prava u Republici Hrvatskoj, u skladu s važećim Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. Upućuje se na povezanost ovog Zakona s odredbama drugih zakona, poglavito Zakona o obveznim odnosima, Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku. Obrađuju se posebni zahtjevi za zaštitu autorskog i srodnih prava u slučaju povrede, te privremene mjere. Ističe se niz primjera iz sudske prakse po starom Zakonu o autorskom pravu i naglašava se kontinuitet uređenja gradanskopravne zaštite autorskog i srodnih prava, s time da je zaštita po novom Zakonu detaljnije uređena.

Zaštita industrijskog vlasništva u funkciji ekonomskog razvitka nije još u Republici Hrvatskoj u potpunosti prisutna, pa tako ni na području upravnopravne zaštite žiga. Kako je u Hrvatskoj izmijenjeno žigovno zakonodavstvo, autor u ovom radu, polazeći od modernih međunarodnopravnih rješenja, iskustava inozemnih nacionalnih sustava i pravne prakse, razmatra karakteristike instituta prigovora na objavljenu prijavu žiga, novog instituta po Zakonu o žigu iz 1999. godine. Relativni uvjeti zaštite se ne raspravljaju po službenoj dužnosti, nego isključivo na traženje nositelja ranijeg prava ili drugog zakonskog ovlaštenika koji se odluče podnijeti prigovor u roku tri mjeseca po objavi prijave žiga. Autor predlaže određene zakonodavne poboljšice koje bi se mogle uključiti u neku predstojeću novelu hrvatskog žigovnog prava.

Ugovor o isključivoj distribuciji (engl. exclusive distribution contracts, njem. Alleinvertriebvertrag), ugovor sklopljen između dvije strane od kojih se jedna, isporučilac, obvezuje da će isporučivati određenu robu samo drugoj strani, isključivom distributeru na ugovornom području. Ugovorno područje može biti zemljovidni dio ili cijeli teritorij država, a u EZ prostor cijelog zajedničkog tržišta. Radi se o ugovorima o distribuciji koji su sklopljeni s odredbama o uzajamnoj isključivosti isporučioca i distributera: isporučilac (ili proizvođač) ustupa pravo isključive prodaje na određenom teritoriju samo distributeru i obvezuje se da neće takva ili slična prava ustupati drugoj osobi niti sam prodavati robu na ugovornom području. Distributer se obvezuje da će nabavljati ugovorenu robu radi daljnje prodaje samo od isporučioca, da neće proizvoditi i/ili prodavati konkurentske proizvode i da neće tražiti kupce i prodavati, osnivati podružnice i distribucijska skladišta izvan ugovornog područja.

Intelektualno vlasništvo danas postaje predmetom ne samo interesa međunarodnih asocijacija i nacionalnih zakonodavstava, već sve više i promišljenim elementom intelektualnog kapitala suvremenog poduzetništva i čimbenik poslovnog tržišnog uspjeha. Republika Hrvatska neizostavno je zainteresirana postati članicom svjetskih i europskih integracija, a posebice Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation – WTO), za što je bilo potrebno da, između ostalog, i svoje zakonodavstvo na ovom području harmonizira sukladno međunarodnopravnim rješenjima, odnosno na području intelektualnog vlasništva Sporazumu o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasništva (TRIPS), što je i učinjeno donošenjem novih zakona odnosno noveliranjem ranijih propisa. U sklopu novina na ovom području autor u ovom radu obrazlaže ovršnopravna pitanja koja impliciraju zakoni iz oblasti intelektualnog vlasništva, posebice problematiku privremenih mjera u sustavu građanskopravne zaštite na ovom području, a kojima se stvaraju pretpostavke za brzu i učinkovitu zaštitu titulara i njihovih ugroženih, odnosno povrijeđenih prava.

