Search

Rad istražuje sukobe na Jadranu u ranome novom vijeku, s osobitim obzirom na mletačke posjede. Dominantno katolički dalmatinski gradovi ušli su u sastav mletačkoga pomorskog posjeda otprilike na prijelazu u 15. stoljeće i bili su dom malih, ali prosperitetnih zajednica trgovaca, pomorskih udruženja i vojnika. Tijekom 16. stoljeća Dalmacija je bila kako prva crta obrane katoličanstva tako i vrijedno čvorište dobara, ideja i ljudi. Kako su Turci napredovali, život unutar prenapučenih zidina, uz opasnost od razbojnika, bolesti i pirata, povremeno je slabio. Unatoč tim okolnostima, suradnja – preko mnogih granica koje su dijelile Europu u ranome novom vijeku – nikad nije prestala. Studija se koristi mikrohistorijskim pristupom izvornoj građi iz bogatoga Državnog arhiva Zadru i prikazuje odabrane primjere suradnje, prilagođavanja pravila i svakodnevnog života., This study investigates encounters in the early modern Adriatic, in particular focusing on the Venetian possessions. The predominantly Catholic Dalmatian cities were incorporated into the Venetian maritime state around the turn of the fifteenth century and were home to small but bustling communities of merchants, companies of sailors, and soldiers. During the sixteenth century, Dalmatia was both the frontline of Catholicism and a valuable turnover hub for goods, ideas, and people. As the Ottomans continued their advance, life within the crammed fortifications, threatened by bandits, disease, and pirates was tenuous at times. Despite these conditions, cooperation across the many fault lines dividing early modern Europe never ceased. The study uses a microhistorical approach to source material from the rich Croatian State Archive in Zadar and presents selected examples of cooperation, the bending of norms, and everyday life.

Klimatske promjene početkom holocena mijenjaju okoliš. Rast morske razine dovodi do nestanka velikih kopnenih površina, dok širenje šumskog pokrivača utječe na promjene u ekosustavu. Velike ledenodobne preživače zamjenjuje sitnija divljač prilagođena šumskim uvjetima dok transgresija mora omogućuje pristup morskim resursima. Mezolitičke lovačkosakupljačke zajednice primorane su adaptirati svoje strategije preživljavanja novonastalim uvjetima. Dokazi prilagodbe vidljivi su u promjeni materijalne kulture koja je prilagođena privrednim aktivnostima u izmijenjenom okolišu. Navedene privredne aktivnosti su i dalje vezane uz lovačko-sakupljačku komponentu. Zamjena lovačko-sakupljačke privrede onom proizvodnom označava početak neolitika. Osim promjene u privredi, neolitik dovodi do promjena u naseobinskim strategijama te uzrokuje društvene promjene. Osnivaju se trajnija naselja s trajnijim nastambama, pojavljuje se keramika, a promjene u privrednim aktivnostima dovodi do izmjena u tehnologiji izrade oruđa. Razdoblje početka neolitika je geografski varijabilno te je bilo potrebno približno 5000 godina da obuhvati čitav europski kontinent. Prvi tragovi neolitika na području Jadrana javljaju se 6000 godina BCE na južnom dijelu istočne i zapadne jadranske obale, a bilo je potrebno oko 400 godina da se neolitički paket proširi cijelim prostorom Jadrana. Kroz ovaj rad objašnjena je razlika u životnim aktivnostima između mezolitičkih lovačko-sakupljačkih društava i neolitičkih sjedilačkih zajednica na području Jadrana. Climate changes in the early Holocene change the environment. The growth of sea level leads to a disappearance of large land masses, while the expansion of forest cover affects changes in the ecosystem. Big ice-age ruminants are replaced by smaller wildlife adapted to forest conditions while transgression of the sea allows access to marine resources. Mesolithic hunter-gatherer communities are forced to adapt their survival strategies to newly established conditions. Evidence of adaptation are visible in the change of material culture which is adapted to industrious activities in the changed environment. The mentioned industrious activities are still tied to the hunter-gatherer component. The replacement of hunter-gatherer industry with that of production marks the beginning of Neolithic. Besides the change in industry, Neolithic brings about changes in settlement strategies and causes social changes. More permanent settlements are established, ceramics appear, and the changes in industrious activites affect modifications in tool-making technology. The era of early Neolithic is geographically variable, and it took approximately 5000 years to encompass the whole European continent. The first traces of Neolithic in the Adriatic area appear 6000 years BCE on the southern parts of east and west Adriatic coast, and it took about 400 years for the Neolithic packet to spread all over the Adriatic area. Through this thesis is explained the difference in life activities between Mesolithic era hunter-gatherer communities and Neolithic era sedentary societies in the Adriatic area.

U ovom radu predstavljena je važna jadranska vrsta, hobotnica Octopus vulgaris, Cuvier 1797,općenite značajke koje su karakteristične za ovu vrstu, njen rast i razvoj.Također, naveden je i gospodarski značaj kao i pokušaji uzgoja u kontroliranim uvjetima. Kao jedna od najvažnijih oktopodnih vrsta u Jadranu često je viđena namirnica u mnogim kućanstvima na obali RH, posebice u Dalmaciji.Obzirom na navedenu potražnjuhobotnica je uzeta kao idealni primjer za uzgoj u marikulturi. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da hobotnica dobro podnosi uzgojne uvjete i u relativno kratkom vremenu postiže konzumnu veličinu.No, u uzgojnim uvjetima su primijećene pojave kanibalizma i sposobnost vrste da pobjegne iz uzgojnih jedinica, kao i potrebe za velikom količinom i raznovrsnom hranom, što dovodi do ekonomskih problema. Izuzev navedenog svi oktopodi pa tako i obična hobotnica služe kao izvor visokovrijednih bjelančevina u ljudskoj prehrani. Thepaperpresentsimportant octopod species in the Adriatic Sea known as common octopus (Octopus vulgaris Cuvier 1979)with its general characteristics, growth and development. Also, their commercial and economic importance as well as experimental attempts of cultivation. As one of the most important octopod species in the Adriatic, it is a commonly used as food in many households on the Croatian coast, especially in Dalmatia.Consequently, octopus has been taken as an ideal example for cultivation in mariculture. According tothe results of conducted experimental research, octopus has shown good adaptations to captive conditions and short growing time to consumption size. However, cannibalism and the ability of the species to escape from cageunits has been observed, as well as the need for large amounts and different types of food, leading to economic problems. In addition, all octopods, including the common octopus, serve as a source of high-quality protein in human consumption.

U ovom završnom radu obrađena je tema sidrenja uopćeno kao i samog sidrenja u uvalama otoka Visa. Sidrenje je postupak u kojem se pomoću bacanja sidra na morsko dno te njegovim ukopavanjem u isto, brod nastoji zadržati na istoj poziciji zbog obavljanja različitih vrsta aktivnosti ili cjelonoćnog ostajanja u uvali. Sam proces se vrši od strane voditelja brodice, tj. najosposobljenijeg člana posade. Sidrenje nije prva stvar na koju ćemo pomisliti kad se susretnemo s pojmom navigacije i svega onoga što proizlazi iz toga. Navigacija se definira kao: „Znanost i vještina sigurnog vođenja broda“. Na navedenu definiciju se možemo nadovezati i iz nje iščitati da zadatci osobe koja vodi nisu samo oni koji se tiču kretanja broda tj. plovidbe. Pri dolasku na krajnji cilj putovanja, brod je potrebno i sigurno održati na istom mjestu, a postupak kojim se to najčešće izvodi zove se sidrenje. Otok Vis kao jedna od najatraktivnijih nautičkih destinacija na Jadranu posjeduje značajan broj luka i uvala na svim svojim stranama (sjever, istok, zapad, jug). In this final work the theme is anchoring in general, as anchoring in bays of island of Vis. Anchoring is a process of throwing the anchor on seabed, and by its fixing into the ground the ship is trying to maintain on the same position, on behalf of diferent purpouses, or for staying overnight in the bay. The process itself is conducted by the yachtmaster or by the most qualified crewmember. Anchoring is not first thing that comes in mind after hearing the term navigation. Navigation is defined as: „Knowledge and skill of conducting the vessel safely.“. In this definition we can asume that tasks and obligations of the person in command of the vessel aren't only those wich includes vessel's movement or sailing. After arrival at vessel's final destination, that same vessel is in need of safe staying at the same location, and the process with whom that is possible, is called anchoring.

Svrha ovog rada je priprema prikupljenih podataka za daljnje statističke analize, potvrde znanstvenih hipoteza koje je moguće postaviti obzirom na postojeće biometrijske podatke (masa, duljina), a odnose se na (zakon kuba i indeks kondicije). Cilj rada bila je digitalizacija, sistematiziranje i prezentiranje obrađenih izvornih terenskih biometrijskih parametara jedinki prirodnih populacija mediteranske dagnje Mytilus galloprovincialis prikupljanih od 2000. do 2010. godine u ožujku, lipnju, kolovozu i listopadu, duž istočne obale Jadranskog mora na 24 postaje. Prema alometrijskom rastu razlikujemo tri tipa i to: izometrični rast kada rast duljina prati povećanje mase, pozitivan alometrični rast kada povećanje mase je veće od povećanja duljine i negativan alometrički rast, kada je rast je veći od povećanja mase. Indeks kondicije predstavlja količinu mekog tkiva u odnosu na ukupnu masu školjkaša i odraz je životnih uvjeta. Izvorni terenski podaci digitalizirani su računalnim programom Excel i kreirana su dva seta podataka. U prvom setu su podaci za 3422 jedinke na temelju kojih je određena alometrijska jednadžba rasta regresijskom analizom po sezonama na svim postajama. Izometričnost je utvrđena testiranjem nagiba pravca proizašlog iz transformacije alometrijske jednadžbe koristeći mrežni servis. Za 16 postaja utvrđen je i oblik cjelogodišnjeg rasta i to: 13 su negativnog alometrijskog rasta, 2 populacije su izometrične dok je jedna postaja s pozitivnom alometrijom. Ukupni alometrijski pravac W=0.0005L2.610 (R2=0.878) ukazujući na negativnu alometriju prirodnih populacija dagnje M. galloprovincialis istočne obale Jadrana. Drugi set sadržavao je podatke za 2298 jedinki kojima je određen indeks kondicije. Indeksi kondicije određeni su sezonski za 18 postaja. Na većini postaja (12) je najmanji indeks kondicije u ožujku, a najveći u listopadu (10 postaja), odnosno kolovozu (7 postaja), dok ja na jednoj najmanji u kolovozu, a najveći u ožujku. Rezultati ovog rada za svrhu imaju pripremu prikupljenih podataka za daljnje statističke analize, tj. potvrde znanstvenih hipoteza koje je moguće postaviti obzirom na postojeće biometrijske podatke (masa, duljina) i analizirane (zakon kuba i indeks kondicije). The purpose of this work was to prepare already collected data for further statistical testing of the scientific hypothesis that can be set with respect to biometric data (weight, length) and related to (allometry and condition index). The aim of this work was the digitalization, systematization and presentation of original field biometric parameters of Mytilus galloprovincialis specimen from natural mussel populations collected from 2000 to 2010 in March, June, August and October, along the eastern coast of the Adriatic Sea at 24 locations. Allometry distinguishes three growth types: isometric growth when the growth in length is accompanied by weight gain, positive allometric growth when the weight increase is greater than the increase in length and negative allometric growth when the increase in length is greater than the weight increase. The condition index represents the ratio between soft tissue content compared to the total weight and is a reflection of the environmental conditions. The original field data were digitalized in the Excel computer program where two data sets were created. The first set contains data for 3422 specimens for determination of allometric growth equation, calculated using regression analysis. The isometry was determined after testing the equation slope using a network service. The growth throughout the year was determined for 16 stations as follows: 13 have negative allometric growth, 2 populations are isometric while one express positive allometric growth. Allometric vector W =0.0005L2.610 (R2 = 0.878) obtained from all population data indicated negative allometry of the natural mussel populations of M. galloprovincialis on the eastern Adriatic coast. The second set contained data for 2298 specimens for condition index determination. The condition indices were determined seasonally for 18 sampling sites. The majority of sampling sites (12) have the lowest condition index in March, highest in October (10) and August (7), while at one location the lowest condition index was in August and the highest in March. The results of this work would serve as a starting point for testing the scientific hypothesis that can be established with respect to biometric data (weight, length) and related to mussel growth according to cubic law and environmental conditions represented by condition index.

