Search

Knjiga Colina Brocka „Odgoj i obrazovanje oko svijeta/ Education Around the World- A Comparative Introduction, “ namijenjena je svima koji se bave odgojem i obrazovanjem, a posebice bit će zanimljiva komparativnim istraživačima i pedagozima. Knjiga daje cjelovit uvid u važnost komparativnog i međunarodnog istraživanja odgoja i obrazovanja. Uočavaju se novo nastale ovlasti, problemi i perspektive pojedinih zemalja te se usporedbom i uvidom u razlike i kvalitete pojedinih obrazovnih sustava Europe i SAD-a, subsaharske Afrike, Brazila, Kine, Indije i Rusije dao izniman doprinos komparativnoj pedagogiji.

Prevedena su neka od najvažnijih poglavlja djela Martina Heideggera "Sein und Zeit".

U analizi duhovne situacije vremena i proučavanju znakova dolaska nove epohe može se uočiti ponovna potreba za uspostavom cjeline. Stoga se pojam svijeta, kao obuhvatni pojam, nameće kao temeljni pojam nove epohe. Prilikom potrage za suvremenim mišljenjem koje već uzima pojam svijeta kao središnji pojam, integrativna bioetika pokazuje se kao mogući odgovor, čime ujedno postaje znakom nastupanja nove epohe.

Cilj ovog rada je prikazati konkurentnost hrvatske proizvodnje pšenice, a to je utvrditi o kolikoj se proizvodnji pšenice u RH radi te dali je ona konkurentna svjetskom tržištu. Kako bi se dokazala proizvodnja i konkurentnost Hrvatske u odnosu na Europu i svijet, korišteni su različiti literaturni izvori, internet, kao i statistički podaci državnog zavoda za statistiku, te drugi odgovarajući dokumenti koji obrađuju istraživanu tematiku. U pojedinim dijelovima diplomskog rada korištene su procjene na bazi stručnih prosudbi i relevante literature. Na kraju zaključujemo da je Hrvatska konkurenta samim time što izvozi a naravno zbog razvijanja mehanizacije i stručne pomoći dolazi do povečanja proizvodnje i prinosa., The aim of this paper is to show the competitiveness of Croatian wheat production, and it is determined how much money the wheat production in the RH works and whether it is a competitive world market. To demonstrate the production and Croatian competitiveness in relation to Europe and the world, uses different literature sources, the Internet, as well asstatistical data of the Central Bureau of Statistics and other relevant documents covering researched topic. In some parts of the thesis were used estimates based on expert judgment and relevant literature. At the end of conclude that Croatia competitor simply by exporting a course for the development of mechanization and technical assistance is an in creasein productionandyield

Glavna je tema ove knjige proces prelamanja svjetsko-povijesnih epoha koji se u suvremenim prilikama prvi put odvija pod vidom otvorene mogućnosti “prijeloma” unutar ljudske prirode. Naime, napredak tehnike i shvaćanje znanja kao moći omogućilo je čovjeku mijenjanje vlastite prirode. U tom se smislu, reaktualiziranjem pitanja o biti ljudske prirode i biti tehnike, u ovoj knjizi pokušalo pridonijeti suvremenoj raspravi o uporabi tehno-znanosti u svrhu nadilaženja ljudskih bioloških ograničenja. Naglašavanjem drugačijih, a također prisutnih, promišljanja koja uključuju znanstvene, ali i neznanstvene perspektive, ponuđena je alternativa redukcionističkom pristupu svijetu i čovjeku, što je potenciralo pitanje ulaska u novu epohu u kojoj su temeljni elementi drugačije strukturirani, a znanje se razumije kao odgovornost. Knjiga se sastoji od dviju većih cjelina te njima pripadnih poglavlja i odjeljaka, uvoda i zaključka. U prvoj cjelini postavljeno je pitanje o biti ljudske prirode u sklopu čega je izloženo razumijevanje ideje ljudske prirode kroz povijest i njezino artikuliranje unutar filozofske antropologije. Zatim se pristupilo interpretaciji čovjeka kao manjkavog bića, pri čemu je posebna pažnja posvećena interpretaciji čovjeka kao manjkavog bića u Herderovoj, Gehlenovoj i Frommovoj filozofiji. Taj dio istraživanja stvorio je pretpostavke za razumijevanje moderne tehnike kao pokušaja kompenzacije biološke manjkavosti čovjeka, nakon čega je bilo neophodno sagledavanje suvremenih pokušaja samoprekoračenja čovjeka u biološkom smislu, koji se mogu prepoznati u ideji biomedicinskog poboljšanja čovjeka. Kako bi se nanovo otvorilo pitanje o konstantnosti i promjenjivosti ljudske prirode, razmotrena su transhumanistička i biokonzervativna stajališta u pogledu pokušaja biomedicinskog usavršavanja čovjeka, čime je otkrivena metafizička pozadina ideje biomedicinskog poboljšanja čovjeka. U drugoj cjelini, na pretpostavci mogućnosti tehno-znanstvenog “dovršenja” čovjeka, otvoreno je pitanje procesa prelamanja svjetsko-povijesnih epoha u kojem su uočena dva moguća ishoda: zasnivanje nove epohe unutar ljudske povijesti ili objavljivanje kraja ljudske povijesti te zasnivanje transpovijesti i ulazak u transhumano doba. U sklopu istraživanja smjene epoha uspostavljen je odnos između promišljanja povijesti i razumijevanja ljudske prirode te je ustanovljen pojam epohe kao svjetsko-povijesne cjeline i etape svjetsko-povijesnog razvoja, koja se zasniva na dominantnom tipu znanja. U tom je smislu, u suvremenoj svjetsko-povijesnoj situaciji uočeno suprotstavljanje dvaju paradigmi znanja, shvaćanje znanja kao moći i shvaćanje znanja kao odgovornosti. Time su stvorene pretpostavke za analizu duhovne situacije vremena i proučavanje znakova nastupanja nove epohe, gdje je uočena ponovna potreba za uspostavom cjeline te je zaključeno da bi pojam svijeta, kao obuhvatni pojam, trebao biti temeljni pojam nove epohe. Kako je pojam svijeta u dosadašnjim filozofijskim istraživanjima bio znatno manje zastupljen od pojma bitka, neophodan je bio pokušaj njegove rekonstrukcije. Navedeno je učinjeno analizom razumijevanja pojma svijeta u Augsburško- zagrebačkim filozofskim razgovorima, Kangrginoj i Löwithovoj filozofiji. U traganju za suvremenim formama mišljenja koje podrazumijevaju ili mogu razviti pojam svijeta kao svoj središnji pojam, integrativna bioetika nametnula se kao mogući izbor jer je razvijenom metodologijom pluriperspektivizma postala ne samo jednim od znakova nego i jednim od aktera u procesu nastupanja nove epohe. Na kraju je još jednom otvoreno pitanje antiteze metafizičkog i povijesnog mišljenja u sklopu čega su uspoređene spekulacije o budućnosti: Berdjajevljevo predviđanje dolaska “novog srednjovjekovlja” i transhumanistički scenariji budućnosti. Usporedna analiza je dovela do zaključka da ishodi prijelomnosti u duhovnoj situaciji našeg vremena nisu određeni lažnom dilemom između metafizike i povijesnog mišljenja nego istinskom dilemom između prijeloma epoha unutar ljudske povijesti ili prijeloma povijesti same, u sklopu koje metafizika i povijesno mišljenje ostaju na istoj strani dileme.

Knjiga „UNESCO – sva blaga svijeta“ skupila je i sustavno opisala svu svjetsku materijalnu baštinu koja se sastoji od kulturnih, prirodnih i mješovitih, odnosno kulturno-prirodnih, dobara, koja su se početkom 2013. godine nalazila na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Opisana su, tako, 962 dobra u 157 država, od toga 745 kulturnih, 188 prirodnih i 29 mješovitih. Autori, Višnja Grabovac, koja je napisala tekst, Branko Kladarin, koji je izabrao fotografije, i Alan Čaplar, izrađivač zemljovida, građu u knjizi strukturirali su po državama na pojedinim kontinentima, kronološkim slijedom prema godini upisa na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Države su poredane po abecedi, a na kraju prikaza za svaki kontinent nalazi se opis dobara koje dijele dvije ili više država. Posebnu vrijednost predstavlja vizualizacija lokaliteta na zemljovidima i fotografijama. Neka dobra sastoje se od više lokaliteta, a prikazani su svi lokaliteti koji se prema kriteriju udaljenosti mogu locirati na zemljovidu. Korištenje različitih boja za kulturna, prirodna i mješovita dobra, kao i posebne oznake za ugroženu baštinu (baštinu u opasnosti), olakšava pretraživanje zemljovida i povezivanje teksta, zemljovida i fotografija. Informativnost zemljovida naglašena je toponimima upisanima na sve zemljovide prema pravilima kartografskog predočavanja. Knjiga „UNESCO – sva blaga svijeta“ predstavlja zanimljivo i poučno putovanje kroz 157 država svijeta i čitatelja upoznaje s civilizacijskim postignućima i veličanstvenim prirodnim vrijednostima. Čitatelj se, tako, upoznaje s prirodnim, kulturnim i mješovitim dobrima zaštićenima u pojedinim državama, njihovim izgledom, smještajem u prostoru, vremenom uvrštavanja na UNESCO-ov popis svjetske baštine, te prema kojem od deset kriterija za upis, koja se primjenjuju za dobra, su uvrštena. Vrijednost sadržaja, kao i njegova informativnost, povećana je time što je za svaku državu priložena zastava, podaci o glavnom gradu, površini i broju stanovnika. Na taj način, čitatelju je omogućeno da uspoređuje države na pojedinim kontinentima, ali i Hrvatsku s drugim europskim i ostalim izvaneuropskim državama. Knjiga „UNESCO – sva blaga svijeta“ omogućava upoznavanje s remek-djelima ljudskog stvaralaštva kroz različite povijesne epohe i u različitim geografskim područjima, s kulturnim dobrima koja predstavljaju važne promjene ljudskih vrijednosti tijekom određenog razdoblja i u jednom kulturnom području, te s prirodnim dobrima, neusporedivim prirodnim fenomenima ili područjima izvanredne ljepote i estetske vrijednosti koji čine izvrsne primjere važnih faza povijesti, odnosno evolucije našeg planeta. Ova knjiga je izdavački pothvat vrijedan pozornosti, koristan i vjerodostojan priručnik za upoznavanje najvrjednijih prirodnih i kulturnih dobara svijeta, te doprinos hrvatskom izdavaštvu i kulturi. Struktura predstavljene građe je logična i lako sljediva, tekstovi su informativni i konzistentni, te upotpunjeni odgovarajućim kvalitetnim prilozima. Posebno impresivna je tehnička opremljenost knjige, s obiljem zemljovida i izvrsnih fotografija. Različiti i brojni prirodni fenomeni i bogatstvo kulturno-civilizacijskih slojeva predstavljeni su kao zanimljivo štivo, naglašene vizualne atraktivnosti koje pruža veliki obrazovni, i odgojni, potencijal posebno za mlade, koji trebaju razvijati svijest o nužnosti zaštite i čuvanja spomenika prirode i kulturnih dobara. Ova knjiga, ovaj izdavački projekt, šalje jasnu poruku o tome što smo baštinili, uz obvezu i odgovornost da sva ta dobra bolje upoznamo i sačuvamo za generacije koje dolaze.

