Search

Grk je autohtona sorta vinove loze sa ženskim cvijetom koja se uzgaja na području primorske Hrvatske. Od 2006. godine provodi se klonska selekcija sorte Grk. U pokusni nasad “Baštica” 2007. posađeno je vegetativno potomstvo odabranih matičnih trseva s pozitivnim karakteristikama koji su ujedno pokazali odsutnost gospodarski štetnih virusa. Utvrđeno je kako između klonskih kandidata postoje visoko signifikantne razlike u svim mjerenim svojstvima. Također je utvrđeno da udio neoplođenih bobica tj. pasolina ima utjecaj na uvometrijske karakteristike, te kemijska svojstva mošta. Provedena je i odgovarajuća statistička obrada podataka s ciljem utvrđivanja značajnosti razlika između klonskih kandidata na sva mjerena svojstva.

U Hrvatskoj kao i u svim mediteranskim zemljama već se stoljećima njeguje tradicija proizvodnje grožđa i vina. Čitav niz geografskih i klimatskih osobitosti, ali i povijesno društvenih okolnosti uvjetovale su da se kroz stoljeća na malome teritoriju pojavi velika raznolikost sortimenta vinove loze. Pojavom filoksere i kriptogenih bolesti u 19. stoljeću te gospodarsko-ekonomskih neprilika dolazi do masovnog napuštanja tradicionalnog načina vinogradarenja te izumiranja brojnih sorata vinove loze. Znanstveni projekt „Ampelografska i genetička evaluacija autohtonih sorata vinove loze“ kao i niz stručnih projekata na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pokrenuti su s ciljem detaljne evaluacije preostalog sortimenta vinove loze u Republici Hrvatskoj i njegove revitalizacije. U isto vrijeme aktivnom državnom politikom povećanja proizvodnih površina pod trajnim nasadima učinjeni su veliki koraci u procesu gospodarske revitalizacije određenog broja autohtonih sorata. Proizvodnja sadnog materijala vinove loze u periodu od 2004. godine do 2010. godine bilježi kontinuirani rast, a svoj vrhunac doživljava 2006. i 2007. godine. Povećanje proizvodnje vidljivo je i kod autohtonih sorata kako po ukupnoj količini tako i po povećanju broja sorata . U proizvodnji cijepova auohtonog sortimenta najveći udio zauzimaju tradicionalno najpopularnije sorte kao što su Plavac mali i Malvazija istarska, ali slijede ih i sorte Debit, Plavina, Babić, Maraština, Pošip, Žlahtina te neke druge sorte poput Crljenka kaštelanskog i Malvasije dubrovačke. Početak proizvodnje sadnog materijala određenog dijela autohonih sorata možemo povezati sa rezultatima ranije navedenih projekata. Ove činjenice govore o sve većoj popularnosti, ali i važnosti autohtonih sorata na hrvatskom vinskom tržištu, što svakako pridonosi reputaciji Hrvatske kao mediteranske zemlje vrlo bogate vinogradarske i vinarske kulture i očuvanih biljnih resursa. Ključne riječi: Vinova loza, autohtoni sortiment, revitalizacija, proizvodnja cijepova

Posljednjih se godina sve više radi na poboljšanju kulture biljnih stanica i tkiva, na usavršavanju postojećih metoda u svrhu genetskog poboljšanja vinove loze (brže selekcije i oplemenjivanja), ozdravljivanja od virusa i brzog klonskog razmnožavanja. Tehnika mikropropagacije Vitis vrstai sorata Vitis vinifere dobro je razrađena, a najviše korištena metoda za mikropropagaciju vinove loze je metoda nodijskih segmenata. Sve više pažnje se posvečuje dobivanju virus-free biljaka, a biljke ozdravljene od virusa mogu se dobiti kulturom meristema, uz primjenu termoterapije ili bez nje. Dobre je rezultate dalo i mikrocjepljenje, a u novije vrijeme i metoda krioprezervacije, te kombiniranje dviju spomenutih metoda. Međutim, da bi kultura tkiva i organa mogla značajnije utjecati na genetsko unapređenje vinove loze, potrebno je detaljno definirati protokole svake od tehnika za vinove lozu.

Plavina je autohtona sorta vinove loze koja se uzgaja na području primorske Hrvatske.Od 2006 godine provodi se klonska selekcija sorte Plavina. U pokusni nasad “Baštica” 2007. posađeno je vegetativno potomstvo odabranih matičnih trseva s pozitivnim karakteristikama koji su ujedno pokazali odsutnost gospodarski štetnih virusa. Na njima se je provela standardna ampelografska evaluacija koja obuhvaća utvrđivanje najvažnijih gospodarskih karakteristika, te uvometrijska istraživanja. Provedena je i odgovarajuća statistička obrada podataka s ciljem utvrđivanja značajnosti razlika između klonskih kandidata a sva mjerena svojstva. Utvrđeno je kako između klonskih kandidata postoje visoko signifikantne razlike u svim mjerenim svojstvima. Posebno zanimljiv je odnos šećera i kiselina. Određeni broj klonskih kandidata ima znatno viši saržaj šećera i kiselina od ostalih. Podatak o prinosu po trsu pokazuje da većina klonskih kandidata ima relativno visok prinos za vinske sorte.

Vrhunski prošek je vrsta predikatnog vina koje se dobiva fermentacijom mošta iz prosušenog grožđa. Proizvodi se iz bijelih i iz crnih sorata vinove loze. Proizvodnja prošeka ima u području primorske Hrvatske jaku dugu povjest, a prošek se kao takav smatra se autohtonim hrvatskim proizvodom. Osim u području Dalmacije i djela sjevernog hrvatskog primorja gotovo da i nema drugih područja gdje se ta vrsta desertnog vina proizvodi. Prema zakonu o vinu prošek je desertno kvalitetno ili desertno vrhunsko vino s kontroliranim podrijetlom iz regije Primorska hrvatske.

