Search

U flori Hrvatske po broju endemičnih vrsta značajno mjesto ima rod Iris unutar kojeg je zastupljeno 5 endemičnih svojti (I. adriatica, I. croatica, I. illyrica, I. pseudopallida i Iris x rotschildii). Iris vrste napada veliki broj fitopatogenih vrsta gljiva od kojih se kao vrlo česta navodi vrsta Cladosporium iridis (Fautrey & Roum.) G.A. de Vries (teleomorf Davidiella macrospora (Kleb.) Crous & U. Braun). Gljiva je uzročnik bolesti pod nazivom pjegavost lišća. Međutim, od biljaka domaćina do sada nije utvrđena niti jedna od naših 5 endemičnih Iris vrsta. Tijekom 2007, 2008 i 2009 godine obilaskom područja (N.P. Paklenica, P.P. Bikovo, P.P Žumberak-Samoborsko gorje i dr.) u kojima su raširene endemične Iris svojte uočena je pojava simptoma koji upućuju na zarazu gljivom Cladosporium iridis. Međutim intenzitet pojave simptoma značajno je varirao u ovisnosti o Iris svojtama i lokalitetima. S zaraženog biljnog materijala izolirana je i determinirana navedena vrsta gljive. Da bi utvrdili osjetljivost 5 hrvatskih endemičnih Iris vrsta na zarazu ovom gljivom u kontroliranim uvjetima vršene su umjetne inokulacije suspenzijom spora gljive i nakon pojave simptoma očitan je intenzitet zaraze na temelju broja pjega. Dobiveni podaci obrađeni su prikladnim statističkim metodama da bi se utvrdila signifikantnost razlika. Prema dobivenim rezultatima kao izrazito osjetljive vrste na gljivu Cladosporium iridis utvrđene su I. illyrica i I. pseudopallida, kao srednje osjetljiva bila je Iris x rotschildii, dok su manje osjetljive vrste bile I. croatica i I. adriatica.

Gljiva mješinarka Cryphonectria parasitica (Murrill) Barr. agresivan je pathogen koji parazitira na pitomom kestenu Castane sativa Mill. i uzrokuje velike ekonomske štete. Kako bi se dobio bolji uvid u populacijsku strukturu četiriju Hrvatskih i pet Slovenskih populacija gljive, provedena je genotipizacija 180 uzoraka analizom 11 SCAR lokusa (sequence characterized amplified regions). Uzvodne početnice su bile obilježene fluorescencijskim probama i umnoženi dijelovi DNA, dobiveni lančanom reakcijom polimerazom (PCR), detektirani DNA Analyzer servisom (Macrogen, Seoul, Koreja). Od 11 istraženih lokusa, pet do osam je bilo polimorfno u raznim populacijama, dok su u populaciji iz Požege pronađena dva nova alela, vjerojatno nastala spontanom mutacijom. U devet testiranih populacija pronađeno je ukupno 66 različitih SCAR haplotipova patogene gljive, što se odrazilo i na Shannonov index raznolikosti koji se kretao od 1, 54 u populaciji Ostrovica do 2, 97 u populaciji Hrvatske Kostajnice. Ujednačenost (evenness) je također bila vrlo visoka, od 0, 79 do 0, 98. Dvanaest od 28 parova lokusa je nađeno u neravnoteži vezanosti gena (linkage disequilibrium) s time da je i indeks višelokusne neravnoteže vezanosti gena (index of multilocus disequilibrium = rd) također ukazivao na uglavnom spolno razmnožavanje i mnoge rekombinacije između jedinki u istraženim populacijama ; rd procjena se kretala između 0, 024 i 0, 241. Nije nađena jasna korelacija između genetičke udaljenosti istraživanih populacija i zemljopisne udaljenosti mjesta na kojima su sakupljene. Zbog toga smatramo da je od početnog unosa ove patogene gljive na područja Hrvatske i Slovenije došlo do mnogo miješanja među populacijama kao i rekombinacija među jedinkama. To je posljedica spolnog raznožavanja, što se odrazilo na uglavnom veliki broj pronađenih SCAR haplotipova kao i na nedostatak korelcije tipova vegetativne kompatibilnosti (vc) i SCAR haplotipova. Bayezijansko grupiranje je ukazalo na postojanje triju skupina koje su indicirale dva izvora odakle je C. parasitica unešena u Hrvatsku i Sloveniju. Jedna grupa je dominantna u Sloveniji, jedna u Hrvatskoj, a jedna u populacijama uz Hrvatsko-Slovensku granicu. Rezultati ukazuju da je početni izvor zaraze porijekom iz zapadne Europe (Italija) dok je drugi izvor naknadno unio dodanu raznolikost u naše populacije širenjem iz jugoistočne Europe.

Istraživanje lihenoflore provedeno je na prostorima NP „Kornati“ u vremenskom periodu od 25.09. do 01.10. 2009. godine s naglaskom na terestričku i epifitsku lihenofloru. Uzorkovano je područje pet otoka koji su birani prema raznolikosti vegetacije (Kornat, Velika Smokvica, Lavsa, Mana i Levernaka). Pronađeno je 80 vrsta, od kojih su dvije vrste su na Crvenom popisu lišajeva Republike Hrvatske - Rocella phycopsis Ach. i Teloschistes chrysophthalmus (L.) Th.Fr. Pošto je u literaturi je do sada za ovo područje bilo navedeno samo četiri vrste od koje je jedna determinirana samo do roda, ovakav je doprinos poznavanju lihenoflore ovog zaštićenog područja od iznimnog značaja. Najbogatiji otok lišajevima, koji je ujedno i najveći, jest otok Kornat sa 63 zabilježene svojte. Unatoč prividnoj krškoj „škrtosti“ kopnenih prostora NP „Kornati“, bogatstvo flore lišajeva je itekako prisutno te bi se trebalo još detaljnije istražiti. Lišajevi su značajan bioindikator uvjeta u okolišu, stoga bi se trebala pridodati veća važnost poznavanju lihenoflore u Hrvatskoj, posebno u zaštićenim područjima.

The genus Campanula comprises over 400 species but there is little agreement about generic boundaries within the subfamily Campanuloideae or the infrageneric classification of Campanula itself. Many monotypic or oligotypic genera are recognised while other students prefer to merge these with Campanula. Both treatments have advantages and disadvantages and a balanced approach is required. We suggest that the merging of genera leads to a general loss of evolutionary insight and the appreciation of the evolutionary and ecological uniqueness. Conversely, the recognition of numerous mono- and oligotypic genera is disadvantageous for general use, particularly for gardeners and horticulturalists. Cladistic analyses, while useful for determining phylogenetic relationships, are detrimental to the construction of a workable classification, if not used with caution. It is recommended that traditional morphological characters, supplemented by ecological, biogeographic and other data sets, and guided by findings from molecular data, should allow a reclassification of Campanula to be achieved, especially if paraphyletic taxa are recognised. Several shortcomings to our present knowledge are listed and possible novel approaches for future investigation are suggested.

U razdoblju od 2007. do 2009. godine floristički je istraživano područje između naselja Čučerje, Goranec, Vugrovec i Šimunčevac koje visinski pripada brežuljkastom pojasu istočnog dijela Medvednice. Istraživana ploha površine je 5 km2 i nalazi se izvan granica Parka prirode. Ukupno je pronađeno 537 svojti višeg bilja razvrstanog u 89 porodica. Najzastupljenije su porodice Asteraceae s. l. (12, 3%), Poaceae (8, 9%), Fabaceae (7, 8% ), Lamiaceae (6, 5%) i Rosaceae (4, 6%). U spektru životnih oblika prevladavaju hemikriptofiti (49, 9%), a slijede ih terofiti (21, 2%) i fanerofiti (13, 0%). Fitogeografska analiza ukazuje na zastupljenost euroazijskog flornog elementa sa 37, 4%, dok je udio ilirsko-balkanskog flornog elementa manji od 1%. Analiza flore prema staništima ukazuje da najveći broj svojti nastanjuje ruderalna staništa (20, 9%), a potom livade (18, 1%) i šumske rubove (14, 9%). Prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske 28 svojti istraživanog područja svrstano je u neku od kategorija ugroženosti. Zakonom su zaštićene 102 biljne svojte, a 14 vrsta je invazivno. Najveći broj invazivnih vrsta (50%) dolazi iz Sjeverne Amerike i pripada porodici Asteraceae. Otkrivena je nova vrsta u flori Hrvatske iz porodice trava – Echinochloa colona (L.) Link ili prijevarna koštreva. Značajan udio terofita na istraživanom području, kao i brojnost vrsta koje nastanjuju ruderalna staništa, ukazuju na intezivan antropogeni utjecaj. Zbog antropogenog utjecaja flora ne odražava u potpunosti fitogeografski položaj istraživanog područja, što se ogleda u slaboj zastupljenost ilirsko-balkanskog flornog elementa i visokog udjela euroazijskog. In floristic research carried out from 2007 to 2009 the area of 5 km² between Čučerje, Goranec, Vugrovec and Šimunčevac was included. It belongs to the colline belt of eastern part of Mt. Medvednica and it is located immediately outside the south-east border of Nature Park. 537 taxa of higher plants from 89 families were found. The most abundant families are Asteraceae (12, 3%), Poaceae (8, 9%), Fabaceae (7, 8%), Lamiaceae (6, 5%) and Rosaceae (4, 6%). In the life form spectrum hemicriptophyta are dominant (49, 9%), followed by therophyta (21, 2%) and phanerophyta (13, 0%). Phytogeographical analysis has shown that Euroasiatic element encompasses 37, 4% of taxa, while the Illyrian-Balcan element less than 1%. Floristic analysis based on the habitat type shows that the highest number of taxa populates ruderal habitats (20, 9%), followed by meadows (18, 1%) and forests edges (14, 9%). According to the Red Book of Vascular Flora of Croatia 28 taxa from the researched area are listed and sorted in some threat category. 102 taxa are protected by law and 14 plant species are invasive. The majoriti of invasive species come from North America (50%) and belong to Asteraceae family. Also, one new species was discovered in the flora of Croatia - Echinochloa colona (L.) Link (Poaceae). A significant proportion of therophytes in the study area, as well as the number of species inhabiting ruderal habitats, indicate the intense anthropogenic impact. Because that, flora is not fully reflected phytogeografic position of study area which is visibly in the low representation of Illyrian-Balkan floral element and high Euroasian stakes.