U radu se daje opis Bakulinih kozmoloških shvaćanja obrađenih u prvoj i drugoj knjizi njegova djela Pravo mudroznanje za svakog čovika. Iako su ta pitanja povezana s ontološkim, teološkim i spoznajnim pitanjima naglasak je stavljen na pitanja o svijetu u svjetlu filozofskih i novijih znanstvenih spoznaja Bakulina doba. Govori se o Bakulinu objašnjavanju u stihovima cjeline svijeta i njegove uređenosti, njegovoj promjeni, svojstvima tijela koja postoje u svijetu, njihovim međudjelovanjima (gravitacijska sila), uzročnosti i sl. Posebno se ističe njegovo razumijevanje nauka o elementima pa se navode neke tvrdnje o vatri, vodi, zraku i zemlji. Dosta je i pitanja vezanih uz svjetlost i nebeska tijela i njihovo kretanje. Oštar naglasak se stavlja na ulogu Sunca za život na Zemlji. Utvrđuje se da je Bakulino djelo prosvjetiteljskog karaktera jer puku kojemu je djelo namijenjeno želi objasniti novija znanstvena postignuća na način kako bi ga svi mogli razumjeti, a to je narodni deseterac., The article describes the cosmological thoughts of Petar Bakula, mentioned in the first and second book of his work Pravo mudroznanje za svakog čovika (True wisdom for every man). Even though these issues are related to ontological, theological and epistemological issues, an emphasis is put on the issues related to the world in the light of philosophical and more advanced scientific outlooks of Bakula’s time. The article gives explanations of the world as a whole, its order and change, characteristics of the entities that exist in it, their mutual attraction (gravity), causality and other issues put out in verse. A special attention is paid to his teaching about elements, therefore some claims about earth, fire, air and water are given. A lot of space is also dedicated to elaborations about light, heavenly bodies and their movement. The role of the impact of Sun on the life on Earth also has a pivotal role in the text. It is concluded that Bakula’s work is enlightening in its essence because it tries to explain to the people of that time more recent scientific discoveries in a way which is understandable to everybody, and that is the decasyllable.

Odnos između Crkve i svijeta je kompleksan, crkve utječe na svijet, a a svijet na Crkvu. Koje je mjesto Crkve u današnjem svijetu?

Nakana je članka da ukaže na probleme odnosa između božanskoga i svetoga u doba postmetafizičkoga obrata. Autor nastoji pokazati na tragovima Heideggera, Derride i Vattimoa da religiozna obnova ili povratak religije u sekularno doba globalnoga poretka moći nije drugo negoli jedan od oblika nihilizma moderne metafizike. Religija se više ne može misliti unutar okvira tradicionalne onto-teologijske metafizike. Umjesto toga valja krenuti u susret "postmetafizičkoj vjeri" koja misli božansko iz drukčijeg odnosa čovjeka spram svetoga.

The active fight against computer crimes should engage immediately and without reserve because the damages that have been made immense and threaten even among civil incidents. Judicial authorities are faced with difficulties when conducting procedures with respect to the proposal of the field of computer crimes, since in them meet with them vague and unfamiliar topics, names, equipment, etc. Therefore, the assistance, as experts, invited specially trained experts in the field information that this material is not a party, and whose findings rely in making the appropriate legal documents. Although it is now very easy to detect whether someone has "hacked" a computer and/or system, that is, in legal terms, it must prove it. It is here that problems can arise. When having previously obtained a court order reveals the perpetrator using interception devices in telephone company, in search of his home found computer equipment, the difficulty is that you then access the computer must have a person who knows the great issues of access

Kreditne unije i slične financijske institucije danas poslovno djeluju u više od sto zemalja svijeta, a u zemljama-članicama EU-a ima više od 130.000 kreditnih unija u kojima je organizirano 83 milijuna članova i zaposleno više od 2, 3 milijuna djelatnika. Od ukupno 36 kreditnih unija u Hrvatskoj, svega 26 ih je aktivnih.

Značenje visokog obrazovanja i njegov utjecaj na društvo svake zemlje neupitan je. Ono što razlikuje visoko obrazovanje od zemlje do zemlje je njegov tretman i adekvatna strategija visokog obrazovanja. Financiranje visokog obrazovanja, općenito u svijetu dominantna je tematika kojom se bave sve uključene strane koje imaju direktne i/ili indirektne poveznice s visokim obrazovanjem. Većina zemalja u svijetu suočava se sa sve većim povećanjem potražnje za visokim obrazovanjem dok s druge strane izdvajanja za visoko obrazovanje iz državnih proračuna ne prate taj trend. Navedeno dovodi do deficitarnosti izvora sredstava kojima se financira visoko obrazovanje neovisno da li je to javni i/ili privatni sektor. Posljedica je ta, da određenom dijelu potencijalne studentske populacije slabijeg materijalnog statusa nije omogućeno studiranje te općeniti pad kvalitete studiranja. Visoko obrazovanje trebalo bi biti dostupno svima koji zadovolje kriterije upisa, neovisno o svim ostalim uvjetima. Dostupnost visokog obrazovanja u pojedinoj zemlji zapravo govori o kvaliteti modela financiranja visokog obrazovanja. Što je dostupnost visokog obrazovanja veća, podrazumijeva se da je model financiranja bolji jer omogućuje veću mogućnost studiranja potencijalnim studentima. Model financiranja pak ovisi o efikasnosti i dostatnosti izvora financiranja. Tendencija je, i zadatak većini zemalja u svijetu smanjiti izdvajanja iz proračuna za visoko obrazovanje. Spomenuto još jasnije dolazi do izražaja u ovakvim vremenima financijske krize. Krajnji cilj je povećanje izdvajanja sredstava iz privatnih izvora za visoko obrazovanje i smanjenje opterećenja državnog proračuna zemalja. U radu će stoga biti istraženi uočeni trendovi u broju i distribuciji studenata u svijetu te izvori financiranja visokog obrazovanja. Također će biti proučene i promjene u troškovima visokoobrazovnih institucija te njihov utjecaj na kvalitetu studiranja. Uz zaključak će biti navedene i preporuke te potencijalne promjene u financiranju visokog obrazovanja koje bi poboljšale kako financiranje visokog obrazovanja tako i visoko obrazovanje u cjelini.

Živimo u kaotičnom tranzicijskom razdoblju definiranom globalnom konkurencijom, neobuzdanim promjenama, brzim protokom informacija i povećanju složenosti poslova. Tempo promjena je postao toliko brz da su one tvrtke koje su se uspjele prilagoditi postale dominantne i označile posve novu eru poslovanja. Poslovanje se trenutno hvata u koštac s nastalim promjenama koje se odnose na nestašicu potrebnih vještina i stvaranje učinkovite radne snage. Radikalne promjene znače suočavanje organizacija sa pitanjima poput granice između rada i obiteljskog života, jačanje kontrole i mjerenje produktivnosti te nadzora učinkovitosti, važnost društvenog kapitala i njegovog utjecaja na poslovni uspjeh. Organizacije koje će zaživjeti u budućnosti podijeljene su u svjetove (PwC): • Plavi svijet - velike korporacije smještene u malim zemljama koje preuzimaju važnu ulogu u društvu (globalno gospodarstvo), • Narančasti svijet - specijalizirana zanimanja i stvaranje suradničkih mreža (inovacije i fleksibilnost poduzeća), • Zeleni svijet - ekološki programi koji utječu na promjene u poslovnim strategijama (svijest o kvaliteti). Generacija Y ulazi u svijet rada neopterećena konvencionalnim normama, razmišljaju na drugačiji način, imaju više smisla za poduzetništvo i neusporedivo su nezavisniji. Na promjene reagiraju različito i mogu imati planove koji se ne uklapaju uvijek u planove poslodavaca. Za svakog poslodavca izazov je prepoznati takve zaposlenike i uskladiti njihove vrijednosti i ambicije sa ciljevima i strategijom tvrtke., We live in a chaotic transition period defined by global competition, rapid change and flow of information and increasing complexity of tasks. The pace of change has become so rapid that those companies have to manage and adapt to become dominant and marked entirely new era of business. Business is currently grappling with the changes related to the lack of necessary skills and creating an effective workforce. Radical changes mean confronting the organization with questions such as: the boundaries between work and family life, to strengthen the control and measurement of productivity and efficiency of supervision, the importance of social capital and its impact of business success. Organizations will hold in the future are divided into worlds (PwC): -The Blue World - a large corporation located in small countries, playing an important role in society (the global economy);- The Orange World - specialized trades and create collaborative networks (innovation and flexibility) - The Green World - environmental programs that affect changes in business strategies (awareness of quality). Generation Y is entering the world of work unencumbered by conventional standards, thinking in different ways, have sense of entrepreneurship and they are more independent. Respond to changes in different and have plans which are not always fit into the plans of employers. For each employer is challenge to identify such employees and to align their values and ambitions with the goals and strategies of the company.

