Search

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest (HUAB) osnovana je 1999. godine u Zagrebu, danas je dobro etablirana i respektabilna, te slovi kao jedna od Udruga koju se pita i za koju se zna. Od svog osnutka HUAB ima svoju misiju i od nje ne odustaje, a to je borba tj. lobiranje za osobe s demencijom, kroz edukaciju opće i ciljne populacije, kroz destigmatizaciju demencije, putem prisutnosti u medijima, te organizacijom brojnih događanja, kako stručnih tako i umjetničkih, ali i mnogih drugih. Svojim dugogodišnjim aktivnim punopravnim članstvom u svjetskoj i europskoj krovnoj organizaciji, HUAB sudjeluje u kreiranju i tih politika, a onda te iste visoke standarde nastojimo implementirati i u Hrvatskoj. Lobiranjem u svrhu postupne transformacije našeg društva u zajednicu koja želi postati prijateljska prema demenciji svrstavamo se u napredne europske zemlje, a kroz uspjeh projekata kao što su «EdukAl», «Alzheimer Café», «Korak za pamćenje», «Prijatelj demencije» i drugi dokazujemo da smo in i trendi. Po završetku 18-mjesečnog INTERREG EU- projekta Demenca aCROsSLO kojemu je bio cilj u Hrvatskoj potaknuti poboljšavanje i ujednačavanje kvalitete života osoba s demencijom u domovima za starije, možemo reći da smo utrli put pozitivnim promjenama u tom segmentu. Kao jedna od članica osnivača Hrvatske Alzheimer alijanse, HUAB aktivno radi na osvješćivanju potrebe za usvajanjem i implementacijom nacionalne strategije borbe protiv demencije. Prisutnost HUAB-a na društvenim mrežama, te informacije na blogu i web-stranici, izvrsno nadopunjavaju rad neformalnih njegovatelja u Savjetovalištu i na besplatnom SOS-telefonu. HUAB svojim svakodnevnim radom potvrđuje kako volonterski rad može mijenjati percepciju društva i kako se s malim resursima mogu pokrenuti značajni pomaci, na dobrobit potrebitih i njihovih bližnjih. Literatura: 1. Mimica N, Dajčić M, Ivanković V, Pecotić Z, Šimić G, Vidas A. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest. Liječnički vjesnik 2006 ; 128(Suplement 1):170-171. 2. Mimica N, Pecotić Z, Šimić G, Dajčić M, Mimica Ne, Trešćec- Ivičić M, Presečki P, Klepac N, Boban M, Ivkić G, Drmić S, Dajčić T. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest – od osnivanja do punopravnog članstva u međunarodnim krovnim asocijacijama. Medix 2012 ; 101/102(XVIII):224-227. 3. Mimica N, Dajčić M, Šimić G, Huić T, Ivičić M, Lacko M, Ozmec S, Presečki P, Dajčić T. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest – naših prvih 15 godina. Neurologia Croatica 2014 ; 63(Suppl. 2):134. 4. Mimica N, Nagore G, Huić T, Dajčić T. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest i društvene mreže. Neurologia Croatica 2014 ; 63(Suppl. 2):137. 5. Mimica N, Šimić G, Ivičić M, Presečki P. Alzheimer Café – što je to? Neurologia Croatica 2014 ; 63(Suppl. 2):138. 6. Mimica N, Šimić G, Klepac N, Mimica Ne. Memory Walk – korak za pamćenje. Neurologia Croatica 2014 ; 63(Suppl. 2):141. 7. Mimica N, Kušan Jukić M. Hrvatska Alzheimer alijansa. Medix 2015 ; XXI(117):107-109. 8. Mimica N, Kušan Jukić, M, Presečki P, Ivičić M, Braš M, Vrbić Lj, Boban M, Pivac N, Brinar P, Vuksan Ćusa B, Borovečki F, Tomasović Mrčela N, Vitezić D, Fingler M, Šimić G, Vučevac V, Đorđević V, Bilić P, Klepac N, Jukić V, Galić S, Budigam B, Filipčić I, Vidović D, Glamuzina K. Hrvatska strategija borbe protiv Alzheimerove bolesti i drugih demencija – prijedlog nacrta uz nadopune. Medix 2015 ; XXI(117):111-118.

UVOD Hrvatsko društvo za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi Hrvatskog liječničkog zbora, kao glavni organizator, uz potporu Hrvatskog društva za neuroznanost, organizira u Novigradu od 3. – 6. listopada 2018. godine u Aminess Maestral Hotelu, hrvatski kongres o Alzheimerovoj bolesti s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom CROCAD-18 (Croatian Congress on Alzheimer’s Disease – 2018). Ovaj profesionalni i znanstveni skup prikazati će najnovije spoznaje iz područja Alzheimerove bolesti (AB) i ostalih demencija, te će na naše zadovoljstvo i ponos, i nadalje biti najznačajniji skup posvećen demencijama koji se organiziran u Republici Hrvatskoj. Kongres ćemo započeti predavanjem (putem Skype-a) Vlatka Šaguda, mag. art. kip. koji će nam govoriti o mogućnostima i ulozi art-terapije u poboljšanju kvalitete života osoba s demencijom, a u nastavku večeri otvoriti ćemo izložbu njegovih originalnih crteža koji su objavljeni u knjizi «Alzheimer – dvanaest anegdota» autora Ninoslava Mimice i Marije Kušan Jukić. Izložba će biti otvorena tijekom cijelog trajanja Kongresa. U svrhu podizanja svjesnosti o AB, promocije zdravog stila življenja, a ujedno i smanjenja rizika nastanka demencije, ponovo ćemo upriličiti događanje pod naslovom KORAK ZA PAMĆENJE (Memory Walk), na koji Vas sve pozivamo. Pozivu Organizacijskog odbora Kongresa odazvali su se brojni eminentni domaći i strani stručnjaci, a ovom prilikom posebno ističem da će plenarno predavanja na CROCAD-18 održati doc. Iva Holmerova, dr. med., gerontolog i predsjednica Alzheimer Europe, krovne organizacije, koje je i Hrvatska udruga za AB punopravna članica. Od drugih brojnih zanimljivosti, izdvajam promociju još jedne knjige autora Jo James, Beth Cotton, Jules Knight, Rita Freyne „Najbolja skrb za osobe s demencijom u bolničkim uvjetima – praktični vodič“, a radi se o hrvatskom prijevodu priručnika koji se bavi sveobuhvatnom skrbi za osobe s demencijom prilikom njihovog boravka u bolnici. U radnom dijelu Kongresa, u namjeri da AB pristupimo holistički i da raznorodnim stručnjacima omogućimo sudjelovanje, odlučili smo se za slijedećih 13 tema: 1. Temeljna istraživanja i neuropatologija u AB ; 2. Rana dijagnostika i biološki biljezi AB ; 3. Epidemiologija, faktori rizika i prevencija AB ; 4. Klinička istraživanja u AB ; 5. Klinička obilježja AB i prikazi bolesnika ; 6. Farmakoterapija demencija ; 7. Ne- farmakološke intervencije u AB ; 8. Skrb za oboljele od demencije ; 9. Ne-Alzheimerove demencije ; 10. Kvaliteta života u demenciji ; 11. Palijativna skrb u demenciji ; 12. Društva/ Udruge za AB i skupine samopomoći i 13. Ostale teme. Sudionici će svakodnevno imati prilike čuti o novim otkrićima iz temeljnog i kliničkog područja te o skrbi za ljude oboljele od demencije. Vjerujemo da će ovaj Kongres, koji zagovara holistički pristup AB, pružiti mogućnost i prostor, svim stručnjacima i ostalim zainteresiranim sudionicima iz drugih profesija, za razmjenu informacija i iskustava. Budući da nismo željeli organizirati paralelna predavanja, jedan dio prijavljenih radova bit će prezentiran u obliku postera, koji će biti izloženi od otvorenja do zatvaranja Kongresa, a najbolja tri postera (iz temeljnog, kliničkog i socijalnog područja AB) bit će i nagrađena. I na kraju, sigurni smo da će CROCAD-18, zahvaljujući svima Vama, kao i prethodni kongresi, doprinijeti svekolikom boljitku i dignitetu oboljelih od AB i njihovih bližnjih. INTRODUCTION The Croatian Society for Alzheimer’s Disease and Old Age Psychiatry, CroMa, as a main organizer, supported by the Croatian Society for Neuroscience, is organizing the Croatian Congress on Alzheimer’s Disease with international participation, under the title CROCAD-18 (Croatian Congress on Alzheimer’s Disease – 2018) from October 3-6, 2018 in Aminess Maestral Hotel in Novigrad, Croatia. This professional and scientific meeting will show the newest findings in the field of Alzheimer’s Disease (AD) and other dementia, and, as our great pride and joy, will remain the most important meeting devoted to dementia organized in Croatia. The Congress will begin with lecture (through Skype) by Vlatko Šagud, mag. art. kip. who will speak about possibilities and the role of art- therapy in improvement of quality of life of persons with dementia. After that, the same evening we will open the exhibition of original drawings which are published in a book “Alzheimer’s – twelve anecdotes» by Ninoslav Mimica & Marija Kušan Jukić. The exhibition will be open throughout the duration of the Congress. In order to raise awareness for Alzheimer’s Disease and the promotion of a healthy lifestyle, but also to reduce the risk of dementia, we will, again, organize an event titled „Memory Walk“ to which you are all cordially invited. The Organizing Committee invited numerous eminent domestic and foreign experts and I use this occasion to emphasize a plenary lecture which will be given by Prof. Iva Holmerová, MD, gerontologist and president of Alzheimer Europe, an organization which Alzheimer Croatia is full member. Among many other interesting things, I am stressing another book promotion entitled „Caring for People with Dementia in Hospital – A best practice guide“ by Jo James, Beth Cotton, Jules Knight and Rita Freyne. This book was translated to Croatian and will be excellent tool for providing best care for people with dementia while they are in hospital. In the expert part of the Congress, in order to approach the AD holistically and to enable the participation of diverse experts, we opted for the following 13 topics: 1. Basic research and neuropathology of AD ; 2. Early diagnostics and biomarkers of AD ; 3. Epidemiology, risk factors and prevention of AD ; 4. Clinical research in AD ; 5. Clinical characteristics of AD and case reports ; 6. Pharmacotherapy of dementia ; 7. Non- pharmacological interventions in AD ; 8. Care for people with dementia ; 9. Non-Alzheimer dementias ; 10. Quality of life in dementia ; 11. Palliative care in dementia ; 12. AD Associations/ Societies and support groups and 13. Free topics. On daily basis, the participants will have an opportunity to hear about most recent findings in the basic and clinic fields as well as about the care for people with dementia. We believe that this Congress, which encourages a holistic approach to AD, will provide an opportunity and space to all professionals and interested persons from other fields to share information and experience. Since we didn’t want to organize parallel lectures, a number of submitted papers will be presented in a poster form, which will be displayed from the opening to the closing of the conference. The best three posters (from the basic, clinic and social fields of AD) will be awarded. And in the end, we believe that CROCAD-18, thanks to its participants, as well as our previous meetings, will contribute to complete prosperity and dignity of people with dementia and their families.

Demencija kao jedna od najznačajnih bolesti u neurološkoj i psihijatrijskoj znanosti i struci, vezana je najčešće uz kronološku životnu dob i javlja se češće iznad 65 godina. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, demencija označava smanjenu sposobnost pamćenja, a uz to mogu postojati i druge spoznajne teškoće poput disfazije, agnozije, apraksije, smetnje u orijentiranosti, smetnje u dnevnom odlučivanju i drugo. Od svih bolesnika koji boluju od demencije, Alzheimerova bolest smatra se danas primarnim uzrokom u oko 80% tih bolesnika. U Hrvatskoj je oko 80.000 bolesnika boluje od te bolesti, tj. oko 10% osoba kronološke dobi 65 i više godina. Smatra da su u razvoju te bolesti značajni genetski čimbenici. Oni uključuju mutacije gena APP (amyloid precursor protein) na 21-om kromosomu, mutacije gena za presenilin-1 na 14. kromosomu i gena za presenilin-2 na 1. kromosomu. Vezane su za nakupljanje proteina amiloid-B-peptida (Aβ) 42. Bolest je češća u osoba kronološki starije životne dobi, nižeg stupnja obrazovanja, u onih koji su doživjeli traumu središnjeg živčanog sustava, u ženskog spola, kao i u osoba izloženih prolongiranim stanjima stresa. Kako se na genetsku komponentnu ne može utjecati, treba imati u kontroli kronične bolesti poput arterijske hipertenzije,dijabetesa melitusa, hiperuricemije, dislipoproteinemije, uz konrolu navike pušenja i pretilosti. Mentalna i aerobna tjelesna aktivnost trebaju biti favorizirane, jer mogu odgoditi ili usporiti Alzheimerovu demenciju. Od analize genoma u personaliziranoj medicini očekuju se prava usmjerenja u oblike tjelovježbe prilagođene pojedincu što će pokazati vjerojatno ne daleka budućnost., Alzheimer,s dementia is one of the most important disease in the elderly in neurological and psychiatric science and practice,connected to the biological ages of 65 or more, but rarely it could be seen and younger patients. According to the criteria of WHO, dementia means loss of memory and associated with other sensory probems: dysphasia, agnosia, apraxia, orientation problems, problems in making of daily decisions and other. Among dementias, Alzheimer,s disease has the most important role because it is the cause of 80 per cent of these diseases. In Croatia there are about 80,000 patients suffering of Alzheimrer,s disease, i.e. about 10 per cent of the whole elderly population. We think today that genetic factors play the most important role in a development of this disease. Those factors include APP (amyloid precursor protein) gene mutations on the 21-th chromosome, gene mutations for preseniline-1 on the 14-th chromosome, and a gene for preseniline-2 on the 1-th chromosome. It is connected to the accumulation of protein amyloid-B-peptide (Aβ) 42. This disease is more frequent int he elderly, with low education level, in those with head trauma, in females, and in persons sufferinf of prolonged stress situations. It is not possible to control the genetic component oft his disease. That is why we have to control some chronic diseases as are arterial hypertension, diabetes mellitus (type 2), hyperuricaemia, dyslipoproteinaemias, beside smoking habits and obesity. Mental and aerobic physical exercise should be at the first place of health activities, because it could delayed or to slow Alzheimer,s dementia. In a ner future we are expecting that genome analysis in personalized medicine will show us the right way about types of physical exercise.

