Search

Hrvatska oronimija vjerojatno je najslabije istražena toponimijska kategorija iako gorski masivi neprijeporno pružaju obilje toponimijske građe koja do sada nije ni prikupljena. Oronomastička istraživanja do sada nisu sustavno provođena, s iznimkom više-manje amaterskog prikupljanja imena te rubnih istraživanja koja u pravilu nisu provodili jezikoslovci. Za razliku od drugih toponimijskih skupina, oronimi na slabo naseljenim gorskim područjima kao što je Velebit često su rezultat trenutačnih imenovanja i dok se ne kodificiraju na zemljovidima obično ne funkcioniraju kao imena izvan veoma uskoga kruga ljudi koji se njima relativno redovito služi. To se naravno odnosi samo na tzv. „mikrooronimiju“ dok su imena istaknutijih vrhova i klanaca uglavnom zabilježena u povijesnim vrelima te na starim zemljovidima. U radu će se okvirno prikazati stanje dosadašnjih istraživanja velebitske oronimije te izdvojiti neke osobitosti oronomastičkoga nazivlja specifičnoga za tu našu najveću planinu.

Oledba naših prostora, a posebno Velebita, odavno je privlačila znanstvenike (npr. Hranilović 1901, Gavazzi 1903). Istraživanja su pokazala da je veliki dio prostora Velebita bio zahvaćen pleistocenskom oledbom. Detaljnije su se provodila na području južnog Velebita (npr. Nikler, 1973). Oledbu sjevernog Velebita prvi detaljnije istražuje Bauer (1935), dok se o oledbi srednjeg Velebita manje znalo. Istraživanja oledbe sjevernog i srednjeg Velebita su se posebno intenzivirala u posljednjih 20-ak godina (Bognar et al. 1991, Bognar & Faivre 2006, Velić et al. 2011). Pri tom su diferencirani različiti tipovi ledenjaka te su pronađeni površinski morfološki (denudacijski i akumulacijski) dokazi o njihovom rasprostiranju i njihovim značajkama. Navedeni rezultati potakli su i pitanja o utjecaju glacijacije na razvoj podzemnih krških oblika – špilja i jama na području Velebita. Ovo pitanje dosada je istraživano na područjima van Dinarida (npr. Glover, 1977, Kunaver 1983, Mylroie 1984, Audra 2000). U okviru ovog rada istražuje se utjecaj pleistocenske glacijacije na razvoj krša na području sjevernog i srednjeg Velebita. Poseban naglasak u istraživanju daje se na utjecaj oledbe na razvoj i morfologiju speleoloških objekata na području Velebita koji je analiziran i prikazan na nekoliko primjera.

Naslov koji je citat naslova članka objavljenog u Večernjem listu najbolje pokazuje odnos prema običaju mirila danas (2012), običaju koji je na Velebitu nekada bio segment pogrebnoga običaja. Od sedamdesetih godina 20. stoljeća stanovništvo velebitskog područja odseljava se na rad izvan Hrvatske ili se „spušta“ prema obali gradeći kuće i apartmane te sve više temeljeći svoj svakodnevni život na novim turističkim mogućnostima (sunce i more). Običaj mirila s vremenom je u potpunosti napušten, a lokaliteti na kojima su se mirila nalazila počinju se uništavati asfaltiranjem i probijanjem novih cesta. Početkom 2000-tih godina djelovanjem TZ Starigrada u suradnji s Ministarstvom kulture RH pojedini lokaliteti gradnje mirila zaštićeni su, očišćeni i turistički predstavljeni. Javlja se potreba za širenjem turističke ponude na kulturnu baštinu. Od tada velikim trudom TZ Starigrad mirila postaju sve veća turistička atrakcija, da bi 2011. godine dobila nagradu za „najoriginalniju turističku ponudu“ Zadarske županije. Zadnjih nekoliko godina mirila su ozbiljnije zainteresirala i znanstvenike. Jedan je projekt već rezultirao monografijom, a drugi dvama znanstvenim člancima. U svom izlaganju namjeravam problematizirati ulogu turističke zajednice u „očuvanju“ i/ili komercijalizaciji segmenta tradicijske kulture. Jednako tako pokušat ću se osvrnuti na ulogu kolega znanstvenika i svoju kao etnologa u doprinosu zaštiti, iskorištavanju ali i konstrukciji fenomena mirila kroz prošlost, ali najviše danas (2012).

U članku autor govori o području Jasenica u južnom velebitskom Podgorju u vrijeme osmanlijske i mletačke vlasti od XVI. do konca XVIII. stoljeća. Povijest mjesta u ovom vremenskom razdoblju stavlja u kontekst njegovog položaja na tromeđi Osmanlijskog Carstva, Habsburške Monarhije i Mletačke Republike. Posebno naglašava stočarski karakter Jasenica, kao i njihovo prometno značenje, jer se preko područja Jasenica odvijala prekogranična trgovina riječnim tokom Zrmanje, Novigradskim morem i prekovelebitskim prometnicama preko prijevoja Mali Alan. Autor donosi i podatke migracijama Jaseničana tijekom ovoga razdoblja kao i podatke o crkvenoj povijesti mjesta koja je usko vezana uz franjevački red. Kao najistaknutiju osobu iz Jasenica iz ovoga razdoblja izdvaja ninskog biskupa Tomu Nekića.

New localities of some rare and floristically interesting species in the Dinaric Mountains are listed in the paper. Daphne cneorum L. was previously found in the hinterland mountains of the town of Rijeka, Paeonia mascula (L.) Mill. on Mt Velebit, Rhamnus pumila Turra on Mt Obru~ and Mt Risnjak, Sorbus chamaemespilus (L.) Crantz on Mt Obru~ and Mt Velebit, and Salix waldsteiniana Willd. on Mt Risnjak.

The first approach to the relationships between societies and physical environments on Velebit Mountain shows narrow correlations between spatial distribution of dolines, soil formation, hydric resources, vegetation and land occupation. In 2002, sediment cores have been obtained from different dolines of Velebit Mountain to evaluate the potential of their sedimentary archives in order to reconstruct the landscape history. On the littoral slopes and on the top parts of the mountain, the dolines were difficult to dig due to the presence of rocks in depth. Nevertheless, the cores have been sampled and soil analyses have been made (physical and chemical analyses: colour, grain size, pH, CaCO3, C, N, P, K, Mg, CEC). No dating materials were found. The first results attest to rather homogeneous pedologic processes in each area studied (Kamenica, Stinica, Baske Ostarije and Bilensko Mirevo), but they also indicate colluvial contributions. These contributions differ from one doline to another according to their location and morphology. Dolines reveal themselves to be not very good traps, as the representative nature of their sedimentary archives could be very local. However, the best profile has been obtained at Bilensko Mirevo, which shows a change in the soil nutrient content from an impoverishment in its middle part toward an increase of the soil nutrients in recent parts. Those environmental changes could not be precisely dated, but could be correlated with the 17th to 20th century phase of strong human impact on the Velebit environment and with the rural depopulation observed since the second half of the 20th century. Keywords: karst, dolines, Mediterranean soils, Velebit Mountain, Dinarides, Croatia.

Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit obnovila je nekoliko pastirskih stanova u državnom vlasništvu, u cilju kako stvaranja uvjeta za cjelogodišnji boravak na terenu, tako i revitalizacije specifične graditeljske kulturne baštine Parka. Za obnovu i rekonstrukciju odabrani su stanovi u vršnoj zoni Parka, na lokalitetima Alana i Velikog Lubenovca. Tema ove studije slučaja je prikaz specifičnosti problema i konflikata pri obnovi kamenih i suhozidnih pastirskih stanova, u okviru okolnosti i raspoloživih mehanizama suvremenog društva. Članak donosi prikaz kronologije planiranja i procedure ishodovanja dozvola građenja, odabira izvođača i izvođenja građevinskih radova u razdoblju od 2009. Do 2014. godine. Prateći svu predviđenu legislativu i proceduru, konačni rezultat u velikoj mjeri nije u skladu s očekivanjima te se propituje usklađenost zakonskog okvira i prakse u rekonstrukciji specifičnih graditeljskih elemenata vernakularne arhitekture.