Tema završnog rada je povijest putničkih brodova na Jadranu. Putnički brodovi su brodovi namijenjeni za prijevoz više od 12 putnika. Postoji više vrsta tih putničkih brodova (prekooceanski brod, brod za krstarenje, trajekt, kruzer..). Sve je započeto još početkom 19. stoljeća kada su se malobrojni putnici prevozili teretnim jedrenjacima, a danas jedan kruzer preveze 5-6 tisuća putnika. Brodovi, odnosno vlasnici brodova moraju biti svjesni svoje odgovornosti jer prevoze putnike, odnosno ljudske živote, te sigurnost tu mora biti na prvom mjestu. Moraju zadovoljiti sve potrebne kriterije iz sigurnosti, te pružiti putnicima komfor da mogu udobno i nesmetano putovati. The aim of the final paper is to give a short history of the passenger ships in the Adriatic. Passenger ships are ships designed to carry more than 12 passengers. There are several types of passenger ships (transmarine ships, cruise ship, ferry, cruiser...). It all started back in the early 19th century when passengers were transported by cargo ships. Today one cruiser carries 5 to 6 thousand passengers. Ships, or ship owners, must be aware of their responsibility as they transport passengers or human lives, and safety must be paramount there. They must meet all the necessary safety criteria and provide passengers with comfort so that they can travel comfortably and smoothly.

Tijekom ovog istraživanja na području južnog Jadrana prikupljeno je ukupno 1279 jedinki bežmeka Uranoscopus scaber Linnaeus, 1758. Raspon ukupnih duljina tijela jedinki bio je od 8,45 do 36,0 cm (18,12 ± 3,54 cm), a mase od 11,52 do 618,7 g (102,25 ± 59,27 g). Omjer ženki i mužjaka u uzorku iznosio je 1:0,82. Statistički značajne razlike zabilježene su u srednjim vrijednostima jedanaest mofometrijskih odnosa između ženki i mužjaka. Duljinsko-maseni rast bežmeka je izometrijski (b = 3,016), a srednja vrijednost indeksa kondicije iznosila je 1,541. Intenzitet hranjenja najveći je u proljeće, a ribe su neophodna i glavna hrana tijekom godine. Starost bežmeka je određena očitavanjem otolita. Najstarija ženka imala je 8 godina, a najstariji mužjak 6 godina. Rast bežmeka je opisan von Bertalanffyjevim modelom rasta L∞ = 48,93 cm, K = 0,12, t0 = -1,6, R2 = 0,94. Mužjaci bežmeka postaju spolno zreli (Lt = 12,19 cm) pri manjim ukupnim duljinama tijela nego ženke (Lt = 14,12 cm). Fekunditet je bio relativno nizak, a sezona mriještenja bežmeka u južnom Jadranu je od ožujka do listopada. Najveće srednje vrijednosti gonadosomatskog indeksa zabilježene su u svibnju za ženke i u lipnju za mužjake. Vrijednosti ribolovne smrtnosti (F = 0,411) su bile veće od vrijednosti prirodne smrtnosti (M = 0,128). In the present study, a total of 1279 specimens of the stargazer Uranoscopus scaber Linnaeus, 1758. were collected. Total lenght of stargazer ranged from 8.45 to 36.0 cm (18.12 ± 3.54 cm), while total weight ranged from 11.52 to 618.7 g (102.25 ± 59.27 g). Female to male ratio was 1:0.82. The differences between the eleven mean values of the measured morphometric characteristics in females and males were statistically significant. The length-weight relationship showed isometric growth (b = 3.016) and estimated condition factor was 1.541. The highest feeding intensity of the stargazer was recorded during spring and the dominat food component was fish. Age of the stargazer was determined by otolith reading. Maksimum ages for females and males were 8 and 6. The growth of fish was described using the von Bertalanffy growth model: L∞ = 48.93 cm, K = 0.12, t0 = -1.6, R2 = 0.94. Males of the stargazer reached maturity (TL = 12.19 cm) at smaller lengths than females (TL = 14.12 cm). The fecundity of females was relatively low, while spawning of the stargazer in southern Adriatic Sea takes place between March and October. The highest mean values of gonadosomatic index were recorded in May for females and in June for males. Fishing mortality values of the stargazer (F = 0.411) were higer than values of natural mortality (M = 0.128).

Ovo istraživanje bavilo se meteorološkim tsunamijima – oscilacijama morske razine čiji se periodi mjere u minutama i meteorološkog su porijekla – i sastojalo se od tri dijela: u prvom je dijelu provedeno testiranje numeričkih modela kako bi se odredila njihova sposobnost reprodukcije Proudmanove rezonancije, a u drugom i trećem je odabrani model korišten za reprodukciju povijesnih događaja meteotsunamija u Jadranu. Testiranje je provedeno koristeći tri modela, od kojih su dva bili modeli konačnih elemenata (ADCIRC i SCHISM), a jedan model konačnih razlika (ROMS). Modeli su testirani na idealiziranom bazenu uniformne dubine iznad kojeg su numerički nametnuti putujući poremećaji tlaka zraka oblika sinusa ili „boxcar” funkcije, različitih valnih duljina i brzina. Rezultati su pokazali da sinusni poremećaj tlaka zraka višestruko većih horizontalnih dimenzija od dimenzija bazena uzrokuje pojavu Chrystalove rezonancije, odnosno seša u bazenu, dok manji sinusi i „boxcar” funkcije bilo kojih dimenzija uzrokuju pojavu Proudmanove rezonancije, odnosno rezonantno pojačanih dugih valova („long period waves”). Rezultati najbliži analitičkim rješenjima dobiveni su korištenjem modela ROMS. Za daljnja istraživanja ipak je odabran model ADCIRC zbog metode diskretizacije pomoću konačnih elemenata kako bi se u zaljevima od interesa mogla koristiti čim finija rezolucija bez ugnježđivanja domena. SCHISM nije odabran zbog kompliciranijeg CFL uvjeta u odnosu na ADCIRC. Nakon što je odabran model za daljnji rad, provedene su simulacije četiri povijesna događaja meteotsunamija u Jadranu (Vela Luka 1978., Široka 2007., Mali Lošinj 2008. i Stari Grad 2010.), uz korištenje definirane minimalne dubine u modelu. Za sva četiri slučaja model je pokazao povećane valne visine u zaljevima od interesa, ali ni u jednom nije uspješno reproducirana ekstremna valna visina. Za dva od četiri slučaja (Vela Luka i Stari Grad) zatim su napravljene simulacije koje su uključivale poplavljivanje i osušivanje čvorova mreže. Novi set simulacija za Velu Luku povećao je modeliranu valnu visinu u području gdje je iznosila 2,1 m na 3,7–4,1 m, a u području gdje je iznosila 5,5 m na 7,5 m (opažena je iznosila oko 6 m). Uključivanje poplavljivanja i osušivanja u model dodaje procese koji se odvijaju na granici mora i kopna i u svim je simulacijama dovelo do povećane valne visine; ovakav rezultat implicira da je za modeliranje ekstremnih oscilacija poželjno u modelu omogućiti poplavljivanje i osušivanje. Simulacije za Stari Grad također su dale veće valne visine uključivanjem poplavljivanja i osušivanja čvorova mreže, ali nije uspješno reproducirana opažena valna visina od oko 2 m. U literaturi je prethodno pretpostavljeno da je Stari Grad tada bio potopljen jer se meteotsunami superponirao na olujni uspor koji je već bio podigao razinu mora – ovaj rezultat to potvrđuje. This study was focused on meteotsunamis – sea level oscillations with periods similar to those of tsunamis, but caused by meteorological phenomena – and consisted of three parts: first, three numerical models were tested on an idealised basin with synthetic atmospheric forcing and, then, one model was chosen to reproduce several historical meteotsunami events in the Adriatic in two different ways. Models were tested using an idealised rectangular basin of uniform depth. An air pressure disturbance shaped like a sine wave or a boxcar function travelling over the basin was the only external forcing present in the simulations. Three numerical models were used – two finite element models, ADCIRC and SCHISM, and one finite difference model, ROMS. Two parameters were used to quantify results, wave height and energy. Results show that for a sinusoidal disturbance with a wavelength twice the size of the basin or larger, Chrystal resonance develops in the basin causing seiches. The periods of the modelled seiches at the left and right sides of the basin are close to the basin’s eigen period, especially when considering results obtained through maximum wave heights. All model results obtained through maximum energy tend to overestimate the periods. In the central part of the basin where the second mode is expected to be dominant, all the models overestimate the period regardless of the parameter used for calculation. That difference is explained by considering the analytical solution for sea surface elevation obtained from a 1D system of equations for a basin forced by a travelling sinusoidal air pressure disturbance. A sine wave with a wavelength shorter than the basin length causes Proudman resonance to occur. Although all the models give resonant speed close to the speed of free waves in the basin, none of the results is a complete match to the analytical solution. When the wavelength is the same as the basin length or only slightly larger, neither resonance can be seen clearly as a change in regime occurs. These simulations were then repeated for sine waves with the same wavelengths but doubled lengths (that is, two consecutive sine waves travelling over the basin). Results show that these air pressure disturbances transfer more energy into the sea and the seiche periods are closer to theoretical values but Proudman resonance is clearly visible for smaller wavelengths than it was before. While both sets of simulations have similar results, the double sine wave simulations have a more pronounced transition from one resonance to the other as well as a better representation of Chrystal resonance whereas the single sine wave simulations represent Proudman resonance more clearly. Boxcarshaped air pressure disturbances always cause Proudman resonance in the basin regardless of disturbance size,however,not all themodels give resonance at the same speed. The best results are obtained with ROMS which gives resonance at the speed of free waves for every simulation. ADCIRC and SCHISM tend to slightly underestimate the results, especially when considering results obtained through maximum energy. Based on these results, ADCIRC was chosen as the model for further work as it is a finite element model which allows for a very fine resolution inside the bays of interest without using nested domains. SCHISM was rejected because it uses a semi-implicit time scheme which makes choosing an adequate time step slightly more complicated and an inadequate time step can affect Proudman resonance in the model. After the testing phase,modelling off our historical meteotsunami events in the Adriatic was conducted. The simulations used a cut-off depth of 4 m. Results for Vela Luka (21 June 1978), Široka (22 August 2007) and Mali Lošinj (15 August 2008) show that there are significant sea level oscillations in the bays but the amplitudes are, at best, 50% of the observed ones. In the case of Stari Grad (19 February 2010) the modelled oscillations were much smaller, up to 30% of the observed ones. The situation in Stari Grad was very specific that day – sea level was already elevated due to a storm surge and it is assumed that without the storm surge the meteotsunami that hit the bay would not have caused flooding on its own. The next step were simulations that included flooding and drying of grid nodes and they were conducted for the events in Vela Luka and Stari Grad. Grid resolution was enhanced in the entire Adriatic but especially in the two bays where the spatial step was several tens of meters and topography was included in order to allow for wave runup. Results for Vela Luka show a significant improvement from the simulations that used a cut-off depth. The wave amplitude and energy at the mouth of the bay are larger than in cut-off depth simulations, and better resolution inside the bay coupled with flooding and drying caused the modelled wave heights to be twice as large as in previous simulations and closer to the observations. All modelled wave heights were larger than in cut-off depth simulations and this result is an indication that modelling extreme wave heights of destructive meteotsunamis can benefit from a flooding and drying module incorporated into the model. Simulations for the event in Stari Grad were not as successful in reproducing extreme wave heights. Although including the flooding and drying module enlarged the wave height, it was not a significant improvement and there was no flooding in the bay. Since it is assumed that the meteotsunami that hit that day only caused flooding because the sea level was already extremely high due to a storm surge, these results confirm that assumption. This study shows that in order to model meteotsunamis, it is necessary to understand how the model works and how well it reproduces resonant effects connected to such waves. Further improvements could be made with more accurate modelling of atmospheric pressure disturbances, as well as including a flooding and drying module that enables the reproduction of processes that take place once the waves reach the shore.