Projekt Krapinsko–zagorske županije i Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokrenut 2006. godine izrodio je izuzetno zanimljivim i za vinogradarstvo Hrvatske korisnim rezultatima. Područje sjeverozapadne Hrvatske, a posebno Hrvatskog zagorja u starim se literaturnim izvorima navodi kao područje bogato autohtonim sortama, a novim genetičkim istraživanjima u vodećim europskim vinogradarskim zemljama došlo se do spoznaja kako je jedna od tih sorata roditelj nekih od najpoznatijih svjetskih sorata. Radi se o sorti koju u Francuskoj nazivaju Gouais blanc, a u Njemačkoj i Austriji Weisser Heunisch, koja je roditelj sortama Chardonnay, Gamay noir i još 70- ak drugih sorata. U tim zemljama dobila je nadimak Casanova među sortama. Unatoč tome što se smatralo da je ona izumrla na ovim prostorima, prilikom inventarizacije pronađeno je nekoliko trsova ove sorte, i utvrđeno još dosta zanimljivih detalja koji idu u prilog tvrdnji o njenoj autohtonosti na ovim područjima.

Osim Škrlet, ova se sorta često naziva i imenom Ovnek žuti. Prvi se put spominje vezano uz područje oko Petrinje, a nalazi se u Gospodarskom listu XII/1856. godine u spisu gospodina Vukotinovića „Trsovi Hrvatske“, i to pod nazivima Kanigl gruner, Ovnek, Osukač ili Maslec. Prvo značajnije istraživanje ampelografskih i gospodarskih značajki objavljeno je 1985. godine u sklopu doktorske disertacije prof. dr. sc. Nikole Miroševića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Opis sorte Sorta po dozrijevanju spada u 3. epohu, tj. u kasnije sorte, a u uvjetima moslavačkog vinogorja u prosječnim godinama dozrijeva u prvoj polovici listopada. Trsovi škrleta bujnog su rasta, debele rozgve, što posebno dolazi do izražaja u slučaju pretjerane gnojidbe vinograda. Posebno su jako razvijene vitice kojima se čvrsto povezuje s armaturom. Grozdovi su valjkasto - piramidalni, i vrlo često s jednim ili dva krila. Čest je slučaj da zbog lošije oplodnje grozdovi budu rastresiti i rehuljavi, međutim u slučaju dobre oplodnje grozdovi su poprilično zbijeni. Oplodnja i pravilno zametanje bobica u grozdu jedan je od najvećih problema ove sorte. To uvelike ovisi o vremenskim uvjetima u vrijeme cvatnje na koje se malo može utjecati, ali i o bujnosti i ishranjenosti borom. Potvrđen je pozitivan utjecaj pinciranja mladica i folijarna ishrana borom na uspjeh oplodnje cvjetova u grozdu. Bobica je okrugla ili blago plosnata, žutozelene, a na osunčanoj strani i zlatnoljubičaste boje po kojoj je sorta vjerojatno i dobila naziv. Prema nekim autorima, sorta se smatra relativno otporna na botritis, tj. sivu trulež, međutim u 2010. godini to nije bilo tako, tj. sorta je bila uvelike pogođena tom bolešću kao i svaka druga. Iznimka su jedino vinogradi s većim razmakom sadnje, većim razmakom sadnje unutar reda u kombinaciji s uzgojnim oblikom kod kojeg nema preklapanja rodnih elemenata (lucnjeva) između dva susjedna trsa (npr. jednostruki Guyot) te provedenom defolijacijom, tj. uklanjanjem lišća u zoni grožđa. Kako je rodnost na kratkom rodnom drvu nešto slabija preporučuje se dugi rez, i to dvokraki ili jednokraki uzgojni oblik. Škrlet pokazuje dobru kompatibilnost s danas najraširenijim podlogama za ovo područje SO4 i Kober 5BB, pri čemu se lagana prednost zbog utjecaja na skraćivanje vegetacije ove relativno kasne sorte daje podlozi SO4. Postupak klonske selekcije Ovo je prva sorta u Hrvatskoj kod koje je pokrenut postupak klonske selekcije. Prilikom provođenja klonske selekcije utvrđene su određene unutarsortne razlike u rodnosti, bujnosti, oplodnji, veličini grozda, ali i kod otpornosti na botritis. Međutim, kod svih klonskih kandidata ove sorte utvrđen je značajno veći prinos u odnosu na ostatak populacije ove sorte, što se pripisuje tome što su klonski kandidati slobodni od gospodarski štetnih virusa, dok je u proizvodnim nasadima danas vrlo česta zaraženost ovim virusima.

Nacionalna kolekcija hrvatskih autohtonih sorata utemeljena je 2001. godine. U njoj se nalaze autohtone sorte vinove loze iz cijele hrvatske, ali većina njih je podrijetlom iz primorske Hrvatske. U kolekciji se trenutno nalazi 120 sorata. Opis ampelografskih i osnovnih gospodarskih svojstava sorata u kolekciji proveden je korištenjem 39 OIV deskriptora, a na taj način je do sada opisano 95 sorata. Usporedba sorata provedena je kluster analizom rezultata OIV deskripcije i izrađen je dendrogram koji pokazuje koja je razina sličnosti u ampelografskim svojstvima između sorata u kolekciji. Najviša razina sličnosti uočena je između nekoliko sorata kao što su: Tanetova loza i Vlaška bijela ; Prć i Žumić ; Palagružonka bijela i Stradunska i još nekima. Kod tih sorata provesti će se dodatne genetičke analize kako bi se utvrdilo da li se radi o sinonimima, te kako bi se utvrdila genetska srodnost među njima.

Projekt Krapinsko–zagorske županije i Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokrenut 2006. godine izrodio je izuzetno zanimljivim i za vinogradarstvo Hrvatske korisnim rezultatima. Područje sjeverozapadne Hrvatske, a posebno Hrvatskog zagorja u starim se literaturnim izvorima navodi kao područje bogato autohtonim sortama, a novim genetičkim istraživanjima u vodećim europskim vinogradarskim zemljama došlo se do spoznaja kako je jedna od tih sorata roditelj nekih od najpoznatijih svjetskih sorata. Radi se o sorti koju u Francuskoj nazivaju Gouais blanc, a u Njemačkoj i Austriji Weisser Heunisch, koja je roditelj sortama Chardonnay, Gamay noir i još 70- ak drugih sorata. U tim zemljama dobila je nadimak Casanova među sortama. Unatoč tome što se smatralo da je ona izumrla na ovim prostorima, prilikom inventarizacije pronađeno je nekoliko trsova ove sorte, i utvrđeno još dosta zanimljivih detalja koji idu u prilog tvrdnji o njenoj autohtonosti na ovim područjima.