Znanstvena ovjera sekularizacije u ovome članku je okvirno područje istraživanja religiologijski relevantnih društveno-kulturalnih promjena, s posebnim naglaskom na značenju tih promjena za kršćanstvo i u samome kršćanstvu. Način na koji se promišlja o sekularizaciji pretpostavlja se kao prikladan za uvažavanje višeznačja i složenosti sekularizacijskih procesa u pogledu aktualizacije njihove hermeneutičke valjanosti za novije analize i tumačenja položaja i uloge kršćanstva i religije u suvremenom društvu i svijetu današnjice. Istodobno se nastoji oko aktualizacije relevantnih istraživanja Željka Mardešića, kako u pogledu samoga fenomena sekularizacije, tako i s obzirom na novije usporedive društveno-kulturalne procese u sadašnjosti., Scientific verification of secularization in this paper is taken as a general research framework investigating socio-cultural changes relevant in religiology, especially its consequences for Christianity and also within Christianity itself. The way secularization is here considered seems to be adequate for taking into account the polyvalency and complexity of some processes of secularization concerning its hermeneutical validity in due to further analyses and explanations of state and role Christianity and religions take in contemporary societies and in nowadays world. At the same time there is also endeavour to actualize some relevant Željko Mardešić’s researches, concerning both the phenomenon of secularization and some of comparable contemporary socio-cultural processes.

Prikaz knjige Hrvoja Klasića

Osnovna misao koja je vodila pisanje ovoga rada želi pokazati da se iz današnje perspektive u prizorima Heideggerove i Jaspersove filozofije (barem u njihovom ranijem razdoblju mišljenja i nekim izvjesnim razlikama usprkos) radi o jedinstvenom slučaju filozofije egzistencije u postmetafizičkoj filozofiji uopće, a koja, usputno rečeno, jednako ima malo srodnog s bilo kojom filozofijskom ili religijskom inačicom egzistencijalizma. Komparativnom analizom fenomenâ tubitka, svijeta, svjetovnosti dolazimo kod obojice do filozofijskog pojma egzistencije koji u svom značenju čovjekovog postojanja kao navlastitog postajanja, izmiče kako svjetonazorskoj tako i ideološkoj uklopivosti.

Udžbenik povijest veterinarstva izvorno i kronološki opisuje povijesne događaje, te razvoj veterinarske medicine i veterinarstva od antičke kulture do danas. U djelu je opisana prvi puta cjelokupna Hrvatska veterinarska povijest, a velik broj slika i obrađene arhivske građe, koji je prezentiran u knjizi, potječe iz Muzeja za povijst veterinarstva i čini njegov stalni postav. Djelo ima sva bitna obilježja monografske cjeline. Pisano je u obliku znanstvene eseistike.

Traženje odgovora na pitanje kako to da postoji svijet i još k tome red i zakoni u njemu, oduvijek je dovodilo do susreta teologije, filozofije i znanosti. Tema je ovog izlaganja na nekim primjerima pokazati kako se taj susret odvijao u razdoblju prije nastanka „nove znanosti“, a kako u razdoblju nakon što se ona pojavila. To ćemo pokušati pokazati na primjeru kozmološkog dokaza za Božju egzistenciju, koji je prije i poslije „znanstvene revolucije“ na različite načine bio susretištem i poprištem znanstvenih, filozofskih i religijskih shvaćanja o početku i podrijetlu svijeta. Stoga ćemo najprije ukratko pokazati narav tog dokaza u kontekstu ostalih dokaza za Božju egzistenciju, a zatim njegovu povijest i glavne inačice., The question regarding the existence of the world and its order and laws, always led to an encounter of theology, philosophy and science. The nature of this encounter is the theme of the article, and is observed in two phases, namely before and after the “new science” came into being. We will try to elucidate it on the example of the cosmological argument for the existence of God, which was before and after the “science revolution” a place of encounter and discussion for scientific, philosophical ad religious interpretations regarding the beginning and the origin of the world. Therefore, we shall present the nature of this argument in the context of other arguments for the existence of God, its historical development and main variants.

Glavna svrha teologije bila bi promišljanje i razumijevanje Božje objave i sadržaja vjere: otajstvo trojedinoga Boga, utjelovljenje Sina Božjega, njegov pashalni misterij, poslanje Duha Svetoga. Drugim riječima, predmet je teologije Bog koji se svojim spasenjskim djelovanjem u korist čovjeka otvara i dariva u Isusu Kristu. Konkretna osoba Isusa Krista, budući da je središnja os kršćanske vjere, daje njoj samoj i ključ za iščitavanje svega drugoga: za razumijevanje i spoznavanje Boga, čovjeka i svijeta, objave, milosti i otkupljenja, crkvene zajednice, budućnosti, morala i konkretne kršćanske prakse. Središnje mjesto Isusa Krista u teologiji proistječe ne samo iz činjenice da on objavljuje Boga, nego i zato što je ključ razumijevanja tajne zvane čovjek. Drugi vatikanski sabor predstavlja jedan od temeljnih zaokreta u povijesti Katoličke crkve, posebice u njezinu odnosu prema svijetu, prema suvremenom čovjeku i društvu, ali i u shvaćanju same sebe, svoga unutrašnjeg uređenja i poslanja. Tijekom proteklih pet desetljeća o Saboru se uglavnom govori(lo) i pisalo kao o iznimno važnom događaju za život Crkve našeg vremena, što on doista i jest jer je označio početak velikog procesa obnove koji zahvaća razne vidove života Crkve i sve njezine članove. Iako Sabor nije posebno proučavao niti posvetio ijedno poglavlje sustavnom izlaganju kristologije ili cjelovitijem kristološkom nauku, kao što se to može reći npr. za ekleziologiju, ipak nalazimo dosta kristoloških elemenata u gotovo svim saborskim tekstovima. U njima se često ističe i govori o Isusu Kristu kao središtu i temelju svakoga govora o Bogu, o čovjeku i o svijetu. Pitanje odnosa Isus Krist-čovjek-svijet nije tek nekakvo teološko ili koncilsko pomodarstvo, nego je to esencijalno i egzistencijalno pitanje kršćanstva kao takvoga, jer obuhvaća samu njegovu bit. Drugi vatikanski sabor je na neki način „izazvao“ ili pozvao postsaborsku teologiju (sve do danas!) da nastavi produbljivati misterij Isusa Krista i njegovo središnje mjesto (tj. kristocentričnost) u svekolikoj teologiji.

Ističe se prisutnost pojma u mitologiji, filozofiji i znanost. Govori se o filozofskim razmišljanjima o kozmosu te o znanstvenoj slici svijeta i svemira.

U radu se daje analiza podataka vezanih za dinamiku proizvodnje jabuka. Analizira se proizvodnja od 1961. do 2010 godine, kako po urodu tako i po površini. Daje se prikaz vezano za proizvodnju jabuka na svjetskoj razini, po kontinentima i državama. Na svjetskoj razini količina ploda jabuka se povećava. Najveći proizvođač jabuka je Kina.