Alzheimerova bolest (AB) je progresivna i neizlječiva neurodegenerativna bolest koja zahvaća sve veći broj ljudi u svijetu, posebno populaciju iznad 65 godina starosti. Glavni simptomi AB su gubitak pamćenja, pad kognitivnih sposobnosti i promjene u osobnosti koji vode do nemogućnosti samostalnog funkcioniranja. Cilj rada bio je procijeniti prehrambene navike oboljelih od Alzheimerove bolesti i usporediti ih sa zdravim osobama. U istraživanju je sudjelovalo 10 osoba oboljelih od AB prosječne starosti 75,9 ± 11,6 godina (40 % muškaraca i 60 % žena ) i 35 zdravih osoba, prosječne starosti 61,0 ± 9,6 godina (37,1 % muškaraca i 62,9 % žena). Oboljeli od AB su značajno stariji (p

Alzheimerova bolest je bolest stanica okolnih struktura i moždane kore, a karakterizira je brza progresivnost i ireverzibilnost te oštećenja živčanih stanica. To je teška i duga bolest, za sada neizlječiva, iscrpljujuća za oboljelog i njegovu obitelj. Manifestira se kao zaboravljivost, izgubljenost u vremenu i prostoru, nemogućnost samostalnog življenja, što dovodi do potpune ovisnosti o stalnoj skrbi i njezi druge osobe. Javlja se i socijalna izoliranost oboljelog i njegove obitelji jer ponašanja oboljelog postaju neprihvatljivaza društvo. Uzrok bolesti je do sada nepoznat ali postoji čitav niz teorija, od genetike, moždanih deficita, prolaznih patoloških stanja organizma itd. Znakovi i simptomi su: poteškoće u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti, poremećaj pamćenja, poteškoće govora, čitanja i pisanja, gubitak prostorne i vremenske orijentacije, pogrešne procjene i odluke, poremećaj apstraktnog mišljenja, učestalo gubljenje stvari, promjene raspoloženja i ponašanja, promjena osobnosti, gubitak koncentracije i interesa. Skrb medicinske sestre u zbrinjavanju oboljelog od Alzheimerove bolesti počinje već u prvoj fazi gdje ona educira, savjetuje te upućuje obitelj. U drugoj fazi njega podrazumijeva više sestrinskih intervencija, a u trećoj fazi smatra se da je skrb medicinske sestre neizbježna i prijeko potrebna. Alzhemire’s disease is a cell disease of surrounding structures and cerebral cortex. Its main characteristic is a fast progressiveness and ireversibility and nerve cell damage. Its a hard and long disease, for now incurable, exhausting for the sufferer and his family. It manifests itself as forgetfulness of time and space, it is impossible to live alone what brings to complete addiction of a constant care of another person, social isolation of the affected person and his family because the of the affected becomes unacceptable for the society. The cause is unknown for now, but exists a whole series of theories. From genetics, brain deficits, transitory pathological states of the organism etc. Signs and simptoms are; difficulties in performing daily activities, memory disorders dificulties with speaking, reading and writing, lost of orientation, wrong estimates and decisions, frequent loss of things, mood swings and behavior,change of personality, loss of interest and concentration. The nursing care of Alzheimer’s patient begins already in the first stage where she educates and advises and directs the family. In the second stage the role implies more nursing interventions and the third stage it is considered that nursing care is inevitable and necessary.

Alzheimerova bolest (AD) jedna je od najučestalijih degenerativnih bolesti mozga, te ju karakterizira oštećenje živčanih stanica i propadanje kognitivnih funkcija. Jedna od metoda za ublažavanje simptoma AD inhibicija je acetilkolinesteraze (AChE) i butirilkolinesteraze (BuChE). U ovom radu kao potencijalni inhibitor koristio se vodeni ekstrakt gorke naranče (Citrus aurantium L.). Gorka naranča posjeduje protuupalna svojstva, te se stoga koristi u ljekovite svrhe. Također, poznato je da je uloga antioksidansa važna kod AD zbog obrambenog djelovanja čovjekovog organizma od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Za sposobnost inhibicije AChE i BuChE korištena je modificirana spektrofotometrijska metoda po Ellmanu. Prema dobivenim rezultatima vidljivo je da vodeni ekstrakt gorke naranče ne pokazuje dobru sposobnost inhibicije kolinesteraza. Korištene su različite koncentracije ekstrakta, najmanja je iznosila 1 mg mL -1 , a najveća 10 mg mL -1 . Za razliku od inhibicijske aktivnosti, kod antioksidacijske aktivnosti dobiveni su rezultati koji ukazuju kako se povećanjem koncentracije vodenog ekstrakta gorke naranče povećava postotak inhibicije DPPH (2,2- difenil-1-pikrilhidrazil) radikala. Alzheimer's disease (AD) is one of the most common degenerative brain diseases and it is characterized by nerve cell damage and decline in cognitive abilities. One method for ameliorating the symptoms of AD is the inhibition of acetylcholinesterase (AChE) and butyrylcholinesterase (BuChE). In this study, water extract of bitter orange (Citrus aurantiumL.) was used as a potential inhibitor. Bitter orange contains many anti- inflammatory properties and it is used for medicinal purposes. Also, it is known that the role of antioxidant is important for AD because the human body uses them to defend itself from the damaging effects of free radicals. In this study, a modified spectrophotometric method by Ellman was used to assess the inhibitory ability of AChE and BuChE. The results have shown that water extract of bitter orange does not show an ability to inhibit cholinesterase. Different concentrations of the extract were used from 1 mg mL -1 to 10 mg mL -1 . In contrast to the inhibitory activity, the antioxidant activity results have proved that by increasing the concentration of the water extract of bitter orange, the percentage of DPPH (2,2-diphenyl-1- picrylhydrazyl) radical inhibition also increases.

Alzheimerova bolest je bolest mozga koja svojim napredovanjem dovodi do demencije koja označava gubitak pamćenja, poremećaj mišljenja te promjene u ponašanju i osobnosti bolesnika. Epidemiološke studije pokazale su da osim starenja, ozljeda mozga i niske mentalne sposobnosti u ranijoj životnoj dobi i genski čimbenici doprinose razvoju Alzheimerove bolesti. Posljedica Alzheimerove bolesti osim demencije jest i smanjena mogućnost brige pacijenta o samom sebi. Zbog toga je važna posebna uloga medicinske sestre / prvostupnika kako bi se osiguralo zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. Osim zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba, zadaće medicinskih sestara su: edukacija, promicanje zdravlja i čuvanje dostojanstva pacijenata u svim situacijama. Posljedica toga je stjecanje kompetencija važnih za postavljanje sestrinskih dijagnoza. Ključne riječi: Alzheimerova bolest, čimbenici rizika, stopa incidencije i prevalencije, zdravstvena njega, sestrinske kompetencije, sestrinske dijagnoze, ljudske potrebe Alzheimer's disease is a neurogenerative disease whose progression leads to memory loss, disorientation and behavioral changes, as well as changes in patients' personality. Epidemiological studies have shown that except getting older, brain damages and low mental capabilities in early life stages, gene factors are also key factors in the progression of Alzheimer's disease. The consequence of Alzheimer's disease, besides dementia, is patient's low capability of self-care. That is why the role of medical nurse / technicians is important – to provide for patient's bare necessities. Except for already mentioned, their role is also to educate, promote healthy lifestyle and to maintain patient's dignity in various situations. Consequence of that role is acquiring competence necessary for setting diagnosis. Keywords: Alzheimer's disease, risk factors, incidence, prevalence, health care, nurse competency, nurse diagnosis, human needs

Alzheimerova bolest (AD) najčešći je neurodegenerativni poremećaj povezan sa starenjem i karakteriziran je patološkim agregatima amiloidnog β-proteina (Aβ) i tau proteina. Na temelju genetskih dokaza, biokemijskih podataka i ţivotinjskih modela, za Aβ je predloţeno da je odgovoran za patogenezu AD (amiloidna hipoteza). U ovom radu je opisana tendencija Aβ molekula da stvaraju agregate u obliku oligomera, protofibrila i zrelih fibrila. Iako se zreli fibrili u završnoj fazi smatraju uzrokom patogeneze AD, nedavne studije koje koriste sintetske Aβ peptide, detaljnu 3D strukturu opisanu NMR-om i rendgenskom kristalografijom, model stanične kulture, modele Aβ prekursora transgeničnih miševa i ljudske uzorke kao što su cerebrospinalne tekućine i postmortalni mozgovi AD pacijenata, sugeriraju da su predfibrilarni oblici (oligomeri Aβ) štetniji nego vanstanični fibrilni oblici.

This final paper deals with Language and Mental Disorders. It contains the definition of neurolinguistics and psycholinguistics, explains the process of normal brain functioning and describes most important parts of the brain involved in the language processing. Furthermore, two most common phenomena have been explained and divided into categories. Apart from language disorders, some of the speech disorders have also been listed. Before introducing aphasia, its most common cause has been defined. In the chapter about aphasia, its syndromes were introduced, as well as some tips which could be helpful when talking to aphasic person. Autism spectrum disorder and its subcategories have been defined and provided with examples. Lastly, specific language impairment which occurs in childhood and Alzheimer’s disease which mostly occurs in adulthood have been briefly explained. Ovaj završni radi bavi se jezičnim i mentalnim poremećajima. Sadržava definiciju neurolingvistike i psiholingvistike, objašnjava proces normalnog funkcioniranja mozga i opisuje najvažnije dijelove mozga koji su uključeni u jezičnu obradu. Nadalje, dva najčešća fenomena su objašnjena i podijeljena u kategorije. Osim jezičnih poremećaja, navedeni su i neki govorni poremećaji. Prije predstavljanja afazije, definiran je njezin najčešći uzrok. U poglavlju o afaziji, njezini simptomi su predstavljeni kao i poneki savjeti koji mogu biti korisni u razgovorima s osobama koje boluju od afazije. Autizam i njegove potkategorije su definirane i potkrijepljenje primjerima. Naposljetku, specifičan jezični poremećaj koji se javlja u djetinjstvu i Alzheimerova bolest koja se uglavnom javlja u zrelosti su ukratko objašnjeni.

Alzheimerova bolest (AB) je progresivna neurodegenerativna bolest i glavni uzrok kognitivnih poremećaja i poremećaja u ponašanju industrijaliziranog društva. Os mikrobiom-crijeva-mozak sastoji se od dvosmjernog komuniciranja između središnjeg i enteričkog živčanog sustava i povezuje emocionalne i kognitivne centre u mozgu s perifernom funkcijom crijeva. U ovom istraživanju je korišten štakorski model AB (n=10), koji je izazvan intraperitonealnim injiciranjem aluminijevog klorida (10 mg/kg štakora) i D-galaktoze (60 mg/kg štakora) tijekom 28 dana. Iz crijevnog sadržaja štakora analiziran je broj kolonija bakterija rodova Lactobacillus i Bifidobacter, enzimska aktivnost mikrobioma te je sekvencirana DNA. Podaci sekvenciranja su obrađeni metodom hijerarhijskog klasteriranja i metodom analize glavnih komponenti. Dobiveni rezultati pokazali su: a) smanjeni broj probiotičkih bakterija u modelu AB u odnosu na kontrolnu skupinu; b) povećanu enzimsku aktivnost β-galaktozidaze, β-glukozidaze i β-glukuronidaze u modelu AB u odnosu na kontrolnu skupinu c) da nije došlo do velike promjene u sastavu crijevnog mikrobioma, ali je došlo do značajnih promjena u 46 vrsta bakterija koje ukupno čine 11,61% crijevnog mikrobioma kontrolne skupine. Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da su smanjeni udio Lactobacillus i Bifidobacter, povećana enzimska aktivnost β-galaktozidaze, β-glukozidaze i β-glukuronidaze i smanjenje biomase crijevnog mikrobioma povezani s upalnim procesom izazvanim kod štakorskog modela AB. Alzheimer's disease (AD) is progressive neurodegenerative disease and leading cause of cognitive and behaviour impairments of industrialized society. Microbiome-gut-brain axis is bidirectional communication between central and enteric nervous system, thus connecting emotional and cognitive centers in brain with peripheral gut function. In this research rat model of AD (n=10) was induced by intraperitoneal injection of aluminium chloride (10 mg/kg rat) and D-galactose (60 mg/kg rat) during 28 days. Dilutions were made from rat's colon content and streaked on selective plates for isolation of Lactobacillus and Bifidobacter, activity of bacterial enzymes was analyzed and DNA isolated for sequencing. Sequencing data was analyzed by hierarchical clustering and principal component analysis. Results showed: a) reduced number of probiotic bacteria in AD model compared to control group; b) increased activity of β-galactosidase, β-glucosidase i β-glucuronidase in AD model compared to control group c) there was no great changes in composition of intestine microbiome, but 46 bacterial species, which make 11,61% of intestine microbiome of control group, significantly changed. Based on these results it can be concluded that reduced number of Lactobacillus and Bifidobacter, increased enzyme activity of β-galactosidase, β-glucosidase i β-glucuronidase and reduced intestine biomass are connected with inflammation induced in AD rat model.

Rad ne sadrži sažetak.

Selektivnost prema keliranju trovalentnih kationa metala, u prvom redu Fe(III), osnova je brojnih bioloških učinaka derivata 3-hidroksipiridin-4-ona. Ti spojevi najviše potencijala pokazuju u liječenju oboljenja uslijed kojih dolazi do nakupljanja željeza u organizmu, kao što su razna krvna oboljenja poput talasemije i hemokromatoze te u liječenju neurodegenerativnih bolesti, primjerice Alzheimerove bolesti. Osim deferiprona, koji je već više od 30 godina u kliničkoj upotrebi kao kelator Fe(III), u ovom radu dan je pregled i ostalih najznačajnijih kelatora 3-hidroksipiridin-4-onske strukture s potencijalnom biološkom primjenom. Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna., Selectivity towards trivalent metal cations, especially Fe(III), is the primary basis of a number of 3-hydroxypyridin-4-ones’ biological activities. These compounds have high potential in the treatment of iron overload diseases, in various blood pathologies such as thalassemia and hemochromatosis, as well as in the treatment of neurodegenerative diseases, such as Alzheimer’s disease. Beside deferiprone, the only 3-hydroxypyridin-4-one based iron(III) chelating agent which has been used clinically for more than 30 years, this review will also present other most significant and potentially biologically active chelators with 3-hydroxypyridin-4-one core. This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.