Graševina je najvažnija bijela sorta vinove loze u Hrvatskoj koja zauzima oko 30% ukupnih površina pod vinogradima. Zbog visoke razine unutarsortne varijabilnosti uočene u proizvodnim nasadima ove sorte, 2004. godine provedena je masovna pozitivna selekcija u Kutjevačkom vinogorju. Izdvojeno je 85 klonskih kandidata koji su bili slobodni od gospodarski štetnih viroza, a isti su razmnoženi te 2006. godine posađeni u pokusni nasad na položaju “Vidim” (Kutjevačko vinogorje). Zajedno s njima u pokusni nasad kao kontrola posađeni su i priznati klonovi ove sorte iz Srbije (SK13), Italije (ISV1) i Slovenije (Mateković - M20/16). 2009. godine započeta je njihova ampelografska evaluacija s posebnim naglaskom na evaluaciju gospodarskih svojstava: prinos po trsu te sadržaj šećera i kiselina u moštu. Rezultati tih istraživanja pokazuju značajne razlike između klonskih kandidata Graševine selekcioniranih u kutjevačkom vinogorju, dok su neki od njih pokazali bolje rezultate od priznatih klonova iz drugih zemalja.

Plavina i Debit su gospodarski značajne autohtone sorte podregije Sjeverna Dalmacija. Posebice su važne na drniškom području gdje su dvije glavne sorte. Klonska selekcija ovih dvaju kultivara započela je 2006. godine u okviru istraživačkog projekta “Unutarsortna raznolikost vinove loze i unaprjeđenje metoda klonske selekcije”. Na temelju masovne pozitivne selekcije izdvojeno je po deset genotipova od svake sorte koji su pokazali pozitivna gospodarska svojstva. Klonski kandidati su testirani ELISA testom na prisutnost gospodarski značajnih, zakonom propisanih virusa: GFLV - Grapevine fanleaf virus, ArMV - Arabis mosaic virus, GLRaV - 1 i GLRaV - 3 - Grapevine leafroll virus. U 2007., 2008. i 2009. godini provedena je detaljna ampelografska evaluacija matičnih trsova klonskih kandidata koja je uključivala utvrđivanje parametara prinosa grožđa i kakvoće mošta. Utvrđena je velika varijabilnost ampelografskih i gospodarskih svojstava u populaciji ovih dvaju kultivara što je važan pokazatelj i nužan preduvjet za daljnji nastavak selekcije. Klonski kandidati koji su pokazali najbolje rezultate i najmanje odstupanje promatranih svojstava između godina istraživanja odabrani su kao najperspektivniji za daljnji nastavak selekcije, tj. dobivanje klonova ove sorte.

Predikatna vina su vina koja se dobivaju od prezrelog grožđa koje se nakon pune zrelosti ostavlja na trsu određeno vrijeme što ovisi o krajnjem cilju tj. kategoriji predikatnog vina koje želimo dobiti. Puna zrelost grožđa je trenutak kada prestaje akumulacija šećera u bobici pri čemu dolazi do odrvenjavanja peteljke grozda. Ovakva peteljka više gotovo ne provodi sokove prema grozdu te se gotovo u potpunosti prekida „komunikacija“ grozda i ostatka trsa. Međutim i nakon pune zrelosti dolazi do povišenja koncentracije šećera u grožđu no ovo je posljedica dehidracije tj. isušivanje bobe. Pritom dolazi do isparavanja vode kroz pore na kožici bobe čime se zgušnjava tj. koncentrira njen sadržaj pa tako i šećeri. Upravo iz tog razloga dolazi i do poboljšanja kvalitete vina koja se proizvode iz prezrelog grožđa koja djeluju punija, „gušća“, a najčešće imaju i ostatak neprovrelog šećera po čemu su prepoznatljiva i omiljena među djelom proizvođača i potrošača vina. Upravo iz razloga što se povećanje koncentracije šećera u bobi odvija na račun isušivanja bobe proizvođači moraju računati sa smanjenjem prinosa kod proizvodnje predikatnih vina u odnosu na redovnu berbu.

Plavac Mali je hrvatska autohtona sorta vinove loze koja se uzgaja na području srednje i južne Dalmacije. Klonska selekcija Plavca malog započela je 2006. godine, a izdvojena su 323 genotipa s najboljim karakteristikama. Svi su testirani ELISA testom na prisutnost četiri gospodarski značajna virusa: GFLV (Grapevine fanleaf virus), ArMaV (Arabis mosaic virus), GLRaV-1 and GLRaV-3 (Grapevine leafroll virus 1 and 3). Analiza je bila negativna kod 25 matičnih trsova, od čega je njih 20 sa šest lokacija uključeno u daljnji postupak selekcije. Provedena je detaljna ampelografska evaluacija odabranih matičnih trsova. Rezultati su pokazali značajnu varijabilnost mjerenih svojstava odabranih matičnih trsova, kao što su prinos po trsu, sadržaj šećera, kiselina i pH vrijednosti mošta, masa grozda i bobice. Time je potvrđena značajna unutarsortna varijabilnost kod ove sorte

Rad sadržava pregled stanja tla u vinogradima i ishranjenost vinove loze cv. Grk, utvrđivanje zdravstvenog stanja te bioloških i gospodarskih karaketristika cv. Grk.

Grk je hrvatska autohtona sorta vinove loze sa uskim arealom uzgoja u Lumbardi na otoku Korčuli. Specifičnost ove sorte je funkcionalno ženski cvijet koji uvjetuje slabiju oplodnju. Prisutan je i visok stupanj zaraženosti virusom uvijenosti lista tip 3 (GLRaV-3, Grapevine leafroll associated virus 3). Ovim istraživanjem nastojali smo utvrditi razlike između trsova ove sorte zaraženih sa GLRaV-3 virusom i trsova slobodnih od ovoga ali i ostalih gospodarski važnih virusa. Utvrdili smo postojanje razlika kod određenih filometrijskih parametara, u mehaničkom sastavu grozda te kod pH vrijednosti mošta. Posebno je za istaknuti veći udio oplođenih bobica u masi grozda kod trsova zaraženih GLRaV-3 virusom.