U ovome radu istraživana je fauna skokuna koji žive u speleološkim objektima na području Velebita. Analiziran je materijal iz zbirke Hrvatskog biospeleološkog društva sakupljen na terenskim istraživanjima na području Velebita od 1999. do 2011.godine. Na području Velebita je u 114 speleoloških objekata utvrđeno 27 svojti iz 11 porodica. Utvrđeno je 10 troglobiontnih, 3 troglofilne i 14 trogloksenih svojti skokuna. Učestalošću u speleološkim objektima dominira troglobiontna vrsta Pseudosinella heteromurina, a nakon nje slijede troglobiontne svojte iz porodice Onychiuridae. Od 3 troglofilne svojte najučestalija je vrsta Heteromurus nitidus dok je od trogloksena u špiljama najučestalija svojta Lepidocyrtus sp. Za svaku svojtu pojedinačno prikazana je karta rasprostranjenja s popisom nalazišta i ukupnim brojem lokaliteta na kojima su nađeni te ekološka klasifikacija. Utvrđene su četiri nove svojte za znanost. Biodiversity and distribution of springtails that live in caves on Mt. Velebit was researched. Material from collection of Croatian Biospeleological Society that was collected on field trips from 1999 till 2011 was analyzed. In 114 caves on Mt. Velebit 24 taxa of springtails from 11 families were found. Out of them 8 are troglobitic, 3 are troglophilic and 14 are trogloxenic species. The most dominant troglobitic species is Pseudosinella heteromurina followed by troglobitic species from familie Onychiuridae. Heteromurus nitidus is most common species in caves among troglophiles while among trogloxenes it is Lepidocyrtus sp. For each species distribution is shown on a map, caves where those species were found are listed and ecological classification is made. Four new taxa for science were recorded.

U radu su predstavljena pedološka istraživanja u tri smrekove zajednice na sjevernom Velebitu i u Štirovači: Aremonio-Piceetum Horvat 1938, Laserpitio krapfii-Piceetum Vukelić, Alegro et Šegota 2010, Calamagrostio variae-Piceetum Bertović 1975 nom. illeg. U tim su zajednicama uzeti kompozitni uzorci tla (13 kompozitnih uzoraka sastavljenih od po 9 pojedinačnih uzoraka) u površinskom sloju tla do 5 cm dubine i po pedološkim profilima (11 profila). Reakcija tla jedina je pokazala statistički značajne razlike za površinski sloj tla i to za zajednice Aremonio-Piceetum i Laserpitio krapfii-Piceetum. Najniža pH vrijednost u zajednici Aremonio-Piceetum uvjetovana je kiselim matičnim supstratom, zaravnjenim reljefom koji dodatno u uvjetima perhumidne klime pogoduje procesima podzolizacije, dok specifične mikroklimatske prilike, mrazište i visoka zračna vlaga utječu na intenzivnije nakupljanje sirovog humusa.U odnosu na pH reakciju najmanju kiselost pokazuje asocijacija Laserpitio krapfii-Piceetum, čime su potvrđena fitocenološka istraživanja (Vukelić i dr. 2010) prema kojima ta zajednica u odnosu na ostale ima najveći broj vrsta reda Fagetalia koje su dominantne u okolnim, uglavnom neutrofilnim bukovim i bukovo-jelovim šumama. Sve tri istraživane zajednice Aremonio-Piceetum, Laserpitio krapfii-Piceetum i Calamagrostio- Piceetum u površinskom sloju tla do 5 cm pokazale su veliku onećišćenost olovom, a zajednice Laserpitio krapfii-Piceetum i Calamagrostio-Piceetum i veliku onećišćenost cinkom i kadmijem.

This article is author's contribution about reconnaissance on the karst landscape. Photos on the internet (Arond and Google Earth)are not yet good enough in that part of the world to identify archaeological features with confidence. But, there is also an awareness of how they may be able to help research and management of the heritage in the near future.

Rad iznosi rezultate sustavnih istraživanja kulturne baštine sjevernog velebita i stanje konzervatorske zaštite, kao osnove za postavljanje održivih strategija korištenja. Kroz niz primjera talijanskih nacionalnih parkova prezentiraju se mogućnosti upravljanja prikladne za Nacionalni park Sjeverni Velebit

Fosilni tragovi (ihnofosili) su geološki zapisi biološke aktivnosti. Tragovi kretanja se razlikuju od tjelesnih fosila, koji su fosilizirani ostaci dijelova tijela organizama. Fosilni tragovi mogu biti otisci na podlozi, jazbine, ukopine, strugotine od bušenja (bioerozija), otisci, tragovi hranjenja, šupljine u korijenu itd. Znanost koja proučava fosilne tragove se naziva ihnologija. U Hrvatskoj, u stijenama Velebita na području Ričice nalazimo nekoliko tipova fosilnih tragova koji starošću odgovaraju razdoblju gornjeg Karbona. Razlikujemo fosilne tragove koje možemo svrstati u skupine Repichnia, Pascichnia, Domichnia. Određene fosilne tragove na ovom području možemo gledati i kao kombinaciju određenih skupina (npr. Repichnia i Pascichnia). Trace fossils (or ichnofossils) are geological records of biological activity. Trace fossils contrast with body fossils, which are the fossilized remains of parts of organisms' bodies. Trace fossils may be impressions, burrows, borings (bioerosion), footprints, feeding marks and root cavities. The study of traces is called ichnology. In Croatia, trace fossils in Upper Carboniferous' rocks of Velebit Mt. (Ričice) can be found in several types. They can be divided in to Repichnia, Pascichnia, Domichnia groups. Some can be identified as a combination of two groups (for example Repichnia and Pascichnia).

New localities of the subendemic speciesBerberis croatica, Teucrium arduiniandMicromeria croaticain the Dinaric AlpsNew localities of three subendemic species (Berberis croatica, Teucrium arduiniandMicromeria croatica) have been found in the Dinaric Alps.Berberis croaticawas found at ten new locations, nine of them in Croatia and one in Bosnia and Herzegovina.Teucrium arduiniwas found on Mt Učka, Mt Velebit, Mt Biokovo and Mt Sniježnica, at nine new locations whileMicromeria croaticawas found at four new locations, only on Mt Velebit.

The caves and pits with perennial ice and snow in Croatia are situated in Dinaric Karst Mountain belt. The mountains parts higher than 1500 m a.s.l. have a humid boreal climate (Köppen’s type Df) and the lower parts have a temperate humid climate (Cfb) highly modified by the relief. Mean annual temperature in the area up to 1000 m a.s.l. is about 5.5°C and in the highest parts around 3.5°C. The coldest months are January and February (MAT between -2 and -5°C) and the warmest one is July (MAT 12-16°C). Due to the position near Adriatic Sea there are important climate modifications. The most important one is high amount of precipitation that varies from 2000 to 3900 mm/year. In combination with higher altitude and larger depressions with intense temperature inversion there are good conditions for the accumulation of ice and snow in karst depressions like deep mountain dolines and caves and pits. The most impressive were discovered in northern Velebit karst. It is an area known for deep pits, three of which are deeper than 1000 m: Lukina Jama - Trojama pit system (-1421 m), Slovačka Jama (-1320 m) and the Velebita Pit system (-1026 m). So far, more than 280 pits have been discovered in an area of 25 km2. The area is composed of carbonate lithostratigraphic units ranging from the Middle Triassic to the Paleogene. Most of the pits have vertical entrances with temperatures close to 0°C down to about 100 m, so in many of them there is ice and snow. The depth of perennial ice and snow varies from 50 m to almost 560 m below entrance level. On the other hand, in some of deep pits in the same area there is no ice and snow, most likely because the entrance is not vertical. In the upper parts of these pits there is also a negative temperature gradient, but the minimum temperature is a few degrees above 0°C.