Ljudi se svakodnevno susreću s donošenjem raznih financijskih odluka kao što su krediti, štednja, i osiguranja. Ako su takve financijske odluke pogrešno donesene, one mogu imati utjecaj na samu kvalitetu života pojedinca i ostatka obitelji. Stoga, da bi se uspješno upravljalo vlastitim financijama potrebno je financijski opismenjavati sve skupine građana u Republici Hrvatskoj kako bi stekli financijske kompetencije koje su danas postale nužne za život. Provjera financijske pismenosti sastoji se od provjere stupnja informiranosti, financijskog ponašanja, stavova i uvjerenja te konkretnog financijskog znanja. S obzirom da je vlada Republike Hrvatske 2015.godine ustanovila nisku razinu financijske pismenosti građana u usporedbi sa ostalim članicama EU, ukazala se potreba za provođenjem projekta financijskog opismenjavanja koji je trajao od 2015. do 2020. godine te se očekuje i daljnja provedba u periodu od 2021. do 2026.godine. Ako financijsko opismenjavanje promatramo kao projekt, važno je utvrditi pojedine grupe procesa koje su se provodile, kako bi se mogla ustanoviti njegova učinkovitost. Na tom tragu, ovaj rad sadrži teorijsku osnovu upravljanja projektima i grupama procesa projekta koja služi za bolje razumijevanje i analiziranje provedenog projekta financijskog opismenjavanja u Republici Hrvatskoj, a sve s ciljem dobivanja uvida o mogućim preporukama za unaprjeđenje budućih projekata financijskog opismenjavanja., People are faced daily with making various financial decisions such as loans, savings, and insurance. If such financial decisions are made wrong, they can have an impact on the quality of life of the individual and the rest of the family. Therefore, to successfully manage one’s finances, it is necessary to financially literate all groups of citizens in the Republic of Croatia to acquire financial competencies that have become necessary for life today. The financial literacy test checks the level of information, financial behavior, attitudes and beliefs, and specific financial knowledge. Given that the Government of the Republic of Croatia 2015 established a low level of financial literacy of citizens compared to other EU members, there is a need to implement a financial literacy project that lasted from 2015 to 2020 and further implementation is expected in the period from 2021 to 2026. If we view financial literacy as a project, it is important to identify the individual process groups of the project that have been implemented, to establish its effectiveness. On this track, this paper contains a theoretical basis for project management and project management process groups that better understand and analyze the already implemented financial literacy project in the Republic of Croatia, all to gain insight into possible recommendations for improving future financial literacy projects.

Digitalna transformacija je neizostavna komponenta suvremenih globalizirajućih trendova. Usprkos općeprihvaćenosti digitalizacije u širem društvenom kontekstu proces digitalizacije nije svugdje jednakog intenziteta i ima različite implikacije u različitim društvenim sferama. U tom kontekstu, nerijetko se naglašava zaostajanje novinarstva za novim „digitalnim trendovima“ napose na području jugoistočne Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Unatoč sporoj prilagodbi, razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije, jačanje globalizacijskih procesa te rastezanje vremena i prostora pridonosi sve većem zahtjevu „trenutačnosti“ (instantness) odnosno proizvodnje dobara, usluga i informacija „ovdje i sada“ (just- in-time). Nekontroliranu proizvodnju i širenje informacija možemo promatrati kao medalju s dvije strane: s jedne strane kao čimbenik demokratizacije, a s druge strane kao generator lažnih vijesti i dezinformacija te pada povjerenja javnosti u novinarsko izvještavanje. Sukladno spomenutim trendovima ciljevi ovog istraživanja bili su istražiti: dominantan diskurs o digitalizaciji novinarstva iz perspektive sugovornika koji se s istom svakodnevno suočavaju na profesionalnoj razini ; na koji način sugovornici opisuju i doživljavaju promjene povezane s digitalizacijom novinarstva ; te koji su poželjni smjerovi buduće transformacije novinarstva. Kako bismo odgovorili na postavljene ciljeve istraživanja u radu je korištena isključivo kvalitativna metodologija. Istraživanje je provedeno tijekom siječnja 2021. godine primjenom tehnike polu-strukturiranog intervjua. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 15 sugovornika, profesionalnih novinara, različitih socio- demografskih karakteristika. Rezultati istraživanja pokazuju kako je u posljednjih godinu dana povećana učestalost korištenja digitalnih alata u novinarstvu što se objašnjava kroz aktualno stanje pandemije COVID-19. Također, većina sugovornika navodi sve veći zahtjev proizvodnje informacija „just-in-time“ što posljedično dovodi do većeg pada općeg povjerenja u medijsko izvještavanje. Poželjni smjer daljnje digitalizacije prema navodima sugovornika treba biti uravnoteženo

