Search

U radu Italska terra sigillata i keramika tankih stijenki na podruĉju sjeverne Liburnije: tipologija, kronologija i distribucija analiziraju se dvije vrste keramiĉkoga finoga stolnog posuĊa antiĉke datacije s podruĉja sjeverne Liburnije, a ĉije je proizvodno ishodište Apeninski poluotok. Sjeverna Liburnija, odnosno Kvarner, ciljano su izdvojeni zbog postojanja brojnih neobjavljenih keramiĉkih nalaza, ali i prethodnih objava koje su se bavile ovim keramiĉkim materijalom te su stoga posluţile kao temelj za ovaj rad. Zbog svoje dobre kronološko-tipološke definiranosti i opće prisutnosti, te dvije vrste finoga stolnoga posuĊa omogućavaju šire analize trgovinskih i gospodarskih kontakta izmeĊu Italskoga poluotoka i podruĉja na koja su se one izvozile, što ukljuĉuje provinciju Dalmaciju. U radu su rekonstruirani trgovaĉki i kulturni kontakti sjeverne Liburnije s italskim (rimskim) svijetom, ĉime se kroz sociološko- gospodarski aspekt promatralo lokalno stanovništvo na prijelazu stare u novu eru i definirani su oni aspekti koji ga izdvajajui/ili zbliţavaju, s onim susjednih podruĉja. Istraţivanje je obuhvatilo obradu nalaza u muzejskim ĉuvaonicama i privatnim zbirkama, nalaza s recentnih terenskih istraţivanja, te objavljenih nalaza koji su dijelom prilagoĊeni suvremenim tipologijama. Osnovni alat za obradu nalaza i njihovu kasniju analizu – relacijska baza podataka ISKAN – osmišljen je posebno za potrebe ovog istraţivanja. Tako uspostavljene tipologije italske terre sigillate i keramike tankih stijenki podrobno su rašĉlanjene i analogijama povezane uz nadregionalne tipologije ili materijal s pojedinih lokaliteta. Posebna je paţnja posvećena analizi distribucije svakoga tipa na susjednim podruĉjima provincije Dalmacije i Histrije. Nalazi su tako tipološki odreĊeni, datirani i kvantificirani, što je omogućilo provedbu druge faze istraţivanja, odnosno statistiĉku obradu. S obzirom na specifiĉnosti podruĉja Liburnije, na kojem se javlja lokalna keramiĉarska proizvodnja u Crikvenici te se pretpostavlja postojanje još najmanje jedne regionalne radionice, posebna je paţnja posvećena problematici pojavnosti lokalnih proizvoda unutar analiziranoga korpusa. Provedena je statistiĉka obrada analiziranoga materijala, i to kvantitativno i kronološki, dok se pitanju distribucije pristupilo analizom pojedinih sluĉajeva (case studies) s obzirom da karakteristike ustanovljenih konteksta nisu kod svih lokaliteta omogućile jednaki statistiĉki uzorak. Dobiveni podaci usporeĊeni su s pojedinim lokalitetima i regijama gdje su sliĉne studije omogućile komparativni pristup, što je uz analizu drugih pokazatelja trgovine i gospodarstva antiĉke sjeverne Liburnije, kao i analizu uvoznog materijala prethodnih razdoblja, omogućilo zakljuĉivanje o naĉinu trgovine izmeĊu ovoga podruĉja i zapadne obale Jadrana te identifikaciju regionalnih specifiĉnosti. Na taj su naĉin dobiveni podaci smješteni u širi kontekst liburnskoga društva, njegova gospodarstva i kulture u trenutku prijelaza s peregrinske društvene organizacije u rimski društveno-politiĉki sustav, odnosno u trenutku njegove „romanizacije“. Koristeći i druge dostupne izvore i komparativne primjere, sjeveroliburnsko društvo analizira se s aspekta akulturacije, prihvaćanja italskih (odnosno vanjskih) kulturnih modela i obiĉaja, odnosno zadrţavanja vlastitih, te se pokušava definirati trenutak i znaĉajke njegova doticaja i ulaska u opći jadranski, a kasnije i mediteranski kulturni krug. TakoĊer, s obzirom na ograniĉeno trajanje obaju keramiĉkih vrsta i znaĉajan trgovaĉko-gospodarski preokret koji njihov kraj obiljeţava, upućuje se i na slijed trgovine (uvoza) nakon zamiranja proizvodnje italskoga finoga stolnoga posuĊa, no i u ovom sluĉaju u granicama objavljenih radova ili preliminarnih pregleda materijala.