Nasuprot filozofiji, teologiji i prirodnim znanostima za koje postoji samo singularni Čovjek, za političku teoriju odlučujuća je činjenica pluralnost ljudi. Politika se bavi zajedničkim i uzajamnim bivanjem različitih ljudi. Politika nastaje između ljudi i etablira se kao njihova povezanost. Sloboda postoji samo u samosvojnom međuprostoru politike. Pred tom slobodom spašavamo se u “nužnosti povijesti”, što je odvratna apsurdnost. Kad se u naše vrijeme želi govoriti o politici, mora se početi s predrasudama spram politike. One vjerno odražavaju zbiljski postojeću suvremenu situaciju, i to upravo u njezinim političkim aspektima. One nagovještavaju da smo dospjeli u situaciju u kojoj se baš ne znamo ili još ne znamo politički kretati. Predrasude spram politike očituju se u predodžbi da je unutarnja politika tkanje od laži i obmane prljavih interesa i prljave ideologije, dok vanjska politika lebdi između prazne propagande i gole sile. Otuda bijeg u nemoć, očajnička želja da se ljudi općenito liše slobode za djelovanje. Politika se uvijek i svagdje bavi rasvjetljavanjem i raspršivanjem predrasuda. Ako se želi raspršiti predrasude, mora se ponajprije ponovo otkriti u njima sadržano prošlo suđenje, dakle zapravo pokazati njihov sadržaj istine. Što je zadaća moći suđenja, ali ne kao puke sposobnosti da se pojedinačno pravilno i primjereno podredi njemu pripadajućem općenitom o kojemu postoji suglasnost, nego kao suđenja neposredno i bez mjerila. Gubitak mjerila, koji uistinu određuje moderni svijet u njegovu fakticitetu i koji ne može biti poništen nikakvim povratkom dobroj staroj tradiciji i nikakvim proizvoljnim postavljanjem novih vrijednosti i mjerila, jest dakle katastrofa moralnoga svijeta samo ako se pretpostavi da ljudi zapravo uopće ne bi bili u stanju prosuđivati stvari po sebi samima, da njihova moć suđenja nije dostatna za izvorno suđenje. U središtu politike uvijek je briga za ovako ili drugačije ustrojen svijet bez kojega oni koji se brinu i koji su politički misle da život nije vrijedan da bude življen. Gdje se skupljaju ljudi, uvijek se između njih probija svijet i u tom se međuprostoru odigravaju sva ljudska djela., As opposed to philosophy, theology and natural sciences, for which only the singular Man exists, for political theory the decisive fact is the plurality of men. Politics is preoccupied with common and mutual being of different men. It is created among men and established as their connectedness. Freedom exists only in the authentic interspace of politics. We are saved from that freedom in the “necessity of history”, which is a revolting absurdity. When one wishes in our time to speak about politics, one must start with the prejudice towards it. The prejudice accurately reflect the truly existing contemporary situation precisely in its political aspects, and suggest that we have ended up in a situation in which we do not quite or do not yet know how to move politically. The prejudice towards politics are manifest in the notion that national politics is made up of lies and deception by corrupt interests and corrupt ideology, while foreign politics hovers between hollow propaganda and brute force. This causes a flight into powerlessness, a desperate desire for men in general to be deprived of the freedom to act. Politics is, always and everywhere, preoccupied with illuminating and dissolving prejudice. If one wishes to dissolve prejudice, one must first discover the past judgment contained therein, i.e. actually show their contents of truth. This is the task of the faculty of judgment, but not as mere capability to subject the individual regularly and adequately to the general that corresponds to it and regarding which there is agreement, but as judgment directly and with no standard. The loss of standard, which truly determines the modern world in its facticity and cannot be annulled by any return to the good, old tradition or any arbitrary setting up of new values and standards, is therefore a catastrophe of the moral world only if one presupposes that men would in fact be completely unable to judge things in and of themselves, and that their faculty of judgment is insufficient for original judgment. Politics is always centered on care for the world organized in this or some different way, without which those who care and who are political, think that life is not worth living. Where men come together, the world always breaks through between them, and all human actions take place in this interspace.

Knjiga govori o društveno-političkim događajima u Jugoslaviji i svijetu uoči i tijekom 1968.godine, uključujući studentske demonstracije, ekonomske odnose unutar jugoslavenske federacije, Praško proljeće i vojnu intervenciju na Čehoslovačku u ljeto 1968.

U knjizi autor opisuje pomake, inovacije, smione tehnologije i nove odnose, koji će definirati dvadeset i prvo stoljeće. On prikazuje kako se resursi moći prilagođavaju digitalnom dobu, i kako strategije pametne moći moraju uključiti više od vojne snage neke zemlje. Informacije koje su nekada bile rezervirane za vladu, danas su dostupne za masovnu potrošnju. Internet je doslovce stavio moć na vrhove prstiju nedržavnih izvršitelja, i omogućio im da lansiraju kibernapade na vlade iz svojih domova, i da stvore sigurnosne prijetnje koje se osjećaju diljem svijeta. Ali kibernetičko doba također je stvorilo novu frontu moći među državama, prepunu prilika za zemlje u razvoju. Na početku dvadeset i prvog stoljeća, Amerika je imala oko četvrtinu proizvodnje na svijetu, i samo 5 posto svjetskog stanovništva. Bila je najmoćnija država u svijetu, nedostignuta u vojnoj snazi i u vlasništvu nad svjetskim resursima. Danas, Kina, Brazil, Indija i druge zemlje povećavaju svoje udjele u resursima svjetske moći, ali, prema zaključku autora, ostaje malo vjerojatno da će prestići Ameriku kao najmoćniju državu, pod uvjetom da Sjedinjene Države usvoje nove strategije osmišljene za globalno informatičko doba.

Dani su osnovni podaci za novi globalni digitalni model terena koji je izrađen u tri zasebne položajne rezolucije: 30" (oko 1 km), 15" (oko 500 m) i 7, 5" (oko 250 m). Većina podataka dana je za kopnena područja između geografskih širina 84°N i 56°S, a manji dio za područja između geografskih širina 84°N i 90°S. Naime, za područja Grenlanda i Antartike nisu dostupni podaci u rezolucijama 15" i 7, 5".

Predmet rada jest kvantitativna analiza hrvatske i svjetske peradarske proizvodnje za razdoblje 2005.-2009. godine. Na osnovi dostupnih statističkih podataka razlažu se osnovna obilježja peradarskog tržišta: brojnost peradi, proizvodnja mesa peradi i kokošjih jaja, te vrijednosti izvoza i uvoza peradarskih proizvoda na domaćem i svjetskom tržištu. U radu se koriste podaci državne statistike i FAOstat-a. Rezultati istraživanja pokazuju da je Hrvatska u analiziranom radoblju imala prosječno godišnje 10,3 milijuna peradi, proizvedena je 131 tisuća tona prirasta peradi i 813 milijuna kokošjih jaja. Ukupna vrijednost izvoza peradarskih proizvoda iznosila je oko 144 milijuna US $ s najvećim udjelom (64,8%) prerađevina od mesa peradi. Ukupna vrijednost uvoza iznosila je 178 milijuna US $ s najvećim udjelom (55,1%) mesa peradi i jestivih klaoničkih proizvoda. U svijetu se u istom razdoblju povećao broj peradi za 8,9% te je 2009. godine zabilježeno 20,5 milijardi kljunova. Svjetska proizvodnja mesa peradi porasla je sa 79,8 na 91,3 milijuna tona, a proizvodnja kokošjih jaja s 56,6 na 62,4 milijuna tona. U razdoblju 2005.-2008. godine povećala se ukupna vrijednost svjetskog izvoza mesa peradi za 64,7%, a kokošjih jaja za 85%. Istodobno se povećala i vrijednost ukupnog svjetskog uvoza ovih proizvoda, mesa peradi za 68,1% i kokošjih jaja za 79,5%., The work subject is a quantitative analysis of Croatian and world poultry production for the period 2005 – 2009. Based on the available statistical data, the basic characteristics of poultry are: number of poultry, poultry meat and chicken egg production, and the value of export and import of poultry products on the local and world markets. The work uses information from state statistics and FAOstat. The results show that, during the period analyzed, Croatia had an average of 10.3 million poultry, produced 131,000 tons of poultry weight gain, and 813 million chicken eggs. The total value of poultry product exports was $144 million, with poultry meat products having the largest share (64.8%). The total value of exports was $178 million, with poultry meat and edible slaughterhouse products having the largest share (55.1%). In the rest of the world, the number of chickens for the same period increased by 8.9%, and in 2009, there were 20.5 billion poultry. The world poultry meat production increased from 79.8 million to 91.3 million tons, and the chicken egg production from 56.6 million to 62.4 million tons. During the period 2005 – 2008, the total value of world poultry meat exports increased by 64.7%, and the value of chicken eggs by 85%. At the same time, the total value of world poultry meat imports increased by 68.1%, and the value of chicken eggs by 79.5%.

U radu se analiziraju neke tendencije demokracije u svijetu i u Hrvatskoj, prije svega opadanje povjerenja u demokratske institucije i smanjivanje političke participacije. Razmatraju se širi procesi promjena koji su oblikovali politički i kulturni prostor za preoblikovanje temeljnih demokratskih institucija: razaranje demokratskog građanstva kao socijalnog supstrata demokracije, marginalizaciju parlamenta kao predstavničke institucije te kartelizaciju stranaka.

Diskusije se vode o tome mogu li se pomiriti znanost i vjera. Pritom se često pretpostavlja da suvremena znanost svojim naglim napretkom sve više i sve brže tjera vjeru u škripac. Istraživanjem slijeda prirodnih događanja i njihovim opisivanjem znanstvenim jezikom znanost bi vremenom posve dokinula potrebu vjerovanja, jer bi znanje čovjeku bilo dovoljno da riješi one uvijek prisutne nedoumice kao i one posebne, nagomilane kroz povijest. Tako shvaćena znanost postavlja se kao najveći neprijatelj vjeri: veći od hedonizma, oholosti, sebičnosti ili protjerivanja Boga iz svijeta, motiviranog filozofskim, političkim ili nekim drugim postavkama. Shvaćanje Boga i svijeta te njihova odnosa je pri tome veoma upitno. Ako se uspoređuje znanost i vjera, postavlja se pitanje jesu li to riječi s točno fiksiranim značenjima ili su ta značenje ovisna o uvjetovanostima subjekta koji vjeruje ili ne vjeruje, a bavi se prirodnom znanošću. U referatu se želi pokazati da se vjera i znanost u budućnosti neće približiti ni pomiriti, ako već nisu pomirene u svom izvorištu. Neizričite prethodnice, prisutne u svakom činu ostvarene spoznaje omogućuju pitanja ne samo o sadržaju vjerovanja i znanja nego i o utemeljenju njih samih. Prisutnost tako širokog obzora u čovjeku svjedoči i tema našeg simpozija: žele se usporediti i prosuditi ljudski čini - religiozno vjerovanje i prirodoznanstveno istraživanje. U referatu je riječ upravo o tim uvjetima mogućnosti takvog uspoređivanja.

