Search

Hrvatski jezik ima tri narječja – štokavsko, kajkavsko i čakavsko. U današnje vrijeme velik utjecaj na govor stanovništva, ponajprije na djecu, imaju mediji, internet i tehnologija pa se dijalekatne jezične karakteristike sve više mijenjaju ili gube u korist hrvatskoga standardnog jezika. Djeca se od najranije dobi susreću sa standardnim hrvatskim jezikom jer pohađaju vrtiće, a internet i tehnologija dostupni su im od malih nogu, stoga više usvajaju standard, a odbacuju dijalekt. Zbog svega navedenog cilj je ovog završnog rada ustanoviti kolika je zastupljenost hrvatskoga standardnog jezika, a kolika kajkavskoga narječja kod ispitanika prvoga i osmoga razreda u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima. Istraživanje je provedeno 21. veljače 2017. godine. U istraživanju je iz prvoga razreda sudjelovalo osam dječaka i šest djevojčica dok je iz osmoga razreda u istraživanju sudjelovalo pet dječaka i šest djevojčica. Sveukupno je u istraživanju sudjelovalo 25 ispitanika. Pretpostavlja se da učenici prvoga razreda u najvećoj, a učenici osmoga razreda u najmanjoj mjeri čuvaju odlike kajkavskog narječja. Budući da se u radu govori o križevačko-podravskom dijalektu i hrvatskom standardnom jeziku u sustavu okomite višejezičnosti, u uvodnim poglavljima ponajprije će biti riječi o kajkavskom narječju i njegovim karakteristikama te o okomitoj višejezičnosti. U narednom poglavlju prikazano je istraživanje, njegov cilj, uzorak ispitanika, instrumenti, postupak te rezultati koji su analizirani na fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini. Iz analize rezultata proizlazi da među ispitanicima osnovnoškolske dobi prevladava hrvatski standardni jezik. No, istraživanje će pokazati i da ispitanici prvoga i osmoga razreda Osnovne škole Ljudevita Modeca u Križevcima najviše čuvaju karakteristike kajkavskoga narječja na leksičkoj razini.

Ciljevi i hipoteza Cilj je istraživanja bio zabilježiti govore u mjestima Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci i Tordinci te analizirati prikupljene jezične činjenice, stvoriti na temelju toga opis tih govora predstavljajući njihov naglasni sustav, fonološku, morfološku, tvorbenu, sintaktičku i leksičku razinu. Nadalje, zabilježene osobine usporediti s jezičnim osobinama posavskoga poddijalekta i šire, slavonskoga dijalekta, kako bi se ustvrdilo pripadaju li im ovi govori. Hipoteza je bila kako svi govori pripadaju slavonskome dijalektu, te da svi, osim svinjarevačkoga, pripadaju posavskome poddijalektu. Metodologija Građu ovoga rada čine u prvome redu tonski zapisi prikupljeni terenskim radom u istraživanim mjestima. Prvi je korak bio pronaći prikladne osobe koje bi ponudile reprezentativnu sliku govora u samome mjestu. Uvjet je bio da kazivači budu osobe oba spola te da su proveli život u istraživanome mjestu, da su tu odrasli i da tu žive i danas. S kazivačima su vođeni razgovori otvorenoga tipa. Kazivačima je uglavnom bilo prepušteno da govore o temi koja njih zanima s ciljem da govore svojim vernakularnim govorom . Jedino je jedna od tema morala biti i razdoblje Domovinskoga rata. Kazivačima je rečeno kako će se na temelju razgovora s njima stvoriti opisi govora u njihovu mjestu te su upozoreni u trenutcima kad bi snimanje započelo i kad je bilo dovršeno. Razgovori su vođeni i izvan trajanja snimanja te i s drugim osobama iz naselja što je omogućilo bolje poznavanje stanja jezičnih obilježja u mjestu te dodatni uvid u sociolingvističke okolnosti koje karakteriziraju odnos mještana prema govoru u njihovu mjestu. Građa je nakon toga transkribirana, govori su analizirani na temelju dobivenih podataka i stručne literature. Navedena su jezična obilježja, koja se pojavljuju u istraživanim mjesnim govorima, na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Pokazalo se kako postoje razlike u govoru ovisno o kazivaču pa je bilo potrebno to prikazati i sociolingvističkom analizom svakoga govora. Rezultati i zaključci Rezultat su rada opisi govora Antina, Bogdanovaca, Nuštra, Svinjarevaca i Tordinaca. Zaključak je kako ti govori pripadaju slavonskome dijalektu. Stariji se govornici još služe govorom koji pripada posavskome poddijalektu, ali mlađi većinom ne. U govoru Svinjarevaca se ni starije osobe ne služe posavskim poddijalektom, međutim, postoje naznake na temelju kojih je moguće zaključiti kako je i taj govor u prošlosti pripadao posavskome poddijalektu. Svi istraživani govori predstavljaju granicu poddijalekta stoga je njihovo proučavanje prinos poznavanju toga tipa govora. Pokazalo se kako su govori srodni, ali međusobno različiti. Svi dijele određene zajedničke karakteristike, ali njihova je distribucija različita i međusobne su razlike izražene bar u jednoj od jezičnih razina. Očit je dijalekatski kontinuum. The goal of the research was to record local idioms in villages Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci and Tordinci and to analyse the collected language material, to create a description of these idioms by representing it through its accentual system, its phonological, morphological, word formation, syntactical and lexical level. Further on, to compare the noted characteristics with language characteristics of the „posavski“ subdialect and wider, with the characteristics of slavonian dialect , in order to establish whether these idioms are a part of them. The hypothesis was that all the idioms in question are a part of slavonian dialect, and that all of them except the idiom in Svinjarevci also belong to „posavski“ subdialect. The corpus of the work are primarily sound recordings made through field work in the villages. The first step was finding appropriate people who would give a representative image of the idiom in the village. The precondition for informants were that they spent their life in the village, that they have grown up in it and that it is where they live today. Informants took part in a open-end interview. They were allowed to pick the topic of their interest so they would use their vernacular speech. One of the topics had to concern the Croatian War of Independence period. Informants were told that based on their data, a description of their loacl idioms will be created and they were warned about the moments in which the recording was started and finished. Conversations also took place beyond the time of recording and with other locals which enabled a deeper knowledge on language characteristics in the village and a further insight about sociolinguistic context which affects the attitude of the locals towards the idiom of their village. Sound recordings were then transcribed, idioms were analysed according to collected data and scientific bibliography. The language characteristic of the researched local idioms were presented through their phonological, morphological, word formation, syntactical and lexical level. It became apparent that there are differences in speech depending on a specific informant so it was also necessary to do a sociolingustic analysis for every local idiom. Results of the work are descriptions of local idioms of the villages Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci i Tordinci. The conclusion is they are all a part of slavonian dialect. Older residents still use an idiom belonging to „posavski“subdialect, but younger ones mostly do not. In Svinjarevci, not even the older residents use such an idiom but there are elements which suggest that this local idiom also used to belong to „posavski“ subdialect in the past. All the investigated local idioms represent the border of a subdialect so studying them provides a contribution to better understanding of such type of local idioms. These local idioms are connected but they differ from one another. They all share common characteristics but their distribution is different and differences between them are apparent in at least one level of language. Dialect continuum is visible.

U radu se obrađuje podrijetlo hrvatskih riječi ulje i ocat i njihove leksičke inačice u hrvatskim dijalektima.

Uslijed višestoljetnih intenzivnih hrvatsko-romanskih doticaja u brojnim su čakavskim govorima zastupljeni termini romanskoga podrijetla, pa tako i u čakavskim idiomima otoka Brača. U radu se podastiru i obrađuju imenice romanskoga postanja koje pripadaju semantičkoj sferi zanimanja, zvanja i počasnih službi u mjesnome govoru Pražnica na otoku Braču, prikupljene za terenskih istraživanja. Premda se leksemi romanske provenijencije polako gube iz sustava, u mnogim su bračkim čakavskim govorima, uključujući i pražnički, oni naglašene frekvencije., A natural consequence of centuries-old intense Croato-Roman contacts are words of Romance origin in many Chakavian idioms, including those on the island of Brač. The paper presents and analyzes nouns of Romance origin, recorded by the author during field research, and semantically char¬acterized as those denoting occupations, professions and honorary positions is the local speech of the village of Pražnice on the island of Brač. Although lexemes of Romance origins are slowly dissappearing from the system, they are still frequently occurring in many Chakavian idioms on the island of Brač, including the speech of Pražnice., In seguito agli intensi e plurisecolari contatti croato-romanzi in numerose parlate ciacave sono presenti termini di origine romanza, e quindi anche negli idiomi ciacavi dell'isola di Brač (Brazza). In questo articolo si presentano e analizzano i nomi di origine romanza che appartengono alla sfera semantica delle professioni, dei titoli e delle cariche onorifiche nella parlata locale di Pražnice sull'isola di Brač, raccolti durante le ricerche sul campo. Sebbene i lessemi di provenienza romanza stiano scomparendo lentamente, in molte parlate ciacave dell'isola, inclusa quella di Pražnička, essi hano una notevole frequenza.