Con il presente contributo si presentano le tipologie ceramiche romane e tardoantiche individuate durante le campagne di ricognizione 2006-2008 del progetto R.I.M.E.M. e provenienti da alcune UUTT ritenute significative. Una suddivisione per classi e tipi ha permesso di formulare datazioni più ristrette per le ceramiche fini (ceramica a vernice nera, sigillate, ceramica a pareti sottili) e le lucerne, nonché più ampie e basate su confronti regionali o extraregionali per le classi delle ceramiche comuni e da fuoco. L’analisi del suddetto materiale ha permesso di individuare, per alcune produzioni, evidenti raffronti provenienti dalla zona umbro-tirrenica e medio adriatica, nonché regionale, e ampliare l’area di diffusione di alcune classi anche al comprensorio preso in esame dal progetto. The paper presents the typology of Roman and Late roman pottery collected during the 2006-2008 field-walking campaigns of the R.I.M.E.M. project, with particular regard to some of the most significant sites identified. A subdivision in classes and types allowed us to assign narrower dates to fine pottery (black-gloss, various sigillata, thin-walled ware) and lamps, while broader dates were assigned, on the basis of regional and extra regional analogies, to the coarse wares. Analyses carried out on the material allowed us to identify, for some productions, comparisons with the Umbrian-Tyrrhenian and mid-Adriatic areas, with a strong presence of regional analogies as well, which enabled us to broaden the distribution of certain classes to the area examined by the project., IL CAPITALE CULTURALE. Studies on the Value of Cultural Heritage, N° 12 (2015): Archeologia delle aree montane europee: metodi, problemi e casi di studio

Istraživanje antičkih keramičarskih radionica pruža cijeli niz podataka koji su od posebne važnosti za razumijevanje funkcioniranja antičkog gospodarstva i društva u cjelini. Posebno se to odnosi na istraživanja regionalnih radionica koje svojom proizvodnjom (količinom i asortimanom) ukazuju na razvoj urbanizma pojedine rimske provincije, njen ekonomski razvoj, stupanj akulturalizacije lokalnog stanovništva kao i uklapanje unutar određenog onodobnog modnog trenda. Primjer jedne takove regionalne radionice iz 1. st. je proizvodni keramičarski „protourbani“ kompleks u Crikvenici. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima i iskopavanjima u Crikvenici su otkriveni radionički proizvodni objekti, sačuvani in situ. Na temelju njihovog nalaza moguće je rekonstruirati proizvodni proces i time objasniti vrlo ciljano plansko korištenje prostora. Međutim za znanstvenu potvrdu izvornosti regionalne proizvodnje i objašnjenje o oblikovanju arheološkog krajolika potrebno je konzultirati arheometrijske usporedbene analize uzoraka lokalne gline i radioničkih proizvoda. Upravo primjer crikveničke radionice pruža iznimne mogućnosti za spomenute analize s obzirom da je radionica smještena naposredno uz flišne sedimente Slanog potoka u Vinodolskoj dolini. Naime, blizine izvora sirovine (gline) iznimno je bila važan preduvjet za organizaciju keramičarskih radionica o čemu svjedoče primjeri preostalih radionica priobalja rimske Dalmacije . Ovo predavanje posvećujemo uspomeni na prof. dr. sc. Boška Lugovića s kojim smo 2007. godine započeli geološko – arheološku priču o Crikvenici.

U okviru znanstveno - istr aživačkoga projekta Hrvatske zaklade za znanost RED (Roman Economy in Dalmatia: pro-duction, distribution and demand in the light of pottery workshops) tijekom druge polovine 2014. godine u Crikvenici su realizirane dvije znanstvene aktivnosti koje su, u navedenom razdoblju, predviđene projektnim radnim planom. Prvi se projektni zadatak odnosio na pripremu i organizaciju nove baze podataka regionalne keramičarske proizvodnje te pripremu podloga za GIS sustav namijenjen analiziranju prostorne organizacije radionice i distribucije proizvoda. Krajem iste godine, uz predstavljanje Zbornika II. kolokvija o rimskim keramičarskim radionicama, organiziran je III. međunarodni arheološki kolokvij “Rimske keramičarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru” na kome su, uz brojna međunarodna i domaća predavanja, prikazani novi rezultati istraživanja unutar projekta RED

Tijekom prosinca 2014. godine u uvali Mahućina (općina Lopar, otok Rab) provedena su geofizička snimanja metodom magnetometrije s ciljem definiranja, rasprostiranja i točnijeg ubiciranja antičkih radioničkih struktura (keramičarskih peći) koje su pretpostavljene tijekom terenskih pregleda i analize šireg područja uvale. Snimanja su provedena u suradnji s dr. sc. B. Mušičem u sklopu projekta RED Hrvatske zaklade za znanost.