Zlatarica blatska je sorta vinove loze koju nalazimo gotovo isključivo na otoku Korčuli i čija je populacija danas kritično ugrožena. Reputacija sorte oduvijek je bila visoka, no zbog niže i neredovite rodnosti danas ju više ne nalazimo u proizvodnim nasadima. Da bi se sorta trajno zaštitila od izumiranja pokrenut je projekt njezine gospodarske revitalizacije uz financijsku potporu UNDP-a. Preduvjet za uvoðenje sorte u proizvodnju je provoðenje istraživanja stanja populacije, utvrðivanje njezinih bioloških i gospodarskih svojstava te stvaranje preduvjeta za daljnju reprodukciju. Provedena je inventarizacija uzgojnog područja Zlatarice blatske. Svi pronaðeni trsovi obilježeni su jedinstvenim kodom te je utvrðen njezin ampelografski profil metodom OIV deskriptora. Na uzorcima grožða i lićša provedena je filometrija, uvometrija, mehanička analiza grozdova i bobice te je uðtevnr o snovni k emijski s astav m ošta, a z a potrebe enološke evaluacije provedena je mikrovinifikacija i fizikalno-kemijska analiza. Utvrðen je zdravstveni status populacije Zlatarice blatske. Rezultati seroloških testova (ELISA - Enzyme Linked Immunosorbent Assay) pokazali su da su od pronaðenih trsova samo dva potpuno zdrava, odnosno nisu zaražena jednim od virusa GFLV, ArMV, GLRaV – tip 1 i tip 3. Obzirom na vrlo malu populaciju sorte i mali postotak zdravih trsova, uzete su reznice za proizvodnju sadnog materijala sa svih raspoloživih trsova, a sorta je uvedena i u kulturu tkiva radi bržeg razmnožavanja i ozdravljivanja još nekoliko genotipova.

Važnost antocijana u vinu nije samo u tome što su oni glavni nosioci boje crnih vina, već i to što je dokazano njihovo pozitivno djelovanje na zdravlje ljudi koje se zasniva na njihovom antioksidativnom djelovanju u organizmu čovjeka. Ovi pozitivni utjecaji očituju se u širokom rasponu od poboljšanja otpornosti organizma prema bolesti, povoljnog utjecaja na kardiovaskularni sustav, pa sve do inhibicije rasta stanica nekih vrsta tumora. Dokazano je kako osim same sorte na sadržaj antocijana najveći utjecaj imaju okolišni uvjeti (klimatske prilike i tlo). Mnoga dosadašnja istraživanja potvrdila su kako na sadržaj antocijana u grožđu utječu prinos, temperatura i svjetlost, ali i nadmorska visina, tip tla, voda, opskrba hranjivima i dr. Poznato je da previsok prinos kod svih sorata iznimno negativno utječe na ukupnu kvalitetu vina pa tako i na sadržaj antocijana.

Quality of four disease resistant table grape cultivars bred in Hungary (Lidi, Lilla, Palatina, Sarolta) was studied after storage in air at 0 °C for 4 weeks and one week at 21°C (simulated marketing period). Cultivar significantly affected all studied parameters (soluble solids concentration (SSC), titratable acidity (TA), SSC/TA ratio, electroconductivity (EC) and pH). However, storage affected only SSC and pH. Significant interaction between cultivar and storage was determined on SSC, EC and pH. Among studied cultivars, the most significant changes after storage were detected in Palatina (only TA remained unchanged) and Lidi remained practically unchanged (except in pH which decreased). Sensory analysis showed that significant differences among cultivars occurred in sugar/acid ratio, aroma, taste and general appearance. In spite of significant changes of quality parameters after storage, Palatina received the best marks from panelists. Future studies should be focused on optimizing postharvest technology for these resistant cultivars to preserve quality during storage.

Svaka je sorta po nečemu različita i specifična i na temelju tih svojstava obavlja se izbor prilikom podizanja nasada, a s druge strane očekuje se da svi trsovi pojedine sorte posađeni u istim uvjetima budu jednaki. Međutim, svaki vinogradar zna da to nije tako, tj. da unutar svake sorte imamo trsove koji se po nekim svojstvima razlikuju od ostalih trsova iste sorte u vinogradu. Te razlike mogu biti negativne (niži prinos, lošija kvaliteta, neredovit rod itd.), ali i pozitivne, pa tako imamo trs ili više njih koji su redovito rodniji od ostalih, imaju uvijek viši sadržaj šećera, bolje obojeno grožđe, bolju aromu, njihovo grožđe rijetko napada botritis i svaki vinogradar zasigurno poželi imati vinograd u kojemu bi svi trsovi izgledali kao taj. Klonovi pojedine sorte vinove loze su upravo to tj. potomstvo jednog trsa kod kojeg je došlo do određenih pozitivnih promjena koje su stabilne kroz dugi niz godina i čije potomstvo nakon umnožavanja cijepljenjem također zadrži ta pozitivna svojstva. Klonovi se dobivaju kroz postupak koji se naziva klonska selekcija.

The national collection of Croatian autochthonous grapevine cultivars was established in 2001. It contains 120 autochthonous grapevine cultivars from all over Croatia, although most of them come from Dalmatia region. So far 95 varieties have been described by using 39 OIV descriptors determining their ampelographic and basic commercial features. r to estimate ampelografic variability and mutual difference between varieties In orde in collection comparison of OIV descriptor results has been made by using cluster analysis plus a dendrogram. A high degree of similarity has been found between some varieties, such as: Tanetova loza and Vlaška white ; Prć & Žumić and Palagružonka while & Stradunska, as well as some others. The varieties which are in the dendrogram shown to have a high degree of similarity will be additionally tested by using genetic methods in order to determine if they are also genetically related or are even synonymous.