Pandemija COVID-19 nanosi štetu u psihosocijalnom i materijalnom smislu u gotovo dvije godine svog trajanja u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Epidemiološke restrikcije i nedostatak vremena za predaju zahtjeva i korištenje usluga javne uprave klasičnim putem, prisilile su građane da u većoj mjeri koriste dostupne e-usluge te, s druge strane, potaknule davatelje usluga da ih unaprijede. Je li proces digitalne transformacije pri kraju i je li pandemija COVID-19 na to utjecala i kako, pitanja su kojima se bavim u ovom radu. Digitalna transformacija širok je pojam koji se može promatrati vertikalno i horizontalno. Sama digitalna transformacija može biti potpuna i parcijalna, ovisno o stupnju radnji i procesa koji se transformiraju. Pri digitalnim uslugama poželjnija je, s obzirom na profil korisnika, parcijalna transformacija. Vertikalan proces transformacije je potaknut ‘’odozgo’’ i ta vrsta transformacije je u fokusu ovog rada. Hipoteza ovog rada jest da je pandemija COVID-19 koja je zahvatila cijeli svijet, za Hrvatsku bila utoliko pozitivna da su građani silom prilika više koristili elektronske usluge koje im pruža javna uprava. Zakonom o državnoj informacijskoj infrastrukturi iz 2014. postavljen je zakonodavni okvir koji međutim, nije u praksi nije naišao na dovoljnu responsibilnost građana da bi u potpunosti zaživio. Desk metodom odnosno prikupljenim statističkim podacima od Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva (SDURDD) dolazim do rezultata o ulozi pandemije na korištenje e- usluga državne uprave

Ratifikacijom Europskog ugovora 2013., odnosno, službenim ulaskom u europsku zajednicu kao tada 28. punopravna članica, Hrvatska se obvezala da će uvesti euro kao svoju službenu valutu. Godina 2017. je bila godina kada je Hrvatska i službeno ispunila sve kriterije konvergencije, poznate i kao kriteriji iz Maastrichta te tako u ljeto 2020. godine ušla u tzv. čekaonicu za euro – Europski tečajni mehanizam ERM II. Hrvatska je od svog nastanka uvijek bila vezana za najsnažniju europsku valutu, nekada je to bila njemačka marka a danas je to euro i kao takva je doživjela svakakve valutne volatilnosti. Cilj ovog rada je istaknuti i pojasniti koje su to najvažnije koristi i troškovi koje će Hrvatska imati od uvođenja eura kao službene valute, ali i kolika je opravdana bojaznost od planiranog uvođenja 2023. godine putem promjena značajnijih makroekonomskih pokazatelja iz tog perioda ali i procjene budućih. Kriza koja je zahvatila svijet u neviđenim razmjerima probudila je „duhove iz prošlosti“ u vidu nekontroliranog printanja novca sve kako bi se spasila nacionalna gospodarstva. Danas, više od godinu dana nakon početka krize, nekontrolirano upumpavanje novca u financijski sustav odražava se kroz skok inflacijske krivulje. Treba vidjeti, da li je i da li će, povećanje inflatornog pritiska utjecati na državni plan za uvođenjem eura 2023., i ako ono neće, što je to što bi moglo.