U Knjizi sažetaka ukupno je objavljeno 112 sažetaka s ukupno 250 autora. Sažetci su izlagani u sljedećim sekcijama: taksonomska istraživanja, molekularna botanika i fiziologija bilja, primjenjena botanika i zaštita prirode, floristička istraživanja i bioraznolikost, botanika i obrazovanje, biologija algi, gljiva i lišajeva te biljna ekologija.

Otočić Supetar smješten je ispred Cavtata u Konavlima. Površine je 0, 039 km2, a najveća nadmorska visina mu je 8 m. Najveća dubina mora oko otočića je 32 m. Zajedno s Cavtatom te susjednim otocima Mrkanom i Bobarom pripada bo tanički važnom području Hrvatske (Alegro et al. 2010). Jedini je otok u cavtatskom arhipelagu čija flora nije sustavno istražena. Otočić nije naseljen, ali je ljeti popularno turističko odredište zbog ugostiteljskih objekata izgrađenih na samoj obali. Flora otočića utvrđena je na temelju sezonskih terenskih istraživanja tijekom 2009. i 2010. godine, kad su utvrđene četiri asocijacije: Posidonietum oceanicae (Posidonietea), Limonietum anfracti (Crithmo-Limonietea), Myrto communi-Pistacietum lentisci (Quercetea ilicis) i Narcisso-Asphodeletum microcarpi (Festuco-Brometea).

Obavljena je fitocenološka analiza vegetacije pukotina, okomitih vapnenačkih stijena, na tri lokaliteta na području grada Splita i to na stijenama sv. Jere, Katalinića brigu i Sustipanu. Veoma nepovoljni ekološki uvjeti ovog staništa, jaka insolacija, minimalna količina plodnog tla i krajnje oskudna vlaga, utjecali su na razvoj specifične kserofitske biljne zajednice vegetacijskog razreda Asplenietea trichomanis (H. Meier) Br.–Bl. 1934. Načinjene su 33 fitocenološke snimke i zabilježene su ukupno 73 biljne vrste.

Posebno mjesto u razmatranju florealnih prikaza baroknog stila na Pelješcu zauzima ciklus slika s pjevališta crkve Gospe od Rozarija u Tomislavovcu (nekadašnji Kozô) iznad mjesta Putnikovići. Slikar Filippo Naldi, vojni časnik u mletačkoj službi u Neretvi tijekom treće četvrtine XVIII. stoljeća naslikao je iznimno dragocjen ciklus narativnog karaktera u toj osamljenoj grobljanskoj crkvi. Posebno je zanimljiv prikaz pogreba, onodobne nošnje, ali i florealnih motiva (hortenzija) koji se pojavljuju kao dekoracija figuralnim prikazima. Sedamdesetih godina XVIII. stoljeća Filippo Naldi oslikao je predoltarnik u župnoj crkvi sv. Martina u Žuljani, gdje u bokoru girlandi razaznajemo bilje (ruže i kamelije) koje se tada uzgajalo i cijenilo. U istoj crkvi se nalazi i drugi oslikani drveni predoltarnik iz XVIII. stoljeća. U bivšoj dominikanskoj crkvi Gospe od Rozarija u Vignju, koja se započela graditi 1671. godine, nalazi se jedinstveni kameni oltar u Hrvatskoj iz apulijskog grada Lecce. Na retablu oltara izrađenog od mekanog krednjaka isklesani su gusto nanizani reljefi šipaka, akantusa te cvjetova drugih biljaka. Vrijeme XVII. stoljeća je razdoblje u kojem je cvijet tulipana bio iznimno popularan, i čije su lukovice plaćane u zlatu. Na kamenom nosaču propovjedaonice u crkvi Gospe od Rozarija isklesan je reljef bokora tulipana. Motiv tulipana bio je iznimno popularan u korčulanskim kamenoklesarskim radionicama XVII. i XVIII. stoljeća. Akantusov list, obljuben u klasičnoj umjetnosti zbog svoje dekorativnosti, bio je u širokoj primjeni i tijekom baroknog razdoblja, pa ga nalazimo i na drvenom retablu oltara sv. Križa u crkvi Gospe od Rozarija u Vignju.

Campanula pyramidalis complex (also considered as rapunculoid aggregate or subsection of the Campanulaceae family) is group that includes three closely related and morphologically similar species (C. pyramidalis L., C. versicolor Sibth. & Sm., C. secundiflora Vis. & Pančić). The distribution of this complex is centered mostly in the Balkans, from Istria to the north, to Peloponnese Peninsula to the south, and to Mt. Konjevska planina in Bulgaria in the east, while some small disjunct parts of the range lie in the S Apennines. To capture morphological diversity observed within this group, a number of taxa related to the broadly circumscribed Campanula pyramidalis complex were described over the years (e.g., Campanula pyramidalis var. calycina A. DC., C. pyramidalis var. compacta auct., C. plasonii Formanek, C. tenorii Moretti ; C. versicolor var. tomentella Hal., C. versicolor var. thessala Boiss., C. mrkvickana Vel. ; C. secundiflora subsp. limensis R. Lakušić and C. secundiflora subsp. montenegrina R. Lakušić). However, their taxonomic and geographical distinctiveness is far from clear, to the point that the modern floristic literature does not recognize these taxa, and either neglects them completely of reduces them to synonymy. The basic aim of this research was to test a series of taxonomic and biogeographic hypotheses using explicit phylogenetic approaches. To reconstruct the phylogeny, gain a better understanding of the evolutionary history, and determine species boundaries within this complex, a broad dataset was constructed containing representatives from across its entire morphologic and geographic range. We present here the results of molecular phylogenetic analyses based on sequences from three non-coding chloroplast regions (psbA-trnH, trnS-trnQ, and trnfM-psbZ) as well as nuclear ribosomal internal transcribed spacers (ITS). Our study identified several distinct monophyletic groups, some of which correspond closely to previously established taxonomic treatments and some of which are new. Taxonomical and biogeographical implications of these relationships are also discussed.

We have analysed data gathered during the flora mapping of northern part of Učka Nature Park with respect to their areal and life forms, using MTB 1/64 quadrants as a basic spatial units. We wanted to test whether on Učka Mt. beside horizontal (elevational) gradient, horizontal (latitudinal) gradient exist as well, especially because of north-south orientation of Učka Mt. For shares of particular life forms and areals we have calculated Pearsons correlation coefficients with elevation, latitude and longitude. With the exception of therophytes, for all life forms correlations of same directions (positive or negative) have been established with elevation and latitude. Among them, those for phanerophytes which share decrease with increase of elevation (r=-0.8 ; p

Contrary to major impact on the study of phylogeny in animals and human, application of mitochondrial DNA (mtDNA) analyses in phylogenetic reseaches of plants is sporadic due to their high rate of rearrangmenets and low rate of point mutations in plants. Nevertheless, in some taxa mtDNA analysis gave interesting results. With aim to test variability and applicability of mtDNA in genus Hypericum, in this investigation 4 noncoding regions of mtDNA was compared using mtDNA RFLP on large number of Hypericum taxa. Out of thirthysix Hypericum taxa, bellonging to fifteen sections, and fifteen restiction profiles, difference in profiles of only three species were observed. One deletion was found in mtNAD1/Hinf I profile of H. pseudohenryi, while lose of restriction site was detected in mtNAD1/RsaI profile of H. olympicum and gain of restriction site in mtNAD1/RsaI profile of H. hirsutum. Such result confirms slow sequence evolution of the Hypericum mtDNA as is the case with the plant mtDNA in general.

Aeropalinološka istraživanja mogu biti vrlo korisna liječnicima i njihovim pacijentima u prevenciji i liječenju alergija. Stoga je u ovom radu je predstavljeno aerobiološko istraživanje peluda u zraku grada Dubrovnika. Pelud je uzorkovana standardiziranom aerobiološkom volumetrijskom metodom, uzorkivačem tipa Hirst. Analizirane su sezonske promjene različitih tipova peluda u odnosu na meteorološke parametre, tijekom trogodišnjeg razdoblja (2005-2007). Za navedeno razdoblje izrađen je i peludni kalendar. Koncentracija peludi izražena je brojem peludnih zrnaca/m³ zraka. Prosječna godišnja koncentracija peludi iznosila je 17297 peludnih zrnaca/m³ zraka, najniža vrijednost zabilježena je u 2005., a najviša u 2007. godini. Tijekom svih godina, najviša koncentracija peluda zabilježena je od ožujka do lipnja (77% ukupne godišnje koncentracije peluda). U zraku je zabilježena pelud 44 biljne svojte. S obzirom na udio u ukupnoj godišnjoj koncentraciji peludi, najznačajnije svojte bile su: Cupressaceae/Taxaceae, Parietaria/Urtica, Pinus, Olea, Poaceae, Quercus, Corylus Carpinus/Ostrya i Fraxinus. Najveći broj različitih tipova peluda zabilježen je u zraku grada Dubrovnika tijekom proljeća, dok je zimi i u jesen raznolikost manja. Rezultati Spearman-ovog korelacijskog testa između dnevnih koncentracija peludi i glavnih meteoroloških parametara (oborine, maksimalna, srednja i minimalna temperatura) bili su značajni u velikom broju slučajeva. Dnevne koncentracije uglavnom pokazuju pozitivnu korelaciju sa temperaturom i negativnu s oborinama. Rezultati ovog istraživanja i peludni kalendar izrađen za peludnu sezonu 2005-2007 za grad Dubrovnik pružaju korisne podatke za postavljanje točnih dijagnoza, a informacije o tipovima i koncentraciji peluda alergičarima omogućuju da usklađivanjem dnevnih aktivnosti izbjegnu kontakt s alergenima i na taj način poboljšaju kvalitetu života.