Autorski je dvojac Silvana Vranić i Ivo Oštarić završio višegodišnji posao te hrvatsku i slavističku filologiju obogatio novim dijalekatskim "Rječnikom govora Novalje na otoku Pagu". Rječnik je objavljen 2016. godine u suizdanju Grada Novalje, Ogranka Matice hrvatske u Novalji i Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a recenzirali su ga prof. dr. sc. Josip Lisac i izv. prof. dr. Sanja Zubčić. Rječnička građa i njezina obrada nedvojbeno upućuju na dvije dimenzije ove knjige: znanstvenu i kulturološku. Na znanstvenoj razini ovo je nedvojbeno jedan od ponajboljih hrvatskih dijalekatskih rječnika koji svojim opsegom od gotovo 10.000 natuknica ulazi u grupu najopsežnijih rječnika, ali još više dubinom leksikografskoga opisa, nerijetko nadmašuje postojeće i uspostavlja nove metodološke standarde. Na kulturološkoj razini ova je knjiga spomenik Novaljcima i načinu njihova života kojega je jezik neizostavan dio.

U radu se sa morfološkog i sintaksičkog stanovišta analizira glagolski sistem govora Tutina, Novog Pazara i Sjenice. Detaljan i potpun opis glagolskih oblika koji funkcionišu u ovome idiomu u srpskoj dijalektologiji do sada nije dat. Osim studije Danila Barjaktarevića Novopazarsko-sjenički govori (Barjaktarević 1966), u kojoj se, pored opisa ostalih jezičkih nivoa, navode i osnovne napomene o oblicima i principima njihove upotrebe, značajnijih i obimnijih istraživanja vršenih na dijalekatskom materijalu ovoga govora nije bilo. Naš cilj je, stoga, da damo potpuni opis glagolskog sistema, sa izdvajanjem glagolskih vrsta, utvrđivanjem odnosa osnova glagola, inventara nastavaka u pojedinim oblicima, potom da opišemo sintaksičko-semantičke uslove upotrebe svake jedinice pojedinačno, i to u njihovim osnovnim i sekundarnim službama, te analiziramo efekte koji se na narativnom planu proizvode onda kada se one javljaju združeno, ulazeći u mrežu složenih relacija. Materijal za rad čini dijalekatska građa sa terena Tutina, Novog Pazara i Sjenice, prikupljena putem intervjua sa informatorima koji su autohtoni dijalekatski govornici. Teme za razgovor bile su različite, uglavnom bliske sagovornicima: razgovori o životu nekada u poređenju sa onime kako je sada, običajima, verovanjima, praznicima godišnjeg i životnog ciklusa, o radovima na polju, u kući, o zanatima i sl. Sve to omogućilo je da tekstovi sa strukturne strane budu raznoliki (narativni diskurs, proceduralni tekstovi, dijalozi i sl.), te tako zadovolje potrebu za ravnomernom zastupljenošću svih oblika i njihovih funkcija, kako bi se selektovao dovoljan broj potvrda kojima se potkrepljuju teorijska stanovišta. Cilj morfološke analize jeste ispitivanje stanja prisutnog u kategoriji glagolskih osnova i vrsta, pri čemu se utvrđuju složeni odnosi koji se prevashodno tiču pojave ukrštanja oblika u ovom domenu. U svakoj od vrsta izdvajaju se glagoli koji čuvaju nasleđeno stanje, imaju jedan niz oblika i ne pokazuju tendenciju ka približavanju nekom drugom konjugacijskom tipu. S druge strane, pokazalo se da nemali broj glagola jedne svoje oblike stvara po jednoj a neke po drugoj glagolskoj vrsti, a kod pojedinih takva ukrštanja mogu biti i višestruka, te često na upotrebnom planu figuriraju paralelni nizovi glagolskih oblika. Utvrđeno je da prisustvo varijantnosti može biti uzrokovano faktorima fonetske, morfološke ili semantičke prirode, a u podlozi svake od promena stoji težnja narodnog govora ka neprestanom menjanju, koja je suštinska odlika idioma koji poseduju prirodnu samoregulativu. Prelazak glagola iz jedne u drugu glagolsku vrstu ukazuje na tendenciju koja vodi ka izjednačavanju razlika među pojedinim članovima sistema, a dalje i ka smanjenju deklinacionih obrazaca, što je posledica jezičke ekonomije. Pojava varijantnosti beležena je u svim vrstama, a najzastupljenije je ukrštanje sa glagolima III vrste, što ukazuje na ekspanzivnost ovog konjugacionog obrasca. Uvid u inventar morfoloških kategorija (glagolski oblici) i sredstava koja u njihovom građenju učestvuju (glagolski nastavci) omogućava sagledanje stanja koje se tiče (ne)stabilnosti pozicije svakog od njih. Posebna pažnja posvećuje se oblicima koji u pojedinim srpskim govorima izostaju: aorist, imperfekat, pluskvamperfekat, infinitiv. Definisanjem inventara nastavaka određuje se status glagolskog oblika u sistemu, posebno ako se ima u vidu da znatnija varijantnost u izboru nastavaka može značiti njegovu nestabilnu poziciju u datom govoru. Pokazalo se da se kod pojedinih oblika uočava preoblikovanje nasleđenog stanja koje se ogleda u eliminaciji jezičkih sredstava sa službom iskazivanja iste gramatičke informacije – postojanje dvaju nastavaka u istom gramatičkom licu ukida se najčešće svođenjem na jedan, i to obično onaj koji ima najveći broj glagola. Pojava prodora nastavaka rezervisanih za građenje jednog oblika u paradigmu drugog u našem materijalu nije često beležena, što upućuje na zaključak da svaka od fiksiranih jedinica ima stabilno mesto u sistemu i jasno utvrđene granice prema drugim oblicima. Slučajevi koji postojanje takvog procesa ipak potvrđuju jasno ukazuju na to da uzroke treba tražiti prevashodno na semantičkom, a potom i na morfološkom i fonetsko-fonološkom planu. Od značaja za praćenje stanja u sistemu jeste uticaj značenjskih faktora, imajući u vidu da je tada posredi semantičko približavanje dvaju oblika, i to najčešće onih koji imaju funkciju kazivanja sličnih sadržaja. To je, na primer, slučaj sa aoristom i imperfektom, gde je prodor nastavaka jednog oblika u paradigmu drugog indikator slabljenja značenjske razlike među njima, a to znači i narušene sistemske pozicije, te eventualnog začetka procesa eliminacije jedne od formi iz sistema. Cilj analize sa stanovišta sintakse jeste da se da što potpuniji opis upotrebne vrednosti svakog od pojedinačnih glagolskih oblika. Glagolski oblici analiziraju se kao samostalne jedinice, pri čemu se utvrđuje inventar sintaksičko-semantičkih odlika, a potom se, imajući u vidu da se u komunikativnom činu uvek javljaju udruženi, sagledaju i u složenoj mreži međusobnih odnosa. Uvid u materijal pokazao je da odabir oblika, ali i to koji će se segment semantičkog potencijala pokazati kao relevantan u konkretnom govornom aktu u prvom redu zavisi od tipa teksta. Tako se sintaksičko-semantička svojstva oblika definišu s obzirom na njihovu upotrebu u svakodnevnoj komunikaciji, ali i onda kada nastupaju u službi oblikovanja širih narativnih struktura. U ovom drugom slučaju pokazalo se da različiti tipovi tekstova zahtevaju i različitu organizaciju jezičkih sredstava, te se tako inventar i sintaksičko-semantičke osobine oblika razlikuju u saopštenjima koja se odlikuju neutralnim, emotivno neangažovanim tonom pripovedanja od onih sa naglašenom evokativnošću, emotivno intoniranima. Takođe, inventar glagolskih formi koje su na raspolaganju onda kada je posredi pripovedanje o dejstvima koja spadaju u domen ličnog iskustva informatora razlikuje se od onoga gde se saopštavaju nedoživljene radnje i sl. Među najznačajnije karakteristike ispitivanog areala svakako ubrajamo složeni sistem preteritalnih vremena. U glagolske oblike kojima se u ovim govorima saopštavaju prošle radnje, osim jedinica kojima je osnovna služba temporalna (perfekat, imperfekat, aorist, pluskvamperfekat), uvršćuju se i vremenski transponovani oblici (prezent, potencijal, imperativ), te glagolske konstrukcije sa specijalizovanom funkcijom (šćaše + infinitiv, bilo + infinitiv, bi + imperativ). Svi navedeni oblici s jedne strane poseduju sopstvene sintaksičko-semantičke karakteristike, ali se, s druge strane, u nekim segmentima polje njihove upotrebe poklapa sa nekom od službi ostalih oblika, te je izbor jednog od njih uslovljen različitim faktorima. U većem delu srpske jezičke teritorije četvoročlani sistem preterita uprošćava se svođenjem uglavnom na jedno, univerzalno vreme za kazivanje prošlih radnji – perfekat. Pokazalo se da govor Tutina, Novog Pazara i Sjenice spada u red idioma u kojima ova tendencija nije u većoj meri uznapredovala. Dobro čuvanje imperfekta i aorista predstavlja bitnu strukturnu karakteristiku pomenute zone. Njihovo mesto u četvoročlanom sistemu prošlih vremena stabilno je, a na planu upotrebe oba vremena odlikuju se širokim dijapazonom funkcija. U odnosu na druga vremena kojima se mogu kazivati prošle radnje, aorist i imperfekat (kao oblici sa jasno izraženom semantičkom komponentom doživljenosti) imaju potpunu prednost u pripovedanju prošlih dejstava iz domena doživljaja govornog lica. Analiza glagolskih oblika utemeljena je najvećim delom na teoriji V. Rajhenbaha, koja u obzir uzima kriterijume indikativ : relativ i referencijalnost : nereferencijalnost. U radu se ispituje i pojava mikroraslojenosti. Prisustvo jezičkih osobina koje upućuju na unutrašnju diferenciranost potvrđeno je, a uslovljeno je u najvećoj meri teritorijalnim položajem analiziranog govora. Tokom čitave analize vršeno je i poređenje stanja zatečenog u ispitivanom idiomu sa situacijom koja karakteriše okolne govore. Doprinos srpskoj dijalektologiji ogleda se u tome što se ovim istraživanjem daje potpuni opis glagolskog sistema ispitivanog područja sa savremenog stanovišta, te uočavaju dominantne razvojne tendencije, odnosno putevi eventualnog budućeg evolutivnog toka sa stanovišta sinhrone perspektive. U analizi se koriste teorijska polazišta modernih teorija, koje uglavnom nisu nalazile širu primenu u analizi dijalekatske građe. In this work we analyze the verbal system of the speech of Tutin, Novi Pazar and Sjenica from the morphological and syntactic perspective. The detailed and complete description of the verbal forms which function in this idiom in the Serbian dialectology has not been given yet. Except for the study of Danilo Barjaktarević Sjenica-Novi Pazar speeches (Barjaktarević 1966), in