Okolina poduzeća označava ukupnost činitelja koji utječu na poslovanje poduzeća, a koje menadžment poduzeća mora uvažavati kako bi donosio primjerene poslovne odluke. Okolina neprekidno stvara, kako nove prilike, tako i nove opasnosti za poduzeće. Danas se za okolinu poduzeća prije svega može reći kako je neizvjesna i turbulentna. U takvom se okruženju svako poduzeće mora ponašati na poduzetnički način kako bi opstalo na tržištu. Brzi tehničko-tehnološki razvitak i sve kraći životni ciklus proizvoda tjeraju gospodarske subjekte da budu inovativni kako bi razvili nove ideje, proizvode i procese te da budu spremni preuzimati rizike kako bi bili u mogućnosti nositi se s trendovima. Ovaj rad istražuje problematiku djelovanja okoline na poduzeće te analiza odgovor gospodarskog subjekta na promjene u okolini s ciljem konkurentskog pozicioniranja, što se kroz poslovni slučaj pokazuje u drugome dijelu rada na primjeru industrijskog poduzeća. Sekundarnim istraživanjem utvrdila se mogućnost razvijanja i ugradnje odgovarajućih poslovnih strategija te oblikovanja konkurentskih prednosti poduzeća na poslovnom tržištu. U svrhu ispunjavanja ciljeva rada provedeno je i dodatno primarno istraživanje. U sklopu primarnih istraživačkih metoda korišteno je kvalitativno dubinsko istraživanje konkretnog industrijskog poslovnog subjekata u obliku poslovnog slučaja. Interpretacija nalaza provedenog istraživanja vlasnicima i menadžerima industrijskog poduzeća omogućava determinirati privlačnost industrije kojoj poduzeće pripada, izmjeriti percepciju jakosti konkurentskih sila, identificirati postojeće konkurentske prednosti kao i ključne čimbenike uspjeha u daljnjem razvoju, oblikovati odgovarajuće poslovne strategije te predvidjeti buduća kretanja u pripadajućoj industriji.

Tržišno natjecanje obilježje je slobodnog gospodarskog sustava u kojem se njegovi sudionici usmjeravaju inovacijama, primjeni novih tehnologija i procesima, u cilju povećanja efikasnosti poslovanja. Bankarski sustav predstavlja posebno osjetljivo tržište na kojem svaka promjena broja sudionika i tržišnog udjela može imati negativne posljedice na razvoj gospodarskog i društvenog ustroja. Globalizacija, tehnološki napredak, bolja informiranost klijenata i sve izraženija kontrola bankarskog sustava dovele su do promjena trendova na tržištu, a samim time su potakle banke na prilagodbu poslovanja u cilju opstanka. Promjene poslovanja mogu imati snažne posljedice na konkurenciju i njezinu koncentraciju na tržištu, odnosno promjene mogu dovesti do velikog nerazmjera između velikih banaka i onih manjih, lokalnih. Kako bi se osiguralo neometano i učinkovito funkcioniranje tržišta, nužno je svim sudionicima omogućiti jednake mogućnosti pristupa i poslovanja. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju bankarski sustav ne podliježe isključivo Hrvatskoj narodnoj banci (HNB) kao jedinom regulatoru tržišnog natjecanja. U nadzoru tržišnog natjecanja u bankarskom sektoru sudjeluje, uz HNB, i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) kao opći regulator. U ovom radu analizirat će se tržišno natjecanje bankarskog sustava, koncentracija banaka na tržištu, njihov utjecaj na tržište kao i pravna zaštita tržišnog natjecanja. Nadalje, istražit će se utjecaj promjena trendova na poslovanje bankarskog sustava te utjecaj promjena na tržište u cjelini.

