Search

Moderno lovstvo mora biti održivo s ciljem očuvanja biološke raznolikosti, a budući da je divljač prema Zakonu o lovstvu (N.N. 140/05) dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, kvalitetna trofejna divljač prirodno je bogatstvo, ali i značajan gospodarski resurs. Divljač u lovištima gotovo redovito u nekom dijelu godine trpi od posljedica nedostatka hrane, što se negativno odražava jer gladna divljač čini velike štete na poljoprivrednim površinama. Postavljanjem kvalitetnih jednogodišnjih remiza divljači se u lovištu osiguravaju preduvjeti kontinuirane i kvalitetne prehrane. Visoki prinosi kvalitetne hrane za potrebe divljači u lovištu mogu se ostvariti uključivanjem mahunarki (grašak i grahorice) u sustav remiza. U takvom sustavu vrlo je značajna simbioza kvržičnih bakterija i mahunarki, čime se biološki veže atmosferski dušik, te koja utječe na uštedu u sve skupljoj gnojidbi mineralnim dušičnim gnojivima. Istraživanja s jednogodišnjim remizama su provedena na pokušalištu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokraj Gline-Prolom u razdoblju 2009./2010. godine. Na osnovi dobivenih rezultata, najveći prinos zelene mase ozimog graška, u početku cvatnje ozimog graška (12, 38 t ha-1), je u smjesi sa pšenicom. U smjesi sa tritikale iznosio je (10, 96 t ha-1), a u smjesi sa raži (9, 25 t ha-1). Najveći prinos zelene mase, u početku cvatnje ozimog graška, imala je smjesa sa raži (40, 75 t ha-1), u odnosu na smjesu s tritikale (39, 41 t ha-1) i smjesu s pšenicom (36, 73 t ha-1). Ukupni prinos suhe tvari ozimog graška u smjesi sa žitaricama u početku cvatnje ozimog graška najveći je u smjesi sa raži (6, 91 t ha-1), dok je kod smjese s tritikale (6, 29 t ha-1) i smjese s pšenicom (5, 53 t ha-1). Istraživanja su provedena s ciljem da se poljskim pokusom utvrdi prinos zelene mase i suhe tvari te sadržaj hranjiva ozimog graška cv. Maksimirski rani u smjesi s žitaricama (raž, tritikale, pšenica) u različitim fenofazama korištenja (početak cvatnje i puna cvatnja ozimog graška).

Točka pokrića predstavlja opseg proizvodnje pri kojoj su izjednačeni troškovi i prihodi, a dobit jednaka nuli. Primjenom modela točke pokrića moguće je utvrditi količinu proizvoda koja je minimalna što je neophodno za odabir strategije izlaska iz nepovoljnog razdoblja nastanka gubitaka u poslovanju. Proizvodnja žitarica je najzastupljenija u strukturi oraničnih površina (65%). Tendencije povećanja udjela ekološke proizvodnje su osobito izražene upravo u ovoj grani. Stoga je cilj rada bio modelom pokrića troškova, utvrditi ekonomske pokazatelje ekološke i konvencionalne proizvodnje žitarica. U strukturi financijskog rezultata, kod ekološke proizvodnje, vrijednost točke pokrića troškova kod kukuruza iznosi 44%, kod pšenice 43%, a kod ječma 17%. Pri konvencionalnoj tehnologiji te su vrijednosti znatno veće, kod kukuruza 66%, ječma 45%, dok je kod pšenice za pokriće ukupnih troškova nedostatan iznos financijskog rezultata.

Moderno lovstvo mora biti održivo s ciljem očuvanja biološke raznolikosti, a budući da je divljač prema Zakonu o lovstvu (N.N. 140/05) dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, kvalitetna trofejna divljač prirodno je bogatstvo, ali i značajan gospodarski resurs. Postavljanjem kvalitetnih jednogodišnjih remiza divljači se u lovištu osiguravaju preduvjeti kontinuirane i kvalitetne prehrane. Uključivanjem mahunarki (grašak, grahorice) u sustav remiza mogu se ostvariti znatne uštede u sve skupljoj gnojidbi mineralnim dušičnim gnojivima, a da se pri tome ostvare visoki prinosi. Kvalitetna hrana uz dobre genetske predispozicije divljači može dati visokovrijedne trofeje i time povećati gospodarski značaj lovišta. Pokus je postavljen s ciljem utvrđivanja prinosa i kakvoće ozime grahorice u smjesi s žitaricama (raž, pšenica, tritikale) u prehrani divljači. Na osnovi dobivenih rezultata, najveći prinos suhe tvari, u početku cvatnje grahorice, imala je raž (6, 85 t ha), u odnosu na tritikale (5, 81 t ha) i pšenicu (4, 68 t ha). Najveći postignuti prinos suhe tvari grahorice dobiven je u smjesi s ošenicom (2, 55 t ha), u smjesi s tritikale (2, 07 t ha), a u smjesi s raži (1, 66 t ha).

Cilj ovog rada bio je odrediti mikrobiološku ispravnost, te moguću prisutnost plijesni na ispitivanim uzorcima kruha, brašna i zrnja od četiri vrste žitarica: zobi, ječma, kukuruza i soje, te u istima odrediti moguću prisutnost zearalenona (ZEA), mikotoksina kojeg sintetiziraju plijesni iz roda Fusarium. Koncentracija ZEA određivana je kvantitativnom ELISA (Enzyme Linked Immuno Sorbent Assay) metodom. Najveća koncentracija ZEA zabilježena je kod zrnja zobi (760 μg/L), a najmanja kod sojinog kruha (0, 17 μg/L).

Kontaminacija hrane i stočne hrane mikotoksinima rezultira ozbiljnim zdravstvenim i ekonomskim posljedicama. S posebnom pažnjom istražuju se toksični produkti aflatoksigenih i okratoksigenih plijesni, mikotoksini aflatoksin B1 i G1, te okratoksin A. Da bi se izbjegla mogućnost pojavljivanja mikotoksina u hranidbenom lancu, potrebno je provoditi odgovarajuće mjere koje bi omogućile zaštitu i sirovina i gotovog proizvoda. Prvenstveno se misli na pravilno uzorkovanje, odgovarajuću pripremu uzoraka, kao i pripremu odgovarajuće analize za utvrđivanje prisutnosti određenog mikotoksina u istraživanom uzorku. Cilj ovog rada bio je da se imuno enzimskim testom (ELISA) ustvrdi prisutnost i moguća razlika u količini prisutnih mikotoksina (aflatoksina B1 i okratoksina A) u istraživanim uzorcima odabranih žitarica (kukuruz, pešnica, ječam, riža) domaćeg i uvoznog podrijetla, uzgojenih na konvencionalan i ekološki način. Rezultati ovog rada pokazuju da ne postoji značajna razlika u prisutnosti mikotoksina bez obzira na način uzgoja žitarica.

Žitarice predstavljeju značajnu skupinu ratarskih kultura. Primarni proizvod im je zrno koje se koristi za prehranu ljudi, ali i za druge namjene. Zrna žitarica se do upotrebe čuvaju u skladištima. U skladištima koji su opremljeni uređajima a aktivnu ventilaciju i hlađenje žitarice se mogu skladištiti i s vlagom nešo većom od kritične. Kod običnih skladišta, koja su najzastupljenija u toku pripreme, žitarice se moraju obvezno osušiti na vlagu ispod kritične, tj. ispod 13, 5 do 14%. Zbog toga mjere koje se poduzimaju, kao i način skladištenje, zavise o opremljenosti skladišta. Najviše korišteni tip skladišta je silos. Silosi su opremljeni različitim strojevima i uređajima, kojima se vrši transport i priprema, kao i kontrola stanja skladištenog žita. Obzirom da se radi o velikim količinama žitarica koje treba primiti, uskladištiti i isporučiti, od posebnog je značaja da oprema bude odgovarajućeg kapaciteta i pouzdana u radu.

Interes za proizvodnju pogonskih goriva iz poljoprivrednih kultura prvobitno je nastao kao rezultat velike naftne krize 70-tih godina prošlog stoljeća. Inicijalni pokušaji proizvodnje obnovljivih izvora energije kao zamjena za naftu bili su onemogućeni tehnološkim i tržišnim uvjetima. U posljednjih nekoliko godina cijena nafte na svjetskom tržištu je višestruko porasla pa su se stoga biogoriva poput etanola ponovno našla pod lupom javnosti. Zamjena uvozne nafte s domaćim gorivom iz obnovljivih izvora je od strateškog interesa svake države jer se time omogućuje veća samodostatnost u slučaju naftne krize. Poticanje proizvodnje kukuruza za preradu u etanol također može snažno djelovati na domaće gospodarstvo jer omogućuje dodatan način korištenja kukuruza, a dobro je poznato da u nas gotovo sav kukuruz završi u ishrani stoke. U diplomskom radu daje se pregled znanstvene i stručne literature iz područja tehnologija proizvodnje i prerade ratarskih kultura u etanol. Iznose se podatci o proizvodnji etanola kao pogonskog goriva na svjetskoj razini i analizira pogodnost uzgoja ratarskih kultura kao sirovina za preradu u etanol na svjetskoj i domaćoj razini. Kod žitarica koje karakterizira sličan sadržaj škroba u zrnu, za proizvodnju etanola svakako interesantnije one s kojima u datim agroekološkim i tehnološkim uvjetima uzgoja možemo ostvariti veće prinose zrna odnosno škroba po jedinici površine. Zbog visokog genetskog potencijala rodnosti najpogodnije kulture za preradu u etanol su kukuruz, riža, pšenica i ječam, a u određenim agroekološkim uvjetima može se uzgajati i sirak zrnaš. Međutim, najpogodnije kulture za proizvodnju etanola su svakako one čiji biljni organi sadrže veliku količinu jednostavnih šećera. To su prvenstveno šećerna trska i šećerna repa s kojima se u povoljnim uvjetima ostvaruju i visoki prinosi po jedinici površine. U Republici Hrvatskoj od svih ratarskih kultura za potrebe proizvodnje etanola najpogodniji su kukuruz i šećerna repa. Zbog povoljnih klimatskih uvjeta s kukuruzom ostvarujemo i najviše prinose zrna od svih žitarica. I sa šećernom repom ostvarujemo dobre prinose, ali imamo relativno malo površina koje su povoljne za uzgoj ove kulture.