U prezentaciji se raspravlja o građi prikupljenoj s udaljenih jadranskih otoka koja svjedoči o prekojadranskim dodirima, kao i o porijeklu stranih kamenih sirovina na tim otocima i na drugim istočnojadranskim nalazištima, uz oslanjanje na postojeće radiokarbonski datirane stratigrafske slijedove i paleogeografske rekonstrukcije. Prekojadranska povezivost prošla je od posljednjeg glacijalnog maksimuma kroz tri glavne faze, međusobno odvojene dvjema ključnim tranzicijama: brzim širenjem Jadranskog mora i prijelazom na zemljoradnju. Tijekom prve faze, kada su suprotne strane jadranskog bazena bile međusobno povezane kopnom sjevernjadranske nizine, građa svjedoči o barem povremenim dodirima. Tijekom druge faze, dodiri između suprotnih obala znatno povećanog Jadranskog mora su minimalni ili ih nema. Po dolasku zemljoradnje, obilna i raznolika građa svjedoči o čestim i ustaljenim prekojadranskim dodirima. Iz toga se može zaključiti da je povezivost jadranskih kasnopleistocenskih i ranoholocenskih lovaca-sakupljača bila pretežno kopnena. Početak redovne pomorske povezivosti podudara se s prijelazom na zemljoradnju.

Autor obrađuje deset natpisa iz Salone koji su pripadali aktivnim i isluženim vojnicima ravenatske i mizenatske carske ratne mornarice. Diploma mornaričkog centuriona datira u 71. godinu, nadgrobni natpis jednog mornara u drugu polovicu 1. stoljeća, ulomak natpisa između 1. i 3. stoljeća, a ostalih sedam nadgrobnih natpisa pripada kasnom principatu. Natpisi se sagledavaju u kontekstu važnosti luke u Saloni i jačanja njezine vojne posade u kasnom principatu., No inscription of members of the Roman Imperial Navies in Salona can be reliably dated before the mid-1st century. The Oriental Diophantus served on the liburna Murena sometime in the second half of the 1st century. It does not say to which Navy he belonged. A diploma of the centurion Plator from the Ravenna Navy and his service may have been connected to Salona. Except for a fragment of the inscription widely dated to the Principate, it is striking that seven inscriptions originate from the Late Principate. This can by no means be a coincidence, and such an increase in the number must be seen in the context of the increased importance of Salona and its port. All trans-Adriatic transfers of military units must have touched the Dalmatian metropolis, regardless of whether they were between the Central Danube and Africa or the Western Provinces and the East. Such complex and sensitive operations should not and could not have been carried out without the assistance of warships, and for this reason, an explanation ought to be sought for the increased presence of the Roman Navy in Salona. On the other hand, the general security situation worsened in the late Principate, which caused a great war against Quads and Markomans. This is why the military crew in Salona was reinforced, and in the late 3rd century, it consisted of at least five different auxiliary troops and five legion vexillationes, including a growing number of officers of the governor’s office. The inscriptions clearly show the character of these naval vexillationes made up of members of the Ravenate and Misenate warships. Active sailors Julius Marcianus, [Cae] relleus Museus and Flavius Defensor served in the Misanthian and Gaius Aelius Censorinus in the Ravenate navy. Only the inscription of the Museus, according to the navy adjective Antoniniana, can be dated to the time after 212-222. He served on the quadrireme Venus, which is a direct confirmation that the Salona Navy Unit had vessels whose entire crew consisted of 160 rowers and more than 50 sailors, officers, NCOs and soldiers. There must have been more such ships, as well as smaller liburnas. Diophantus’ inscription proves this, which means that there were installations in the port necessary for their reception, anchoring, maintenance and repair. In addition to the veterans and former centurion Plator of the people of Mezei, only two other soldiers point out their origins. Oddly enough, these are the two optiones, Flavius Defensor (natione Britto) and Gaius Aelius Censorinus (natione Pannonico). The former had at least ten years of military service at the time of his death and the latter 21 years. From the late Principate, three veterans are very likely to have served in Salona because they were buried there. Marcus Dionysius Firmo belonged to the Ravenate Navy, and Lucius Sextilius Rufus and Flavius Zeno served in the Misenate. Zeno’s stela is unusual in content because the noun emeritus was used for his veteran status. He notes that upon his dismissal from the service, he was a mime actor who may have shown his entertaining talent in a Salona theatre. Determining the origin of the other soldiers based on an onomastic analysis gives much more varied results, and it could eventually be reliably established that Zeno originated from the Greek provinces.

Crvenopjegava rakovica (Calappa granulata) je termofilna vrsta koja je uobičajeno prisutna na južnom i srednjem Jadranu. Međutim, prema usmenim priopćenjima ribara s područja sjevernog Jadrana (Istra), pojava crvenopjegave rakovice u ribarskim lovinama sve je češća. Prikupljeno je šest primjeraka te vrste u Medulinskom zaljevu, što predstavlja najbrojniji pojedinačni ulov u sjevernom Jadranu. U ovom radu su prikazane morfološke značajke crvenopjegave rakovice ulovljene u Medulinskom zaljevu kao i usporedba njihovih razlika sa jedinkama prikupljenim na drugim lokacijama iz Jadranskog mora.

Ovo istraživanje bavilo se meteorološkim tsunamijima – oscilacijama morske razine čiji se periodi mjere u minutama i meteorološkog su porijekla – i sastojalo se od tri dijela: u prvom je dijelu provedeno testiranje numeričkih modela kako bi se odredila njihova sposobnost reprodukcije Proudmanove rezonancije, a u drugom i trećem je odabrani model korišten za reprodukciju povijesnih događaja meteotsunamija u Jadranu. Testiranje je provedeno koristeći tri modela, od kojih su dva bili modeli konačnih elemenata (ADCIRC i SCHISM), a jedan model konačnih razlika (ROMS). Modeli su testirani na idealiziranom bazenu uniformne dubine iznad kojeg su numerički nametnuti putujući poremećaji tlaka zraka oblika sinusa ili „boxcar” funkcije, različitih valnih duljina i brzina. Rezultati su pokazali da sinusni poremećaj tlaka zraka višestruko većih horizon- talnih dimenzija od dimenzija bazena uzrokuje pojavu Chrystalove rezonancije, odnosno seša u bazenu, dok manji sinusi i „boxcar” funkcije bilo kojih dimenzija uzrokuju pojavu Proudmanove rezonancije, odnosno rezonantno pojačanih dugih valova („long period waves”). Rezultati najbliži analitičkim rješenjima dobiveni su korištenjem modela ROMS. Za daljnja istraživanja ipak je odabran model ADCIRC zbog metode diskretizacije pomoću konačnih elemenata kako bi se u zaljevima od interesa mogla koristiti čim finija rezolucija bez ugnježđivanja domena. SCHISM nije odabran zbog kompliciranijeg CFL uvjeta u odnosu na ADCIRC. Nakon što je odabran model za daljnji rad, provedene su simulacije četiri povijesna događaja meteotsunamija u Jadranu (Vela Luka 1978., Široka 2007., Mali Lošinj 2008. i Stari Grad 2010.), uz korištenje definirane minimalne dubine u modelu. Za sva četiri slučaja model je pokazao povećane valne visine u zaljevima od interesa, ali ni u jednom nije uspješno reproducirana ekstremna valna visina. Za dva od četiri slučaja (Vela Luka i Stari Grad) zatim su napravljene simulacije koje su uključivale poplavljivanje i osušivanje čvorova mreže. Novi set simulacija za Velu Luku povećao je modeliranu valnu visinu u području gdje je iznosila 2, 1 m na 3, 7–4, 1 m, a u području gdje je iznosila 5, 5 m na 7, 5 m (opažena je iznosila oko 6 m). Uključivanje poplavljivanja i osušivanja u model dodaje procese koji se odvijaju na granici mora i kopna i u svim je simulacijama dovelo do povećane valne visine ; ovakav rezultat implicira da je za modeliranje ekstremnih oscilacija poželjno u modelu omogućiti poplavljivanje i osušivanje. Simulacije za Stari Grad također su dale veće valne visine uključivanjem poplavljivanja i osušivanja čvorova mreže, ali nije uspješno reproducirana opažena valna visina od oko 2 m. U literaturi je prethodno pretpostavljeno da je Stari Grad tada bio potopljen jer se meteotsunami superponirao na olujni uspor koji je već bio podigao razinu mora – ovaj rezultat to potvrđuje.

U ovom radu rekonstruirana je relativna promjena morske razine na području Istre. Analizirane su četiri algne strukture na tri lokacije, dvije strukture na području južne Istre i dvije na području istočne istarske obale. Dobiveni podaci omogućuju distinkciju četiriju osnovnih faza promjena morske razine koje možemo povezati s fazama brzih klimatskih promjena. Dobiveni su rezultati potom povezani s drugim indikatorima promjena morske razine u Jadranu.

U radu se tematiziraju hrvatska hodočašća pomorskim putem, tražeći im izvore u prapovijesnom mediteranskom kontekstu. Od prvih potraga za svetim, drukčijim i drugim, od prapovijesnih hijerofanija i čovjekova pokušaja objašnjenja tajni kozmosa do nastojanja davanja odgovora nepoznatom te reda kaosu – nailazimo na čovjeka koji putuje i traži odgovore. Čovjek, kao dio zajednice, putem kozmogonija i potom teofanija objašnjava stvaranje svijeta i pokušava dati smisao stvarnosti koja ga okružuje. Taj modus putovanja i hodočašćenja k svetom i božanskom nastavlja se i u povijesnom periodu u trima velikim monoteističkim vjerama koje se rađaju i šire na Mediteranu: židovstvu, kršćanstvu i islamu. Mediteran je prostor putovanja i putnika, križanja misli, filozofija i vjera. Od kasne antike, preko srednjega vijeka, do modernog doba, Sredozemlje je sjecište hodočasnika sa svih smjerova Mediterana. Ovaj rad prikazuje hodočašća i hodočasnike koji su s hrvatske obale putovali u Loreto i Asiz u 18. stoljeću. Na temelju 16 000 dokumenata Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća (I. – III. sv.), pronađena su 303 hodočašća prema Loretu i Asizu koja svjedoče o 2513 hodočasnika koji su, ponajviše u velikim i organiziranim grupama do čak 80 ljudi, putovali s istočne obale Jadrana – sa sjevera iz Umaga pa sve do juga iz Boke kotorske – prema tim starim i hrvatskim vjernicima dobro poznatim svetištima. Hrvatska pomorska hodočašća pokazuju, dakle, neosporne mediteranske korijene i nevjerojatan kontinuitet od više desetaka tisuća godina., This paper discusses Croatian maritime pilgrimages by searching for their sources in the prehistoric Mediterranean context. From the first search for the sacred, different and the other, from the prehistoric hierophanies and human being’s attempts to explain the mysterious Cosmos through their endeavour to respond to the unknown and give an order to the Chaos – we encounter a human being who travels searching for answers. The human being, as a part of the community, through cosmogonies, and then theophanies, explains the creation of the world and tries to give meaning to the reality surrounding him. This modus of travel and pilgrimage to the sacred and divine continues through the historical period in three great monotheistic religions that are born and spread in the Mediterranean: Judaism, Christianity and Islam. The Mediterranean is a space of travels and travellers, intersections of thoughts, philosophies and religions. From late antiquity through the Middle Ages to the Modern Ages, the Mediterranean is the intersection of pilgrims from all directions. This paper describes pilgrimages and pilgrims who travelled from the Croatian coast to Loreto and Assisi in the 18th century. Based on 16,000 documents of Croatian Maritime Regesta of the 18th century vol. I–III, a total of 303 pilgrimages to Loreto and Assisi have been found, attesting to 2,513 pilgrims travelling, mostly in large and organized groups of up to 80 people, from the east coast of the Adriatic – from Umag in the north to Boka Kotorska in the south – to these old and Croatian believers well-known sanctuaries. Croatian maritime pilgrimages, therefore, have undeniable Mediterranean roots and an incredible continuity of tens of thousands of years.