which, besides the descriptions of the other linguistic levels, the main notes on the forms and principles of their usage are mentioned, there has not been a more important and ampler research done on the dialectal material of this speech. Our goal is, therefore, to offer a complete description of the verbal system, along with extracting the verbal types, determining the relation between the stem of verbs, identifying the inventory of the endings in some particular forms, to depict then the syntactic-semantic conditions of the usage of every individual unit, especially in their primary and secondary functions, and to thus analyze the effects which are caused on the narrative level when they appear together, while entering the network of complex relations. The material for this work consists of the dialectal matter from the territory of Tutin, Novi Pazar and Sjenica, gathered during an interview conducted on the informers who are autochthonous dialectal speakers. The topics for conversation were various, mostly quite familiar to the interlocutors: the conversation about what life used to be in comparison to what it is like now, about customs, beliefs, the holidays of the annual and life cycle, about the work on the field, and in the house, about the crafts and so on. All of that made it possible for the texts to be various as far as the structural aspects are concerned (narrative discourse, procedural texts, dialogues and so on), and in that way to satisfy the need for the even presence of all the forms and their functions, so as to select the sufficient number of confirmations which support the theoretical background. The goal of the morphological analysis is to examine the state present in the category of verbal stems and types, during which we determine the complex relations which primarily deal with the appearance of intertwining of the forms from this domain. In every type, there are verbs which preserve the state they have inherited, have one series of forms and do not show tendency to approach any other conjugational type. On the other hand, it appears that a number of verbs generate one type of their forms according to one verbal type and the others according to another one, whereas in the case of some verbs those instances of intertwining can be multiple and that is why the parallel series of verbal forms often act on the usage level. It has been determined that the presence of varieties can be caused by the factors of phonetic, morphemic and semantic nature, and at the heart of every change there is a striving of the popular speech towards constant change, which is the core feature of the idiom that possesses its own natural regulation. The transition of a verb from one verbal type to another points out the tendency which leads to the equating of the differences between some of the members of the system as well as towards the reduction of the declinational patterns, which is the consequence of linguistic economy. The appearance of varieties has been noted in all types, and the intertwining with the verbs of the third type has been most common, which shows the expansiveness of this conjugational pattern. The insight into the inventory of the morphological categories (verbal forms) and of the devices which participate in its creation (verbal endings) enables the acknowledgement of the state which deals with the (in)stability of the position of all of them. Special attention is dedicated to the forms which are missing in some of the Serbian speeches: „aoristˮ (aorist), „imperfekatˮ, „pluskvamperfekatˮ, the infinitive. By defining the inventory of the endings the status of the verbal form is determined in the system, especially if we bear in mind that the greater variety in the selection of the endings can imply its unstable position in the given speech. It has been shown that a reshaping of the inherited state is detected in the case of some forms, which is reflected in the elimination of the linguistic devices which perform the function of expressing the same grammatical information – in that way the existence of two endings in the same grammatical person is typically canceled by deriving it into one, and it is usually into the one which the majority of verbs have. The appearance of the breakthrough of the endings reserved for the creation of one form into the paradigm of another one in our material has not been noted often, which points out the conclusion that each of the fixed units has a stable position in the system and the clearly determined limits to the other forms. The cases which, nonetheless, confirm the existence of such a process clearly point out that the reasons are first to be searched for on the semantic level and then on the morphological and phonetic-phonological ones as well. What is of importance to the supervision of the state in the system is the influence of the meaning factors, bearing in mind that it is then a matter of the semantic approaching of two forms, and that is usually of the ones which perform the function of expressing similar contents. That is, for instance, the case with „aoristˮ and „imperfekatˮ, where the breakthrough of the endings of one form into the paradigm of another one indicates the weakening of the meaning difference between them, which also means the impairment of the position in the system, and, as a result, the possible beginning of the elimination process of one of the forms from the system. The goal of the analysis from the syntactic perspective is to give the most complete description possible regarding the usage value of every individual verbal form. The verbal forms are analyzed as independent units, during which the inventory of the syntactic-semantic qualities is determined, and then, bearing in mind that they always appear united in the communicative act, they are examined in the complex network of mutual relations. The insight into the material has shown that the choice of the forms as well as the question of which segment of the semantic potential will show itself as relevant in the actual speech act firstly depend on the type of the text. That is how the syntactic-semantic qualities of the forms are defined with regard to their usage in everyday communication, but also when they perform the function of shaping wider narrative structures. In the latter case, it has been shown that different types of texts also demand different organization of linguistic devices, and that is why the inventory and the syntactic-semantic qualities of the forms differ in the reports characterized by a neutral, emotionally unemployed narrative tone from those with the stressed evocativeness, emotionally intonated. Also, the inventory of the verbal forms which are at disposal when focusing on the narration about the effects which fall under the domain of the personal experience of the informer differ from the one in which the inexperienced actions are reported on and so on. Among the most significant characteristics of the researched spread we naturally include the complex system of the past tenses. The verbal forms which in these speeches report on the past actions, besides the units whose main function is temporal („perfekatˮ, „imperfekatˮ, „aoristˮ, „pluskvamperfekatˮ), also include the temporally transposable forms („prezentˮ, „potencijalˮ, „imperativˮ (the imperative)), and thus the verbal constructions with specialized function (шћаше + infinitive, било +infinitive, би + imperative). On the one hand, all the mentioned forms possess their own syntactic-semantic characteristics, but, on the other hand, the field of their usage in some segments coincides with some of the functions of the other forms, so the selection of one of them is determined by different factors. On the biggest part of the Serbian linguistic territory, the four-member system of the past tenses is usually simplified by the reduction to one, universal tense for the narration of the past events – „perfekatˮ. It has been shown that the speech of Tutin, Novi Pazar, and Sjenica falls under the category of the idioms in which this tendency has not particularly advanced. The good preservation of „perfekatˮ and „aoristˮ represents an important structural characteristic of the mentioned zone. Their place in the four-member system of the past tenses is stable, and on the usage level both tenses of these are characterized by a wide range of functions. As opposed to the other tenses which can recount the past actions, „aoristˮ and „imperfekatˮ (as forms with a clearly expressed semantic component of experience) are in total advance of them regarding the narration of the past effects from the domain of the speakerʼs experience. The analysis of the verbal forms is primarily grounded on the theory of V. Reichenbach which takes into account the criteria indicative : relative and referentiality : non-referentiality. This work also studies the occurrence of disintegration at the micro level. The presence of the linguistic features which indicate the inner differentiation has been confirmed, and it has been conditioned primarily by the territorial position of the analyzed speech. During the whole analysis we have also compared the state we found in the researched idiom to the situation which characterizes the nearby speeches. The contribution to the Serbian dialectology is reflected in the fact that this research gives a complete description of the verbal system of the researched area from a contemporary perspective, detecting thus the dominant developmental tendencies, that is, the paths of the possible evolutional stream in the future from a synchronous point of view. In the analysis we use the theoretical starting points of modern theories, which chiefly have not been widely applied in the analysis of dialectal matter.

