Search

Pojavom globalizacije pojavili su se novi komunikacijski obrasci tržišne komunikacije koja je u osnovi promijenila način na koji se tvrtke obraćaju svojim publikama. Zahvaljujući digitalnim kanalima komunikacije tvrtke stoga dobivaju potencijal za utjecaj na globalnom tržištu neovisno o tvojoj teritorijalnoj prisutnosti. Ipak, digitalni kanali za tržišnu komunikaciju svoj povećani tržišni utjecaj ne postižu jednako među publikama svih dobnih skupina. Ovaj diplomski rad istražuje različite utjecaje digitalne tržišne komunikacije u odnosu na tradicionalnu tržišnu komunikaciju na percipiranu tržišnu vrijednost marke start-upa Zizoo. Rad prikazuje analizu postojeće literature iz područja digitalne i tradicionalne tržišne komunikacije marki te literature vezane za percipiranu tržišnu vrijednost marke i geopolitičke promjene povezane s de-teritorijalizacijom moći. Kao rezultat analize postojećih radova iz područja, nastao je i ovaj rad koji se bavi razlikama u digitalnoj i tradicionalnoj tržišnoj komunikaciji te de-teritorijalizacijom moći na konkretnom primjeru austrijskog start-upa Zizoo. U istraživanju je korištena kvantitativna metoda ankete, a dobiveni rezultati prikazuju razlike u percipiranoj tržišnoj vrijednosti marke Zizoo na temelju digitalne ili tradicionalne tržišne komunikacije između mlađe i starije populacije. Rezultati pokazuju veću sklonost mlađe populacije prema digitalnoj tržišnoj komunikaciji tvrtke u odnosu na stariju populaciju., Globalization created new communication patterns that penetrated the world of digital marketing communication which inevitably changed the ways in which brands communicate with their customers. Consequently, brands gained more potential influence in the global market which gave birth to the new phenomenon of deterritorialization of power. The present research explores different effects of digital and traditional marketing communication on the brand equity of Zizoo, Austrian startup specialized in offering touristic boat rental services. The present research displays relevant findings from the previously conducted researches and offers conclusions based on the hypotheses that were empirically tested via quantitative survey method. The results showcase a trend of younger costumers being more prone to rate brand equity higher when approached by brands via digital marketing communication tools in comparison to older customers.

S razvojem interneta, digitalnih kamera i pametnih telefona, dijeljenje svakodnevice virtualno postao je važan trend. Ovo istraživanje teži dubljem, osobnijem razumijevanju kako se žene u dobi od 20 do 30 godina prezentiraju kroz fotografije na društvenoj mreži Instagram. Kroz polu-strukturirane intervjue, aktivnosti objavljivanja i fotografiranja analizirane su kroz teoretski okvir dramaturgije sociologa Ervinga Goffmana predstavljenog u knjizi „Prezentacija sebe u svakodnevnom životu“. Rezultati istraživanja otkrili su da žene teže kontroliranju persone koju stvaraju online, imajući na umu da žele izgledati lijepo i privlačno s određenom količinom autentičnosti. Ovo su postizale kroz isticanje određenih dijelova izgleda uz pomoć šminke, alata za manipulaciju fotografija i virtualnim aplikacijama za uređivanje. Selektivno poboljšavanje nekih obilježja i sakrivanje drugih potvrđuje ključnu premisu Goffmanovog teoretskog koncepta – upravljanje dojmova. Ovo istraživanje otkriva manipulaciju, kompleksnost i nesigurnost iza fotografija prikazanim na društvenoj mreži Instagram te zaključuje da su Goffmanovi okviri interpersonalne komunikacije primjenjivi i u online svijetu., Following the development of the Internet, digital cameras, and smartphones, sharing your everyday life virtually has become an important trend. This study aims for a deeper, more personal understanding of how women in the age of 20-30 present themselves through photographs on the social network Instagram. Through semi-structured interviews, the activities of posting and photographing have been analyzed through the theoretical dramaturgical framework of Erving Goffman, presented in the book The presentation of self in everyday life. The results of the study have shown that women tend to control the persona they create online, having in mind that they aim to look beautiful and attractive, portraying a dose of authenticity. They achieved this by highlighting certain aspects with the help of makeup, photo manipulation tools, and virtual beautifying applications. This selective enhancement of some features and purposeful hiding of others confirms Goffman's key theoretical premise – impression management. This study discovers manipulation, complexity, and insecurity behind photographs shown on the social network Instagram and concludes that Goffman's frameworks of interpersonal communication are applicable in the online world as well.

Diplomski rad Influenceri u javnom diskursu: Analiza medijskih i korisničkih sadržaja o Influencerima pisan je u cilju istraživanja načina na koji javnost kojoj su sadržaji influencera namijenjeni, ali i mediji definiraju što su to influenceri i koja je njihova uloga. U ovom radu, javnost predstavljaju korisnici društvene mreže Instagram koji su ujedno i pratitelji Instagram profila influencera, a u fokusu su bili njihovi komentari i reakcije. Nadalje, kako bi sagledali način na koji mediji percipiraju influencere, analizirali smo tri najpopularnija online portala u Hrvatskoj. Istraživački rezultati na temelju medijskih i korisničkih sadržaja pokazuju kako je, osim interakcije između influencera i korisnika društvene mreže Instagram, vrlo važna i interakcija između medija i influencera., This thesis titled Influencers in Public Discourse: An analysis of Media and user-generated content about Influencers was written with the purpose of discovering the way the public to whom Influencer’s contents are intended, but also the media defines who are Influencers. In this thesis, the public implies the users of the social network Instagram who are also followers of Influencers Instagram profiles. On the other hand, to discover how media defines Influencers, we analyzed the three most popular online portals in Croatia. The research results show that, besides the interaction between Influencers and social users, the interaction between media and Influencers is also really important.

Cilj samog rada je utvrditi na koji način su hrvatski mainstream mediji prezentirali feministički aktivizam kroz pisanje o inicijativi #spasime u 2019. godini, posljedično kreirajući sliku o feminističkom aktivizmu i obiteljskom nasilju u hrvatskoj javnosti. Polazišna točka rada bio je pregled feminizma i njegovog medijskog predstavljanja, a kasnije se u radu dodatno fokusiralo na prosvjed kojeg su organizirale hrvatske feministkinje iz incijative #spasime. Metoda koja je koristi u radu je kritička analiza diskursa i kroz nju se utvrđuje kako su hrvatski mediji pokušali formirati javni diskurs o temi u kojoj je izražen ideološki pokret, feminizam, koji ukazuje na društvenu nejednakost između muškaraca i žena. Feministkinje diljem svijet imale su vodeću ulogu u tome da se problem obiteljskog nasilja stavi na dnevni red. Feministkinje su radile na zaštiti i ohrabrivanju žena, otvarale su skloništa za zlostavljane žene i njihovu djecu. Pokušale su izmijeniti zakone, boreći se da postojeći zakoni postanu pravovaljani. Tako je i inicijativa #spasime bila ta koja je zahtijevala zakonodavne izmjene i izmjene provedbene prakse, te međuresornu suradnju na prevenciji i dodatnu edukaciju službenika i djelatnika koji u svome radu dolaze u doticaj s djecom i žrtvama nasilja. Ovaj rad analizira članke na portalima koji su izvještavali o prosvjedu kojeg je organizitala inicijativa #spasime. Svi njihovi zahtjevi u medijima su predstavljeni bez osude ili cenzuriranja. No posve je izostavljeno bilokakvo spominjanje feminizma. Društveni problem obiteljskog nasilja u medijskim tekstovima uopće se ne dovodi u vezu s feminizmom., The goal of the thesis is to determine how did Croatian mainstream media present feminist activism through writing about movement #spasime in 2019., consequently creating an image of feminist activism and domestic violence in the Croatian public. The starting point of this thesis was an overview of feminism and his portrayal in the media, then later the focus was specified on a protest organized by Croatian feminists gathered in the #spasime movement. The method used in this thesis was critical discourse analysis and it was determent how Croatian media tried to form public discourse on a subject in which ideological movement known as feminism is expressed, which points out the social inequality of the sexes. Feminists all over the world had a leading role in putting the issue of domestic violence on the public agenda. Feminists worked on protecting and encouraging women, opening shelters for women who suffered from domestic abuse and their children. They tried to change the laws and they fought to make existing laws valid. In the same way, movement #spasime was the one who demanded legislative changes and changes in implementation practices, as well as interdepartmental cooperation on prevention and additional education of officials and employees who come into contact with children and victims of domestic violence in their line of work. This thesis analyzes digital media articles that reported on the protest which was organized by the movement #spasime. All of their requests were presented in the media without judgment or censorship, but any mention of feminism is completely omitted. The societal problem of domestic violence in media texts has nothing to do with feminism.