Pijavice su, u usporedbi s nekim drugim meteorološkim pojavama, razmjerno rijetka pojava. Ipak njihova učestalost u Jadranu nije zanemariva te je kroz ovaj rad predstavljena njihova čestina u razdoblju od 2001. do 2013. godine. Ovo istraživanje, temeljeno na velikoj bazi podataka o pijavicama, po prvi put daje detaljan uvid u prostornu i vremensku raspodjelu njihove pojave duž istočne obale Jadranskog mora. Prilikom prikupljanja podataka korišteno je mnogo izvora, od službenih podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), do dojava pristiglih putem ankete za građane na mrežnim stranicama DHMZ-a, koja je aktivna od 2011. godine. Osim prostorne i vremenske raspodjele opisani su sinoptički uvjeti koji pogoduju nastanku pijavica, ali i uvjeti na manjoj skali koji uključuju termodinamičke i kinematičke osobine okolne atmosfere. Za analizu događaja korištene su prizemne i visinske sinoptičke karte Njemačke meteorološke službe (njem. Europaischer Wetterbericht–Deutscher Wetterdienstes, DWD), podaci međunarodnog sustava za detekciju munja LINET (od engl. LIghnting NETwork) te podaci radiosonaža s portala Sveučilišta u Wyomingu (engl. University of Wyoming ). Osim navedene analize kojom je utvrđeno da se pijavice jednoliko javljaju duž obale tijekom cijele godine, ipak najčešće u ljetnim mjesecima kada je prisutno jugozapadno visinsko strujanje, testiran je i jedan prognostički indeks, tzv. Szilagyiev prognostički indeks (SWI, engl. Szilagyi Waterspout Index). Prognoza nemezociklonalnih tornada koja su najčešća u Jadranu vrlo je zahtjevna, pa je testiranje i razvijanje alata koji bi bili od operativne pomoći vrlo bitno. Stoga je prognostička metoda ispitana s dva numerička modela, ALADIN-HR8-om (franc. Air Limitee Adaptation Dynamique development InterNational) koji je operativni model na DHMZ-u i WRF-om (engl. Weather Research and Forecasting) koji se koristi za istraživanje i prognozu vremena, a ima vrlo visoku prostornu i vremensku razlučivost. U oba testiranja uspješnost SWI-a je bila velika (za ALADIN 15 od 19 slučajeva i za WRF 9 od 10 slučajeva). Na kraju su prikazani primjeri prognoza za slučajeve opaženih pijavica te su diskutirana ograničenja i mogućnosti daljnjeg razvoja prognostičke metode. Extended abstract in thesis

U ovom radu predstavljeni su rezultati istraživanja prisutnosti protozoarnog nametnika Cryptosporidium spp. sredozemne dagnje (Mytilus galloprovincialis) izložene antropogenom utjecaju, kao i učinkovitost pročišćavanja bakterije Escherichia coli iz dagnji smještenih u pokusnom sustavu za pročišćavanje Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Analizirane jedinke prikupljene su na uzgajalištu Stipan Jaz u Marini pokraj Trogira, postavljene u pergolare, te ostavljene dva dana na morskoj lokaciji izloženoj antropogenom izvoru mikrobiološkog onečišćenja. Istraživanje prisutnosti Cryptosporidium spp. dalo je negativne rezultate, na što su mogli utjecati različiti čimbenici (niska koncentracija ili nedostatak oocista prisutnih u moru, razrjeđenje oocista zbog slatkovodnog dotoka, kemijski i fizički čimbenici). Istraživanje koncentracije bakterije E. coli te učinkovitosti pročišćavanja dalo je očekivane rezultate. Koncentracija E. coli kod nepročišćenih dagnji netom stavljenih u sustav za pročišćavanje je bila visoka, što ukazuje na značajno mikrobiološko onečišćenje područja u kojem su dagnje bile postavljene, te učinkovitost dagnji u koncentriranju E. coli. Rezultati pročišćavanja pokazali su nagli pad koncentracije E. coli u prvih 12 sati pročišćavanja, nakon čega je slijedila blaga stagnacija tj. sporiji pad koncentracije E. coli nakon 24 i 48 sati pročišćavanja. Također je primijećeno da je koncentracija E. coli nakon 48 sati pročišćavanja smanjena na iznos manji od najmanje dozvoljene koncentracije za uzgojno područje A (≤ 230 E. coli/100 g tkiva i međuljušturne tekućine). Temeljem toga se može zaključiti da u specifičnim okolnostima Cryptosporidium spp. ne predstavlja rizik za infekciju čovjeka, a provedeni proces pročišćavanja omogućava uspješno uklanjanje E. coli iz dagnje. This paper presents the results of assessment of the protozoan Cryptosporidium spp. presence in the Mediterranean mussels (Mytilus galloprovincialis) exposed to anthropogenic influence, as well as the efficiency of purification of the bacterium Escherichia coli from mussels placed in the experimental purification system of the Institute of oceanography and Fisheries, Split. Analysed samples collected from the farming site Stipan Jaz in Marina close to Trogir were placed in plastic nets (pergolas) and left for two days at the marine location exposed to the anthropogenic source of microbiological contamination. Cryptosporidium spp. presence in the mussels showed negative results, which could have resulted from a variety of factors (low concentration or total absence of oocysts in the water column, reduction of oocysts due to freshwater flow, chemical and physical factors). In contrast, the concentration of E. coli bacteria and the efficiency of the treatment gave the expected results; the former was high in untreated mussels placed in the purification treatment system, indicating towards a significant microbiological contamination of the location under anthropogenic influence, and the capability of mussels to accumulate E. coli. Purification results showed strong decrease in E. coli levels in the first 12 hours of purification, after which a slow stagnation i.e. slower decrease in E. coli levels followed, after 24 and 48 hours of purification. Also, it has been noted that the concentration of E. coli after 48 hours has been reduced to the levels lower than the lowest permitted concentration for the farming site A (≤ 230 E. coli/100 g tissue and liquor). Based on this, it can be concluded that in specific conditions Cryptosporidium spp. does not represent a risk for human infection, while the applied purification process enables successful clearance of E. coli from the mussels.

Ovaj rad prikazuje hodočašća i hodočasnike koji su s hrvatske obale putovali u Loreto i Asiz u 18. stoljeću. Na temelju 16.000 dokumenata Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća / Regesti marittimi croati del Settecento I-III, analizira se podrijetlo putnika, njihova brojnost i organiziranost u skupinama, vrijeme provedeno na hodočašću te godišnja doba i brodovi kojima su putovali. Posebna će se pozornost usmjeriti na male poduzetnike, kapetane i parune, Hrvate i Talijane, koji su ta hodočašća omogućili. Prva su dva sveska pomorskih regesta objavljena u Padovi (1985. i 1993.) a treći, koji je autorica ovog rada uredila za tiskanje, objavljen je prošle godine kao edicija Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu (2017.). Dokumenti koji se odnose na hodočašća izdvojeni su i obrađeni računalnim programom koji omogućuje bržu analitiku i daljnji rad. Opisuje se tako priprema hodočasnika na jedan važan put, koji od osobne odluke postaje koralnim činom šire zajednice koja putuje i moli. Analizi vrela i obradi teme, uz klasičan historiografski pristup, kao i uzimanje u obzir postignuća socijalne, demografske i pomorske povijesti, prilazi se također sa stajališta antropologije svetoga, koja još od pretpovijesti upućuje na izvore i srž potrage za svetim i božanstvenim. Svako se vjersko iskustvo događa u određenom kulturnom i povijesnom okružju: ne može ga se svesti isključivo na povijesnu, društvenu ili psihološku dimenziju te unaprijed isključiti bilo koju transcendentalnu perspektivu. Povjesničar se ne smije povući pred tim iskustvima, nego treba jasno definirati ulogu čovjeka koji je utkan u samo izvorište vjerskoga fenomena. Dokumenti nisu samo zapisi ulaska i izlaska brodova iz luka, prijevoza robe, plaćenih taksi ili putovanja ljudi, oni nam govore o iskonskoj ljudskoj potrebi za nadnaravnim, koja se ne zadovoljava molitvom u zajednici u kojoj pojedinci žive i rade, nego se očituje i u spremnosti te odvažnosti na veliko putovanje, često neugodno i nesigurno, kako bi u hodu prema Nepoznatome spoznali ne samo vlastitu vjeru, nego u susretu s ljudima druge obale podijelili kulturnu, društvenu, vjersku i, dakako, ekonomsku koinè Mare Nostruma. Pronađena su ukupno 303 hodočašća prema Loretu i Asizu, koja svjedoče o 2.513 hodočasnika, raspoređenih ponajviše u velikim i organiziranim skupinama do čak 80-ero ljudi, a putovali su s istočne obale Jadrana – sa sjevera iz Umaga sve do juga iz Boke kotorske – prema tim starim i hrvatskim vjernicima dobro poznatim svetištima. Nad svima se ističu Lošinjani jer su svoju vjernost Majci Božjoj iskazali u 75 zabilježenih putovanja brojkom od 1.132 hodočasnika koji su kretali s toga velikoga kvarnerskog otoka. Novosti koje ovaj rad donosi su: - analiza 16.000 hrvatskih pomorskih vrela, od kojih je 4.000 tek objavljenih. Radi se o još neobrađenim dokumentima u hrvatskoj historiografiji, što nam donosi golemu bazu podataka te omogućuje potpuno nove uvide ne samo u povijest hrvatskog 18. stoljeća na Jadranu nego specifično i u hodočašća kao konstitutivan element hrvatske opće povijesti; - hermeneutika antropologije svetoga u povijesnoj analizi hodočašća; - uporaba računalnog pomagala (softvera) koji digitalizirane dokumente čita kao riječi (OCRira) te omogućuje spremanje u Excel, gdje se rezultati mogu usustaviti te sinoptički analizirati – što je u slučaju tako velikog broja dokumenata vrijedno metodološko rješenje i za buduća slična opsežna istraživanja., This dissertation describes pilgrimages and pilgrims who traveled from the Croatian coast to Loreto and Assisi in the 18th century. The origin of passengers, their number and organization into groups, the time they spent on the pilgrimage, as well as the seasons and vessels they traveled on have been analyzed based on 16,000 documents of the Croatian Maritime Regesta of the 18th century / Regesti marittimi croati del Settecento I-III. Particular attention will also be given to small entrepreneurs, captains and shipowners, Croats and Italians, who have made these pilgrimages possible. The first two volumes of the maritime regesta were published in Padua (1985 and 1993), while the third one, that the author of this work had edited for print, was issued last year as an edition of the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Split (2017). The documents pertaining to pilgrimages have been singled out and processed using a computer program that provides for faster analytics and facilitates further work. The dissertation describes the pilgrims' preparation for such an important journey, which transforms from a personal decision into a choral act of a broader community that travels and prays. In addition to the classical historiographic approach and consideration given to the achievements of social, demographic and maritime history, the analysis of sources and coverage of the topic are also approached from the point of view of anthropology of the sacred, which indicates the sources and essence of the quest for the sacred and the divine since prehistoric times. A religious experience happens in a certain cultural and historical environment: one cannot reduce it solely to the historical, social or psychological dimension, or rule out in advance any transcendental perspective. A historian must not withdraw before those experiences but rather define clearly the role of man woven into the very source of the religious phenomenon. The documents are not mere records of the arrivals and departures of vessels from ports, of the transport of goods, paid taxes and people’s journeys. They testify to the primordial human need for the supernatural, which does not settle merely for prayer in the community in which one lives and works, but is rather manifested in the readiness and boldness to embark on a long journey, often uncomfortable and unsafe, in order not only to realize in the walk towards the Unknown one's own faith, but also to share in meeting people from the other coast the cultural, social, religious and, naturally, economic koinè of Mare Nostrum. A total of 303 pilgrimages to Loreto and Assisi have been found, attesting to 2,513 pilgrims travelling, mostly in large and organized groups of up to 80 people, from the east coast of the Adriatic - from Umag in the north to Boka Kotorska in the south - to these old and to Croatian believers well-known sanctuaries. At the forefront were the residents of Lošinj, who had demonstrated their loyalty to the Mother of God in 75 recorded journeys with 1,132 pilgrims setting off from that great Kvarner island. The novelties presented in this dissertation are three-fold: - Analysis of 16,000 Croatian maritime sources of which 4,000 have just been published. These are as of yet unprocessed documents in the Croatian historiography, providing us with a huge database and enabling us to gain completely new insights not just into the history of the Croatian 18th century in the Adriatic, but specifically into pilgrimages as a constitutive element of general Croatian history; - Hermeneutics of the anthropology of the sacred in the historical analysis of pilgrimages; - Use of computer software that reads digitalized documents like words (OCR) and enables saving them as Excel documents in which results can be systematized and synoptically analyzed – which in the case of such a large number of documents is also a valid methodological solution for similar and further extensive research.