Kako se u svijetu, ali i u Hrvatskoj, dobna starost sve više povećava, tako raste i incidencija Alzheimerove bolesti. Dio bolesnika, osobito u zadnjim godinama života, smješten je u domovima za starije i nemoćne osobe zbog nemogućnosti samostalne brige. Kako su u pitanju starije osobe s brojnim komorbiditetima, česta je i polipragmazija koja rezultira brojnim terapijskim problemima. Uloga farmaceuta praktičara je da na stručan način detektira sve moguće terapijske probleme, eventualno ih predvidi i na odgovoran i siguran način upravlja pacijentovom terapijom. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost i vrstu terapijskih problema oboljelih od Alzheimerove demencije u domu za starije i nemoćne osobe. Provedeno istraživanje bilo je dizajnirano kao presječno, a provedeno je u razdoblju od veljače do lipnja 2016. godine u Domu za starije i nemoćne „Sv. Kamilo de Lellis", u Vrbovcu. Ukupno je bilo uključeno 27 pacijenata. Glavni kriterij za odabir uzorka bila je indikacija Alzheimerove demencije. Podaci o terapiji, nuspojavama, životnim navikama, alergijama i komorbiditetima te osnovni laboratorijski nalazi prikupljeni su uvidom u medicinsku dokumentaciju te kroz razgovor s medicinskim osobljem Doma. Procjena moguće neprikladnosti propisane terapije provedena je primjenom kategorizacije terapijskih problema prema Strand i sur. Interakcije lijekova definirane su u programu "Lexi-Comp Online", a u analizu terapijskih problema uključene su klinički značajne interakcije stupnja X zbog kontraindicirane kombinacije lijekova i stupnja D za koje je potrebno razmotriti promjenu terapije. Provedbu ovog istraživanja odobrilo je Etičko povjerenstvo Doma. U istraživanje je bilo uključeno 27 ispitanika prosječne životne dobi 79,66 ± 7,56 (raspon 65-91) s ukupno 97 komorbiditeta i 158 propisanih lijekova. Prosječan broj postojećih komorbiditeta bio je 3,59 ± 1,47 (raspon 1-7), a korištenih lijekova 5,85 ± 2,46 (raspon 2-13). Najčešći komorbiditeti bili su iz MKB skupine F (mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja), potom I (bolesti cirkulacijskog sustava), K (bolesti probavnog sustava), M (bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva). Najčešće propisivani lijekovi u Domu su iz ATK skupine N i njih je uzimalo 44,94% ispitanika. Utvrđeno je ukupno 141 terapijski problem s prosjekom 5,23 ± 3,48 terapijskih problema po ispitaniku. Najviše je terapijskih problema svrstano u kategoriju "neliječeno stanje" s udjelom od 20,08%, potom "predugo trajanje primjene lijeka" s učestalosti od 14,89% te "interakcija koja nije ovisna o dozi" s 12,77%. Veliki broj utvrđenih terapijskih problema među starijim osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti u Domu pokazuje kako je potrebno implementirati farmaceuta u zdravstveni tim da bi pacijenti primali primjerenu terapiju i postigli maksimalni klinički učinak. There is a global tendency, present in Croatia as well, of an ever-growing older population which results in a higher incidence rate of Alzheimer's disease. Numerous Alzheimer's patients are settled in nursing homes due to lack of self-care, especially during their last years of life. As the patients are elderly people, they have other comorbidities that can potentially lead to polypragmasy and drug therapy problems. Pharmaceutical care practitioner's role is to efficiently detect all therapy problems, even predict them, and in a responsible and safe way - manage the patient's drug therapy. The aim of this research was to determine the prevalence of Alzheimer's disease, the type of residents' and drug therapy problems of those suffering from Alzheimer's disease. The conducted research was cross-sectional and it was carried between February and June 2016 in Caritas Nursing Home "Kamilo de Lellis" in Vrbovec, Croatia. The main inclusion criterium was being diagnosed with Alzheimer's disease. Patients’ data, including drug therapy, adverse drug reactions, standard demographic details, current and previous medical diagnoses, regular prescription medicines, social history, history of drug allergy, serum biochemistry and renal function, were retrieved by a review of patient’s medical records, admission documents, (when available and it was considered even if outdated) and through the interview with the medical staff. To this day, 6 out of 27 patients passed away but were included in final results. The identification of drug therapy problems was based on the categorization according to Cipolle, and the analysis included type X and D interactions searched for in Lexi-Interact program. Ethical Committee of the nursing home approved this research. This research included 27 participants whose average age was 79,66 ± 7,56 (range 65-91) with the total of 97 comorbidities and 108 prescribed medications. The average number of the existing comorbidities was 3,59 ± 1,47 (range 1-7), and the average number of the used medications was 5,85 ± 2,46 (range 2-13). The most common comorbidities were from the ICD group F (Mental and behavioural disorders, then I (Diseases of the circulatory system), K (Diseases of the digestive system) and M (Diseases of the musculoskeletal system and connective tissue). The most frequently prescribed medications were classified as ATC group N and were taken by 44,94% of residents. A total of 141 drug therapy problems were determined with the average occurrence of 5,3 ± 3,48. The majority of drug therapy problems were categorized as “untreated condition” (20,08%), then “duration too long – dosage too high” with the frequency of 14,89% and “drug interaction – adverse drug reaction” being 12,77%. A large number of drug therapy problems with elderly patients diagnosed with Alzheimer's disease in this nursing home demonstrate the need for the inclusion of a pharmacist in the healthcare team so that patients are able to receive optimal drug therapy and achieve the maximal clinical effect.

Cilj ovog diplomskog rada bio je prikupiti, sistematizirati i prikazati dosadašnje znanstvene spoznaje o pretkliničkim i kliničkim dokazima djelotvornosti huperzina A i njegovih derivata. Huperzin A je alkaloid izoliran iz kineske huperzije (Huperzia serrata (Thunb .) Trevis.), ljekovite biljke s dugom tradicijom primjene u kineskoj medicini. Rezultati dosadašnjih pretkliničkih i kliničkih istraživanja potvrđuju da se može ubrojiti među najpotentnije inhibitore acetilkolinesteraze uz znatno bolja farmakokinetička svojstva i profil nuspojava u odnosu na druge inhibitore koji se trenutno koriste u terapiji Alzheimerove bolesti. Također postoje dokazi o njegovom neuroprotektivnom djelovanju. Noviji derivati huperzina A, posebice molekula ZT-1 koja se smatra prolijekom huperzina A, pokazuju još potentnije antiacetilkolinesterazno djelovanje i slabije izražene nuspojave, a inovativne parenteralne formulacije olakšavaju primjenu ovih potencijalnih novih lijekova kod pacijenata koji boluju od demencije. Iako značajan broj kliničkih ispitivanja potvrđuje povoljan učinak huperzina A na kognitivne funkcije i svakodnevne životne aktivnosti kod oboljelih, potrebna su daljnja, rigoroznija i veća klinička istraživanja koja će pružiti dodatne, dovoljno čvrste dokaze potrebne da bi huperzin A ili njegov derivat postao novi lijek za Alzheimerovu bolest. The objective of this study was to collect, systematize and provide recent scientific knowledge on preclinical and clinical evidence of the efficacy of huperzine A and its derivatives. Huperzin A is an alkaloid isolated from Huperzia serrata (Thunb.) Trevis., the Chinese medicinal herb with a long tradition of use in Chinese medicine. The results of available preclinical and clinical studies confirm that it can be counted among the most potent acetylcholinesterase inhibitors with significantly better pharmacokinetic properties and side effects profile compared to other inhibitors currently used in Alzheimer's disease therapy. There is also evidence of its neuroprotective action. Newer derivatives of huperzine A, especially the ZT-1 molecule that is considered a prodrug of huperzine A, showed even more potent antiacetylcholinesterase activity and weaker side effects, and innovative parenteral formulations facilitate the application of these potential new drugs in patients suffering from dementia. Although a significant number of clinical trials confirm the beneficial effect of huperzine A on cognitive functions and daily life activities in patients, further, more rigorous and larger clinical studies are needed to provide additional, sufficiently solid evidence necessary to make huperzine A or its derivative a new drug for Alzheimer's disease.

Podatci s početka milenija ukazivali su na prevalenciju Alzheimerove bolesti od 24,3 milijuna oboljelih u svijetu, ali i na očekivani značajni godišnji porast broja novih slučajeva demencije, koji sada iznosi već 4,6 milijuna. Što se tiče najnovijih globalnih procjena možemo se osloniti na procjenu ADI-a (Alzheimer Disease International), krovne udruge koja okuplja 80 nacionalnih Alzheimer organizacija, iz koje je razvidno da danas u svijetu ima više od 47 milijuna osoba s demencijom. No, zabrinjava tvrdnja da će broj oboljelih i nadalje progresivno rasti. Biomedicinska istraživanja su neprocjenjiv (i jedini) izvor novih spoznaja i znanja zahvaljujući kojima je postignut značajan napredak u području medicine u prošlom stoljeću (a što traje i danas). U području kliničkih istraživanja osobe s demencijom su vulnerabilna skupina. Zakonska odredba prema kojoj se onemogućava davanje pristanka za sudjelovanje u istraživanjima od strane zakonskog zastupnika je potencijalno ograničavajući faktor u kontekstu istraživanja koja uključuju osobe s demencijom. U području psihijatrije nužna je procjena pacijentove sposobnosti za davanje informiranog pristanka. S obzirom na specifičnosti mentalnih poremećaja ova procjena je nužna u cilju zaštite bolesnika i njegova prava na izbor medicinskog postupka kao i u cilju izbjegavanja zloporaba u svakodnevnoj kliničkoj praksi., From the beginning of the millennium showed that the prevalence of Alzheimer’s disease was at 24.3 million of patients globally, but also anticipated a significant increase of the number of new cases of dementia, which are currently at 4.6 million. Currently, based on estimates from the ADI (Alzheimer Disease International), a head association that aggregates data 80 national Alzheimer organizations, it is apparent that there are more than 47 million persons with dementia in the world today. However, what is concerning is the statement that this number will continue to grow progressively. Biomedical investigations are an invaluable (and the only) source of new knowledge, thanks to which significant progress has been achieved in medicine during previous century and continues to be achieved today. In the field of clinical investigations, persons with dementia represent a vulnerable group. The legal representative of the person with dementia cannot give consent for participation in clinical investigation, which represents a potentially limiting factor for clinical investigations that include persons with dementia. In psychiatry, the evaluation of patient competence for giving informed consent is necessary. Given the specificity of mental disorders, this evaluation is necessary in order to protect the patient and their choice of medical procedure as well as to avoid misuse in everyday clinical practice.

Alzheimer's disease is one of the most prevalent dementia, known since the beginning of the 20th century, women being more affected with it. Here we describe the pathophysiology and clinical picture of the disease and give an overview of the current therapeutic options. There are only four drugs, divided in two classes, registered for the therapy of Alzheimer's disease. Non of the existing drugs are able to stop the progression of the disesase, so we also take a look into the future with hope that the efficient drug to cure Alzheimer's disease will soon see the light of the day.

Pojava psihičkih simptoma kod osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti i drugih demencija izazov je u psihijatrijskom radu. Depresivne epizode, psihotične dekompenzacije i delirij superponiran na demenciju mogu znatno utjecati na kognitivne funkcije, ubrzati njihovu deterioraciju, ali i odraziti se na funkcioniranje osoba s demencijom i njihovu samostalnost u svakodnevnim uobičajenim aktivnostima. Pojava psihičkih simptoma dodatno utječe na neformalne njegovatelje, dovodi do nastanka kriznih situacija te otežava zbrinjavanje osobe s demencijom u vlastitu domu. Psihički simptomi u sklopu pojedinih kliničkih slika (primjerice depresivne ili psihotične dekompenzacije, odnosno delirantno stanje) zahtijevaju individualizirani pristup liječenju osoba s demencijom, u smislu primjene različitih psihofarmaka i niza nefarmakoloških metoda u skladu sa simptomima. Osim toga, kod oboljelih od Alzheimerove bolesti neizbježno je liječenje tjelesnih komorbiditeta (ako postoje) koje prati razmjerno visok rizik od nuspojava, interakcija lijekova i različite komplikacije. Zaključno, simptomi psihičkih poremećaja kod osoba s Alzheimerovom bolesti i drugim demencijama mogu bitno utjecati na njihovo opće funkcioniranje, umanjiti njihovu sposobnost za samostalno obavljanje određenih radnji, utjecati na plan liječenja, produžiti bolničko liječenje, ubrzati smještaj u instituciju te utjecati na sigurnost oboljelih i iscrpljenost neformalnih njegovatelja.

Premda se općenito smatra da se moždani udar događa samo u kontekstu vaskularne bolesti, noviji nalazi pokazuju da svi temeljni procesi koji dovode do moždanog udara ovise o interakciji neurona, glija stanica, vaskularnih endotelnih stanica i pericita, te komponenti izvanstanične matrice, koji se zajeničkim imenom nazivaju neurovaskularnom jedinicom (NVU), a oporavak nakon moždanog udara također ovisi o interakciji svih struktura unutar NVU-a. Vaskularna bolest i Alzheimerova bolest (Alzheimer's disease, AD) dugo su se smatrali specifičnim bolestima, uglavnom zato što su neuropatološke promjene koje karakteriziraju AD taloženje amiloidnog peptida (Aβ) u parenhimu mozga (amiloidni plakovi, AP) i nakupljanje Aβ u zidovima cerebralnih arterija, arteriola, kapilara i vena (cerebralna amiloidna angiopatija, CAA), disfunkcije krvno-moždane barijere (blood-brain barrier, BBB) i nakupljanja neurofibrilarnih snopića (neurofibrillary tangles, NFT) u neuronima, dok cerebrovaskularna bolest može dovesti do vaskularnog kognitivnog oštećenja (vascular cognitive impairment, VCI) na različite načine nego što se to događa u AD. Najčešće je temeljni mehanizam moždanog udara ishemički (obično trombotski, ponekad embolički, rijetko zbog sustavne hipoperfuzije), a u oko 15% slučajeva je hemoragički (najčešće kao intracerebralno krvarenje, a ponekad i kao subarahnoidno krvarenje). Trenutno prevladava mišljenje da iako AD i VCI mogu postojati i kao zasebni entiteti, oba se stanja javljaju istovremeno u čak 60% svih bolesnika s urušavanjem kognitivnih sposobnosti (Querfurthand Lafer, 2010). U jednom istraživanju, od svih bolesnika sa sindromom demencije, 38% ih je zadovoljilo kriterije za AD i VaD, 30% je imalo AD, 12% VaD, a preostalih 10% istovremeno je zadovoljilo kriterije za AD i bolest Lewyjevih tjelešaca ili Parkinsonovu bolest bolest i AD (Schneideret al., 2007). Prevalencija CAA u bolesnika s AD varira od 70–100% (Tian i sur., 2004), ali za patogenezu je vjerojatno i važnija od toga činjenica da u velikim krvnim žilama prevladava taloženje Aβ1-40 koje obično nije povezano s AD, nego s VCI, dok je odlaganje duljeg oblika Aβ1-42 u perikapilarnim prostorima (CapCAA) snažno povezano s nastankom AD (Attems i sur., 2004). Navedeno opažanje također govori u prilog tvrdnji da su glavni izvor Aβ neuroni, nakon čega se Aβ drenira kroz intersticijsku tekućinu i taloži duž bazne membrane moždanih kapilara, ali i većih krvnih žila. Poznato je da je duži oblik peptida Aβ1-42 snažnije povezan s abnormalnom agregacijom od kraćeg oblika Aβ1-40, pa se stoga njegova akumulacija smatra većim rizikom za nastanak i progresiju AD. Još je devedesetih godina predloženo da u krvnim žilama mozga mora postojati učinkovit mehanizam koji se protivi stvaranju ugrušaka (što nije slučaj na periferiji), a kako bi se spriječio moždani udar. Prema toj pretpostavki, sprječavanje nastanka mikrokrvarenje (cerebral microbleeds, CMB) putem Aβ možda predstavlja evolucijsku prilagodbu proteina amiloidnog prekursora (APP) za antikoagulacijsku aktivnost u središnjem živčanom sustavu koja služi sprečavanju nastanka moždanog udara. To je potkrijepljeno činjenicom da je APP topljivi izooblik inhibitora proteaze neksina-2 (PN-2), jer oba navedena proteina snažno inhibiraju čimbenik koagulacije XIa u perifernoj krvi, kao i činjenicom da su dvije od pet mutacija u eksonima 16 i 17 APP gena, koji kodiraju dio APP molekule iz koje će kasnije proteolitičkim cijepanjem β- i γ-sekretazom nastati Aβ, uzrokoju moždani udar u odrasloj dobi: flamanska mutacija (Cys692Gly) i talijanska mutacija (Glu693Lys) ; međutim, dvije druge mutacije u istom području APP gena relativno su rjeđe i uzrokuju ranu AD: arktička mutacija (Glu693Gly) i mutacija Osaka (Glu693Asp) (za pregled vidjeti Šimić i sur., Prog. Neurobiol., 2017). Stvaranjem i izlučivanjem iz vaskularnih endotelnih stanica u mozgu i iz neurona, PN-2 i Aβ mogu poslužiti kao preventivno sredstvo protiv moždanog udara, a svojstvo samoagregacije Aβ prisutno je u svih životinjskih vrsta već nekih 540-630 milijuna godina (pri čemu je i sam Aβ visoko konzerviran i u ptica, reptila i vodozemaca ima >90%-tnu homologiju s Aβ čovjeka, dok je sličnost u sisavaca veća od 95%). Kako možda ne postoji povratni signala ili signalni put putem kojega bi neuroni primili 'stop' signal da prestanu stvarati Aβ cijepanjem APP-a tj. korištenjem amiloidogenog puta, neuroni možda iz tog razloga nastavljaju u AD sa stvaranjem dodatnih količina Aβ (jer i dalje "misle" da postoji prijetnja pucanja krvne žile i nastanka moždanog udara). S vremenom se višak neotplavljenog Aβ precipitira i pretvara u netopljivi agregat koji dalje oligomerizira i agregira u netopive vlakna u obliku izvanstaničnih AP. Dodatno je kod osoba s AD taj proces ubrzan smanjenim otplavljivanjem ("moždanim klirensom") Aβp putem paravaskularnog glimfatičkog sustava (za koji se smatra da doprinosi sveukupnom otplavljivanju Aβ (i općenito čišćenju metabolita nakupljenih u intersticijskoj tekućini) s oko 10- 15%. Nedavno objavljeni podatci ukazuju da taj proces ponajviše ovisi o utijeku (influx) vode kroz akvaporinske (AQP4) kanale na nožicama podocita.