Nalaz crikveničke amfore tip 1 iz šibenskog arhipelaga predstavlja najjužniju točku distribucije proizvoda crikveničke radionce koja je pripadala Sekstu Metiliju Maksimu. Prema trenutačnim spoznajama proizvodi su se distribuirali u sjeverni dio rimske provincije Dalmacije i nalaze se u gradovima, naseljima, vilama, nekropolama, putnim postajama, raznim tipovima podvodnih nalazišta, vojnom logoru te u još jednoj mogućoj keramičarskoj radionici. Nalaz iz šibenskog podmorja je najvjerojatnije svjedočanstvo opskrbe Skardone proizvodima crikveničke radionice. U Skardoni je utvrđeno postojanje administrativnih i kultnih objekata, operativna obala s lučkim terminalima i drugim potrebnim sadržajima. Scardona kao prosperitetan lučki i trgovački grad, sjedište istoimenog juridičkog konventa za liburnske i japodske zajednice logično je mjesto odakle se kopnenim putovima moglo crikveničku robu dalje distribuirati na druge lokalitete, između ostalog i na Burnum.

Arheološka istraživanja na lokalitetu Stancija Blek – Tar provedena su u razdoblju od 5. do 17. listopada 2015. godine, nakon čega se pristupilo postavljanju privremene zaštite. Istraživanja je proveo Institut za arheologiju u suradnji sa Zavičajnim muzejem Poreštine. Radovi su pobuhvatili prostor Prostorije 8, odnosno cisternu i prostor zapadno od nje. Pojedini sitni nalazi daju zanimljive podatke o životu ovog lokaliteta i njegovim trgovačkim kontaktima ; pečat Epidiorum C.M. svjedoči o kontaktima s Akvijelom, na čijem se područje nalazila radionica Epidiana koja je bila aktivna kroz 1 st. pr. K. - 1. po. K., dok niz keramičkih nalaza afričke provenijencije svjedoči o uključenosti lokaliteta na St. Blek u tekovine kasnoantičke mediteranske trgovine.

Tijekom kampanje terenskog obilaska područja Grada Raba 2015. g. rekognoscriana su područja M.O. Kampor ‐ poluotok Kalifront, M.O. Banjol, M.O. Barbat, M.O. Supetarska draga te su provjere pojedine pozicije na području općine Lopar. Reambulacijom je utvrđeno 7 lokaliteta i 6 pozicija, od kojih je 1 novoevidentirani lokalitet, no o ostalima su prikupljene dodatne informacije te im je utvrđeno stanje. Svi su podaci uneseni u GIS sustav osmišljen za potrebe projekta.

U radu je obrađena keramička građa sa sustavnih istraživanja lokaliteta foruma Municipia Flavia Fulfinuma (2007.–2013.) smještenog nedaleko od Omišlja na otoku Krku. Materijal koji je podijeljen na amfore, stolno, kućansko i kuhinjsko posuđe, uljanice te keramičke predmete i građevinsku keramiku, kronološki pripada ranoj i kasnoj antici te novom vijeku. Osim tipološko-kronološke obrade nalaza, u čemu su pomogle analogije s okolnim područjima Kvarnera, Dalmacije, Istre te Italije i Slovenije, donosi se i osvrt na njihovu rasprostranjenost na području sjeverne Liburnije ili širega istočnojadranskog prostora. Također, na osnovi obrađenih nalaza pokušalo se interpretirati trgovačka kretanja i navike stanovnika Fulfinuma kroz različita povijesna razdoblja kojima materijal pripada. Tako su uočene određene razlike u zastupljenosti pojedinih klasa što je interpretirano u odnosu na funkciju prostora foruma, odnosno u širem kontekstu trgovačkog prometa na Jadranu: fino stolno posuđe i importi s italskog područja zastupljeni su kroz ranoantičko razdoblje, kao i proizvodi lokalne keramičarske radionice u Crikvenici, dok kasnija razdoblja donose dominaciju afričkih proizvoda, uz rijetke istočne importe. Od kraja 4. stoljeća, s pojavom grube kuhinjske keramike crno-sive strukture, javlja se mogućnost povratka na lokalno/regionalno tržište, iako ishodište ove keramičke vrste nije u potpunosti razjašnjeno.