U radu su predstavljena pedološka istraživanja u tri smrekove zajednice na sjevernom Velebitu i u Štirovači: Aremonio-Piceetum Horvat 1938, Laserpitio krapfii-Piceetum Vukelić i dr. 2010, Calamagrostio variae-Piceetum Bertović 1975 nom. illeg. U tim su zajednicama uzeti kompozitni uzorci tla (13 kompozitnih uzoraka sastavljenih od po 9 pojedinačnih uzoraka) u površinskom sloju tla do 5 cm dubine i po pedološkim profilima (11 profila). Reakcija tla jedina je pokazala statistički značajne razlike za površinski sloj tla, i to za zajednice Aremonio-Piceetum i Laserpitio krapfii-Piceetum. Najniža pH-vrijednost u zajednici Aremonio-Piceetum uvjetovana je kiselim matičnim supstratom, zaravnjenim reljefom koji dodatno u uvjetima perhumidne klime pogoduje podzolizaciji, dok specifične mikroklimatske prilike, mrazište i visoka zračna vlaga utječu na intenzivnije nakupljanje sirovoga humusa. U odnosu na pH-reakciju najmanju kiselost pokazuje asocijacija Laserpitio krapfii-Piceetum, čime su potvrđena fitocenološka istraživanja (Vukelić i dr. 2010) prema kojima ta zajednica u odnosu na ostale ima najveći broj vrsta reda Fagetalia (Pawlovski i dr. 1928) koje su dominantne u okolnim, uglavnom neutrofilnim bukovim i bukovo-jelovim šumama. Sve tri istraživane zajednice Aremonio-Piceetum, Laserpitio krapfii-Piceetum i Calamagrostio variae-Piceetum u površinskom sloju tla do 5 cm pokazale su veliku onečišćenost olovom, a zajednice Laserpitio krapfii-Piceetum i Calamagrostio variae-Piceetum i veliku onečišćenost cinkom i kadmijem., The largest and the most coherent complexes of natural spruce stands in Croatia are currently distributed in the altimontane and subalpine vegetation belt of Velebit over an area of 3165 ha and altitudes ranging from 1100 to almost 1600 m. Past phytocoenological research into spruce forests in northern Velebit distinguishes three different associations: frost valleys of Štirovača and Apatišanska Duliba support the altimontane spruce forest with bastard agrimony (Aremonio-Piceetum Horvat 1938), shallower sink holes and slopes descending from the surrounding tops contain the altimontane-subalpine spruce forest with Laserpitium krapfii (Laserpitio krapfii-Piceetum Vukelić et al. 2010), while rocky tops, hips, karrens and ridges feature the subalpine spruce forest with small-reed (Calamagrostio variae-Piceetum Bertović 1975). These associations are distributed as azonal, microclimatically and edaphically conditioned associations, of which spruce forest with bastard agrimony occurs in the belt of Dinaric beech-fir forest (Omphalodo-Fagetum) while the two others grow in a higher belt of subalpine beech forest with buttercup (Ranunculo platanifoliae-Fagetum). Their mutual differences result from ecological factors which are decisive for their occurrence and distribution. Of these, the edaphic relationships which we explored in this work draw particular interest. Composite samples were taken from the top layer up to 5 cm deep (13 composite samples composed of 9 individual samples each), pedological profiles were opened (11 profiles), and soil samples were taken by pedogenetic horizons within pedological research in three spruce communities: altimontane spruce forest with bastard agrimony (Aremonio-Piceetum), altimontane-subalpine spruce forest with Laserpitium krapfii (Laserpitio krapfii-Piceetum), and subalpine spruce forest with small-reed (Calamagrostio-Piceetum) in the area of northern Velebit and Štirovača. Composite samples, taken from the top soil layer up to 5 cm deep, consisted of 9 samples, each taken at a distance of 1 m in a cross pattern. Soil samples were analyzed by means of the following laboratory methods: determination of pH values (HRN ISO 10390:2005), determination of CaCO3 content (HRN ISO 10693:2004), determination of organic and total carbon and nitrogen with dry combustion (HRN ISO 10694:2004, HRN ISO 13878:2004), determination of concentrations of Pb, Zn, Cu and Cd (HRN ISO 11466:2004), and determination of the granulometric soil composition (HRN ISO 11277:2004). Descriptive statistics were made for all the samples by the investigated phytocoenosis. Variance analysis was used to test the differences between the composite soil samples for the layer of up to 5 cm in depth. Statistica 7.0 software was used for this purpose. The analyses of composite soil samples taken from a depth of 5 cm in three different spruce communities (Aremonio-Piceetum, Laserpitio krapfii-Piceetum and Calamagrostio-Piceetum) showed than the lowest pH value was recorded in the community Aremonio-Piceetum, followed by the community Calamagrostio-Piceetum, while the highest value was recorded in the community Laserpitio krapfii-Piceetum. The average pH (H2O) value in the community Aremonio-Piceetum reaches 4.35, in Laserpitio krapfii-Piceetum it is 5.56 and in Calamagrostio-Piceetum it is 5.23. In terms of pH values for soil depths of up to 5 cm, the communities Aremonio-Piceetum and Laserpitio krapfii-Piceetum (pH H2O, p=0.01447; pH CaCl2, p=0.01668) show a statistically significant difference. In all the communities the surface soil layer is richly humous and well supplied with nitrogen. It is the richest in the community Calamagrostio-Piceetum, where the average value of C org amounts to 131.6 g kg–1 and N tot. to 9.3 g kg–1 (Table 3). The C : N ratio in all the three communities is favourable and ranges between 11 and 15. The average depth of the humus-accumulative horizon amounting to 6.5 cm is the lowest in the community Aremonio-Piceetum. It is higher in the community Laserpitio krapfii-Piceetum where it reaches 7.5 cm and the highest in the community Calamagrostio-Piceetum, where it is 21 cm. The content of pH values, C org., N tot. in the hummus-accumulative horizon shows similar values and an identical trend to composite soil samples at a depth of up to 5 cm. In terms of the argyle-accumulative and cambic horizon, the lowest pH value is observed in the community Aremonio-Piceetum, where the average pH (H2O) value is 5.30. In the community Laserpitio krapfii-Piceetum, the average pH (H2O) value is 6.92. The highest pH value is observed in the community Calamagrostio-Piceetum, where the average pH (H2O) value reaches 7.21, but it is only one profile opened in the shallow and distinctly skeletal calcocambisol. All the soils have a texture ranging from silty to clayey loam. Soil reaction was the only parameter to show statistically significant differences for the top soil layer. These differences relate to the communities Aremonio-Piceetum and Laserpitio krapfii-Piceetum. The lowest pH value in the community Aremonio-Piceetum is conditioned by acid parent material, flat relief which additionally favours the podzolization process in the perhumid climate, while specific microclimatic conditions, frost sites and high air humidity cause more intensive accumulations of raw humus. In relation to the pH reaction, the lowest acidity is displayed by the association Laserpitio krapfii-Piceetum, as confirmed by phytocoenological research (Vukelić et al. 2010), according to which this community, compared to others, has the biggest number of species of the order Fagetalia. These species are dominant in adjacent, mainly neutrophilic beech and beech-fir forests. All the three studied communities, Aremonio-Piceetum, Laserpitio krapfii-Piceetum and CalamagrostioPiceetum, manifested high Pb contamination in the surface soil layer of up 5 cm. The average Pb content (median) in the community Aremonio-Piceetum amounts to 54.5 mg kg–1, in the community Laserpitio krapfii-Piceetum to 65.0 mg kg–1, and in the community Calamagrostio-Piceetum to 54.7 mg kg–1. The top soil layer of 5 cm in the communities Laserpitio krapfii-Piceetum and Calamagrostio-Piceetum also manifested high Zn and Cd contamination. The average content (median) in the community Laserpitio krapfii-Piceetum for Zn is 101.0 mg kg–1 and for Cd it is 1.0 mg kg–1, whereas in the community Calamagrostio-Piceetum it is 75.0 mg kg–1 for Zn and 1.9 mg kg–1 for Cd.

Cilj istraživanja je bio opis i kartiranje kvartarnih naslaga na području između Jablanca i Alana na Sjevernom Velebitu. Opis kvartarnih naslaga sadrži sedimentološke karakteristike, interpretaciju procesa nastanka i okoliša u kojem se sediment istaložio. Na takav način opisano je 16 točaka na kojima su nađene kvartarne naslage. Naslage su podjeljenje u 3 facijesa na temelju njihovih sedimentoloških obilježja. Facijesi su: dijamikti, dijamiktiti i uslojeni šljunci. Sedimenti su interpretirani kao morene, koluvijski sedimenti, aluvijalne lepeze i fluvijalni sedimenti.

Elaborat prkazuje etnografsku baštinu Srednjeg Velebita koja se može koristiti za revitalizaciju ovog depopuliranog kraja te u turističkoj ponudi.

U radu je dan prikaz razvoja populacije divokoze na Velebitu u razdoblju posljednjih 100 godina. Prikazani su smjerovi naseljavanja divokoze na velebit, trenutno stanje kao i mogući trendovi razvoja. Također je dan osvrt na moguće uzročnike nestanka populacije u prošlosti kao i limitirajuće faktore za daljenje širenje.

The rare myco-heterotrophic orchid Epipogium aphyllum Swartz was recorded on Mt Velebit for the first time. It was found in beech and fir dominated primeval forest (ass. Omphalodo-Fagetum) in Klepina duliba. After Mt Medvednica, Plitvička jezera and Samoborsko gorje, this is the fourth record of that species in Croatia in the last eighty years., Rijetka mikoheterotrofna orhideja bezlisni nadbradac Epipogium aphyllum Swartz pronađena je po prvi put na Velebitu. Zabilježena je u bukovo-jelovoj prašumi (as. Omphalodo-Fagetum) u Klepinoj dulibi. Uz Medvednicu, Plitvička jezera i Samoborsko gorje ovo je četvrto nalazište vrste u Hrvatskoj u posljednjih osamdeset godina.