Rana dijagnostika Alzheimerove bolesti (AB) je važna s obzirom na razvoj novih lijekova koji bi se trebali primjenjivati već u pretkliničkoj fazi dok bolest nije uznapredovala. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi vjerojatnost napredovanja blagog spoznajnog poremećaja (BSP) u AB pomoću kombinacije likvorskih proteinskih biljega (Aβ1-42, ukupni tau, p-tau181, p-tau199, p-tau231i VILIP-1) s neinvazivnim biološkim biljezima (protein neurokan iz plazme i evocirani potencijali mjereni elektroencefalografijom) te razinama 24 makro- i mikroelementa mjerenima u likvoru. Istraživanje je provedeno na sveukupno 156 bolesnika s AB, 63 osoba s BSP i 20 zdravih kontrolnih ispitanika. Rezultiralo je izradom triju prediktivnih modela za određivanje vjerojatnosti nastanka AB u osoba s BSP. Biomarker s najboljom prediktivnom vrijednošću bila je latencija P300 potencijala, a osjetljivost i specifičnost temeljnih likvorskih biljega poboljšala se kombinacijom s potencijalnim likvorskim biljezima. Iako nije bilo značajne razlike u razinama ispitivanih makro-i mikroelemenata između AB, BSP i kontrolnih ispitanika, vrijednosti Se, Tl, Zn, Cr i Ba su bile statistički značajno povezane sa šest bioloških biljega, a vrijednosti Cu, Fe, As, Co, Ca, Mg i S s pet bioloških biljega. Zaključno, ovo je istraživanje ponudilo rješenja za unaprjeđenje rane dijagnostike AB pomoću bioloških biljega, te dalo bolji uvid o mogućoj ulozi pojedinih makro-i mikroelemenata, pogotovo metala, u razvoju AB.

Skupština Svjetske zdravstvene organizacije procijenila je u svibnju ove godine da svijeta s demencijom živi 6 do 8 posto stanovnika u dobi iznad 6o godina. Prema tome, u Hrvatskoj ih je između 80 i 100 tisuća. To potvrđuje točnost naših prošlogodišnjih procjena i pretpostavku da je trenutačno u zemlji oko 90 tisuća osoba s demencijom. Pred nas to postavlja sve više zadataka. Ključni odgovor na njih nastoji pružiti snažna poruka ovogodišnje konferencije: S demencijom se može dulje živjeti dobro. Prvi nam je zadatak potaknuti rano dijagnosticiranje demencije i bolesti koje je uzrokuju te registar oboljelih. Osim liječnika obiteljske medicine, u to trebamo uključiti i sve koji tome mogu pridonijeti tako da pravodobno uoče simptome sindroma te ohrabrivanjem osoba s tim simptomima da odmah zatraže liječničku pomoć. Opća svijest o Alzheimerovoj bolesti i demenciji postoji, ali ti se pojmovi još uvijek ne razlikuju dovoljno. Kako bismo brže i bolje ispravili način kako naša nacija razmišlja, djeluje i govori o demenciji, pokrećemo inicijativu Prijatelji demencije - Hrvatska. Od njih očekujemo da u svakodnevnim razgovorima promiču istinu o tom sindromu. Štoviše, pokrećemo i inicijativu o razvoju naših gradova u Demenciji prijateljske zajednice. Veći angažman, kad je riječ o obrazovanju i inicijativi Prijatelji demencije, dodatno će opteretiti volonterski rad naše udruge, posebice njezina savjetovališta. Stoga se nadamo da ćemo, uz pomoć mjerodavnih institucija, naći rješenja kako bismo profesionalizirali njezin rad. Zato je EdukAl 2017 usmjeren prema prikazu mogućnosti koje imamo, ali i prema razvoju onih koje nedostaju ili nisu šire poznate. Među njima posebno se ističu izvrsni primjeri dosad ostvarenih ishoda europskog projekta Demenca aCROsSLO, u čijem radu Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest ima istaknutu ulogu. Zahvaljujući u ime Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest na odzivu i svemu što svakodnevno činite za osobe s demencijom i njihove obiteljske skrbnike, želim da i s konferencije ponesete nove spoznaje i uspješno ih primijenite u praksi.

Uvod: Jedno od najvećih, ako ne i najveće, civilizacijsko postignuće je dugovječnost. Čovjek je, samo zato jer je to želio, i jer je na tome dugo radio, ostvario davni san o dugom kvalitetnom) životu, životu koji danas traje skoro tri puta dulje od prvobitno zacrtanog. Stanovništvo naše Zemlje svake godine postaje sve vremešnije, tj. na kugli zemaljskoj sve je više starijih ljudi, udio onih starijih od 65 godina uskoro će premašiti jednu trećinu. Cilj: Upravo Alzheimerova bolest je nešto što je tipično za stariju populaciju i stoga je to patologija koju moramo nastojati što prije detektirati, liječiti i za nju se skrbiti. Metode: Alzheimerova bolest je najčešća demencija, češća u žena, koje su ionako zastupljenije u segmentu starijih, te stoga strategija borbe protiv Alzheimerove bolesti to treba uzeti u obzir. Rezultati: Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 87.000 ljudi živi s nekim oblikom demencije, da je poradi toga direktno involvirano oko 2-3 osobe u smislu neformalnih njegovatelja, što ukupno čini preko 300.000 ljudi. Te osobe svakodnevno osjećaju Alzheimerovu bolest i treba im pomoći, sustavno i konkretno, a to je jedino moguće kroz proglašenje demencije javnozdravstvenim prioritetom, što Svjetska zdravstvena organizacija i traži. No, nije lako, pored svih drugih (zdravstvenih) nedaća, izboriti posebno mjesto i prioritetnu skrb za osobe s Alzheimerovom bolesti i drugim demencijama. To je za sada uspjelo u samo nekih cca. 10% zemalj a svij eta. Možda im se i mi priključimo, zajedničkim snagama, kroz Hrvatsku Alzheimer alijansu, koja je do sada okupila 30 članica, srodnih društava i udruga, te uspijemo na dnevni red staviti borbu protiv Alzheimerove bolesti, za boljitak oboljelih, njihovih obitelji cijelog društva. Zaključak: Samo ono društvo, koje bude brinulo za svoje starije članove, a tu spada svakako i borba protiv Alzheimerove bolesti, moći će za sebe tvrditi da je napredno, progresivno i etično.

Alzheimerova bolest je kronična neurodegenerativna bolest i najčešći oblik senilne demencije. Najveći poznati rizični čimbenik bolesti je starenje, pa većina pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti ima 65 godina starosti ili više. No, ova bolest se ne smatra normalnom posljedicom starenja, već je rezultat složenih interakcija između više čimbenika uključujući dob, genetiku, okoliš, način života i koegzistirajuća medicinska stanja. Alzheimerovu bolest karakterizira progresivno opadanje kognitivnih funkcija, koje obično započinje problemima s kratkotrajnom memorijom. Bolest se javlja u dva oblika, nasljedni i sporadični. Dvije karakteristične patološke promjene u mozgu koje se javljaju u oba oblika bolesti su odlaganje amiloidnog β peptida u izvanstanične senilne plakove i nakupljanje abnormalnog hiperfosforiliranog tau proteina u unutarstanične neurofibrilarne čvorove. Neurodegenerativni proces AB-i karakterizira sinaptičko oštećenje koje je praćeno gubitkom neurona u cerebralnom korteksu i određenim subkortikalnim regijama mozga. Oligomerni oblici agregiranog Aβ toksično djeluju na staničnu i sinaptičku funkciju uzrokujući gubitak neurona i opadanje kognitivnih funkcija. Ne postoji tretman koji zaustavlja ili preokreće progresiju bolesti, iako neki mogu privremeno poboljšati simptome. Tijekom razvoja bolesti oštećuju se kolinergički neuroni, te se inhibicijom enzima koji razgrađuje acetilkolin nastoji povisiti njegova koncetracija u mozgu. Također, tijekom bolesti dolazi i do prekomjerne stimulacije NMDA receptora glutamatom što uzrokuje eksitotoksičnost, te se za blokiranje tog učinka koristi antagonist NMDA receptora. Odobrena terapija AB-i uključuje tri inhibitora acetilkolinesteraze (donepezil, galantamin i rivastigmin) i jedan antagonist NMDA receptora (memantin). Ovi lijekovi privremeno ublažavaju probleme s pamćenjem i razmišljanjem, ali je njihov klinički učinak skroman. Tijekom proteklog desetljeća, fokus otkrića novih terapija stavlja se na lijekove koji mijenjaju tijek bolesti. Cilj takvih lijekova je usporiti progresiju neurodegenerativnog procesa inhibiranjem kritičnih događaja u patofiziologiji bolesti, koji uključuju taloženje izvanstaničnih senilnih plakova i unutarstaničnih neurofibrilarnih čvorova. Međutim, nakon desetljeća istraživanja, Alzheimerova bolest je i dalje neizlječiva i time se smatra jednim od glavnih ljudskih zdravstvenih izazova.

Alzheimerova bolest je kronična neurodegenerativna bolest koja svojim napredovanjem dovodi do gubitka pamćenja, promjena ponašanja i osobnosti, poremećaja govornih i motoričkih vještina. Progresijom bolesti dolazi do odumiranja neurona na području hipokampusa, entorinalnog i temporalnog korteksa. Bolest se postupno razvija i u prosjeku prođe oko deset godina od dijagnoze do smrti. Postoji mnoštvo čimbenika koji mogu utjecati na razvoj AD (Alzheimerova bolest) a najvažniji su dob i spol. Obično se javlja u dobi preko 65 godina i dvostruko je češća u žena. Mogućnost oboljevanja značajno se povećava sa starošću jer sa starenjem dolazi do izlaganja neurona povećanom oksidativnom stresu. Stil života također igra ulogu u razvoju bolesti, osobe sa višim stupnjem obrazovanja, fizički aktivne osobe, osobe koje se vole socijalizirati imaju manji rizik od oboljenja i pojave bolesti u ranijoj dobi. Rana dijagnoza nije moguća, pacijenti se liječe prekasno tretmanima koji značajno ne doprinose usporavanju bolesti. Postoji sve više studija koje ukazuju na pozitivan utjecaj određenih komponenti hrane poput omega-3 masnih kiselina, mineralnih tvari poput željeza i selenija, određenih vitamina koji bi mogli utjecati na prevenciju opadanja kognitivnih sposobnosti. Nadalje, mediteranski tip prehrane dokazano smanjuje rizik od dijabetesa, kardiovaskularnih i neurodegenerativnih bolesti. Cilj ovoga rada je prikazati utjecaj pojedinih komponenata hrane kao potencijalne prevencije razvoja Alzheimerove bolesti. Alzheimers disease is chronic neurodegenerative disease which progressively leads to memory loss, changes in behavior and personality, speech and motor skills disorders. Disease progression causes neurons in the areas of hippocampus, entorhinal and temporal cortex to wither. The disease gradually develops and it takes around ten years in average from diagnosing to death. There are a lot of factors that can influence AD but age and gender are primary. It usually occurs in the age over 65 and twice as much in women than in men. Incidence increases with age because with aging neurons are exposed to increased oxidative stress. Lifestyle also plays role in development of the disease. Ones with higher education, physically active, sociable persons have lower risk in developing the disease in earlier age. Early diagnosis is almost impossible; patients are treated too late with treatments that do not significantly contribute in slowing down the progression of the disease. There are more and more studies that suggest positive influence of the components of some foods like Omega-3 fatty acids, mineral substances like iron and selenium, specific vitamins which could prevent cognitive impairment. Furthermore, Mediterranean diet is proven in lowering risk from diabetes, cardiovascular and neurodegenerative diseases. The aim of this study is to elaborate the effect of individual components of food as potential preventive in development of Alzheimers disease.

Danas, kada je u Hrvatskoj očekivana životna dob oko 80 godina i kada svatko od nas osobno poznaje nekog devedesetogodišnjaka, dugovječnost više nije predmet čuđenja nego naša realnost. U posljednjem popisu stanovništva iz 2016. godine broj osoba starijih od 95 godina bio je 2245, a danas je sigurno već veći. Zato, ako ne mi, tada sigurno naša djeca, poznavat će 100-godišnjake jer će oni biti njihovi roditelji, rodbina, susjedi, poznanici... No i sama činjenica da će se udjel populacije tzv. treće (i četvrte) životne dobi u odnosu na ukupnu populaciju promijeniti tako da će se sa sadašnjih oko 18 posto povećati na 30 posto, pokazuje da je na nacionalnoj razini potrebno učiniti velike organizacijske promjene. Naime, društvo mora shvatiti da se mijenja, pa se treba prilagođavati novonastaloj situaciji i nastojati postati prijateljsko prema starijim osobama. Da bi ispunilo tu zadaću, stariji ljudi trebaju biti uključeni i što više neovisni u donošenju odluka, jer će samo tako biti samoispunjeni i poštovat ćemo njihovo dostojanstvo. Starije osobe, nedvojbeno, traže i više socijalno-zdravstvene skrbi, pa 0 tome također moramo voditi računa kako bismo zadovoljili sve njihove objektivne potrebe. Kao što smo na mnogim mjestima uklonili fizičke prepreke u javnom prostoru i tako omogućili teže pokretnim osobama kretanje, tako trebamo u budućnosti postupati i prema svim vrstama dizabiliteta. A demencija je takav slučaj, sindrom koji najčešće uzrokuje Alzheimerova bolest, ali i mnogobrojne druge bolesti. Osobe s demencijom, tj. s vidljivim simptomima bolesti u prosjeku žive desetak godina, i na društvu je da pomogne njima i njihovim obiteljima kako bi te poteškoće lakše prebrodili. Mnogo je toga što se može učiniti kako bi se olakšao život osobama s demencijom jer se zna da je riječ 0 kroničnoj sporo progredirajućoj bolesti s kojom se može dulje dobro živjeti. Zato i Svjetska zdravstvena organizacija zahtijeva da sve zemlje trebaju imati nacionalnu strategiju/plan borbe protiv demencije, a mnoge su to već i učinile. Hrvatska je također potaknula takvu inicijativu te je pripremila i objavila takav prijedlog, no on još nije službeno prihvaćen i proveden. Unatoč tomu danas već svjedočimo mnogobrojnim pozitivnim pomacima u području demencije jer i mali pomaci mogu rezultirati velikim učinkom. Svaki pojedinac - volonter ili profesionalac, lokalna zajednica, grad, ali i cijela država mogu i trebaju pomoći oboljelima od demencije i njihovim obiteljima. Tako će pomoći i sebi i svojima, ali i cijelom društvu, jer Alzheimerova bolest jest naša svakodnevnica s kojom se moramo nositi u nadi da ćemo je u budućnosti moći prevladati.