We have analysed Croatian invasive flora present in four biogeographical regions, as defined in frame of NATURA2000 program, with respect to their corresponding Ellenberg’s indicator values, life form spectrum, Grime’s CSR-strategies and seed dispersal mechanism. Out of 66 invasive taxa, 26 of them (i.e. 39.4%) have been recorded in all four biogeographical regions. Therophytes prevailed among life forms, with at least 55.9% portion in sample. As expected, portion of geophytes was lowest in Mediterranean, and therophytes in Alpine region. Means of Ellenberg’s indicator values were quite similar among regions, with exception of Mediterranean region that, as expected, has highest value for temperature (7.24), while lowest for soil humidity (4.71) and soil fertility (5.69). Zoochory and anemochory were most frequent seed dispersal mechanism of invasive flora in all regions. Mediterranean region has highest share of anemochorous plants (32%) while lowest of autochorous ones (14.67%). When comparing Grime’s CSR strategies, Alpine region has highest share of invasive plant species with C (competitor) strategy (46.4%) and lowest of those with R (ruderal) strategy (7.1%) which was opposite to Mediterranean region in which there was largest share of R plants among four regions (14.3%) and lowest of C plants (34.3%). Obtained results shows that there are differences in invasive flora among biogeographical regions that indicate necessity for separate monitoring and control of invasive species across biogeographical regions.

Baške Oštarije su jedan od najatraktivnijih cestovnih prijelaza u vršnom dijelu Velebita. Područje su izravnoga dodira submediteranske i planinske klime. Izložene su čestim i snažnim udarima bure, a zbog miješanja različito zagrijanih zračnih masa imaju veliki broj dana s maglom. Posebnost i izuzetna vrijednost Oštarijskoga polja je da kroz njega protječe potok Ljubica. Zbog toga istočni dio Oštarijskoga polja čine vlažne gorske livade i košanice, te niski ili prijelazni cretovi. Vlažne livade uz potok Ljubica i cret uz isti prepoznati su i kao važna područja za divlje svojte i stanišne tipove u preliminarnoj Nacionalnoj ekološkoj mreži (potencijalna Natura 2000 područja) unutar granica zaštićenoga područja Parka prirode Velebit. U Baškim Oštarijama su pronađena staništa vrste Pulsatilla grandis Wender., koja se nalazi na listi Dodatka I. Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore. Sjevernu i južnu stranu Oštarijskoga polja pokriva primorska bukova šuma (Seslerio autumnali-Fagetum M. Wraber ex Borhidi 1963) koja se s okolnih obronaka spušta sve do livada u zaravni. Zapadni, prošireni dio Oštarijskoga polja, tvore suhe livade i krški manje ili više kamenjarski travnjaci šaša crljenka i bodljikave zečine (Carici humili-Centaureetum ruprstris Ht. 1931) ili pak sveze dlakave murave (Scorzonerion villosae H-ić 1949). Južne strane kamenih glavica Badnja i Basače prelaze u stjenovite kamenjare i primorska točila. Ovaj rad je obuhvatio uzorkovanje koje se sastojalo od terenskih istraživanja na geokodiranim lokalitetima i površinama MTB 64 osnovnih polja za kartiranje flore. Terenske aktivnosti su provedene i provode se u razdoblju 2008-2010. godine u svim dijelovima vegetacijske sezone i na svim tipovima staništa. Biljni materijal se herbarizira, determinira i nomenklaturno usklađuje prema NIKOLIĆ (2008), a alohtona flora prema RICHARDSON et al. (2000) i PYŠEK et al. (2004) i Flora Croatica Database. Zabilježena je značajna brojnost vrsta iz porodica – Fagaceae, Orchidaceae, Ranunculaceae, Rosaceae, Apiaceae, Oleaceae, Caryophyllaceae, Gentianaceae, Boraginaceae, Lamiaceae), Brassicaceae, Solanaceae, Plantaginaceae, Caprifoliaceae, Fabaceae, Asteraceae, Liliaceae, Poaceae, Typhaceae, Cyperaceae.

Mesophilous meadows are threatened and valuable vegetation types of Central Europe. In spite of their high conservation importance, their diversity is rather poorly understood in the Carpathian Basin. This study aims to present preliminary results of a phytosociological investigation based on vegetation plot data sampled in the southern part of Transdanubia (Hungary) and in Croatia with additional archive relevés from older publications from Croatia and Serbia. The major concern of the study is to examine how meadow types in South Transdanubia are related to types of the two southern neighbor regions, Croatia and Serbia. Vegetation data were analysed by classification and ordination methods. Arrhenatherion-like relevés from Hungary and Croatia (mostly assigned to Pastinco-Arrhenatheretum or dryer, uncharacterized types) were more often classified to the same cluster while plots from other types (e.g. Bromo-Cynosuretum, Festuco-Agrostetum, Rhinantho-Filipenduletum, Ononido-Alopecuretum, Ononido-Arrhenatheretum) formed geographically more distinct groups. These results suggest that Arrhenatherion-like hay meadows are more uniform within the whole area than other types, mostly pastures. Floristic differences between regions and relevé clusters are discussed based on relevé data. According to our results, the South Hungarian meadows show no marked submediterranean influence at the community level, despite the presence or high abundance of some submediterranean grassland species.

Bazična troska koja se koristi u ovom istraživanju je nusproizvod pri proizvodnji čelika u elektrolučnoj peći. Obzirom da je sadržaj P, Fe, Ca, Mg i Mn u tako dobivenoj troski visok a sadržaj Cd, Pb, Hg i ostalih toksičnih teških metala vrlo nizak, usitnjena troska je potencijalni izvor mineralnih tvari za rast i razvoj biljaka, posebice na tlima siromašnim željezom. Cilj istraživanja bio je procijeniti učinkovitost troske kao izvora određenih hranjivih elemenata na rast i fiziološke procese kukuruza te utvrditi da li troska u biljci dovodi do oksidacijskog stresa kao posljedica primanja povećanih količina Fe i Cu. Kao supstrati za sadnju biljaka korištene su mješavine zemlje i pijeska u različitim omjerima. Sjemenke kukuruza su zasijane u posudice i napunjene samo supstratom (kontrola) ili supstratom uz dodatak fino mljevene troske. Nakon dva tjedna, dijelu kontrolnih biljaka kao i onih uzgojenih uz dodatak troske dodan je NH4NO3 kao izvor N. Dijelu kontrolnih biljaka koje služe kao pozitivna kontrola dodano je tekuće gnojivo – NPK i Fe. Osim parametara rasta, izmjerena je fluorescencija klorofila i prinos suhe tvari biljaka, sadržaj mineralnih tvari u supstratu i listovima biljaka, sadržaj klorofila i karotenoida, lipidna peroksidacija te aktivnosti antioksidacijskih enzima. Rezultati su pokazali da je troska vrlo dobar i jeftin izvor Fe, P i drugih elemenata potrebnih biljci te da se njezinom upotrebom znatno smanjuje kloroza listova u biljaka koje rastu na tlima siromašnim željezom.

Habitat diversity of “Vransko jezero” Nature Park is result of long-term interaction of three main factors, namely: climate ; water on habitat and human activities. In the dependence of their intensity, particularly man-made impact, habitat types and their areas has been continuously changed, through successional stages and habitat replacement. Both processes continuously contribute to habitat dynamics and shifts in their diversity. Quantifying those changes, based on available historic and recent data (vegetation and habitat maps) is not straightforward because of different spatial and thematic resolution used. Despite that, it is possible to determine that, in areas that are not influenced by water, secondary succession directed to climatogenic vegetation was dominant process taking place in habitat dynamics. However, in recent years replacement of habitats has increased locally, primarily by planting (and restoration) of olive orchards, that were with grassland - habitat types with highest regression. Unfortunately, majority of newly planted and restored olive orchards is intensively managed ones whose importance for biodiversity is significantly lower than that of traditionally managed ones that continues to decrease in area, as well as rocky pastures. This suggests that traditional way of land use is necessary to conserve the habitats diversity, hence the complete biodiversity.

Karst occupies 50% of the total surface area of Bosnia and Herzegovina and it is of a great value for the country. Algae of karstic springs were not sufficiently investigated in Bosnia and Herzegovina. Most of the microphyte populations in karstic springs belong to the periphyton (litophyton and epiphyton). The aim was to investigate the springs periphytic Cyanobacteria in rivers of Buna (altitude 54 m, N 43o15'25.4'' / EO 17o54'15.1''), Bunica (altitude 52 m, N 43o13'31.1'' / EO 17o53'9.3'') and Radobolja (altitude 112 m, N 43o 21'16.9'' / EO 17o45'34.7'') – all three of them located near the city of Mostar in Herzegovina. Abiotic environmental factors were investigated at the same time. In total, 43 taxa of Cyanobacteria were identified in all springs investigated (in Bunica 29, Buna 24 and 17 in Radobolja). Out of 43 total taxa, eight taxa (19%) were found exclusively in Bunica spring ; four (9%) were found only in Buna spring, and seven (16%) just in Radobolja spring. Only seven taxa (16%) were common at all three springs. Genera Phormidium (11) and Plectonema (4) had the highest number of taxa. This study found that oligosaprobic zone indicators were prevailed among Cyanobacteria.