The rare myco-heterotrophic orchid Epipogium aphyllum Swartz was recorded on Mt Velebit for the first time. It was found in beech and fir dominated forest (ass. Omphalodo-Fagetum) in Klepina duliba. After Mt Medvednica, Plitvička jezera and Samoborsko gorje, this is the dourth record of this species in Croatia in last eighty years.

Uz glacijalne oblike reljefa južnog Velebita, u ovom radu se raspravlja o periglacijalnom reljefu, te geološkim, klimatskim i drugim značajkama važnim za oblikovanje reljefa istraživanog područja

The transhumance, traditionally the most important form of cattle breeding in Mediterranean basin, has been the main factor in landscape formation. Two thousand years of cattle breeding and agriculture on mountains along Eastern Adriatic Coast changed the primarily forest landscape into a mosaic of different open habitats. However, transhumance has been almost completely abounded on Croatian Mediterranean range of Dinarides in the last fifty years, which caused a dramatic change of grassland habitats. Mt. Velebit, located along the North Adriatic Coast, with its long and continuous tradition of cattle breeding and migrations has been chosen as a perfect natural laboratory for investigation of rapid vegetation changes. Along the slopes of Mt Velebit, forest vegetation is predominantly deciduous, presented by dominating Quercus pubescens, Carpinus orientalis and Ostrya carpinifolia on lower, and Fagus sylvatica on higher elevations. Evergreen forests with dwarf Mountain Pine (Pinus mugo) form only the highest forest belt. Different mountain grassland types mainly match altitudinal forest belts. Analysis of multiple, recently made releve’s of grassland and shrub vegetation along the altitudinal gradient as well as life form spectra analysis indicates the different velocity of habitat change in each mountain belt and stresses different species included. Along the vertical gradient the velocity of habitat changes decreases. On the lower grasslands the progressive vegetation succesion is faster. Alhough the maintenance of larger number of species is mainly allowed, the general physiognomy of landscape is being substantially changing. In the belt above 1200 m.a.s.l., a thin layer of soil, strong influence of wind and shorter growing season do not allow as rapid succession as in lower altitudes. Nevertheless, it is present thanks to the growth of dense, procumbent shrubs, which also change the composition of grassland communities, although the general physiognomy seems unchanged. The loss of biodiversity on species, habitat and landscape level of the Mediterranean mountain grasslands is more than evident and call for urgent active protection planning.

Vukusic Ice Cave (Vukusic sniježnica, 44.8N, 14.98E 1490 m asl) is located near the Zavižan Peak in the north part of Velebit Mountain, Croatia. Thickness of its ice deposit is estimated to be more than 10 m. We investigated the perennial ice accumulations to evaluate the potential of the preserved glaciochemical signal for paleoclimatological reconstruction(s). Two drill cores (2.4 m and 26 cm long) were extracted from the ice deposit on 28.10.2008. The upper 2 m long segment of the 2.4 m long ice core was partitioned into 36 sections. Tritium activity of the deepest 40 cm long section of the 2.4 m ice core and of the total section of the 26 cm ice core of the deposit were analysed using electrolytic enrichment. The results from the lower and upper samples are 1.8±0.5 TU and 9.9±0.6 TU, respectively. The tritium activity of the upper sample agrees with the mean tritium activity of the local (sub)recent precipitation. The tritium activity of the lower sample proves contribution of “modern” (post-1953) precipitation. It means that the ice accumulated from precipitation fallen around 1950-55, or the section is significantly older but “modern” water percolated and contaminated the deeper layers. Four outcropping wood macro-remnant (branch, trunk) were sampled from the overhanging ice wall and one was penetrated by the driller at 1.4 m below the actual ice surface. The deepest accessed sample (~4.2 m below the surface) was dated by radiocarbon method. Derived conventional date is 197±50 BP yr, calibrated age ranges are 1640-1690 (17.7%), 1730-1810 (39%) 1920-1960 (11.5%). Stable isotopic data (18O and D) of the 36 cave ice samples range from 11.97‰ to 8.02‰ and from 82‰ to 53.1‰ (vs. VSMOW), respectively. The isotopic range values and the derived isotopic waterline of cave ice agree reasonably well with the corresponding data of the local meteoric water line of precipitation (Zavižan 44.82N, 14.98E, 1594 m asl.) collected over the period September 2000 – December 2003. Concentrations of 45 elements were analysed using a double-focusing inductively coupled plasma sector-field mass spectrometer and 41 chemical species presented results above the detection limit at least in one sample out of the 36 analysed samples. Elevated concentrations were generally found in the uppermost sample which included the surface mud cover and in the sample above the intercalated wood where higher mud content was also observed. Fluctuations of concentrations along the profile are to be discussed for a few elements.

U radu se analiziraju bujični tokovi Velike i Male Paklenice, tj. njihovi kanjoni okomito urezani u padine Južnog Velebita. Na relativno malom području susreće se iznimno bogatstvo geomorfoloških procesa i oblika.

U Hrvatskoj i u svijetu rijetki su lokaliteti koji sadrže naslage s kontinuiranom sedimentacijom iz perma u trijas. Na području Hrvatske pronađeno je tek nekoliko lokaliteta gdje se u kontaktu nalaze stijene permskog i trijaskog perioda, no sama je granica perm–trijas najčešće određena na temelju litoloških promjena. Dva lokaliteta s pretpostavljeno kontinuiranim prijelazom iz perma u trijas locirana su na području Velebita – Rizvanuša i Brezimenjača – te su uzorci stijena s tih lokaliteta analizirani paleontološkim, sedimentološkim i geokemijskim metodama kako bi se odredile značajke stijena gornjeg perma i donjeg trijasa i točan položaj granice perm–trijas. U izradi ovog rada korištene su različite metode: geokemijske metode stabilnih izotopa ugljika δ13C, kisika δ18O i dušika δ15N, elementne analize (glavni, sporedni i elementi u tragovima, elementi rijetkih zemalja), Rock-Eval analize, analize biomarkera, standardne paleontološke metode izrade izbrusaka i određivanja fosilnih zajednica, ali i otapanja uzoraka kiselinom u svrhu dobivanja konodonata, kao i sedimentološke interpretacije uzoraka. Na temelju ovog istraživanja može se jasno utvrditi da se kemostratigrafska granica perm–trijas nalazi 11 metara iznad litološke granice i 6 m iznad zadnje pojave permskih fosila, iznad koje se može odrediti početak izumiranja krajem perma (Latest Permian Extinction Event, LPE), na lokalitetu Rizvanuša, te 0, 2 metra iznad litološke granice na lokalitetu Brezimenjača. Oba se kemostratigrafski određena horizonta koji upućuju na granicu perm–trijas nalaze unutar pjeskovitog dolomita, te na samoj pretpostavljenoj granici nema litoloških promjena. Litološka granica, popraćena prvim nestankom biote na oba lokaliteta, predstavlja regresiju u mlađem permu, što je dokazano i značajnim povećanjem udjela siliciklastičnog materijala, ali i povećanjem vrijednosti većine elemenata u tragovima i elemenata rijetkih zemalja. Ovakva istraživanja potvrđuju važnost geokemijskih istraživanja koja u naslagama bez provodnih fosila omogućuju određenje kronostratigrafske granice između perma i trijasa.

Tijekom 2009. i 2010. godine obavljena su usporedna mjerenja temperature, relativne vlažnosti zraka i koncentracije radona u spilji Modrič kod Rovanjske, te u Manitoj peći i Spilji u Zubu Buljme u NP "Paklenica". Cilj istraživanja bio je otkriti kako i u kojoj mjeri nadmorska visina spilja utječe na mikroklimu i koncentraciju radona. Ulazi istraživanih spilja nalaze se na 30 m (spilja Modrić), 570 m (Manita peć) i 1035 m (Spilja u Zubu Buljme), tj. u pojasima umjereno tople vlažne klime s vrućim ljetom (Cfa) i umjereno tople vlažne klime s toplim ljetom (Cfb). Pripadnost navedenim klimatskim područjima dokazana je na temelju dostupnih klimatoloških podataka i vlastitih mjerenja. Srednja godišnja temperatura zraka u istraživanim spiljama smanjuje se s porastom nadmorske visine od 15, 6°C u spilji Modrič preko 8, 6°C u Manitoj peći do 4, 2°C u Spilji u Zubu Buljme. Zbog uzlaznog kanala i strujanja zraka utvrđeno je da je niži dio kanala Spilje u Zubu Buljme hladniji (3, 5°C) od završne dvorane (4, 8°C ; visinska razlika je +67 m) u kojoj se nakuplja topli zrak. Istraživanja su pokazala da na koncentraciju radona najviše utječu geomorfološke karakteristike spilja. Maksimalna izmjerena koncentracija je 2, 4 kBq/m3 u Spilji u Zubu Buljme u ljetnom razdoblju.