Nel contributo si presentano i dati preliminari di uno studio portato avanti nei musei dell’area quarnerina (Liburnia settentrio- nale) e relativo in primo luogo alla terra sigillata italica e alla ceramica a pareti sottili. Durante il lavoro nei magazzini museali e nelle diverse raccolte del territorio, sono inoltre state individuate diverse classi ceramiche che in precedenza non risultavano presenti nella zona. Si tratta, nell’ambito della ceramica fine, di quella a vernice nera, della “Raetische Ware”, della “Pannonische Glanztonware” e della sigillata centrogallica. Compare poi anche una forma ben riconoscibile di ceramica grezza, che presenta un ampio raggio di distribuzione a cui ora si aggiunge il Quarnero, ovvero le olle ad orlo sagomato e decorazione incisa. Senza pretese di esaustività, si pone in evidenza il potenziale che presentano le diverse raccolte museali, comunali o private dell’area, dando un primo quandro di quelle che sono le nuove evidenze, soprattuto relative all’età tardo-repubblicana e quella medio-imperiale.

Nel contributo si analizzano le ceramiche di datazione tardoantica e alto medievale dalle ricognizioni del progetto RIMEM. I dati raccolti vengono interpretati dal punto di vista distributivo ed economico nell'ambito del comprensorio delle Marche interne, più precisamente quello dell'alta valle del Chienti.

Ovom prilikom produbit će se spoznaje predstavljene na 4. Kongresu liknološkog udruženja u Ptuju 2012. g., s posebnim naglaskom na pojedinim tada utvrđene vrste. Pregled objavljenih uljanica s kvarnerskoga područja, čija se datacija smješta od 2. st. pr.K. do 6. st. po. K., omogućio nam je njihovu podjelu prema tipologiji i kronologiji, što nam je omogućilo definiranje topografske distribucije pojedinih tipova i provedbu preliminarne statističke analize. Upravo će se ti preliminarni rezultati ovom prilikom upotpuniti kontekstualiziranjem nalaza republikanskih uljanica s ostalim nalazima iz istoga konteksta, dok će se regionalni podaci dobiveni za ranocarsko i kasnoantičko razdoblje usporediti s novim podacima dobivenim tijekom obrade materijala s nedavnih terenskih istraživanja lokaliteta Fulfinum – forum.

From the late Hellenistic period Dalmatia has intensively joined Mediterranean commerce not only as an importer of foreign pottery but also, thanks to its landscape characteristics, natural resources and regional economic developments, as a production subject.Production, commerce, exchange and consumption of goods have all widely inuenced the formation of a cultural landscape and the dynamics of economic and social processes. Depending on the richness of natural resources, communication infrastructure and market demands, local, regional and provincial pottery workshops began to develop. On the basis of the differentiation and/or specialization of their produce assortment and its quantities, along with the awareness and application of wider trends and fashions, it is possible to reconstruct the level of technological development of the various categories of workshops and follow the mobility of knowledge and skills of the various artisans or the workshop’s orientation to either regional or provincial markets.

Tijekom ljeta 2014. godine u Crikvenici su zabilježene vrlo obilne padaline koje su uzrokovale plavljenje arheološkog lokaliteta i okolnih područja, od potoka Dubračine do Kotorske ulice, uključujući u nešto manjim razmjerima i muzejsku čuvaonicu. Pokretni arheološki nalazi nisu oštećeni, međutim, lokalitet je ostao pod vodom kroz cijelo naredno razdoblje kada su planirana terenska istraživanja. Zahvaljujući prenamjeni sredstava, a zbog nemogućnosti ispumpavanja vode i sušenja terena, tijekom kampanje 2014. godine provedena je primarna i sekundarna obrada nalaza. Rezultati dosadašnjih istraživanja na lokalitetu prezentirani su na izložbi 845°C Ad turres u Muzeju grada Crikvenice.

Tijekom druge kampanje projekta Arheološka topografija otoka Raba, provedene 2014. godine, reambulirano je više lokaliteta i pozicija na području grada Raba. Među novoevidentiranim lokalitetima posebno se ističu oni za koje možemo pretpostaviti ruralno-gospodarski karakter te antičko/kasnoantičku dataciju, a smještaju se kako uz obalu na području Barbata, tako i u unutrašnjosti otoka, unutar Mundanijskog polja. Rezultati prve kampanje projekta predstavljeni su u travnju 2014. godine u Loparu kroz izložbu Arheološka topografija: putovanje kroz prošlost Lopara.