Ovaj rad se nastavlja na rezultate istraživanja P. Skoka na jadranskim otocima. On nije kritika Skokovih spoznaja, koje su odreda točne, već neka vrsta dopune i komentara. Autor veću pozornost posvećuje malim otocima i jezičnim manifestacijama u njihovu imenu. Posebno se obrađuje razlozi koji uvjetuju gramatički rod u nesonima. Pravilnost koja uglavnom vlada kod velikih i naseljenih otoka (muški rod) nije na snazi kod malih i nenaseljenih (muški i ženski). Sto se tiče duljine imena otoka, autor utvrđuje da je ime to kraće što je referent važniji (otok veći i naseljen) a to duže, pa i dvočlano, što je otok manji i nenaseljen. Iznimaka je mnogo osobito u drugoj skupini otoka. Autor također razmatra pitanje koje se odnosi na podudarnost imena otoka i imena najvažnijeg naselja. Pet velikih otoka ne nosi ime po svojim naseljima, točnije, na njima ne postoje ojkonimi podudarni s imenom otoka. To su Mljet, Brač, Čiovo, Šolta i Dugi otok. Općenito se smatra da je do loga došlo s činjenice da se ni na jednom od njih u antici nije razvio grad. Ako je lako, postavlja se pitanje zašto se to nije dogodilo? No, odgovor na to pitanje izlazi iz okvira lingvističkih istraživanja. Na koncu, autor razmatra tendencije u imenovanju otoka, posebno malih. Pokušavaju se odredili semantička polja koja najviše sudjeluju u postupku denominacije, te se utvrđuje da su najzastupljeniji apelativi u nesonimima oni koje dolaze iz sfere geografskih termina i fitonima, te metafore.

Autori donose rezultate i interpretaciju dvaju desetljeća arheoloških iskopavanja na Palagruži, otočiću koji se smjestio na sredini Jadrana. Palagruža je privukla pozornost istraživača kada je godine 1994. ondje otkriveno svetište grčkog junaka Diomeda. No arheološka iskopavanja iznjedrila su brojne artefakte i arhitektonske ostatke koji pokazuju da je Palagruža bila posjećivana u različitim povijesnim razdobljima: ranom neolitiku i kasnom bakrenom/ranom brončanom dobu, od arhajskog do ranorimskog carskog razdoblja, u kasnoj antici, ranom srednjem vijeku te od 19. stoljeća do danas. Analiza arheoloških artefakata iskopanih na Palagruži pokazala je da je ovaj mali otok korišten u različite svrhe: služio je kao odmorište, orijentacijska točka i promatračnica, svetište, utvrda i svjetionik. Ovdje iznesena interpretacija kulturnih slojeva pokazuje kako je Palagruža bila u žarištu kada su se događali glavni preokreti u povijesti čovječanstva, što dokazuje njezinu važnost u pomorskom prometu na Jadranu i Sredozemlju., The authors are presenting the results and interpretation of archaeological excavations spanning two decades on the small island of Palagruža situated in the centre of the Adriatic Sea. Palagruža attracted the attention of researchers when the cult site of the Greek hero Diomedes was discovered in 1994. However, archaeological excavations yielded numerous artefacts and architectural remains, which have shown that Palagruža was visited in different historic periods, in the Early Neolithic and the Late Copper/Early Bronze Age, from the Archaic to Early Roman Imperial Period, in Late Antiquity, the Early Middle Ages and from the 19th century to the present. Analysis of the archaeological artefacts unearthed on Palagruža has shown that this small island was utilized for different purposes: it was used as a staging post, an orientation and observation point, a sacred place, a fort and as a lighthouse. The interpretation of cultural layers presented here demonstrates that Palagruža was in the focus during the main turning points in human history, testifying to its importance in Adriatic and Mediterranean seaborne traffic.

S otočića Palagruže, smještenog u samom središtu Jadrana, potječu neobično bogati keramički i litički nalazi iz 3. tisućljeća prije Krista. Među njima se ističe lukostreličarska oprema (šiljci strelica i rukobrani) i bogato ukrašena keramika cetinskog stila. U vremenu obilježenom pokretnošću i pomorskom povezanošću udaljenih krajeva, drevni pomorci po svoj su prilici prepoznali jedinstvenu navigacijsku važnost Palagruže. Odlaganje odabranih predmeta na tom pustom i udaljenom mjestu predstavlja arheološki vidljiv trag tog prepoznavanja., The islet of Palagruža, located at the very centre of the Adriatic, yielded unusually rich pottery and lithic finds from the 3rd millennium BC. Prominent among them is archery equipment (arrow points and wristguards), as well as richly decorated Cetina-style pottery. During a period marked by mobility and maritime connectivity among distant regions, ancient mariners would have recognized the unique navigational importance of Palagruža. Deposition of choice items at this desolate and remote lo- cation represents an archaeologically visible trace of that recognition.

U radu su prikazani hodočasnici iz Poljske i Litve koji su prošli hrvatskim krajevima i gradovima na Jadranu tijekom hodočašća u Svetu Zemlju. Analizirani su temeljni aspekti hodočašćenja u tim zemljama u korelaciji s istovjetnim fenomenom u ostatku Europe. Opisani su motivi njihova odlaska, staleška pripadnost i doživljaji tijekom putovanja. Osim zemljopisnih i vjerskih specifičnosti koje su najviše utjecale na njihovu brojnost, primjetljiva je niska zastupljenost građanstva. Zbog izrazitoga manjka pisanih svjedočanstava nedostaju i kontakti s osobama iz hrvatskih krajeva pa se u tome pogledu moralo posegnuti za analogijama temeljenima na djelima drugih hodočasnika kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka., As a universal European Christain phenomenon, pilgrimages focused particularly on three main destinations: Jerusalem, Rome, and Compostela. In the period from the late 14th until the early 17th century, several dozens of identified pilgrims from Poland and Lithuania travelled on ships along the Croatian Adriatic Coast, heading for Jerusalem. However, within this overall picture there are several common traits and differences. As for their motives, they were similar in all countries and consisted of elements related to their religious or estate identity. Owing to its early Christianization and an elaborate network of Franciscan monasteries, Poland was more advanced in terms of pilgrimage than Lithuania. On the other hand, among the Lithuanian pilgrims one finds many Orthodox Christians, which reflects the country’s ethnical structure. As for the estates, it can be obssrved that there were not many commoners among the Polish pilgrims, while the nobility and clergy are present in almost equal numbers. It is especially among the nobility of both countries that gaining the title of miles Sepulchri Domini played an important role in terms of motivation. Pilgrims from Poland and Lithuania used exclusively the route through Austria and Hungary, their destination being Venice as the place of embarkment on ships. Since pilgrimage to Jerusalem was an exceptional feat, with all sorts of dangers awaiting the travellers – from bad weather to pirates and plague – and also a proof of faith, it seems difficult at the first glance to explain the very small number of written travelogues. This is especially true of Poland, which had well educated secular and ecclesiastical dignitaries, and may be explained through the prevalence of oral communication. Owing to this fact, only a single complete pilgrim travelogue was available for this analysis, including the date of embarkment, the shipowner’s name, the price of transport, mentions of other pilgrims and travellers, and so on. The author of this single travelogue is Count Mikołaj Krzystof Radziwiłł “Sierotka” / Mikalojus Kristupas Radvila “Našlaitèlis” (“the Orphan”) (1549-1616), a Polonized Lithuanian. His work tells of his contacts with the citizens of Sali and a Venetian captain in Zadar. He makes notice of the similarity between the Croatian and Polish languages, mentions the shrine of St Symeon and the Dubrovnik fonticus in Alexandria, but does not make any comments on political or cultural links between Croatia and these countries, although he does mention the former custodian of the Holy Land, Friar Boniface Stjepović, as originating from Dubrovnik. Radziwiłł’s work was published in several editions in Latin, German, and Polish. As for the other pilgrims, the year of travel to the Holy Land has been established for the nobleman Jan Goryńsky (1562). Eventually, it must be said that not a single written mention of the presence of Polish or Lithuanian pilgrims at the Croatian coast has been found at this stage of research.

Najveći broj istraživanja paleo-morske razine kako u Svijetu tako i duž istočne obale Jadrana odnose se na razdoblje kasnog holocena. Za istraživanje relativne morske razine tijekom posljednjih 2000 godina koriste se i kombiniraju različiti markeri (geomorfološki, sedimentološki, biološki, arheološki i povijesni izvori) koji su do sada korišteni i u istraživanjima duž istočne obale Jadrana (npr. Fouache i dr., 2000 ; Faivre i Fouache, 2003 ; Antonioli i dr. 2004 ; Benac i dr., 2004 ; Faivre i dr., 2010, 2011, 2013 ; Faivre i Butorac, u tisku). Izvan tropskog pojasa najznačajniji graditelji biokonstrukcija su koralinske alge koje pripadaju crvenim algama, a karakterizira ih tvrdi talus ojačan vapnenačkim naslagama unutar staničnih stjenki. Rasprostranjene su na stjenovitim obalama cijelog svijeta. Pod povoljnijim uvjetima alga Lithophyllum byssoides gradi algne vijence upravo u zoni biološke srednje razine mora koji se mogu datirati metodom 14C. Algni vijenci uglavnom se istražuju u Mediteranu (Laborel, 1986) i pokazali su se dobrim indikatorom nekadašnje morske razine duž mikroplimnih obala (Laborel i dr., 1994, Laborel i Laborel-Deguen, 1996 ; Faivre i dr., 2013), jer alge mogu živjeti samo u zoni plime i oseke. To je ujedno najviša biogena konstrukcija na Mediteranu (Rovere i dr., 2015). Istraživanje bioloških markera morske razine duž istočne obale Jadrana počelo je relativno nedavno (Faivre i dr., 2010, 2013) s ciljem dobivanja preciznijih rezultata za analizu i usporedbu različitih pokazatelja morske razine. Potencijal algnih biokonstrukcija danas je nedovoljno iskorišten zbog ne razriješenog pitanja marinskog rezervoar efekta (MRE), ili efekta spremnika, potrebnog za točnu kalibraciju rezultata dobivenih 14C analizom karbonata marinskog podrijetla. Osim toga budući da alga živi u zoni plime i oseke, tj. da je potopljena tijekom plime, a izložena atmosferskim uvjetima za vrijeme oseke postavlja se pitanje koji ugljik koristi alga L. byssoides i pitanje visine marinskog rezervoar efekta. Stoga je veliki dio ovog projekta bio posvećen upravo razrješavanju pitanja marinskog rezervoar efekta u Jadranu (Faivre i dr., 2015). Iako su istraživanja varijabilnosti MRE sve češća ima jako malo podataka za Jadran. Prva istraživanja MRE načinjena su na 6 uzorka infralitoralnih organizama iz pre-bomb razdoblja, (Siani i dr., 2000 ; Reimer i McCormac, 2002), dakle organizmi koji su izvađeni iz mora prije termonuklearnih pokusa. Rezervoar tih uzoraka varira od 242 - 487 14C god. Za određivanje MRE prvenstveno se koriste školjkaši, dok se o MRE algi vrlo malo zna. Budući da u muzejima u Hrvatskoj ne postoje uzorci alge Lithophyllum byssoidesa iz Jadrana iz razdoblja prije 1950. analizirane su najprije druge vrste alga (Corallina officinalis i Jania rubens) i školjkaši koje često nalazimo u algnim biokonstrukcijama. Rezultati 14C starosti i MRE morskih organizama pokazuju veliki raspon 14C starosti i rezervoara od 51 ± 26 do 869 ± 53 god 14C (Faivre i dr., 2015). Rezervoari analiziranih pre-bomb ljuštura školjkaša i algi iz Jadranskog mora bitno se razlikuju, iako i školjke i alge nastanjuju čvrste podloge, od mediolitoralne zone do plitkog mora, i jedni i drugi koriste C iz morske vode iz DIC-a, alge kao primarni proizvođači, a školjkaši (dagnje) kao selektivni primarni potrošači. S obzirom na dobivene rezultate istraživanja (veliku varijabilnost MRE) nastavili smo pretraživanje muzejskih zbirki u Europi (u potrazi za algom L. byssoides) te uspjeli dobiti i analizirati ukupno 8 uzoraka iz Mediterana i jedan uzorak iz Atlantika. Načinjene analize 14C uzoraka poznate starosti dale su direktne dokaze o rezervoaru alge L. byssoides koji prosječno iznosi R(t) 336 ± 47 14C god i R -28 ± 41 14C god. za karbonatne frakcije. Dobivene vrijednosti MRE znatno su homogenije i generalno su niže u odnosu na vrijednosti rezervoara školjki iz Mediterana u istom razdoblju koji iznosi 437 ± 115 14C god, ∆R 100 ± 99 14C god. Iako je rezervoar algi niži od rezervoara školjkaša razlika nije statistički značajna budući da se rezultati preklapaju unutar 1σ zbog velike varijabilnosti MRE kod školjkaša. U šest od devet uzoraka L. byssoides uočena je značajna razlika između rezervoara karbonatnih i organskih frakcija jer je MRE organskih frakcija znatno veći. δ13C organskih frakcija alge L. byssoides varira od 13.4‰ do -18.7‰ VPDB što znači da su vrijednosti relativno homogene unutar vrste. Dobivene δ13C vrijednosti ne pokazuju nedvojbeno koji ugljik alge koriste ali nešto niže vrijednosti rezervoara R(t) karbonatnih frakcija L. byssoides u odnosu na MRE školjkaša u Mediteranu može upućivati na parcijalno korištenje ugljika iz atmosfere do cca 20 % no to za sada nije moguće statistički potvrditi. Homogene vrijednosti L. byssoides δ13C upućuju na vrlo oštro razgraničene uvjete okoliša mediolitoralne zone u kojoj alga raste. Naš rad ujedno naglašava važnost pažljivo popisanih i očuvanih muzejskih zbirki za suvremena istraživanja u prirodnim znanostima (Bakran-Petricioli i dr. 2014). Kod istraživanja paleookoliša (globalnih promjena u okolišu) precizno određivanje starosti uzoraka od iznimne je važnosti. Sve veći interes za predviđanjem relativnih promjena morske razine i za utvrđivanjem uzroka tih promjena (Milne i dr., 2009) zahtijeva dobro poznavanje prošlosti jer samo dobro poznavanje i razumijevanje promjena u prošlosti omogućuje i realno predviđanje budućih promjena. Kada je razdoblje istraživanja kratko, kao što je to u našem slučaju (2000 god.) tada je preciznost još važnija. U okviru projekta Reconstruction of the Quaternary environment in Croatia using isotope methods nadalje, istraživanja relativne morske razine načinjena su na području Istre. Analizirane su četiri algne strukture na tri lokacije, dvije strukture na području južne Istre i dvije na području istočne istarske obale. U odnosu na algne vijence u Mediteranu čija širina maksimalno doseže i 2 m, ili one na području Srednjeg Jadrana gdje dosežu 1, 8 m (Faivre i dr., 2013) algni vijenci na području Istre znatno su manjih dimenzija. Na terenu je obavljeno kartiranje i uzorkovanje vijenaca. Dubine su korigirane na srednju morsku razinu. Datirano je ukupno 47 uzoraka algi i ljuštura školjkaša iz algnih biokonstrukcija s različitih dubina. Dobiveni su rezultati korigirani za lokalni rezervoar efekt. Time se je greška vezana za starost uzoraka značajno smanjila i omogućila izradu precizne krivulje relativne morske razine za razdoblje od 1500 godina na području Istre. Vertikalna greška iznosi ±10 cm, što je u odnosu na druge dostupne markere gotovo zanemarivo. Dobiveni podaci omogućuju distinkciju četiriju osnovnih faza promjena morske razine koje možemo povezati s fazama brzih klimatskih promjena. Tijekom ranog srednjeg vijeka morska razina bila je stabilna, potom je došlo do ubrzanog rasta morske razine tijekom toplog srednjeg vijeka. Na prijelazu u malo ledeno doba vidljiva je velika fluktuacija temperature i stabilizacija relativne morske razine, dok u drugom dijelu malog ledenog doba alge ne rastu što upućuje na vjerojatni pad relativne razine mora. U industrijskom razdoblju ponovo dolazi do rasta relativne morske razine. Korelacija između globalnih klimatskih faza i 18O alga jasno pokazuje da klimatske promjene na sjevernom Jadranu odgovaraju globalnim promjenama te da su algni vijenci jako dobri indikatori paleookoliša jer omogućuju rekonstrukciju paleoklime i paleo morske razine. Dobiveni su rezultati potom povezani s drugim indikatorima promjena morske razine.