U svijetu postoji jako velik broj stolnih sorata vinove loze koje se odlikuju dobrim proizvodnim karakteristikama. Međutim niti jedna od sorata vinove loze pa tako ni stolne sorte nije otporna na gljivične bolesti kao što su plamenjača, pepelnica i siva trulež. Kako je kod stolnih sorata više nego kod vinskih važno dobiti zdravo grožđe nužna je primjena velikih količina zaštitnih sredstava (uglavnom fungicida). Kao posljedica toga grožđe proizvedeno do sorti vinove loze često sadrži vrlo visok sadržaj ostataka zaštitnih sredstava. Osim vinove loze (lat. Vitis vinifera L.) postoje i brojne druge vrste loza kao što su npr. američke vrste (Vitis labrusca, V. berlandieri, V. riparia idr.) koje su izuzetno otporne na većinu gljivičnih bolesti, ali svojim karakteristikama (sitna bobica, visoke kiseline, specifične arome, mali grozd i niski prinosi) ni približno ne zadovoljavaju zahtjeve koji se postavljaju pred stolne sorte. Kako bi spojili dobre karakteristike stolnih sorata vinove loze i otpornost prema gljivičnim bolestima koju posjeduju druge vrste loza pristupilo se njihovom križanju čime su dobiveni tzv. međuvrsni križanci ili interspecijes hibridi.

Vinogradarstvo i vinarstvo u svijetu, a tako i kod nas u zadnje vrijeme suočava se sa svjetskom gospodarskom krizom koja znatno utječe na proizvodnju te trgovinu vina. Predsjednik međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), Yves Bénard, na 33 svjetskom kongresu vinogradara i vinara održanom u Gruziji ove godine iznio je najnovije statističke podatke o proizvodnji grožđa i vina u svijetu u 2009. godini. Prema toj statistici zabilježen je pad ukupnih površina pod vinogradima u svijetu za 1, 2% u 2009. u odnosu na 2008. godinu. Svjetska proizvodnja grožđa u 2009. godini iznosila je 67, 53 miliona tona što je također pad i to 1, 5%, u odnosu na 2008. godinu, ali je još uvijek više nego u 2006. godini (66, 75 miliona tona) i u 2007. godini (66, 52 miliona tona).

Vinova loza kroz vegetaciju od pupanja pa do berbe grožđa tj. do pune zrelosti grožđa velik dio hranjivih tvari koje nastaju u listu usmjerava na razvoj grozda. Nakon nastupa pune zrelosti grozda ili nakon berbe, u koliko se ona provede prije pune zrelosti, i dalje se u lišću stvara velika količina hranjivih tvari koje su biljci neophodne kako bi se kvalitetno pripremila za niske zimske temperature te početak vegetacije u narednoj godini.

There is a large number of grapevine cultivars grown in Croatia. Most of them are considered to be autochthonous. Unfortunately, clonal selection of these cultivars has never been done and there is no planting material of adequate quality standards. As a first step in clonal selection, mass positive selection together with sanitary selection of 15 economically important cultivars has been started. In rpoceeding of genetic selection visual symptoms of the viruses have also been observed. Samples of dormant canes have been taken from vines with positive agronomic traits and no visible symptoms of virus infection. The presence of four economically important viruses was evaluated using ELISA (enzyme linked immunosorbent assay): two nepoviruses, Grapevine fanleaf virus (GFLV) and Arabis mosaic virus (ArMV) and two closteroviruses Grapevine leafroll-associated virus 1 (GLRaV-1) and Grapevine leafroll-associated virus 3 (GLRaV-3). Survey of virus deseases in production vineyards of different vine-growing region of Croatia has disclosed the widespread presence of viruses and the number of non infected vines was rather low. This is true especially for the coastal region where it was not possible to find any healthy plant of certain cultivars. Although no visible symptoms were observed , it was not rear to detect multiple infections with two or even three viruses. Mostly spread virus in Dalmatia was GFLaV-3 with approximately 80% of vines infected. The situation is much better in northern region, where almost half analysed plants were healthy and most represented virus is GLRaV-1. The presence of both nepoviruses is rather low, especially ArMV (only 1% of vines infected) and somewhat higher of GFLV in Dalmatia.

According to the scientific literature, the autochthonous varieties of grapevine Maraština, Glavinuša, Plavina and Lasina used to be the basis for the production of prošek, traditional Dalmatian dessert wine. The production of the famous wine has been neglected and recently the work on its revitalization has begun. With the objective of determining the suitability of the varieties mentioned above for this production technology, the studies were conducted in three production years (2005-2007). About 200 kg of grapes were harvested from each variety at full maturity, in typical wine-growing areas. Depending on the variety, the drying process lasted on average 15 – 20 days. Dried grapes were processed and the dessert wine, prošek was produced. The present study illustrates variations in the content of the acids most abundant in grapes (tartaric acid and malic acid) during the drying process, as well as their content in must, which represents one of the important factors of quality and organoleptic characteristics of the future dessert wine. The analysis of the composition of acids in grapes was conducted in three phases: during harvest, on partially dried grapes (7-10 days after the drying) and at the end of the drying process. Sugar in grapes was determined according to the areometric method (ºOe). Total acidity was determined using a titration method, pH value by pH-meter, while tartaric and malic acids were determined by liquid chromatography. In order to determine real, metabolic variations of the composition of acids (those which are not the consequence of the concentration of single compounds due to the dehydration of grapes), the acid content was expressed by comparing the measured concentrations of single acids to the concentration of sugar ((g/lxºOe-1)x100). During the drying process, all the varieties included in the study showed a decrease in their acid content. The largest average decrease in the three-year period was registered in the variety Lasina, while the smallest one was found in Glavinuša. The tartaric acid content in Lasina dropped by 61, 3% (from 7, 48 to 2, 90 (g/lxºOe-1)x100), while in Glavinuša it dropped by 45, 3% (from 5, 31 to 2, 91 (g/lxºOe-1)x100). All the varieties showed a slight decrease in the malic acid content ranging from the maximum of 40, 6% in the Lasina variety (from 1, 80 to 1, 09 (g/lxºOe-1)x100) to the minimum of 11, 8% (from 1, 07 to 0, 94 (g/lxºOe-1)x100) in the Glavinuša variety.