Novija istraživanja govore da je udio turizma u globalnim ukupnim emisijama CO2 narastao na 8%. Udio emisija u Europi povezanih s turističkom djelatnošću nešto je niži od globalnih 5% i iznosi oko 3, 1% od ukupnih antropogenih CO2 emisija prouzrokovanih izgaranjem fosilnih goriva i industrijskim procesima. Manji udio stakleničkih plinova djelomično proizlazi iz činjenice da se unutar Europe najčešće koristi automobil, a ne zrakoplov za odlazak u neku turističku destinaciju. Očekuje se da će emisije stakleničkih plinova kako vrijeme odmiče biti još i veće. Uvažavajući značajan utjecaj uvjerenja i stavova menadžera u turističkim hotelskim objektima u Hrvatskoj na prihvaćanje i implementaciju ekološki usmjerenih politika i provođenje konkretnih mjera i akcija koje doprinose ublažavanja negativnog utjecaja turizma na klimatske promjene, provedeno je empirijsko istraživanje uvjerenja i stavova menadžera u hotelskom sektoru u Hrvatskoj. Glavni cilj bio je istražiti njihovo prepoznavanje i vrednovanje veličine i značaja utjecaja hotelske industrije na klimatske promjene, razumijevanje turističke djelatnosti kao velikog potrošača energije te značajnog korisnika prostora i ostalih resursa, te spremnosti na donošenje i provođenje ekološki usmjerenih odluka. Konkretno istraživanjem su analizirani motivi kojima se menadžeri rukovode prilikom nabave novog vozila (ekološki parametri vs. cijena) i izbora u slučaju mogućnosti izbora obnovljivih izvora energije. Istraživanje je provedeno nad menadžerima u 1084 objekata u Hrvatskoj tijekom 2019. godine uz odaziv od 26, 1%. Rezultati su pokazali da na razvijeniju kognitivnu komponentu ekološke svijesti u odnosu na bihevioralnu komponentu kao sastavnih jedinica u trojednoj strukturi stavova što upućuje na zaključak da su menadžeri tek deklarativno skloni prihvaćanju načela održivog razvoja, uz upitnu spremnost na donošenje ekološki usmjerenih odluka kroz nabavu ekološki prihvatljivijih vozila ukoliko je cijena koju moraju platiti za ekološki prihvatljiviju energiju i tehnologiju veća od cijene koju plaćaju za vozila na klasičan pogon korištenjem klasičnih fosilnih izvora energije.

Republika Hrvatska se po učinkovitosti i djelotvornosti javne uprave nalazi pri samom dnu ljestvice Europske unije. Javno mnijenje o javnoj upravi i javnom sektoru općenito jest negativno. Glavni uzroci ovakvih mišljenja i statističkih rezultata jesu korupcija i manjak povjerenja u institucije. Korisnici usluga javnog sektora su nezadovoljni kvalitetom usluge, lošim upravljanjem javnim resursima, etransparentnošću, nepristupačnošću, nepoštivanjem etičkih načela. Uz potporu institucija Europske unije, Republika Hrvatska je donijela niz propisa, strateških i akcijskih planova kako bi se reforma javne uprave uspješno provela. Suvremenici smo četvrte industrijske revolucije (Industrija 4.0) u okviru koje dominira nužnost osmišljavanja, testiranja, implementiranja i praćenja funkcionalnosti digitalnih rješenja (digitalizacije). U radu se ukazuje na neke od ključnih pretpostavki i rješenja za uspješno ostvarenje ciljeva reforme javne uprave i javnog sektora. Digitalizacija, razvoj i primjena modela moderne riznice javne uprave, jedinstvenog računovodstvenog te modela i procesa kontrolinga sustava javne uprave, javnih službi i institucija osigurava značajne financijske i nefinancijske učinke u korist sveopćeg dobra. Kognitivna klasa s interdisciplinarnim kompetencijama ključna je za razvoj višestrukih pozitivnih učinaka za skoru i daljnju budućnost.

Životno osiguranje na hrvatskom tržištu osiguranja iz godine u godinu sve je važnije. Ljudski život je nepredvidiv te ga treba zaštititi i osigurati. Ugovor o životnom osiguranju omogućuje pojedincima da se na vrijeme pobrinu za vlastitu budućnost, ali i za budućnost svoje obitelji. Prvi dio procesa osiguranja života je slanje ponude pojedincu. Nakon što pojedinac prihvati ponudu, osiguravajuće društvo sastavlja policu osiguranja. Polica prati ugovor o osiguranju te je najvažniji dokument u osiguranju. U današnje vrijeme uobičajeno je da pojedinac ima više sklopljenih ugovora o osiguranju života kako bi „pokrio“ različite rizike. No suvremeni razvoj životnih osiguranja omogućuje osiguranicima da kroz jednu jedinstvenu policu imaju pokrivene sve željene rizike. Osnovni oblici životnog osiguranja su osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja, osiguranje života za slučaj smrti, osiguranje života za slučaj doživljenja, doživotno osiguranje za slučaj smrti i osiguranje kritičnih bolesti.