Upotreba postrnih usjeva u ekološkoj/organskoj poljoprivredi je priznata metoda za održavanje ugorenosti tla, zaštite tla protiv vremenskih neprilika, konzervacije hraniva u tlu te čak i borbe protiv korova. Konzervacija dušika od prethodnog leguminoznog usjeva je čak važnija funkcija, posebice u ekološkoj poljoprivredi gdje je upotreba mineralnih dušičnih gnojiva izrijekom zabranjena, te postrni usjevi mogu poslužiti za čuvanje dušika od ispiranja iz tla za sljedeći usjev u plodoredu s visokim zahtjevima za dušikom. Nažalost, izbor postrnih usjeva nije dostatno istražen, posebice za agroekološke uvjete u Hrvatskoj. Stoga je postavljen pokus u Valpovu, Republika Hrvatska, na eutričnom smeđem tlu, ti jekom 2007/2008. godine, s ciljem da se istraže učinci različitih postrnih usjeva i njihovih kombinacija na komponente prinosa i prinos kukuruza (Zea mais L. everta) u ekološkoj (organskoj) poljoprivredi, a u plodoredu iza predusjeva soje (Glycine max L.). Pokus je postavljen kao potpuno slučajan blok raspored u četiri repeticije, sa dvanaest tretmana postrnih usjeva: N – kontrola, bez postrnih usjeva ; W – ozima pšenica (Triti cum aesti vum) ; R – ozima raž (Secale cereale) ; F – facelija (Phacelia tanacetifolia) ; P – stočni grašak (Pisum arvense) ; V – ozima grahorica (Vicia vilosa) ; te tretmani mješavina postrnih usjeva WP, WV, RP, RV, FP i FV. U ovom pokusu najboljim su se pokazali tretmani P, FV i RP, koji su, u odnosu na kontrolni tretman bez postrno-pokrovnih usjeva, imali i viši prinos kukuruza kokičara i višu relativnu dobit.

Zadatak ovoga rada bio je ispitati utjecaj dodatka pšeničnog, kukuruznog i rižinog brašna te različite količine dodane vode u procesu ekstruzije na strukturu ekstrudiranih žitarica za doručak. Pri različitim dodacima vode u procesu ekstruzije (21 %, 23 % i 27 %) proizvedene su ekstrudirane kuglice od mješavine pšenične krupice s pšeničnim, kukuruznim ili rižinim brašnom. Uzorci su pripremljeni sa i bez slatkog premaza. Teksturalna svojstva suhih ekstrudiranih kuglica i kuglica pripremljenih kao obrok s mlijekom provedena su pomoću senzorskih metoda i instrumentalno pomoću analizatora teksture TA.XT Plus. Weibull jednadžba se koristila za nelinearnu estimaciju eksperimentalnih podataka za apsorpciju mlijeka i promjenu hrskavosti u pripremljenom obroku tijekom vremena. Hrskavost suhih ekstrudiranih uzoraka bez premaza je bila mnogo veća od hrskavosti uzoraka s premazom, najveću hrskavost imali su uzorci od čiste pšenične krupice i brašna, a najmanju, uzorci od mješavine pšenične krupice i kukuruznog brašna. Povećanjem količine dodane vode u procesu ekstruzije smanjivala se hrskavost gotovog proizvoda. Apsorpcija mlijeka i gubitak hrskavosti u obroku s mlijekom bili su mnogo jače izraženi i brži kod uzoraka bez premaza u odnosu na uzorke s premazom. Također su utvrdene statistički značajne korelacije između velikog dijela podataka dobivenih ispitivanjem apsorpcije mlijeka, instrumentalnim određivanjem hrskavosti i senzorskim ispitivanjem. Textural characteristics of ready-to-eat breakfast cereals were evaluated in order to determine the influence of wheat, corn and rice flour, as well as varying water addition during extrusion process. Extruded breakfast cereal balls were made of wheat semolina in combination with wheat, corn or rice flour. Three different levels of water addition (21%, 23% and 27%) were used during extrusion process. Samples were prepared with and without surface sugar coating. Sensory and instrumental assessments (TA.XT Plus) were used to evaluate textural attributes of dry samples and samples during immersion in milk. Weibull equation was used for nonlinear estimation of experimental data obtained for milk absorption and crispiness as a function of time in the bowl. Crispiness of dry extruded balls without coating was much higher than for samples with coating. The highest values for crispness were observed for wheat extruded balls and lowest for samples with corn flour addition. Increasing water addition during extrusion process significantly increased crispness of ready-to-eat breakfast cereals. Rate of milk absorption and loss of crispiness were significantly higher for samples without coating than for samples with coating. Also, significant correlations were found between data obtained from milk absorption measurements, sensory scores and instrumental evaluation.

Cilj istraživanja bio je utvrditi koncentracije okratoksina A (OTA) u ječmu iz okolice Slavonskog Broda, područja pojavljivanja Balkanske endemske nefropatije (BEN), te ih usporediti s koncentracijama u ječmu iz „neendemskih“ Osijeka i Nove Gradiške. Tankoslojna kromatografija (TLC) i visokotlačna tekućinska kromatografija (HPLC) bile su korištene za detekciju okratoksina A u uzorcima ječma skupljenim tijekom 2000. i 2002. godine. Maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK) okratoksina A u žitaricama je 5 μg/kg. Najviše koncentracije OTA (medijan 25 μg/kg; interval pouzdanosti 20,0-25,0 μg/kg) utvrđene su u ječmu iz Slavonskoga Broda iz 2000. godine, potom u ječmu iz istog područja prikupljenom 2002. godine (medijan 20 μg/kg; interval pouzdanosti 10,0-20,0 μg/kg; p < 0,001). U uzorcima ječma iz Osijeka prosječna koncentracija OTA u uzorcima iz 2000. godine iznosila je 12,5 μg/kg (medijan 12,5 μg/kg; interval pouzdanosti 10,0-20,0 μg/kg), dok niti u jednom uzorku iz 2002. godine, kao i u uzorcima iz Nove Gradiške nije utvrđen OTA. Utvrđena je statistički značajno veća koncentracija OTA u uzorcima sakupljenim 2000. godine u Slavonskom Brodu i Osijeku od onih iz 2002. godine. Uspoređujući međusobno uzorke prema lokaciji uzorkovanja utvrđena je statistički značajna razlika uzoraka iz Slavonskog Broda u odnosu na „neendemska područja“. Vlaga zrna niti u jednom uzorku nije prelazila dozvoljenih 14%. Kontaminacija ječma OTA značajno je viša u okolici Slavonskoga Broda u odnosu na ostala ispitivana područja, te višestruko prelazi dozvoljene koncentracije što govori o mogućoj povezanosti BEN i kontaminacije žitarica OTA i općenito mikotoksinima., The aim of the study was to determine ochratoxin A (OTA) concentration in barley from the Slavonski Brod area endemic for the Balkan endemic nephropathy (BEN) in comparison with barley from Osijek and Nova Gradiška areas free from BEN. Thin-layered chromatography and high-performance liquid chromatography were used on OTA detection in barley samples collected in 2000 and 2002 at Slavonski Brod, Osijek and Nova Gradiška locations. Considering the maximum allowable concentration (MAC) of 5 μg/kg for cereals, the highest OTA concentrations were determined in barley samples collected in the Slavonski Brod area in 2000 (median 25 μg/kg; confidence interval 20.0 – 25.0 μg/kg), followed by barley samples collected in the same area in 2002 (median 20 μg/kg; confidence interval 10.0 – 20.0 μg/kg) (p < 0.001). In the Osijek area, the median OTA concentration in barley samples from 2000 was 12.5 μg/kg (confidence interval 10.0 – 20.0 μg/kg), whereas barley samples collected in 2002 were free from OTA as were those collected in both 2000 and 2002 in the Nova Gradiška area. Comparison of barley samples in separate Slavonski Brod and Osijek areas yielded statistically significant differences in OTA concentration between the samples collected in 2000 and 2002. Mutual comparison of samples according to the sampling locations established a statistically significant difference between the samples collected in the Slavonski Brod area and those from non-endemic areas in 2000 and 2002. Grain humidity did not exceed the allowable level of 14% in any of study samples. In the Slavonski Brod area, barley contamination with OTA exceeded MAC several fold and was significantly higher in the Slavonski Brod area than in other study areas which suggests the possible connection between BEN and OTA contamination of cereals and mycotoxins in general.

Cilj istraživanja bio je utvrditi koncentracije okratoksina A (OTA) u ječmu iz okolice Slavonskog Broda, područja pojavljivanja Balkanske endemske nefropatije (BEN), te ih usporediti s koncentracijama u ječmu iz «neendemskih» Osijeka i Nove Gradiške. Tankoslojna kromatografija (TLC) i visokotlačna tekućinska kromatografija (HPLC) bile su korištene za detekciju okratoksina A u uzorcima ječma skupljenim tijekom 2000. i 2002. godine. Maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK) okratoksina A u žitaricama je 5 μg/kg. Najviše koncentracije OTA (medijan 25 μg/kg ; interval pouzdanosti 20, 0-25, 0 μg/kg) utvrđene su u ječmu iz Slavonskog Broda iz 2000. godine, potom u ječmu iz istog područja prikupljenom 2002. godine (medijan 20 μg/kg ; interval pouzdanosti 10, 0-20, 0 μg/kg ; p

Ozime žitarice biljke su čija se vegetacija proteže u vrlo dugom razdoblju, počinje u jesen, a završava u srpnju. Tako su biljke na polju 8-9 mjeseci i tada su izložene napadu brojnih štetnika.