In questo contributo s’intende illustrare alcune valutazioni introduttive e metodologiche riguardanti il lavoro di studio e classificazione operato sui reperti ceramici del progetto R.I.M.E.M. e presentato nel dettaglio negli articoli a seguire (Konestra, Virgili).Il materiale da ricognizione presenta, infatti, numerose problematiche di riconoscimento e datazione, soprattutto per i secoli altomedievali, alle quali si è cercato di far fronte attraverso una catalogazione intensiva dei singoli reperti diagnostici, per mezzo di un database creato ad hoc. La seconda sezione dell’articolo è dedicata interamente ai dati ricavati dalle analisi archeometriche, effettuate dal dip. di Scienze della Terra dell’Università di Camerino (prof. E. Paris) e focalizzate alla comprensione di alcuni aspetti tecnologici e produttivi riguardanti in particolare le classi morfologiche dei forni coperchio e dei paioli a cestello. Segue un breve paragrafo conclusivo sui risultati salienti delle indagini sui materiali di età romana e medievale e un catalogo degli impasti autopticamente riconosciuti e citati negli articoli successivi.

Tijekom osme sezone sustavnih arheoloških istraživanja na lokalitetu Crikvenica – Ad turres nastavilo se s istraživanjima na jugozapadnom dijelu lokaliteta, tijekom kojih je definirana otpadna jama SJ 615, ali i niz slojeva koje povezujemo s otpadom nastalim pri funkcioniranju peći. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, stručna ekipa provela je desetak dana na primarnoj i studijskoj obradi nalaza iz 2009. i 2010. godine u muzejskoj čuvaonici.

Prezentirane su osnovne tehnike crtanja i fotografiranja keramičkih predmeta i njihova digitalna obrada, nakon čega su sudionici imali praktični dio gdje su novousvojene vještine mogli vježbati.

Tijekom kampanje terenskog obilaska područja Grada Raba 2014. g. rekognoscriana su, osim same gradske jezgre, područja M.O. Gornja i Donja Supetarska draga, M.O. Mundanije, M.O. Banjol, M.O. Barbat i dijelom M.O. Palit i Kampor. Tom je prilikom reambulirano 12 lokaliteta i 17 pozicija, od kojih je - 5 novoevidentiranih lokaliteta.

The examination of pottery material from different localities established the presence of Pannonische Glanztonware in the area of the Roman province of Dalmatia. This paper will present its distribution and basic typological definitions. Using findings from various localities we will attempt to determine the connections with which Pannonische Glanztonware arrived in Dalmatia and thus became a trade item. These findings are excellent indicators of the transit and economic connections between the two provinces and divulge new data on the demand and distribution of pottery in Dalmatia. Evidently, Pannonian pottery was of sufficient quality to cover a part of the economic region in the 2nd and 3rd century and its distribution was considerably wider than was previously thought.

U radu se donose rezultati istraživanja provedenih 2013. g. na lokalitetu Crikvenica - Igralište, odnosno u keramičarskoj radionici Seksta Metilija Maksima.

Godine 2013. provedena je prva kampanja terenskih obilazaka u sklopu projekta Arheološka topografija otoka Raba, koja je obuhvatila rekognosciranje područja općine Lopar. Pregledani su lokaliteti poznati iz literature, uočeni tijekom prijašnjih istraživanja, te lokaliteti na koje su nas uputili kazivači. Uz terenski rad, stručna je ekipa osmislila i implementirala GIS sustav te bazu podataka koji će poslužiti u dokumentiranju ali i prezentiranju dobivenih spoznaja.

Zbog velikog interesa za radionicu koja je održana u lipnju, ponovno je organizirana u studenom 2014. Prezentirane su osnovne tehnike crtanja i fotografiranja keramičkih predmeta i njihova digitalna obrada, nakon čega su sudionici imali praktični dio gdje su novousvojene vještine mogli vježbati.

Arheološko-konzervatorskim radovima 2012. godine nastavilo se istraživanje započeto 2008. godine na području arhitektonskog kompleksa na lokalitetu Stancija Blek kod Tara, smještenog unutar antičkog agera Poreča. Na ovom je području ranijim istraživanjima pretpostavljena antička rustična vila, kasnoantički kompleks te srednjovjekovno naselje s crkvicom. Obližnja crkva sv. Križa također se veže uz lokalitet. Ovogodišnjim istraživanjima obuhvaćena je Prostorija 8, gdje su prošlogodišnji radovi definirali niz zidova, paljevinskih slojeva i zapadni dio perimetralnog zida cisterne. Situacija u □ G/H/I 29-30 jasnije je definirana, a zid cisterne otkopan je u svom prostiranju I-Z, te dijelom S-J. Nakon istraživanja 2012. godine jasniji je kronološki slijed u P 8, osobito što se tiče kasnoantičkog i srednjovjekovnog razdoblja. Međutim još uvijek nije jasno definiran prijelaz s antičke u kasnoantičku fazu, poglavito jer keramički, metalni i stakleni nalazi još uvijek upućuju isključivo na potonju. Riječ je mahom o ulomcima amfora, afričkog sigilatnog posuđa i grube kućanske keramike sive fakture.

