Search

Concerning that social work profession primarily or indirectly deals with poverty, i.e. people whose minimal existential needs are not met, it seems relevant to research the factors contributing to finding oneself in such position. Thereby, it is essential to study the objective causes of poverty, already researched in numerous studies, but also the public perception of poverty and to what people attribute being poor. Feagin (1972.) was the first who studied the ambiguity of poverty perceptions for different social groups. He developed a list of eleven belief types about the causes of poverty and grouped them into three categories. First category included individual or internal causes, explaining poverty in terms of poor people lifestyle, such as lack of ability or effort, laziness and alcoholism. Second category consisted of social or external causes, often called the structural causes. This implied attributing poverty to unfavorable social, political, cultural and economic factors, such as unequal wealth distribution, impoverished exploitation, lack of education, low income and lack of social opportunities. Third category was called fatalism, and included reasons such as bad luck, illness, destiny, God’ s will etc.. The first belief type was based on the presumption that poor people themselves were responsible for their situation, while the other two considered that unequal conditions, caused by external factors out of people’ s control, were to blame. Since Feagin until today, numerous research studies on poverty attribution have been conducted, but none of them in Croatia. The results of this study, conducted on students of social work and other students (economics, agriculture, etc.) indicate the differences in poverty attribution in different student groups, with an emphasis on social sensibility. Namely, together with poverty attribution, social sensibility was explored by a set of predominantly humanistic values, which are central in social work profession.

V prispevku so predstavljeni rezultati kvalitativne evalvacije delovne prakse za študente drugega letnika socialnega dela s stališča 56 uporabnikov storitev, ljudi z ovirami, ki so bili dejavno vključeni v proces poučevanja delovne prakse za študente. Cilj evalvacije je bil ugotoviti, kaj čutijo uporabniki storitev v zvezi s poučevanjem delovne prakse za študente in nameščanju študentov na delovno prakso v organizacije kot del njihovega rednega izobraževalnega programa. Naš namen je bil ugotoviti kakšni so osebni motivi uporabnikov v teh organizacijah in njihove izkušnje med sodelovanjem v tem programu., kakšne su njihove pritožbe, kaj so pridobili, kakšni so njihova priporočila in komentarji. Evalvacija je pokazala, da je večina uporabnikov poleg tega, da je dobivala podporo in praktično pomoć pri vsakodnevnih dejavnostih ter izboljšala družabne stike, čutila tudi da so neposredno udeleženi v procesu izobraževanja za socialno delo. Zdi se da je bila najveća pridobitev to, da so doživljali proces kot medsebojno dajanje i prejemanje, saj so dajali socialnim delavcem informacije in znanje kot uporabniki. Izmed 56 uporabnikov se jih je tega programa za obdobje od dveh do šestih let udeležilo 38, namen pa imajo nadaljevati s to » ; ; ; tradicijo« ; ; ; ker pridobivajo iskušnje v vlogi » ; ; ; uporabnika kot učitelja i strokovnjaka« ; ; ; . Vse več raziskav na področjo vključevanja uporabnikov in prespektive uporabnikov pa kaže kako kompleksen je proces določanja vloge uporabnikov storitev v socialnem delu z idejami krepitve moči, partnerstva, participacije in vključenosti. Vendar uporabniki še vedno poročajo o tem, da imajo zelo malo izbire, kar zadeva storitve socialnega dela in procese odločanja. Ugotovitve tega predavanja podupiro prepričanje, da je treba v proces izobraževanja za socijalno delo vključiti uporabnike kot kompetentne udeležence v njem. To je tudi zelo učinkovit način, da odkrijemo, kakšno vlogo bi uporabniki radi imeli v razvoju socialnega dela.

Uloga doktorskog studija u razvoju socijalnog rada kao profesije u Hrvatskoj Stjecanje doktorata iz socijalnog rada u Hrvatskoj je moguće od 2001. godine kad je uspostavljeno znanstveno polje socijalnih djelatnosti. Trenutno se doktorat iz socijalnog rada može steći na dva načina. Za socijalne radnike koji su magistri znanosti u području društvenih, humanističkih ili edukacijskih znanosti moguća je izrada doktorata "mimo doktorskog studija". Dodatni uvjet je objavljivanje barem jednog znanstvenog rada koji nije vezan uz temu magistarskog rada. Drugi način je vezan uz trogodišnji doktorski studij iz socijalnog rada. Prva i druga generacija poslijediplomanata (upisani 2002. i 2004. godine) upisivala je dvogodišnji magistarski znanstveni studij iz socijalnog rada s mogućnosti prelaska na 5 i 6 semestra doktorskog studija. Uvjet je objavljivanje barem dva znanstvena rada koja nisu vezana uz temu doktorskog rada i odgovarajući prosjek ocjena. Od 2006. godine doktorski studij iz socijalnog rada se upisuje od prve godine. U cjelini. trenutno imamo 14 polaznika doktorskog studija. No već 2007. godine, zbog zahtjeva nadležnih tijela, počinje se razvijati zajednički doktorski studij iz socijalnog rada i socijalne politike. Tijekom doktorskog studija iz socijalnog rada polaznike se osposobljava za samostalni znanstveno-istraživački rad. Osobit naglasak stavlja se na temeljito upoznavanje znanstvene metodologije društvenih znanosti, posebno akcijska i evaluacijska istraživanja, razvoj preventivnih i intervencijskih aktivnosti Posebna pozornost posvećuje se dobroj teorijskoj i vrijednosno- etičkoj utemeljenost područja. Do sada uočeni pozitivni rezultati: • Zahtjev za objavljivanjem znanstvenih radova kao preduvjet za prijavu doktorata je bio dodatni poticaj za istraživanja u području socijalnog rada. • Porastao je interes za kvalitativnu metodologiju i tzv. mix-method pristup među polaznicima studija. • Broj radova koji su upućeni za tiskanje u našim časopisima je sve veći što je dovelo do povećanja (1) kvalitete Ljetopisa socijalnog rada i (2) broja objavljenih radova. Izazovi s kojima smo se suočili u dosadašnjem radu su slijedeći: • Zahtjevi Nacionalne agencije za visoko obrazovanje za sadržajem doktorskih studija su prilagođeni prirodnim znanostima i onima koji su se opredijelili isključivo za znanstvenu karijeru. Postojeći uvjeti su obeshrabrujući za socijalne radnike koji rade u praksi. • Provođenje kvalitetnih istraživanja pretpostavlja odgovarajuće fondove za znanstveno istraživačke projekta. U sustavu znanosti udio koji se izdvaja za društvene znanosti je vrlo mali, a druga tijela kao npr. nadležno ministarstvo za socijalnu skrb ne potiču istraživanja. • Poslodavci su spremniji podržati specijalističko nego doktorsko obrazovanje iz socijalnog rada.