Ronjenje u speleološkim objektima najzahtjevnija je djelatnost u speleologiji. U Hrvatskoj je ronjenje u speleološkim objektima započelo 1959. u špilji Veternici kraj Zagreba. Roniti u dubokim jamama znači najprije se spustiti duboko u jamu i tek onda roniti. U Hrvatskoj je ronjeno u svega nekoliko dubokih jama, kojima je ronjenjem povećana njihova dubina. Ronjeno je na dah i s ronilačkim aparatima, u mokrim i suhim ronilačkim odijelima. Duboke jame, dublje od 200 m, u kojima je ronjenjem povećana Klepinoj dulibi 2 ili PKD2 (-254 m), obje na srednjem Velebitu, jama Punar u Luci (-350 m) istočno od Gračaca, jamski sustav Lukina jama – Trojama (-1421 m) na sjevernom Velebitu i novootkrivena jama na Crnopcu (-512 m)., Cave diving is the most challenging of speleological activities. In Croatia cave diving began in 1959 in the Veternica cave near Zagreb. To dive in deep caves firstly means descending into caverns and then diving. In Croatia diving was carried out only in few deep caves which were also made deeper by diving. Diving was carried out as free diving and with dive apparatus, in wet and dry suits. Deep caverns, deeper than 200m, in which diving has increased their depths are: Ponor u Klepinoj dulibi 1 (-238 m), Ponor u Klepinoj Dulibi 2 or PKD2 (-254 m), both in central Velebit, sinkhole of Punar in Luka (-350 m) east of Gračac, the cave system of Lukina Hole – Trojama (-1421 m) in north Velebit and the newly discovered cave on Crnopac (-512 m).

Masiv Crnopca je sastavni dio jugoistočnog Velebita. Izdiže se južno od Gračačkog polja (550mnv) sa dva izrazita grebena dinarskog pružanja ; sjeverni s vrhovima Kita Gaćešina (1227m) i Munižabin vrh (1089m) i južni ; Veliki Bat (1381m), Veliki Crnopac (1403m), Sedlo (1214m) dok prema jugu prelazi u brežuljkasti teren ispresijecan dubokim kanjonima rijeka Krupe, Krnjeze i Zrmanje. Na zapadu se nalazi prijevoj Prezid dok na istoku Crnopac prelazi u planinu Tremzinu. Do 1978. godine na ovom području su speleološki istražene tek Jama pored puteljčića prema vrhu Crnopca ( Poljak, 1929), Pećina Svetinja (REDENŠEK & MARJANAC, 1948), ali i Donja (2779m), Gornja (1295m) i Srednja Cerovačka pećina, koje su istraživane u više navrata od njihova otkrića 1912.god. Od 1978-me članice KS HPS ; SO PD Željezničar (SOŽ) iz Zagreba, od 1997-me SO PDS Velebit (SOV) iz Zagreba i od 2004-te SO HPK Sveti Mihovil (SOSvM) iz Šibenika pa do srpnja 2010-te, sa prekidom od 1991-1996 radi Domovinskog rata, organizirali su 151 speleološko istraživanje Crnopca , od čega 14 speleoloških logora u trajanju od 5-15 dana i 7 podzemnih logora u trajanju 5 do čak osam dana u kojima su sudjelovali speleolozi gotovo svih hrvatskih speleoloških udruga. Pritom je istraženo više od 200 speleoloških objekata od kojih su najznačajniji ; Jamski sustav Kita Gaćešina-Draženova puhaljka (-530m, 12352m tlocrtne i 16428m stvarne duljine), Munižaba (-437m, 6947m tlocrtne i 8479m stvarne duljine), Jama Muda Labudova (-500m), Burinka (-290m, 500m), Michelangelo (-274m), Alibabina jama (-218m), još 13 jama dubljih od 100m, a istraženi su i novi kanali u Donjoj i Srednjoj Cerovačkoj pećini. Donji ulaz u Jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka nalazi se sa sjeverne strane masiva Crnopca, stotinjak metara niže od prijevoja između vrhova Kite Gaćešina i Munižaba. Danas je lako dostupan jer je svega stotinu metara do blizine ulaza 2005-te godine izgrađena makadamska cesta. Ulaz su 2004-te godine pronašli speleolozi SO HPK Sveti Mihovil iz Šibenika te iste godine doprli do 335m dubine. Već slijedeće godine topografski je snimljeno više od 2 km tlocrtne duljine kanala, istraživanjima se pridružuju speleolozi SO PD Mosor iz Splita i SO PDS Velebita iz Zagreba, a početkom 2006-te i brojni drugi iz speleoloških udruga iz cijele Hrvatske. Do kraja 2008-me godine tlocrtna duljina kanala prelazi 10 kilometara, a slijedeće godine speleolozi SOŽ proširuju prolaz u jami koja je nazvana Draženovom puhaljkom te ju povezuju u Jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka (KG-DP). Do kolovoza 2010-te poduzeta su ukupno 53 speleološke istraživačke akcije u kojima je 130 speleologa iz 14 speleoloških udruga u istraživanje uložilo 1078 čovjek/ dana boravka u jami. Po broju istraživanja to je otprilike jedna trećina ukupnog broja speleoloških istraživanja na području Crnopca u periodu 1978-2010 godine. Jamski sustav KG-DP je mreža vadoznih vertikalnih i kosih kanala koji probijaju fosilne horizontalne kanale, ostatke podzemnih tokova iz smjera Gračačkog polja prema Zrmanji. Najveći broj prostranih horizontalnih kanala je razvijen u dvije jasne etaže na dubinama približno 160-190m i 360-400m od gornjeg ulaza u sustav. Gornji ulaz (Draženova puhaljka) nalazi se na 980m , a donji (Kita Gaćešina) na 915m nadmorske visine. Najdublja točka je na dubini 530m od gornjeg ulaza. Složenost ovog spleta kanala znatno otežava istraživanje koje se provodi višednevnim boravkom u jami, uporabom posebnih speleoloških tehnika penjanja i proširivanja uskih prolaza. Jedna od značajki Jamskog sustava KG-DP je intenzivno strujanje zraka u samom objektu, kao i blizina brojnih manjih (Oz, Marinova jama, Jama Vjetrova, Zlatne godine, Koprivnjača, 1. i 2. Mađarska jama) i većih speleoloških objekata (Munižaba, Burinka, Muda Labudova) kroz koje također intenzivno struji zrak. Posebna zanimljivost je da je u u dubljim dijelovima Jamskog sustava KG-DP, u svim poznatim objektima u okolini, čak i na ulazima u objekte iznad 1000m nadmorske visine režim strujanja sličan, odnosno zrak ljeti izlazi, i u suprotnom je režimu od poznatih objekata na vršnom grebenu Crnopca (Michelangelo), što ukazuje na mogućnost povezanosti između objekata na većim dubinama. U Jamskom sustavu KG-DP nisu pronađeni neki veći stalni vodeni tokovi, no postoji veći broj manjih stalnih tokova koji nastaju otapanjem leda u brojnim jamama, povremenim i stalnim snježnicama i ledenicama (Zlatne godine, Lovica, Jama malaksalih speleologa). Tokovi su većinom vertikalni i gube se u uskim meandrima u donjim dijelovima sustava. Za vrijeme obilnijih oborina i topljenja snijega voda se drenira s površine te se na nekoliko mjesta u objektu stvaraju jači tokovi i obilniji slapovi. U Jamskom sustavu KG-DP nisu provedena neka značajnija znanstvena istraživanja. Geološki je uzorkovana tek gornja etaža, razvijena u karbonatnim brečama tercijarne starosti (tzv. Jelar naslagama). Na više mjesta u špilji su mjereni meteorološki parametri ; temperatura, vlažnost i strujanje zraka te prirodna razina plina radona. Vršeno je prikupljanje kostiju šišmiša pri čemu je determinirano 8 vrsta. Jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka je u 6 godina intenzivnog istraživanja dosegao tlocrtnu duljinu od 12352m odnosno 16428m stvarne duljine čime je po svjetski prihvaćenim kriterijima postao najdulji hrvatski speleološki objekt. Hrvatski speleolozi su pronalaskom više od 200 speleoloških objekata i desetina kilometara kanala pokazali da je masiv Crnopca izuzetan geomorfološki fenomen što ga uz postojeće poznate vrijednosti raznolikosti šumskog pokrova i izvanrednih krajobraza uz postojeću blizinu turističkih centara čini izuzetnim turističkim potencijalom. Otvaranje šume izgradnjom ceste učinilo je ovo područje dostupnijim, ali su započeli i gospodarski radovi čime je narušen izgled područja.