Kraljevina je hrvatska autohtona sorta vinove loze koja se pretežito uzgaja na području sjeverozapadne Hrvatske, a preporučena je sorta u podregiji Prigorje-Bilogora. Klonska selekcija Kraljevine započela je 2003. godine, a nakon provedene masovne pozitivne selekcije izdvojeni su genotipovi s najboljim karakteristikama. Pedeset klonskih kandidata testirano je ELISA (Enzyme Linked Immuno Sorbent Assay) testom na prisutnost četiri gospodarski značajna, zakonom propisana virusa: GFLV (Grapevine fanleaf virus), ArMaV (Arabis mosaic virus), GLRaV-1 i GLRaV-3 (Grapevine leafroll virus 1 and 3). Analiza je bila negativna, odn. pokazala odsustvo virusa kod 28 uzoraka, a od toga je 20 uključeno u daljnji postupak selekcije. U 2004., 2005. i 2007. godini provedena je detaljna ampelografska evaluacija klonskih kandidata, koja je uključivala analizu mehaničkog sastava grozda i bobice, uvometrijska istraživanja, te prinos grožđa i kakvoću mošta. Rezultati su pokazali značajnu varijabilnost kvalitativnih i kvantitativnih svojstava promatranih matičnih trsova, kao što su prinos po trsu, sadržaj šećera, kiselina i pH vrijednosti mošta, te masa grozda i bobice tijekom trogodišnjih ispitivanja. To ukazuje na veliku unutarsortnu varijabilnost populacije cv. Kraljevina, a klonski kandidati koji su pokazali najbolje rezultate i najmanju oscilaciju između pojedinih godina istraživanja izdvojeni su kao najperspektivniji za konaţni cilj selekcije – prve klonove ove sorte.

Prošek je desertno kvalitetno ili desertno vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom iz regije Primorska Hrvatska. Tradicionalna tehnologija proizvodnje podrazumijeva vinifikaciju grožđa sa visokim koncentracijama šečera što se postiņ e njegovim prosušivanjem. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u brzini prosušivanja grožđa različitih sorata u ovisnosti o mehaničkom sastavu bobice, Istraživanje je provedeno na bijelim sortama, Pošip, Prć i Vugava te crnim, Babić, Glavinuša, Plavina i Plavac mali u tri proizvodne godine (2005. - 2007.). Grožđe je brano u punoj zrelosti u tipičnim područjima uzgoja pojedine sorte, bez truleži ili oštećenih bobica. Sušenje se provodilo u kontroliranim uvjetima u ventiliranom stakleniku. Dinamika sušenja praćena je svakih 7-10 dana. Rezultati istraživanja pokazali su značajne razlike između sorata kako u brzini prosušivanja, tako i u odnosu prašenih parametara. UtvrŤena je pozitivna korelacija između mase bobice i brzine sušenja, te blaga negativna korelacija između postotnog udjela kožice u bobici i brzine sušenja. Najveća brzina sušenja utvrđena je kod sorata Vugava, Pošip, sorata s najvešim bobicama, a najduže se u prosjeku sušilo grožđe Glavinuše i Plavca malog.

Chemical composition, together with sensory analyses is one of the most important quality criteria for fruit products. In grape it is influenced by numerous factors such as maturity, variety, growing region and year. Grapevine has been grown in Croatia since ancient times, especially in the Dalmatian vine growing region where at the end of 19th century, it was possible to find several hundred cultivars, and most of them were considered to be autochthonous. So the aim of this study was to determine chemical and sensory characteristics of some autochthonous red wines and to investigate for the first time their antioxidative capacity. In the period from 2002-2005 in all tested wines basic chemical analysis, shikimic acid, total phenol content, anthocyanin profile and antioxidative capacity were done. Wines were also sensory tested by descriptive method. Wines made from Glavinuša variety had the highest alcohol content ranging from 14, 3 up to 15, 6 %vol. Glycerol and total phenol concentration was the highest in wines made from Dobričić variety. Marked variation was noted in individual anthocyanin content, with malvidin-3-monoglucoside as major compound in all analysed wines. All tested wines showed some variation in shikimic acid concentration ranging from 5 up to 17 g/l while the total phenol content was between 11393 and 3264 mg/l. Results indicate that all wines had well-marked antioxidative capacity and monomeric index showed some differences in monomeric and polymeric anthocyanin content between analysed wines ranging from 2 to 9. On the basis of sensory data all tested wines showed very good enological properties, especially wines from Dobričić and Rogoznička variety.

Prošek is the famous dessert wine from the coastal region of Croatia (Dalmatia). According to the wine legislation, high quality prošek is required to contain minimum 15 vol% of real alcohol and maximum 20 vol% of total alcohol. It can be produced exclusively from dried grapes without adding substances that would adjust the sugar or alcohol content. Traditionally, prošek was produced from the autochthonous varieties, most of which were neglected later on. This is why we lack scientific knowledge regarding the suitability of these varieties for the production of prošek. The aim of this study was to determine the chemical composition and the sensory profile of prošek produced from autochthonous varieties such as Grk, Malvasija dubrovačka, Maraština, Pošip, Prč and Vugava (white varieties), as well as Babić, Glavinuša, Lasina, Plavina e Plavac mali (red varieties), harvested in 2005 and 2007. About 200 kg of grapes were harvested from each variety at full maturity, in typical wine-growing areas. After the harvest, the grapes were put in a ventilated glasshouse, where they underwent the drying process. Upon reaching the required dryness, the grapes were processed. At the end of the maturation and stabilization process, the wines were analysed using standardized physico-chemical methods. Content of real and total alcohol, total acidity, volatile acidity and extract were determined as well. A commission composed of 15 expert tasters performed the description of aromas in prošek and established whether the wines, based on their sensory profile, belonged to the category of high quality wines. On the basis of their opinion, the wines were ranked on the classification list. The varieties Malvasija dubrovačka bijela (white), Plavac mali and Babić showed the best sensory properties in both production years covered by the study. The aromatic composition of these varieties was richer and, aside from the aromas of dry fruit common in prošek, the varieties in question also contained aromas of fresh fruit (aromas of blackberry, sour cherry and plum were present in red varieties) and even flowers (Malvasija dubrovačka). Among the twenty prošek wines analysed, the majority of tasters agreed that ten of them could be included in the category of high quality wines. Nevertheless, according to the wine legislation, six of these ten wines could not be awarded the title of „high quality prošek“, because their real alcohol content is too low and/or their total alcohol content is too high. Therefore, the need arises to adjust the present wine legislation to this highly demanding wine production technology.