Kao uvod u završni rad daje se prikaz o značaju žitarica, te njihovoj površini uzgoja. U drugom poglavlju opisuju se žitarice (korijen, stabljika, list i cvat). U trećem poglavlju opisuje se svaka žitarica zasebno: pšenica, raž, ječam, zob i kukuruz. U sljedećih nekoliko poglavlja, opisujemo štetnike žitarica, među kojima su najznačajniji polifagni štetnici (klisnjaci, odnosno njihove ličinke žičnjaci, gusjenice sovica, grčice…), zatim štetnici žitarica (žitarac crni, žitni balci, stjenice, lisne uši, pšenični i žitni resičar, štetni dvokrilci, pšenična nematoda…), štetnici kukuruza (kukuruzna pipa, kukuruzna zlatica, kukuruzni moljac, kukuruzna lisna uš, kukuruzna sovica…), te skladišni štetnici (kukuruzni žižak, žitni moljac, grinje i glodavci).

U arheobotaničkom uzorku sa lokaliteta Osijek – Silos ukupno je determinirano 23400 biljnih ostataka, koji su uključivali karbonizirane sjemenke , plodove, sitne fragmente plodova i pljeve. Determinirani biljni makrofosili u najvećoj mjeri potječu od kultiviranih biljaka (žitarice i mahunarke) Najveći udio zauzima skupina Cerealia (žitarice) (39, 58% od ukupnog broja nađenih makrofosila), a zatim slijede tri vrste pšenica: Triticum aestivum s.l. (obična pšenica), T. dicoccon (dvozrni pir), te T. spelta (pravi pir). Osim navedenih vrsta, manjim brojem su zastupljene žitarice ječam (Hordeum vulgare), raž (Secale cereale), zob (Avena sp.), jednozrni pir (T. monococcum). Porodica Fabaceae (mahunarke) je zastupljena relativno malim brojem biljnih ostataka (0, 158% od ukupnog broja nađenih makrofosila) i nije se mogla preciznije determinirati. Treća funkcionalna skupina je skupina pratilica koju čine korovi i ruderalne biljke (cf. Asperula arvensis, Agrostemma gihago, Poaceae) i koja je također zastupljena sa malim brojem makrofosila. Prema nalazima i položaju objekta može se zaključiti da su ostaci pronađeni na lokalitetu Osijek – Silos pripadali tipu rimske vile villa suburbana. Biljni makrofosili su nađeni unutar prostorije za koju se pretpostavljalo da ima funkciju kuhinje, što upućuje na to da je ta smjesa (većinom) žitarica bila pripremljena za mljevenje i pripremu hrane. Ostaci žitarica sa lokaliteta Osijek-Silos se većinom poklapaju sa ostalim nalazima pronađenima na antičkim lokalitetima u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Autorica u ovom članku obrađuje prijedlog zakona o o uskladištenju općenito te o skladišnici za žitarice i industrijsko bilje.

Kavovine su zdravstveno prihvatljiva zamjena za kavu jer ne sadrže kafein, a najčešće se dobivaju preradom korijena cikorije ili ječma te drugih žitarica. Pripravljaju se dodatkom vode ili mlijeka i predstavljaju nutritivno uravnotežen napitak koji može biti sastavni dio zdravog obroka. Cilj rada bio je odrediti udjele suhe tvari i ugljikohidrata u sedam kavovina. U tu svrhu primjenjene su dvije gravimetrijske metode. Najveći udjel polisaharida određen je u instant kavovini od ječma koja je imala i najveći udjel suhe tvari. Najmanji udjel polisaharida određen je u kavovini od prženog korijena cikorije.

U ovom radu istraživani su karbonizirani ostaci biljnog porijekla iz tumula 7 s arheološkog lokaliteta - Kaptol-Gradci kraj Požege koji datira iz razdoblja satrijeg željeznog doba (Hallstatt). Ukupno je izdvojeno 640 plodova, sjemenki i fragmenata plodova iz 38 uzoraka od kojih su najbrojniji nalazi žitarica (615 biljnih ostataka, 96%; Triticum dicoccum, Triticum spelta, Triticum cf. monococcum i Hordeum vulgare). Među ostalim nalazima pronađeni su korovi i ruderalne biljke (17 biljnih ostataka) i ostaci samoniklih plodova (3 biljna ostatka; Cornus mas i Corylus avellana). Makrofosili su pronađeni unutar paljevinskog groba blizu ulomaka keramike i tragova gara. Vjerojatno su bili stavljeni na pogrebnu lomaču s pokojnikom i kasnije položeni u grob. Nađene žitarice su najvjerojatnije uzgajane u bližoj okolici istraživanog lokaliteta. Također je izrađen i ključ za determinaciju karboniziranih žitarica. The main research subject of this paper was carbonized plant remains from tumulus 7 from the archaeological locality - Kaptol-Gradci near Požega, dated to the Early Iron Age (Hallstatt). Altogether 640 fruits, seeds and fruits fragments were separated from 38 samples. The most numerous were findings of cereals (615 plant remains, 96%; Triticum dicoccum, Triticum spelta, Triticum cf. monococcum and Hordeum vulgare). Other findings were weeds and ruderal plants (17 plant remains) and remains of wild fruits (3 plant remains; Cornus mas and Corylus avellana). Macrofossils were found in the burning grave near pottery fragments and traces of soot. They were probably placed on the funeral pyre with the departed and laid later in the grave. The cereals found were probably grown in the vicinity of the investigated locality. The key for identification of carbonized cereals was also maid.

Tri osnovne namirnice su žitarice, povrće i voće. Žitarice bi trebale biti zastupljene preko 60% u našoj prehrani. Stoga je važnost žitarica u pripremanju hrane zaista nemjerljiva. Kod prikladnog čuvanja, žitarice mogu godinama biti skladištene, a neće izgubiti svoju kvalitetu. Žitarica spremna za skladištenje mora biti suha, jer je vlažna žitarica pogodna za razvoj plijesni te raznih insekata što smanjuje kakvoću zrna. Skladištenje proizvoda je krajnji ili završni zahvat u cjelokupnom procesu proizvodnje pojedinog ratarskog proizvoda. Da bi se što uspješnije izvršilo, potrebno je paziti na svaki korak od samog početka cjelokupnog procesa (od same sjetve, žetve, prijema u skladište, te daljnje obrade), pa do finalnog proizvoda. Žitarice se skladište u silose. Ukoliko je vlažnost zrna pšenice veća od 14%, idu na sušenje u sušaru, zatim se spremaju u ćelije, gdje se i dalje provjerava temperatura zrna i pojava štetočina. Kvaliteta brašna ovisi o kvaliteti čuvanja žitarica. The three basic foods are grains, vegetables and fruits. There must be over 60 % of grains in our nutrition. Therefore the importance of integral wheat in food preparing is indeed immeasurable. If properly saved, grains can be stored for years, without losing its quality. Grains that are ready for storage have to be dry because wet grains are suitable for mildewe's growth and the growth of various insects which downsize the quality of grain. Storage (saving) of the products is final intervention in the entire process of every particular agricultural product production. In order to realize that as successful as possible, it is necessary to observe every step from the very beginning of the entire process (from the sowing itself, storage receiving and further treatment) to the final product. Grains are stored in silages. If the wetness is more than 14% grains preliminary go to drying in the drier and then in cells on storage, where the temperature and the emersion of vermin are checked. The quality of flour depends on the quality of grain storage.