Ovaj rad istražuje populizam kao stil komunikacije te prisutnost populizma kao stila komunikacije unutar izborne kampanje za predsjednika u 2019. godini. Prema nizozemskom politologu i tvorcu suvremenog populizma, Casu Muddeu, populizam jest ideologija koja podrazumijeva društvo podijeljeno na „obične ljudi“ i na „korumpiranu elitu“. To je, također, ideologija koja tvrdi da bi politika trebala biti izraz opće volje naroda. Populizam možemo promatrati kroz nekoliko glavnih pristupa, među kojima se nalaze - populizam kao ideologija, populizam kao komunikacijski stil i politička logika. Metoda korištena u ovom istraživanju jest kvantitativna analiza sadržaja, a njome je potvrđena hipoteza, da je komunikacija svih triju kandidata za predsjednika (Kolinda Grabar-Kitarović, Miroslav Škoro, Zoran Milanović) populistička komunikacija, prema teoriji populizma kao stila komunikacije. Svi navedeni kandidati za predsjednika koristili su se barem jednom odrednicom populizma, što je dovoljno da bi se utvrdila prisutnost populizma kao stila komunikacije. Kandidati su se u posljednjim izbornim skupovima i/ili na sučeljavanju služili „praznim označiteljima“, spominjali su „opasne druge“ i/ili su se pozitivno referirali na „narod“, a negativno na elite što potvrđuje i prisutnost antielitizma kao jedne od glavnih odrednica populizma., This paper explores populism as a style of communication and the presence of populism as a style of communication within the 2019 presidential election campaign. According to the Dutch political scientist and creator of modern populism, Cas Mudde, populism is an ideology that implies a society divided into „ordinary people“ and a „corrupt elite“. It is also an ideology that argues that politics should be an expression of the general will of the people. We can observe populism through several main approaches, among which are - populism as an ideology, populism as a communication style and political logic. The method used in this research is a quantitative content analysis, and it confirms the hypothesis that the communication of all three presidential candidates (Kolinda Grabar-Kitarović, Miroslav Škoro, Zoran Milanović) is populist communication, according to the theory of populism as a style of communication. All of the above presidential candidates used at least one determinant of populism, which is sufficient to establish the presence of populism as a style of communication. In the last election rallies and/or confrontations, the candidates used „empty markers“, mentioned „dangerous others“ and/or referred positively to the „people“ and negatively to the elites, which confirms the presence of anti-elitism as one of the main determinants of populism.

Pojam lažnih vijesti nije nov i većini ljudi nije nepoznat, međutim u posljednje vrijeme sve se češće koristi u medijskom diskursu i na društvenim mrežama. Također, lažne vijesti postale su tema izrazito zanimljiva za istraživanje. U ovome radu cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost percepcije lažnih vijesti s povjerenjem studenata Sveučilišta u Zagrebu u medije te postoji li povezanost navika informiranja studenata Sveučilišta u Zagrebu s njihovim povjerenjem u medije. Istraživanje je pokazalo kako u slučaju korištenja tradicionalnih medija u svrhu informiranja i povjerenja u tradicionalne medije postoji pozitivna korelacija. Također, pokazalo je kako postoji povezanost percepcije lažnih vijesti s povjerenjem u medije studenata Sveučilišta u Zagrebu na način da je percepcija lažnih vijesti jedan od prediktora povjerenja u medije. Istraživanje je također pokazalo kako su studenti Sveučilišta u Zagrebu svjesni toga da su izloženi lažnim vijestima na medijima, posebice kada su online mediji u pitanju jer smatraju da oni sadrže više lažnog sadržaja. Svaka informacija na internetu se ne može kontrolirati, ali utjecaj i širenje lažnih vijesti može se smanjiti kritičkim promišljanjem i jačanjem medijske pismenosti korisnika interneta., The concept of fake news for the majority of people around the world is not new. It's increasingly used in media discussions and on social networks. Also, fake news has become a particularly interesting topic for research. The aim of the research is to determine whether there is a connection between the perception of fake news and media trust. Also, whether there is a connection between media consumption habits and media trust among students at the University of Zagreb. The research showed a positive correlation in the case of using traditional media for the purpose of informing and trusting traditional media. It also showed a connection between the perception of fake news and media trust among students at the University of Zagreb, in a way that the perception of fake news is one of the forecasters of media trust. The results of the research also showed that students at the University of Zagreb are aware of the exposure to fake news in the media, especially when it comes to online media because they believe it contains more fake content. Not all information on the internet can be controlled, but the impact and distribution of fake news can be reduced by critical reflection and strengthening the media literacy of internet users.

Kroz brojne znanstvene radove provlačila se teza utjecaja medijskog sadržaja na publike. U središtu takvih istraživanja često su bili i članci crne kronike. Novinare se nerijetko optuživalo za senzacionalizam i iskrivljavanje stvarnosti kako bi njihovi članci bili što čitaniji, a samim time i profitabilniji. Ovaj rad pokušao je objasniti kako traumatični događaji kojima novinari crne kronike svjedoče, kao i njihovo profesionalno okruženje, utječu na konstrukciju društvene stvarnosti novinara. U istraživanju je sudjelovalo deset novinara crne kronike iz Večernjeg lista i 24sata koji rade na terenu, UGC-u ili portalu. Metodom polustrukturiranih intervjua, ispitanici su navodili kako traumatični događaji utječu na njihov profesionalni, ali i privatni život. Istraživanje je pokazalo stvari koje ispitanici doživljavaju emocionalno teškima utječe na način na koji će odraditi svoj posao te će ga napraviti u skladu s vlastitom konstrukcijom društvene stvarnosti. Kod mlađih ispitanika je zabilježeno i da njihov posao utječe na konstrukciju društvene stvarnosti što se tiče njihovog privatnog života pa je tako dvoje ispitanika navelo da strahuju da im se nešto loše ne dogodi (primjerice prometna nesreća). Većina mlađih ispitanika naveli su da često prate medije u slobodno vrijeme i da se ponekad uključuju u rad redakcije čak i kada nisu na poslu, no ipak smatraju kako posao ne utječe na njihov privatni život. Istraživanje je također pokazalo da dojam koji ispitanici imaju o sigurnosti u Hrvatskoj je rezultat njihove konstrukcije društvene stvarnosti jer se ona temelji na njihovim iskustvima. Ipak, ispitanici su dojam da je Hrvatska opasna zemlja „prepravljali“ pozivajući se na usporedbe s drugim državama i statističkim podacima., The thesis of the influence of media content on audiences has been passed through numerous scientific papers. Articles of the crime news were often at the center of such research. Journalists were often accused of sensationalism and distortion of reality in order to make their articles as readable as possible, and thus more profitable. This paper attempts to explain how the traumatic events witnessed by journalists, as well as their professional environment, affect the construction of journalists’ social reality. Ten journalists from Večernji list and 24sata who work in the field, UGC or portal participated in the research. Using the method of semi-structured interviews, respondents stated how traumatic events affect their professional, as well as private lives. The research showed that things that respondents find emotionally difficult affect the way they will do their job and will do it in accordance with their own construction of social reality. Younger respondents also noted that their work affects the construction of social reality in terms of their private lives, so the two respondents stated that they fear that something bad will happen to them (for example, a car accident). Most of the younger respondents stated that they often follow the media in their free time and that they sometimes get involved in the work of the newsroom even when they are not at work, but they still think that work does not affect their private life. The research also showed that the impression that respondents have about security in Croatia is the result of their construction of social reality because it is based on their experiences. Nevertheless, the respondents “fixed“ the impression that Croatia was a "dangerous country" by referring to comparisons with other countries and statistics.

Istraživanje staklenog stropa za žene na rukovodećim pozicijama u hrvatskim medijima važno je jer daje pregled broja muškaraca i žena na rukovodećim pozicijama u 15 hrvatskih medija s nacionalnom pokrivenošću, kao i detaljnije stavove šest urednica iz različitih medija. Cilj ovog istraživanja je ukazati na problem staklenog stropa u hrvatskim medijima koji i dalje postoji, iako je u suvremeno vrijeme on manje vidljiv. Pritom su zadaće utvrditi na koji način se manifestiraju (ne)vidljive barijere za žene u medijima. Postavljena su sljedeća istraživačka pitanja: Postoji li stakleni strop za žene na rukovodećim pozicijama u hrvatskim medijima? S kojim se nevidljivim barijerama žene na rukovodećim pozicijama u hrvatskim medijima susreću? Susreću li se i s kojim rodnim stereotipima žene na rukovodećim pozicijama? S kojim oblicima rodne diskriminacije se žene susreću na radnom mjestu i na koji način se diskriminacija provodi ili komunicira? Zaključeno je da je stakleni strop pojam koji se ne može smatrati zastarjelim te ga nije zamijenio pojam labirinta u napredovanju, jer (ne)vidljive barijere nisu prisutne jednako u profesionalnom životu svih novinarki. Dok one koje se nalaze na rukovodećim pozicijama smatraju da tog problema danas više nema, druge koje nisu došle do takve pozicije problem vide potpuno drukčije. Međutim, ostaje činjenica da i za jedne i za druge stereotipi i rodna diskriminacija na nekoj razini karijere i dalje postoje., This research about the glass ceiling for women in management positions in Croatian media is important because it gives a review of a number of women and men in management positions in 15 Croatian media with national broadcasting, as well as deeper attitudes of women who work in those media. A goal of this research is to indicate a problem of the glass ceiling in Croatian media which still exists, although it’s less visible in the modern days. The task is to determine how do (in)visible barriers manifest for women in media. The following questions were asked: Does the Glass Ceiling Exist for Women in Management Positions in the Croatian Media? Which invisible barriers do women encounter while trying to get to management positions in media? Do they encounter gender stereotypes while in management positions? What forms of gender stereotypes do they encounter while in the workplace and how is it manifested? The conclusion is that the glass ceiling isn’t an outdated concept which is replaced by the labyrinth concept because (in)visible barriers are not present in the same way for every journalist’s professional life. While one woman in a management position can say that the glass ceiling doesn’t exist anymore, another journalist who isn’t in a management position may not think like that from her point of view. However, the fact is that for one and the other stereotypes and gender discrimination still exist.