Livade na području Žumberka i Samoborskog gorja (SZ Hrvatska) floristički su istraživane tijekom dvije vegetacijske sezone (2008, 2009). Primijenjene su uobičajene metode bilježenja biljaka, prikupljanja i identifikacije. Nomenklatura svojti je usklađena prema Tutinu (1964-1980, 1993). Istraživane livade su i nalazišta lokalnih populacija crvene djeteline (Trifolium pratense L.). Na istraživanim livadama Žumberka i Samoborskog gorja zabilježene su ukupno 94 biljne svojte iz 30 porodica. Analiza trajanja života pokazuje prevlast zeljastih trajnica, a u spektru životnih oblika dominiraju hemikriptofiti. Najviše biljnih vrsta je euroazijskog porijekla, te vrsta široke rasprostranjenosti. Brojnost vrsta ukazuje na veliku bioraznolikost, ali je i pokazatelj sve slabijeg održavanja livadnih staništa. Uslijed toga dolazi do prirodne sukcesije, a time i do genetske erozije i izumiranja prirodnih populacija crvene djeteline.

The aims of the study were to analyse characteristics of the Castanea airborne pollen and to compare aeropalynological data obtained from two sampling stations in north-west Croatia. The study was conducted in Zagreb and Samobor during the 2003-2006 periods, using the seven-day volumetric samplers of the Hirst design. In both study areas, the seasons of chestnut pollination were similar and lasted from June to the end of July, which is comparable to other European cities. A general rule was noticed - the shorter the main pollen season, the higher the pollen peak concentration. Although the pollen season of Fagales pollen is prolonged to summer in the area of inland west-north Croatia due to the genus Castanea summer pollination, the number of days with pollen air concentration higher than 50 per m3 was low and was not likely to have any major effects in allergic individuals. Airborne pollen concentration of Castanea showed positive statistically significant correlation with air temperature and negative non-significant correlation with precipitation. Because of the non-significant differences between the two stations, for a possible long-term forecast model for Fagales airborne pollen for this part of north-west Croatia, aerobiological data obtained from only one station are sufficient.

The estuary of the karstic Krka River is a salt- wedge, highly stratified estuary located in the central part of the eastern Adriatic coast. Previous investigations showed that during most of the year the sharp vertical salinity gradient (halocline) divides the water column into two distinct parts: upper freshwater layer and lower marine layer. Freshwater phytoplankton decomposition represents the main source of biogenic organic matter which accumulates at the interface between fresh- and brackish water. Accumulation of organic carbon at the interface is encompassed by accumulation of nutrients and trace metals. Sampling was conducted during April and June 2010, at four stations along the estuary. Vertical distribution of salinity, temperature, oxygen and chlorophyll a fluorescence was obtained using a conductivity, temperature and depth (CTD) profiler. Sampling was performed using 5L Niskin sampler at various depths, according to the vertical salinity and chlorophyll a fluorescence profiles obtained previously with CTD profiler. Qualitative and quantitative phytoplankton composition was determined by light inverted microscope and phytoplankton pigment analysis by high performance liquid chromatography (HPLC). Dissolved and particulate organic carbon analyses were performed by high temperature catalytic oxidation (HTCO) method. Trace metal concentrations were determined by anodic/cathodic stripping voltammetry on static mercury drop electrode using standard addition method. Data will be presented showing the extent to which biomass of different phytoplankton groups correlates with distribution of organic matter size fractions and trace metals.

The paper presents vegetation research of grey alder stands (Alnus incana /L./ Moench) along the beds of the rivers Kupa, Kupica, Čabranka and Belica in Gorski kotar. The standard Central European phytosociological method was used to record and analyze eight phytosociological relevés from 2010. Research results revealed that it was the association of grey alder with deadnettle, Lamio orvalae-Alnetum incanae, recently recorded in the west of Slovenia (DAKSKOBLER, 2007, 2010). Growing under similar ecological conditions and containing common diagnostic species as the Slovenian stands, the stands in Gorski kotar are characterized by the abundant presence of Helleborus dumetorum. For this reason, they have been classified as a new geographic variant of the above mentioned association., U radu su prikazana vegetacijska istraživanja sastojina bijele johe (Alnus incana /L./ Moench) uz korita rijeka Kupe, Kupice, Čabranke i Belice u Gorskome kotaru. Pri tome je korištena standardna srednjoeuropska fitocenološka metoda kojom je snimljeno i analizirano osam fitocenoloških snimki iz 2010. godine. Rezultati istraživanja pokazali su da se radi o asocijaciji bijele johe s mrtvom koprivom Lamio orvalae-Alnetum incanae, nedavno ustanovljenoj u zapadnoj Sloveniji (DAKSKOBLER, 2007, 2010). Uz slične ekološke uvjete i zajedničke dijagnostičke vrste, sastojine iz Gorskog kotara odlikuju se obilnom nazočnošću vrste Helleborus dumetorum, pa su izdvojene kao nova geografska varijanta spomenute asocijacije.

Lake Visovac is a travertine, monomictic stratified riverine lake, situated in NW Dinarid Mountains region (Croatia). Retention time during winter period is about 14 days and in summer, at a lower water flow, about 71 days. Vertical distribution of phytoplankton, together with some physical and chemical parameters of Lake Visovac was investigated during the ecological research in National Park Krka. Samples were taken once a month in a period from April to September 2009. Water samples were taken at 1, 10, and 20 meters depths. Cell counts were obtained with the OLYPUS CKX41 inverted microscope following Uthermohl’s method, and biomass was calculated for each species using standard biovolume formulas and measures obtained using microscope software. Highest phytoplankton abundance (number of cells/L) was observed at 1 m depth, and it linearly decreased towards the deeper layers. Total biomass at the depths of 1 and 10 m was 4.2 mg/L, and lowest was observed at 20 m (2.7 mg/L). During the investigated period at depths of 1 and 10 m a distinct biomass dominance of species Cyclotella trichonidea Ec.-AM (0.07 - 0.90 mg/L) was found with exception in April when Dinobryon divergens Imhof OE (0.01 mg L) dominated at 1 m depth, and Peridiniopsis cunningtonii (Lemmermann) Popovsky & Pfiester (0.02 mg/L) at 10 m. In a deeper part (20 m) of the lake dominance of Melosira varians C. Agardh (0.01 mg/L) was observed in April, in May dominance of Gonatozygon sp (0.02 mg/L), in September dominance of Gomphosphaeria lacustris Chod (0.03 mg/L) while in June, July and August, the dominance of species Cyclotella trichonidea Ec.-AM (0.1-1.0 mg/ L) was established. PSI index was 0.734 and it was calculated using a multimetric assessment system PhytoSee ver. 3 for phytoplankton in lakes. Assessment of environmental quality (EC) based on physico-chemical parameters and phytoplankton as BQ indicator (according WFD) points on class quality 5 or very good condition.

The main aim of this research, held as part of the biological camp , , Kornati 2OO9" and organized by the Biology Students Association - BIUS, was to establish the basics for further biomonitoring of terrestrial habitats and to update the list of vascular plants of the National Park Kornati. Research of the flora covered altogether 51 locations - 24 inventory spots, 6 transects and 21 vegetation plot. During the research 365 different plant taxa were found beionging to 74 families, thereof 74 new taxa for the National Park' The most important finding is one concerning the new taxa reported for the Croatian fTora - Allium cupanä Rafin. agg. The most abundant families are Fabaceae (I3.42%ol, Poaceae (1O.4I%1, Asteraceae (6.30%), Cichoiaceae (5.48%l and Lamiaceae $.93%l what corresponds to Mediterranean region with expressed anthropogenic influences. While establishing 21 vegetation plots, 9 terrestrial habitat types were covered ald 208 taxa recorded. The resea¡ch reported 12 endemic taxa and 20 taxa noted in the Red Book of Vascular Flora of Croatia. Furthermore, accordìng to the Nature Protection Act, 62 plant taxa are protected

Japage je urušna ponikva smještena u zapadnom dijelu Žumberka. Oblikovana je u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Osim okršavanja, koje je uočljivo u dva speleološka objekta, danas na njen razvoj naviše utječu padinski procesi (urušavanje, kliženje i osipanje). Duljina osi oboda ponikve Japage u smjeru S-J je 64 m, a u smjeru I-Z je 63 m. Svojim dimenzijama ističe se kao najveća takva pojava na području Žumberka. Dubina između najniže točke oboda i dna je 15 m. Najveća visinska razlika je 37, 7 m. Volumen ponikve je 54 000 m3. Mjerenjima mikroklimatskih parametara u Japagama (od 2007. do 2009. godine) dokazana je temperaturna inverzija u toplom dijelu godine. Vrijednosti relativne vlažnosti zraka povišene su na dnu, a prema rubovima oboda ponikve se smanjuju. U vegetacijskom razdoblju 2007. i 2008. godine na području Japaga istraživana je i flora. Popisivane su biljke koje rastu na različitim dubinama i ekspozicijama, a dio njih je ucrtan na profilima SJ i IZ. Zabilježene biljke podvrgnute su analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika. Ukupno je zabilježeno 58 svojti biljaka. Devet svojti (31%) od ukupnog broja zabilježenih zaštićeno je Zakonom o zaštiti prirode, a tri svojte nalaze se u „Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske“ kao gotovo ugrožene (NT). Od životnih oblika prevladavaju hemikriptofiti i geofiti što odgovara umjerenom klimatskom pojasu, kojemu Japage i pripadaju. Od vrsta, svojom nazočnošću prevladavale su paprati i to osobito u donjem dijelu ponikve i na dnu, gdje je smanjena osvijetljenost i povećana vlažnost zraka i tla u odnosu na rub ponikve. Analizom ekoloških indikatorskih vrijednosti florističkog sastava ponikve, zaključili smo da je tlo u Japagama umjereno vlažno, uglavnom slabo kiselo do alkalno, te da se radi o sjenovitom staništu na kojem prevladavaju biljke široke rasprostranjenosti, koje mogu rasti u brdskom, planinskom i subalpinskom području.