Arheološko-konzervatorskim radovima 2012. godine nastavilo se istraživanje započeto 2008. godine na području arhitektonskog kompleksa na lokalitetu Stancija Blek kod Tara, smještenog unutar antičkog agera Poreča. Na ovom je području prijašnjim istraživanjima pretpostavljena antička rustična vila, kasnoantički kompleks te srednjovjekovno naselje s crkvicom. Obližnja crkva sv. Križa također se veže uz lokalitet. Ovogodišnjim istraživanjima obuhvaćena je Prostorija 8, gdje su prošlogodišnji radovi definirali niz zidova, paljevinskih slojeva i zapadni dio perimetralnog zida cisterne. Situacija u □ G/H/I 29-30 jasnije je definirana, a zid cisterne otkopan je u svom prostiranju u smjeru istok – zapad, te dijelom sjever – jug. Nakon istraživanja 2012. godine jasniji je kronološki slijed u P 8, osobito što se tiče kasnoantičkog i srednjovjekovnog razdoblja. Međutim, još uvijek nije jasno definiran prijelaz s antičke u kasnoantičku fazu, poglavito jer keramički, metalni i stakleni nalazi još uvijek upućuju isključivo na potonju. Riječ je mahom o ulomcima amfora, afričkoga sigilatnog posuđa i grube kućanske keramike sive fakture.

Tijekom 2012. godine Institut za arheologiju nastavio je sedmu sezonu sustavnih arheoloških istraživanja rimske keramičarske radionice Seksta Metilija Maksima na lokalitetu Crikvenica – Igralište, koje se odvijalo na jugozapadnom rubnom prostoru lokaliteta. Istraživanje je definiralo prostor između zapadnoga obodnog zida radionice i zapadnog zida velike peći “Ignacije”. Na ovom je prostoru do kraja ispražnjena otpadna jama koja je dala niz novih keramičarskih oblika. Slojevi nasipanja u funkciji drenaže također su dali keramički materijal različit od istočnog dijela radionice. Dodatno je potvrđen način izgradnje velike peći. Dva dječja groba prvi su intaktan nalaz kasnoantičkog vremena na istraživanom prostoru radionice.

U prostoriji na zapadnoj strani sjevernog zida kule, pronađen je sloj u kome se otkrilo četiri kom. srebrenoga venecijanskog novaca. To su denari (piccolo o denaro scodellato) triju duždeva: L. Tiepola 1268.- 1275., G. Dandola 1280.-1289 i P. Gradeniga 1289.- 1311. U istom sloju oblicima pripadaju 14. st., vjerojatno venecijanske provenijencije. Od boca su očuvani vratovi s diskoidnim proširenjem po sredini vrata te prema vani izvučenim rubovima. Dna su konusno u udubljena s prstenastim obrubom. Čaše su s konično utisnutom sredinom dna. Stijenke su ravne ili spiralno narebrene. Pojedine su ukrašene plavom niti na rubu. Ovakve čaše su standardni proizvod od kraja 13. stoljeća. Zanimljiv je široki vrat posude sa širokim ravno izvraćenim obodom od bezbojna stakla, koji se možda može pripisati urološkim posudama (urinals). Nalazi iz ovog sloja su prvi konkretan dokaz življenja i funkcioniranja na lokalitetu u 14. st.

U radu se donose preliminarni rezultati istraživačke kampanje 2012. g. na lokalitetu Stancija Blek nedaleko Tara, u Istri. Otkrivene strukture donose nove spoznaje o antičkom, kasnoantičkom i srednjovjekovnom obitavanju na lokalitetu, a posebno se ističe pronalazak ostataka povezanih uz obradu željeza.

Projekt „Arheološka topografija otoka Raba“ kojeg su, u suradnji, 2013. godine pokrenuli Institut za arheologiju i Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Rijeci, ima za cilj definiranje i kartiranje arheoloških lokaliteta prisutnih na otoku Rabu unutar GIS sustava. Zbog otočne, prirodno zatvorene cijeline, otok Rab je idealan za rekonstrukciju arheološke topografije. Rezultati ovogodišnje, prve kampanje istraživanja na projektu „Arheološka topografije otoka Raba“, potvrdili su početne pretpostavke o postojanju većeg broja lokaliteta koji su dosad u literaturi samo naznačeni ili su u potpunosti nepoznati. Osim novih lokaliteta, tijekom reambulacije posjećeni su i ranije evidentirani lokaliteti kako bi se utvrdilo njihovo stanje.