U radu se razmatraju teorijska i metodološka polazišta u opisu prijedloga s obzirom na organske i anorganske sustave – dijalekte i standardni jezik, i dalje u odnosu na konkretne ekavskočakavske govore, južnočakavske govore i hrvatski standardni jezik. Osnovna razlika u usporedbi prijedloga u dvama dijalektima i prijedloga u hrvatskome standardnom jeziku uspostavlja se prema kriteriju fonološke, distribucijske i značenjske razlikovnosti, i dodatno prema kriteriju odstupanja od norme standardnoga jezika u odnosu na dijalekte na primjeru pojedinih prijedloga., The paper firstly presents the theoretical basis for an analysis of prepositions as a type of word in terms of general linguisticics and standard language. A review of papers dealing with prepositions within general linguistics, the Croatian language and the Čakavian dialect is given. According to the given aims and tasks of the research, based firstly on a lack of systematic descriptions of prepositions in the chosen dialect area, and according to previously established methodology which includes dialectal parameters into analysis and description of the language features of local speeches on one hand, and general linguistics and standard theoretical findings in the description of the meaning of prepositions on the other, we have established a basic inventory of prepositions in the Ekavian and Ikavian Čakavian dialects, the distribution of prepositions with case in a sentence and a descriptive model for the meaning of prepositions in their syntactic environment. the paper also provides a comparison of prepositions in dialects with those in the standard language. This model shows that the presence of the linguistic principles of general linguistics can be confirmed in the dialectal corpus, as well as in any other inorganic or organic, abstract or concrete language system.

U radu se, kao rezultat terenskoga istraživanja intervjuiranjem ispitanika, razmatra i opisuje etimologija toponimije mjesta Mràvīnce nedaleko Splita, koja do sada nije opisana. Uz deskriptivnu metodu, dobiveni rezultati uspoređeni su s katastarskim podatcima te analizirani. Nude se ukratko osnovne karakteristike govora Mràvinācā te strukturna i semantička podjela toponima prema nekoliko kriterija kao i prema ishodišnim jezicima. Konačno, nudi se popis i etimologija prikupljenih toponima. Opisani su toponimi unutar samoga mjesta te okolnih mjesnih polja. Toponimi Mràvinācā uglavnom su slavenskoga podrijetla (kao npr. Brȗs, Gȃj, Gladnjíci, Gúvno, Krȕščić, Pòdine), dok je romanskih nešto manje, a razlikujemo latinske iz predslavenskoga razdoblja (kao npr. Lȁtičine, Pòsrāć), dalmatoromanske (kao npr. Kàtrīga, Sùtikva) i mlađe mletačke i talijanske (kao npr. Ànšet, Bȃmbino, Kȃva, Pìjaca), potom toponime orijentalnoga (kao npr. Demèruša, Karabáši/Kȁrabāš, Taràbare) te grčkoga podrijetla (kao npr. Spȉle). Među opisanim toponimima kombiniranoga podrijetla nalazimo slavensko-romanske (kao npr. Bȃmbin Pȍtok, Vilòbonja), slavensko-dalmatoromanske (kao Pȍd Gùstīrnōn, Pȍd Sùtikvōn) te slavensko-grčke (kao Pòdspile).

Jezični otoci oduvijek su prividno ostvarive, ali nikada ostvarene, tlapnje lingvističke savršenosti, etnolingvističke zaokruženosti i sociolingvističke dovršenosti. Rad preispituje pojmovne okvire metafore jezičnog otoka u definiranju i tumačenju fizički lokaliziranih i jezično omeđenih etnolingvističkih i sociolingvističkih stvarnosti te na primjeru jezične otočnosti u Istri nudi dovršenje metafore.

U članku se donose etimologijska rješenja istrorumunjskih naziva koji se tiču plodova. Uvršteni su odgovori na 9 anketnih pitanja (pojmova) koja smo u više navrata postavljali u svim mjestima u kojima se i danas govori istrorumunjski (Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli i Kostrčan) i na njih, kao odgovore, dobili stotinjak različitih oblika (neki se razlikuju samo na glasovnoj razini). Prikupljena je građa ponovno provjerena i dopunjena na terenu neposredno prije pisanja ovoga rada. Veći je dio građe o kojoj se raspravlja objavljen u IrLA. Uz prikupljene se termine dosljedno navode i slični ili isti oblici iz ir. leksičkih repertoara. Uz svaki se naziv daje i etimologija do koje se dolazi usporedbom oblika u okolnim govorima, čakavskim, istroslovenskim i istromletačkim. Ako je riječ domaća, daju se i paralele u ostala tri rumunjska dijalekta. Obrađeno je i nekoliko riječi koje ne spadaju u ovu terminologiju, a do kojih se došlo ili tijekom prikupljanja građe ili tijekom etimologiziranja o pojedinim terminima. Na kraju je članka abecedni popis obrađenih istrorumunjskih pojmova i pojedinih oblika.

U članku se raspravlja o istrorumunjskim nazivima koji su u bilo kakvoj svezi s voćkama. Obrađeni su oblici dio opsežnijega korpusa od preko 8000 oblika koji smo sami prikupili (istraživanja su obavljana u više navrata od 1985. godine - posljednje provjere i dopune korpusa obavljene su tekuće, 2011., godine i to u svim mjestima gdje se i danas govori istrorumunjski: Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli, Kostrčan). Uz svaku obrađenu riječ navode se odgovarajuće iz svih dostupnih nam istrorumunjskih repertoara. Za svaku riječ daje se etimologijsko tumačenje do kojeg se dolazi usporedbom pojedinog termina s odgovarajućim čakavskim i istromletačkim okolnim govorima, a ako je riječ domaća, daju se i paralele iz ostala tri rumunjska dijalekta. U obrađenoj građi prevladavaju posuđenice iz čakavskih govora. Domaće su riječi malobrojne. Izravnih posuđenica iz (istro)mletačkoga nema.

U radu se razmatra povijest hrvatskih govora u Gorskome kotaru, koji se obično smatraju kajkavskim govorima. Obrađuju se različite promjene u akcentuaciji, konsonantizmu i vokalizmu do približno 16. stoljeća. One se uspoređuju sa sličnim promjenama u susjednim kajkavskim, slovenskim, čakavskim i štokavskim dijalektima. Najstarije nam izoglose pokazuju da goranske govore ne možemo smatrati doseljenim izdaleka ili miješanim. Moramo ih smjestiti u Gorski kotar već prije otomanskih nadiranja u 15. i 16. stoljeću. Raspravlja se o tome da je Gorski kotar dijalektno područje kroz koje teče više izoglosa koje postaju razumljive kad smještamo ovo područje u perspektivu okolnih južnoslavenskih narječja., The article discusses the history of the Croatian dialects spoken in the Gorski Kotar region usually regarded as belonging to the Kajkavian dialect group of the Croatian language. Several early accentual, consonantal and vocal developments are analyzed. These developments are compared to similar developments in the neighbouring Kajkavian, Slovene, Čakavian and Štokavian dialects. This leads to the conclusion that the oldest isoglosses in the area indicate that the Gorski Kotar dialects cannot be regarded as the result of recent migrations or as “mixed dialects”. The Gorski Kotar dialects can be placed in Gorski Kotar before Ottoman invasions in the 15th and 16th centuries. It is argued that Gorski Kotar forms a dialect area with local differences, which become understandable if we take into account the features of the surrounding South Slavic dialects.

U stotinjak hrvatskih govora istražuju se i promatraju frazemi s toponimom kao sastavnicom. Pronalaze se najšire potvrđeni frazemi, oni manje potvrđeni i frazemi lokalizmi. Promatraju se inovacije u pojedinim sustavima koji zahvaćaju toponim. 0. Sa studentima Kroatistike istraživala sam frazeme u više od stotinu hrvatskih govora. Najviše je ispitanika bilo s kajkavskoga, nešto manje sa štokavskoga, a najmanje s čakavskoga područja, što odgovara strukturi studentske populacije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Studenti druge godine na samom početku bavljenja dijalektologijom ispunjavali su ankete, popunjavali ih sami, kao izvorni govornici, ili kao ispitivači bliskih osoba u svom kraju. Neki su i poslije nastavili prikupljati frazeme u svom govoru, a njihova su istraživanja rezultirala seminarskim i diplomskim radovima. Iz tog velikog materijala hrvatskih dijalektih frazema izdvojila sam za ovu priliku frazeme s toponimom kao sastavnicom. Primjeri su iz svih proučavanih govora, dakle čakavskih, kajkavskih i štokavskih.