U knjizi se na reprezentativnom uzorku razmatraju mirila južnoga Velebita, gdje su se gradila do druge polovice 20. stoljeća. Radi se o neobičnim kamenim spomenicima nastalima u sklopu posmrtnih obreda. Po smrti čovjeka i njegovu prenošenju na nosilima na mjesno groblje povorka je zastala samo na jednom mjestu i tu na zemlji napravila njegovu "mjeru". Truplo je pokopano na groblju i nije ga se više posjećivalo, obilazilo se samo mirilo jer se vjerovalo da tamo prebiva njegova duša. Radi se o prastaroj kulturnoj pojavi ispunjenoj složenim simbolima vjerovanja.

Predstavljeni su rezultati probnih iskopavanja na području Gradine Sv. Trojice, prapovijesnog nalazišta na obroncima Velebita nedaleko Starigrada Paklenice.

Vukušić Ice Cave (Vukušić sniježnica, 44.8N, 14.98E 1490 m asl) is located near the Zavižan Peak in the north part of Velebit Mountain, Croatia. Thickness of its ice deposit is estimated to be more than 10 m. We investigated the perennial ice accumulations to evaluate the potential of the preserved glaciochemical signal for paleoclimatological reconstruction(s). Two drill cores (2.4 m and 26 cm long) were extracted from the ice deposit on 28.10.2008. The upper 2 m long segment of the 2.4 m long ice core was partitioned into 36 sections. Tritium activity of the deepest 40 cm long section of the 2.4 m ice core and of the total section of the 26 cm ice core of the deposit were analysed using electrolytic enrichment. The results from the lower and upper samples are 1.8±0.5 TU and 9.9±0.6 TU, respectively. The tritium activity of the upper sample agrees with the mean tritium activity of the local (sub)recent precipitation. The tritium activity of the lower sample proves contribution of “modern” (post-1953) precipitation. It means that the ice accumulated from precipitation fallen around 1950-55, or the section is significantly older but “modern” water percolated and contaminated the deeper layers. Four outcropping wood macro-remnant (branch, trunk) were sampled from the overhanging ice wall and one was penetrated by the driller at 1.4 m below the actual ice surface. The deepest accessed sample (~4.2 m below the surface) was dated by radiocarbon method. Derived conventional date is 197±50 BP yr, calibrated age ranges are 1640-1690 (17.7%), 1730-1810 (39%) 1920-1960 (11.5%). Stable isotopic data (18O and D) of the 36 cave ice samples range from 11.97‰ to 8.02‰ and from 82‰ to 53.1‰ (vs. VSMOW), respectively. The isotopic range values and the derived isotopic waterline of cave ice agree reasonably well with the corresponding data of the local meteoric water line of precipitation (Zavižan 44.82N, 14.98E, 1594 m asl.) collected over the period September 2000 – December 2003. Concentrations of 45 elements were analysed using a double-focusing inductively coupled plasma sector-field mass spectrometer and 41 chemical species presented results above the detection limit at least in one sample out of the 36 analysed samples. Elevated concentrations were generally found in the uppermost sample which included the surface mud cover and in the sample above the intercalated wood where higher mud content was also observed. Fluctuations of concentrations along the profile are to be discussed for a few elements.

Radon je radioaktivni plin koji predstavlja preko 50% prirodne radioaktivnosti na Zemlji. Mjerenja koncentracije radona mogu dati informacije o izloženosti ĉovjeka prirodnoj radioaktivnosti, ali i omogućuju praćenje širokog spektra razliĉitih pojava na površini i u unutrašnjosti Zemlje. Od 2004. do 2009. provodimo mjerenja koncentracije radona na području Velebita i Žumberka. Integralna mjerenja koncentracije radona i njegovih kratkoživućih potomaka u zraku su provedena detektorima nuklearnih tragova LR-115, tip II (Kodak Pathé, Francuska). Mjerenja su pokazala da postoje znatne razlike u vrijednostima koncentracije između ta dva područja, a u nekim slučajevima i u samim objektima. Dok su u dubokim jamama Velebita izmjerene koncentracije do 3 820 Bq/m3, u špiljama Žumberka su izmjerene znatno više vrijednosti. Najveća koncentracija izmjerena je u špilji Dolaĉi u ljetnom razdoblju i iznosi 21 800 Bq/m3. Znaĉajne razlike koncentracije između pojedinih speleoloških pojava uvjetovane su njihovim mikroklimatskim parametrima, geomorfološkim i hidrološkim karakteristikama. Na temelju rezultata mjerenja koncentracije radona obavljenih između 2004. i 2009. godine na Velebitu, te rezultata novijih mjerenja može se zaključiti da koncentracija radona nije samo funkcija geografskog položaja špilje ili jame, već znatno ovisi o njenim geomorfološkim, hidrološkim, mikroklimatskim i drugim svojstvima. Turbulencije vode kakve su opažene u donjoj etaži špilje Provale na Žumberku mogu dovesti do oslobađanja radona iz vode u iznosima ovisnim o koncentraciji radona u vodi, i time dovesti do povećanja koncentracije radona u zraku. To je upravo i izmjereno, te su maksimalne vrijednosti koncentracije na toj etaži 12 440 Bq/m3. Zbog izmjerene povišene prirodne radioaktivnosti u nekim špiljama i znatnih razlika koncentracija radona između špilja, nameće se potreba monitoringa na više lokacija kroz dulje vremensko razdoblje. To se posebno odnosi na turističke i druge špilje u kojima ljudi dulje borave.

Tijekom trodnevnog posjeta spilji "Vrtlini" u svibnju 2000. godine načinjen je popis flore ulaznog dijela i sakupljeni su uzorci tla u neposrednoj blizini i na dnu jamskog ulaza te na 600 i 800 m u glavnom kanalu speleološkog objekta. Vrtlina se nalazi na području Južnog Velebita na nadmorskoj visini od oko 900 metara na putu između Stapine i Malog Rujna, a podno vrha Vlaka (972 m). U vegetacijskom je području primorske bukove šume s jesenskom šašikom (Seslerio autumnali-Fagetum illyricum M. Vraber ex Borchidi 1963) na rubu kamenjare primorskog vriska i vlaske (Saturejo montanae-Dichanthietum ischaemi Ht. in Ht. et al. 1974). Jamski ulaz Vrtline je promjera 30 do 35 m i dubine 25-30 m sa siparom nagiba oko 25 – 30o na južnoj strani dna. Detritus kamenog i pjeskovitog materijala zauzima veći dio dna, a potpuno je pokriven zeljastim biljkama i manjim drvećem. Posebni ekološki uvjeti uvjetovali su razvoj flore specifičnog sastava. Zabilježene su 44 biljne svojte. Laboratorijske analize detritusa i humusnog materijala sakupljenog između sitnijeg i krupnijeg kamenja pokazuju vrlo bogatu opskrbljenost humusom (13, 9–22, 76%), alkaličnu reakciju (pH 7, 7), vrlo bogatu opkskrbljenost dušikom (0, 75–0, 92 %), a po mehaničkom sastavu su lake gline i glinaste ilovače.