Filozofija u globalizacijskom kontekstu, prije svega ima zadaću da konceptualizira i diferencira različite dimenzije zamršenih i složenih globalizacijskih procesa i problema, da izvrši odgovarajuću pojmovnu raščlambu, izdiferencira pristupe globalizaciji, kao i njezine dimenzije te dade odgovarajuću prosudbu njezinih normativnih aspekata. Upravo u tome smislu pruža se mogućnost filozofiji i njezinim temeljnim granama i disciplinama da zajedno s empirijskim društvenim znanostima, ali i prirodnim i tehničkom znanostima, dakle interdisciplinarno i transdisciplinarno porade na izgradnji navlastite individualne i društvene svijesti i savjesti, ne samo glede etičkih implikacija globalizacije nego i odgovarajućih spoznajnih i metodologijskih pitanja. Iz tih se razloga filozofska i interdisciplinarna međunarodna znanstvena manifestacija Dani Frane Petrića pokazala kao idealni forum za to da se, u skladu s njezinom brižljivo njegovanom tradicijom interdisciplinarnosti i pluriperspektivnosti, pristupi promišljanju odnosa filozofije i globalizacije. U ovome zborniku objavljen je izbor od dvadeset i osam radova na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, nastalih na temelju priopćenja sa spomenutog skupa.

Zanimanja za ponovni Isusov dolazak i svršetak svijeta oduvijek su bila zanimljiva, a aktualna čak i u Isusovo vrijeme. Isus je poučavao svoje učenike da žive neopterećeno s obzirom na svršetak svijeta i da se ne daju zavesti od lažnih proroka koji ih žele samo uznemiriti. Tu spoznaju o svršetku svijeta Bog je zadržao samo za sebe. Nije dano ljudima da išta znaju, jer bi to izazvalo neviđen nemir i praktično nemogućnost života na zemlji. U tom kontekstu trebalo bi razumjeti i uvijek novo medijsko najavljivanje svršetka svijeta i svega što bi to konkretno značilo za čovjeka.

Članak je dorađena i proširena verzija izlaganja održanog na znanstvenom simpoziju »Duh i misao Željka Mardešića: metamorfoze svetoga u suvremenom svijetu«, održanom u Zagrebu 17. lipnja 2011., o petoj obljetnici smrti Željka Mardešića. Autor u članku pobliže analizira Mardešićevo svjedočanstvo o osobnom sudjelovanju u dijalogu između vjernika i nevjernika za vrijeme vladavine bezbožnoga komunističkog režima, a na koje se nadovezuje i Mardešićeva i autorova dijagnoza stanja dijaloga u današnjemu hrvatskom društvu i Crkvi. Članak je podijeljen u nekoliko dijelova u kojima autor postupno analizira Mardešića i zajedno s njim razvija svoja promišljanja o važnosti i vrijednosti dijaloga za vjeru i kršćanstvo, ali i za svjetovno društvo. U prvom dijelu autor ističe novost i važnost teološkog otkrića dijaloga na Drugome vatikanskom koncilu, jer je to činjenica koja je odigrala presudnu ulogu ne samo u Mardešićevu osobnom životu kao vjernika, nego i u njegovom profesionalnom životu kao znanstvenika. Na ta se promišljanja nadovezuje kratka, ali bitna misao o teološko-eklezijalnom smislu i značenju dijaloga kao služenja u ljubavi, opet činjenica koja je bitno odredila Mardešićevo djelovanje i istraživanje. U idućem dijelu autor analizira Mardešićev susret s dijaloškim otvaranjem Crkve na Koncilu i njegovo upoznavanje. Na to se onda nadovezuju analize Mardešića kao aktivnog sudionika dijaloga s marksističkim nevjernicima u bivšoj državi te izlaganje Mardešićeve kritičke prosudbe (ne)ostvarenoga dijaloga, bilo onoga s nevjernicima bilo onoga u suvremenoj Hrvatskoj nakon demokratskih promjena. U tom smislu autor istražuje odgovor na pitanje, koje je već postavio Mardešić, gdje su odjednom nestali nevjernici nakon demokratskih promjena? U nastavku članka autor promišlja izazove dijaloga s pogledom u budućnost kojom ne vlada čovjek, nego Bog, a što je presudna poruka duha i slova Koncila koji je Crkvu otvorio dijalogu, tj. Bogu trojstvene ljubavi i posljedično potaknuo je i ohrabrio Tonči Matulić, Željko Mardešić: svjedok z 354 aboravljenog dijaloga na dijaloško otvaranje svijetu, a po primjeru samoga Boga Oca u činu utjelovljenja njegova Sina Isusa Krista u snazi Duha Svetoga. Kršćanski dijalog, stoga, nije nikakva taktika, a još manje pomodarstvo, nego je on eminentno kršćanska zadaća koju zahtijeva evanđeosko obraćenje u vjernosti Isusu Kristu i njegovoj Zaručnici – Crkvi. Na kraju članka autor donosi zaključne misli koje, kao na početku članka, imaju svoje biblijsko- teološko uporište ne bi li prodornije potaknule čitatelja/icu na priznavanje i prihvaćanje bitne kršćanske pretpostavke dijaloga, kako među vjernicima u Crkvi tako i dijaloga sa svijetom, a to je evanđeosko obraćenje. Mardešić je naglašavao obraćenje na koncilsko kršćanstvo, no pod time nije mislio ništa drugo doli samo evanđeosko obraćenje kojemu se iznova podvrgnula sveopća Crkva na Drugome vatikanskom koncilu., The contribution is an updated and extended version of a paper presented at the scientific symposium on the »Spirit and Thought of Željko Mardešić: Metamorphoses of the Sacred in Modern World« that took place in Zagreb on 17 June 2011, on the occasion of the fifth anniversary of the death of Željko Mardešić. The author analyses in detail Mardešić’s testimony to his personal involvement in the dialogue between believers and non-believers under godless communist regime, followed by Mardešić’s and the author’s diagnosis of the status of the dialogue in today’s Croatian society and the Church. The article is divided into several sections in which the author fully analyses Mardešić and together with him develops his ideas about the relevance and value of dialogue to faith and Christianity and to secular society. In the first section the author points out the novelty and importance of the theological discovery of dialogue at the Second Vatican Council, a fact that played an essential role not only in Mardešić’s personal life as a believer, but also in his professional life as a scientist. These contemplations are followed by a brief but vital thought about theological and ecclesial purpose and meaning of dialogue as serving in love, again a fact that essentially defined Mardešić’s activity and research. In the next section the author analyses Mardešić’s experience of dialogue opening by the Church at the Council. This is followed by analyses of Mardešić as an active participant in the dialogue with Marxist non-believers in the former state and a presentation of Mardešić’s critical evaluation of the dialogue (non-)realised with non-believers or in modern Croatia after the democratic changes. In this context the author examines the answer to the question already asked by Mardešić: where have suddenly the believers disappeared after the democratic changes? The author goes on to contemplate the challenges of the dialogue with a prospect of the future that is not governed by man but by God, which is the essential message of the spirit and letter of the Council that opened the Church to dialogue i.e. God. Christian dialogue is, consequently, not tactics, and even less a fad, it is an eminently Christian task required by the evangelic conversion in staying faithful to Jesus Christ and the Church. Finally, the author makes his conclusions that have their biblical and theological foundation, in order to more poignantly encourage the reader to recognise and accept the essential Christian assumption of dialogue among believers in the Church and with the world, and this is the evangelic conversion. Mardešić emphasised the conversion to Council Christianity, meaning the evangelic conversion to which the universal Church returned at the Second Vatican Council.

Umijeće razgovora ima dugu filozofsku tradiciju koja se sastoji od posjeta i od uzvraćanja posjeta, navodi Alexander Thumfart. Upravo su tako izgledali Augsburško-zagrebački filozofski razgovori vođeni u Augsburgu 1988., Zagrebu 1990. i ponovo u Augsburgu 1993. godine. Augsburško-zagrebački filozofski razgovori bavili su se problemom svijeta u filozofiji, odnosno problemom filozofije u svijetu, čime je pojam svijeta dospio u središte filozofskog promišljanja. U ovom će se izlaganju kozmološko i antropološko određenje pojma svijeta izložiti na temelju proučavanja znanstvenih radova proizašlih iz Augsburško-zagrebačkih razgovora, naknadno objavljenih u časopisu Filozofska istraživanja. S druge strane, može se reći da je danas, dvadeset godina nakon Augsburško-zagrebačkih razgovora, proširenjem predmetnog polja bioetike od medicinske etike do integrativne bioetike, promišljanje pojma svijeta reaktulizirano. Naime, promišljanje se pojma svijeta kao ideje cjeline čija je temeljna odrednica sveobuhvatnost, a temeljni princip građenje, nameće kao odgovor na znanstveni partikularizam i monoperspektivizam. Kako je upravo integrativna bioetika nastala kao alternativa takvoj, isključivo znanstvenoj, slici svijeta, možemo reći da filozofija svijeta koja nastaje u okviru Augsburško-zagrebačkih filozofskih razgovora daje još jedan poticaj njezinom daljnjem razvijanju i artikuliranju.

Rad se bavi koncepcijom slikanja francuskog filozofa Jeana-Luca Nancyja. Njena je osobitost da se ona gradi u odmaku od fenomenoloških i mimetičkih pojmova kao što su reprezentacija, predodžba, pojavljivanje, otkrivanje, ili davanje. Pa ipak je pojam slikanja za Nancyja u tijesnoj vezi s ontološkim pojmovima svijeta, smisla i stvaranja ex nihilo. No ta veza opet nije od vrste »deduktivna izvođenja« pojma slikanja iz pojmova svijeta, smisla i stvaranja ex nihilo, već se slikanje određuje preko koncepta fragmenta. U radu se naznačuju linije dodirivanja i razdvajanja između ideje fragmenta i Nancyjevih eseja o slikanju., This paper discusses Jean-Luc Nancy’s conception of painting. According to Nancy, painting could not be properly understood relying on phenomenological notions such as representation, appearing, disclosure, or giving. Instead, Nancy relates painting with the ontological notions such as world, sense, and creation ex nihilo. Nevertheless, this relation is not a kind of “deductive inference” of the notion of painting from notions of world, sense and creation ex nihilo, but the notion of painting is defined through the concept of fragment. Therefore, the attempt of the paper is to draw dividing and connecting lines between the notion of fragment and Nancy’s essays on painting.