U radu je riječ o govoru Janjevaca doseljenih migracijama devedesetih godina 20. stoljeća u Zagreb. Rad se temelji na istraživanju govora dvojice Janjevaca, jednoga starijega (85 g.) i jednoga mlađega (58 g.).1 Stariji govor-nik govori janjevačkim govorom2 s utjecajem drugih hrvatskih idioma, ali ne samo hrvatskih. Mlađi pak govornik govori višeslojnim jezičnim kompleksom – na njegov janjevački govor utjecali su hrvatski standardni jezik, tzv. razgovorni jezik, pa i kajkavski govori, a javljaju se i hibridni oblici. Riječ je o tipičnu sociolingvističkome stanju.

U radu se razmatra jedna od specifičnih dimenzija Laginjina djela - dijalektološki rad. Dijalektološki se rad Matka Laginje ostvaruje na dvjema razinama. Jedna je ona u kojoj se potvrdio kao dijalekatski književnik (Basne, komedija Šilo za ognjilo), a druga je ona koju je ostvario u Istarskim pričicama, ali i drugim svojim djelima. Ta razina podrazumijeva bilješke, opaske i kratke komentare o pojedinim istarskim govorima i nekim dijalektološkim pitanjima što potvrđuje njegovu zainteresiranost za dijalektološka, osobito čakavološka pitanja, ali i svijest o potrebi dijalektoloških istraživanja. U radu je naglasak upravo na ovoj drugoj razini, na dijalektološkim bilješkama u Istarskim pričicama kojima M. Laginja s jedne strane komentira ili ukratko opisuje neko jezično pitanje, pri čemu je na tragu metodologije suvremenih dijalektoloških istraživanja, a s druge iznosi dijalektološku jezičnu građu što ga potvrđuje kao marnoga sakupljača i čuvara jezične baštine neupitnoga talenta i za dijalektološka istraživanja.

Ovim je radom istražen gradišćanskohrvatski jezik u medijima na temelju korpusa koji čine prilozi iz emisije Dobar dan Hrvati, članci iz časopisa Novi glas te članci s internetskog portala tjednika Hrvatske novine. Prvi dio rada bavi se analizom gradišćanskohrvatskog jezika iz perspektive hrvatske dijalektologije. Analizirane su fonološka, morfološka i sintaktička razina te navedeni odgovarajući primjeri iz spomenutog korpusa. Drugi dio rada bavi se analizom gradišćanskohrvatskog jezika iz perspektive dodirnog jezikoslovlja, tj. njemačko-hrvatskih jezičnih dodira. Uz razine adaptacije posuđenica iz njemačkog jezika, predmet je istraživanja i utjecaj njemačkog jezika na sintaktičkoj te leksičkoj razini, u sklopu čega su posuđenice klasificirane prema vrsti morfosintaktičke prilagodbe te su navedeni odgovarajući primjeri iz korpusa. Završni dio rada bavi se utjecajem hrvatskog standardnog jezika na medijski diskurs te upotrebom anglizama. Na samom kraju rada nalazi se gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-njemački rječnik manje poznatih gradišćanskohrvatskih izraza korištenih u radu.

U članku se raspravlja o istrorumunjskim nazivima koji se tiču vinove loze (Vitis vinifera) Obuhvaćeni su nazivi iz svih mjesta u kojima se još uvijek govori istrorumunjski. Obradili smo sedamdesetak oblika (osnovnih riječi i sintagmi – s napomenom da se neki oblici razlikuju samo neznatno, fonetski ili morfološki) koje smo dobili kao odgovore na 14 pitanja. Termini su leksikološki i etimološki obrađeni. Svaki se obrađeni termin potvrđuje i uspoređuje s građom iz svih istrorumunjskih leksičkih repertoara drugih autora koji su nam na raspolaganju, a do etimologijskih se rješenja dolazi usporedbom istrorumujskih oblika sa sličnim u okolnim čakavskim i slovenskim govorima u Istri ali i u čakavskim idiomima otoka Krka i Dalmacije (govori otoka Krka i Dalmacije bitni su za etimologijska rješenja mnogih ir. termina zbog kretanja Istrorumunja u povijesti), odnosno s riječima iz drugih triju rumunjskih dijalekata kada je riječ o izvornim riječima. Prikupljeni se nazivi uspoređuju i s mletačkim (prije svega istromletačkim) riječima jer su mnogi čakavizmi u istrorumunjskome mletačkog podrijetla, dok je samih mletacizama u ir. jako malo. Do čakavske, istarskoslovenske i (istro)mletačke građe dolazimo iz odgovarajućih rječnika i drugih pisanih izvora, a dobar smo dio i te građe sami prikupili. Građu iz drugih rumunjskih dijalekata navodimo samo iz izvora (isto vrijedi i za građu iz drugih idioma). Osim o oblicima koji su predmetom naslova, na jednak se način razglaba i o istrorumunjskim riječima koje su s njima na bilo koji način povezane.

U leksiku je brojnih čakavskih idioma prisutan sloj riječi romanskoga postanja, po čemu ne odudara ni govor naselja Ložišće na otoku Braču. U članku se podastiru termini romanskoga podrijetla koji pripadaju semantičkoj sferi odjevnih predmeta, obuće te modnih i drugih dodataka, zabilježeni za terenskih istraživanja. Premda se, općenito uzevši, može opaziti polagano nestajanje romanizama zbog modernijega načina života, prodora nove terminologije i drugih čimbenika, potonji su u promatranome govoru u osjetnoj mjeri frekventni, posebice kod starijega svijeta.

U radu su leksikološki i etimološki obrađeni termini koji se tiču vinove loze (Vitis vinifera). Prikazano je oko 200 riječi dobivenih kao odgovore na 19 pitanja iz IrLA. Svaki se termin uspoređuje i potvrđuje s pomoću materijala iz svih istrorumunjskih leksičkih repertoara kojima raspolažemo. Do etimoloških se rješenja dolazi usporedbom istrorumunjskih oblika s odgovarajućim u hrvatskim i slovenskim istarskim govorima, kao i s terminima u čakavskim govorima Dalmacije i, prije svega, s riječima iz hrvatskih govora na otoku Krku budući da su potonji, s obzirom na kretanje Istrorumunja u povijesti, jako bitni za utvrđivanje etimologije mnogih termina u ovoj raspravi. Izvorne se riječi uspoređuju s odgovarajućima u preostalim trima rumunjskim dijalektima (dačkorumunjskom, arumunjskom i meglenorumunjskom). Prikupljena terminologija uspoređuje se i s odgovarajućom u mletačkim (prije svega istromletačkim) govorima jer su mnogi čakavizmi u istrorumunjskom mletačkog podrijetla. Izravnih je mletacizama jako malo. Na isti se način obrađuju i riječi koje su na bilo koji način povezane s predmetom ovoga rada. U obrađenoj terminologiji najviše je riječi posuđeno iz čakavskih idioma, mnoge od njih u čakavskom su (istro)mletačke posuđenice. Tek smo za nekoliko riječi pretpostavili da je riječ o izvornim oblicima., Nel presente saggio vengono elaborati lessicalmente ed etimologicamente i termini istrorumeni che riguardano la vite (Vitis vinifera). Le parole presentate in questo saggio sono circa 200 (tutte ottenute come risposte alle 19 domande dall’IrLA). Ogni termine viene comparato e confermato con il materiale di tutti i repertori lessicali istrorumeni degli altri autori che abbiamo a disposizione. Alle soluzioni etimologiche si giunge comparando le forme istrorumene con le forme affini negli idiomi croati dell’Istria ed in quegli sloveni circostanti, nonché con i termini delle parlate ciacave della Dalmazia e soprattutto dell’isola di Veglia che in seguito alle migrazioni degli Istrorumeni nel passato, svolgono oggi un ruolo fondamentale nelle spiegazioni etimologiche di molti termini istrorumeni. Il tutto viene comparato anche con i lessemi nei tre rimanenti dialetti rumeni (dacorumeno, arumeno e meglenorumeno) per verificare i termini originari. La terminologia raccolta viene comparata anche con le rispettive forme nel veneziano (soprattutto istroveneto), essendo molti ciacavismi nell’istrorumeno di origine veneziana, mentre pochissimi sono invece i venezianismi diretti nell’istrorumeno. Vengono trattate nello stesso modo anche le parole che sono in qualche modo collegate coll’argomento di questo saggio. Nella terminologia elaborata prevalgono le forme prestate dagli idiomi ciacavi, una buona parte di essi d’origine (istro)veneta. Solo poche parole le abbiamo interpretate come nostrane.

U predavanju se, na temelju terenskoga dijalektološkoga rada, ukazalo na bogatstvo leksika bračkih čakavskih idioma. Osvrnulo se na pojedine riječi naslijeđene iz praslavenskoga leksičkoga inventara, turcizme, germanizme, a posebna se pažnja usmjerila na neke termine romanskoga podrijetla, koji su osjetno zastupljeni u čakavskim govorima otoka Brača.