Eksploatacijsko polje ugljikovodika „Sjeverni jadran“ obuhvaća plinska polja Ana, Annamaria, Ida, Ika, Ika JZ, Irina, Ivana, Vesna i kompresorsku platformu Ivana K, a nalazi se u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske. Zauzima površinu od 1 665, 48 km2. Na području eksploatacijskog polja ugljikovodika „Sjeverni jadran“ radi petnaest eksploatacijskih platformi (Ana, Annamaria A, Ida A, Ida B, Ida C, Ika A, Ika B, Ika JZ, Irina, Vesna, Ivana A, Ivana B, Ivana C, Ivana D i Ivana E) i jedna kompresorska platforma (Ivana K), a eksploatacija prirodnog plina se odvija od 22. listopada 1999. godine. Planirani zahvat poduzima se radi intenziviranja eksploatacije plina i povećanja iscrpka te procjene potencijala dublje zalježućih tankoslojevitih pješčenjačkih ležišta a obuhvaća sljedeće: (1) izradu i privođenje eksploataciji četiri nove bušotine (Ika B duboka, Ika-C, Ilena-2 i Ira-1DIR), (2) izgradnju tri nove eksploatacijske platforme (Ika C, Ilena i Ira) te, (3) izgradnju podmorskih priključnih cjevovoda od novih eksploatacijskih platformi do postojećih eksploatacijskih platformi i to: a) od nove eksploatacijske platforme Ika C do postojeće eksploatacijske platforme Ika JZ kao sabirne stanice, b) od nove eksploatacijske platforme Ilena do postojeće eksploatacijske platforme Ivana B i c) od nove eksploatacijske platforme Ira do postojeće eksploatacijske platforme Irina kao sabirne stanice. Planirane bušotine bit će izgrađene samopodižućom bušaćom platformom. Bušotina Ika B duboka bit će izgrađena s postojeće eksploatacijske platforme Ika B, a ostale će bušotine (Ika-C, Ilena-2 i Ira-1DIR) biti izgrađene na novim lokacija na koje će se, radi privođenja novih bušotina eksploataciji, postaviti nove eksploatacijske platforme Ika C (bušotina Ika-C), Ilena (bušotina Ilena-2) i Ira (bušotina Ira-1DIR). Nove eksploatacijske platforme Ika C, Ilena i Ira su tipa monopod kao i većina postojećih eksploatacijski platformi unutar EPU „Sjeverni jadran“ (npr. Ivana C, Ivana D, Ida A, Ida B, Ida C, Ika B, Irina, Ana i Vesna), a za pridobivanje i otpremu plina koristit će se isti tehnološki proces kao i na postojećim eksploatacijskim platformama. Elaborat o zaštiti okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš obuhvaća detaljan opis zahvata i lokacije zahvata, opis mogućih značajnih utjecaja zahvata na okoliš (kvalitetu mora, kakvoću sedimenta, geomehaniku i statiku morskog dna, morsku floru i faunu, zrak i klimu, kulturnu baštinu, povećanje buke, nastanak otpada, zaštićena područja, ekosustave i staništa, ekološku mrežu, ribarstvo itd.), prijedlog mjera zaštite okoliša i praćenje stanja okoliša.

Eksploatacijsko polje ugljikovodika „Marica“ obuhvaća plinska polja Marica i Katarina, a nalazi se u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske. Zauzima površinu od 200, 34 km2. Na području eksploatacijskog polja ugljikovodika „Marica“ rade dvije eksploatacijske platforme, Katarina i Marica, a eksploatacija prirodnog plina se odvija od 24. studenog 2004. godine. Planirani zahvat provest će se radi povećanja konačnog iscrpka prirodnog plina iz raskrivenih plinskih ležišta a obuhvaća sljedeće: (1) izradu i privođenje eksploataciji nove eksploatacijske bušotine Katarina-4, na postojećoj eksploatacijskoj platformi Katarina na plinskom polju Katarina ; (2) izradu i privođenje eksploataciji nove eksploatacijske bušotine Marica D na postojećoj eksploatacijskoj platformi Marica na plinskom polju Marica. Planirane bušotine Katarina-4 i Marica D bit će izgrađene samopodižućom bušaćom platformom s postojećih eksploatacijskih platformi Katarina (bušotina Katarina-4) i Marica (bušotina Marica D). Elaborat o zaštiti okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš obuhvaća detaljan opis zahvata i lokacije zahvata, opis mogućih značajnih utjecaja zahvata na okoliš (kvalitetu mora, kakvoću sedimenta, geomehaniku i statiku morskog dna, morsku floru i faunu, zrak i klimu, kulturnu baštinu, povećanje buke, nastanak otpada, zaštićena područja, ekosustave i staništa, ekološku mrežu, ribarstvo itd.), prijedlog mjera zaštite okoliša i praćenje stanja okoliša.

Jadran je područje kompleksne topografije i stoga predstavlja izazov za realistično simuliranje polja vjetra regionalnim klimatskim modelima. Analizirani regionalni klimatski modeli uključuju modele CORDEX inicijative s prostornim korakom od 0.11° i 0.44° te ETH instituta u Zürichu inicijative s prostornim korakom od 0.11° i 0.02°. Simulirani prizemni vjetar usporedit će se s prizemnim vjetrom iz standardne mreže kopnenih meteoroloških postaja, iz QuikSCAT satelitskih mjerenja te ERA-Interim reanalize za šire područje Jadrana. U svrhu evaluacije koristit će se nekoliko osnovnih (pristranost, koeficijent korelacije, standardna devijacija), izvedenih (mjere uspješnosti) i naprednih (EOF analiza i spektralna analiza) statističkih parametara. Ovo je rezultiralo procjenom ograničenja u simuliranju strujanja u današnjoj generaciji regionalnih klimatskih modela. Pokazano je da regionalni klimatski modeli vjerno simuliraju tipične vjetrovne režime u Jadranu te pokazuju dodanu vrijednost smanjenjem prostornog koraka mreže, osobito u obalnom području i kod ekstremnih brzina vjetra. Promjene u prizemnom vjetru odredit će se usporedbom polja strujanja u sadašnjoj i budućoj klimi iz CORDEX simulacija s prostornim korakom od 0.11°. Analizirat će se utjecaj izbora regionalnog klimatskog modela, rubnih uvjeta i scenarija koncentracija stakleničkih plinova (RCP4.5 i RCP8.5), a rasap među simulacijama bit će mjera vjerojatnosti nekog događaja. Polje strujanja analizirat će se zasebno u smislu promjena u razdiobi brzina vjetra i smjeru vjetra duž Jadrana. Izraziti fokus bit će na smjerovima vjetra koji odgovaraju buri i jugu. Analiza je pokazala da se buduće promjene intenziviraju odabirom jačeg (RCP8.5) scenarija i približavanjem kraju 21. stoljeća. Buduće su promjene često istog reda veličine kao i interkvartilni raspon, međutim postoje naznake da će se broj događaja i srednja brzina vjetra u zimskom periodu bure prema kraju stoljeća smanjiti, a u ljetnom povećati. Za jugo je pokazano da broj događaja i srednja brzina vjetra opadaju, ali raste 99. percentil brzine vjetra. Nakon toga će se istražiti i promjene u polju tlaka i geopotencijala te će se promotriti buduće promjene u ciklonalnoj i anticiklonalnoj aktivnosti nad Jadranom. Buduće promjene u buri i jugu pokušat će se povezati s promjenama u osnovnim sinoptičkim sustavima (ciklone, anticiklone) kroz algoritam za određivanje tipova vremena na sinoptičkoj skali nad širim Jadranskim područjem. Algoritmom je potvrđeno da se broj ciklona nad Jadranom, osobito zimi, smanjuje, a jača anticiklonalno strujanje.

Ovaj rad nudi nov sintetički pregled lončarskih stilova trećega tisućljeća prije Krista na prostoru istočnoga Jadrana, temeljen na 146 nalazišta s objavljenom karakterističnom lončarijom. Odmičući se od tradicionalnih koncepata arheoloških kultura i razdoblja, najprije se nastoji jasno definirati ljubljansko-jadranski i cetinski lončarski stil. Potom se kritički preispituje građa koja je dosad bila korištena za datiranje tih stilova: stratigrafski podaci iz višeslojnih nalazišta i asocijacije karakteristične lončarije s metalnim nalazima. Slijedi prvi pokušaj približnoga datiranja spomenutih stilova putem raspoloživih radiokarbonskih datuma. U zaključku rada, ljubljansko-jadranski i cetinski stil smještaju se na temelju svega iznesenog u svoj širi prostorni i vremenski kontekst., This contribution provides a new synthetic overview of the eastern Adriatic pottery styles of the third millennium BC, based on 146 sites from which characteristic pottery has been published. Parting with the traditional concepts of archaeological cultures and periods, it first seeks clear definitions of Ljubljana-Adriatic and Cetina pottery styles. It follows with a critical reexamination of the evidence that, up to the present, has been used for the dating of those styles: stratigraphic information from stratified sites and the association of characteristic pottery with objects made of metal. This is followed by a pioneering attempt to date the same styles by using the available radiocarbon dates. In conclusion, Ljubljana-Adriatic and Cetina styles are placed in their wider spatial and temporal context.

