101. Izloženost prosječnog stanovnika Hrvatske 7Be u zraku
- Author
-
Marović, Gordana, Senčar, Jasminka, Petrinec, Branko, Babić, Dinko, Šoštarić, Marko, and Šega, Krešimir
- Subjects
radioaktivne tvari u zraku ,berilij ,efektivna doza udisanjem - Abstract
Prisutnost radioaktivnih tvari u zraku na pojedinim mjestima Hrvatske prati se od 1962. godine do danas u sklopu programa praćenja stanja radioaktivnosti životne sredine u Republici Hrvatskoj. Neprekidno se prosisava zrak kroz plavi Schneider-Poelman i glass-fiber filter na visini jedan metar iznad tla, a od 2008. godine i kroz celulozne filtre. Određivanje radionuklida u zraku provodi se visokorezolucijskom gamaspektrometrijom, akreditiranom metodom prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025:2007. Određuju se fisijski (umjetni, antropogeni) radionuklidi i oni prirodni, terestrijalnog i kosmogenog porijekla. Berilij, 7Be, γ emiter, prirodni je radionuklid koji nastaje u visokim slojevima atmosfere pod utjecajem kozmičkoga zračenja. Vrijeme poluraspada 7Be je pedeset i tri dana, pripada III. skupini radionuklida srednje radiotoksičnosti. Vrijednosti koncentracija aktivnosti 7Be u zraku jedne su od najvećih iznosom, i do dva, tri reda veličine veće su od onih npr. 40K odnosno 137Cs. U posljednjih dvadeset godina u zraku Zagreba koncentracije aktivnosti 7Be kretale su se uz povremene skokove i padove oko srednje vrijednosti od 4, 4 ± 2, 1 mBqm-3, dok su one u zraku Zadra iznosile 3, 1 ± 1, 2 mBqm-3. Testiranjem značajnosti razlike prosječnih vrijednosti ustanovljeno je da se vrijednosti koncentracija aktivnosti 7Be u Zagrebu i Zadru ne razlikuju statistički značajno. Izmjerene vrijednosti koncentracija aktivnosti 7Be poslužile su za procjenu efektivne doze koju bi udisanjem primio odrasli stanovnik Hrvatske, odnosno Zagreba i Zadra. Zbog relativno niske radiotoksičnosti, doprinos efektivnoj dozi udisanjem u zraku prisutnog 7Be je mali ; procijenjene efektivne doze primljene udisanjem 7Be kreću se od 1, 4 do 2 nSv godišnje. // The presence of radioactive substances in air has been monitored at particular places in Croatia ever since 1962, which has been part of the programme of monitoring the state of environmental radioactivity in the Republic of Croatia. Air is continuously filtered through a blue Schneider-Poelman filter and a glass-fiber filter positioned 1m above the ground, and since 2008 this has been performed using cellulose filters as well. Determination of radionuclides in air is carried out by means of high-resolution gamma-ray spectrometry, accredited according to the HRN EN ISO/IEC 17025:2007 standard. We determine fission (artificial, anthropogenic) radionuclides together with those of terrestrial and cosmogenic origin. Beryllium, 7Be, which is a gamma emitter, is a naturally-produced radionuclide the nucleosynthesis of which occurs in higher atmosphere under the influence of cosmic rays. The half-life of 7Be is fifty-three days, it belongs to group III of radionuclides of medium radiotoxicity. Activity concentration of 7Be in air is among the highest of all radionuclides, exceeding that of, e.g., 40K or 137Cs, by two to three orders of magnitude. In the last twenty years, activity concentration of 7Be in Zagreb air has been about 4, 4 ± 2, 1 mBqm-3, with occasional departures, whereas that in Zadar has been 3, 1 ± 1, 2 mBqm-3. By testing the significance of the difference between the above mean values, we conclude that there is no statistically significant difference between the activity concentrations in Zagreb and Zadar. Measured values of the activity concentrations of 7Be have been utilised in an assessment of the effective dose absorbed through inhalation by an adult inhabitant of Croatia, i.e., Zagreb and Zadar. Due to the relatively low toxicity of 7Be, its contribution to the effective dose originating in inhalation is small ; we estimate it at 1.4 to 2 nSv per year.
- Published
- 2013