Sve sorte vinove loze (Vitis vinifera L.) osjetljive su prema plamenjači (Plasmopara viticola) i pepelnici (Erysiphe necator), te je pri njihovom uzgoju neophodna redovita upotreba fungicida. Kako su plamenjača i pepelnica podrijetlom s američkog kontinenta, nositelj gena otpornosti na rečene gljivične bolesti su najčešće američke vrste roda Vitis. Međuvrsnom hibridizacijom stvorene su mnogobrojne sorte, međutim prve generacije križanaca bile su vrlo loše kakvoće, te je njihov uzgoj za proizvodnju kvalitetnih vina u Europi bio dugo zabranjen. Dugotrajnim povratnim križanjima od njih su dobivene sorte koje se po svojim gospodarskim karakteristikama i senzornim svojstvima vina mogu usporediti sa sortama europske loze. Sorte Liza, Merzling, Bianca i Regent potomci su međuvrsnih križanja, očituju značajnu otpornost prema plamenjači i pepelnici, a zbog svoje dobre kakvoće uvršteni su u nekim vinogradarskim područjima Europe kao preporučeni kultivari. Da bi se vino ovih sorata smjelo uključiti u sustav zaštite geografskog podrijetla u Republici Hrvatskoj, nužno ih je uvrstiti na nacionalnu listu priznatih sorata, na kojoj se za sada ne nalazi niti jedna sorta s otpornošću prema gljivičnim bolestima. Stoga je cilj ovoga rada utvrditi biološka i neka gospodarska svojstva ovih sorata u uvjetima Zagrebačkog vinogorja, kao preduvjet za njihovo uvrštavanje na nacionalnu listu priznatih sorata vinove loze. U radu je dan detaljan ampelografski opis metodom OIVdeskriptora, te je utvrđen mehanički sastav grozda i bobice, rodnost, kakvoća mošta i otpornost prema gljivičnim bolestima. Utvrđeno je da su, obzirom na randman, sve sorte tipično vinske, sa velikim udjelom mesa u odnosu na čvrsti ostatak. Grozd im je malen, srednje zbijen (Regent, Liza, Bianka), odnosno jako zbijen (Merzling). Najslabiju rodnost pokazala je sorta Regent, kod koje je u prosjeku utvrđeno manje od jedan grozd po mladici, dok su preostale tri sorte pokazale višu rodnost. U svim godinama istraživanja sorte su pokazale vrlo dobru kakvoću, kako sadržajem šećera, tako i ukupnom kiselošću. Očitovale su također visoku otpornost prema gljivičnim bolestima, te je bez redovite zaštite fungicidima zaraženost i razina oštećenja bila niska. Temeljem dobivenih rezultata možemo zaključiti da se radi o sortama interesantnim za područje Zagrebačkog vinogorja te ih stoga valja nastaviti pratiti, te podignuti pilot nasad na većoj površini.

Sorte vinove loze često imaju više imena (sinonima), pa bez sustavnog istraživanja nije moguće pouzdano utvrditi njihov stvarni broj. Iz tog su razloga primke u kolekciji autohtonih sorata Beretinjok s otoka Visa te Topol s otoka Paga smatrane različitim sortama, a razlog je njihova relativno mala rasprostranjenost, te prostorna izoliranost. Tijekom primarne ampelografske analize klasičnom metodom, putem OIV deskriptora uočena je fenotipska sličnost između tih dviju sorata, te je pretpostavljeno da se radi o sinonimima. Iz tog je razloga provedena genetička identifikacija uz pomoć mikrosatelitskih, SSR markera, koja je dokazala da su Beretinjok i Topol sinonimi za isti genotip.

Program klonske selekcije vinove loze cv. Škrlet bijeli započeo je god 2000. i na temelju vizualnog izgleda trsa, njegovog zdravstvenog stanja i organoleptičkih svojstava odabrano je 80 klonskih kandidata. U razdoblju 2001. - 2004. postupno su podizana dva kolekcijska nasada klonskih kandidata metodom cijepljenja "zeleno na zeleno", i to na lokaciji Popovača (kolekcija br. 1, podloga Kober 5BB) gdje je svaki klonski kandidat zastupljen sa po četiri trsa i Kutina (kolekcija br. 2, podloga SO4) gdje je svaki klonski kandidat zastupljen sa 5 trsova. Zdravstveno stanje klonskih kandidata provjereno je ELISA-testom na 4 značajna virusa (LRV-1, LRV-3, ArMV i GFLV) te je utvrđeno da 7 klonskih kandidata nije zaraženo testiranim virusima. Zbog sukcesivnog podizanja ovih nasada i postupnog dolaska u rod , u 2003. i 2004. go. gospodarska svojstva su analizirana na prosječnom uzorku grožđa u svakoj kolekciji. Ulaskom u puni rod u 2005. i 2006. god. deteljno je analizirano 10 klonskih kandidata na način da su mjerenja vršena pojedinačno na svakom trsu u obje kolekcije klonskih kandidata. Analizirana su najvažnija gospodarska (urod po trsu (kg), broj grozdova na trsu, sadržaj šećera (Oe) i količina ukupnih kiselina (g/l)) i ampelografska svojstva (masa grozda (g), dužina (mm) i širina grozda (mm)). Utvrđene su razlike između klonskih kandidata u pojedinim svojstvima međutim izostala je kontinuiranost ekspresije praćenih svojstava kroz vrijeme te je potrebno nastaviti istraživanje.

At the end of 19th and beginning of 20th century in Croatia were, according some literature data, more than 400 grape varieties. Unfortunately, because of many reasons (introduced pests and pathogens, modern economic pressure and introduction of world well known cultivars), drastic erosion of autochthonous cultivars has occurred. In last decade, many efforts in the preservation of grapevine biodiversity in Croatia have undertaken. Detail inventarisation of vine-growing regions in Croatia has shown that lot of autochthonous cultivars still can be found, but many of them are endangered and for a long time neglected. To preserve them against the extinguishing, we have established since 2001 national ex situ collection at the Faculty of Agriculture in Zagreb, where we have collected about 100 autochthonous accessions so far. Besides, we started to build few regional collections, to save duplicates and enable their economic evaluation in appropriate climatic conditions. Besides multiplication and planting into collection, amphelographic description (OIV descriptors) and genetic analyses (at least 6 core SSR loci) of cultivars have been carrying out. So far, about 60 cultivars have known genetic profile, and all others are in the progress. Comparison of the microsatellite genotypes of the analyzed cultivars with international varieties shows that most of them have unique genotype which supports hypothesis they are Croatian autochthonous cultivars. In few cases microsatelites were also useful in clarification of synonym and homonym questions as well as parent/progeny relationships. All this data, along with photos from different plant parts, are supposed to be entered in the electronic database. We have observed a high quality potential in case of some neglected cultivars, and we started economic revitalization for few most promising (Malvasija dubrovačka, Crljenak kaštelanski). Beside that, we started with clonal and sanitary selection in case of most important native varieties (Plavac mali, Pošip, Babić, Žlahtina, Kraljevina, Škrlet, Plavina, Debit, Maraština, Vugava).