U radu je prikazana novoobjavljena knjiga pape Benedikta XVI. te njeno predstavljanje tijekom kulturne tribine u Auli Ivana Pavla 2 na Trsatu, u Rijeci.

Predmet rada jest kvantitativna analiza hrvatske i svjetske peradarske proizvodnje za razdoblje 2005.-2009. godinu. Na osnovi dostupnih statističkih podataka razlažu se osnovna obilježja peradarskog tržišta: brojnost peradi, proizvodnja mesa peradi i kokošjih jaja, te vrijednosti izvoza i uvoza peradarskih proizvoda na domaćem i svjetskom tržištu. U radu se koriste podaci državne statistike i FAOstat-a. Rezultati istraživanja pokazuju da je Hrvatska u analiziranom radoblju imala prosječno godišnje 10, 3 milijuna peradi, proizvedena je 131 tisuća tona prirasta peradi i 813 milijuna kokošjih jaja. Ukupna vrijednost izvoza peradarskih proizvoda iznosila je oko 144 milijuna US $ s najvećim udjelom (64, 8%) prerađevina od mesa peradi. Ukupna vrijednost uvoza iznosila je 178 milijuna US $ s najvećim udjelom (55, 1%) mesa peradi i jestivih klaoničkih proizvoda. U svijetu se u istom razdoblju povećao broj peradi za 8, 9% te je 2009. godine zabilježeno 20, 5 milijardi kljunova. Svjetska proizvodnja mesa peradi porasla je sa 79, 8 na 91, 3 milijuna tona, a proizvodnja kokošjih jaja s 56, 6 na 62, 4 milijuna tona. U razdoblju 2005.-2008. godine povećala se ukupna vrijednost svjetskog izvoza mesa peradi za 64, 7%, a kokošjih jaja za 85%. Istodobno se povećala i vrijednost ukupnog svjetskog uvoza ovih proizvoda, mesa peradi za 68, 1% i kokošjih jaja za 79, 5%.

Sjevernoatlantski savez u globalnim međunarodnim odnosima predstavlja najjači, najmnogobrojniji, najrasprostranjeniji, najbogatiji, tehnološki najnapredniji političkovojni savez. Pa ipak, njegova uloga, ciljevi kao i snage s kojima pokušava odgovoriti na sve raznovrsnije izazove sigurnosti globalnoga doba nisu jasno i do kraja definirane. Novi strategijski koncept, usvojen na summitu Saveza u Lisabonu, djelomično je normirao poziciju NATO-a, ali Savez još uvijek traži svoje adekvatno mjesto u sve složenijem sustavu globalizirane sigurnosti., North Atlantic Treaty Organization presents the strongest, most numerous, the most abundant, the richest and the most technologically advanced political-military alliance in global international relations. However, its role, objectives and the forces with which it tries to answer all the diverse security challenges of the global age are not clearly and fully defined. The new strategic concept, adopted at the summit in Lisbon, partially standardized the position of NATO, but the Alliance still seeks its proper place in an increasingly complex system of globalized security.

Prikazani su svijetski najsuvremeniji uzorci pletiva koje se trenutačno izrađuju na strojevima za izradu pletiva. Uzorci spadaju u tzv. grupe zamjenske ljudske kože ili druge kože. Navedene su tehničko-tehnološke zančajke strojeva za izradu navedenih pletiva, njihovi proizvođači i troškovi nabave. Također je po prvi puta u Hrvatskoj iznesena svijetska analiza prodaje strojeva za izradu pletiva. Navedena je prodaja strojeva po pojedinim ekonomskim svijetskim regijama i mjestimično po kontinentima. Također su navedeni podaci servisiranja i prodaje već korištenih mehaničko upravljanih kao i CNC (NC) strojeva i autoamta.

Nastavljaju se značajne i stalne promjene na tržištu maziva u Europi i svijetu, pa tako i na mini tržištima kao što su Hrvatska i susjedne zemlje u jugoistočnoj Europi. Trendovi potrošnje i potražnje za mazivima i baznim uljima nejednoliko su raspoređeni, ponajprije zbog općih globalnih ekonomskih zakonitosti te i dalje prisutne duboke ekonomske krize u široj regiji. Unutar regije i dalje postoje velike razlike u pogledu zahtjeva za kvalitetom i trendu rasta-pada potrošnje nakon početka krize 2008. godine. U radu je prezentirana procjena potrošnje maziva u regiji s naglaskom na Hrvatsku. Razmatrana je djelatnost lokalnih proizvođača maziva s aspekta očekivanog razvoja tržišta. Prikazan je utjecaj trendova kvalitete maziva, koji se također razlikuju na međusobno bliskim tržištima jugoistočne Europe. Dana je i procjena utjecajnih glavnih trendova na tržištu Hrvatske i tržišta u okruženju., Permanent and significant changes are continuous in the lubricants market in Europe and the world, as well as in the small markets such as Croatian and of the neighboring countries in southeast Europe. Trends regarding consumption and demand for lubricants and base oils are unevenly distributed, primarily due to the general global economic laws and of a deep economic crisis that continues in the region. Within the region there are still big differences in terms of quality requirements and of increase-decrease trends regarding consumption after the crisis break out in 2008. The estimates of consumption of lubricants in the region with emphasis on Croatia are presented. Activities of local manufactures of lubricants in terms of expected market growth are evaluated. The influence on lubricants quality, which differs significantly in otherwise close Southeast Europe markets, is discussed. Also, the estimation of influence of the main trends in the Croatian market in the region is given.

Nitko ne dvoji o tome da je Drugi vatikanski koncil bio presudan događaj u zapadnoj Crkvi XX. stoljeća. Ne samo da je utjecao na svoje suvremenike nego je postao i poziv na daljnje djelovanje u duhu njegovih smjernica koje su nerijetko bile nove i izazovne. To je značilo i posve nova ponašanja. Crkva je nakon toliko vremena pošla posve novim putem prema čovjeku i svijetu koji ga okružuje. Toga je bio duboko svjestan Željko Mardešić jer je i sam pripadao onim ljudima koji su svojim životom i djelovanjem nastojali posve biti na tragu Koncila i time u praksi učiniti djelotvornima njegove smjernice i duh. Stalno se pitajući u mijenama vremena, što je doista duh Koncila, što je ponašanje koje odgovara dostojanstvu kršćanina, sam će poći u vlastitu nutarnju potragu za onim duhom kršćanstva kojega je Koncil zacrtao. Pristup poteškoćama i problemima svoga vremena zahtjeva evanđeosko-koncilsku svijest, kako bi se bilo suputnikom u dijalogu, mirotvornim rješenjima onoga što nas tišti. Upravo će mu njegovo sjećanje na te važne godine Drugoga vatikanskog koncila osvijetliti put spoznaje što će nositi čitav život. Koncil je za Mardešića put kojim se mora i treba ići. Samo oni koji su hrabri i žele biti angažirani u svjetlu evanđelja naći će se i sami na putu Koncila, čiji je pristup modernom svijetu i čovjeku bio posve drukčiji od svih prethodnih. U tekstu nastojimo zrcaliti Mardešićev osobni, intimni doživljaj Koncila, tamo od najranijeg sjećanja na djetinjstvo pa sve do zrele dobi, natopljene iskustvom života. I sva njegova angažiranost bila je posve koncilska i evanđeoska. Put Crkve je put čovjeka i zato je u svojem odnosu prema Crkvi i Koncilu bio toga duboko svjestan. Njegovi tragovi su danas tako jasni da su tekstovi koje je pisao bili u tome duhu Koncila., Nobody doubts that the Second Vatican Council was a milestone for the Western Church in the 20th century. Not only did it influence its contemporaries but it also became an invitation to further activity in the spirit of its guidelines that were often new and provoking. This included some quite new ways to act. After so much time, the Church embarked on a completely new path to man and the world in which he lived. Željko Mardešić was deeply aware of this, because he himself belonged to the people who in their life and activities tried to keep up with the Council and give effect to its guidelines and spirit in practice. Constantly asking himself, in the changes of time, what really was the spirit of the Council, what was the way to act that corresponded with the dignity of a Christian, he would embark on his own internal search for the spirit of Christianity that the Council outlined. The approach to the difficulties and problems of his time required evangelical and Council awareness in order to participate in a dialogue, in the peaceful solutions to what bothered us. Precisely his remembrance of these important years of the Second Vatican Council would illuminate his path to the knowledge he would carry with him through life. To Mardešić the Council is the path that should and must be taken. Only those who are brave and want to be involved in light of the Gospel will find themselves on the path of the Council whose approach to the modern world and man was completely different that that of all the preceding ones. This is an attempt to reflect Mardešić’s personal, intimate experience of the Council, from his earliest childhood memories to adulthood, soaked with the experience of life. All his involvement was absolutely in keeping with the Council and Gospel. The path of the Church is the path of man, and he was deeply aware of this in his relation to the Church and the Council. His legacy today clearly shows that his writings were in such a spirit of the Council.