Postmoderni mediji kreiraju društvenu stvarnost koja je izvan norme uobičajenog svakodnevnog života, jer oni iz te svakodnevice prisvajaju upravo ono što je neobično, nesvakidašnje. Takve događaje potom serviraju publici kao zabavu i senzaciju, kako u fiktivnim sadržajima poput računalnih videoigara i filmova, tako i u onim realnim sadržajima poput doku-serijala i dnevnih informativnih emisija. Upravo kriminalno ponašanje i nasilje predstavljaju temeljnu povredu društvene norme, ali i pravnog poretka, zbog čega prožimaju medijski prostor. U ovom radu se iz tog razloga proučavaju oni medijski okviri i narativi koji se bave kriminalom i pravosudnim sustavom, a koji se inače podjednako primjenjuju na informativne te popularne medijske tekstove, te publici nude dublje objašnjenje samog zločina i motiva za njegovo počinjenje. Kroz studiju slučaja medijskog izvještavanja o trostrukom splitskom ubojici Filipu Zavadlavu, cilj ovog istraživanja je na temelju teorijskih pretpostavki kulturalne kriminologije utvrditi koji su medijski okviri korišteni u informativnim i istraživačkim izvještajima triju nacionalnih televizija. Također, zadaća je uočiti postupke medijske humanizacije zločinca kroz narativne elemente byronizma, odnosno karakteristike antiheroja koje su preuzete iz tekstova popularne kulture, a koje se pripisuju samom počinitelju zločina. Tako je kroz analizu u medijskim tekstovima utvrđena zastupljenost jedne od najvažnijih karakteristika Byronovog heroja, koja počinitelja zločina stavlja u položaj žrtve-zločinca, kako bi se ukazalo na njegov nepovoljan položaj u društvu te kod publike izazvalo suosjećanje., Postmodern media create a social reality that is beyond the norm of ordinary everyday life because they appropriate from that everyday life exactly what is unusual, extraordinary. Such events are then served to the audience as entertainment and sensation, both in fictional content such as video games and movies and in those realistic content such as doc series and daily news programs. Criminal behavior and violence are what represents a fundamental violation of the social norm, but also of the legal order, which is why they pervade the media space. For this reason, this paper studies those media frameworks and narratives that deal with crime and the justice system, which are otherwise equally applied to informative and popular media texts, and offer the audience a deeper explanation of the crime itself and the motives for its commission. Through a case study of media coverage of the triple Split killer Filip Zavadlav, this research aims to determine the media frameworks used in the informative and investigative reports of the three national televisions, based on the theoretical assumptions of cultural criminology. Also, the task is to spot the actions of media humanization of the criminal through the narrative elements of Byronism and the characteristics of antiheroes that are taken from the texts of popular culture, which are attributed to the perpetrator of the crime. Through the analysis of media, texts have established the representation of one of the most important characteristics of Byron's hero, which puts the perpetrator in the position of a victim-criminal, in order to point out his unfavorable position in society and provoke sympathy of the audience.

Ovim se etnografskim istraživanjem želi opisati korištenje medija u kafićima na dvije različite strane svijeta. Cilj istraživanja je vidjeti koje se sličnosti, ili pak razlike mogu primijetiti kako na velikoj prostornoj udaljenosti, tako i u odnosu mlađe na stariju populaciju. Ovaj rad želi istražiti koliko su (ili nisu?) mediji okupirali našu svakodnevicu, koliko su nas socijalizirali s drugim ljudima, ili s druge strane, ipak udaljili. Za što sve koristimo medije kada se nalazimo u kafićima? Je li to za upotpunjavanje razgovora s osobom s kojom razgovaramo, je li to u poslovne svrhe ili samo ubijamo dosadu kada nemamo o čemu razgovarati? Kafići su postali komunikacijski prostori, mjesto za druženje, mjesto za obavljanje poslovnih sastanaka i rješavanje obaveza kako vezanih za posao, tako i za, primjerice fakultet. Do neke smo granice postali „ovisni o medijima“, s jedne strane zato što postaju gotovo nužni u svakodnevnim životima. Zaključno se može reći da su se mediji, korak po korak, uvukli u naše živote, svjesno ili nesvjesno, kod nekoga više, kod nekoga manje, ali, u grubo rečeno, počeli smo svoje svakodnevnice formirati prema medijima., This ethnographical research wants to show the usage of media in cafes on two different sides of the world. The goal of the research is to see which similarities and (or) differences can be noticed both in a large spatial distance and in the relation to the younger population to the older population. This paper wants to show how much or how little the media has occupied our everyday life. How much it has socialized us with other people, or on the other hand has much it has alienated us. What do we use media for when we meet in a cafe? Is it just to have a small talk with the other person we are meeting? Is it for business purposes or are we just killing boredom when we have nothing to talk about? Cafes have become a communication space, places to hang out, to have our business meetings, and solve our obligations, both personal and professional. At some point, we became ''dependent on media'' because the media became such a necessity in our lives. In conclusion, we can say that the media has found a way into our lives, both consciously and unconsciously depending on the person. Roughly speaking, we can say that we started to form our everyday life according to the media.

Online mediji prilagodili su se modernom načinu života čovjeka u 21. stoljeću. Korisnicima pružaju informacije neposredno nakon što se dogode te su dostupne svima s internetskom mrežom u bilo koje vrijeme. Na internetu postoji veliki broj portala koji se bavi novinarstvom, a u ovom radu obuhvaćen je jedan nacionalni medij (Večernji.hr) i jedan lokalni (Zagreb.info). Korištena je metoda analize sadržaja kojom je analizirano 199 članaka na temu o lokalnoj politici grada Zagreba. Željelo se istražiti koliko su različiti akteri zastupljeni u izvještavanju o lokalnoj politici grada Zagreba, utvrditi različita zastupljenost tema u izvještavanju te kakva vrijednosna orijentacija prevladava u člancima. Dobiveni rezultati potvrđuju bolju zastupljenost tema o političarima i političkim strankama na vlasti, a podzastupljenost tema koje uključuju javnost i pravosuđe. Neutralna vrijednosna orijentacija koja prevladava u izvještavanju govori nam o objektivnosti objavljenih sadržaja na temu lokalne politike grada Zagreba., Online media have adapted to the modern way of life in the 21st century. They provide users with information immediately after it occurs and is available to anyone with an Internet network at any time. There are much online news media, and this paper includes one on the national level (Večernji.hr) and one local (Zagreb.info). A content analysis method was used to analyze 199 articles on the topic of local politics in the city of Zagreb. The aim was to investigate how many different actors are represented in reporting on the local policy of the city of Zagreb, to determine the different representation of topics in reporting and what value orientation prevails in the articles. The obtained results confirm the better representation of topics about politicians and political parties in power, and the under-representation of topics involving the public and the judiciary. The neutral value orientation that prevails in reporting tells us about the objectivity of the published content on the topic of local politics in the city of Zagreb.

Diplomski rad obrađuje koncept pametnog grada i njegovu premedijaciju u kinematografiji, arhitekturi i urbanoj sociologiji. Prvi dio rada kroz žanr znanstveno fantastične kinematografije objašnjava važnost gradova prožetih tehnologijom u filmskom narativu koji poslužuju kao ilustracija daleke budućnosti. Drugi dio rada koji se bavi područjem arhitekture predstavlja kakvu su budućnost i gradove zamišljali urbanisti poput Le Corbuseira, Howarda Ebenezera i Patricka Geddesa te kolektiv Archigram koji je potkrepljivao svoje ideale i koncepte filozofijom organizacije Situationist International. Zadnji dio rada se bavi izrazom pametnog grada koji je svoju popularnost stekao nakon 2000. godine opisivajući gradove prožete pametnom tehnologijom koju danas mnogi uvelike posjeduju u obliku pametnih telefona. Osim što ova tri područja opisuju premedijaciju pametnih gradova, ponavljajuća tema koja se kroz rad provlači je ideja utopije i njenih posljedica za društvo i urbanizam ukoliko se ona temelji na algoritmu/formuli. Distopijski filmovi i moderni urbanistički planovi poslužuju u ovom radu kao primjeri posljedica potrage za utopijom, dok urbana sociologija ukazuje na moguće nedostatke visoko tehnoloških utopija u kontekstu pametnih gradova. Nadalje, primjeri iz kinematografije, arhitekture i urbane sociologije pokazuju da tehnologija ne može biti jedino rješenje za urbane probleme. Naposljetku, rad završava s premisom da pametni gradovi mogu imati veliki potencijal i svijetlu budućnost ukoliko ga čini pametno građanstvo kojem se dopušta participacija u stvaranju grada po mjeri čovjeka., The thesis deals with the concept of the smart city and its premeditation in cinematography, architecture, and urban sociology. The first part of the work, using science fiction cinematography, explains the importance of cities imbued with technology in film narrative and how it serves as an illustration of the distant future. The second part of the work dealing with architecture presents the future and cities imagined by urban planners such as Le Corbusier, Howard Ebenezer, and Patrick Geddes, as also the Archigram collective which supported its ideals and concepts with the philosophy of Situationist International. The last part of the paper deals with the term ''smart city'' that gained its popularity after 2000 by describing cities imbued with smart technology that many today possess in a form of smartphones. In addition to these three areas describing the premeditation of smart cities, a recurring theme that runs through the work is the idea of utopia and its consequences for society and urbanism if it is based on an algorithm/formula. Dystopian movies and modern urban plans serve in this paper as examples of the consequences in the search for utopia, while urban sociology points to the possible shortcomings of high-tech utopias in the context of smart cities. Furthermore, examples from cinematography, architecture, and urban sociology show that technology can't be the only solution to urban problems. Finally, the paper concludes with the premise that smart cities can have great potential and a bright future if its ''intelligence'' lies in smart citizenship that is allowed to participate in creating a city tailored to their needs.