Metilensko modrilo ili metiltioninijev klorid naziv je za 3, 7-bis(dimetilamino)-fenotiazin- 5- ijev klorid. Ima široku upotrebu u medicini, farmaciji, biologiji i kemiji. Nalazi se na listi esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Od kraja 19. st. do kraja II. svjetskog rata metilensko modrilo koristilo se u terapiji i prevenciji malarije, a u novije vrijeme interes za metilenskim modrilom kao antimalarikom ponovno raste te je u posljednjih desetak godina bilo uključeno u nekoliko kliničkih ispitivanja. Druge kliničke studije ispituju upotrebu metilenskog modrila u terapiji Alzheimerove bolesti, ishemijskog moždanog udara te Parkinsonove i Huntigtonove bolesti. U znanstvenoj literaturi opisana je selektivna indukcija apoptoze stanica karcinoma pod utjecajem metilenskog modrila i srodnih fenotiazinskih bojila. U kombinaciji sa svjetlošću ima virucidna svojstva. Također, ispitivano je i djelovanje kombinacije metilenskog modrila i auksina u fotodinamskoj terapiji karcinoma. Intravenska injekcija metilenskog modrila koristi se u terapiji methemoglobinemije te kao antidot kod trovanja cijanidima, ugljikovim monoksidom, nitratima i nitritima. Korisno je za profilaksu i smanjenje neurotoksičnih učinaka ifosfamida. U kombinaciji s drugim lijekovima koristi se u liječenju urinarnih infekcija. U kirurgiji, endoskopiji i biologiji metilensko modrilo se koristi kao bojilo u različitim postupcima bojenja i označavanja tkiva te u analitičkoj kemiji kao redoks indikator, za određivanje sulfida te detekciju anionskih surfaktanata.

Pojava psihičkih simptoma u osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti i drugih demencija jedan je od većih izazova u skrbi za oboljele. Psihički poremećaji u smislu depresije, psihotične dekompenzacije stanja i delirija superponiranog na demenciju mogu znatno utjecati na kognitivne funkcije, ubrzati njihovu deterioraciju i odraziti se na funkcioniranje osoba s demencijom i njihovu samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života. Psihički simptomi u okviru pojedinih kliničkih slika (primjerice, depresivne ili psihotične) nalažu intervencije u planu liječenja osoba s demencijom, primjenu psihofarmaka i niza nefarmakoloških metoda, kao i liječenje tjelesnog komorbiditeta uz razmjerno visok rizik od pojave nuspojava, interakcija lijekova i različitih komplikacija., The appearance of psychiatric symptoms in patients suffering from Alzheimer’s disease and other dementia is a great challenge. Mental disorders such as depression, psychotic decompensation and delirium superimposed on dementia may significantly affect cognitive functions, accelerate deterioration and negatively affect the functioning and the independence in activities of daily life. Mental symptoms within certain clinical pictures (eg, depressive or psychotic) in people with dementia require treatment through the use of psychopharmaceuticals and a range of non-pharmacological methods, as well as the treatment of somatic comorbidities with a relatively high risk of side effects, drug interactions and various complications.

Sve veća svijest o prisutnosti stigmatizacije oboljelih od Alzheimerove bolesti povećava interes o toj problematici i mogućnostima smanjenja postojećeg problema. Cilj ovog istraživanja je utvrditi stavove studenata sestrinstva, kao budućih ili sadašnjih zdravstvenih djelatnika, o svakodnevno prisutnoj stigmi osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. U skladu s navedenim ciljem, bile su postavljenje četiri polazne hipoteze istraživanja. Kako bi se prikupili podatci za obradu, izrađena je internet anketa za studente sestrinstva na Sveučilištu Sjever. U istraživanju je sudjelovalo 80 ispitanika, od čega ih je 75 bilo ženskog, a 5 muškog spola. Rezultati pokazuju kako studenti treće godine imaju najviše znanja, ali ne stigmatiziraju najmanje. Najmanju stigmatizaciju oboljelih neočekivano su pokazali studenti prve godine studija. Osim toga, studenti koji imaju člana obitelji i/ili praktično iskustvo rada s oboljelima od Alzheimerove bolesti posjeduju više znanja, ali i stigmatizacije za razliku od studenata koji nemaju navedeno iskustvo i/ili obiteljsku situaciju. Nadalje, studenti redovnog studija posjeduju više znanja od studenata izvanrednog studija sestrinstva, ali ujedno i više stigme. Ni u jednoj pronađenoj razlici među studentima ne postoji statistički značajna razlika, osim u pozitivnoj povezanosti znanja i stavova (stigme) u odnosu gdje je više znanja više stigme i obratno. Glavni nedostatak istraživanja je mali uzorak ispitanika, što se vrlo vjerojatno odrazilo na dobivene rezultate.

U ovom radu predstavljena je mobilna aplikacija koja omogućuje pacijentima s poremećajem pamćenja vježbanje i održavanje kognitivnih funkcija. U najvećoj mjeri odnosi se na pacijente oboljele od Alzheimerove bolesti. Alzheimerova bolest napada kratkoročno pamćenje, pa pacijenti zaboravljaju čak i informacije koje su usvojili nekoliko minuta ranije. Korištenjem ove aplikacije pacijenti imaju mogućnost vježbanja kognitivnih sposobnosti putem igara i praćenja svog napretka. Igre su temeljene na istraživanju koje potvrđuje da ponavljanje danog slijeda, vježbanje brzine reakcije i prepoznavanja objekata, pacijentima oboljelim od Alzheimerove bolesti, znatno usporava napredak bolesti. This thesis presents a mobile application which allows cognitive disorder patients to practice and maintain their cognitive functions. It is mostly applicable to patients suffering from Alzheimer's disease. Alzheimer's disease attacks short-term memory so patients forget even the information acquired a few minutes before the present moment. By using this application, patients can exercise cognitive skills through games and track their progress. The games are based on research which confirms that the repetition of a given sequence, exercising speed reaction and object recognition significantly slows down the progression of Alzheimer's disease.

Cilj ovog rada je dati uvid u dosadašnja saznanja o interakcijama metalnih iona s amiloidogenim peptidom (Abeta-peptid), karakterističnim za Alzheimerovu bolest te o njihovom utjecaju na stvaranje amiloidnih nakupina. Najprije će ukratko biti riječ o patološkim obilježjima Alzheimerove bolesti koje uključuju nastajanje Abeta-peptida i poremećenu homeostazu metalnih iona. Detaljnije će biti razmotrena primarna i sekundarna struktura A-peptida i njegovih agregiranih nakupina, a zatim struktura kompleksa bakrovih(II) i cinkovih iona s Abeta-peptidom. Između ostalog, raspravit će se i neka važna svojstva kao što su stabilnost spomenutih kompleksa i afinitiet vezanja metalnih iona. Opisani su mogući mehanizmi agregacije Abeta-peptida bez i s metalnim ionima. U tom dijelu bit će prikazani rezultati i zaključci istraživanja vezanih za metalo-specifični utjecaj na agregaciju Abeta-peptida, stvaranje amiloidnih nakupina u odnosu na amorfne te utjecaj na termodinamiku i kinetiku agregacije Abeta-peptida.

Ginseng, ginko i kineska huperzija ljekovite su biljke tradicionalne kineske medicine i bogat izvor bioaktivnih sastavnica. Svoju dugotrajnu primjenu, zadržanu do danas, zahvaljuju širokom rasponu indikacija i djelotvornosti u liječenju istih. Još od davnine, smatra se kako ljekoviti pripravci ovih biljaka pozitivno djeluju na kognitivne funkcije što je nedavno potvrđeno i u nekoliko kliničkih ispitivanja. Njihova bi uporaba mogla biti od velikog značaja u prevenciji i liječenju Alzheimerove demencije s obzirom da su registrirani lijekovi slabo djelotvorni i služe samo u simptomatskoj terapiji. Asian ginseng, ginkgo and Chinese club moss are plants from traditional Chinese medicine and a rich source of bioactive components. Their long-term use, retained until today, thanks to a wide range of indications and effectiveness in the treatment. Since ancient times, it is believed that these drugs have a positive effect on cognitive function as recently confirmed in several clinical trials. Using this drugs could be of great importance in the prevention and treatment of Alzheimer's dementia due to low efficiency and only symptomatic treatment achieved with so far registered drugs.

Alzheimerova bolest je neurodegenerativna bolest i najčešći uzrok demencije u odraslih. Prvi ju je opisao 1906. godine dr. Alois Alzheimer, njemački neuropatolog i psihijatar. To je kronična, progresivna bolest mozga čiji simptomi počinju polako, neopaženo te s vremenom postaju sve teži onemogućavajući pacijentu svakodnevno funkcioniranje. Jedna od prvih i osnovnih značajki bolesti je poremećaj pamćenja, pacijenti imaju teškoće u prisjećanju starih informacija i učenju novih. Osim toga se javljaju poteškoće s jezikom, koncentracijom, organizacijom i planiranjem, vizuospacijalnim vještinama i orijentacijom. Nerijetko zbog toga pacijenti mogu izložiti opasnosti sebe i druge (rukovođenje strojevima, automobilima, ostavljanje uključenog štednjaka). Točan uzrok nastajanja je nepoznat, te se vjeruje da je bolest uzrokovana kombinacijom genetskih faktora, okolišnih čimbenika i životnih navika. Dvije glavne neuropatološke pojave su amiloidni plakovi (nakupina beta amiloida) i neurofibrilarni čvorovi (tvorbe građene od tau proteina). Svojim nakupljanjem uzrokuju oštećenje i smrt neurona, koji vodi do kliničke slike demencije. Alzheimerovu bolest nije jednostavno dijagnosticirati, a osnovni pristup dijagnozi jest isključenje drugih potencijalnih uzroka demencije, testiranje pacijentovih mentalnih sposobnosti različitim psihološkim testovima, te traženje specifičnih promjena na slikovnim prikazima mozga. Iako je bolest opisana prije više od stoljeća, terapija Alzheimerove bolesti danas je još uvijek vrlo skromna. Ne postoji lijek koji bi zaustavio degenerativni proces ili povratio izgubljene funkcije, a terapija je usmjerena na ublažavanje simptoma. Tu su također djelotvorne brojne aktivnosti koje djeluju stimulativno na mozak, a pomažu u pamćenju i stabilizaciji raspoloženja. Alzheimer's disease is a neurodegenerative disease and the most common cause of dementia in adults. It was first described in 1906 by Dr. Alois Alzheimer, a German neuropathologist and psychiatrist. It is a chronic, progressive brain disease where symptoms develop slowly, unnoticed and with time hinders daily functioning. One of the first and basic features of the disease is memory impairment, especially in the area of learning and recalling new informations. In addition, patients experience difficulties with language, concentration, organization and planning, visuospacial skills and orientation. Because of this symptoms patients can jeopardize themselves and others (management of machines, cars, leaving stove on). The exact cause of disease is unknown, but it is believed that for most people, Alzheimer's disease is caused by a combination of genetic, lifestyle and environmental factors that affect the brain over time. Two of the hallmarks of Alzheimer's disease is the accumulation of amyloid plaques between nerve cells in the brain and neurofibrillary tangles (insoluble twisted fibers found inside the brain's cells). Its accumulation causes damage and death of neurons, which leads to the clinical manifestation of dementia. Alzheimer's disease is not easily diagnosed, and the basic approach to diagnosis is to exclude other potential causes of dementia, testing patient's mental status with various psychological tests, as well as search for specific changes with brain-imaging technologies. Although the disease is described over a century ago, treatment of Alzheimer's disease is still nonexistent. There is no drug that could stop degenerative process or regain lost function - therapy is symptomatic. Focus is on effective activities that have a stimulating effect on the brain, and helps with memory imapirment and mood.

Alzheimerova bolest (AB) najčešći je uzrok demencije. S obzirom na to da je AB još uvijek neizlječiv, mnogo se pozornosti posvećuje identifikaciji rizičnih čimbenika u nastanku demencije. Postoji više rizika na koje se može bitno utjecati. Uočeno je da osobe koje su imale težu povredu glave, poglavito ako su pritom ostale i bez svijesti, češće razviju AB. Nedavna studija potvrdila je da oboljeli od dijabetesa (posebno tipa 2) a stariji su od 60 godina, dvostruko češće obolijevaju od te bolesti. Smatra se da 80 posto osoba s AB-om također boluje i od kardiovaskularnih bolesti, a visoki kolesterol smatra se rizičnim faktorom. Visok krvni tlak također pogoduje nastanku AB-a ali i svi drugi rizici za nastanak srčanih bolesti. Prototip zdrave prehrane je mediteranska hrana (riba, maslinovo ulje, cjelovite žitarice, crveno i ljubičasto voće i povrće, orašasti plodovi). Sve je više dokaza koji upućuju na to da je bas zdrav način života, znači mediteranska prehrana, umjerena fizička aktivnost (npr. hodanje), socijalna interakcija i vježbanje mozga, uz nepušenje, izbjegavanje ozljeda, visokog šećera i kolesterola, presudno važna za smanjenje rizika od nastanka demencije, odnosno AB-a. Slijedeći jednostavan postulat što je zdravo za srce zdravo je i za mozak, možemo znatno smanjiti rizik od razbolijevanja od demencije. U smanjenju razvoja demencije kad je riječ o osobama treće dobi od krucijalnog je značenja nastavak njihove mentalne aktivnosti (tzv. mentalni fitnes). Vrlo je korisno kada se (stariji) ljudi redovito bave nekim društvenim igrama, različitim mozgalicama, križaljkama, su- dokom, rebusima i slično, jer sve to služi i kao svojevrstan kognitivni trening. Neke su studije također pokazale da se ljudi koji su društveno aktivni rjeđe razbolijevaju od AB-a. Zaključno - od AB-a se ne možemo potpuno zaštititi, no ako prihvatimo navedene jednostavne preporuke rizik od razbolijevanja može se smanjiti za jednu trećinu.