Rad se bavi koncepcijom slikanja francuskog filozofa Jeana-Luca Nancyja. Njena je osobitost da se ona gradi u odmaku od fenomenoloških i mimetičkih pojmova kao što su reprezentacija, predodžba, pojavljivanje, otkrivanje, ili davanje. Pa ipak je pojam slikanja za Nancyja u tijesnoj vezi s ontološkim pojmovima svijeta, smisla i stvaranja ex nihilo. No ta veza opet nije od vrste „deduktivna izvođenja“ pojma slikanja iz pojmova svijeta, smisla i stvaranja ex nihilo, već se slikanje određuje preko koncepta fragmenta. U radu se naznačuju linije dodirivanja i razdvajanja između ideje fragmenta i Nancyjevih eseja o slikanju.

The aim of this paper is to research the influence of Quality Managing System ISO 9001 on the human resource management in the hotel businees practice. For the purpose of the paper it has been made desk research and the empirical research. The primarly research has been carried out using method of structural interview. In the research we have included all the hotels in Croatia which have implemented Standard ISO 9001. The experience of hotels in the world we have studied from the secondary data. The results of research show the positive influence of ISO 9001 on human resource management in the world practice as in Croatia.The impovements refers on the reduced labor turnover, better communication and cooperation such as the working enthusiasm, higher level of satisfaction, better employee participation in decision making, improved professional skills and knowledge development.

Petrićevi prigovori Aristotelovu razumijevanju beskonačnine »Svezak koji sadržava prosudbu Aristotelovih naukā« (Aristotelis dogmatum censuram continens), istaknuo je Petrić na naslovnici četvrtoga sveska svojih Discussiones peripateticae (Basel, 1581). A kazalo »Tomi quarti librorrum elenchus« otkriva da se pretežito pozabavio temama iz Aristotelove filozofije prirode. Prema Petriću, Aristotelova prirodna filozofija, obuhvaćena u 52 knjige, razmatra ne više od devet općih teorema ili teza ili problema: »o počelima prirodninā, o općim akcidentima prirodninā, o nebu, o elementima, o njihovu djelovanju i trpnji, o isparavanju, o biljkama, o životinjama, o duši.« (DP 364) Tih devet teorema zahtijevaju podrobnu raspravu da bi se ustanovilo »kako je istinita i kako točna Aristotelova prirodna filozofija« (DP 364). Problem o općim akcidentima prirodninā Petrić je sveo na prijepor o vječnosti (čitaj: beskonačnosti) u prirodi, tj. o vječnosti svijeta, vremena, gibanja i neba. A svoju strategiju kako osporiti beskonačnost u prirodi oslonio je na tri tvrdnje: 1. Beskonačnost matematičkog broja i matematičke veličine neprikladna je za prirodnine. 2. Te i takve dvije beskonačnosti ne postoje ni u matematici: matematički broj ne može se beskonačno uvećavati, matematička veličina ne može se beskonačno dijeliti. 3. Te i takve dvije beskonačnosti, beskonačni matematički broj i beskonačna matematička veličina, ne postoje niti mogu postojati u prirodnim brojevima ili veličinama. Petrićevi prigovori Aristotelovu pojmu beskonačnine poprimaju dva osnovna oblika: 1. Zalaganje za potpuno odvajanje matematike od fizike: »Ne smije se, ne može se iz matematičkih počela zaključivati o prirodninama.« (DP 402) 2. Finitizam u matematici i u prirodi, primjerice u tvrdnjama: »Najveća je prirodna veličina samo nebo, svijet ; nužno također postoji najmanja veličina.« (DP 403) ; »Dijeljenje, oduzimanje i mrvljenje (divisio, ablatio, destructio) zaustavit će se na najmanjoj prirodnoj veličini.« (DP 404) Još žustrije i izravnije prigovore Arsitotelu uputio je Petrić dok je osporavao beskonačnost, neprekinutost i slijed vremena. U toj je raspri Cresanin prvi put eksplicitno postavio pitanje: »Što je beskonačnina?« (Quid est infinitum? ; DP 405) Kad Aristotel u Fizici razmatra o beskonačnini, on prvo razlikuje je li to beskonačnina koja nastaje dodavanjem ili dijeljenjem. Petrić postavlja protupitanje: Jesu li te dvije beskonačnine ista beskonačnina, beskonačnina naprosto (simpliciter)? Odgovorivši da je riječ o istoj beskonačnini, Petrić lako zaključuje da vrijeme nije beskonačno. Neprekinutost vremena profesor u Ferrari osporava argumentom iz Platonova Parmenida. Najviše iznenađuje raspra o slijedu vremena: Cresaninu ona služi da izravno ospori Aristotelovu definiciju potencijalne beskonačnine. »Containing the evaluation of Aristotle’s doctrines« (Aristotelis dogmatum censuram continens) stands on the title page of volume four of Petrić’s Discussiones peripateticae (Basel, 1581). The contents »Tomi quarti librorrum elenchus« reveal that in this volume Petrić mainly deals with the topics from Aristotle’s natural philosophy. According to Petrić, Aristotle’s natural philosophy, presented in 52 books, treats no more than nine general theorems or theses or problems: »on the principles of natural things, on general accidents of natural things, on heaven, on elements, on their action and passion, on exhalation, on plants, on animals, and on soul.« (DP 364) These nine theorems require thorough discussion in order to establish »how true and how accurate Aristotle’s natural philosophy is« (DP 364). The problem of the general accidents of natural things Petrić, however, reduced to controversy over eternity (read: infinity) in nature—that is, eternity of the world, time, motion and heaven. His strategy of how to refute infinity in nature rests upon three statements: 1. The infinity of matematical number and mathematical magnitude is hostile to natural things. 2. These two infinities as such do not exist in mathematics either: mathematical number cannot be infinitely augmented, mathematical magnitude cannot be infinitely divided. 3. These two infinities as such, the infinity of mathematical number and infinity of mathematical magnitude, had neither existed or can exist in natural numbers or magnitudes. Petrić’s comments on Aristotle’s notion of the infinite tend to take two main shapes: 1. Advocacy of the complete separation of mathematics from physics: »One must not, one cannot from mathematical principles conclude on natural things.« (DP 402) 2. Finitism in mathematics and in nature, for example in the statements: »The greatest natural magnitude is the heaven itself, world ; necessarily there also exists the smallest magnitude.« (DP 403) ; »Division, ablation and destruction will stop at the smallest natural magnitude.« (DP 404) Vehement and even more explicit were Petrić’s objections to Aristotle’s understanding of infinity, continuity and succession of time. In this discussion the philosopher of Cres, for the first time, explicitly poses the question: »What is the infinite?« (Quid est infinitum? DP 405) When Aristotle in Physics discusses the infinite, he first distinguishes whether it is the infinite created by adding or division. Petrić poses a counter-question: Are these two infinites the same infinite, the infinite simpliciter? Answering that it is the same infinite, Petrić easily concludes that time is not infinite. Continuity of time professor at Ferrara refutes with an argument from Plato’s Parmenides. Petrić’s discussion of the succession of time proves most intriguing: he uses it to explicitly reject Aristotle’s definition of the potential infinite.

Pitanja koja su Martin Heidegger i Karl Jaspers ostavili filozofijskom naslijeđu nesumnjivo u cjelini svoga sadržaja pogađaju pitanje filozofije kao takve, pogotovo uzevši u obzir cijeli spektar trendovski izniklih specijalističkih pozicija unutar teorija suvremene filozofije koje često zlorabeći pojam interdisciplinarnosti sebi nastoje osigurati primat onog filozofijskog. U oba slučaja postaje izvjestan problem njezina znanstvenog identiteta. Ovo istraživanje utoliko nema veću svrhu od pokušaja određivanja značenja filozofije egzistencije u oblikovanju očito nove duhovne filozofijske situacije koja je u tijeku.

Namjera je ove knjige da svakome čitatelju omogući objektivnu ljudsku i kršćansku prosudbu o gotovo svim relevantnim temama i problemima koji su se pojavili u hrvatskom društvu posljednjih godina. Taj govor u skladu je s vjekovnom praksom socijalnog nauka Crkve koji tako pokušava svoja načela učiniti prihvatljivima svakome, bez obzira na oblik i stupanj njegove vjere. Sloboda i ponos, dva pojma na kojima počivaju razmišljanja u ovoj knjizi, nužan su preduvjet demokratskog društva. Oni nisu samo pragmatični ciljevi nego istinske etičke vrijednosti. S obzirom na to da službena politika, a i udruge civilnog društva, malo vode brigu o problemu žrtvovanja slobode i ponosa u ime nekih pragmatičnih interesa, očito je da Crkva tu vidi svoj povijesni zadatak. (Iz Predgovora, prof. dr. sc. Josip Grbac)

Priređene su za prijevod i dvojezično objavljivanje treća (god. 1936.) i prva (god. 1931./2.) izradba Heideggerova djela Ursprung des Kunstwerks, zajedno s kasnije pisanim autorovim dodatkom i pogovorom. Tekstu su dodane autorove rubne bilješke u njegovim primjercima 1. (god. 1950.) i 3. (god. 1957.) izdanja djela, kao i Reclamova izdanja (god. 1960.)