Deoksinivalenol (DON) pripada grupi trihotecena, mikotoksina koji su u literaturi opisani kao supstance koje često kontaminiraju žitarice i hranu za životinje, posebno kukuruz, pšenicu i njihove proizvode. Bez obzira na činjenicu da DON pripada grupi manje toksičnih trihotecena, zbog njegove izuzetno velike rasprostranjenosti širom sveta, kao i zbog činjenice da je on neka vrsta indikatora za moguće prisustvo drugih, znatno toksičnijih trihotecena, poznavanje sadržaja ovog toksina je od velike važnosti u kontroli kvaliteta hrane. Njegovo prisustvo u hrani za životinje se manifestuje odbijanjem hrane, povraćanjem, dijarejom i konačno, gubitkom težine životinja. U svrhu dobijanja realne slike o kontaminiranosti deoksinivalenolom žitarica i hraniva proizvedenih u našoj zemlji, u ovoj doktorskoj disertaciji je ispitan veći broj uzoraka žitarica na prisustvo i sadržaj ovog mikotoksina. Uzorci žitarica i hraniva, sakupljeni tokom višegodišnjeg perioda (2004.-2007.) sa područja čitave zemlje, ali pre svega Vojvodine, su analizirani tečnom hromatografijom visokih performansi (HPLC), ali su korišćene i brze metode poput imunohemijske (ELISA), kao i brze i nedestruktivne metode poput infracrvene spektroskopije sa Furijeovim transformom (FTIR). Ukupno je analizirano 364 uzorka, s tim da je najveći broj analiziranih uzoraka bio kukuruz (226) i utvrđena kontaminiranost kukuruza DON-om je iznosila 33,2%. U znatno manjem broju analiziranih uzoraka pšenice (59) je utvrđena slična kontaminiranost od 35,6%. Od 42 analizirana uzorka soje i sojine sačme na prisustvo DON-a je bilo pozitivno svega 16,7%. Visok procenat pozitivnih uzoraka (42,4%) je utvrđen prilikom analize 33 uzorka suncokreta i suncokretove sačme. Analizirano je i svega 4 uzorka ječma od kojih je jedan uzorak bio pozitivan. Upoređivanjem ovih rezultata sa relevantnim podacima o prisutnosti DON-a u zemljama regiona, ali i Evropske unije, može se zaključiti da situacija u našoj zemlji nije ništa lošija u odnosu na pomenute zemlje. Ohrabrenje može predstavljati i činjenica da su od ukupnog broja analiziranih uzoraka žitarica i hraniva, u svega dva uzorka kukuruza i jednom uzorku pšenice količine DON-a bile iznad onih koje su, za ove kulture (1,75 i 1,25 µg/g), preporučene od strane Komisije Evropske unije. Prilikom kvantitativnog određivanja, posebna pažnja je posvećena efikasnosti prečišćavanja sirovog ekstrakta žitarica, konkretno efikasnosti prečišćavanja imunoafinitetnih (IMA) kolona i mogućnost njihovog višestrukog korišćenja i regeneracije. Kao rastvarači za regeneraciju su korišćeni voda i fosfatni pufer (PBS), a za eluiranje DON-a iz kolone metanol i smeša voda−metanol u različitim zapreminskim odnosima. Primenjujući proceduru proizvođača utvrđena je efikasnost od 72,25 i 73,08% za rastvore ispitivanih koncentracija 0,67 mg/kg i 1,33 mg/kg. Na efikasnost prečišćavanja značajan uticaj je imalo izostavljanje polietilenglikola iz ekstrakcione smeše, odnosno dodatno centrifugiranje sirovog rastvora. Ovakvi postupci su doprineli povećanju efikasnosti prečišćavanja za oko 10%. Regeneracijom imunoafinitetnih kolona vodom, ali i PBSom u trajanju od nekoliko sati nisu postignuti zadovoljavajući rezultati. Iz ovoga je izvedenivzaključak da vreme trajanja regeneracije, kao i vrsta rastvarača, nisu presudno uticali na efikasnost prečišćavanja. Efikasnost prečišćavanja je, pre svega, zavisila od toga koliko se puta obogaćeni rastvor DON-a propuštao kroz istu, ispitivanu IMA kolonu. U cilju razvoja brze, jeftine, a u isto vreme pouzdane metode analize ispitana je mogućnost primene infracrvene spektroskopije sa Furijeovim transformom. Za određivanje DON-a u uzorcima pšenice (genotip Monika), kojoj je veštački inokulisan Fusarium graminearum, su primenjene difuziona refleksiona spektroskopija (DRS) i tehnika umanjene ukupne refleksije (ATR). Istražujući nekoliko spektralnih regiona primenom obe tehnike, izabran je region između 1800 i 650 cm–1 kako bi se smanjio uticaj šuma i irelevantnih informacija. Pokazalo se da je za DR merenje optimalan opseg između 1830 i 1710 cm−1, a za ATR merenje između 1765 cm−1 i 1690 cm−1. Snimljeni spektri su obrađeni primenom analize glavnih komponenti, dok su kontaminirani i nekontaminirani uzorci klasifikovani primenom klaster analize. Svih 17 analiziranih uzoraka pšenice su korektno klasifikovani na osnovu podataka dobijenih primenom ATR, za razliku od podataka dobijenih primenom DR spektroskopske tehnike. Pri snimanju spektara nije potrebno hlađenje instrumenta, kao ni produvavanje prethodno osušenog vazduha i bez CO2, čineći sistem pogodan za in-situ merenja, što je posebno važno kada se koriste portabl uređaji. Takođe, nađeno je da je za procenu sadržaja DON-a u pšenici, moguće izvršiti merenje apsorbancije na samo dve talasne dužine (1709 i 1743 cm−1). Ovo ukazuje na značajne prednosti ATR tehnike u odnosu na DR., Deoxynivalenol (DON) belongs to the group of trichothecenes, the mycotoxins which are described in the literature as substances which can often contaminate cereals and feed, especially maize, wheat and their products. Although DON is among the least toxic of the trichothecenes, due to its frequent occurrence worldwide and to the fact that it might be considered as an indicator of the possible presence of other, more toxic trichothecenes, data of the content of this toxin is very important in food quality control. Its presence in feed is manifested by rejection of feed, vomiting, diarrhea and finally, the weight loss in livestock. For getting a more relevant picture of the state of deoxynivalenol contamination of cereals and other crops produced in our contry, in this doctoral thesis we investigated numerous cereal samples for the presence and concentration of this mycotoxin. Samples of cereals and other feed, collected during the period 2004-2007 from different locations in the country and especialy from Vojvodina, were analyzed by high performance liquid chromatography (HPLC), and also by using rapid methods such as immunochemical (ELISA), and rapid and non-destructive methods such as Fourier transform infrared spectroscopy (FTIR). Total of 364 samples were analyzed, mostly of maize (226) and the established percentage by DON contaminated samples of maize was 33.2 %. In the analyzed wheat samples (59) a similar percentage of DON contaminated ones (35.6%) was found. 42 samples of soybean and soybean meal were analyzed for the presence of DON and only 16.7 % were positive. High percentage of possitive samples (42.4%) was established in the analysis of 33 sunflower and sunflower meal samples. Only 4 barley samples were analyzed and one sample was possitive. After comparing these results with the relevant data about presence of DON in the countries of our region, and also in European Union (EU), we have concluded that the situation in our country is not worse than in the average of the mentioned countries. An encouraging fact is that of the total number of analysed samples, only in 2 maize and 1 wheat sample the concentration range of DON was above the maximum level recommended by European Union Commission for these cultures (1.75 and 1.25 µg/g, respectively). Our investigations concerned mainly the efficiency of clean-up of cereal crude extracts, especially efficiency of immunoaffinity columns and possibility of their multiple use and regeneration. Solvents used for regeneration were water and phosphate buffer solution (PBS), and for eluation were used methanol and water–methanol mixture in variable volume proportions. By applying the manufacturer’s procedure the recoveries of 72.25 and 73.08% for solutions containing DON concentration of 0.67 mg/kg and 1.33 mg/kg, respectively, were established. A positive effect at the clean up efficiency was observed for the extractions without polyethyleneglycole and additional centrifugation of crude extracts. These steps increased recovery about 10%. Regeneration of immunoaffinity columns with water and PBS during few hours, did not give good results. Therefore, a conclusion was derived that duration of regeneration and type of solvents did not have much effect on efficiency of clean-up. The efficiency of clean-up depended primarily on a number of aplications of DON spiked solution to the same immunoaffinity column.viIn order to obtain a rapid, cheep and reliable method of analysis, attempts were made to apply Fourier transform infrared spectroscopy (FTIR). For determinition of DON in wheat samples (genotype Monika), which was contaminated with Fusarium graminearum, were applied the diffuse reflection spectroscopy (DRS) and attenuated total reflection (ATR). Several spectral regions were investigated and the one between 1800 and 650 cm−1 was selected for the calculations in both techniques, to minimize the influence of noise and irrelevant information. It appeared that an optimal spectral range for DR was between 1830 and 1710 cm−1and for ATR from 1765 cm−1 to 1690 cm−1. Recorded spectra were analyzed for the principal components, while contaminated and non-contaminated samples were classified by cluster analysis. All 17 samples of wheat were classified correctly on the basis of the data obtained using the ATR technique, in contrast to the DR technique. The instrumentation required no cryogens and/or purging, making the system suitable for in-situ measurements, especially in combination with commercially available portable devices. Besides, it was found that the measurement of absorbances at only two wavelengths (1709 and 1743 cm−1) allows a rapid assessment of DON content in wheat. These results show a clear advantage of the ATR over the DR measurements.

Spoznaje o plijesnima i njihovim sekundarnim metabolitima kao štetnim tvarima za ljude i životinje, svakodnevno nameću pitanje kontrole žitarica i drugih prehrambenih proizvoda. Kontaminacija hrane plijesnima ukazuje na povremenu mogućnost nalaza mikotoksina u hrani, a time i rizik po zdravlje (1). Za mikološku analizu prikupljeno je 80 uzoraka različitih vrsta uskladištenih žitarica (kukuruz, pšenica, ječam, zob), uljne repice i krmnih smjesa. Uzokovanje je provedeno tijekom 2007. godine u individualnim seoskim domaćinstvima na području triju županija: Varaždinske, Brodsko-Posavske i Osječko-Baranjske. Mikološki nalazi ukazuju na visoku učestalost kontaminacije plijesnima roda Rhizopus (56, 2%), Aspergillus (37, 5%), Penicillium (35, 5%) i Fusarium (21, 2%). Slijede plijesni Alternaria (20, 0%), Trichoderma (13, 7%), Mucor (10, 0%) te skupina drugih plijesni. Unutar roda Aspergillus su najučestalije vrste A. clavatus, A. flavus, A. niger, A. nidulans i A. wentii, među kojima je A. flavus najzastupljenija, čak u 70% izolata. Plijesni roda Fusarium bile su zastupljene vrstama F. avenaceum, F. oxysporum, F. sporotrichoides, F. verticillioides. Utvrđivanje toksigenosti sojeva A. flavus provedeno je postupkom biosinteze na tekućem supstratu sa kvaščevim ekstraktom. Nakon ekstrakcije iz biomase TLC metodom nije dokazana tvorba aflatoksina (AF: B1, B2, G1, G2). Tvorba zearalenona (ZEA), fumonizina FB (B1+B2+B3) i toksina skupine trihotecena (DAS, DON, T-2) ispitanih sojeva fusarija na vlažnoj pšeničnoj prekrupi, također nije dokazana. Mikotoksikološke analize (ELISA, HPLC, TLC) provedene su na 37 uzoraka sakupljenih iz domaćinstava zdravih i bolesnih obitelji s područja endemske nefropatije. ZEA je dokazan u 91, 9% uzoraka u rasponu od 6, 6 do 1168 &micro ; g/kg, dok je 40, 5% uzoraka bilo kontaminirano aflatoksinom u koncentracijama od 1, 1 &micro ; g/kg do 10, 3 &micro ; g/kg. Slijedi nalaz fumonizina u 27, 0 % uzoraka (200 - 20700 &micro ; g/kg) i OTA u 21, 6 % uzoraka (2 - 31, 7 &micro ; g/kg) (2, 3, 4). Ko-kontaminacija žitarica s dva toksina je utvrđena u 35% uzoraka, tri toksina su nađena u 19% uzoraka, a istodobno pojavljivanje četiri toksina je utvrđeno u 2, 7% uzoraka. Utvrđene koncentracije toksina udovoljavaju dopuštenim razinama prema Pravilniku (NN/118/2007), izuzev jednog uzorka kukuruza u kojem koncentracija fumonizina (20700 &micro ; g/kg) premašuje dozvoljenu granicu. Utvrđena mikotoksinska ko-kontaminacija u velikom broju uzoraka ukazuje na povećani mikotoksikološki rizik po zdravlje ljudi i životinja.