Temeljem terenskih istraživanja od 2005. do 2007. godine u gradu Dubrovniku utvrđeno je 246 biljnih vrsta i podvrsta. Najčešće svojte (utvrđene na ≥50% lokaliteta) su Bidens subalternans, Chenopodium album, Conyza canadensis, Foeniculum vulgare, Parietaria judaica, Piptatherum miliaceum i Setaria viridis. Najveći broj svojti svrstan je unutar porodica Asteraceae i Poaceae. U flori je dominirao sredozemni florni element (34%), a među životnim oblicima terofiti (36%). U urbanoj flori Dubrovnika je 13% neofita, među kojima dominira- ju svojte iz obiju Amerika (94%). Broj neofita je različit u pojedinim dijelovima grada, što ovisi o stupnju urbanizacije i tipovima staništa. Prema „Preliminarnom popisu invazivnih stranih biljnih vrsta” (IAS) u Hrvatskoj, u Dubrovniku je zabilježeno 20 svojti. To su Amaranthus retroflexus, Ambrosia artemisiifolia, Aster squamatus, Bidens subalternans, Broussonetia papyrifera, Chenopodium ambrosioides, Conyza bonariensis, Conyza canadensis, Eleusine indica, Erigeron annuus ssp. septentrionalis, Euphorbia maculata, Euphorbia prostrata, Helianthus tuberosus, Nicotiana glauca, Paspalum dilatatum, Paspalum paspalodes, Phytolacca americana, Robinia pseudoacacia i Solidago gigantea. Smatramo kako je Dubrovnik tipičan mediteranski grad, a njegova urbana flora je slična flori gradova u središnjoj i južnoj Italiji.

Rod Mastogloia Thwaites ex W. Smith uključuje brojne vrste koje žive kao epifiti na morskim cvjetnicama i algama, a zajedno s ostalim birafidnim (Diploneis, Amphora) i monorafidnim (Cocconeis, Achnanthes) rodovima dijatomeja doprinose ukupnoj raznolikosti bentoskih zajednica. Istraživanje je sastavni dio projekta o egzotičnim algama roda Caulerpa na istočnoj obali Jadrana. Uzorci su sakupljani mjesečno, tijekom 2009. i 2010. godine, na staništima alga vrsta Caulerpa racemosa (uvala Gonoturska na otoku Mljetu i Orsula kraj Dubrovnika) i Caulerpa taxifolia (Stari Grad na otoku Hvaru). Uzorci su analizirani skenirajućim elektronskim mikroskopom Hitachi S-3500 i S-550 te svjetlosnim mikroskopom Nikon E600 uz povećanje 1000x. Vrste roda Mastogloia imaju promjenjivu strukturu areola. U uzorcima je nađeno više od 25 vrsta, od toga su česte M. binotata (Grunow) Cleve, M. fimbriata (Brightwell) Cleve, M. splendida (Gregory) Cleve, M. crucicula (Grunow) Cleve, M. erythraea Grunow, M. corsicana Grunow, M. inaequalis Cleve, M. cuneata (Meister) Simonsen, M. ovulum Hustedt, M. pusilla Grunow, M. ovata Grunow, M. paradoxa Grunow, M. decipiens Hustedt, M. ignorata Hustedt, M. cyclops Voigt, M. pseudolatecostata Yohn et Gibson i M. pumila (Grunow) Cleve. Rezultati istraživanja doprinos su poznavanju taksonomiji i ekologiji roda Mastogloia u Jadranskom moru.

Colonization processes of periphytic algae in the endangered and very complex river-floodplain systems of large European rivers have not yet been fully investigated. During the period April -August 2008, colonization of algae on glass slides (vertically oriented and placed 25 cm below the water surface) was investigated in Lake Sakadaš, a permanent water body within the Kopački Rit Nature Park, one of the biggest preserved Danubian floodplains. During the investigated period, different hydrological conditions altered the values of physical and chemical parameters of lake water: depth (6, 50 - 8, 30 m), transparency (0, 72 - 3, 20 m), total nitrogen (0, 10 - 3, 70 mg/L) and total phosphorus (0, 04 - 0, 33 mg/L). Total periphyton biomass (dry weight, organic weight) continuously increased during the investigated period, particularly from July when the invasive species Dreissena polymorpha (Pallas, 1771) comprised the largest portion of total periphyton biomass. Based on autotrophic index, periphyton communities were characterized as autotrophic at the beginning of the colonization, while heterotrophic communities prevailed from July till the end of the experiment. A total of 199 algal taxa were detected in periphytic communities, varied from 55 taxa during the first week to 94 taxa in the thirteenth week of colonization. The Simpson's diversity index values show that the beginning of colonization was characterized by higher diversity due to the colonization of new species, while from the seventh week, gradual domination of several algal species within the periphytic community has been detected. Cyanobacteria comprised the 90% of the total abundance during the first week with well developed species belonging to the genera Phormidium, Aphanocapsa and Gloeocapsa. From the second week till the end of the investigated period various diatom species prevailed. Firstly, the periphyton was dominated by the species of higher biovolume (genera Fragilaria, Melosira, Gomphonema) while in the later phase the species of smaller biovolume (genera Achnanthes, Cymbella, Amphora, Navicula) dominated. Algal abundance reached maximum value(614 x 103individuals/cm2) during the sixth week of exposition. Stabilization of the periphytic community in the seventh week of colonization, indicate the possible influence of the flood dynamics on the colonization processes.

Within the scientific project ”Palynological characteristics of nectar and honey of Sage (Salvia officinalis)”, the floristic composition of the rocky ground and grasslands hosting Sage was surveyed at two sites near Senj. In the spring of 2008 and 2010, plants were registered and their abundance assessed in the researched habitats. The taxa that were impossible to identify in the field were collected for subsequent determination, and stored in the Herbarium Collection of the Croatian Natural History Museum – CNHM. Endemic, rare, endangered, legally protected plants and honey plants are singled out. An analysis of honey plant taxa was carried out on the basis of the nectar and pollen content since honey plants except those from which bees collect nectar also comprise those from which bees collect pollen exclusively. A significant number of honey plants was determined in the floristic composition at both sites. The predominant ones were as follows: Salvia officinalis L., Genista sylvestris Scop. and Helianthemum nummularium (L.) Mill. subsp. grandiflorum Scop.

Ječam je jedna od najvažnijih žitarica širom svijeta. Okolišni stresovi, koa što je nedostatak vode, uzrokuju ozbiljne probleme za rast i prinos biljaka. U svrhu unaprjeđenja procesa oplemenjivanja važno je razumjeti odgovore biljke na takav tip stresa. Cilj ovog preliminarnog istraživanja bio je ispitati fiziološke odgovore desetodnevnih klijanaca ječma, koji su prestankom zalijevanja bili izloženi suši tijekom slijedećeg desetodnevnog razdoblja. Klijanci kultivara Bravo rasli su u plastičnim posudama, u smjesi zemlje i pijeska u omjeru 3:1, u kontroliranim uvjetima u uzgojnoj komori (svjetlo/tama: 16/8 h pri temperaturi od 22/19ºC, intenzitet svjetlosti 60-70 μmol fotona m-2s-1). Za analize su korišteni prvi listovi klijanaca kontrolnih biljaka i biljaka izloženih stresu, a svi prikazani rezultati uspoređeni su s kontrolom. Poznato je da su stanične membrane, posebno membrane kloroplasta, osjetljive na oštećenja uzrokovana oslobađanjem reaktivnih kisikovih jedinki (ROS). U obrani biljaka protiv oksidativnog stresa važnu ulogu imaju antioksidativni enzimi. Pokazali smo da suša uzrokuje značajno povećanje produkcije vodikova peroksida (H2O2) te povećanu razinu lipidne peroksidacije (TBARS) tijekom trajanja eksperimenta. Svakodnevno su mjerene aktivnosti katalaze (CAT), superoksid dismutaze (SOD) te gvajakol peroksidaze (GPOD). Aktivnost superoksid dismutaze smanjivala se od petog dana tretmana nadalje, dok su aktivnosti katalaze i gvajakol peroksidaze tijekom tretmana rasle. Rezultati su pokazali da je povećanje sadržaja vodikovog peroksida, kao i povećana razina lipidne peroksidacije, u listovima ječma bila praćena različitom dinamikom aktivnosti glavnih enzima antioksidativnog sustava tijekom desetodnevne izloženosti suši. Buduća će istraživanja biti usmjerena na reakcije različitih hrvatskih kultivara ječma na stres uzrokovan sušom.