Ovo istraživanje ima svrhu dati odgovor na pitanje jesu li vodeći hrvatski mediji na svojim internetskim portalima izvještavanje o krizi u Agrokoru 2017.godine uokviravali kroz prizmu crony kapitalizma. Koristeći metodu analize sadržaja medijskog teksta uz slučajni odabir uzorka, analizirat će se svaki digitalni medijski tekst objavljen na portalima u periodu od pet mjeseci. Istraživanje je pokazalo da vodeći hrvatski mediji nisu uokviravali temu krize u Agrokoru kroz prizmu crony kapitalizma, ali su u velikoj mjeri izvještavali o širokim društveno-ekonomskim posljedicama koje je kriza mogla izazvati u budućnosti. Ovaj rad je donio jednu novu perspektivu u shvaćanju nametanja dnevnog reda izvještavanja i uokviravanja tema od posebnog interesa za javnost., The purpose of this research is to answer the question of whether the leading Croatian media on their Internet portals framed the coverage of the crisis in Agrokor in 2017 through the prism of crony capitalism. Using the method of content analysis of media text with random sampling, each digital media text published on portals over a period of five months will be analyzed. The research showed that the leading Croatian media did not frame the topic of the crisis in Agrokor through the prism of crony capitalism, but they largely reported on the broad socio-economic consequences that the crisis could cause in the future. This paper has brought a new perspective in understanding the imposition of a reporting agenda and framing topics of particular interest to the public.

Svrha ovog diplomskog rada jest utvrđivanje razine zastupljenosti društveno-političkih tema i problema u tekstovima pjesama hrvatskih hip hop izvođača u razdoblju od 1997. do 2004. godine te povezivanje društveno-političkih procesa i fenomena sa sadržajem hrvatskih hip-hop pjesama toga vremena. Odabrano razdoblje karakterizira velika diskografska ekspanzija hrvatskih hip hop izvođača i sastava s jedne, te dinamični društveno-politički procesi s druge strane, a rad analizirajući odabrane tekstove pjesama, stavlja fokus upravo na međuodnos između tih pojava i njihovih obilježja. Istraživačkom metodom analize sadržaja analizirane su pjesme svih izvođača koji su u zadanom razdoblju potpisali ugovore s hrvatskim diskografskim kućama i snimili studijska izdanja, čime su postali prvi naraštaj hip-hop izvođača kojima je to ikada uspjelo u Hrvatskoj, a samim time i meritorni za analiziranje hip hop glazbe u navedenom razdoblju. Istraživanje je pokazalo da je društveno-politička tematizacija bila značajno zastupljena u hrvatskoj hip hop glazbi toga vremena, a da su društveni problemi koji su najzastupljeniji u pjesmama ovisnost, kriminal, siromaštvo, rat i kriza morala., The intention of this thesis is to determine the level of representation socio-political themes and problems in the lyrics of Croatian hip hop artists in the period from 1997. to 2004. and to connect socio-political processes and phenomena with the content of Croatian hip-hop songs of that time. The selected period is characterized by a large discographic expansion of Croatian hip hop performers and bands on the one hand, and dynamic socio-political processes on the other, and this work, by analyzing selected lyrics, set focus on the relationship between these phenomena and their characteristics. Using the research method of content analysis thesis analyzes the songs of all performers who signed contracts with Croatian record companies and recorded studio releases in a given period, which made them the first generation of hip-hop performers to ever succeed in Croatia, and meritorious for analysis hip hop music in this period. The research showed that socio-political thematization was significantly represented in Croatian hip hop music of that time, and that the social problems that are most present in the songs are addiction, crime, violence, war and the crisis of morality.

Ovaj rad bavi se televizijskim predizbornim sučeljavanjima predsjedničkih kandidata 2019. godine i odgovara na pitanje na koji način su se sučeljavanja održavala na javnom servisu i komercijalnim televizijama u Republici Hrvatskoj. Cilj je bio istražiti na koji način su predizborna sučeljavanja predsjedničkih kandidata tijekom kampanje 2019. i 2020. godine odstupala, a koliko bila u skladu s nepisanim pravilima debate o kojima međunarodni i hrvatski autori godinama objavljuju radove. Metoda korištena u radu je interpretativna analiza sadržaja. Istraživačko pitanje glasi: Kako su se predsjednički kandidati sami predstavili na televizijskim sučeljavanjima javnog servisa i komercijalnih televizija? Neka od bitnih pitanja su i kakvom su se retorikom kandidati koristili, kakav im je bio rječnik i o kojim temama su govorili? U teorijskom okviru pojašnjene su ključne teorije kojima sam se koristila tijekom pisanja rada, a to su teorije na teme uravnoteženosti u izvještavanju tijekom predizbornih kampanja na javnom servisu i komercijalnim televizijama. Kao temelj za usporedbu korištena su istraživanja o uravnoteženosti u izvještavanju tijekom kampanje uoči parlamentarnih izbora 2016. godine, teorije o personalizaciji politike, Benoitovu funkcionalnu teoriju u diskursu kampanja. Ključni pojmovi u ovom radu su debata, televizije, izborni programi, personalizacija politike. Također, u radu su analizirana njihova ponašanja i izjave, kao i tehnički i organizacijski uvjeti održavanja sučeljavanja. Svaka od navedenih medijskih kuća postavila je svoja pravila održavanja debate, a rezultati su pokazali da su se predsjednička sučeljavanja između Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića sadržajno i tehnički razlikovala na javnom servisu i komercijalnim televizijama. Tako su kandidati stajali na različitim pozicijama, voditelji su im postavljali različita pitanja različitih tema, trajanje sučeljavanja na svakoj televiziji bilo različito te da su predsjednička sučeljavanja između Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića odstupala od spomenutih pravila debatiranja. Odstupanja su vidljiva u tome što je svugdje prekršen vremenski rok za završetak sučeljavanja, tijekom emisije su se miješali stožeri kandidata preko komunikacije između režije i voditelja, a kandidatima se nije oduzimalo vrijeme za upadanje u riječ protukandidatu., This study deals with television pre-election confrontations of presidential candidates in 2019 and answers the question of how confrontations are held on public service and commercial television in the Republic of Croatia. The aim was to investigate how the pre-election confrontations of presidential candidates during the 2019 and 2020 campaigns deviated and how much was in line with the unwritten rules of debate on which international and Croatian authors have been publishing papers for years. The method used was interpretive content analysis. The research question is: How are presidential candidates presented themselves at public service and commercial television confrontations? Some of the important questions are also what kind of rhetoric did the candidates use, what was their vocabulary and what topics did they talk about? The theoretical framework clarifies the key theories and these are theories on the topics of balance in reporting during election campaigns on public service and commercial television. As a basis for comparison, only research on balance in reporting during campaigns ahead of the 2016 parliamentary elections, theories of policy personalization, Benoit’s functional theory in campaign discourse is used. The key terms in this paper are debate, television, election programs, personalization of politics. Also, the paper analyzes their behaviors and statements, as well as the technical and organizational conditions of the confrontation. Each of the mentioned media houses set its own rules for holding the debate, and the results showed that the presidential confrontations between Kolinda Grabar Kitarović and Zoran Milanović differed in content and technique on the public service and commercial television. Thus, the candidates stood in different positions, the hosts asked them different questions on different topics, the duration of the confrontation on each television was different, that the presidential confrontation between Kolinda Grabar Kitarović and Zoran Milanović deviated from the mentioned rules of debate. The discrepancies are visible in the fact that the deadline for the end of the confrontation was violated everywhere, during the show the candidates' headquarters were mixed through communication between the regime and the leaders, and the candidates were not given time to upgrade in words to the opponent.