Nastavkom sustavnih arheoloških istraživanja na lokalitetu „Igralište“ u Crikvenici 2011. godine obuhvaćen je sjeverozapadni dio dosad otkopanog lokaliteta, na kojem su se radovi koncentrirali na dvije zone. Na zapadnom dijelu su tako ustanovljene nove zidne i podne strukture, a na istočnom je ustanovljeno širenje radioničkog kompleksa sjeverno od dosad istraženog područja. Ovu pretpostavku su također potkrijepili nalazi iz dvaju probnih iskopa koji su učinjeni na sjevernom dijelu pomoćnog nogometnog igrališta. Ovogodišnja istraživanja obuhvatila su i obradu nalaza s ranijih istraživanja, projekt eksperimentalne arheologije, odnosno, gradnju replike rimske keramičarske peći te istraživanje distribucije crikveničkih keramičarskih proizvoda na temelju nalaza s kvarnerskih i sjevernodalmatinskih lokaliteta.

Arheološko istraživanja Stancije Blek nastavak su radova iz 2008. i 2010. godine. Radovi su provedeni na području prostorije 8 koja je sačuvala najviše slojeva unutar ovoga viševremenskog građevnog sklopa. Nastavilo se sa skidanjem recentno prebačenih slojeva i kasnosrednjevjekovnog sloja urušenja. Skidanjem tih slojeva došlo se do slojeva: popločenja od pločastog kamena, paljevinskih slojeva crvene i tamne boje, zidova srednjovjekovne i antičke faze te većih vrata sa sačuvanim pragom i donjim dijelom dovratnika. U paljevinskim slojevima su uz antičke nalaze prisutni i srednjovjekovni nalazi majolike, kuhinjske keramike te stakla.

Arheološko istraživanja St Blek nastavak su radova iz 2008. i 2010 godine. Radovi su provedeni na području prostorije 8 koja je sačuvala najviše slojeva unutar ovoga viševremenskog građevnog sklopa. Nastavilo se sa skidanje recentno prebačenih slojeva i kasnosrednjevjekovnog sloja urušenja. Skidanjem tih slojeva došlo se do slojeva: popločenja od pločastog kamena, paljevinskih slojeva crvene i tamne boje, zidova srednjovjekovne i antičke faze te većeih vrata sa sačuvanim pragom i donjim dijelom dovratnika. Upaljevinskim slojevima su uz antičke nalaze prisutni i srednjovjekovni nalzi majolike, kuhinjske keramike te stakla.

Ne postojanje definirane i općeprihvaćene keramološke terminologije na hrvatskom jeziku predstavlja problem pri pročavanju i objavi keramičkog materijala, pa tako i keramike tankih stijenki. Poseban problem nastaje pri pokušaju sistematizacije nazivlja za potrebe elektroničke baze podataka, odnosno kod ujednačavanja termina koji se pojavljuju u literaturi. U radu se donosi kratki pregled vrsta i ukrasnih motiva na keramici tankih stijenki, te, kombinacijom tih dvaju kriterija, pokušaj definicije tipova i njihovog ujednačenog nazivlja.

Dal 2004 il progetto RIMEM (Direzione Scientifica prof. U. Moscatelli – Università degli studi di Macerata – prof. S. Minguzzi – Università degli Studi diUdine) si rivolge allo studio degli insediamenti medievali dell’entroterra marchigiano, localizzati nel comprensorio dell’alta valle del Chienti e dei comuni di Caldarola, San Ginesio, Cessapalombo (MC). La raccolta di superficie ha prodotto in totale c.ca 30.000 frammenti ceramici, tra i quali la schedatura e lostudio per confronti hanno permesso di isolare alcune forme e alcuni motivi decorativi inquadrabili tra i secoli del tardo impero e quelli riferibili alladominazione longobarda del vicino ducato di Spoleto. In questo contributo intendiamo presentare una breve rassegna di queste forme, sebbene nonricostruibili per intero, quali indizi degli scambi e delle produzioni presenti nella fascia collinare-appenninica presa in esame.

Zahvaljujući dosadašnjim rezultatima arheoloških istraživanja rimske kemičarske peći "Ignacije" u Crikvenici pokrenut je 201l. godine eksperimentalni projekt gradnje njene replike prema originalnom tlocrtu umanjenom u omjeru 1:2. Po dovršetku radova, peć je stavljena u namjenu. Provedeno je nekoliko loženja tijekom kojih smo isprobali više mogućnosti režima pečenja kombinirajući razne sustave dimnih provođenja. Prvi rezultati ukazuju na nužnost postepenog zagrijavanja peći tijekom osam sati. U tom se vremenu unutar peći doseže optimalna temperatura za pečenje do 830°C koju je nužno održavati sljedećih nekoliko sati nakon čega se peć hladi tijekom više sati. Zahvaljujući eksperimentalnom projektu pojasnili smo neke dvojbe vezane uz režim pečenja rimske keramike i tehnologiju rada peći.