Rad se temelji na rezultatima ankete provedene među mlađom odraslom populacijom. Podaci iz ankete odnose se na učestalost konzumiranja žitarice i njihovih prerađevina u okviru svakodnevne prehrane ove populacije.

Starenje zrna žitarica je prirodan, vremenski ovisan proces koji započinje žetvom te traje tijekom skladištenja zrna, za vrijeme kojeg se u zrnu sporo odvijaju kemijske reakcije nastanka slobodnih radikala, oksidacije, neenzimske glikozilacije i Maillardovih reakcija. Brzina ovih reakcija uvjetovana je s dva osnovna čimbenika: vlažnošću i temperaturom, a što su one više i brzina reakcija je veća. Istraživanje molekularnih promjena koje se dešavaju u zrnu pšenica tijekom 360 dana starenja pri četiri različita uvjeta temperature i relativne vlažnosti zraka, pokazalo je da se starenje zrna žitarica odvija dvoma različitim molekularnim mehanizmima: (1) mehanizmom starenja pri nižim, te (b) mehanizmom starenja pri višim temperaturama čuvanja zrna. Cilj je ovog predavanja prikazati postojeća saznanja o molekularnim mehanizmima starenja zrna žitarica s naglaskom na uočene razlike u odvijanu mehanizama pri višim i nižim temperaturama čuvanja zrna, kao i pretpostavljenim razlikama u odvijanju kemijskih reakcija, te istodobno ukazati na smjernice za usporavanje procesa starenja zrna žitarica.

Zadatak ovog rada bio je ispitati utjecaj sinergističkih kombinacija antimikrobnih tvari na nakupljanje trihotecena skupine B u žitaricama inficiranim Fusarium graminearumom. Istraživanje je provedeno na krmnoj smjesi za prehranu pilića (tzv. PPT-2), koje se većinom sastoji od kukuruza, uz kombinacije antimikrobnih tvari, uključujući butilirani hidroksianisol, timol, propil paraben te oktanske i dekadske masne kiseline, te smjesi za svinje (SK-D-N) pri aktivitetima vode 0, 95 i 0, 98. Koncentracija trihotecena je nakon uzgoja plijesni, ekstrakcije i pročišćavanja određena HPLC-om. Iz rezultata se može vidjeti da su antimikrobne tvari imale utjecaj na rast i razvoj plijesni, pogotovo pri nižem aktivitetu vode, te su uz određene koncentracije čak i spriječile porast plijesni. Međutim, antimikrobne tvari nisu imale utjecaj na sprečavanje sinteze trihotecena ni pri jednom aktivitetu vode, te su pri aw 0, 98 čak potaknule povećanje koncentracije tih mikotoksina. Ovi rezultati ukazuju na potrebu daljnjih ispitivanja utjecaja antimikrobnih tvari jer bi se njihovom uporabom na poljima ili u skladištima mogao smanjiti postotak inficiranih zrna, a time i sinteza mikotoksina te njihovo nakupljanje u zrnima.

U radu je opisano zdravstveno stanje uskladištene merkantilne pšenice, ječma i kukuruza u silosu "Papuk" d.d. Našice tijekom 2008. godine. Pratila se pojava skladišnih štetnika, te način primjenjenih preventivnih i kurativnih mjera zaštite uskladištenih žitarica.

Autor je nastojao prikazati životni standard stanovnika Slavonije krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Analizirajući popise desetine te popise Caraffine komisije iz 1698. i 1702. godine, zaključio je da je većina stanovnika imala vrlo nizak životni standard, odnosno da je jedan broj stanovnika bio gladan.

Zadatak ovog rada je bio ispitati utjecaj sinergističkih kombinacija antimikrobnih tvari na nakupljanje deoksinivalenola u žitaricama inficiranim Fusarium graminearumom. Istraživanje je provedeno na krmnoj smjesi za prehranu pilića (tzv. PPT), koje se većinom sastoji od kukuruza, uz kombinacije antimikrobnih tvari, uključujući butilirani hidroksianisol, timol, propil paraben te oktanske i dekadske masne kiseline, pri aktivitetima vode 0, 95 i 0, 98. Koncentracija deoksinivalenola je nakon uzgoja, ekstrakcije i pročišćavanja određena HPLCom. Iz rezultata se može vidjeti da su antimikrobne tvari imale utjecaj na rast i razvoj plijesni, pogotovo pri nižem aktivitetu vode, te su uz određene koncentracije čak i spriječile porast plijesni. Međutim, antimikrobne tvari nisu imale utjecaj na sprečavanje sinteze deoksinivalenola ni pri jednom aktivitetu vode, te su pri aw 0, 98 čak potaknule povećanje koncentracije tog mikotoksina. Ovi rezultati ukazuju na potrebu daljnjih ispitivanja utjecaja antimikrobnih tvari jer bi se njihovom uporabom na poljima ili u skladištima mogao smanjiti postotak inficiranih zrna, a time i sinteza mikotoksina te njihovo nakupljanje u zrnima.

Tokom 2006. na lokalitetu Belo Brdo u Vinči istraživan je objekat, označen 01/06, u južnom delu iskopa. U jugoistočnom delu objekta pronađen je kompozitni žrvanj, jedinstven po tome što je spoj kamena i konstrukcije u vidu recipijenta od pečene gline. Nalaz pruža dobar primer inventivnosti u izradi utilitarnih predmeta pripadnika zajednice nastanjene u Vinči krajem mlađeg neolita. Saradnjom arheologa i konzervatora i pravovremenom primenom preventivne zaštite, žrvanj je uspešno izmešten sa terena, a potom konzervisan i restaurisan. Analiza konstrukcije žrvnja i njegovog položaja u okviru objekta 01/06 doprinela je definisanju namene, kako ovog izuzetnog nalaza, tako i samog objekta 01/06, namenjenog pripremanju hrane. During the 2006 excavations at the site of Vinča-Belo Brdo, the remains of a Neolithic building in the south part of the excavation area, marked as Structure 01/06 (pl. I/1), were explored. In the southeastern section of this building, a quern of a rather peculiar form was found (pl. I/2). This find is unique, as it is a composite structure consisting of a grindstone embedded in a basin made of organic tempered fired clay. The remains of the quern were exposed upon the removal of a wall that had fallen over it and damaged it greatly. Very close to the quern a fragment of fallen wall daub with the remains of an ear of wheat (Triticum diccocum) (pl. II/2) was found. Structure 01/06 was destroyed by a fire in which the entire house inventory burned. This also included the quern, which explains why its fragments were indistinguishable in color or material from the destroyed wall. The analysis of the construction of the quern and its place inside structure 01/06 contributed to defining the purpose of Structure 01/06 itself. During the conservation and restoration process, it was concluded that the quern consisted of four elements, constructed in the following order: a) a flat abrasive grinding stone (pl. II/1, a) (13.5 x 9 cm) near rectangular in shape with rounded edges and a semi-circular cross-section, which fractured under the influence of the high temperature during the fire; b) 'the base' for the grinding stone (pl. II/1, b) (20 x 11.5 x 9 cm) also near rectangular in shape with rounded edges, with a narrower side sloping outward creating a 'spout' along which, we assume, finished products used to slide; c) 'the rim' made of clay (pl. II/1, v) is molded to the outer edges of the base for the grinding stone. Its width is 2-3 cm, and its relative height extends about 5 cm above the upper part of the base and has an entirely formed rim. Together with the base, 'the rim' forms an oval shaped basin, opened on one side where the 'spout' for collecting products is situated; d) the massive extension of the rim is modeled in the shape of an 'uplifted collar' (pl. II/1, g), which gradually increases in height, starting from the 'spout', where the rim is only slightly higher than the upper part of the base, to the highest point of the quern (opposite the 'spout') where it reaches the maximum height of about 25 cm. After these elements were assembled each was coated with a fine layer of clay, apart from the stone. Regarding all the available data, it cannot be determined whether the quern was fired before use, or if its current condition was a consequence of the burning of structure 01/06. The quern also opens another set of questions. Was this artefact, with all of its elements constructed in a single event or was it upgraded in multiple stages through time? This dilemma results mainly from the fact that clay 'rim' (pl. II/1, v) is not deformed as would be expected if 'the collar' had been fixed to it while still moist. In the case of the Vinča quern, all the elements that are characteristic for a food preparation space come together in this fully functional, single artefact. Considering that there is no indication that the quern was attached to the house floor, it cannot be determined whether this find was an immobile feature or a portable artefact. Based on its analysis it is possible that the quern was portable because of the relative ease with which it could be manipulated after its reconstruction. In addition, it is very stable when laid on a flat surface. However, its placement near the oven in Structure 01/06 and the existence of a another similar find (another quern whose structure is only partially preserved, but that was built into a floor) can be used to argue for the immobile nature of the quern. In any case, both assumptions corroborate the interpretation that Structure 01/06 served as a space used for food preparation. There is a clear difference between this structure and others that have already been excavated in the Neolithic layers on this site. The existence of structures like this one suggests that specialization existed within the settlement, which provides new insights into the social organization of the Vinča inhabitants.