Dana 16. lipnja 2016. godine, u Hrvatskom liječničkom domu, Hrvatsko društvo za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi HLZ-a promoviralo je svoj prvijenac, knjigu Ljiljane Kerepčić Ratkaj „Alzheimer u mojem domu - Obiteljske istinite priče". U toj jedinstvenoj knjizi hrvatski njegovatelji prvi su put ispričali svoje životne priče o Alzheimeru. U gotovo popunjenoj velikoj dvorani okupili su se ljudi različitih struka, no povezivalo ih je proživljeno iskustvo s Alzheimerom ili pak profesionalni interes. Promociju je moderirao prof. dr. sc. Veljko Đorđević, predstojnik Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja, ujedno jedan od recenzenata knjige. O knjizi su govorili i drugo dvoje recenzenata prof. dr. sc. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče i predsjednik Hrvatskog psihijatrijskog društva, te ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot", Popovača, prim. dr. Marina Kovač. Glavni urednik knjige prof. dr. sc. Ninoslav Mimica, predsjednik Hrvatskog društva za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi HLZ- a i predsjednik Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest, koji je knjizi napisao predgovor i pogovor te uredio Dodatak koji sadrži stručne priloge, zahvalio je Hrvatskoj Alzheimer alijansi i brojnim sponzorima što su prepoznali smioni projekt i omogućili objavljivanje knjige. Promociju je a capella nastupom uveličala primadona HNK Kristina Anđelka Đopar, otpjevavši nekoliko svima poznatih arija. Tijekom promocije moglo se čuti puno pohvalnih riječi upućenih autorici knjige, koja je smogla snage opisati svoju muku, neznanje, strahove, kritički se osvrnuti na proživljeno, ali isto tako poslušati i druge obitelji, prethodno ih motivirati da progovore, tj. ispričaju svoje priče. Knjiga donosi dvadeset priča o obiteljima koje su se suočile s Alzheimerom, bez pripreme i prethodnog znanja. Nakon svake ispričane priče, autorica se osvrće na iste, analizirala, raščlanjuje i objašnjava simptome i faze bolesti te se knjiga iz zbirke priča pretvara u priručnik o bolesti, napisan iz pera njegovatelja. Iako sve te priče imaju istu fabulu, život prije i poslije Alzheimera, potpuno su drugačije jer su osobe koje ih pričaju i koje u njima sudjeluju različite. Priče se čitaju u jednom dahu, vjerojatno zato jer su istinite i duboko proživljene. Sve počinje pričom u kojoj suprug autorice, liječnik, psihijatar, znanstvenik i ravnatelj bolnice, koji je cijelog života liječio ljude, pa i one s Alzheimerom, u mirovini obolijeva od te iste bolesti. Nakon toga nižu se brojne druge sudbine. U svakom segmentu knjige vidljiva je empatija koju njegovatelji pružaju osobama s demencijom, a isto se može iščitati i iz bojnih pjesama koje je autorica posvetila voljenom suprugu Ivanu. S obzirom da je autorica knjige priznata slikarica, koja za sobom ima četrdesetak samostalnih izložbi i stotinu zajedničkih, knjiga je bogato ilustrirana njezinim slikama, uključujući i naslovnicu, što je svakako pridonijelo da knjiga bude još atraktivnija. Urednik knjige, prof. Mimica, istaknuo je kako se radi o trendi štivu u svijetu, knjizi koja prvi put u Hrvatskoj opisuje bolest iznutra, tj. iz perspektive njegovatelja, koji je najbliži oboljelom, i svakako predstavlja korisnu i unikatnu informaciju, kako za druge njegovatelje, tako i za sve profesionalce koji se bave problematikom demencije. Na kraju promocije autorica je posebno zahvalila svim obiteljima koje su bile voljne javno progovoriti te istaknula kako joj je upravo volontiranje u Hrvatskoj udruzi za Alzheimerovu bolest pomoglo kako tijekom bolesti, tako i tijekom procesa žalovanja.

Hrvaška spada med evropske države z vse starejšim prebivalstvom in nizko rodnostjo, kar sovpada s povečanim številom oseb z demenco. Ocenjujemo, da naj bi danes v Republiki Hrvaški živelo okoli 86.000 oseb zidemenco, prav. tako pa naj bi vsako leto zanjo zbolelo okrog 3000 ljudi. To pomeni, da na Hrvaškem vsake 3 ure nekdo zboli za demenco, katero pa je seveda treba še odkriti in zdraviti. Največji delež, kar 70% demenc predstavlja Alzheimerjeva bolezen. Bolezen se, tako kot drugje, najpogosteje pojavlja v 3. življenjskem obdobju med osebami starejšimi od 65 let. V zadnjem času pa opažamo demenco tudi pri mlajših osebah, udeleženih v osamosvojitveni vojni, čemur bomo v prihodnosti zagotovo morali nameniti posebno pozornost. Hrvaško združenje za Alzheimerjevo bolezen (kratica HUAB ; ang. Alzheimer Croatia) je nevladna organizacija, ki je bila leta 1999 ustanovljena na pobudo svojcev oseb z demenco, da bi s svetovanjem in izobraževanjem izboljšali osveščenost o Alzheimerjevi bolezni in drugih oblikah demence ter ponudili pomoč njihovim družinam. Združenje je članica mednarodnih organizacij Alzheimer's Disease International (ADI), Alzheimer Europe (AE) in Sredozemskega združenja za Alzheimerjevo bolezen (MAA). Za opravljanje svojih dejavnosti je združenje od mesta Zagreb dobilo dovoljenje za uporabo prostorov v samem središču mesta, na naslovu Vlaška 24, kar zagotovo olajša dostopnost Ijudem v stiski. HUAB med drugim uporablja vse sodobne komunikacijske kanale, se pojavlja na družbenih omrežjih in ima 24-urni SOS telefon. Hrvaško društvo za Alzheimerjevo bolezen in psihiatrijo v 3. življenjskem odboju Hrvaške zdravniške že od leta 2012 aktivno deluje na promociji psihogeriatrične stroke, izobraževanju studentov in zdravnikov, se povezuje z drugimi sorodnimi društvi in združenji, čemur priča ustanovitev Hrvaške zveze za Alzheimerjevo bolezen (HAA). Ta danes šteje več kot 26 članic in vključuje vse pomembne hrvaške deležnike s področja demence. Za učinkovit boj zoper Alzheimerjevo bolezen, je potrebno uskladiti prednostne naloge, med katerimi je zagotovo tudi zgodnje odkrivanje bolezni. To nameravamo doseči s skorajšnjim sprejetjem Strategije za boj zoper Alzheimerjevo bolezen in druge demence. kar bo predstavljalo srž naših aktivnosti. Sledil bo težji del, sprejetje Strategije s strani pristojnih organov in uresničevanje posameznih točk nacionalnega plana za boj proti demenci, prvotno za sobivanje z demenco, sčasoma pa za življenje brez nje.

Članak donosi pregled najnovije literature o deliriju superponiranom na demenciju, uključujući sadašnje spoznaje o patofiziologiji te raspravu o aktualnim preporukama koje se koriste pri dijagnosticiranju i liječenju delirija. Delirij je sindrom koji se pojavljuje u svim dobnim skupinama i na mnogim bolničkim odjelima, a najčešći je u jedinicama intenzivnog liječenja. Unutar psihijatrije posebno je značajan kod osoba starije životne dobi s Alzheimerovom i drugim demencijama. Uvijek intrigantan, na preklapajućem području somatske medicine, neurologije i psihijatrije, delirij je fenomen koji se javlja naglo, dramatično po kliničkoj slici te obvezuje na brzu reakciju, prepoznavanje i liječenje na bolničkom odjelu. U ovom tekstu zbog širine cijelog područja, usmjerit ćemo se na dijagnosticiranje i liječenje delirantnih stanja kod gerijatrijskih psihijatrijskih bolesnika od demencije. / This article reviews the recent literature about delirium superimposed on dementia, including current knowledge about pathophysiology and the discussion on current recommendation that are used in diagnosing and treating delirium. Delirium is a syndrome occurring in all age groups at different hospital wards, and is most common in the intensive care units. In psychiatry, it is most relevant to older patients with Alzheimer’s and other types of dementia. Always intriguing, traddling the borders of somatic medicine, neurology and psychiatry, delirium is a phenomenon occurring abruptly, with a dramatic clinical picture, and committing us to quick reaction, recognition and treatment at the hospital ward. In this article, because of the broadness of the topic, we will focus on diagnosis and treatment of delirium within geriatric psychiatric patients suffering from dementia.

Omogućavanje optimalne kvalitete života oboljelog i skrbnika/članova obitelji od višestruke je koristi za cjelokupnu društvenu zajednicu. Suradnički model skrbi jedan je od modela koji se temelji na holističkom pristupu oboljelom i skrbniku/članovima obitelji. Za omogućavanje sličnih modela skrbi kod demencije potreban je preustroj zdravstvenog sustava koji bi uključio mrežu resursa i servisa koji pružaju cjelovitu i sveobuhvatnu podršku oboljelom i skrbniku.

Savjetovanje kao metoda formalne podrške za rad s pojedincem, članovima obitelji i osobama starije životne dobi primjenjuje se u zapadnom svijetu zadnjih nekoliko desetljeća. U svojoj osnovi savjetovanje može imati funkciju mijenjana, osnaživanja za promjenu, podrške, prevencije ili jednostavno poboljšanja kvalitete života osobe ili članova obitelji osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. Izbor funkcije ili cilja savjetovanja prvenstveno ovisi o potrebama klijenata i njihovoj svjesnosti o cilju koji žele postići u savjetovališnom procesu. Ponekad se pred pojedincem nalaze izazovi koje ne može prevladati uz tzv. nulto savjetovanje odnosno kroz razgovor s prijateljima i osobama iz okoline. U tim situacijama potrebno je potražiti stručnu pomoć od educirane osobe savjetovatelja/ice koja ima usvojene pomagačke vještine i pri tome je nepristrana i visoko etična. Podrška članovima obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti može biti: individualna, grupna, partnerska i obiteljska. U domovima umirovljenika i lokalnoj zajednici raširene su grupe za podršku, a individualni rad se preporuča u situacijama kada je osobi starije životne dobi ili članu obitelji potreban rad jedan na jedan i izravna podrška stručnjaka u povjerljivim uvjetima. Stručnjaci koji vode proces savjetovanja su osobe koje imaju završenu edukaciju i dodatno specijalizaciju za jedan od terapijskih pravaca, iskustvo rada u području savjetovanja i cijeloživotno usavršavanje. Savjetovanje za osobe starije životne dobi u Hrvatskoj je u procesu razvoja i svoje korijene pronalazi u praksi zapadnih zemlja, u radu u lokalnoj zajednici te kroz umrežavanja i suradnju sustava socijalne skrbi i zdravlja. Kontinuirana ulaganja u: educiran kadar, prostorne uvjete i redovite supervizije savjetovatelja put je ka kvalitetnoj podršci članovima obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Brošura sadrži slijedeća kratka poglavlja: Uvod ; Kada nastaje Alzheimerova bolest? ; Što uzrokuje Alzheimerovu bolest? ; Koji su znakovi tipični za Alzheimerovu bolest? ; Rani znakovi ; Kasniji znakovi ; Stadiji Alzheimerove bolesti ; Preklinička faza ; Blagi spoznajni poremećaj (MCI) ; Blaga demencija ; Umjerena faza Alzheimerove demencije ; Uznapredovala Alzheimerova bolest ; Kako dijagnosticirati Alzheimerovu bolest? ; Što s bolesnikom kod koga se ustanovi kognitivni deficit? ; Kako napreduje Alzheimerova bolest? ; Kako liječiti Alzheimerovu bolest? ; Zaključak ; Literatura ; Upute za skrbnike.

Prema našim i svjetskim procjenama broj osoba s Alzheimerovom bolešću (AB) i drugim demencijama povećao se u Hrvatskoj između naših dviju konferencija za jednu do dvije tisuće i približava broju od 88 tisuća. Lijekovi koji bi izliječili AB ili znatno izmijenili prirodan tijek bolesti još nisu pronađeni, ali ohrabruje sve više znanstvenih - spoznaja o toj bolesti, što nam daje za pravo nadati se da ćemo u (skorijoj) budućnosti svladati ovu tešku bolest ili barem moći znatno kvalitetnije s njom živjeti. Naš prijedlog nacrta Nacionalne strategije borbe protiv Alzheimerove bolesti još uvijek čeka na usvajanje, ali ne i svi mi - profesionalci i volonteri koji se u praksi •svakodnevno susrećemo s osobama s demencijom i njihovim bližnjima. Ideje iz našega plana o borbi za kvalitetu života osoba s demencijom, poštovanja njihove osobnosti i specifičnih potreba nailaze na sve širu primjenu. Nakon što je u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru prošle godine otvorena naša prva dnevna bolnica za oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih demencija, i u domovima za starije i nemoćne počeli su se otvarati odjeli specijalizirani za njegu i skrb takvih osoba, a u onima koji se projektiraju takvi odjeli postaju standardom. Naša udruga vrlo je dobro povezana sa svjetskim i europskim udrugama za Alzheimerovu bolest, pa posredstvom njih i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Aktivno sudjelujući na svim važnijim svjetskim kongresima o Alzheimerovoj bolesti i drugim demencijama u stalnom smo doticaju s najnovijim znanjima i trendovima. Tuđe, kao i vlastite spoznaje i iskustava, čine nas sve svjesnijima da je potrebna specijalistička edukacija obiteljskih liječnika i formalnih njegovatelja, te šira obrazovanost obiteljskih skrbnika i javnosti o tome kako osobama s demencijom pomoći da što dulje ostanu samostalni, unatoč umanjenjima njihovih spoznajnih sposobnosti. Zato je, kako ste to zatražili i vi - sudionici prošlogodišnje edukativne konferencije o Alzheimerovoj bolesti, ovogodišnji EdukAl 2016. još više usmjeren prema praksi i pitanjima demencije i društva. Zahvaljujući u ime Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest na odzivu i svemu što svakodnevno činite za osobe s demencijom i njihove obiteljske skrbnike, želim da i s ove konferencije ponesete nova saznanja i uspješno ih primijenite u praksi.

The 2016 Dementia in Europe Yearbook focuses on decision-making and legal capacity issues in dementia. e report provides an overview of how legislation regulates the issue of legal capacity in questions such as contractual capacity, testamentary capacity, criminal responsibility, civil responsibility, marriage and voting. It also looks at the topic of consent to treatment and research and refers to the existing legal provisions for people who are not able to provide informed consent, including advance directives and healthcare proxies. e last part of the report, introduces the topic of substitute decision making and provides an overview of guardianship measures across Europe. It covers, in particular, court-appointed guardians and lasting powers of attorney. 31 countries have participated in this comparative report, including most Member States of the European Union as well as Jersey, Monaco, Norway, Switzerland and Turkey.

Tijekom 2010. procijenjeno je da 4, 7 milijuna osoba iznad 65 godina starosti boluje od Alzheimerove bolesti, te da takve osobe zauzimaju trećinu svih smrtnih slučajeva. Do 2050. godine broj oboljelih porast će na 13, 8 milijuna, a činit će 43% svih smrtnih slučajeva kod osoba starijih od 65 godina. Samim time ova bolest predstavlja značajnu opterećenost osoba koje se skrbe o oboljelima te velike troškove za obitelj, zaposlenike i društvo. Briga o oboljelom članu obitelji sa sobom nosi negativne učinke, u 56% slučajeva financijske probleme te u 53% slučajeva konflikte unutar obitelji. Osobama s demencijom potrebna je pomoć u svakodnevnim aktivnostima i svakoj pojedinoj promjeni u ponašanju. Članovi obitelji koji se brinu o oboljelome s demencijom imaju više razine hormona stresa, smanjenu imunološku funkciju, usporeno cijeljenje rane i veću učestalost nastanka hipertenzije i koronarnih bolesti u usporedbi s njegovateljima koji se brinu o osobama bez demencije. Kako bolest napreduje oni se susreću s višestrukim izazovima koji nerijetko izazivaju promjene u njihovoj vlastitoj dobrobiti. Iako se češće stavlja naglasak na negativne utjecaje, u posljednje vrijeme sve se više otkriva pozitivna strana brige o oboljelom u smislu osjećaja zadovoljstva i korisnosti. Osobe koje brinu o oboljelom sve više se oslanjaju na vjeru kao izvor snage za borbu sa svim problemima koje sa sobom nosi briga o oboljelom. Povjerenje u Boga smanjuje stres njegovateljima, osobito kada je u pitanju prognoza, tijek i ishod bolesti. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da je duhovnost važna i kod oboljelih od kroničnih, ozbiljnih i terminalnih bolesti. Duhovnost kod tih osoba ima pozitivan utjecaj na zdravlje i dobrobit oboljelog, a vjera u povezanost s Višim bićem daje značenje patnji i smisao života. Fizičko okruženje ima značajan utjecaj na kvalitetu života oboljelih. Iako je vlastiti dom najpoželjnije mjesto na kojemu bi oboljeli željeli dočekati smrt, većina smrtnih slučajeva ipak se događa u bolnicama i ustanovama za starije i nemoćne. Studije su pokazale učinkovitost psihosocijalnih intervencija za njegovatelje u smislu stvaranja klinički i socijalno značajnih napredaka za psihološku i duhovnu dobrobit njegovatelja. Ipak, te se intervencije u praksi rijetko provode.