U radu se prikazuju rezultati istraživanja sklonidbe imenica ženskoga roda s palatalnim i nepalatalnim dočetkom osnove u G jd. i NA mn. dvjema metodama. S jedne strane je metoda koja pripada dijalektološkom istraživanju (pomoću ciljanog upitnika), dok je s druge strane metoda koja pripada području sociolingvističkih kvantitativnih istraživanja utemeljena na Labovljevu pristupu proučavanju jezičnih promjena i varijabilnosti u jeziku te njegovu sociolingvističkom naslijeđu. Rezultati obaju istraživanja dali su slične rezultate: a) stariji ispitanici većinom čuvaju ishodišnu podvojenost na nepalatalnu i palatalnu varijantu sklonidbe imenica ženskoga roda u sva tri promatrana padeža; b) prevaga palatalne varijante u G jd. i NA mn. imenica ženskoga roda u crikveničkome govoru vidljiva je kod svih ispitanika rođenih nakon pedesetih godina prošloga stoljeća sa sporadičnim, nesustavnim supostojanjem nepalatalne varijante., The paper presents the results of research of declension of feminine nouns of the vernacular of Crikvenica. The alternative endings in the genitive singular and nominative, accusative plural are governed by the stem-final consonant: if it is a palatal consonant, the ending -e is used, and if it is a non-palatal consonant, the ending -i is used. The research was conducted by two methods. On the one hand is a method that belongs to traditional dialectological research (using targeted questionnaires), while on the other hand a method that belongs to sociolinguistic quantitative research based on the approach to the Labov’s (and his sociolinguistic heritage) study of language changes and variability in language. The results of both studies yielded similar results: a) older informants mostly kept palatal and non palatal variant declension of feminine nouns in all three cases; b) predominance of palatal variant in all three cases is visible in all informants born in and after the 50’s of 20’th century with sporadic, random appearances of non palatal variant.

U leksiku je brojnih čakavskih idioma prisutan sloj riječi romanskoga postanja, po čemu ne odudara ni govor naselja Ložišće na otoku Braču. U članku se podastiru termini romanskoga podrijetla koji pripadaju semantičkoj sferi odjevnih predmeta, obuće te modnih i drugih dodataka, zabilježeni za terenskih istraživanja. Premda se, općenito uzevši, može opaziti polagano nestajanje romanizama uslijed modernijega načina života, prodora nove terminologije i drugih čimbenika, potonji su u promatranome govoru u osjetnoj mjeri frekventni, posebice kod starijega svijeta., There is a layer of words of Roman origin present in the lexicon of numerous chakavian idioms, and the speech of the town of Ložišće on the island of Brač is no exception. The article contains various terms of Roman origin which belong to the semantic sphere of garments, footwear, fashion and other accessories, recorded during field research. Even though we can, broadly speaking, observe a gradual recession of Romanism in the wake of a more modern way of life, the penetration of new terminologies, and other factors, the aforementioned terms still appear with some frequency within the studied speech, particularly among senior folk., Nel lessico di molte parlate locale ciacave sono presenti le parole di origine neolatina e non risalta anche dalla parlata di Ložišće sull’isola di Brazza. In questa ricerca si esiminano i prestiti d’origine neolatina che appartengono al campo semantico dell’abbigliamento, della calzatura e degli accessori. Il materiale esaminato è stato raccolto dalle indagini condotte sul terreno con i parlanti nativi. Nonostante il fatto che i termini registrati sono per la maggior parte in uso, specialmente nella partlata degli anziani, essi gradualmente scompaiono dal sistema – a causa della penetrazione della nouva terminologia, a causa di uno stile di vita moderno etc.

U članku se raspravlja o istrorumunjskim nazivima koji se tiču vinove loze (Vitis vinifera). Obuhvaćeni su nazivi iz svih mjesta u kojima se još uvijek govori istrorumunjski. Obradili smo osamdesetak oblika (osnovnih riječi i sintagmi) koje smo dobili kao odgovore na 18 pitanja. Termini su leksikološki i etimološki obrađeni. Svaki se obrađeni termin potvrđuje i uspoređuje s građom iz svih istrorumunjskih leksičkih repertoara drugih autora koji su nam na raspolaganju, a do etimologijskih se rješenja dolazi usporedbom istrorumujskih oblika sa sličnim u okolnim čakavskim i slovenskim govorima u Istri ali i u čakavskim idiomima otoka Krka i Dalmacije., The paper deals with selected istroroumanian ampelonyms (terms related to grape vine). The terms were collected in all the places where istroroumanian is still in use (Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli and Kostrčan). The words are compared to equivalent forms in croatian, slovenian and istrovenetian dialects and, in case there is a original word, to other three roumanian dialects (dacoroumanian, aroumanian and meglenoroumanian). All the words are lexically and etimologycally elaborated.

Moravče je mjesto u sesvetskome Prigorju ; u suvremenoj administrativnoj podjeli dio je Grada Zagreba, na njegovu krajnjem sjeveroistočnom rubu. Kajkavski govor Moravča prema Ivšićevoj podjeli pripada konzervativnoj zagorsko-međimurskoj skupini, što znači da se u njemu u velikoj mjeri čuva tzv. osnovna kajkavska akcentuacija, odnosno da nije zahvaćen naglasnim inovacijama. Time to rubno prigorsko mjesto pokazuje neke osnovne akcenatske karakteristike koje velikim dijelom obilježavaju govore središnjega dijela Hrvatskoga zagorja. Govor je troakcenatski, bez nenaglašenih dužina (uz jednu iznimku) i bez oksitoneze. Sekundarno naglašeni predzadnji slogovi, jednako oni s polaznom dužinom kao i oni s polaznom kračinom, naglašeni su akutom. Akut je u zadnjem ili jedinom slogu zamijenjen cirkumfleksom. Inventar dugih naglašenih samoglasnika broji devet fonema ; taj je broj rezultat vokalsko-akcenatskog razvoja u kojem je došlo do duženja sekundarno naglašenoga polazno kratkog sloga, pri čemu se u dijelu vokala naknadno produženi samoglasnici razlikuju od polazno dugih. Govor je u radu analiziran prvenstveno s gledišta fonologije, a donose se i neki osnovni morfološki podatci.

Preševo municipality is situated in the furthest south of Serbia, from the Macedonian border in the south, the administrative border with Kosovo and Metohija in the west and the municipalities of Bujanovac and Trgovište in the northeast. It covers the town center of Preševo and 34 villages. This area is mostly inhabited by Serbs and Albanians. The speech in Preševo area, considered in the context of the Serbian dialectology, was the subject of Danilo Barjaktarevic research (Preševo-Bujanovac speaking zone), but its analysis and conclusions set out in forty pages, are fragmentary and, at the very least, incomplete. In addition, numerous sociological events began to change the picture of the of the Serbian language prevalence in this part of Serbia. This work emerged as a result of a need for a more detailed study of Serbian speech in Preševo area. The analysis of Serbian speech in Preševo municipality was done in two ways: 1. The first part of the paper deals with the classical dialectological processing of the collected material from Preševo town and its villages, 2. The second part of the paper includes the urban Preševo speech based on modern sociolinguistic methods. The paper consists of four chapters: Introductory remarks, Phonetics, Morphology, Syntax, Sociolinguistic movements, Concluding remarks and Texts. The conclusions that largely represent novelties in lingua geographical sense are made in the first part (the second, third and fourth chapter), while the second part (the fifth chapter) according to its statistical results suggests possible directions for Serbian Preševo speech. The conclusions that were reached in the work: 1. According to all its properties Preševo speech belongs to the southernmost type of South-Morava speech, to Prizren-Timok dialect area, which is characterized by Macedonisms: the withdrawal of the accent from the last syllable, paradigmatic accent, -u in the first person singular in present tense, generalizing -le in the plural of active verbal adjective; 2. Presevo speech is marked by distinctive analytism reflected in the doubling of personal pronouns with the use of adverbs; 3. It is shown that the Preševo area is rich in isoglosses represented on the maps in the work; 4. The sociolinguistic analysis brought the results that indicate the reduction of dialectal features in the town speech, which is even more emphasised in the case of diglossia. The study of Preševo speech raises the question of unexplored speeches in neighboring areas (such as Bujanovac), and implicitly suggests the need for research of speeches in small towns of Prizren-Timok dialect area, as well as other Serbian dialects.

Rad se bavi ispitivanjem sintaksičko-semantičkih karakteristika relativnih rečenica u šumadijsko-vojvođanskom dijalektu s osvrtom na stanje u starosrpskom jeziku, standardnom srpskom jeziku i srpskim narodnim govorima.

U radu se opisuje toponimija sela Prapatnice kraj Vrgorca u Dalmatinskoj zagori. Opisani su toponimi u samom selu, kao i imena obližnjih mjesta te oronimi. U članku se ukratko opisuje i štokavski govor Prapatnica.

Prikazana je knjiga OZVUČENA ČITANKA IZ HRVATSKE DIJALEKTOLOGIJE. SVEUČILIŠNI UDŽBENIK S NOSAČEM ZVUKA autorica Mire Menac-Mihalić i Anite Celinić.