Ječam, zob i raž pripadaju grupi strnih žitarica. Zajedničke su botaničke pripadnosti pa tako imaju i vrlo sličnu tehnologiju proizvodnje. Sve imaju i jaru i ozimu formu. Kod ječma i raži dominira ozima forma, a kod zobi jara forma. Korijen im je žiličast, stabljika šuplja sa 4 do 7 internodija. U visini dominira raž, koja ovisno o današnjim kultivarima, može narasti preko 150 cm, ječam se kreće od 60 do 100 cm, a zob od 80 do 100 cm. Listovi su uglavnom mali i naravno, pojavljuju se pojedinačno. Kod ječma i raži cvat je klas, a kod zobi metlica. Plod je zrno s trbušne strane razdijeljeno brazdicom. Kod ječma i zobi najčešće je obuveno u pljevicu dok je kod raži golo. Općenito nemaju velike zahtjeve prema vodi i toplini. Poznate su po otpornosti na negativne temperature. To su tzv. biljke dugog dana, a karakterizira ih i uzgoj u gustom sklopu. Siju se na osnovu broja klijavih zrna/m2 (sjetveni sklop) ili drugim riječima imaju određenu sjetvenu normu kg/ha propisanu za svaku sortu. Bez obzira na vrstu i sortu, sjetvenu normu možemo odrediti putem ove formule., Barley, oak and rye belong to the group of small cereal crops. They belong to the same botanic group so they have a very similar technology of production. They all have both summer and winter form. In barley and rye the winter form dominates, whereas in oak the dominant form is the summer one, of red heat. They all have a threadlike root, the stem is hollow with 4 to 7 internodias. Rye is the highest, and its height can, depending on the cultivars, be over 150 cm. Barley is from 60 to 100 cm high, and oak from 80 to 100 cm. Leaves are mostly small and of course, appear individually. Barley and rye have an ear as their inflorescence, whereas oak has a whisk. The fruit is a grain which is divided by a furrow. Barley and oak have the grain wrapped in the winnow whereas rye has bare grains. In general they do not have great demands for water and heat. They are known for their resistence to temperatures below zero. They are the so called plants of a long day, characterized by the cultivation in thick rows. They are sown on the basis of the sprouting grains per square metre (sowing combination) or in other words they have a specific sowing norm of kg/ha perscribed for each sort.

U ovom dipolomskom radu obrađene su sve relevantne vrste brodova za prijevoz žitarica kao i prijevozne tehnologije. Posebna pozornost posvećena je stabilnosti brodova za prijevoz žitarica s osvrtom na putovanje br. 05 mb Sveti Nikola I. U tu svrhu obrađene su sve veličine potrebne za proračun stabilnosti i trima brodova, te je prikazan proračun trima i stabilnosti.

Za analizu bjelančevina žitarica, zbog njihove heterogenosti, slabe topljivosti i tendencije polimerizaciji razvijaju se i primjenjuju nove metode kojima se postiže bolja rezolucija i ponovljivost pri razdvajanju. Širu primjenu našle su elektroforetske i kromatografske metode. Cilj ovog rada je prikazati primjenu visoko djelotvorne tekućinske kromatografije obrnutih faza (RP-HPLC) za razdvajanje bjelančevina žitarica. Ekstrakcija i uvjeti RP-HPLC metode su prilagođeni za razdvajanje rezervnih bjelančevina pšenice (glijadini), ječma (hordeini) i kukuruza (zein). HPLC razdvajanje bjelančevina izvršeno je na C18 koloni (RP) uz gradijentno eluiranje i linearno povećanje koncentracije acetonitrila koji sadrži trifluoroctenu kiselinu, a detekcija pojedinih skupina na 210 nm. Ovom osjetljivom kromatografskom metodom poistignuta je visoka rezolucija i reproducibilnost (C.V.%

The importance of heat processed cereal grains in the rations for young cattle is presented in the paper. It is stressed that heat-treated feeds have favorable effects in nutrition of calves due to the improvement in their production performances, first of all by increasing utilization of efficiency and digestibility of energy and some nutrients. That way, through the increase of available energy ruminal fermentation processes are intensified ruminal microbial synthesis increased enhanced flow of ruminal microbial protein to the duodenum, and post-ruminal starch digestibility. Improvement in organic matter digestibility of the diet and feed to gain ratio (increased efficiency of energy and some nutrients utilization), provide high daily gains in spite of possible slight decreases of dry matter intake (especially in high concentrate rations). This is important especially for young animals that are intensively growing, and have increased needs in energy and nutrients. U radu je razmatran značaj termičke obrade žitarica i njihovog uključivanja u obroke za podmladak goveda. Ukazano je na efekat korišćenja termički tretiranih hraniva u ishrani podmlatka goveda u pogledu poboljšanja njihovih proizvodnih performansi, pre svega kroz poboljšanje iskoristivosti i usvojivosti pojedinih hranljivih materija i energije. Ovim putem se kroz povećanje sadržaja lako dostupne energije u obroku, postiže pre svega intenziviranje procesa fermentacije i mikrobijalne sinteze u buragu, povećava se dotok mikrobijalnog proteina u duodenum, kao i postruminalna svarljivost skroba. Na ovaj način se i pored eventualnog smanjenja dnevnog konzumiranja suve materije obroka (a što je naročito izraženo u visokokoncentrovanim obrocima), usled veće svarljivosti ukupne organske materije obroka, i bolje konverzije hrane (efikasnijeg iskorišćavanja energije i hranljivih materija) obezbeđuju visoki dnevni prirasti. Ovo je posebno značajno za mlada grla koja intenzivno rastu, i koja imaju izražene potrebe u energiji i pojedinim hranljivim materijama.

U radu je obrađen pregled tridesetogodišnjih mikotoksikoloških istraživanja u uskladištenom kukuruzu i žitaricama u Hrvatskoj. Mikološka kontaminacija (1972-2001) u skladištima individualnih proizvođača, silosima i krmnim smjesama, prikazana je s osvrtom na nalaze u području Endemske nefropatije (okolica Slavonskog Broda). Ukupna kontaminacija producentima mikotoksina u korelaciji je s nalazima dominantnih skladišnih vrsta plijesni s izrazitim povećanjem kontaminacije u tzv. ?kišnim godinama? i u razdoblju Domovinskog rata (povećanje 14.5%). Najučestaliji mikotoksini u uskladištenim žitaricama su OTA (0.01-68.9 mg/kg), F-2 (0.01-275.8 mg/kg), DON (0.002-85.3 mg/kg), T-2 (0.001-20.5 mg/kg) , DAS (0.33-60 mg/kg), HT-2 (3.2-31.2 mg/kg) i NIV (0.008-4.0 mg/kg). Ukupni mikotoksikološki rizik u zavisnosti je s tehnologijom pospremanja i čuvanja uroda, a posljedice intoksikacije ne nanose štete samo u patologiji ili gubicima u animalnoj proizvodnji, već putem rezidua mikotoksina u hrani utječu i na zdravlje ljudi.