Most of the caves and pits with ice and snow in Croatia are situated in Dinaric Karst Mountains (Gorski kotar area, Kapela Mt., Velebit Mt., Dinara Mt, Biokovo Mt.). Generally, the highest mountains parts (higher than 1500 m a.s.l.) have a humid boreal climate (Köppen's type Df) and the lower parts have a temperate humid climate (Cfb) highly modified by the relief (distribution of ridges and depressions suitable for retention of colder air even in lower altitudes below 1000 m a.s.l.). Mean annual temperature in the area 1000 m a.s.l. is about 5.5°C and in the highest parts around 3.5°C. The coldest months are January and February (mean annual temperature between -2 and -5°C) and the warmest one is July (12-16°C). Due to the position between Adriatic Sea and the Pannonian Basin there are important climate modifications. The most important ones are very high amounts of precipitation due to the vicinity of the Adriatic Sea, general atmospheric circulation, and a high relief. Annual precipitation varies from 2000 to 3900 mm/year. According to these data there are good conditions for the accumulation of ice and snow in caves and pits. In our presentation we will use data from Risnjak and Velebit Mt. area. The Risnjak Mt. area is located in Gorski kotar in NW Croatia. There are 80 speleological features (mostly pits) developed in carbonate rocks of mostly Jurassic age. Most of them have occasional accumulation of snow fallen down from the surface and ice formed by freezing of drip water. According to meteorological data collected in the 105 m deep Nestasna jama (1335 m a.s.l.) air temperature in the summer at the bottom of the vertical passage filled with permanent ice was 0°C to 1°C with a very small amplitude during a one week measurement period. The northern Velebit karst area is conducive to the formation of deep pits, three of these are deeper than 1 km: Lukina Jama - Trojama pit system (-1392 m), Slovačka Jama (-1320 m) and the Velebita Cave system (-1026 m). So far, more than 280 pits have been discovered in an area of 25 km2 . The area is composed of carbonate lithostratigraphic units ranging from the Middle Triassic to the Paleogene. Lukina jama is almost vertical from the entrance (1475 m a.s.l.) up to the depth of 550 m with one inclined snow shelf at a depth of 320 m. From 50 to 320 m, the deposits of snow and ice are on the walls, so the pit temperature in this part is 0°C. In deeper parts there is a positive temperature gradient up to 4°C at the bottom. Patkov Gušt pit is 553 m deep. The entrance is at 1450 m a.s.l. From the depth of 50 to 135 m there are thick deposits of snow and ice on the walls. At the depth of 105 m there is the narrowest passage part (2×1.5 m) which is occasionally completely filled with snow and ice. Below the depth of 130 m the pit widens. The walls are completely or partially covered by ice coating up to 300 m depth. Ice breaking and collapse was noticed in summer. Ledena jama in Lomska duliba is 536 m deep. It has a 42 m thick layer of ice starting at the depth of 62 m. Paž pit is 400 m deep. There is a negative temperature gradient in this pit in the summer from about 20°C near the entrance down to 0°C at the depth of 200 m. Down to the bottom the walls are partially covered by ice which is falling down to the hall where the temperature is 0°C. Most of the pits on Mt. Velebit have vertical entrances with temperatures close to 0°C down to about 100 m, so in many other pits we found ice and snow. On the other hand, in some of deepest pits in the same area – Slovačka jama, Velebita, Lubuška jama – there is no ice and snow, most likely because the entrance is not vertical. In the upper parts of these pits there is also a negative temperature gradient, but the minimum temperature is a few degrees above 0°C.

U okviru ovog rada dio jezgre bušotine Brušane I pregledan je makroskopski, te je na temelju toga nacrtan geološki stup. Istraživani slijed je izgrađen od dolomita, ali se može razlikovati više tipova dolomita s obzirom na njihove makro- i mikropetrografske karakteristike. Dolomitei se međusobno razlikuju po strukturi te pojavi makrofosila. Ukupno su izdvojena 3 uzorka mikrokristalastih i 2 uzorka s makrokristalastom planarnom subhedralnom strukturom. U uzorcima koji imaju dobro očuvanu primarnu strukturu (vidljivu laminaciju i očuvane intraklaste i pelete), te mikrokristalastu građu može se zaključiti na primarni tip dolomitizacije tj. da su to ranodijagenetski dolomiti. U stijenama gdje se vidi samo makrokristalasta struktura te nešto rijetkih fosila čija je primarna građa uglavnom uništena, može se zaključiti da su primarni vapnenci bili pod utjecajem sekundarne odnosno kasnodijagenetske dolomitizacije. Sekundarna dolomitizacija ponekad je izmijenila i strukturu ranodijagenetskih dolomita.

U Krivoputskom mjestopisu, zavičajnoj knjizi , autor piše o seobi Bunjevaca - Krmpoćana, daje kratak pregled povijesti Krivoga Puta kroz različita povijesna razdoblja, navodi popis s objašnjenjima svih prezimena i nadimaka po prezimenima i zaselcima. Posebice piše o stradanjima Krivopućana u Drugom svjetskom ratu i poslije rata u razdoblju od 1941. do 1947. godine.

The Munižaba cave is located in the SE part of the Velebit Mountain range called Crnopac. Crnopac massif is mostly built of the upper Paleogene and Neogene carbonate breccias, in literature known as Jelar breccias. Due to the specific mechanical and petrographical properties of Jelar breccias, the terrains built of these breccias are characterized by the extremely developed solution karst landforms, and also the entrance parts of the majority of the deepest explored caves in Croatia are developed in them. Several significant caves are thus discovered in the Crnopac area, whose main morphological characteristic is a network of multiphase cave passages, some of them with very large cross-section dimensions. The most important caves of Crnopac massif are Munižaba (5993m, - 437m), Kita Gaćešina (10603m, -456m), Burinka (325m, -290m), Gornja (Upper cave) (2682m, -42m) and Donja (Lower cave) Cerovačka pećina (1295m, - 22m). The above mentioned caves have not been physically connected by cavers yet, but their corresponding levels probably belong to the same paleodrainage systems. During the recent speleological explorations of the Munižaba cave, microclimatic measurements of cave air temperature, humidity and air circulation, radon concentration measurements and physical and chemical analyses of drip water have been performed periodically in some places.

U Hrvatskoj je poznato i istraženo oko 8000 speleoloških objekata, od kojih u 70 % slučajeva prevladavaju jame. Vidljivo je da se najdublji speleološki objekti nalaze u kršu Hrvatske tj. na vršnim dijelovima planina iznad 1200 metara nadmorske visine. Vršno područje sjevernog Velebita ima geološke i klimatske karakteristike pogodne za razvoj dubokih jama. Najdublja jama Velebita je Lukina jama – Trojama koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu Hajdučkih kukova u prostoru NP Sjeverni Velebit. Prosječna dubina jama sjevernog Velebita je 79, 7 metara nadmorske visine. Računanjem nadmorske visine dna jama može se zaključiti da vjerojatno postoje tri razine okršavanja jama. Prva razina vezana je uz zonu epikrša. To je dio gdje se voda vrlo brzo procjeđuje. Zatim slijedi druga razina okršavanja koju karakterizira zona slobodnog otjecanja. U njoj pak dolazi do jačeg urušavanja. I treća razina okršavanja je do dubine freatske zona, u kojoj nastaju horizontalni kanali. Na području sjevernog Velebita nalaze se dvije jame koje su svjetskog značenja. Najdublja jama u Hrvatskoj i 16. jama po dubini u svijetu, sustav Lukina jama - Trojama i Slovačaka jama druga po dubini u Hrvatskoj i 21. u svijetu. Jame u Hrvatskoj ne mogu dosegnuti dubinu veću od 2000 metara, ali zasigurno ima još onih koji će preći dubinu od 1000 m. Stoga bi trebalo što više poticati i podržavati speleološka istraživanja ne samo na području sjevernog Velebita već po cijelom hrvatskom kršu. Treba ukazati na izuzetan značaj speleoloških objekata. Geomorfološkim i drugim znanstvenim istraživanjem dubokih jama dobivaju se nova znanja o njihovoj genezi, geomorfološkoj i geološkoj evoluciji ne samo područja sjevernog Velebita već i cijelog hrvatskog krša.

Rad istražuje prirodno-geografske pretpostavke razvoja turizma na Velebitu. Obrađuju se prirodni, atraktivni turistički faktori poput geomorfologije, klime, biogeografskih osobina, hidrogeografije te društveni faktori koji utječu na razvoj turizma poput prometne povezanosti, kulturno-povijesnih znamenitosti, smještajnih kapaciteta, naseljenosti i gospodarstva. Također, dan je i pregled zaštićenih područja na Velebitu te pregled posebnih oblika turizma koji su razvijeni ili imaju mogućnosti razvoja na Velebitu.

Na Velebitu u blizini Velnačke glavice kraj Brušana izvedeno je bušenje tijekom kolovoza i rujna 2008. godine. Ovim završnim radom, na temelju dijela jezgre iz bušotine Brušani II, opisan je slijed permskih naslaga i napravljen geološki stup te su uzeti uzorci koji su kasnije mikropetrografski opisani i determinirani. U dijelu slijeda intervala 54, 10-52, 50 m bušotine Brušani II bilo je moguće pratiti izmjenu ciklusa, dok u dijelu intervala 58, 00-54, 10 m to nije bilo moguće zbog dolomitizacije primarne stijene. U intervalu 54, 10-52, 50m u izmjeni su prisutni ciklusi u kojima se u donjem dijelu nalazi crni karbonatni šejl koji odražava taloženje u dubljem, mirnijem okolišu dok vršni dio ciklusa predstavlja svjetliji zrnski vapnenac (biomikrit) koji označava taloženje u plićem, uzburkanijem okolišu. Prema slijedu taloženja permskih sedimenata u bušotini Brušani II zaključeno je da je sedimentacija općenito odgovarala plitkom marinskom okolišu koji je uslijed oscilacija morske razine bivao povremeno plići ili dublji. Oscilacije morske razine interpretirane su kao posljedica Milankovićevih ciklusa.