Društveno kulturne te tehnološke promjene u posljednjih četrdeset godina dovele su do krucijalnih promjena u brojnim sociološkim područjima pa tako i u medij novinske fotografije. Pojavom Poleta, revolucionarnog novinskog oblika koji testira tadašnji režim i uvodi elemente demokracije u svoje izražavanje, novinska fotografija u Hrvatskoj osamdesetih godina, poprima nove oblike. Dok je sveprisutna cenzura do tada oblikovala novinsko izražavanje, i određivala tko i što će imati pravo javnog nastupa, Polet daje novu priliku, manjinskim i marginaliziranim skupinama. Iz tog razloga, ovo istraživanje proučava ulogu novinske fotografije u 80-ima, s ciljem da se kroz kvalitativnu metodu intervjua istraži ulogu novinske fotografije od kasnih sedamdesetih godina pa sve do danas. U ovom istraživanju tri eminentna hrvatska novinska fotografa koji ujedno predstavljaju i tri različite generacije (mladu, srednju i zrelu) pomažu objasniti kakva je situacija danas s obzirom na razdoblje prije tri do četiri desetljeća. Istraživanje donosi zaključke kako su određeni socio-kulturološki aspekti razvoja novinske fotografije u društvu generacijski percipirani te su neizbježno uvjetovani društveno kulturnim kontekstom njezinih tumača. Također, ovo istraživanje ukazuje na neminovne tehnološke razvitke u vidu novinske fotografije, koje osim na brzinu i izravnost pristupa, utječu i na etičke postulate struke., Sociocultural and technological changes in the last forty years have led to crucial changes in many sociological areas, including photojournalism. With the emergence of Polet, a revolutionary new journal format which tests the ongoing regime and brings elements of democracy in it's expression, Croatian 1980's photojournalism achieves new forms. Even though the overarching censorship dictated the journalistic expression, restricting people's right to public speech, Polet gave a new chance to minority and marginalized groups. Considering these circumstances, this research examines photojournalism from the 1980's to today, aiming to explore it's role through qualitative methods like the interview. In this research, three eminent Croatian newspaper photographers who also represent three different generations (young, middle and mature) help explain what the situation is today compared to the period three to four decades ago. The research concludes that certain socio-cultural aspects of the development of newspaper photography in society are generationally perceived and are inevitably conditioned by the socio-cultural context of its interpreters. This research also points to inescapable technological advancements influencing the speed, aproachability and ethical foundations of photojournalism.

U radu se teorijski i empirijski, kvalitativnom metodom intervjua na uzorku od šest sugovornika istražuje fenomen turbofolka u svakodnevnici mladih u Hrvatskoj. U teorijskom dijelu turbofolk je smješten u društveno politički kontekst pri čemu se povezuje s nacionalizmom, balkanizmom, feminizmom, ali globalizacijom i konzumerizmom kao bitnim čimbenicima kada se govori o suvremenim glazbenim žanrovima. Turbofolk se provlači i kroz sociološke koncepte kulture i ukusa, te se istražuje njegova pozicija u hrvatskim medijima. Rezultati tematske analize intervjua pokazuju kako je turbofolk i dalje opterećen stereotipima, ali je priznat kao mainstream glazba među mladima u Hrvatskoj. Nadalje, uočeno je kako sugovornici svoje svakodnevne medijske navike vezane uz turbofolk gotovo isključivo povezuju uz digitalne medije. U kontekstu turbofolka kao glazbenog žanra stavljaju naglasak na hibridizaciju žanrova i utjecaj zapadne popularne kulture. Turbofolk je za njih također vezan za noćne izlaske i konzumaciju alkohola. Uočena je odbojnost prema nacionalizmu, kao i određeni pad društvene osude prema slušateljima turbofolka u svakodnevnom životu. Naposljetku, iako su kritički nastrojeni prema određenim vrijednostima koje turbofolk promovira, sugovornici smatraju da se radi o glazbenom žanru koji je izvor opuštanja i razonode., The aim of this research is to explain the phenomenon of turbo-folk in the everyday life of Croatian youth, by employing a theoretical framework that is backed by empirical evidence drawn from the qualitative analysis of six interviews. In the theoretical part of the paper, turbofolk is placed in the socio-political context, whereby it is linked not only to nationalism, Balkanism and feminism, but also to globalization and consumerism as important factors whilst discussing modern musical genres. Furthermore, turbofolk is analysed in regards to the sociological concepts of culture and taste, and its position in Croatian media is explored. The results of the thematic analysis of the interviews show that turbofolk is still burdened with stereotypes, but is recognized as mainstream music among young people in Croatia. Moreover, it has been observed that the interlocutors associate their turbofolk-related daily media habits almost exclusively with digital media. In the context of turbofolk as a musical genre, they focused on the hybridization of genres and the influence of Western popular culture. For the interlocutors, turbofolk was also tied to night-time entertainment and alcohol consumption. An aversion to nationalism was noted, as well as a certain decline in social condemnation towards turbofolk listeners in everyday life. Finally, while they were critical of certain values that turbofolk promotes, the interlocutors considered it to be a musical genre that is a source of relaxation and entertainment.

Javni interes u audiovizualnoj industriji pojam je koji se definira na razne načine, a tiče se nacionalnih i europskih politika, unutar kojih je pravno reguliran. Definicije ovog pojma i primjene istih u praksi često su odraz šire slike načina djelovanja pojedinih javnih ustanova. Cilj ovog rada je stoga bio prepoznati različite definicije i prakse te, kroz polustrukturirane intervjue s predstavnicima organizacija koje sudjeluju u lancu audiovizualne proizvodnje, doći do zaključka o tome kako se razgovara o javnom interesu u javnim tijelima i kako se postupa prema dokumentarnom filmu. Provedena studija slučaja je uključivala tri organizacije: HAVC, HRT i DHFR. Javni interes, kada je riječ o dokumentarnom filmu, unutar ovih institucija se “na papiru” promatra na slične načine – objektivni kriteriji za ocjenjivanje kvalitete filmova ustanovljeni su na istim vrijednostima. Međutim, kada je riječ o HRT-u, proces odlučivanja je netransparentan, a Programsko vijeće zaduženo za javni interes nema gotovo nikakvog utjecaja na odlučivanje o dokumentarnom filmu. Dok neki javni televizijski servisi zarađuju od vlastitog dokumentarnog programa, HRT usmjerava sredstva namijenjena za audiovizualna (dokumentarna) djela prema ciljevima ostvarenja pojedinačnih interesa., Public interest in the audiovisual industry is a term that is defined in various ways, and concerns national and European policies, within which it is legally regulated. Definitions of this term and their application in practice are often a reflection of the broader picture of the ways in which certain public institutions operate. The aim of this paper was therefore to identify different definitions and practices and, through semi-structured interviews with representatives of organizations involved in the audiovisual production chain, to come to a conclusion on how public interest is discussed in public bodies and how documentary film is handled. The conducted case study included three organizations: HAVC, HRT and DHFR. The public interest, when it comes to documentary film, is observed in these institutions "on paper" in similar ways - objective criteria for assessing the quality of films are established on the same values. However, when it comes to HRT, the decision-making process is non-transparent, and the Program Council in charge of the public interest has almost no influence at all on the decision-making on the documentary. While some public television services make money from their own documentaries, HRT directs funds intended for audiovisual (documentary) works towards the goals of achieving individual interests.

Tjeskoba, strah, očajanje samo su neke od emocija s kojima se svakodnevno suočavaju ljudi, no rijetko smo realistično proživljavanje istih naviknuli gledati u animiranim serijama.Upravo su navedene emocije neke koje se mogu susresti kod likova sitcomaRick & Morty čiji je jedan od glavnih lajtmotiva besmisao života. Cilj diplomskog radabio je pronaći podudarnost između Camusovog apsurda, Sartreovog egzistencijalizma i serije Rick & Morty, što je i postignuto koristeći kritičku analizu diskurza kao istraživačku metodu. Postoji li filozofska utemeljenost između serije i navedenih teorija te kakva se skrivena kritika krije iza ovih dviju filozofija glavna su istraživačka pitanja diplomskog rada. Analizom je otkriveno dasu Camusove i Sartreove ideje itekako prisutne, a kritika religije, nepravde i pitanje smisla odrednice koje se mogu potvrditi u objema filozofijama te seriji. Iz četiri sezone, koliko ih je zasad prikazano, odabrane su sekvence iz kojih je potvrđenoutemeljenje u Camusovim i Sartreovim idejama. Analiza je potvrdila više podudarnosti između teorije apsurda i serije, no Sartreova prisutnost svakako nije zanemariva. Pojedini likovi serije shvaćaju besmisao života i zastrašujuću istinu da svemir nije briga postojimo li ili ne. Oni poručuju da si ne pridajemo preveliku važnost, zanemarujući da smo samo sitne čestice univerzuma koje svaki tren mogu nestati, već da se treba okrenuti vrijednim, nematerijalnim stvarima. Satira, paradoksi, ironija, karikaturiranjem svakodnevice postao je sastavni dio modernih animiranih crtića. Rick & Morty serija je koja kroz britki crni humor kritizira cijelo čovječanstvo zbog čega je važnost ovakvog medijskog sadržaja izuzetno značajna za razvoj kritičkog razmišljanja, na što ukazuje i ovaj diplomski rad., Anxiety, fear, and despair are only a few of the emotions people face every day, but rarely have we been able to see real encounters with them in animated shows. Said emotions are recognizable in the main characters of Rick & Morty, a show where one of the motives is the meaninglessness of life. The goal of this master thesis was to find the analogy between Camus' absurd, Sartre's existentialism, and the show Rick & Morty, which was accomplished by critical discourse analysis. My method of work has shown that these philosophies can all be found in the show. The two main questions this thesis tried to answer are: Is there a philosophical basis between the series and the theories mentioned, and also what kind of critique is hidden behind the two philosophies. The analysis shows that Camus' and Sartre's ideas are greatly present and that the critique of religion, injustice, and the question of sense are guidelines that can be confirmed both in the philosophies and in the series. In the four seasons that have been aired so far, I have chosen sequences that confirmed that the basis of the show's philosophy is in Camus' and Sartre's ideas. The analysis showed more analogies between the theory of the abused and the show, but Sartre's presence is not negligible. Some of the characters in the show understand the meaninglessness of life and the scary truth that the Universe doesn't care if they exist or not. They are trying to convey that we shouldn't give ourselves too much value, forgetting that we are only tiny fleeting particles in a vast Universe, rather turn to valuable, material matters. Satire, paradox, irony, cartooning everyday life has become the norm for contemporary animated shows. Rick & Morty is a show which critiques humankind through brisk, dark humor, which is why the importance of media content like this show is huge in order to develop critical thinking.