U proteklih 20 godina ispitivan je toksinogeni potencijal Aspergillus, Penicillium i Fusarium vrsta koje su se javljale kao učestali kontaminanti uzoraka hrane (suhomesnati proizvodi, kukuruz i druge žitarice, grah, jabuke), koji su sakupljani u području endemske nefropatije (EN) i non-EN u Hrvatskoj. Tvorba okratoksina A (OTA), aflatoksina (AFB1, B2, G1 i G2) i ciklopijazonične kiseline (CPA), ispitivana je u Aspergillus vrsta ; citrinina (CTN) u Penicillium expansum ; fumonizina B1, zearalenona (ZEN), deoksinivalenola (DON) diacetoksiscirpenola (DAS) i T-2 toksina u Fusarium vrsta, postupkom biosinteze na tekućem (YES-bujon) i/ili krutom supstratu (pšenica s 40% vlage). U ekstraktima iz biosinteza navedeni mikotoksini su dokazivani polukvantitativno metodama tankoslojne kromatografije (TLC). U razdoblju od 1980. do 1997. Aspergillus vrste (A. ochraceus, A. flavus, A. parasiticus) su s visokom učestalošću utvrđene u uzorcima suhomesnatih proizvoda, uskladištenim žitaricama i grahu (59-70%). Ispitivanjem toksinogenog potencijala A. ochraceus (N=227) dokazana je tvorba OTA u 41.5% sojeva izoliranih iz suhomesnatih proizvoda (0.07-240.0 mg/kg). Maksimalne koncentracije OTA tvorili su sojevi izolirani iz uzoraka s područja EN. Od ukupno 227 sojeva A. flavus i A. parasiticus većinom izoliranih iz suhomesnatih proizvoda, 9.6% tvorilo je AFB1 (0.0-240.0 mg/kg), 3.5% AFG1 (0.8-450.0 mg/kg) te 0.88% AFB2 (20.0-34.5 mg/kg) i AFG2 (10.4-60.0 mg/kg). Među aflatoksinogenim sojevima 0.88% tvorilo je sva četiri toksina, dok je 1.7% tvorilo AFB1 i AFG1, odnosno AFB1 i AFB2. Tvorba CPA dokazana je u 5.2% sojeva (0.5-30 mg/kg) pri čemu nisu utvrđeni multitoksinogeni sojevi (1, 2, 3, 4). Uzorci jabuka s vidljivim znacima truljenja sakupljani su tijekom 1997. (N=100) u non-EN području. Pri tom je utvrđena relativno visoka učestalost Penicillium vrsta (40%) među kojima je dominirala P. expansum (78%). Od ukupno 29 sojeva ove vrste 38% je tvorilo CTN (0.07-9 mg/L) (5). U posljednjih 6 godina sakupljani su uzorci kukuruza prezimjelog u polju i uskladištenog u domaćinstvima na području EN i non-EN (N=384) te je dokazana visoka učestalost Fusarium vrsta (70%). Među fuzarijama je dominirala F. verticillioides (=moniliforme) (40%), dok su ostale detektirane fuzarije (F. graminearum, F. sporotrichoides i F. tricinctum) bile zastupljene s oko 10 %. Od ukupno 93 soja F. verticillioides 90% tvorilo je FB1 (48-1320 mg/L) od čega je 3.2% tvorilo FB1 i ZEN (3.8-70 mg/L). Tvorba ZEN dokazana je i u 14.8% sojeva F. graminearum (60-180 mg/kg) dok je tvorba T-2 utvrđena samo u 3.2% sojeva F. tricinctum (21.5 mg/kg) (6, 7). Rezultati ukazuju na visoku učestalost fumonizinotoksinogenih sojeva F. verticillioides što je u skladu s nalazima ovog mikotoksina u 95% uzoraka s područja EN i non-EN (8). Dokazivanje stupnja toksinogenosti sojeva plijesni u laboratorijskih uvjetima dokazuje učestalost toksinogenih sojeva u različitih vrsta plijesni. Ova činjenica upućuje na procjenu nalaza plijesni u određenom supstratu, a time i objektivno sagledavanje mikotoksikološkog rizika obzirom na nalaz jakih producenata u hrani. 1. Cvetnić Z, Pepeljnjak S (1986) Distribution and finding of toxigenic kinds of mould in smoked meat products. Veterinarski Arhiv, 56, 75-82. 2. Cvetnić Z, Pepeljnjak S (1990) Ochratoxinogenicity of Aspergillus ochraceus strains from nephropathic and non-nephropatic areas in Yugoslavia. Mycopathologia, 110, 93-99. 3. Cvetnić Z, Pepeljnjak S (1995) Aflatoxin producing potential of Aspergillus flavus and Aspergillus parasiticus isolated from samples of smoked driet-meat. Die Nahrung, 39, 302-307. 4. Cvetnić Z, Pepeljnjak S (1998) Production of cyclopiazonic acid aflatoxinogenic and non aflatoxinogenic strains of Aspergilus flavus. Die Nahrung, 42, 321-323. 5. Pepeljnjak S, Šegvić M, Ožegović L (2002) Citrininotoxinogenicity of Penicillium spp. isolated from decaying apples. Brazilian Journal of Microbiology, 33, 134-137. 6. Šegvić M, Pepeljnjak S (2003) Distribution and fumonisin B1 production capacity of Fusarium moniliforme isolated from corn in Croatia. Periodicum Biologorum, 105, 275-279. 7. Cvetnić Z, Pepeljnjak S, Šegvić M (2004) Toxinogenic potency of Fusarium species isolated from non-harvested maize. CROTOX 2004, 26-29.05 Plitvička jezera, Hravtska, P17. 8. Jurjević Ž, Solfrizzo M, Cvjetković B, Avantaggiato G, Visconti A (1999) Ochratoxin A and fumonisins (B1 and B2) in maize from Balcan nephropathy endemic and non endemic areas of Croatia. Mycotoxin Research, 15, 67-80.

Several components found in cereals have known potential for reducing risk of cardiovascular disease, cancer, diabetes, and other diseases. Refining generally reduces the content of these important disease-preventing nutrients and bioprotective substances. The objective of present work was to determine the daily dietary intake of cereal products in an adult urban sample in eastern Croatia. The investigation was performed during August and September with 45 participants (28 women and 17 men). A food frequency questionnaire was used to obtain data on intake of cereal products. The mean daily intake of cereals for all subjects was 290 g/day (287 g/day for women ; 294 g/day for men). Of the total energy intake, 30 % was provided by this food group. Bread was the greatest contributor to cereal intake (72 %), with about half of the amount as white bread. Major sources of whole grains were breads and breakfast cereals, and average consumption of whole grains was less than currently recommended intake of 3 servings per day. Increasing variety and availability of tasty whole grain products could lead to greater consumption levels, with favorable public health impact.

Rad opisuje metode i rezultate određivanja ohratoksina A u žitaricama

Istaknuti su problemi koje u poljoprivrednoj i animalnoj proizvodnji izazivaju mikotoksini kao čimbenici zagađenja žitarica.

Pea and vetch production at one's own farm, as well as its preparation and usage in feeding the cattle in all plant states and form (forage, silage hay, dry or silage grain), as a pure stand or mixed with cereals, is a program of a special importance that was begun at a Yugoslav symposium in 1984. New knowledge's on pea conservation and thermic processing cause its wide application in feeding all cattle species and categories. Pea (forage and grain) and vetch (forage) mixed with cereals, soybean, alfalfa and maize are nutrients for all cattle categories and can be produced at all farms and can be the most economic nutrients. Proizvodnja graška i grahorice na sopstvenom gazdinstvu, spremanje i korišćenje u ishrani stoke u svim stanjima i oblicima biljke (zelena krma silaža, seno, zrno suvo i silirano) čista i iz smeši sa žitaricama je program od posebnog značaja započet još 1984. godine na I jugoslovenskom savetovanju u Novom Sadu. Nova saznanja u konzervisanju i termičkoj obradi zrna otvaraju širu primenu u ishrani svih vrsta i kategorija stoke. Graško-vi (krma i zrno) i grahorica (krma) u smeši sa žitaricama, sojom, lucerkom i kukuruzom su hraniva za sve kategorije stoke koji se mogu proizvoditi na svakom gazdinstvu te biti najekonomičnija stočna hrana.

Tripsi ili resičari su homogena grupa malih kukca veličine 0, 5 - 2 mm, s karakterističnim krilima na kijima s enalazi slaba nervatura a krila su obrasla resama. Polifagni su i hrane se u prvom redu nektarom i biljnim sokovima različitih biljaka, gdje izazivaju oštećenja na lišću, cvjetovima i plodovima. Imaju usni ustroj za bodenje i sisanje. Do danas je opisano oko 5 000 vrsta, među kojima se nalaze i značajni ekonomski štetnici, manji broj vrsta su predatori. Pojedini tripsi na biljkama izazivaju gale te prenosite viruse. Sisanjem biljnih sokova dovode do sušenja i žučenja lišća, stvaraju se deformacije te biljka može i propasti. Na žitaricama stvaraju štura zrna, a posljedica je smanjenje prinosa. Podjeljeni su u dva podrida: Terebrantia čije ženke imaju srpoliku leglicu kojom ulažu jaja u biljku, na krilima imaju najmanje jednu žilu koja dopier do vrha krila. Tripsi iz podred Tubulifera su čvrstog i snažnog tijela. na krilima nemaju žilu, a ženka nema leglicu nego slobodno odlaže jaja u gomilicama na biljku. Razmnožavaju se većinom partenogenetski jer su mužjaci vrlo rijetki ili nisu poznati. Većina prezimi kao odlasli kukac, a rjeđe kao ličinka.. Istraživanjima faune tripsa u Hrvatskoj tijekom 1994 do 1996. na žitaricama su utvrđene slijedeće vrste: Na pšenici su utvrđeni tripsi iz porodica Thripide i Phlaeothripidae a vrste su: Aptinothrips rufus (Haliday, 1836.) ; A. stylifer Trybom, 1894. ; Frankliniella intonsa (Trybom, 1895.) ; Limothrips cerealium Haliday, 1836. ; L. denticornis (Haliday, 1836.) ; Stenothrips graminum Uzel, 1895. ; Thrips major Uzel, 1895. ; T. tabaci Lindeman, 1888. ; Cephalothrips monilicornis (O.M.Reuter, 1880.) ; Haplothrips aculeatus (Fabricius, 1803.) ; H. minutus (Uzel, 1895.) ; H. setiger Priesner, 1921. i Liothrips vaneeckei Priesner, 1920. Na ječmu su također utvrđene vrste iz porodice Thripidae i Phlaeothripidae:Limothrips denticornis (Haliday, 1836.) i Haplothrips minutus (Uzel, 1895.). Na zobi su utvrđene vrste iz porodica Aeolothripidae, Thripidae i Phlaeothripidae: Limothrips cerealium Haliday, 1836. ; Liothrips vaneeckei Priesner, 1920. ; Haplothrips aculeatus (Fabricius, 1803.) i H. minutus (Uzel, 1895.). Na kukuruzu su determinirane vrste iz porodica Aeolothripidae, Thripidae i Phlaeothripidae: Aeolothrips intermedius Bagnall, 1934. ; A. eriae Bagnall, 1920, te iz porodice Thripidae rod Franklinella s vrstama Frankliniella intonsa (Trybom, 1895.) ; F. pallida (Uzel, 1895.) i F. tenuicornis (Uzel, 1895.) ; iz roda Chirothrips utvrđena je vrsta C. manicatus Haliday, 1836., iz roda Ceratothrips vrsta C. ericae (Haliday, 1836.), te po jedna vrsta iz roda Oxythrips O. bicolor (O.M. Reuter, 1879.) i roda Thrips vrsta T. tabaci Lindeman, 1888. Iz porodice Phlaeothripidae utvrđene su vrste: Cephalothrips monilicornis (O.M.Reuter, 1880.) ; Liothrips vaneeckei Priesner, 1920. ; i iz roda Haplothrips vrste Haplothrips aculeatus (Fabricius, 1803) i H. minutus (Uzel, 1895.). Od svih determiniranih vrsta, jedna vrsta pripada grupi predatora a sve ostale vrste hrane se na različitim dijelovima žitarica.