Borgonja crna is grapevine cultivar (variety) grown in Croatia only on peninsula Istria (north Croatian coast) and has regional importance. Borgonja crna has superior quality in comparison to the other black grapevine cultivars grown in that region. All the available literature data suggests that Borgonja and Gamay noir (Gamay Beaujoilais) could be synonyms for the same variety. This assumption is based on the similarity of phenotype. For that reason even producers started to plant Gamay noir due to the lack of planting material of Borgonja crna. The aim of this work was to examine whether the Borgonja crna and Gamay noir are identical or two different cultivars. In the year 2004 various ampelographic and genetic analyzes were conducted. As a part of ampelographic analysis selected OIV descriptors, uvometry and philometry were applied. Jung leaves from the selected vines were collected, liophilised and DNA extraction was performed according to Doyle and Doyle (Focus, 1990.). Microsatellite markers (SSR) were chosen for plant genotyping. According to the project GENRES 081, 6 core SSR loci and three additional were used. The results shown that, although morphological similar, Borgonja crna and Gamay Beaujolais have different genetic profiles and cannot be considered as synonyms.

According some literature data, at the end of 19th and beginning of 20th century, there were more than 400 grape varieties in Croatia. Unfortunately, because of many reasons (introduced pests and pathogens, modern economic pressure and introduction of world well known cultivars), drastic erosion of autochthonous cultivars has occurred. In last decade, many efforts in the preservation of grapevine biodiversity in Croatia have undertaken. Detail inventarisation of vine-growing regions in Croatia has shown that lot of autochthonous cultivars still can be found, but many of them are endangered and for a long time neglected. To preserve them against the extinguishing, we have established since 2001 national ex situ collection at the Faculty of Agriculture in Zagreb, where we have collected 93 autochthonous accessions so far. Besides, we started to build few regional collections, to save duplicates and enable their economic evaluation in appropriate climatic conditions. Along with the multiplication into collection, amphelographic description (OIV descriptors) and genetic analyses (at least 6 core SSR loci) of cultivars have been carrying out. So far, 57 cultivars have known genetic profile, and additional 19 are in the progress. Comparison of the microsatellite genotypes of the analyzed cultivars with international varieties shows that most of them has unique genotype which supports hypothesis they are Croatian autochthonous cultivars. In few cases microsatelites were also useful in clarification of synonym and homonym questions as well as parent/progeny relationships. All this data, along with photos from different plant parts, are supposed to be entered in the electronic database. We have observed a high quality potential in case of some neglected cultivars, and we started economic revitalization for few most promising. Along with that, we started their clonal and sanitary selection.

Plavac mali crni je hrvatska autohtona sorta, koja se uzgaja u području Dalmacije gdje je najvažnija sorta vinove loze. U populaciji cv. Plavac mali pronađen je trs (dio trsa) s jasno izraženom mutacijom, sivom bojom kožice, po čemu se morfološki značajno razlikuje od populacije. Mutirana i nemutirane mladice s istog trsa su razmnožene. Mutirana mladica ponavlja ovo svojstvo i u 3. generaciji (jasna potvrda mutacije). Cilj ovog rada bio je utvrditi razinu promjena u osnovnim ampelografskim obilježjima mutanta Plavac mali sivi u odnosu na nemutirani dio trsa i standardnog genotipa cv. Plavac mali crni, zatim pomoću molekularno-genetičkih metoda, koje uključuju SSR i AFLP, pokušati utvrditi razlike između mutanta Plavca malog sivog i standarda Plavca malog crnog. Dobiveni rezultati provedenih ampelografskih istraživanja potvrđuju da se radi o mutantu sa identičnim profilom na 10 ispitivanih SSR lokusa. AFLP analiza je provedena sa pet kombinacija primera. Nije bilo moguće utvrditi promjene u AFLP profilu Plavca malog sivog.

Due to clonal propagation, longevity and conservative attitude of wine makers and consumers in term of cultivar importance for wine uniqueness and quality, some of the present cultivars can be very old. Place of origin and dissemination routes for many cultivars are still mistery, especially in the Mediterranean. It is commonly believed that viticulture on the Eastern Adriatic coast is founded by ancient Greeks. Some of the present cultivars (e.g. 'Grk', 'Malvasia', 'Cipar') have names pointing to Greece as the possible place of their origin. Centuries of very alive trade along naval routes from Greece, via Dubrovnik, Dalmatian islands towards Venice and vice versa, make cultivar exchange as very likely. By the aid of SSR markers it is possible to study genetic relatedness among cultivars from different areas and to test the hypotheses on cultivar origin, i.e. to discover synonyms, closely related cultivars and in some cases even parentage. Approximately 30 Croatian and 30 Greek cultivars so far ungenotyped, being cultivated in the area along the ancient and middle age naval routes (islands and coast line), were screened by 10 SSR markers in order to check their genetic relatedness. Genotypes, genetic similarity indices and allele frequencies do not reveal any close genetic relative among two analyzed sets of cultivars.

Unatoč tome što postoji veliki broj autohtonih sorata vinove loze u Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji, često se javlja da je jedan te isti genotip u različitim područjima dobo različita imena, tl., često se javljaju sinonimi u nazivlju autohtonih sorata. Na temelju ranijih ampelografskih opažanja te na temelju velike sličnosti rezultata OIV deskriptora pretpostavilo se da su sorte Topol sa otoka Paga i Beretinjok sa otoka Visa istovjetne, tj., da su njihova imena sinonimi za istu sortu. Upotrebom mikrosatelitskih markera (SSR) utvrđeno je da sorte imaju istovjetan genetski profil na 11 analiziranih lokusa te je dokazana pretpostavka da se radi o jednoj sorti sa dva različita imena.