Razvoj tehnologije i digitalizacija medija dovodi nas do pojma medijskih generacija. Na stvaranje medijskih generacija utječe više faktora, primjerice povijesni događaji, okolina u formativnim godinama, ali i mediji koji u ranoj dobi oblikuju svjetonazor iako se ljudi prilagođavaju novim medijima. Medijske generacije su posljednjih godina sve češći predmet istraživanja koja su fokusirana na ponašanje i navike u korištenju medija s obzirom na to da se razvojem i pojavom novih medija mijenja i ponašanje publike. Cilj ovog rada bio je saznati koje je nove navike usvojila generacija koju se smatra digitalnom, koje uređaje najčešće koriste za praćenje medija te kako su se njihove navike mijenjale kroz vrijeme. Osim toga cilj je saznati i kako generacije vide mlađe i starije od sebe te što smatraju ključnim razlikama u načinu korištenja medija. Metodom fokus grupe u kojoj je sudjelovalo šest ispitanika (trojica muških i tri ženske) rođenih 1996.-1992. utvrđeno je da je Internet imao najvažniju ulogu u promjeni navika. Vrijeme provedeno uz medije veće je nego u djetinjstvu, a novi su uređaji (smartphone; laptop) osnovni uređaji za praćenje medijskog sadržaja. Unatoč tome, televizija ostaje važan medij ispitanoj generaciji. Nadalje, govoreći o razlikama među generacijama iz perspektive ispitanika, starija generacija usprkos usvajanju novih medija ostaje naklonjena tradicionalnim na koje su navikli, dok za mlađe generacije izražavaju zabrinutost zbog količine vremena koje provode uz tehnologiju. Ispitana generacija predstavlja prijelaznu generaciju između tradicionalne i nove medijske publike budući da nije usvojila sve navike nove publike. Iako usvajaju nove medije, u nekim prilikama preferiraju tradicionalne medije te posjeduju sjećanja kako je nekada bilo. Iako rezultate ne možemo poopćavati na cijelu generaciju, rad upućuje na potrebe za daljnja istraživanja navika medijskih generacija, kao i motive korištenja medija. The development of technology and media digitization brings us to the concept of media generations. The creation of media generations is influenced by several factors, such as historical events, the environment in the years of formation, but also the media that shapes the worldview at an early age, although people adapt to new media. In recent years, media generations have become an increasingly common subject of researches focused on behavior and habits in the use of media, given that the development and emergence of new media are changing the behavior of the audience. This paper aimed to find out what new habits have been adopted by the generation considered digital, which devices they most often use for media monitoring and how their habits have changed over time. Therewithal, the goal is to find out how generations see younger and older than themselves and what they consider to be the key differences in the way they use the media. The focus group method, in which six respondents (three male and three female) born in 1996-1999 participated, was used to determine that the internet has played the most important role in changing habits. Time spent consuming the media is greater than in childhood, and new devices (smartphones; laptops) are the basic devices for media monitoring. Nevertheless, television remains an important medium for the surveyed generation. Furthermore, speaking about the differences between the generations from the perspective of the respondents, the older generation, despite the adoption of new media, remains in favor of the traditional ones they are used to, while for the younger generations they express concern about the amount of time they spend on technology. The surveyed generation represents a transitional generation between traditional and new media audiences as they have not adopted all the habits of the new audience. Although they adopt new media, on some occasions they prefer traditional media that are already familiar to them. Although we cannot universalize the results to the whole generation, the paper points to the need for further research into the habits of media generations, as well as the motives for using the media.

Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati kako se prikazuju novinari u domaćim dramskim serijama Novine, Počivali u miru i Crno-bijeli svijet. Ove tri serije primjer su kvalitetnih televizijskih sadržaja koji se posljednjih godina sve češće javljaju u popularnoj kulturi. Znanstvenici se slažu da prikaz novinara u popularnoj kulturi može utjecati na kreiranje slike o ulozi novinara u društvu. Stoga televizijski sadržaji služe kao ključ za razumijevanje stvarnosti. Kriterij odabira bio je tematika. Naime, sve tri se u nekoj mjeri bave temom novinarstva u hrvatskoj pa tako tu profesiju prikazuju širokim masama gledatelja. Analizom narativa autorica je pokušala utvrditi kako se likovi novinara ponašaju u prikazanim situacijama te koje su im osobine. Na temelju toga, uspoređene su njihove karakteristike s tipologijom Briana McNaira koji likove novinara u američkim filmovima dijeli na heroje i zlikovce. Likovi promatranih serija uglavnom se ne mogu svrstati u jednu pod skupinu tih dviju podjela i većina ih posjeduje karakteristike koje ih svrstavaju u više tipova, dok je neke likove moguće svrstati i u heroje i u zlikovce. Kad su u pitanju ženski likovi, novinarke su rijetko prikazane na visokim funkcijama. Čak i kad jesu, jasno je da to nisu postigle zaslugama, već zakulisnim igrama., The main aim of this thesis was to examine how are journalists portrayed in the Croatian drama TV series Novine, Počivali u Miru, and Crno-bijeli svijet. These three series, for example, are quality television content that has been increasingly published in popular culture lately. Scholars agree that portraying journalists in popular culture can influence an image of the journalists in society. Therefore, television content serves as a key to understanding reality. All three of these series are dealing with the topic of journalism in Croatia, and they present the profession to a wide mass of viewers. By analyzing the narratives, the aim was to determine how the characters of the journalists behave in the presented situations and which are their characteristics. Based on that, the author compared those characteristics to Brian McNair’s typology that divides characters as heroes and villains. In conclusion, characters of the observed series generally cannot be classified into one subgroup of these two divisions and most of them can be categorized into multiple types, while some characters can be classified as both heroes and villains. When it comes to female characters, journalists are rarely portrayed in high positions. Even when they do, it is clear they did not deserve it by hard work, but behind-the-scenes games.

Sportašice su tradicionalno slabije zastupljene u medijskom prostoru u odnosu na sportaše. Također, istraživanja su dokazala kako se o ženskom sportu izvještava na drugačiji način nego o muškom, pa se tako sportašice često suočavaju sa seksizmom, a brojni članci o ženama u sportu izvještavaju u okvirima majčinstva i obitelji (Antunovic, 2017). Nekoliko je faktora koji utječu na podzastupljenost sportašica u javnom prostoru, a glavni od njih povezan je s ostacima patrijarhalnog uređenja iz prošlog stoljeća u određenim zemljama. Ovaj diplomski rad istražuje zastupljenost ženskog sporta i sportašica u Sportskim novostima od prvog broja 1945., do prosinca 2019. godine s ciljem provjere omjera muškog i ženskog sporta tijekom povijesti. Kvantitativnom analizom sadržaja analizirano je 4257 članaka objavljenih tijekom šest razdoblja unutar vremenskog raspona od 1945. do 2020. godine. Iako je tijekom razdoblja uočeno smanjenje „rodnog jaza“ u izvještavanju o sportašima i sportašicama, trend zastupljenosti sportašica većinom u kratkim formama sprječava napredak aktualnog procesa., Women have traditionally been under-represented in the media area in comparison to men. Also, researches have proven that when journalists report about women’s sport, they tend to do it in a different way. Thus, female athletes have to often deal with sexism, and many articles represent women through the frame of motherhood and family (Antunovic, 2017). Moreover, there are few factors that have an influence on the under-representation phenomenon in the public area, and the main factor is connected with the remains of the patriarchal arrangement in many countries, from the last century. This work is dealing with the representation of female sports in Sportske Novosti from the first edition in 1945 to December of 2019 in order to verify the ratio between female and male sport during history. Using quantitative content analysis, 4257 articles were analyzed which were published during six periods within a time span from 1945 to 2020. Although the gender gap in the coverage of female and male athletes was narrowed through the years, the trend of representation of women mostly in the short forms of news prevents the progress of the current process.