Mnogo je hrvatskih dijalektnih frazema s antroponimom kao sastavnicom. U hrvatskim su govorima često potvrđeni opći frazemi, poznati i u drugim europskim i svjetskim sustavima. Potvrđeni su i vrlo raznovrsni frazemi lokalizmi. Često će značenje i struktura frazema u raznim govorima biti ista, a varirat će upravo antroponim (npr. ima koga kao Gostića // ima koga kao Rokića // ima koga kao Vantića).

U radu se iznose metodološka načela za proučavanje dijalekatske sintakse. Prije pristupanja terenskome dijalektološkom istraživanju treba riješiti temeljna pitanja: što je cilj takvoga istraživanja, što je svrha, koja je namjera istraživača, što je mjesni govor, postoje li suvremene metode terenskoga istraživanja koje bi pridonijele boljem i, u današnjoj situaciji gubljenja posebnosti mjesnih govora, bržem sakupljanju građe. Cilj je istraživanja opisati sintaktički sustav pojedinih mjesnih govora i dobiti sintaktičke izoglose, te time i mogućnost opisa sintaktičkih značajki jednoga dijalekta, zatim narječja, te konačno hrvatskoga jezika. Za ovu su analizu primjeri ekscerpirani iz materijala dobivenoga terenskim istraživanjem mjesnoga govora Dražica. Mjesni govor Dražica pripada ikavsko-ekavskome dijalektu čakavskoga narječja. U radu se analiziraju dvije sintaktičke kategorije: atribut i priložna oznaka vremena, a s različitih metodoloških polazišta. Izdvojene su atributne sintagme kojima se izriču rodbinski odnosi i analiza prema u ovome radu ponuđenim metodološkim načelima pokazuje bogatstvo takvih izričaja. Priložne oznake vremena prikazane su prema dosad uobičajenim načelima sintaktičkih opisa, pa pokazuju neke posebnosti koje ne bilježe inodijalekatski sustavi. I pored uočenih razlika u odnosu na ostale analizirane ili opisane sintaktičke sustave, analiza sintaktičke razine pokazuje da je riječ o jedinstvenoj sintaksi hrvatskoga jezika.

U knjizi se nalaze smiješne pričice većega broja autora pisane (pretežito) na čakavskome s popratnim dijalektološkim studijama i drugim vrstama tekstova.

Mjesto Rijeka Voćanska pripada području Voće (općina Donja Voća) na sjeveru Hrvatskoga zagorja, uz granicu sa Slovenijom. Riječanski govor, kao i govor cijeloga voćanskog područja, pripada među akcenatski najkonzervativnije hrvatske kajkavske govore (Ivšićeva skupina I. 1). Svojim je sjevernim dijelom voćansko područje u dodiru sa slovenskim Halozama. Akcenatski sustav čine tri naglaska te nenaglašena kračina i (prednaglasna) dužina. Sva su tri naglaska kontinuante odgovarajućih triju polaznih, starohrvatskih naglaska i jednako su distribuirani. Čuva se i kratki naglasak na otvorenoj ultimi, pri čemu ne dolazi do sekundarnog duženja prednaglasnog sloga. Od navedenoga odstupa određen broj riječi koje su prešle u drugi naglasni tip. Postoji i nekoliko primjera progresivnog pomaka staroga psl. cirkumfleksa. U neutralnim položajima, u kojima ne djeluju distribucijska ograničenja, vokalizam karakterizira sljedeći razvoj: – u dugom naglašenom slogu: ī > ī ; ( = ) > ie ; (ē = ) >  ; ā >  ; (ō = ǭ = ) > u͞ ; ū > ū ; vokali ī, , , ū nastali su i od naknadno produženih kratkih polaznih jedinica,  < naknadno produženih  = ə, a  < naknadno produženih o = ǫ =  – u kratkom naglašenom slogu: i > i ;  = ə > ẹ ; e = ę >  ; a > ḁ ; o = ǫ =  > ọ ; u > u – u kratkom nenaglašenom slogu: (i =  = ə) > i ; (e = ę) >  ; a > ḁ ; (o = ǫ =  = u) > u. Govor osobito karakterizira razvoj kratkih i dugih ǫ i  uz nazale u ḁ, a postoje i druge vokalske neutralizacije. U skladu s navedenim razvojem, i sufiks glagola II. vrste je nḁ < *nǫ. Slogotvorno se  čuva. Suglasnički razvoj karakterizira: (č = ) > ,  > većinom j, iznimno , ń > . Skupovi (*stj = *skj) > š, (*zdj = *zgj) > ž. Kod dijela starijih govornika provodi se neutralizacija nazalnih sonanata m i n na kraju riječi, i to tako da su u rezultatu moguća oba glasa i na mjestu polaznoga m i na mjestu polaznoga n.

U radu se prikazuje razvitak sustava deklinacije imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva te konjugacije glagola u hrvatskim narječjima od praslavenskoga jezika do današnjega stanja.

Istraživanja mjesnih govora slavonskoga dijalekta uglavnom se vrlo malo bave frazeološkim bogatstvom. Jedan od razloga zasigurno jest činjenica da je frazeologija mlada jezikoslovna disciplina. Tomu usprkos, u dijalektološkim istraživanjima frazeologija ne bi trebala biti izostavljena jer se upravo u frazemima, više nego u drugim područjima leksika, odražava kulturološko bogatstvo, tradicija, način života, oblikovanja stvarnosti i promišljanja ljudi na tim prostorima. U radu se obrađuje dio frazeološkoga bogatstva govora Valpovštine.

U prilogu je riječ o stanju i perspektivama jezikoslovne kroatistike na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Konstatira se između ostaloga da su na tom odsjeku zastupljeni različiti aspekti znanstvenoistraživačkih i nastavnih aktivnosti, i teorijski, i metodološki, i povijesni, i primijenjenolingvistički, i praktični. To se podjednako odnosi na područja fonologije i morfonologije, gramatike, povijesti jezika, paleoslavistike, dijalektologije, leksikologije, standardologije i ortografije. Kad je riječ o perspektivama, mislim da je poželjno intenzivirati rad na područjima (unutarnje) povijesti hrvatskoga jezika, osobito na području povijesne sintakse, potom na području suprasintakse (ili lingvistike teksta) te na području ortoepije, a u seminarskim i lektorskim vježbama više pozornosti usmjeriti na prevođenje te na redigiranje odnosno lektoriranje tekstova., The paper focuses on the present state of affairs and prospects of Croatian Linguistics at the Department of Croatian Language at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. We determine that, at present, various aspects of scientific-research and teaching activities, both theoretical and methodological, both historical and applied (i.e. practical), are carried out by the members of the Department. This statement equally applies to the domains of phonology, morphophonology, grammar, history of language, paleoslavistics, dialectology, standardology and orthography. With respect to the prospects, I believe that it would be wise to intensify the work in the area of (internal) history of the Croatian language, particularly in the domains of syntax, suprasyntax (or text linguistics) and orthoepy, and to pay more attention during seminars and language practice classes to translating and editing, that is, language editing, of texts.

Leksik je govora Ložišća na otoku Braču bogat romanizmima. U članku se analiziraju posuđenice romanskoga podrijetla koje pripadaju semantičkomu polju zanimanja, zvanja i počasne službe. Građa je dobivena terenskim istraživanjem. Većina je posuđenica, kao što se očekuje, mletačkoga podrijetla. Premda su registrirani termini većim dijelom u upotrebi, oni postupno nestaju iz sustava uslijed prodora nove terminologije, izumiranja starih zanimanja i pojave novih, modernijega načina života, ali i zbog utjecaja standardnoga jezika., The lexis of the local speech of Ložišća on the island of Brač is rich with romanisms. The paper analyzes the loan words of Romance origin belonging to the semantic field of professions, occupations and honorary positions. The data was collected by the author in field research. Most of the loan words are, as expected, imported from the Venetian dialect. Allthough the noted terms are mostly being in use, they are gradually disappearing from the system due to breach of new technologies, extinction of old occupations and emergence of the new ones, modern way of life, and the influence of Standard Croatian., Il lessico della parlata di Ložišće sull’isola di Brazza abbonda di parole di derivazione neolatina. In questo lavoro si analizzano i prestiti di origine neolatina appartenenti al campo semantico dei mestieri, professioni e ruoli d’onore. Il materiale è stato raccolto grazie alle indagini sul campo. La maggior parte dei prestiti, come si supponeva, è di origine veneziana. Nonostante il fatto che i termini registrati sono per la maggior parte in uso, essi gradualmente scompaiono dal sistema - a causa della penetrazione della nuova terminologia, della scomparsa dei vecchi mestieri e l’arrivo di quelli nuovi, a causa di uno stile di vita moderno e anche per il fatto che l’influsso della lingua standard diventa sempre maggiore.