Istraživanjem urbane flore Splita utvrđene su 842 vrste i podvrste vaskularnih biljaka. Najveći broj biljnih svojti pripada porodici Asteraceae i Poaceae. Analizom flornih elemenata utvrđena je najveća zastupljenost mediteranskog flornog elementa (36, 2%), a od životnih oblika dominiraju terofiti (37, 8%). U okviru urbane flore utvrđeno je 125 alohtonih biljaka (15%), među kojima prevladavaju neofiti s 63 biljne vrste (8%), što ujedno odgovara i udjelu neofita za druge mediteranske gradove. Najveći broj neofita, 40 vrsta, potječe iz Amerike. Najčešći neofiti u urbanoj flori Splita su: Ailanthus altissima, Amaranthus retroflexus, A. cruentus, A. viridis, Artemisia verlotiorum, Aster squamatus, Bidens subalternans, Broussonetia papyrifera, Chenopodium ambrosioides, Chenopodium multifidum, Conyza bonariensis, C. canadensis, Datura inoxia, Eleusine indica, Erigeron annuus ssp. septentrionalis, Euphorbia maculata, E. prostrata, Galinsoga ciliata, Helianthus tuberosus, Lepidium virginicum, Paspalum dilatatum, P. paspalodes, Phytolacca americana, Robinia pseudoacacia i Tagetes minuta. Najveći broj neofita pripada porodicama Asteraceae i Poaceae te životnom obliku terofita (33 svojte), što odgovara rezultatima sveukupne flore Splita.

Nedostatak ortofosfata u različitim organizmima (alge, bakterije, protozoe, biljke, životinje i dr.) inducira sintezu fosfataza koje kataliziraju oslobađanje fosfata iz organskih molekula. Aktivnost fosfataze u moru regulira prije svega koncentracija ortofosfata, dostupnost otopljenog organskog fosfora, interakcija fitoplanktona i bakterija, unutarstanični omjer N/P te UV-B inhibicija. Aktivnost bakterijske alkalne fosfataze nije isključivo vezana uz nedostatak fosfora, već i uz ciklus ugljika, pa se kao pouzdaniji indikator fosfatnog statusa okoliša koristi aktivnost alkalne fosfataze fitoplanktona (AAFF). Istraživanje je provedeno 4. veljače 2004. (postaje N1 i V1A u estuariju Zrmanje) i 5. veljače 2004. (postaje E4A i E5 u estuariju Krke) s ciljem utvrđivanja fosfatnog statusa fitoplanktona. AAFF je mjerena spektrofotometrijski u frakciji nanofitoplanktona i mikrofitoplanktona (1.2-53μm, λ=400nm, supstrat p-nitrofenil-fosfat). Na postaji E5 haloklina je izmjerena u površinskom sloju do dubine od 2m, a u šibenskoj luci (na postaji E4A) u sloju između 2 i 6m. Izmjerene AAFF iznad i ispod halokline u estuariju Krke ukazuju da je rast slatkovodnog i morskog fitoplanktona limitiran fosfatom. Izraziti maksimum AAFF na postaji E5 (6m) iznosi 22, 605 nM/h, dok se maksimum (22, 897 nM/h) na postaji E4A (20m) neznatno razlikuje od AAFF na 6m (22, 415 nM/h). Najveće izmjerene AAFF u estuariju Krke u veljači 2004. veće su 3-10% od najvećih izmjerenih AAFF u listopadu 2002. i ožujku 2003. Također, te iste AAFF su veće 50-100% od AAFF na usporednim postajama u Novigradskom moru (N1) i Velebitskom kanalu (V1A) u estuariju Zrmanje 4. veljače 2004. Hidrometeorološki uvjeti nisu se znatnije mijenjali u periodu 4-5. veljače 2004. u navedenim estuarijima te je stoga napravljena usporedba AAFF na postajama sličnih hidrografskih osobina. Pozicije izmjerenih maksimuma AAFF na postaji E5 varirale su (20m, 1m i 6m) u tri spomenuta uzorkovanja (listopad 2002 ; ožujak 2003 ; veljača 2004.), dok su na postaji E4A izmjereni maksimumi uvijek bili pozicionirani na 6 m ili dublje, što ujedno odgovara utvrđenom dnu raspona halokline iz prijašnjih istraživanja (0.2-6.3m) u estuariju Krke, ovisno o protoku rijeke tj. padalinama i vjetrovima, a manje o plimnoj oscilaciji morske razine i insolaciji. Hidrometeorološki uvjeti bez znatnijih padalina i vjetrova koje je prethodilo uzorkovanju 5. veljače 2004., kao i stratificiranost estuarija, pogodovali su smanjenoj izmjeni nutrijenata na granici morskog i bočatog sloja te povećanoj ekspresiji AAFF u morskom oligotrofnom sloju estuarija Krke.

During the research in the years 2007 and 2008 all together 233 species were recorded: in common reed area 82, in transitional phase 121, in young forest 131 and in peat bog 75. There are 14 species with endangered status: critically endangered (CR), Eriophorum angustifolium, Tofieldia calyculata and Betula pubescens ; endangered species (EN), Carex hostiana, Carex lepidocarpa (Fig. 4.), Chaerophyllum aureum and Eriophorum latifolium (Fig. 5.) ; near threatened species (NT), Cyclamen purpurascens, Daphne mezereum and Gentiana asclepiadea ; vulnerable species (VU), Carex panicea, Glyceria fluitans, Glyceria plicata subsp. declinata ; and data deficient species (DD), Potentilla carniolica. On researched area 41 species are protected and 17 strictly protected by the Croatian law. The diagram of Landolt indicator values (Fig. 3.) shows small differences between 4 subareas. That is the reason why we believe that, with regular removal of woody and herbaceous plants which accelerate vegetation succession, during at least 2 years, the (re)colonization should be possible. After the removal of woody species during the year 2008, on the subareas 3 and 4 it was necessary to mow at least 3 times the remained herbaceous plants and the reed, but it was not done. Because of that, the typical peat bog plant species, Eriophorum latifolium and Parnassia palustris (Fig. 6.), were found only on the edge of young forest subarea.

Vrsta Anemone baldensis L. nastanjuje planinski dio Europe i jedna je od dviju prirodnih heksaploida (2n=6x=48) unutar roda Anemone, dok je vrsta Anemone multifida Poir., koja se rasprostire od sjeverno-istočnog dijela Sjeverne Amerike do južnog Čilea i Argentine, tetraploid (2n=4x=32). Kariotip obje vrste sadrži tri odnosno dva seta kromosoma koji se razlikuju u veličini što ukazuje na njihovo alopoliploidno porijeklo. Genomska hibridizacija in situ (GISH) i fluorescencijska hibridizacija in situ (FISH) s 5S i 35S ribosomskom DNA (rDNA) sondom upotrijebljene su za utvrđivanje roditeljskog porijekla kromosoma ovih vrsta. Kariotip vrste Anemone baldensis sadrži dva seta većih kromosoma porijeklom iz vrste A. sylvestris i/ili njoj blisko srodne vrste, dok vrsta A. multifida ima jedan set većih kromosoma porijeklom iz vrste A. cylindrica ili A. virginiana. Kariotip obiju vrsta sadrži jedan set malih kromosoma koji svojom veličinom i morfologijom sliče kromosomima karakterističnim za vrste iz srodnog roda Pulsatilla.

Otok Sv. Klement najveći je u srednjodalmatinskoj skupini Paklenih otoka, smještenoj ispred jugozapadne obale otoka Hvara. Građen je uglavnom od vapnenca i dolomita kredne starosti te je za područje karakteristična krška morfologija reljefa. Klima otoka Sv. Klement klasificira se prema Koppenu kao sredozemna klima s vrućim i suhim ljetom te blagom, kišovitom zimom (Csa). Samonikla i uresna flora otoka Sv. Klement istraživana je tijekom 2007., 2008. i 2009. godine te ukupna flora danas obuhvaća590 vrsta, podvrsta, varijeteta i kultivara iz 346 rodova i 102 porodice. Terenskim istraživanjem potvrđene je nalaz 93 svojte, dok su zabilježene 432 nove svojte, od čega 168 samoniklih i 264 uresne svojte. Najzastupljenije porodice u samonikloj flori su Fabaceae (11, 66%), a zatim slijede Poaceae (10, 74%) te Asteraceae (5, 83%), dok su u uresnoj najzastupljenije Arecaceae (19, 32%), Agavaceae (16, 67%), Cactaceae (7, 26%) i Zamiaceae (5, 30%). Životni oblik najzastupljeniji u samonikloj flori su terofiti (42, 33%), a potom hemikriptofiti (23, 93%) i geofiti (12, 27%). U ukupnoj flori prevladavaju kultivirane i adventivne biljke (45, 93%), no ukoliko u obzir uzmemo samo samonikle vrste, uočava se jasna dominacija mediteranskog flornog elementa (57, 36%). Od uresnih svojti u vrtovima prevladavaju svojte porijeklom iz Meksika (16, 67%), Južne Amerike (14, 39%) te Južne Amerike (8, 71%). U flori otoka zabilježeno je ukupno sedam endemičnih svojti, 29 svojti navedenih u "Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske" te 38 svojti uvrštenih na "Crveni popis" IUCN-a. "Pravilnikom o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim" zaštićeno je 66 zavičajnih i 27 stranih divljih svojti. Za potrebe uspoređivanja bogatstva flore otoka na temelju eksponencijalnog modela (Arrheniusova jednadžba) izračunata je z- vrijednost, kao i α – indeks raznolikosti.

Prema podacima prikupljenim iz literaturnih izvora, herbarija u Hrvatskoj i inozemstvu, kao i terenskim istraživanjem na 30 lokaliteta u razdoblju između 2000. i 2002. godine, floru epifitskih i terikolnih lišajeva Gorskoga kotara čini 186 svojti, svrstanih u 89 rodova liheniziranih gljiva.