UVODNO PROMIŠLJANJE Prošlo je već više od 110 godina otkako je Alzheimerova bolest (AB) po prvi puta opisana u stručnoj literaturi. Od samog početka zauzet je izrazito fatalistički stav u smislu da se radi o ireverzibilnom, progredijentnom, infaustnom stanju, demenciji koja poglavito napada mlade ljude, one od 50 i manje godina, te da nismo u mogućnosti čak niti dijagnozu potvrditi tijekom života bolesnika, već sa sigurnošću o toj dijagnozi možemo govoriti tek post-mortem. Smatralo se da ovu demenciju ne možemo rano dijagnosticirati, kamoli prevenirati ; te da se radi o bolesti za koju nema, niti će ikada biti lijeka. S druge strane, za utjehu držalo se da je AB rijetka demencija i da stoga «ta drama» neće pogoditi nas, već samo rijetko, tamo negdje drugdje, nama neke nepoznate nesretnike. Trebalo je proći puno godina, pa i više od 70, da se o AB počne drugačije razmišljati, a onda i postupati. Poznato je da psihofarmakološka era započinje ranih 50-tih godina, kao prvi lijek, ne računajući litij i neke barbiturate, navodi se klorpromazin (koji ulazi u standardno psihijatrijsko liječenje 1952. godine). Nakon ovog prvog psihofarmaka, ubrzo na svjetsku scenu dolaze brojni drugi lijekovi, različitih skupina (antipsihotici, anksiolitici, hipnotici, antidepresivi, stabilizatori raspoloženja itd.). Međutim, do pojave prvog antidementiva smo se načekali ; nevjerojatan je taj odmak od čak 40 godina od pojave prvog antipsihotika do pojave prvog antidementiva (takrin), tj. lijeka s indikacijom za AB. To dakako nije slučajno, drugačije se razmišljalo o AB nekada, a drugačije je to u zadnje vrijeme. Danas, sve ono što je navedeno za AB na početku ovog Uvoda ustvari ne stoji, dapače gotovo je suprotno od onoga kako se prije smatralo. AB je najčešća demencija, koja u pravilu pogađa starije osobe, to je tipična bolest III. životne dobi, danas se AB dijagnosticira rano i svakako za života, kako bi je se moglo što prije započeti tretirati, doduše još uvijek simptomatski. Danas imamo 5 odobrenih lijekova za AB (ipak više od ništa), no daleko je to od onoga što bismo željeli – a to je izlječenje od AB, koje za sada nitko nigdje još uvijek ne može pružiti. Stoga je ovo područje, vjerojatno, danas jedno od najživljih, navodno se više od 100 supstanci testira u određenim fazama kliničkih ispitivanja, i čeka se novi lijek. Nažalost čeka se već duže od 13 godina, i svi postaju pomalo nestrpljivi, ali se ne odustaje, dapače....

Otkako je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO ; eng.: VVorld Health Organization / WHO) 2012. godine proglasila Demenciju javno- zdravstvenim prioritetom, svaka zemlja članica SZO ima preporuku izraditi svoj nacionalni plan / strategiju kako se nositi s ovom rastućom prijetnjom, koja je već sada poprimila sva obilježja epidemije 3. milenija. Demencija danas, a to je najvećim dijelom Alzheimerova bolest (AB), zahvaća preko 47 miliona ljudi na Svijetu, a projekcije do 2050. godine govore i o preko 115 miliona oboljelih, lako AB slovi kao neizlječiva, danas se smatra da se pridržavanjem zdravog stila života, koji obuhvaća zdravu prehranu, izbjegavanje rizičnog ponašanja (pušenje, trauma glave), uz umjerenu fizičku aktivnost - može smanjiti rizik razboljevanja za čak nekih 30-ak posto. Rana dijagnostika demencije omogućava i raniju intervenciju, kako sa standardnom terapijom postojećim antidementivima tako i mogućnost participiranja u potencijalno inovativnom liječenju, koje bi moglo imati utjecaja i na modifikaciju samog tijeka bolesti. Po relativno brzom dijagnosticiranju i određivanju standardne terapije, kako one farmakološke tako i one ne-farmakološke na red dolazi kontinuirana skrb za oboljele, koja u svakom trenutku bolesti treba biti sveobuhvatna i dostojanstvena do samog kraja, a pored oboljelog uvijek treba obuhvaćati i njegovatelja odnosno obitelj oboljelog. U postizanju svega navedenog dobra suradnja tj. timski rad liječnika (obiteljske medicine, gerijatra, neurologa, psihijatara) i medicinske sestre/tehničara, kao formalnih njegovatelja, izrazito je važna i nezaobilazna. I to, počevši od samog početka, od prevencije i edukacije, do (diferencijalne) dijagnostike, (ne- farmakološkog) liječenja i skrbi za oboljelog i neformalnog njegovatelja, ali i u grupnom radu s čitavom obitelji osobe oboljele od demencije. Zaključno, danas, kada još uvijek nigdje u svijetu, osobama s AB ne možemo pružiti izlječenje, kvalitetna skrb za osobu s demencijom je izrazito bitna u menadžmentu AB, kako za samog oboljelog od AB tako i za njegovu obitelji, ali i društvo u cjelini.

Jedno od najvećih postignuća čovjeka, onoga što je svojim radom, trudom i željom postigao, jest da je poletio, ali isto tako, ako ne i veće postignuće, je produženje prosječnog ljudskog vijeka. Jedno i drugo se bilježi u posljednjih 100 godina. U odnosu na pračovjeka koji je vjerojatno isto želio letjeti, dok je gol i bos skupljao i lovio hranu, a koji je rijetko poživio dulje od 30-tak godina, moderan čovjek je evolucijski, postupno tu granicu udvostručio, na nekih 60-tak godina, ali još uvijek nije bio poletio. Tako je bilo relativno dugo, ali to čovjeku nikako nije bilo dovoljno jer je on oduvijek maštao o letenju, ali i o eliksiru koji bi mu omogućio dugotrajni život. U to vrijeme samo izuzetno, a nikako prosječno, su pojedinci tu granicu premašivali. Iako eliksir dugovječnosti još uvijek nije pronađen, dogodila su se druga civilizacijska poboljšanja – čovjek je poletio, i to ne samo po našem nebu, nego se vinuo i u svemir. Drugi tehnološki napredak, onaj u proizvodnji hrane, poboljšanju općeg standarda stanovanja i življenja, napredak u preventivnoj i kurativnoj medicini, itd., (in)direktno su doveli do produljenja ljudskog života, sada već na gotovo 300% od onog prvobitnog. Da je to upravo tako najbolje svjedoči značajna razlika, koja još uvijek postoji, ali se isto tako i smanjuje kako se te zemlje razvijaju, u prosječnoj duljini života između tzv. razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Danas je očekivana životna dob, poglavito za žene, u Japanu prešla 90 godina, a slično je i u mnogim zemljama zapadnog svijeta, uključujući Hrvatsku. Za očekivati je da će uskoro svatko od nas osobno poznavati nekog stogodišnjaka. Guinness-ova knjiga svjetskih rekorda govori o dokumentiranoj ljudskoj dugovječnosti i preko 122 godine, te uvodi novu prestižnu kategoriju tzv. superstogodišnjaka, onih 111+, kojih je 2014. pobrojano čak 73 u svijetu. Kako se sve čini, u ne tako dalekoj budućnosti i oni će biti naši uobičajeni susjedi, iz razloga što ljudi žele živjeti dulje, po mogućnosti kao Matuzalem (koji je navodno živio 969 godina). Međutim, nažalost, sve ima svoju cijenu, pa tako i dugovječnost. Tipična bolest III. životne dobi je Alzheimerova bolest, čiji rizik razbolijevanja raste s godinama života, no čini se da taj rizik od oko 50% postiže plato s nekih 90 godina i da ipak ne raste dalje. Pred svima nama je sada riješiti problem, kako živjeti dugo a bez AB, ili makar za početak, kako reducirati rastući rizik razbolijevanja od AB i kako živjeti kvalitetnije s AB. To je sigurno moguće, kroz određene preventivne mjere i znanstvena istraživanja, no trebati će vremena i puno ulaganja. Nema sumnje da je taj san ostvariv. Dugo vremena čovjek nije mogao letjeti, a sada svi lete, za vjerovati je da će tako u budućnosti i dugi život bez Alzheimera za sve biti moguć.

Cilj istraživanja bio je ispitati može li se Testom Skrivenog Objekta (TSO) razlikovati ispitanike s blagim kognitivnim poremećajem (Mild Cognitive Impairment, MCI, prema DSM5 mali neurokognitivni poremećaj, Mild Neurocognitive Disorder) i Alzheimerove bolesti (AB) od kontrolne skupine. TSO se izvodi u zatvorenoj, cilindričnoj areni promjera tri metra, okružene tamnoplavim, neprozirnim zastorom. Ispitanici imaju zadatak pronaći cilj koji nije vidljiv, već se za orijentaciju moraju poslužiti ranije zapamćenom pozicijom cilja u odnosu na početnu poziciju i/ili tzv. distalne orijentire. TSO se koristi za testiranje obje vrste prostorne orijentacije, alocentričke i egocentričke, a prilikom tog ispitivanja korištena su tri podtesta: alocentričko-egocentrički, egocentrički i alocentrički (svaki se sastojao od osam ponavljanja). Kada ispitanik smatra da je pronašao cilj, obilježi ga štapom na kojem se nalazi LED lampica. Izmjerena udaljenost između mjesta gdje je bio prikazan cilj i pozicije LED lampice predstavlja vrijednost izmjerene pogreške, a u analizi sposobnosti prostorne orijentacije ispitanika rabi se srednja vrijednost unutar svake podgrupe testova. U ispitivanju su sudjelovale 93 osobe podijeljene u tri skupine: zdravi ispitanici mlađi od 55 godina (N = 50), zdravi ispitanici stariji od 55 godina (N = 16), te ispitanici sa AB i različitim podtipovima MCI (N = 27). Zdravim ispitanicima smatrani su oni s MMSE (Mini-Mental State Examination) vrijednošću ≥28. Ispitanici s AB i MCI su imali statistički značajnu razliku u izmjerenoj srednjoj vrijednosti pogreške u alocentričkom-egocentričkom podtestu (median 53.2) u odnosu na starije (median 19.8) i mlađe (median 22.9) kontrole. Razlika je bila prisutna i u vrijednosti izmjerene pogreške u egocentričkom podtestu (median 49.1, 22.3, 19.8, respektivno). Pomoću TSO već smo na navedenom uzorku uspješno razlikovali skupinu ispitanika s MCI od kontrolne skupine kognitivno normalnih ispitanika. U svrhu još preciznijeg utvrđivanja razlika u izvođenju podtestova prostorne orijentacije između pojedinih podvrsta MCI, a kojima bi se još točnije moglo predvidjeti napredovanje pojedinih podvrsti MCI u AB, istraživanje ćemo nastaviti na većem broju ispitanika svih navedenih skupina.

Tekstovi o Alzheimerovoj bolesti ili općenito o demenciji na hrvatskom jeziku do unazad desetak godina su predstavljali rijetkost, no u zadnje vrijeme počeli su se pojavljivati. Iako su knjige o demenciji postojale i ranije na drugim, tzv. velikim, jezicima, zainteresiranost naših autora, prevodioca i nakladnika, primjećujemo tek u zadnje vrijeme što korelira s povećanom svjesnošću o važnosti Alzheimerove bolesti za suvremeno društvo. Nadalje, i veći broj stručno- znanstvenih publicistika na području demencija, kako u svjetskim tako i domaćim stručnim časopisima, zatim interes medija (novine, radio, TV, lm) za ovu problematiku, doprinijeli su pojavi knjiga na hrvatskom jeziku koje obrađuju ovu tematiku. Kada govorimo o knjigama koje pišu o demenciji, onda tu možemo razlučiti najmanje dva područja: postoje stručno-znanstveni tekstovi za profesionalce s jedne strane te popularni tekstovi namijenjeni laičkoj tj. općoj populaciji. Za očekivati je, s obzirom da se radi o području medicine, da će veći broj tih knjiga biti udžbeničkog karaktera namijenjenih određenim segmentima (budućih) profesionalaca, kao što su studenti, medicinske sestre, liječnici, psihijatri, neurolozi, psiholozi, općenito zdravstveno osoblje. No, kako se ne radi o rijetkim bolestima, već uključujući i njegovatelje, zahvaćen je velik broj ljudi, pojavljuje se i znatan interes za knjigama koje bi bile namijenjene ne- medicinarima, tj. laicima. Dapače, baš su laicima i ne-medicinarima na neki način i potrebnije te knjige na hrvatskom jeziku, jer oni manje posežu za stručnom literaturom na stranom jeziku. Od prijevoda strane literature na hrvatski jezik treba ovdje svakako istaknuti integralni prijevod (936 str.) američke psihijatrijske klasi kacije DSM- 5 u izdanju Naklade slap iz Jastrebarskog, 2014. godine, a koji sadrži poglavlje o «Neurokognitivnim poremećajima», što je novi terminus technicus za demencije. Od udžbeničke literature izdvajamo knjigu Psihijatrija urednika Begić, Jukić i Medved, u izdanju Medicinske naklade iz Zagreba iz 2015. godine, a koja sadrži poglavlje «Organski duševni poremećaji» u kojemu se opširnije govori o Alzheimerovoj bolesti i drugim demencijama. Kao primjer teksta za poslijediplomsku i stalnu edukciju ističemo knjigu «Praktičan pristup bolesniku s demencijom (Frontotemporalna demencija i Alzheimerova bolest)», urednika Klepac i Borovečki, u nakladi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz 2016. godine. Do konca 2016. godine očekuje se da u izdanju Medicinske naklade izađe interdisciplinarni sveučilišni priručnik pod naslovom «Alzheimerova bolest i druge demencije - rano otkrivanje i zaštita zdravlja», urednika Tomek-Roksandić, Mimica i Kušan Jukić. Knjiga autorice Ljiljane Kerepčić Ratkaj, koja je u 2016. godini zapaženo promovirana na više mjesta, prva je hrvatska knjiga koja govori o demenciji iznutra, iz perspektive njegovatelja. Autorica je ispričala svoju priču, ali je isto tako sakupila i životne priče drugih njegovatelja te je sve to ukoričeno pod naslovom «Alzheimer u mojem domu - obiteljske istinite priče», a izdavač je bio Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi. Kao svojevrsni kuriozitet, ističemo da su još 2011. godine, u izdanju Hrvatskog knjižničarskog društva iz Zagreba prevedene „Smjernice za knjižnične usluge za osobe s demencijom”, autora Helle Arendrup Mortensen i Gyda Skat Nielsen. Za očekivati je da će knjige koje obrađuju temu demencije na hrvatskom jeziku u budućnosti biti još zastupljenije, jer puno je još tema ostalo neobrađeno, a i interes za demencije općenito je sve veći. Zasigurno će se prije ili kasnije pojaviti i knjiga na hrvatskom jeziku kojoj će autor biti osoba s dijagnosticiranom (početnom) demencijom, čega u svijetu i na drugim jezicima ne manjka.