Leksik je govora Ložišća na otoku Braču bogat romanizmima. U članku se analiziraju posuđenice romanskoga podrijetla koje pripadaju semantičkomu polju zanimanja, zvanja i počasne službe. Građa je dobivena terenskim istraživanjem. Većina je posuđenica, kao što se očekuje, mletačkoga podrijetla. Premda su registrirani termini većim dijelom u upotrebi, oni postupno nestaju iz sustava uslijed prodora nove terminologije, izumiranja starih zanimanja i pojave novih, modernijega načina života, ali i zbog utjecaja standardnoga jezika.

Mate Hraste istaknuti je hrvatski dijalektolog, gramatičar i onomastičar, koji je prvi terenski istražio i proučio čakavske govore otoka Šolte nešto prije 1940. godine. U članku se iznose rezultati Hrastinih istraživanja na terenu, odnosno osnovne jezične karakteristike šoltanskih čakavskih govora toga vremena.

U članku se analiziraju jezične osobitosti pjesama na velolučkome idiomu čakavske pjesnikinje Dobrile Franetović Kuzmić. Proučavanje obuhvaća velolučke pjesme iz obje autoričine zbirke: "Škoji moji gredu za menun" (2004.) i "'Holte s puomnjon priko žola" (2012.). Rezultati su analize pokazali da se jezične karakteristike iz pjesama podudaraju s rezultatima dosadašnjih terenskih istraživanja, stoga se može zaključiti da je promatrani pjesnički korpus vjerna slika ovoga mjesnoga govora.

U nekrologu donose se onsovne značajke života i rada hrvatskoga jezikoslovca Petra Šimunovića.

U prikazu su navedeni termini koji se odnose na staru kuhinju i starinske kuhinjske predmete u govoru Grohota na otoku Šolti. Mnogi od navedenih naziva koriste se i u drugim dalmatinskim govorima, ili se koriste u ponešto drugačijim fonološkim inačicama. Uglavnom je riječ o nazivima romanskoga podrijetla (najčešće mletačkoga). S obzirom na modernije predmete koji se danas u kuhinji upotrebljavaju i na nove termine koji ulaze u sustav, od važnosti je ovo leksičko bogatstvo istražiti i zapisati.

U članku se etimološki i leksikološki obrađuju entomonimi istromletačkog podrijetla u hrvatskim govorima u Labinu i Funtani u Istri. Prikazani nazivi dio su Istromletačkog lingvističkog atlasa G. Filipija i Barbare Buršić Giudici koji je ove godine izišao u izdanju Naklade Dominović iz Zagreba. Atlas (ImLA) sadrži odgovore na 1898 pitanja od čega na entomonime otpada 45 pitanja (887 – 931). Svaki se entonomin uspoređuje sa sličnima u čakavskim istarskim govorima (iz rječnika kojima autor raspolaže i osobnih anketa). Svaki se naziv najprije provjeri u jedina dva postojeća rječnika za funtanski i labinski govor, Selmanov (MFR) i Milevojev (RLC). Do etimologije se dolazi dovodeći ih u svezu s oblicima iz kapitalnih (istro)mletačkih repertoara (Boerio, Rosamani i dr.) da bi se sam etimon potvrdio prije svega u REW. Osim toga, pri utvrđivanju etimologija redovito se u razmatranje uzimaju i svi talijanski etimologijski rječnici kojima autor raspolaže (DELI i dr.). U zaključku se utvrđuje postotak entomonima mletačkog podrijetla u odnosu na cjelokupnu entomonimijsku građu u ImLA.

Među recentnijim dijalektnim rječnicima koji objedinjuju leksičko blago nekoga kajkavskog govora, treba istaknuti Riẹčnik hrvatskŏga kajkavskŏga prigŏrskŏga govŏra Zagrebečkŏga Cerja, mjesta smještenoga nedaleko od Sesveta. Budući da je to djelo Franje Šatovića i Ivana Kalinskoga s onomastičkoga stajališta zanimljivo kao vrelo onimâ, iz cjelokupne je prikazane onimije za ovu prigodu iz njega izdvojeno 350-ak toponima. U prvom dijelu rada prikazuje se leksikografska obrada natuknica koje sadržavaju toponime. Nakon toga osvrta, u drugom se dijelu rada iz natuknica i rečeničnih potvrda iščitavaju jezične i izvanjezične značajke proučenih toponima. Analizirane su fonološke, morfološke i tvorbene osobitosti toponima odražene u prikazanom korpusu te su uspoređene sa sustavom toga govora koji pripada Ivšićevoj I., konzervativnoj (zagorsko-međimurskoj) skupini govora, odnosno srednjozagorskomu dijalektu (prema Lončarićevoj podjeli). Pozornost se pridaje i semantičko-motivacijskoj analizi, odnosno istraživanju jezičnoga podrijetla toponimâ. Predstavljeni rezultati istraživanja omogućit će precizniju i detaljniju usporedbu dosada vrlo slabo istražene kajkavske toponimije te popuniti dio mozaika cjelokupne hrvatske toponimije.

U članku se na temelju recentnih terenskih istraživanja prikazuju jezične značajke mjesnoga govora Donjega Humca na otoku Braču. Rezultati ispitivanja posvjedočuju da se veći dio jezičnih osobina donjohumčanskoga govora može ovjeriti u dosadašnjim opisima bračkih čakavskih govora u cjelini, no ipak neke razlike i promjene ukazuju na potrebu novijih istraživanja na terenu, kao i na potrebu zasebnih prikaza određenih govora., Local speeches of island Brač have been researched and described as a whole, but local speech of Donji Humac has not been separately described yet. This paper presents the results of recent research of this idiom at various linguistic levels. It shows that this local speech shares most linguistic features with the other local speeches of island Brač, but there are some linguistic features which indicate that we need new researches and separately researches of some local speeches.

Članak analizira akcenatski sustav valpovačkoga podravskog govora na temelju Klaićeva opisa govora Bizovca. Usporedba njegova opisa s opisima drugih dijalektologa vodi do zaključka da su razlike između postojećih opisa valpovačke akcentuacije znatne te da je Klaićev opis od svih opisa najdetaljniji i najpouzdaniji. Drugi dio članka opisuje akcenatsku karakteristiku koja dijeli valpovački govor od ostalih slavonskih govora: povlačenje naglaska s dočetnoga sloga prozodijske riječi na početni slog. Navode se neke tipološke paralele iz drugih hrvatskih govora, zatim ruskoga i litavskoga jezika. Potvrđena je teza, koju je zastupalo više jezikoslovaca, da je povlačenje naglaska posljedica utjecaja mađarskog jezika na valpovački govor., The article analyzes the accentual system of the Podravian dialect of Valpovo on the basis of Bratoljub Klaić’s description of the Bizovac dialect. The comparison of his description with that of other dialectologists leads to the conclusion that the differences between the various description of the prosodic system of the dialect are significant and that Klaić’s description is the most detailed and reliable. The second part of the article discusses the retraction of the ictus from the final syllable of the prosodic word onto the initial syllable, a feature that separates the Valpovo dialect from the other Slavonian dialects. Typologically similar retractions in other Croatian dialects, Russian and Lithuanian are discussed. The hypothesis that the accent retraction is due to Hungarian influence, which has been suggested by several linguists, is confirmed.

U radu se iznose osnovni podatci o III. kongresu hrvatskih slavista i o hrvatskome zasjedanju uredništva i radne skupine Općeslavenskoga lingvističkog atlasa (OLA), koja su oba skupa održana u listopadu 2002. u Zadru., The article presents the basic facts about the Third Congress of Croatian Slavic Scholars and about the Croatian meeting of the editorial board and the working group of the General Slavic Linguistic Atlas (OLA), both of which meetings took place in Zadar in October 2002.

Prikaz knjige Josipa Lisca - "Dvije strane medalje : dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku".

U članku je riječ o sklonidbi i naglasku imenica srednjega roda o-sklonidbe u mjesnom govoru sela Jevšček pokraj Livka (općina Kobarid, Slovenija), koji pripada nadiškomu dijalektu slovenskoga, i to sa sinkronijskoga i dijakronijskoga aspekta. S aspekta jezikoslovnoga opisa prikazani su nastavci i njihova distribucija s obzirom na osnovu te naglasni tipovi i njihove paradigme. U jezičnopovijesnome dijelu određuje se povijesni izvod pojedinih nastavaka i naglasnih tipova. Opisani oblici i naglasni sustav postavljaju se u širi slovenski i slavenski kontekst., In the paper the declension and the accentuation of neuter o-stem nouns in the local dialect of Jevšček near Livek (Municipality of Kobarid, Slovenia) of the Nadiško (Nadiža/Natisone) dialect of Slovene are discussed both from the diachronic and the synchronic point of view. The descriptive-linguistic perspective presents the inventory of endings and their stem distribution as well as the accent classes and their paradigms. The historical-linguistic part determines the origin of these endings and accent classes and ascribes to the described morphological and accentual systems its position in the context of Slovene and other Slavic languages.