Hrskavičnjače (Chondrichtyes) su evolucijski stari razred koji se dijeli na dva podrazreda: prečnouste (Elasmobranchii) u koje spadaju morski psi (Selachii) i raže (Batoidea) te cjeloglavke (Holocephali). Hrskavičnjače su ime dobile po činjenici da njihov kostur nije koštan, već je izgrađen od hrskavice. Jadransko more, kao dio Mediterana, se zbog svojih posebnih karakteristika u dubini, temperaturi i salinitetu čini kao idealno mjesto za biološku raznolikost morske faune, pa tako i hrskavičnjača. Tako su u Jadranu zabilježene čak 54 vrste hrskavičnjača te su u ovom preglednom radu kratko opisane karakteristike svake vrste. Također, zbog svoje negativne popularnosti, kratko je spomenuta i moguća opasnost koju predstavljaju za ljude. Chondrichtyes are an evolutionary class that is divided into two subclasses: Elasmobranchii that contains Selachii (sharks) and Batoidea (rays) groups, and Holocephali subclass. Chondrichtyes are named after the fact that their skeleton is not made of bone, but rather cartilage. Adriatic Sea, part of Mediterranean sea, due to its special characteristics in depth, temperature, and salinity, makes an ideal place for the biodiversity of marine fauna, especially cartilaginous fish. There are 54 Chondrichtyes species noted in Adriatic Sea, and in this review the characteristics of each species are briefly described. Also, due to its negative popularity, it is briefly summarized their potential danger they might pose to people.

Eksploatacijsko polje ugljikovodika „Sjeverni jadran“ obuhvaća plinska polja Ana, Annamaria, Ida, Ika, Ika JZ, Irina, Ivana, Vesna i kompresorsku platformu Ivana K, a nalazi se u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske. Zauzima površinu od 1 665, 48 km2. Na području eksploatacijskog polja ugljikovodika „Sjeverni jadran“ radi petnaest eksploatacijskih platformi (Ana, Annamaria A, Ida A, Ida B, Ida C, Ika A, Ika B, Ika JZ, Irina, Vesna, Ivana A, Ivana B, Ivana C, Ivana D i Ivana E) i jedna kompresorska platforma (Ivana K), a eksploatacija prirodnog plina se odvija od 22. listopada 1999. godine. Planirani zahvat poduzima se radi povećanja konačnog iscrpka prirodnog plina iz raskrivenih plinskih ležišta, a obuhvaća sljedeće: (1) izradu i privođenje eksploataciji nove eksploatacijske bušotine Ivana E-2 R na plinskom polju Ivana ; (2) izradu i privođenje eksploataciji 2 nove eksploatacijske bušotine Annamaria A-13 DIR i Annamaria A-14 DIR na plinskom polju Annamaria. Planirane bušotina Ivana E-2 R, Annamaria A-13 DIR i Annamaria A-14 DIR bit će izgrađene samopodižućom bušaćom platformom s postojećih eksploatacijskih platformi Ivana E (bušotina Ivana E-2 R) i Annamaria A (bušotine Annamaria A-13 DIR i Annamaria A-14 DIR). Elaborat o zaštiti okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš obuhvaća detaljan opis zahvata i lokacije zahvata, opis mogućih značajnih utjecaja zahvata na okoliš (kvalitetu mora, kakvoću sedimenta, geomehaniku i statiku morskog dna, morsku floru i faunu, zrak i klimu, kulturnu baštinu, povećanje buke, nastanak otpada, zaštićena područja, ekosustave i staništa, ekološku mrežu, ribarstvo itd.), prijedlog mjera zaštite okoliša i praćenje stanja okoliša.

Ovaj rad opisuje početke turizma u Opatiji, uključivši također etape razvoja hrvatskog turizma i prilagodbu Opatije kao grada kroz sve te etape. U ovom radu, redom je izloženo koji su preduvjeti omogućili da se to dogodi, potom je kroz prizmu razvoja turizma u regiji dan širi povijesni i kulturološki kontekst, nakon čega je detaljno izložena povijest opatijskog turizma. Opatija je postala iz jednog malog ribarskog mjesta turističko odredište aristokrata što je automatski uključivalo razne grane gospodarstva, poticalo urbanizaciju, izmjenu kulture samog mjesta kao i stvaranje novog kulturnog identiteta. Opatija je kroz sav taj put uspjela postići turistički vrhunac i održati se na tom nivou. Tema je tako obuhvatila razvoj Opatije kroz razdoblje Austro-Ugarske Monarhije na što sam posebno obratio pažnju, na razdoblje Italije i zatim Jugoslavije. Za svako od ovih razdoblja, predočeni su relevantni statistički pokazatelji, koji su potom interpretirani s povijesnog, kulturološkog, sociološkog i ekonomskog aspekta. Dodatno, za svako su razdoblje dodatno izdvojena reprezentativna arhitektonska djela, društvena događanja i njihov utjecaj na Opatiju kakvu danas poznajemo. Sve navedeno poslužilo je kako bi se dobio neprekinut prikaz razvoja ovog dragulja mediteranskog turizma kroz nedavnu povijest, čime je objašnjeno kako je, unatoč mnogobrojnim preprekama koje je bilo potrebno savladati na tom putu, mjesto Opatije u hrvatskoj turističkoj ponudi osigurano i u doglednoj budućnosti. This thesis describes the beginnings of Opatija's tourism, by describing developmental stages of Croatian tourism and adaptations of the city of Opatija throughout them. In this thesis, the prerequisites that enabled that are presented first, and then, through the prism of changes happening to tourism in the region, a wider historical and cultural context is given, and finally, detailed history of Opatija's own tourism is depicted. From a small fishing village, Opatija grew to become the center of tourism for local aristocracy, which automatically included economical growth, urbanization, changes in city's culture, and creation of its new cultural identity. Due in part to all of this, Opatija managed to reach the very top when it comes to tourism, and stayed there ever since. This paper encapsulates Opatija's development under Austro-Hungarian Monarchy (to which special emphasis was given), followed by periods under Italian and Yugoslavian rule. For each of these periods, relevant statistical data is presented, and then interpreted from historical, cultural, sociological and economical aspect. Additionally, for each individual period special attention is given to architectural achievements, social events, as well as their influence on Opatija we know today. Everything mentioned above served to depict an uninterrupted image of progress made by this jewel of Mediterranean tourism through recent history, and to explain how, despite all the obstacles it faced on the way, Opatija's place in Croatia's tourist offer remains secure in foreseeable future.

Este trabajo Fin de Máster tiene como fin presentar una propuesta del diccionario especializado croata-español en el ámbito de gastronomía. El diccionario consta de dos partes: la primera abarca los términos generales de la gastronomía croata, mientras que la segunda se basa en el lenguaje especializado basado en los productos de repostería del Adriático croata. En primer lugar, en el trabajo se profundizan los conocimientos sobre la disciplina lexicográfica en el apartado dedicado al marco teórico. A continuación, se presenta brevemente la gastronomía de la zona. La parte principal consta de la propuesta del diccionario que se basa en el corpus que consta de 227 entradas y está precedido por la metodología y la guía de consulta para los usuarios. Al final se analizan los problemas ocurridos durante su elaboración y se exponen las conclusiones derivadas del análisis. The aim of this master thesis is to present a model of a specialized Croatian-Spanish dictionary in the field of gastronomy. The dictionary consists of two parts: the general terms of Croatian gastronomy and the specialized part based on Croatian Adriatic pastries. Firstly, there is a theoretical framework that aims to deepen the knowledge of lexicography. Secondly, we briefly reviewed the Croatian Adriatic gastronomy. The main part of the thesis is a dictionary based on a corpus of 227 entries preceded by the methodology and the reference guide for future users. At the end of the work we exhibited some problems that occurred during the process of making a dictionary and drew conclusions based on the previous analysis. Cilj je ovog diplomskog rada izraditi prijedlog specijaliziranog gastronomskog hrvatsko-španjolskog rječnika. Rječnik se sastoji od dvaju dijelova: općih termina hrvatske gastronomije i slastičarstva te dijela posvećenog jadranskim slasticama. Na početku, u teorijskom dijelu rada, proširuju se spoznaje o leksikografskoj znanosti, a zatim slijedi kratki pregled jadranske gastronomije. Suštinu rada čini rječnik čija je baza korpus sastavljen od 227 natuknica kojem u radu prethode metodologija te upute za korištenje rječnika namijenjene budućim korisnicima. Na samome kraju iznose se problemi koji su se pojavili tijekom izrade rječnika i donose se zaključci temeljeni na prethodnoj analizi.

Prikazani su rezultati provedenih 3D numeričkih simulacija cirkulacije i izmjene mora s ciljem kvantifikacije doprinosa cijevnih propusta u izmjeni mora iz akvatorija marine s morem iz okolnog područja. Osim djelovanja vjetra i plimnih oscilacija u numeričkom modelu uvažena je i prostorno/vremenska promjenjivost temperature i saliniteta u profilima otvorenih granica modela, propusta i ulaza u marinu. Prvotno je analizirana marina hipotetskih geometrijskih obilježja: duljina 300m, širina 150m, varijabilne dubine od 3 do 7m. Varirana je širina ulaza u marinu (25m i 50m), pozicije cijevnih propusta (4 pozicije), smjer i brzina vjetra (N, NE, E, SE, S, SW, W, NW ; 1, 3, 5 Bf), geografska lokacija (sjeverni jadran – Rovinj ; južni jadran – Dubrovnik), doprinos gradijenta gustoće mora. Nastavno su provedene numeričke simulacije za marinu Ičići, uzimajući u obzir stvarnu geometriju zaštitnih građevina (lukobrana), realistične oceanografske uvjete (dubine, dinamika morskih razi, temperatura i salinitet mora) i djelovanje vjetra. Temeljem dobivenih rezultata predložena je i praktična metodologija za izbor pozicije cijevnih propusta u tijelu zaštitne građevine marine., The paper presents the results of the conducted 3D numerical simulations of the sea circulation and exchange with the aim to quantify the contribution of pipe culverts to the sea exchange from the marina area and the surrounding sea. In addition to wind action and tide oscillations, the numerical model also takes into account the spatial/temporal changes in temperature and salinity in the profiles of open boundaries of the model, culverts and the marina entrance. Initially, a marine of hypothetical geometric characteristics was analyzed – with a length of 300m, width of 150m and variable depth of 3 - 7m. The following elements were varied: the width of the marine entrance (25m and 50m), positions of pipe culverts (4 positions), wind direction and velocity (N, NE, E, SE, S, SW, W, NW; 1, 3, 5 Bf), geographical location (northern Adriatic – Rovinj; southern Adriatic – Dubrovnik) and the contribution of the sea density gradient. Following this, numerical simulations were conducted for the Ičići marina by taking into consideration the actual geometry of the protection facilities (breakwater), realistic oceanographic conditions (depth, sea level dynamics, sea s temperature and salinity) and wind action. Based on the obtained results, a practical methodology for selecting the positions of pipe culverts in the structure of the marina protective facility was also proposed.

Broj atičkih volutnih kratera iz svetišta u Neukratisu razmjerno je velik, iako im se datacija svodi na kraj šestog stoljeća pr. Kr., a svi osim jednog su crnofiguralni. Jedan ulomak za koji se može pretpostaviti da pripada toj sekvenci po svemu sudeći predstavlja rani primjerak amfore tipa A. Razmatra se i distribucija volutnih kratera, pri čemu su malobrojni primjerci iz Etrurije u očitoj opreci sa znatnim brojem drugih atičkih oblika iz istoga razdoblja, The number of Attic volute-kraters from the sanctuary areas at Naukratis is relatively high, though confined to the later sixth century BC; all but one are in black-figure. A sherd that might be thought to belong to the sequence is argued to be an early example of the type A amphora. Distribution of the volute-krater is discussed, with the slight numbers from Etruria clearly contrasting with the considerable numbers for other Attic shapes from the same period.