Alzheimerova bolest najčešći je uzrok progresivne demencije koju karakterizira sporo napredujući gubitak spoznajnih sposobnosti. Rizik obolijevanja raste gotovo eksponencijalno nakon dobi od 65 godina. Sa sve duljim životnim vijekom ljudi i starenjem stanovništva, Alzheimerova bolest postaje vodeći društveni, ekonomski i medicinski problem, pogotovo kada se zna da još uvijek nema uzročne terapije. Neurofibrilarni snopići jedna su od dvije glavne neuropatološke promjene, a nastaju kao rezultat hiperfosforilacije proteina tau. Tretman kulture stanica ljudskog neuroblastoma SH-SY5Y okadaičnom kiselinom predstavlja potencijalni model za istraživanja fosforilacije proteina tau zahvaljujući mogućnosti proučavanja inhibicije protein fosfataza 1 i 2A. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj okadaične kiseline na fosforilaciju proteina tau na epitopima Thr231 i Ser396/404 u kulturi stanica SH-SY5Y i neuronima dobivenim njihovom diferencijacijom. Rezultati su pokazali kako okadaična kiselina nema značajan utjecaj na fosforilaciju epitopa Thr231 i Ser396/S404 u staničnoj liniji SH-SY5Y. Budući da je tretman neurona uzrokovao značajno smanjenje fosforilacije epitopa Ser396/S404, to ukazuje da je fosforilacija navedenog epitopa regulirana nekom fosfatazom koju okadaična kiselina ne inhibira. Pretpostavljeno je da se najvjerojatnije radi o protein fosfatazi 2B. U svrhu stvaranja eksperimentalnog modela za daljnja in vitro istraživanja neuroprotektivnih spojeva za liječenje Alzheimerove bolesti putem sprječavanja hiperfosforilacije proteina tau, pored navedene pretpostavke o fosfatazi 2B, buduća istraživanja trebala bi utvrditi utjecaj okadaične kiseline i na druge patofiziološki važne epitope proteina tau, kao što su Thr205, Thr212 i Ser409. Alzheimer's disease is the most common cause of progressive dementia characterized by a slowly progressive cognitive impairment. Over the age of 65, the risk of developing Alzheimer's disease increases almost exponentially with age. With the increase of life expectancy and number and proportion of older people in the population, Alzheimer's disease is becoming a leading social, economic and medical problem, especially in regard to lack of causal therapy. Neurofibrillary tangles are one of the two major neuropathological lesions, resulting from hyperphosphorylation of tau protein. As okadaic acid, by inhibiting protein phosphatase 1 and 2A, induces tau phosphorylation in SH-SY5Y human neuroblastoma cell culture, this system represents a potential model for study of tau protein phosphorylation. The aim of this study was to determine the effect of okadaic acid on tau protein phosphorylation at epitopes Thr231 and Ser396/404 in SH-SY5Y cell culture and neurons derived thereof. The results showed that okadaic acid had no significant effect on phosphorylation of Thr231 epitope and epitope Ser396/S404 in SH-SY5Y cell line. However, treatment of neurons induced a significant reduction in phosphorylation of epitope Ser396/S404, suggesting that phosphorylation of that epitope is regulated by some phosphatase that is not inhibited by okadaic acid, most probably protein phosphatase 2B. In order to establish an experimental model for further in vitro research of neuroprotective compounds for treatment of Alzheimer's disease by preventing the hyperphosphorylation of tau protein, besides the role of protein phosphatase 2B, it will be also important to determine the effect of okadaic acid on other phospho-tau epitopes, such as Thr205, Thr212 and Ser409.

Starenjem populacije povećava se i broj osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, koja čini oko 2/3 svih demencija. Radi se o teškoj, progresivnoj i za sada neizlječivoj bolesti, koja se manifestira kroz gubitak kognitivnih i emocionalnih sposobnosti, gubitak pamćenja te nemogućnost samostalnog življenja što zahtijeva cjelodnevnu skrb o oboljeloj osobi. Uloga socijalnih služba i socijalnih radnika postaje od velike važnosti, ponajprije u vidu pomoći skrbnicima i oboljelim osobama tijekom svih faza bolesti, ali i nakon smrti oboljele osobe u vidu podrške obitelji. Skrbnici se suočavaju s različitim problemima, nedostatkom financijskih resursa i podrške šire okoline. Demencije u svim svojim oblicima i fazama, zbog svojih posebnosti i povećanja broja oboljelih, predstavljaju javno-zdravstveni problem i izazov kako za društvo u cijelosti tako i za samu struku socijalnog rada. Uloga socijalnih radnika u skrbi za oboljele osobe uključuje pružanje podržavajućih, terapeutskih i edukativnih usluga osobama oboljelima od demencije, članovima njihovih obitelji i ostalim skrbnicima., With the aging of the population, there is also an increasing number of people suffering from Alzheimer’s disease, which makes up 2/3 of all types of dementia. This serious, progressive and, so far, incurable disease is manifested by the loss of cognitive and emotional abilities, loss of memory, and inability to live independently, which requires continuing care for the sick person. The role of social services and social workers is becoming very important, mainly in helping caregivers and sick persons during all stages of the disease, but also after the death of the sick person in the form of providing support to the family. Caregivers face various problems, including lack of financial resources and support from the community. Because of its specific characteristics and an increasing number of affected people, all forms and stages of dementia represent a problem of public health and a challenge for the society as a whole, and also for the profession of social work. The role of social workers in caring for the sick includes giving comfort and providing therapeutic and training services to people suffering from dementia, their family members and other caregivers.

Alzheimerova bolest (AB) danas se u svijetu smatra javno- zdravstvenom prijetnjom i zato se u mnogim europskim zemljama izrađuju strategije i nacionalni planovi. AB je najčešći uzrok demencije i zato ne čudi da je upravo ta indikacija najčešće zastupljenija u području kliničkih farmakoloških studija. Već više od desetljeća traga se za novim (etiološkim) lijekom protiv AB-a koji bi mogao modificirati prirodan lijek bolesti, lijekom učinkovitijim od sadašnje standardne simptomatske terapije antidementivima. Smatra se da je za dobru prognozu bolesti ključno pravodobno, tj. rano intervenirati, te se zato znanost usredotočuje na traženje osjetljivih, ali pouzdanih biljega za tu bolest, onih koji bi je mogli identificirati i prije kliničkih simptoma demencije. Po principu što je AB bez demencije, ako bismo uspjeli u toj ranoj, presimptomatskoj fazi zaustaviti ili usporiti bolest, vjerojatno bi svi bili zadovoljni. Paralelno s tuženjem izlječenja, u svijetu se mnogo radi i na osmišljavanju kvalitetne skrbi za oboljele i njihove obitelji, uključujući i neformalne njegovatelje. U mnogim projektima predlažu se različite tehnološke inovacije i nefarmakološke metode liječenja kako bi se olakšao svakodnevni život s demencijom, a u sklopu cjelokupnog društva prijateljski usmjerenog kad je riječ o demenciji. 7 Hrvatska nastoji pratiti svjetske trendove, društvo je sve svjesnije AB- a iako još uvijek nemamo nacionalnu strategiju za borbu protiv te bolesti. Volonteri Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest (HUAB) predano rade već od 1999. godine kako bi zajednica lakše prihvaćala oboljele od AB-a i njihove bližnje. U velikoj mjeri u tome su I uspjeli, posebno na području destigmatizacije i podizanja svjesnosti. Hrvatska alijansa za Alzheimerovu bolest trenutačno ima 26 članica i dobra je podloga za uspješno buduće lobiranje o implementaciji nacionalne strategije za borbu protiv AB-a.

Budući da još uvijek nema dovoljno dobrih i pouzdanih bioloških biljega za demenciju čeonog režnja (frontal lobe dementia, FLD), a neuroslikovni prikaz nije dovoljno dostupan, najvažnije je u svakodnevnom praktičnom pristupu bolesniku s demencijom u ambulanti opće (obiteljske) medicine odrediti psihološki profil promjena. FLD se češće naziva i frontotemporalna demencija (frontotemporal dementia, FTD). Prvi je bolest, kao i karakteristična tjelešca (Pickova tjelešca) koja su katkad uzrok te bolesti, opisao Arnold Pick 1892. godine. Stoga se više od stotinu godina bolest nazivala Pickova bolest, a još se i danas može katkad čuti starije liječnike kako umjesto termina FTD rabe taj eponim. FTD je klinička slika, odnosno sindrom koji obuhvaća skupinu različitih neurodegenerativnih bolesti što uzrokuju žarišnu (lobarnu) kortikalnu atrofiju čeonih i sljepoočnih režnjeva mozga, a primarna su mu obilježja otežana kognicija (nemogućnost planiranja i usredotočavanja, uporaba krivih objekata za krive zadatke u krivo vrijeme i slično), društveno neprikladno ponašanje, promjene osobnosti (impulzivnost, apatija, indiferentnost, itd.) te poteškoće u jezičnim (lingvističkim) sposobnostima. Pod zajedničkim kišobranom FTD nalaze se i sporadični i obiteljski slučajevi bolesti. Otprilike 40% svih oboljelih od FTD nastaju zbog nasljednih mutacija, od čega ih se oko 10% nasljeđuje autosomno dominantno. U okviru sindroma demencije, klinički na FTD otpada oko 3%, dok postmortalna analiza otkriva višu prevalenciju koja se, uzevši u obzir sve dobne skupine, kreće i do 8%. Kad se promatra samo populacija osoba sa sindromom demencije koje su mlađe od 65 godina starosti prevalencija FTD je još viša te iznosi i do 20%. Stoga je FTD po učestalosti sveukupno treći najčešći primarni uzrok sindroma demencije (nakon AB i vaskularne demencije, VaD), te drugi najčešći primarni uzrok sindroma demencije u dobi prije 65. godine života (nakon AB). Prvi simptomi FTD obično se javljaju prije 65. godine života, u prosjeku s 57 godina, dok je prosječno vrijeme trajanja bolesti od prvih simptoma do smrti iznosi 7-9 godina, iako ima i bolesnika koji dožive i do 20 godina nakon postavljanja dijagnoze. Simptomatologija FTD može se preklapati s Alzheimerovom bolesti (AB), što otežava postavljanje točne dijagnoze. Prema glavnim obilježjima kliničke slike FTD se može podijeliti u pet glavnih podskupina: 1) čeonu varijantu FTD (frontal variant of FTD, fvFTD, koja se još naziva i behavioral variant of FTD, bvFTD), 2) progresivnu netečnu afaziju (progressive non-fluent aphasia, PNFA), 3) semantičku demenciju (SD), koja se katkad naziva i sljepoočnom varijantom FTD (temporal variant of FTD, tvFTD), 4) podskupinu FTD bolesnika s prozopagnozijom, 5) skupina FTD u kojoj se pored promjena u ponašanju (bvFTD) i jezičnim sposobnostima (PNFA/primarna progresivna afazija ili Mesulamova bolest), vide i simptomi poremećaja motoričkih sposobnosti (tu spadaju: a) amiotrofična lateralna skleroza (ALS, Lou Gehrigova bolest) kod koje također dolazi do slabljenja i gubitka mišića zbog bolesti gornjeg i/ili donjeg motoneurona, b) kortikobazalni sindrom (CBS) kod kojega dolazi do degeneracije kako moždane kore tako i bazalnih ganglija pa bolest karakteriziraju parkinsonizam, apraksija, afazija, te gubitak koordinacije i povišeni mišićni tonus, a katkad i sindrom tuđe ruke (alien hand syndrome) te c) progresivna supranuklearna kljenut (PSP, Steele-Richardson-Olszewski sindrom) koja je također karakterizirana povećanim mićićnim tonusom, ali i gubitkom ravnoteže i stava tijela s posljedičnim poteškoćama hodanja i bulbomotorike. Najčešća klinička FTD je fvFTD, a karakteriziraju je disinhibicija i neprimjereno socijalno ponašanje, kao i gubitak uvida. Bolesnik nije svjestan svojeg lošeg ponašanja. Izvođenje svakodnevnih radnji je sve više otežano, a čak i kada ih bolesnik izvršava, bilo kakva sitnica ga može lako u tome omesti. Često se vidi i gubitak empatije i emocionalna otupjelost pa i prema članovima obitelji i prijateljima. Iako uobičajeno počinje podmuklo i napreduje postepeno, po čemu je slična AB, neke spoznajne domene što su tipično rano zahvaćene u AB zbog predilekcije patoloških promjena za hipokampalnu formaciju (zbog čega se AB često zove i hipokampalnom demencijom, Ball et al., 1985), npr. epizodičko deklarativno pamćenje, prostorna orijentacija i vidno-prostorne sposobnosti (Šimić et al., 1997) često nisu oštećene u ranom stadiju FTD. Ipak, ponekad smetnje pamćenja mogu biti izražene i u ranom stadiju bolesti, zbog čega diferencijalna dijagnoza naspram AB može biti otežana (Pasquier et al., 1999). I u FTD se mogu javiti simptomi tjeskobe i depresivnosti, ali su oni manje učestali nego u AB (Gustafson, 1999). To je posljedica činjenice da su u AB vrlo rano zahvaćene i serotoninergičke jezgre u moždanom deblu, napose nucleus raphe dorsalis (Šimić et al., 2009). Zbog toga se u otprilike petine bolesnika s AB i prije kognitivnog urušavanja mogu uočiti poremećaji u raspoloženju, emocionalnom doživljavanju (s verbalnom, a katkad i fizičkom agresivnošću), apetitu (i oralnom testu tolerancije na glukozu koji “maskira” vrijednosti amiloida u plazmi – Oh et al., 2015), ciklusu budnosti i spavanja (s karakterističnom agitiranošću u sumrak – sundowning confusion), kao i drugi tzv. ponašajni i psihološki simptomi demencije (behavioral and psychological symptoms of dementia, BPSD). S napredovanjem bolesti se u FTD je više gubi spontanost, inicijativa i motivacija, a izraženija je apatija te stereotipno i utilizacijsko ponašanje (nesvjesna potreba da se predmet unutar vidnog polja ili dohvata ruke uzme i koristi, što često uključuje prekomjerno jedenje slatkiša, pijenje alkoholnih pića ili pak pušenje cigareta). Za razliku od toga, većina osoba u ranom stadiju AB imaju još očuvane socijalne vještine (Pasquier, 2005). U skladu s tim je i nalaz da bolesnici s AB u tijeku bolesti tipično imaju dugo očuvanu sposobnost prepoznavanja emocija na licima drugih osoba, što nije slučaj kod bolesnika s fvFTD.