Heute sind Weltbilder mehr als anschauliche Elemente einer Kosmologie. Sie determinieren medial die Art und Weise, wie wir die Welt wahrnehmen und welches Wissen wir über sie haben. In Anlehnung an Martin Heidegger untersucht der Beitrag das Werden der Welt zum Bild von der Frühneuzeit bis in die Gegenwart. Eine zentrale Bedeutung wird dabei den Parametern eines wissenschaftlichen Entwurfs der Welt und seinen Transformationen in Bezug auf Medienwechsel (von der Zentralperspektive bis zum Computer) beigemessen. Ofak verfolgt die These, dass wissenschaftliche Bilder einem Beweis und einer Prophetie zugleich entsprechen. Ein Einblick in die Praxis der Computersimulation in den modernen Wissenschaften hilft diese These zu erhärten., Slike svijeta su danas više nego očigledni elementi jedne kozmologije. One medijalno determiniraju način na koji spoznajemo svijet i time isto znanje koje o njemu imamo. Oslanjajući se na Martin Heideggera tekst analizira nastajanje slika svijeta od ranoga novog vijeka do sadašnjice. Centralno značenje se pri tome pridonosi parametrima znanstvenog oblikovanja slike svijeta i njihovim transformacijama u odnosu prema promjeni medija (od centralne perspektive do kompjutera). Pri tome autorica razmatra tezu po kojoj se znanstvene slike istovremeno shvaćaju kao dokaz i proročanstvo. Uvid u prakse kompjutorskih simulacija na polju modernih znanosti na kraju teksta pomaže poslužiti kao potpora tezi., Today, the world image is far more than a figurative element of a cosmology. Just like a medium, it determines the way we perceive the world as well as the knowledge we possess about it. Following Martin Heidegger, the article analyses the process of becoming of the world image from the early modernity to the present times. The parameters a scientific draft of the world image displays and its transformations regarding alternating media (from central perspective to the computer e.g.) have a central meaning in this process. The author follows the idea that scientific images, which are a crucial part of the world image, serve as a proof and at the same time a prophecy. This assumption is substantiated through an insight into practices of computer simulation in modern sciences., Aujourd’hui, les images du monde sont plus que des éléments figuratifs d’une cosmologie. Elles déterminent de manière médiatique la façon selon laquelle nous apercevons le monde et le savoir que nous en avons. La contribution fait une analyse, sur le modèle de Martin Heidegger, du devenir du monde en image du début de l’époque moderne jusqu’à aujourd’hui. L’importance est accordée principalement aux paramètres d’un concept scientifique du monde et ses transformations concernant le changement des médias (de la perspective centrale jusqu’à l’ordinateur). Selon Ofak, les images scientifiques correspondent en même temps à une preuve et une prophétie. Finalement, un aperçu de la portée des simulations sur ordinateur dans les sciences modernes confirme cette thèse.

Autor u članku obrazlaže postavku o ikonoklazmu kao biti suvremene umjetnosti. Od mimezisa, reprezentacije do paradigme informacije- komunikacije slika se povijesno razvija do tjelesne prisutnosti u životu i medijskoj zbilji. Pritom se pojmovi ljepote i uzvišenosti slike umjetnosti nadomještaju pojmovima pogleda i estetskoga objekta životnoga svijeta.

U radu su prikazane su najvažnije karakteristike deset kultura (pšenica, ječam, raž, zob, kukuruz, riža, soja, bob, lupina i krumpir), te analiza njihove proizvodnje, uvoza, izvoza i potrošnje u svijetu u posljednjih deset godina. Pšenica se u svijetu uzgaja na 215 077 627 ha, prosječni prinos je 2, 818 t/ha, a najveći proizvođač je Kina s proizvednih 606 384 201 tona. Najveći uvoznik je Italija, a izvoznik SAD. Potrošnja po glavi stanovnika je 68 kg. Ječam se u svijetu uzgaja na 55 846 245 ha, prosječni prinos je 2, 519 t/ha, a najveći proizvođač je Ruska Federacija s proizvednih 17 067 362 tona. Najveći uvoznik je Saudijska Arabija, a izvoznik Francuska. Potrošnja po glavi stanovnika je 1, 09 kg. Raž se u svijetu uzgaja na 7 748 177 ha, prosječni prinos je 2, 299 t/ha, a najveći proizvođač je Ruska Federacija s proizvednih 2 629 200 tona. Najveći uvoznik je Japan, a izvoznik Njemačka. Potrošnja po glavi stanovnika je 0, 97 kg. Zob se u svijetu uzgaja na 12 062 397 ha, prosječni prinos je 2, 098 t/ha, a najveći proizvođač je Ruska Federacija s proizvednih 5 461 109 tona. Najveći uvoznik je SAD, a izvoznik Kanada. Potrošnja po glavi stanovnika je 0, 54 kg. Kukuruz se u svijetu uzgaja na 145 681 140 ha, prosječni prinos je 4, 671 t/ha, a najveći proizvođač je SAD s proizvednih 270 510 916 tona. Najveći uvoznik je Japan, a izvoznik SAD. Potrošnja po glavi stanovnika je 16 kg. Riža se u svijetu uzgaja na 153 602 613 ha, prosječni prinos je 4, 027 t/ha, a najveći proizvođač je Kina s proizvednih 183 477 415 tona. Najveći uvoznik je Meksiko, a izvoznik SAD. Potrošnja po glavi stanovnika je 80 kg. Soja se u svijetu uzgaja na 85 218 082 ha, prosječni prinos je 2, 293 t/ha, a najveći proizvođač je SAD s proizvednih 77 302 395 tona. Najveći uvoznik je Kina, a izvoznik SAD. Potrošnja po glavi stanovnika je 1, 55 kg. Bob se u svijetu uzgaja na 2 560 718 ha, prosječni prinos je 1, 577 t/ha, a najveći proizvođač je Kina s proizvednih 1 791 600 tona. Najveći uvoznik je Egipat, a izvoznik Australija. Lupina se u svijetu uzgaja na 1 034 339 ha, prosječni prinos je 1, 191 t/ha, a najveći proizvođač je Australija s proizvednih 965 095 tona. Krumpir se u svijetu uzgaja na 19 140 662 ha, prosječni prinos je 16, 591 t/ha, a najveći proizvođač je Kina s proizvednih 64 455 360 tona. Najveći uvoznik i izvoznik je Nizozemska. Potrošnja po glavi stanovnika je 32 kg.

U knjizi je sabrano dvadeset autorovih radova nastalih posljednjih godina, mišljenih i pisanih u svrhu izlaganja na simpozijima ili pojedinačnih predavanja na različitim europskim sveučilištima. Hoće li se naznačiti filozofijska pozicija koja objedinjuje sve radove u knjizi, možda je najuputnije poći od njezina naslova, koji je ujedno naslov u knjizi sadržanog pojedinačnog rada o filozofijskim nastojanjima Vanje Sutlića. Kao i u gotovo svim dosadašnjim autorovim knjigama i u ovoj se radi o različitim postajama jedinstvenog, premda višestranog, višeslojnog i višedimenzionalnog pokušaja povijesno novog shvaćanja i tumačenja bitnih misli i ishodišnih stavova cjelokupne dosadašnje filozofijske, odnosno metafizičke predaje, od rane grčke filozofije do suvremene fenomenologije, hermeneutike i meta-ontologije. Uz Sutlića i Cipru glavni su sugovornici pri tom nastojanju ovdje Gadamer i Schopenhauer, te osobito Schelling, Nietzsche i Platon. Ishodište i problemski vidokrug gotovo svih razmatranja neskriveno tvori cjelina filozofije Martina Heideggera, premda u ovoj knjizi nije izričito tematizirana. Znatan dio radova posvećen je rehabilitiranju povijesnog značenja mita i mitologije. Isto vrijedi za umjetnost, čiju bit i smisao propituje nekoliko radova, od kojih su dva na putu hermeneutičke interpretacije konkretnih umjetničkih djela: Rodinove skulpture Iris i Hölderlinove himne Arhipelag.

Plastičarska i gumarska industrija i dalje su važne industrijske grane koje opskrbljuju tržište proizvodima koji obilježavaju moderan način života – ambalažom koja čuva proizvode i pojednostavljuje njihov transport na globalnom tržištu, automobilskim dijelovima koji čine automobile lakšima i sigurnijima, te ostalim proizvode bez kojih je nezamisliva današnjica, a mogućnosti oporabe čine te materijale pogodnima i sa stajališta rastuće brige za okoliš te smanjenja potrošnje prirodnih izvora sirovina. U razvijenim zemljama plastičarska industrija se uvrstila među zrele industrijske sektore za koje je uobičajena stopa rasta približna stopi rasta BDP-a. Stoga se bitniji i rast može očekivati samo prodorom plastike u neke nova područja primjene ili zahvaljujući još nedovoljno osvojenim tržištima. Područje ambalaže ima potencijal rasta, posebice u zemljama u razvoju. Tržište medicinskih proizvoda te proizvoda za održavanje higijene i dalje će rasti, ali tu se radi o malim količinama prerađenih materijala. Primjena plastike u automobilskoj industriji usko je povezana sa razvojem situacije u privredi te se tu ne očekuju bitniji pozitivni pomaci prije no što se prevlada sadašnja svjetska kriza. Građevinarstvo bi mogli pokrenuti infrastrukturni projekti, te projekti obnove građevina financirani od strane vlada. Što se pak tiče Hrvatske u kojoj je posljednjih godina bio uočljiv rastući trend u količini proizvedenih i prerađenih polimernih materijala ova industrija u 2009. ponovno bilježi n egativne trendove. Nepripremljenost hrvatske plastičarske i gumarske industrija kao i cjelokupna privrede za opasnosti koje sobom nosi ne samo svjetska kriza, već i unutarnji problemi Hrvatske zahtijevaju ulaganje znatnih napora kako bi se zadržale postojeće pozicije, a pitanje toliko nužnoga razvoja zasigurno ostaje za neka druga/bolja vremena. Možda se čini se da je mogućost hvatanja koraka sa razvijenima nepovratno izgubljena ali ipak, s obzirom da se radio o radno intenzivnoj industrijskoj grani, polimerstvo je jedno od mogućnosti smjerova budućega razvoja Hrvatske.