Osnovna svrha istraživanja provedenog u ovom radu ukazati je na dugoročni utisak koji medijska reprezentacija ženskog ideala ostavlja na mlade djevojke. Istraživanje je napravljeno radi boljeg razumijevanja načina na koji ispitanice percipiraju medijski utjecaj i njegovu povezanost sa stvaranjem svijesti o sebi i svojem tijelu. Uz to što detaljno obrađuje glavnu temu, a to je uloga koju serija Keeping Up With the Kardashians i njezine glavne protagonistice imaju na stvaranje samopredodžbe i svijesti u vlastitom tijelu kod mladih djevojaka, u ovom radu obrađene su i druge srodne teme poput učestale promjene standarda ženske ljepote, sve strože medijske agende lijepog izgleda nametnute mladim ženama i posljedice dugoročnog izlaganja mladih celebrity utjecaju i drugom srodnom sadržaju. U njemu su korišteni brojni znanstveni članci i istraživanja koja se bave utjecajem medija na osobe u predadolescentskom i adolescentskom razdoblju te koje spadaju u skupinu „mladi odrasli“, promjenom standarda ženske ljepote i promjenom pojma „slava“ i „slavan“ (engl. Celebrity) kroz vrijeme te literatura potrebna za oformljavanje pitanja korištenih u polustrukturiranom dubinskom intervjuu na uzorku N=7, kod ispitanica u dobnom razredu 16-20. Glavni zaključci istraživanja ukazuju na važnost obitelji i neposredne okoline u interpretaciji medijskih poruka i stvaranje svijesti o vlastitom tijelu, ali i opasnosti koju donosi izlaganje određenom, naizgled nevinom, medijskom sadržaju. Na kraju, zaključak rada predlaže uvođenje tema estetske kirurgije, ideala ljepote i mentalnog zdravlja mladih u dnevnu agende javnog diskursa. Najveći doprinos rada je potencijalno osvješćivanje o šteti koju uzrokuje nekontrolirano izlaganje medijima, pogotovo kod članova društva koji još nisu svjesni njihovih potencijalnih utjecaja., The main purpose of the research conducted in this paper is to point out the long-term impression that the media representation of the female ideal leaves on young girls. The research was done to better understand the way respondents perceive media influence and its connection to the creation of awareness about themselves and their body. In addition to addressing the main theme, which is the role that the reality program „Keeping Up With the Kardashians“ and its main protagonists have in creating self-image and body awareness in young girls, this paper also addresses other related topics such as frequent changes in female beauty standards, increasingly strict agenda of desirable looks that the media imposes on young women, alongside with the consequence that long-term exposure of young people to celebrity culture and related content can cause. In order to display the results and conclusions effectively a number of scientific articles and research dealing with influence that the media has on people of pre-adolescent and adolescent age as well as young adults, literature that covers the topics of constant change of the female beauty standard and the concept of fame in company with the literature used to form the questions for the semi-structured in-depth interview on the sample N = 7, in the respondent in the age class 16-20 was used in this paper. The main conclusions of the research point to the importance of the family and the immediate environment in interpreting media messages and creating awareness of one's own body, but also the danger posed by exposure to certain, seemingly innocent, media content. Finally, the conclusion of the paper proposes the introduction of the topics of cosmetic surgery, the ideals of beauty and mental health of young people in the daily agenda of public discourse. The biggest contribution of the paper is the potential awareness of the damage caused by uncontrolled exposure to the media, especially among members of society who are not yet aware of their potential impacts.

Osnovna svrha istraživanja provedenog u ovom radu ukazati je na dugoročni utisak koji medijska reprezentacija ženskog ideala ostavlja na mlade djevojke. Istraživanje je napravljeno radi boljeg razumijevanja načina na koji ispitanice percipiraju medijski utjecaj i njegovu povezanost sa stvaranjem svijesti o sebi i svojem tijelu. Uz to što detaljno obrađuje glavnu temu, a to je uloga koju serija Keeping Up With the Kardashians i njezine glavne protagonistice imaju na stvaranje samopredodžbe i svijesti u vlastitom tijelu kod mladih djevojaka, u ovom radu obrađene su i druge srodne teme poput učestale promjene standarda ženske ljepote, sve strože medijske agende lijepog izgleda nametnute mladim ženama i posljedice dugoročnog izlaganja mladih celebrity utjecaju i drugom srodnom sadržaju. U njemu su korišteni brojni znanstveni članci i istraživanja koja se bave utjecajem medija na osobe u predadolescentskom i adolescentskom razdoblju te koje spadaju u skupinu „mladi odrasli“, promjenom standarda ženske ljepote i promjenom pojma „slava“ i „slavan“ (engl. Celebrity) kroz vrijeme te literatura potrebna za oformljavanje pitanja korištenih u polustrukturiranom dubinskom intervjuu na uzorku N=7, kod ispitanica u dobnom razredu 16-20. Glavni zaključci istraživanja ukazuju na važnost obitelji i neposredne okoline u interpretaciji medijskih poruka i stvaranje svijesti o vlastitom tijelu, ali i opasnosti koju donosi izlaganje određenom, naizgled nevinom, medijskom sadržaju. Na kraju, zaključak rada predlaže uvođenje tema estetske kirurgije, ideala ljepote i mentalnog zdravlja mladih u dnevnu agende javnog diskursa. Najveći doprinos rada je potencijalno osvješćivanje o šteti koju uzrokuje nekontrolirano izlaganje medijima, pogotovo kod članova društva koji još nisu svjesni njihovih potencijalnih utjecaja. The main purpose of the research conducted in this paper is to point out the long-term impression that the media representation of the female ideal leaves on young girls. The research was done to better understand the way respondents perceive media influence and its connection to the creation of awareness about themselves and their body. In addition to addressing the main theme, which is the role that the reality program „Keeping Up With the Kardashians“ and its main protagonists have in creating self-image and body awareness in young girls, this paper also addresses other related topics such as frequent changes in female beauty standards, increasingly strict agenda of desirable looks that the media imposes on young women, alongside with the consequence that long-term exposure of young people to celebrity culture and related content can cause. In order to display the results and conclusions effectively a number of scientific articles and research dealing with influence that the media has on people of pre-adolescent and adolescent age as well as young adults, literature that covers the topics of constant change of the female beauty standard and the concept of fame in company with the literature used to form the questions for the semi-structured in-depth interview on the sample N = 7, in the respondent in the age class 16-20 was used in this paper. The main conclusions of the research point to the importance of the family and the immediate environment in interpreting media messages and creating awareness of one's own body, but also the danger posed by exposure to certain, seemingly innocent, media content. Finally, the conclusion of the paper proposes the introduction of the topics of cosmetic surgery, the ideals of beauty and mental health of young people in the daily agenda of public discourse. The biggest contribution of the paper is the potential awareness of the damage caused by uncontrolled exposure to the media, especially among members of society who are not yet aware of their potential impacts.

Razvoj tehnologije i digitalizacija medija dovodi nas do pojma medijskih generacija. Na stvaranje medijskih generacija utječe više faktora, primjerice povijesni događaji, okolina u formativnim godinama, ali i mediji koji u ranoj dobi oblikuju svjetonazor iako se ljudi prilagođavaju novim medijima. Medijske generacije su posljednjih godina sve češći predmet istraživanja koja su fokusirana na ponašanje i navike u korištenju medija s obzirom na to da se razvojem i pojavom novih medija mijenja i ponašanje publike. Cilj ovog rada bio je saznati koje je nove navike usvojila generacija koju se smatra digitalnom, koje uređaje najčešće koriste za praćenje medija te kako su se njihove navike mijenjale kroz vrijeme. Osim toga cilj je saznati i kako generacije vide mlađe i starije od sebe te što smatraju ključnim razlikama u načinu korištenja medija. Metodom fokus grupe u kojoj je sudjelovalo šest ispitanika (trojica muških i tri ženske) rođenih 1996.-1992. utvrđeno je da je Internet imao najvažniju ulogu u promjeni navika. Vrijeme provedeno uz medije veće je nego u djetinjstvu, a novi su uređaji (smartphone; laptop) osnovni uređaji za praćenje medijskog sadržaja. Unatoč tome, televizija ostaje važan medij ispitanoj generaciji. Nadalje, govoreći o razlikama među generacijama iz perspektive ispitanika, starija generacija usprkos usvajanju novih medija ostaje naklonjena tradicionalnim na koje su navikli, dok za mlađe generacije izražavaju zabrinutost zbog količine vremena koje provode uz tehnologiju. Ispitana generacija predstavlja prijelaznu generaciju između tradicionalne i nove medijske publike budući da nije usvojila sve navike nove publike. Iako usvajaju nove medije, u nekim prilikama preferiraju tradicionalne medije te posjeduju sjećanja kako je nekada bilo. Iako rezultate ne možemo poopćavati na cijelu generaciju, rad upućuje na potrebe za daljnja istraživanja navika medijskih generacija, kao i motive korištenja medija., The development of technology and media digitization brings us to the concept of media generations. The creation of media generations is influenced by several factors, such as historical events, the environment in the years of formation, but also the media that shapes the worldview at an early age, although people adapt to new media. In recent years, media generations have become an increasingly common subject of researches focused on behavior and habits in the use of media, given that the development and emergence of new media are changing the behavior of the audience. This paper aimed to find out what new habits have been adopted by the generation considered digital, which devices they most often use for media monitoring and how their habits have changed over time. Therewithal, the goal is to find out how generations see younger and older than themselves and what they consider to be the key differences in the way they use the media. The focus group method, in which six respondents (three male and three female) born in 1996-1999 participated, was used to determine that the internet has played the most important role in changing habits. Time spent consuming the media is greater than in childhood, and new devices (smartphones; laptops) are the basic devices for media monitoring. Nevertheless, television remains an important medium for the surveyed generation. Furthermore, speaking about the differences between the generations from the perspective of the respondents, the older generation, despite the adoption of new media, remains in favor of the traditional ones they are used to, while for the younger generations they express concern about the amount of time they spend on technology. The surveyed generation represents a transitional generation between traditional and new media audiences as they have not adopted all the habits of the new audience. Although they adopt new media, on some occasions they prefer traditional media that are already familiar to them. Although we cannot universalize the results to the whole generation, the paper points to the need for further research into the habits of media generations, as well as the motives for using the media.