Durante lo studio delle tipologie ceramiche presenti sul sito dell’officina, è stata notata la relativa rarità di tappi interpretabili come copertura per anfore, mentre mancano del tutto esemplari inscritti. I tappi e i coperchi rinvenuti a Crikvenica sono stati suddivisi in tre tipologie, di cui la prima (Tipo 1) e la seconda (Tipo 2) sono rispettivamente relative a tappi per anfore e tappi per anfore o brocche, mentre la terza riguarda coperchi per altre tipologie di recipienti.

U suradnji Muzeja Grada Crikvenice i Instituta za arheologiju osmišljen je i proveden projekt izgradnje replike rimske keramičarske peći prema originalnom predlošku, odnosno nalazu s lokliteta Crokvenica-Igralište. Peć je stavljena u funkciju za potrebe projekta eksperimentalne arheologije, no ovom su događanju, u uređenom arheološkom parku pored lokaliteta, sudjelovali i brojni građani te turisti. Peć je paljena i povodom 2. arheološkog kolokvija u Crikvenici, kada su park posjetili brojni znanstvenici sudionici kolokvija.

U radu se donose rezultati istraživanja rimske keramičarske radionice u Crikvenici te oni eksperimentalnoga pečenja keramike u replici rimske keramičarske peći.

In this lecture we will present a chronologically set topography of Roman lamps from Hrvatsko primorje (Croatia). The presentation will focus on published finds from approximately 15 sites and will be enriched with newly excavated material from Crikvenica Igralište and Kurilovo necropolis in Fulfinum, (island Krk).

Tra la grande quantità di scarti ceramici rinvenuti sul sito della figlina di Crikvenica (Croazia), sono estremamente poco numerosi i reperti identificabili come tappi d'anfora. In questa sede si presenterà una breve rassegna del materiale, distinto per tipi, il quale, benché presenti analogie con altri siti, rimane di interpretazione abbastanza dubbia.

U radu su prikazana istraživanja 2010. g. na lokalitetu Stancija Blek (Općina Tar-Vabriga, Istarska županija). Posebno su prikazani nalazi u tzv. prostoriji 5a, odnosno slojevi kasnog srednjeg vijeka, kasne antike i antike.

Za potrebe Centra za kulturu Lopar popisani su nalazi s istraživanja Lopar-Podšilo koji se u navedenom centru čuvuju, te je obavljen popis nalaza pojedinih lokalnih sakupljača čime je dobiven uvid u potencijalne lokalitet/arheološke zone loparskog poluotoka

Con questo contributo si vuole presentare il materiale ceramico rinvenuto durante gli interventi di scavo preventivo svolti nel 2005 sul sito della necropoli romana di Kurilovo (Omišalj, Krk) e oggi conservato presso le strutture del JANAF. La necropoli, relativa all'abitato di Fulfinum, e' stata oggetto di scavi abusivi negli anni '60 del secolo scorso ; il materiale, decontestualizzato, e' stato pubblicato nel 1973 dalla Dautova Ruševljan. Nuove ricerche hanno permesso di individuare i corredi di cinque sepolture, composti da ceramica e vetro, dove particolare interesse e' suscitato dalla composizione del materiale ceramico, che comprende ceramica a pareti sottili, forse di importazione italica, terra sigillata padana, lucerne, ceramica grezza, ma anche ceramica comune di probabile produzione locale, nonché un'anfora attribuibile alla produzione di Crikvenica. Ci si soffermerà in particolar modo sulla ceramica a pareti sottili, la più numerosa e meglio conservata, tipologicamente affine alle produzioni nord italiche, ma che si confronta anche con la ceramica a pareti sottili proveniente dalla necropoli di Osor nonché da vari altri siti dell'area quarnerina.

Arheološko-konzervatorska istraživanja lokaliteta nastavila su se na radove iz 2008. godine. Radovi su nastavljeni u prostoriji 5 koja je prepoznata kao srednjovjekovna dogradnja unutar ovog građevnog sklopa. Skidanjem srednjovjekovnog sloja otkriveni su i kasnoantički i antički slojevi. Unutar antičkih slojeva pronađeno je keramičkih, staklenih i metalnih predmeta kasnoantičkih odlika.