Kao i većini drugih kultura korovi strnim žitaricama nanose velike direktne štete oduzimajući im hranjiva, vodu, svjetlo, prostor nad i pod površinom tla, te tako znatno utječu na prirod. Koliko će biti umanjen prirod zbog zakorovljenosti, jasno je da će ovisiti o vrsti korova i njihovu broju, o agroekološkim uvjetima uzgoja kulture te prije svega o mjerama borbe koje provodimo. Osim izravnog utjecaja na prirod, korovi indirektno štete jer: otežavaju žetvu, umanjuju vrijednost proizvodu, izazivaju dermatitis i alergiju kod ljudi i životinja, izazivaju trovanje stoke i stočnih proizvoda, pojedine vrste paraziti su kultiviranih vrsta, štetni su i na nepoljoprivrednim površinama, mnogi su domaćini značajnim bolestima i štetnicima kultiviranog bilja, povećavaju troškove proizvodnje kako strnih žitarica tako i drugih kultura. Borba protiv korova i njihovo suzbijanje opća je potreba i čovjek je provodi još otkad je organizirano počeo uzgajati kultivirano bilje. Stoga ne iznenađuje činjenica da je čovjek kroz povijest, utrošio više ljudskog rada na okopavanje korova nego na sve druge poslove zajedno.

Pri Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo 1995. godine osnovan je tehnički odbor DZNM/TO 34, Poljoprivredni i prehrambeni proizvodi. Ovaj odbor ima jednu radnu skupinu i 17 pododbora. Jedan od pododbora DZNM/TO 34/PO 4, Žito i proizvodi od žita, prati rad međunarodnog pododbora ISO/TC 34/SC 4, Ceerals and pulses i europskog odbora CEN/TC 338, Cereals and cereal products. U rad pododbora DZNM/TO 34/PO 4 uključeno je 9 stručnjaka koji predstavljaju zainteresirane strane. Do sada je ovaj pododbor od postojeće 52 međunarodne norme prihvatio 45, od čega je 9 norma prevedeno na hrvatski jezik. Među njima je i norma rječnik za ovo područje HRN ISO 5527:1999, Žitarice – Rječnik.

Mikološkom analizom uzoraka kukuruza (22) (22)utvrđena je dominacija Rhizopus sp. (82%), Mucor (36, 3%) i Penicillium (27, 3%). Ispitivanjem aflatoksinogenosti sojeva Rhizopus sp. nije dokazana tvorba aflatoksina.

Učestala primjena herbicida neminovno dovodi do promjena u zastupljenosti i brojnosti pojedinih korovnih vrsta u ukupnoj populaciji koja se javlja u pojedinim kulturama. Obradom podataka dobivenih botaničkom analizom poljskih pokusa provedenim u strnim žitaricama tijekom petnaestogodišnjeg razdoblja (1985.-2000.) ustanovit će se najdominantnije korovne vrste.

Mikološkom analizom žitarica i uljarica utvrđena je dominacija Aspergillus (63, 3%), Alternaria (46, 6%), Rhizopus (36, 6%) i Penicillium (20 %) vrsta. Među aspergilama najučestalije su bile vrste A. flavus i A. ochraceus. Dokazana je tvorba aflatoksina G1 kod 2/14 sojeva A. favus u koncentracijama 16, 5 mg/L i 25 mg/L. Toksikološkom analizom uzoraka žitarica i uljarica dokazan je okratoksina u 23, 3% uzoraka u rasponu koncentracija od 0, 004-0, 160 mg/kg.

U radu je obrađen pregled tridesetogodišnjih mikotoksikoloških istraživanja u uskladištenom kukuruzu i žitaricama u Hrvatskoj. Mikološka kontaminacija (1972-2001) u skladištima individualnih proizvođača, silosima i krmnim smjesama, prikazana je s osvrtom na situaciju u području Endemske nefropatije (okolica Slavonskog Broda). Ukupna kontaminacija producentima mikotoksina u korelaciji je s nalazima dominantnih skladišnih vrsta plijesni s izrazitim povećanjem u tzv. "kišnim godinama" i u razdoblju Domovinskog rata (povećanje 14.5%). Najučestaliji mikotoksini u uskladištenim žitaricama su OTA (0.01-68.9 mg/kg), F-2 (0.01-275.8 mg/kg), DON (0.002-85.3 mg/kg), T-2 (0.001-20.5 mg/kg) , DAS (0.33-60 mg/kg), HT-2 (3.2-31.2 mg/kg) i NIV (0.008-4.0 mg/kg). Ukupni mikotoksikološki rizik u zavisnosti je s tehnologijom pospremanja i čuvanja uroda, a posljedice intoksikacije ne nanose štete samo u patologiji u animalnoj proizvodnji, već putem hrane utječu i na zdravlje ljudi.

Danas je većina turista dobro upoznata sa principima pravilne uravnotežene prehrane i veliku pozornost obraća činjenici gdje, kada, kako i zašto konzumira određenu vrstu hrane. Razlozi takve osvještenosti su dvojaki; prvo u stalnom su porastu pojave kroničnih nezaraznih bolesti (ateroskleroza, dijabetes, hipertenzija, pretilost i sl.), a s kojima turisti već dolaze i žele ih imati pod kontrolom. Poznata je veza tih bolesti i nepravlinih prehrambenih i životnih navika. Osim toga, različiti mediji svakodnevno prezentiraju informacije vezane uz rizike nepravilne prehrane. Zbog navedenog neophodno je u okviru ponude hrane turistima što više pratiti nutricionostičke trendove neprekidno usklađujući ponudu hrane sa potrebama i zahtjevima gostiju. Pritom kod odabira namirnica osim njihove nutritivne vrijednosti, pažnju treba posvetiti i njihovom porijeklu i uvjetima uzgoja, načinu pripreme te zastupljenosti namirnica namijenjenih populacijama sa posebnih prehrambenim potrebama. Cilj rada je istaknuti prednosti namirnica iz kontinentalnog dijela Hrvatske te njihov potencijal u unapređivanju turističke ponude.

Poznavajući pozitivan učinak toplinske obrade na hranjivu vrijednost tretiranih krmiva, provedeno je istraživanje usporedbe tri različita postupka toplinske obrade žitarica u smjesama tovnih pilića, i njihovog utjecaja na proizvodne pokazatelje. Postupci toplinske obrade su se odnosili na mikroniziranje, ekstrudiranje i tostiranje. Praćeni prirast tjelesne mase, konverzija hrane i dnevna potrošnja hrane pokazali su bolje vrijednosti kod pilića pokusnih skupina, u odnosu na kontrolnu. Od pokusnih skupina najbolje vrijednosti zabilježene su pokusnoj skupini I gdje je primijenjen postupak mikronizacije. Pozitivan učinak ispitivanih postupaka toplinske obrade opravdava daljnju uporabu istih postupaka i u hrani tovnih pilića.

Proizvodnja ugljikohidrata (u 1000 metričkih tona)u svijetu i Hrvatskoj praćena je preko žitarica(pšenica, ječam, kukuruz, proso, sijerak), škrobastih korijenastih plodova(krumpir, kasava), voća (citrusi, banane, jabuke, kruške i povrća (rajčica, luk i dr.)i to u 1997. i 1999. godini prema vlastitoj proizvodnji i ukupnoj potrošnji. Potrošnja je praćena od 1993 do 1999. godine za iste proizvode uz doddatak potrošnje sladila (šećer i med) i iskazana je u kg/po stanovniku godišnje. Raspravlja se o potrošnji namirnica s obzirom na svjetski i europski prosjek.

Općenito gledano, korovi koji se javljaju u nekoj kulturi redovito su posljedicom rada iz predhodnih godina. Naime, agrotehničke mjere od kojih prvenstveno plodored, uzgojne mjere i mjere zaštite direktno utječu na broj vrsta korova, broj jedinki neke vrste po jedinici površine i na sastav korovne flore. Stoga narod ne kaže uzalud "jednu godinu sjeme, deset godina korov". Što su ustvari korovi? Postoji više različitih definicija. Za ovu prigodu navest ćemo dvije. Korov je biljka protiv volje čovjeka. Ili: korov je biljka na neželjenom mjestu. Prva definicija kaže da je korov biljka koja je sposobna prilagoditi se čovjeku protiv njgove volje. Naime, uzgajajući neku kulturu čovjek nastoji udovoljiti svim njenim zahtjevima. Njegujući kulturu, nesvjesno udovoljava i mnogim neželjenim biljnim vrstama (korovima) koje zbog svojih osobina uglavnom nadvladaju kulture. Sve strne žitarice pripadaju skupini kultura gustog sklopa. U našem uzgojnom području sjetva pšenice, ječma, raži i tritikalea se obavlja uglavnom u jesen. Zob ali i ječam i pšenicu sijemo i u proljeće. Shodno roku sjetve strne žitarice bit će zakorovljene uglavnom ozimim korovima odnosno bit će zastupljene korovne vrste koje mogu prezimjeti u našem klimatu. Osobina ozimih korovnih vrsta jest da osim u jesen mogu nicati i u proljeće. U kojem će razdoblju ponići veći postotak neke korovne vrste, prvenstveno ovisi o vremenu i načinu pripreme tla za sjetvu, roku sjetve i klimatskim prilikama (vlaga i temperatura) koje će uslijediti nakon sjetve. Osim određenim agrotehničkim mjerama korove u strnim žitaricama najčešće suzbijamo kemijskim mjerama odnosno herbicidima.