Background and Purpose: Cambisol is the best represented soil in Dinaric beech-fir forests. The paper presents and compares properties of cambisol in the areas of northern Velebit and Gorski Kotar. Materials and Methods: Localities with cambisols over limestone were selected on Velebit and Gorski Kotar. All the localities were reconnoitred and their affiliation to the association Omphalodo-Fagetum was established. Soil samples were taken in 47 pedological profiles. The following were analyzed: pH values, organic carbon and total nitrogen content, nitrate and ammonia nitrogen content, physiologically active phosphorus and potassium content, and soil texture. The data were statistically processed by Statistica 7.1. Results: Cambisol on Velebit is deeper than cambisol in Gorski Kotar. A lower pH value was recorded in cambisol on Velebit. Cambisols of Velebit and Gorski Kotar belong to humus-rich soils and soils that are very rich in total nitrogen content. A statistically significantly higher NH4 + content was recorded within the entire cambisol profiles in Gorski Kotar. The A horizon of cambisol profiles opened on Velebit is poorly supplied with physiologically active phosphorus, whereas in GorskiKotar the supply ranges from poor to good. With regard to texture, cambisol in the A horizon on Velebit and in GorskiKotar is predominantly silty clay loam and in the B horizon it is light clay. Conclusion: Based on the obtained results, the pH value of cambisol on Velebit is lower (more acid) than in all the other localities in GorskiKotar. In terms of NH4 + content, a statistically significant difference between Velebit and Gorski Kotar was established with the t-test and the variance analysis.

U članku je opisana najpoznatija hrvatska endemična biljna vrsta - velebitska degenija. Pregledno je opisano njeno otkriće, imenovanje, opisan je habitus biljke, iznesene su osnovne činjenice njezine ekologije te ukratko spomenut program zaštite ex situ u Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka PMF.a u Zagrebu

Zavratnica, zaštičeni geomorfološki objekt je jaruga čije dimenzije dosežu preko 2 km. Svoj izvorišni dio ima oko 300 mnv, dna su ispunjena osulinskim i urušnim materijalom. Donji dio te jaruge je ingresijom mora danas potopljen i predstavlja uvalu koja se duboko uvlači u kopno.

During two year research period on the Velebit Mt, 106 butterfly species were recorded at 70 localities. With a length of 145 km, Velebit is the longest mountain of the Dinaric Alps, characterized with high indentedness, abrupt karstic slopes, high daily temperature variations, mixed climate regimes and a combination of central European and Mediterranean vegetation. Overall number of recorded species for the mountain is 137, representing 73% of Croatian butterfly fauna. Main factors influencing butterfly diversity on Velebit Mt. include habitat structure and quality including plant diversity. Biogeographical analysis shows the dominance of Eurosibirean (62%), Oriental (14%) and Mediterranean (13%) species. From 106 species detect on Velebit Mt., 13 are listed on The Red List of Croatian butterflies: Maculinea rebeli, Parnassius apollo, Apatura iris, Glaucopsyche alexis, Limenitis populi, Parnassius mnemosyne, Scolitantides orion, Erebia medusa, Euphydryas aurinia, Maculinea arion, Melitaea aurelia, Melitaea britomartis and Pseudophilotes vicrama. Human depopulation and no land use in this mountain area led to habitat succession, which is nowadays the major treat for butterfly diversity. Urgent practical conservation measures were proposed within three large protected areas like grazing or mowing for maintaining suitable habitats.

Geomorphologic researches have shown that the Pleistocene glaciation spread over a large part of the northern, central and southern Velebit. Various types of glaciers were differentiated and surface morphologic (dunudation and accumulation) proofs of their expansion were found. As we are talking about a karst area, this work analyses the possibility that the glaciation proofs are alsno deposited in the underground, i.e. in some speleological features especialy in the cave "Snježnica u Štirovači" (central part of Velebit Mt.). The cave position has been analysed in relation to the proved expansion of glaciers, as well as their interior morphology and the possibility of glacial and fluvioglacial origin of clastic sediments inside the cave.

Autor podsjeća na vrijednost i zapuštenost ceste sv. Rok-Obrovac, izgrađene pod austrijskom upravom u prvoj polovici 19. stoljeća.

Background and Purpose: The role of environmental effects in timber harvesting has great importance in decision making and planning logging operations. Consequently, more emphasis should be put on a planning system so that environmentally sensitive sites for a certain harvesting system can be recognized and the most suitablemachinery selected for given terrain conditions. Material and Methods: Four main data sources have been used for the model of ecoefficient harvesting system prediction: 1) a digital elevation model (DEM), 2) a digital network of forest roads, 3) forest inventory data and 4) ecoefficient limitations for harvesting systems. Software ArcGIS 9 was used for GIS processing and data analysis. Results: Amodel for selecting an ecoefficient harvesting system for commercial forests of Northern Velebit is based on three influencing factors: terrain slope, extraction distance and breast height diameter of trees. Based on the model, a harvesting system is determined for each forest subcompartment. The results show that breast height tree diameter restricts mechanized felling and processing. Fully mechanized harvesting systems could be used only over 7.27% of the researched area. Ground based extraction represents the main technology. Conclusions: In order to establish functional terrain classification, a model for determining an ecoefficient harvesting system should comprise a geographic information system, and terrain and forest stand data. Specific terrain (limestone combined with relief characteristics) and forest stand conditions (mixed selective forests with natural regeneration) limit the application of some harvesting systems which would otherwise be environmentally acceptable in many other cases.

Na području Štirovače na velebitu pristupilo se istraživanju fiziografskih značajki tala kao i njihovoj sistematskoj pripadnosti. na većem dijelu istraživanog područja rasprostranjeni su prema geološkim podacima vapnenci i dolomiti, brečokonglomerati i tufitični kloastiti. Najrasprostranjenije je smeđe tlo na dolomitima i vapnencima, crnice na vapnencima, kisela smeđa tla te smeđa podzolasta tla. Ovisno o litološkoj podlozi na području Štirovače, tla su kisela (distrično smeđe tla, smeđa podzolasta tla, podzoli i luvisoli) i neutralna do alkalična tla (smeđa tla na vapnencima i dolomitima, crnice na vapnencima, rendzine i uetrično smeđe tlo).

Na području Štirovače na Velebitu pristupilo se istraživanju fiziografskih znaćčjki tala kao i njihovoj sistematskoj pripadnosti. Na većem dijelu istraživanog područja rasprostranjeni su prema geološkim podacima vapnenci i dolomiti, brečokonglomerati i tufitični klastiti. Najrasprostranjenije tlo je sme|e tlo na dolomitima i vapnencima, crnice na vapnencima, kisela sme|a tla te sme|a podzolasta tla. U manjem dijelu Štirovače prevladavaju koluvijalna tla koja su nastala recentnim premještanjem zemljišnog materijala tijekom jačih bujičnih vodotoka te pod djelovanjem leda i snijega, i lesivirana tla koja su na zaravnjenim dubokim matičnim supstratima te u vrtačama. Ovisno o litološkoj podlozi na području Štirovače, tla su kisela (distrično sme|a tla, smeđa podzolasta, podzoli i luvisoli) i neutralna do alkalična (smeđa tla na vapnencima i dolomitima, crnice na vapnencima rendzine i eutrično smeđe tlo)., In the area of [tirova~a on Velebit a research of soil physiographic characteristics, as well as their systematic affiliation was undertaken. According to geological data, the major part of the research area consists of limestone and dolomite, breccia - conglomerates and tufitic clastites. The most widespread soil types are calcocambisol, leptosol on limestone, dystric cambisol and dystric humic cambisol. In a small part of [tirova~a colluvial soils are predominant, developed due to recent movement of soil material as the result of stronger torrents, ice and snow, and luvisols on flat, deep parent material and in karst sinkholes. Depending on the parent rock, in the area of [tirova~a soils can be acid (dystric cambisols, dystric humic cambisols, podzols and luvisols) or neutral to alcalic (calcocambisols, leptosols, rendzina and eutric cambisols).

During the years 2005 and 2006, 106 butterfly species were identified on Mt. Velebit. The estimated distribution, diversity and biogeographical characteristics of each species are presented in this paper as well as a comparison between recently estimated butterfly fauna and that identified in the past century. Current check-list of 137 butterflies from Mt. Velebit is contained in the Appendix., U dvogodišnjem razdoblju (2005. i 2006.) na prostoru Velebita zabilježeno je 106 vrsta danjih leptira. U radu se navodi njihovo rasprostranjenje, raznolikost kao i biogeografska karakteristika za svaku utvrđenu vrstu. Isto tako uspoređuje se fauna danjih leptira toga prostora utvrđena u prošlom stoljeću s recentnim podacima, te se na temelju toga daje popis 137 vrsta danjih leptira Velebita.