This paper combines environmental, communitarian and political-economic forces to explain cultural heritage and tourism on Zlarin Island (Croatia, Dalmatia) and in the Trenta Valley (Slovenia, Alps). The two selected places belong to different geo-cultural areas and academic traditions, but also share many common features including late colonisation, intensive agriculture and overpopulation, population decline in the twentieth century, change in ownership structure, early origins of tourism and use of their insularity as an advantage in their tourism strategies. A comparative analysis offers a chance to rethink the ethnological approach to communities and cultures as insulated entities., Rad povezuje okolišne, komunitarne i političko-ekonomske silnice kako bi objasnio kulturnu baštinu i turizam na otoku Zlarinu (Hrvatska, Dalmacija) i u dolini Trenta (Slovenija, Alpe). Ta dva odabrana mjesta pripadaju različitim zemljopisno-kulturnim područjima i akademskim tradicijama, ali također dijele brojne zajedničke osobine, kao što su kasna kolonizacija, intenzivna poljoprivreda i prenaseljenost, pad broja stanovnika u 20. stoljeću, promjena vlasničke strukture, rani začeci turizma i korištenje inzularnosti kao prednosti u turističkoj strategiji. Komparativna analiza pruža mogućnost ponovnog promišljanja etnološkog pristupa zajednicama i kulturama kao inzularnim entitetima.

Rad donosi najvažnije informacije o iskopavanjima provedenim u Veloj spilji kod Vele Luke na Korčuli provedenim 2011. godine.

From the Period of the Dark Ages to the 4th century BC the Eastern Adriatic was quite an unexplored area for the Greeks. That fact can be perceived from archaeological records and from written sources. Some elements of the Greek mythology may reflect an ancient perception about the Adriatic.

Vela spila (Korčula) je atraktivno kvartarno nalazište kontinuirano proučavano dugi niz godina. Brojni su nalazi kostiju morskih beskralježnjaka, svih razreda kralježnjaka, ali i tragova ljudske aktivnosti. Iz uzorka sakupljenog tijekom iskopne sezone 2004. godine izdvojene su ptičje kosti koje su bile anatomski i taksonomski determinirane te su na njima određivani i proučavani brojni tafonomski tragovi, uz provođenje tradicionalnih morfometrijskih metodi. U uzorku je tako određeno 14 vrsta ptica raspoređenih u sedam redova u plesitocenskom, te 25 vrsta ptica raspoređenih u 12 redova u holocenskom dijelu uzorka. Utvrđeni su novi taksoni do sada neidentificirani na ovom nalazištu: Corvus frugilegus, Sturnus vulgaris, Aythya cf. nyroca, Accipiter nisus za pleistocen te Gallinula chloropus, Accipiter gentilis, S. vulgaris, Phalacrocorax cf. carbo, a moguće i Ardeola. ralloides za holocen. Sve utvrđene vrste i rodovi, sa svojim pripadajućim staništima, su i danas prisutni na širem području oko Vele spile. Ljudi i sove su bili glavni čimbenici akumulacije skeletnih ostataka. Vela spila cave (Korčula island) is an attractive Quaternary locality which is in the centre of research focus for several years. Many skeletal remains of various vertebrate and invertebrate classes were found, including numerous traces of human activity. Bird bones separated from the sample collected in 2004 were included in an anatomical, taxonomical, and taphonomical analysis. Traditional morphometric methods were also used. There were 14 bird species across seven orders determined for a Pleistocene part of the sample, and 25 species across 12 orders determined for a Holocene part of the sample. Following taxa are determined for the first time at this locality: Corvus frugilegus, Sturnus vulgaris, Aythya cf. nyroca, Accipiter nisus for the Pleistocene, and Gallinula chloropus, Accipiter gentilis, S. vulgaris, Phalacrocorax cf. carbo, and possibly Ardeola ralloides for the Holocene. All determined avitaxa, with their respective habitat types, are present today in the wide area around the locality. Skeletal remains were mainly accumulated by the hominids and owls.

U knjizi se analizira koje su kršćanske svece i na koji način pomorci Dalmacije štovali kao svoje zaštitnike i o tome ostavili traga u graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu u vremenu od početka kršćanstva, od IV. st. do kraja XIX. st. Na temelju istraživanja velikog broja raznovrsnih umjetničkih ostvarenja uočeno je da se u svakoj od tri razmatrane povijesne epohe: u kasnoj antici, srednjem i novom vijeku, pojavljuje više svetica i svetaca koji su u nekom vidu čašćeni kao zaštitnici mornara, ribara i brodara. Ustanovljeno je da se izbor svetaca tijekom stoljeća mijenjao te da se mijenjalo i likovno stvaralaštvo koje je svojim sadržajem ili oblikom izravno odražavalo povezanost sa štovanjem pojedinog sveca. U doba kasne antike ističu se kultovi sv. Marije, sv. Andrije, sv. Mihovila, svete braće Kuzme i Damjana, sv. Ivana i još nekih svetaca ranog kršćanstva, a na maritimni aspekt njihovog štovanja ukazuje njihovo učestalo pojavljivanje u funkciji naslovnika sakralnih ili fortifikacijskih građevina podignutih na važnim točkama istočnojadranskih plovnih putova. U srednjem vijeku nastavlja se i osnažuje štovanje mnogih svetaca iz prethodnog razdoblja, u prvom redu Bogorodice, zatim sv. Jurja, no pojavljuju se i šire kultovi drugih svetaca među kojima se ističe sv. Nikola koji postaje prepoznatljivim zaštitnikom pomorske populacije i najčešćim patronom mornarskih bratovština. Oskudna srednjovjekovna umjetnička baština pomorske tematike u kojoj se ogleda komunikacija s odabranim svecima najizrazitija je u sačuvanim crtežima - grafitima brodova, galija i jedrenjaka koje nalazimo na zidovima crkvi od Krka do Dubrovnika, koji prethode kasnijem zavjetnom slikarstvu pučkog izričaja. Od kasnog srednjeg vijeka pa nadalje pratimo rast popularnosti mnogih svetaca propovjedničkih redova, osobito sv. Franje i sv. Antuna Padovanskog čija se zaštitnička uloga prostire i nad morem, zatim tzv. protukužnih svetaca te lokalno štovanih kultova poput sv. Ivana Trogirskog, sv. Venerande, sv. Jelene itd. No iznad svih univerzalnošću, snagom i raširenošću dominiraju brojni marijanski kultovi. Umjetnička baština XV.-XIX. st. u kojoj se očituje poseban vid pomorske ikonografije uključuje djela arhitekture - crkve, samostane i svetišta, skulpture, oltare i reljefe, djela slikarstva: oltarne slike i pale, male zavjetne slike, srebrne pločice i predmete umjetničkog obrta. Mnoga od ovih djela, nastala od antike pa gotovo do danas, izraz su zavjetnog obraćanja naručitelja odabranoj svetici ili svecu, čime se podcrtava uloga likovnog djela u komunikaciji čovjeka sa svetim.

Based on field investigations and using the Braun-Blanquet approach, the paper describes the chasmophytic association Portenschlagiello ramosissimae-Campanuletum portenschlagianae, from Croatian Mediterranean cliffs., Na temelju terenskih istraživanja i uz pomoć Braun-Blanquet fitocenološke metode, u radu je opisana hazmofitska asocijacija Portenschlagiello ramosissimae-Campanuletum portenschlagianae rasprostranjena uz obalu južne Hrvatske (Dalmacija).

Projekt pronalaženja i publiciranja hrvatskih maritimnih dokumenata 18. stoljeća je izvorno osmislio i započeo pokojni prof. Nikola Čolak koji je za života objelodanio „Hrvatske pomorske regeste” sv. I. i II. Radi se o pažljivo prikupljanim izvorima u hrvatskim i talijanskim arhivima u razdoblju od 40 godina, od 1953. do 1996. (do autorove smrti) i obuhvaća dokumente o pomorskom prometu tijekom 18. stoljeća između luka dviju jadranskih obala. U prva dva sveska javnosti je predstavljeno oko 12.000 dokumenata iz Državnih arhiva Venecije, Fana i Ancone. Treći svezak nastavlja započeti niz dokumenata, iznoseći daljnje dokumente iz Državnog arhiva u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia), i Državnog arhiva u Anconi (Archivio di Stato di Ancona). I ovaj svezak, kao i prethodni, pruža zanimljive podatke o vrstama i imenima teretnih brodova, o imenima i porijeklu kapetana, brodovlasnika i mornara koji su njima plovili, o robi koju su prevozili, cijenama i porezima, ali i o osobama koje su njima putovale zbog posla, hodočašća ili drugih razloga, o rutama, dogodovštinama svakodnevnog života, sklapanju poslova, brodolomima, gusarstvima, pa čak i svađama. Dokumenti se prenose u obliku regesta (dakle sažetog sadržaja), a njihov obujam (dakle daljnjih 4.000 dokumenata, što sveukupno s prethodno tiskanima u Padovi iznosi 16.000) omogućuje realniju sliku prometa između dviju obala u 18. stoljeću. Urednica je Zrinka Podhraški Čizmek, doktorandica na Poslijediplomskom studiju povijesti Sveučilišta u Splitu, također Čolakova unuka. U predgovoru ona predstavlja, iz jedne intimnije i obiteljske angolacije, pok. profesora Čolaka, njegov život i rad, sav posvećen hrvatskoj povijesti. U knjizi se zatim predstavlja Popis prikazane građe (str. 25.) iz arhiva Venecije i Ancone. Na str. 481. se nalazi Onomastički popis ; na str. 629. Toponomastički popis, i na str. 647. Analitički popis. Zatim na str. 675 Pogovor te se na str. 679. nalazi Biografija – Životopis Nikole Čolaka (koju je on sam napisao još davne 1958. strojopisom), a na str. 683. In memoriam iz pera Lovorke Čoralić iz 1997. godine. Na str. 686. Popis slika ; knjiga završava sa stranicom Sadržaja. Treći svezak Hrvatskih pomorskih regesta, sa svojim 3927. dokumenata potvrđuje jake poveznice hrvatskog naroda s Europom, ne samo povijesno i kulturalno nego i ekonomski, baš zato što je živio i živi okrenut prema tom istom Jadranskom moru, koje je bilo poticaj, te ujedno cilj i put kojim je prolazila trgovina, razmjena i međusobni odnosi, kao što se vidi iz dokumentacije u obradi. Nakana je da ovaj 3. svezak bude samo početak nastavljanja niza pomorskih regesta (ne samo 18. stoljeća), kojima je pok. Nikola Čolak započeo Codex Diplomaticus Maritimus Croatiae. (Iz Pogovora: Prof. dr. sc. Josipa Vrandečića)

Tiskanje knjige Valorizacija intermodalnoga logističkoga koridora Ploče – Mostar – Sarajevo – Vukovar (srednji Jadran – Podunavlje) uvelike je motivirano potrebom čuvanja zapisa – povijesnog spomena na konkretizaciju prioriteta od vitalnoga nacionalnog interesa za hrvatsku domovinu i narod. Do sada održana dva znanstvena skupa u organizaciji Znanstvenog vijeća za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti okupila su velik broj znanstvenika i stručnjaka različitih profila te povezala hrvatske županije i bosanskohercegovačke kantone, pripadajuće gradove i općine – sve područne jedinice na koridorskoj trasi, poduzetnički sektor i glavne dionike razvoja – lučke uprave i razvojne agencije, s misijom funkcionalne integracije i zajedničkim ciljem društvenog, gospodarskog i okolišnog razvoja te kohezije istočne i južne Hrvatske i gravitirajućih im prostora Bosne i Hercegovine. U programu prvoga znanstvenog skupa Valorizacija intermodalnoga logističkoga koridora Ploče – Mostar – Sarajevo – Vukovar (srednji Jadran – Podunavlje), održanog 2014. godine, izloženo je 27 radova u šest tematskih sesija, dok je tematika drugoga znanstvenog skupa, održanog 2017. godine, izložena u 22 rada, koji su referirani u četiri tematske sesije. Ova knjiga prva je tiskana edicija Zavoda za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, osnovanog sa zadaćom sveobuhvatnog i sustavnog promišljanja i strateškog planiranja prometnog razvoja na nacionalnoj i metropolitanskoj razini, a s ciljem geostrateškog pozicioniranja u području srednje Europe, uz uvažavanje lokalnih posebnosti i čuvanje nacionalnog identiteta i interesa. Svojim sadržajem ova knjiga u cijelosti artikulira misiju Zavoda za promet Akademije – u uvodnom dijelu postavlja ključne teze, donosi potom kronologiju iniciranja i organiziranja tematskih znanstvenih skupova, prezentira usvojenu Deklaraciju o domovinskom koridoru te kompilira izabrane radove s održanih znanstvenih skupova.