During research of flora diversity in the olive orchards in Tribunj―Vodice area total of 269 taxa of vascular plants belonging to 175 genera and 52 families have been observed. With largest number of taxa Fabaceae (36) and Poaceae (32) families together represents 25.28% of total registered flora. Cichoriaceae, Asteraceae, Caryophyllaceae, Lamiaceae, Brassicaceae and Liliaceae succeed them with the number of registered taxa. Several taxa listed in the Red Book of Croatian flora are registered during the investigation, one endangered (EN) Delphinium peregrinum L. and three vulnerable (VU) species: Ophrys bertolonii Moretti, Ophrys sphegodes Mill. and Trifolium resupinatum L. Furthermore six endemic taxa has been recorded, namely: Anthyllis vulneraria L. ssp. praepropera (A. Kerner) Bornm., Aurinia sinuata (L.) Griseb., Carduus micropterus (Borbás) Teyber ssp. micropterus, Centaurea spinosociliata Seenus, Chaerophyllum coloratum L. and Trifolium dalmaticum Vis. Therophytes are prevailing among life forms as well as plants of the Mediterranean floral elements what is similar to results obtained during investigations of flora in the neighboring region and in Mediterranean. It was observed that olive orchards managed by mowing was richer in flora (235 species and subspecies), including higher number of endemic and endangered species in comparison to 150 species and subspecies that was recorded in tilling managed olive orchards, with two of them being invasive i. e. Amaranthus retroflexus L. and Bidens subalternans DC. Results implicates that percentage of therophytes and cultivated and adventious plants is increasing with human impact while the percentage of the Mediterranean and South-European plants is decreasing. Hence, the flora of mowed olive orchards is crucial for the preservation of the autochtonous flora, endemic and endangered species, making this way of management much better for conservation of the biological diversity and pedosphere protection.

Change in lifestyles and economy in majority of Mediterranean countries includes abandonment of traditional cattle-breeding and agriculture. This causes change of grassland habitats and their succession to climazonal vegetation, which is almost regularly forest vegetation. To trace these changes, grasslands and their remnants from all altitudinal belts were researched. Evergreen vegetation belt (alliance Quercion ilicis) was researched on the island of Molat, while southern slopes of the Mt. Velebit and area of Danilo and Pokrovnik (in the hinterland of the town Šibenik) as representatives of different altitudinal belts of deciduous vegetation (alliances Quercion pubescentis and Fagion sylvaticae). Eumediterranean belt of evergreen vegetation has the largest loss of biodiversity caused by succession of grassland vegetation toward macchias. Ratio of species richness on grasslands and closed macchias is app. 6:1, with almost complete loss of herbaceous species, especially therophytes. The real loss of biodiversity is even larger when it is considered that majority of endemic species are herbaceous species of the open habitats. The very same process occurs in the vegetation belts of deciduous zone, but it is relatively slower and, it does not result in so dense and dark shrubblands. Therefore, maintenance of larger number of species is allowed, but the general physiognomy of landscape is strongly changed. Beside the common tree species characteristic for alliance Quercion pubescentis, Juniperus oxycedrus can occur with very high abundance and form very dense evergreen shrubberies, which have biodiversity loss similar to those in evergreen belt. In this zone grasslands used as pastures were spread on large areas. Very strong degradation of soil, steep slopes and exposition to wind have slowed the succession. On the other side, grasslands used as meadows are developed on deeper soils and almost flat terrains protected from wind. Such position allows more rapid succession especially when main tree species is Pinus nigra. The belt above 1200 m a.s.l. belongs to the alliance Fagion. Thin layer of soil, strong influence of wind and relatively shorter growing season do not allow as much as rapid succession as in lower altitudes, but here it occurs by grow of dense, procumbent shrubs Arctostaphyllos uva-ursi, Juniperus nana and J. sabina, which also change composition of grassland communities although the general physiognomy seems unchanged. The processes of succession and habitat change which lead to loss of open grasslands are one of the main processes in vegetation dynamics in all vegetation belts in Mediterranean parts of Croatia. In spite that this process in each belt has different velocity and that different species are included, it leads to loss of biodiversity on species, habitat and landscape level.

Samostansko ljekarništvo posebice je cvalo od VI. do IX. stoljeća, utemeljeno na radovima Kasiodora i njegovim prijevodima grčkih medicinskih knjiga. Osnova je bila Dioskuridova“ Knjiga o bilju“, zatim djela Hipokrata i Galena. „Učini ovaj božanski i provjereni lijek. Uzmi perunike i miloduha te tucanjem dobro usitni u prah, zatim metni da uzavre u pjenušavu medu pa neka ujutro to uzme onaj koji kašlje“ je recept zadarskog liečnika Federika Grisogona iz XVI. stoljeća. Biljke kroz stoljeća činile su važni dio procesa liječenja, a mnoge su u narodnoj tradiciji ostale i danas. U dubrovačkim samostanima liječilo se uglavnom uzgojenim ljekovitim biljkama u dijelu vrta zvanom „herbarijum“ što je bilo propisano još od doba Karla Velikoga. Već su u Bibliji spominjane biljke od značenja u procesu liječenja ili očuvanja zdravlja kao što su smokva (Ficus carica), šipak (Punica granatum), maslina (Olea europaea) ili vinova loza (Vitis vinifera). Posebno se ističu dvije biljke, i to mirta (Myrtus communis) - bogata vitaminom C te rutvica (Ruta graveolens) koja u narodu i danas ima mnogostruku primjenu. Današnja uporaba biljaka svedena je uglavnom na kozmetičku primjenu: biljke se u izvornom obliku rijetko koriste u samom liječenju.U narodu je, međutim, još uvijek prisutna uporaba biljaka sa svrhom ublažavanja mnogobrojnih zdravstvenih tegoba, kad se prvo pokušava pomoći biljem pa tek onda proizvodima moćne farmaceutske industrije. Neke od biljaka koje i danas nalazimo u narodnom liječenju, služile su kao sastavni dio recepture samostanskih ljekarnika.

Dvije najpoznatije hrvatske endemične biljne vrste izabrane su za pokusni program zaštite ex situ putem dozvoljenog uzgoja i prodaje u Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Velebitska degenija (Degenia velebitica), poznati simbol hrvatskih planina i bogate hrvatske flore, stenoendemična je vrsta koja raste na kamenjarima, točilima i u pukotinama stijena na nekoliko lokaliteta duž planina Velebit i Kapela. Zakonom je zaštićena od 1964, a divlje populacije su izravno zaštićene unutar granica Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit. Unatoč tomu, degenija se smatra ugroženom vrstom zbog nezakonitog sakupljanja biljnih dijelova i sabiranja sjemena, ali ponajviše zbog degradacije njezinog prirodnog staništa. Dubrovačka zečina (Centaurea ragusina), također vrlo poznati predstavnik hrvatske stenoendemične flore, raste u južnoj Dalmaciji s najrazvijenijim populacijama na Konavoskim stijenama u blizini Dubrovnika. Poput degenije, dubrovačka zečina je uresna trajnica često sađena na kamenjarima i u mediteranskim vrtovima diljem svijeta. Trajna populacija degenije održava se u Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka PMF-a već pedesetak godina, a posljednjih deset godina uzgaja se u pokusnim klijalištima koja svake godine daju iznimno velik broj vijabilnih sjemenki. Tijekom 2007. i 2008. ishođena je posebna dozvola od Uprave za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture RH za početak programa uzgoja i prodaje, a uzgojeno je tek 10% od dozvoljenog broja kako bi se ispitao interes javnosti. Većina uzgojenih biljaka ponuđena je i prodana predstavnicima stotinjak osnovnih i srednjih škola iz svih krajeva Hrvatske na svečanom otvorenju prodajne izložbe, a preostale biljke su bile dostupne posjetiteljima Vrta. Dubrovačka zečina uzgaja se iz sjemenki sabranih na prirodnim staništima s ciljem osnivanja trajne vrtne populacije i sjemenskog matičnjaka. Prva prodaja mladih biljak planirana je za 2010. godinu. Novčana sredstva zarađena prodajom ulažu se u razvoj programa i uzgoj novih endemičnih svojti poput učkarskog zvončića (Campanula tommasiniana) i biokovskog zvonca (Edraianthus pumilio).

Zapadni Balkan i područje oko Jadrana predstavljaju iznimno florističko bogatstvo, koje između ostalog obuhvaća oko 85 vrsta i podvrsta roda Campanula L. Među njima je morfološki i filogenetski dobro izdvojena okojadranska skupina od devet svojti zvončića, koja pripada rodu Campanula sect. Campanula subsect. Elatines (Wohlfarth) Trinajstić ser. Garganicae Trinajstić. Za vrijeme florističkih istraživanja otoka Visa, otkrivena je nova svojta koja pripada rodu Campanula ser. Garganicae. Nova svojta raste kao član endemične hazmofitske vegetacije stjenjača Centaureo-Campanuletalia Trinajstić 1980. Morfološki gledano, zbog zvonastog vjenčića, nova svojta je slična vrsti Campanula portenschlagiana Schult., a zbog oblika listova, dlakavosti i tipa dlaka slična je jonskim vrstama C. acarnanica Damboldt i C. cephallenica Feer. Upotrijebljene su jezgrene ITS i kloroplastne trnL-trnF DNA sekvence kako bi dale odgovor za filogenetski položaj nove svojte unutar ser. Garganicae. Prethodno nepoznata svojta s otoka Visa je identificirana kao filogenetski i morfološki odvojena svojta od svih do sada poznatih svojti unutar ser. Garganicae te pokazuje bliže filogenetske odnose s vrstama C. debarensis Rech. f. i C. cephallenica Feer.

Istraživanje je provedeno na 50 jedinki hrasta lužnjaka starosti 3 godine. Uzorke su predstavljali listovi različite starosti od 33 do 161 dana. Listovi su sakupljeni tijekom vegetacijskoga razdoblja 2009. godine u svibnju, srpnju i rujnu. Sve jedinke prihranjene su gnojivom NPK 15-15-15 na dan 26.3.2009. godine u dozi od 1500 kg/ha. Uzorkovanim listovima izmjeren je indeks relativnoga sadržaja ukupnih klorofila (CCI) pomoću klorofil metra CCM-200 (Opti– sciences, Tyngsboro, MA). Sadržaj dušika u uzorcima sakupljenim tijekom svibnja i srpnja koje su predstavljali listovi starosti 33, 43 i 85 dana određen je elementarnim analizatorom Leco CNS 2000. Jednostavnom linearnom regresijom određen je odnos između CCI i koncentracije dušika u listovima. Istraživanje je provedeno s ciljem određivanja sadržaja klorofila i dinamike dušika u listovima različite starosti tijekom vegetacijskoga razdoblja, te utvrđivanja međusobnoga odnosa između CCI-a i koncentracije dušika.Rezultati su pokazali kako u svibnju CCI iznosi 19, 4 a koncentracija dušika 34, 4 mg/g. U srpnju i rujnu CCI raste te iznosi 24, 8 (srpanj) i 23, 1 (rujan), dok koncentracija dušika u srpnju lagano opada te iznosi 32, 2 mg/g. Sa starošću listova CCI raste, dok koncentracija dušika opada. Odnos između CCI i koncentracije dušika u listovima je signifikantan (P < 0, 001) kako u svibnju i srpnju tako i između listova različite starosti. Korelacijska analiza ukazuje kako je 50% varijabilnosti sadržaja dušika moguće predvidjeti pomoću CCI-a u svibnju, te 44% u srpnju. Kod listova starih 33 dana moguće je predvidjeti 46% varijabilnosti sadržaja dušika, kod listova starih 43 dana 49% varijabilnosti, a kod listova starih 85 dana 38% varijabilnosti.

Malostonski zaljev je tradicionalno važno područje za uzgoj školjkaša na istočnoj obali Jadranskoga mora. Hidrografske prilike u zaljevu su pod utjecajem specifičnih krških podmorskih izvora („vrulja“) i dotoka rijeke Neretve. Ovo istraživanje je dio kompleksnog hidrografskog i biološkog istarživanja u Malostonskom zaljevu tijekom 2002. godine. Prvi put objavljujemo cvjetanje toksičnih dinoflagelata u zaljevu. Uzorci za analizu fitoplanktona i hidrografskih parametara sakupljani su svaki tjedan u proljetnom razdoblju (ožujak-svibanj) na 13 metara dubokoj postaji Usko. Uzorci su uzimani od površine do dna na svakih metar dubine. Sredinom travnja i početkom svibnja u Malostonskom zaljevu su zabilježena dva relativno intenzivna cvjetanja fitoplanktona. Abundancija mikrofitoplanktona u proljeće 2002. bila je od 2, 8 x 103 do 3, 2 x 105 stanica L-1. Najveća abundancija mikrofitoplanktona (zabilježena 17. travnja na tri metra dubine) uvjetovana je razvojem malog toksičnog dinoflagelata Prorocentrum minimum, čiji je relativni udio u abundanciji mikrofitoplanktona bio 95, 1%. Cvjetanje ove vrste je ponovno zabilježeno 2. svibnja na površini (2, 1 x 105 stanica L-1), s relativnim udjelom u ukupnoj abundanciji mikrofitoplanktona od 96, 3%. Tijekom razdoblja istraživanja temperatura je varirala od 12, 2 do 19, 8 ºC, a salinitet od 31, 6 do 38, 6. Cvjetanja Prorocentrum minimum zabilježena su u uvjetima povišene temperature (>16 ºC) i sniženog saliniteta (34-36). Abundancije Prorocentrum minimum u proljeće 2002. najveće su od kada se obavljaju ekološka istraživanja u Malostonskom zaljevu. Poznavanje ekologije i distribucije Prorocentrum minimum u obalnom području južnog Jadrana je važna polazišna točka za detektiranje i praćenje eventualnih prirodnih i antropogenih poremećaja.

Island of Hvar is a part of the Central Dalmatian archipelago and is the second largest Dalmatian island. The Kabal peninsula is situated on the very North-West part of the island, embracing the large Bay of Stari Grad. The area of the peninsula is 8.7 km2 and the highest peak reaches 120 meters above sea level. The brown soil developed on the limestone and dolomite is dominant. The peninsula is covered with evergreen vegetation represented by depredated Holm oak forests (macchia, garique) and Aleppo pine forests. Due to progressive vegetation succession present on the peninsula, rocky pastures (Brachypodio ramosae-Trifolietum stellati) are quite rare. In the vicinity of the shoreline, rocky and gravely halophytic vegetation is developed. A floristic survey on the peninsula Kabal was performed in order to estimate the floristic value of the area with the aim of its protection. From 2007 to 2009 in total 275 taxa, belonging to 63 families were recorded. The most abundant families are: Fabaceae (15, 6%), Poaceae (9, 8%), Asteraceae (6, 2%), Cichoriaceae (6, 2%), Lamiaceae (5, 1%), Brassicacae (4, 4 %) and Liliaceae (4, 4%), which is in accordance with families rations of flora of Central and South Dalmation islands. The most abundant genera is Euphorbia with 7 taxa, Trifolium with 6 taxa and Geranium and Medicago with five taxa. Therophytes (38%%) are the most common life form category, followed by hemichryptophytes (29%), which is a reflection of the Mediterranean climate characterized by hot and dry summer period. Chorological analysis of the vegetation showed the dominance of Mediterranean plants. Among the recorded taxa, 14 are listed in The Croatian Red Book of endangered species, one is critically endangered (CR), two are endangered (EN), six are vulnerable (VU), four are near threatened (NT) and one is data deficient species (DD). 29 taxa are protected and 17 are strictly protected by law. There are two groups of plants that are most endangered here: orchid species, suffering the loss of their natural habitat (open grasslands) by process of natural overgrowing after the abandonment of the traditional management and halophytes of sandy and gravelly sea shores, which are rare and threatened by tourism and potential building.

Predictive species distribution modelling is a useful tool for developing effective management and conservation programmes for species and ecosystems. The main objective of this study is to test the usefulness of habitat suitability model in predicting the potential distribution of Fraxinus angustifolia, a wide ranged economically important tree species in Croatia, to explore which ecological factors influence the species occurrence and to assess a possible regional niche variation. We applied a maximum entropy modelling method using software MAXENT 3.3.1 which uses species presence only data. A total set of 802 occurrence points was used, obtained from Flora Croatica Database, Forest Inventory and our own sampling. Twelve independent environmental layers were included in the model as predictor variables: WorldClim bioclimatic variables, topographic variables and a habitat type variable. We performed 30 replicate runs with default modelling parameters, each time randomly selecting 70% of the occurrence points as training and remaining 30% as test data. The Maxent model performed well with high average training and test AUC values across 30 runs. Predictions were significantly different from random for all runs at all thresholds measured by the binomial omission tests. Single most important predictor variable was habitat type followed by the elevation. Predicted distribution was well congruent with present known distribution of Fraxinus angustifolia in Croatia. The overlap between the distribution in Continental and Mediterranean biogeographical region was low, suggesting regional niche variation. Our results indicate that close approximation to the reality distribution pattern can be obtained using this approach, even for species with specialized ecological requirements.

Uvažavajući teme i metode istraživanja znanstvenika koji su pridonijeli stvaranju muzejskih zbirki Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik (PMD), s posebnim osvrtom na zbirku morskih algi nastalu tijekom 19.st, osmišljen je interdisciplinarni edukativni program s temom zaštite prirode – Izrada herbarija morskih algi. Na temelju preliminarnih radionica i istraživanja interesa učenika osnovnoškolskog uzrasta definiran je program koji se sastoji od edukacije u prostoru Muzeja, terenskog rada i obrade prikupljenog materijala. Tijekom radionica, od postavljanja istraživanja na terenu, do uspostavljanja nove muzejske zbirke morskih algi, obrađuju se sljedeće teme: zakonske obveze istraživanja u zaštićenim područjima, korištenje ronilačke opreme, fotografija kao muzejska dokumentacija i alge kao indikatori onečišćenja mora. Herbarij morskih algi izrađuje se metodama koje su se jednako primjenjivale u 19. stoljeću. Uz determinaciju vrsta, obrada prikupljenog materijala uključuje i odabir vrste papira za herbarij, s naglaskom na reciklaži postojećeg dostupnog materijala, pisanje olovkom, korištenje povećala, metode herbariziranja i na koncu interdisciplinarnu tj., kreativnu primjenu rezultata. Uspoređivanjem podataka postojeće zbirke morskih algi PMD-a iz 19. stoljeća i prikupljenih podataka trenutačnog stanja na terenu detaljnije se obrađuje tema biološke raznolikosti, te se ukazuje na važnost kontinuiteta znanstvenog rada kao i na metode rada u prirodoslovlju s osvrtom na očuvanje i pravilno upravljanje prirodnim vrijednostima. Iskustvenim učenjem, koristeći jednostavne metode, istovremeno povezujući naslijeđene vrijednosti i suvremene znanstvene spoznaje, ostvaruje se program s nizom interdisciplinarnih pedagoških radionica čime se pridonosi edukaciji učenika o muzeologiji, zaštiti prirode i okoliša u svrhu poticanja komunikacije i entuzijazma za znanost, te poticanja kreativnog i odgovornog pristupa izazovima svakodnevnog života.