Cilj samog rada je utvrditi na koji način su srpske civilne žrtve bile reprezentirane u tisku, te koje su okvire tiskani mediji koristili u svojem izvještavanju, posljedično konstruirajući stvarnost hrvatskog društva 1990ih. Polazišna točka rada je teorijska osnova funkcije medija u konstrukciji društvene stvarnosti, i uloga medijskih okvira u tome. Hrvatska je svoje prve dane neovisnosti započela u ratnim okolnostima. Raspad jugoslavenske federacije, kolaps komunističkog režima i rat su drastično povećali potrebu za novim definicijama stvarnosti koje bi združile mladu naciju. Najučinkovitiji kanal kroz koji se nova društvena stvarnost formirala su bili masovni mediji. Identitet suverene hrvatske države se u medijima gradio na polarnostima, stavljajući Hrvatsku u zapadni civilizacijski krug koji je u oprečnosti s bizantskim. Hrvatska je bila okarakterizirana kao žrtva i heroj, dok je Srbija bila neprijatelj, agresor i terorist. Tako formirana društvena stvarnost je u sebi sadržavala isključiv medijski diskurs koji nije ostavljao prostora za nepristrano ratno izvještavanje. Ratno stanje u zemlji je neminovno pogodilo i civilno stanovništvo. Ovaj rad analizira novinske članke koji su izvještavali o nekima od najpoznatijih slučajeva stradavanja srpskih civila. Najzastupljeniji okvir koji su mediji koristili pri izvještavanju o srpskim civilnim žrtvama je bilo nepristrano iznošenje činjenica, no opseg samog izvještavanja o srpskim civilnim žrtvama je bio nedovoljan obzirom na pravi razmjer njihovog stradanja. Javni diskurs se promijenio početkom novog stoljeća, priznavajući odgovornost koju je Hrvatska imala u patnji svog srpskog stanovništva., The goal of the thesis is to determine how were the Serbian civilian victims represented in the press, and which frames did the press used in its reporting, consequently constructing the reality of Croatian society of the 1990s. A theoretical basis which is the starting point of the thesis is the function of media in the construction of social reality, and the role media frames have in it. Croatia has started its first days of independence in war circumstances. The breakup of the Yugoslavian Federation, the collapse of the communist regime and war have drastically increased the need for new definitions of reality that would unite the young nation. The most effective channel through which the new reality was formed where the mass media. The identity of a sovereign Croatian state was built in the media on polarities, placing Croatia in the Western civilization, as opposed to the Byzantine circle. Croatia was characterized as a victim and a hero, while Serbia was the enemy, aggressor, and terrorist. Social reality constructed in that way had a media discourse that was rather exclusive, and which did not have space for an unbiassed war reporting. War state in the country has inevitably struck the civilian population. This thesis analyses newspaper articles that reported some of the most well-known cases of the suffering of Serbian civilians. The most represented frame which the media used in its reporting about Serbian civilian victims was unbiassed stating of facts, but the extent of the reporting about Serbian civilian victims was insufficient in terms of the actual range of their suffering. Public discourse changed with the beginning of the new century, acknowledging the responsibility Croatia had in the hardship of its Serbian population.

Ovaj rad istražuje stavove mladih prema influenserima, fokusirajući se na njihovu vjerodostojnost, prikaz njihovog života preko društvenih mreža i na efekt trećeg. Istražuje se pretpostavka da mladi imaju pretežito negativan stav prema influenserima. Prikazano je da mladi ne vjeruju influenserima i njihovim objavama o svom životu, proizvodima i uslugama koje koriste. Izražen je efekt trećeg u odnosu na utjecaj influensera na druge pri odabiru proizvoda, usluga ali i stila odijevanja te mišljenja. Stavovi mladih istraženi u ovom radu su suprotni onima razrađenim u teoriji medija, posebice u teoriji o utjecaju predvodnika mnijenja, a influenseri se u današnjem svijetu, pogotovo među mlađom populacijom, smatraju kao jako utjecajni i sposobni učvrstiti, promijeniti ili postaviti mišljenja i ponašanja., This paper examines the attitudes of young people towards influencers, focusing on credibility, the representation of influencers' life on social media and the third-person effect. The premise of the paper is that the attitudes of younger people towards the influencers are predominantly negative. This was confirmed through the research by the shown mistrust and lack of credibility young people feel when observing the posts of influencers on Instagram regarding their life and the products and services that they promote. The third-person effect is shown through the influence on the decision-making process regarding the products, services, personal style, and opinions. The attitudes that were shown in this research are contrary to the media theory regarding the influence of opinion makers, which in this case, are the influencers on social media who are considered to be capable of affirming, changing or creating opinions and behaviors among young people.

Cilj je ovoga rada otkriti stavove mladih o kazalištu. Istraživanje u kojemu je sudjelovalo 147 ispitanika temeljilo se na populaciji u dobi od 18 do 29 godina koja trenutačno živi u Zagrebu. S obzirom na mnoge distrakcije današnjice i nove mogućnosti provođenja slobodnoga vremena glavna je istraživačka pretpostavka da su mladi nezainteresirani za kazalište. U radu se polazi od pretpostavke da su ključne determinante niskog interesa mladih za kazalište socioekonomski status, tj. primanja, informiranost o kazališnim sadržajima, važnost kulture za mlade, cijena ulaznica i socijalizacija. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom postavljenim na društvenu mrežu Facebook metodom grude snijega. Rezultati pokazuju da mladi nisu nezainteresirani za kazalište, suprotno onome što je prejudicirala istraživačka pretpostavka. Također su odbačeni svi pretpostavljeni razlozi za nezainteresiranost. Ipak, treba se uzeti u obzir nereprezentativnost uzorka i mogućnost da su anketu ispunjavali oni koji su za kazalište zainteresiraniji od prosjeka. Usprkos tome ovo je istraživanje otvorilo mnoge teme koje se mogu dodatno produbiti budućim istraživanjima. S obzirom na to da ne postoji veliki broj ostvarenih istraživanja o ovoj temi, mogu se dobiti nova saznanja o trendovima zainteresiranosti i odnosu mladih prema kazalištu., The main goal of this paper was to explore the opinion of the young population about theater. 147 participants aged 18 to 29 currently living in Zagreb were included in the research. Considering various distractions nowdays and new possibilities of spending free time, the main research assumption was that young population is not interested in theater. The paper assumes that the key determinants for the lack of interest are socioeconomic status (financial income), cultural content awareness, the importance that culture has for young population, ticket price and socialization. The research was conducted by means of survey questionnaire on Facebook social network by the snowball method. The results show that there is an interest for theater among young population, contrary to the original assumption.Also, the results of the analysis did not support any of the reasons for lack of interest for theaters among young population. However, it should be considered that the specimen is not representative and also the possibility that the respondents in the questionnaire were more interested in theater than the average population. Nevertheless, the research has opened several new topics which can be seen more deeply in future research. Considering lack of research regarding this topic, this paper provides new insights about interests of young population for theater.

Rad analizira ulogu Hrvatskog audiovizualnog centra u promociji hrvatskih filmova, od njegovog osnutka 2008. godine do danas. Krajnji cilj istraživanja je saznati na koji način iz perspektive filmskih djelatnika poboljšati vidljivost hrvatskih filmova u Hrvatskoj općenito te zainteresirati publiku za iste. Kroz teorijski dio rada napravljena je razlika između financijskih modela korištenih u Europski i Hollywoodu te objašnjen značaj filma za kulturu Republike Hrvatske. Predstavljen je i kratki presjek poslijeratnog razdoblja do osnutka HAVC-a te napravljena analiza HAVC-ovih godišnjih izvještaja u razdoblju od deset godina. Naposljetku je napravljena usporedba Hrvatske sa Slovenijom, kao zemljom sa sličnim financijskim modelom i filmskim uspjehom. Pritom je provedena online anketa sa stanovništvom Republike Hrvatske te intervjui s osam hrvatskih filmskih djelatnika. Rezultati ankete pokazali su kako su je ispunjavali relativno zainteresirani ispitanici koji kao nedostatke hrvatske kinematografije izdvajaju slabu promociju te tešku dostupnost. Intervjuirani hrvatski filmski djelatnici također su tvrdili kako je hrvatski film slabo vidljiv te kao rješenje predložili brendiranje hrvatskih filmova te osnivanje legalne online filmske platforme za domaće filmove., The paper analyzes the role of the Croatian Audiovisual Center in promoting Croatian films, from its inception in 2008 to the present. The ultimate goal of the research is to find out how, from the perspective of film professionals, to improve the visibility of Croatian films in Croatia in general and to interest the audience for them. Through the theoretical part of the paper, a distinction is made between the financial models used in Europe and Hollywood, as well as the importance of film for the culture of the Republic of Croatia. A short section of the post-war period to the inception of the HAVC was presented and an analysis of the HAVC's annual reports over a 10-year period was made. Finally, a comparison was made between Croatia and Slovenia, as a country with a similar financial model and film success. Further, an online survey was conducted with the population of the Republic of Croatia and interviews with eight Croatian film employees. The results of the survey showed that it was filled by relatively interested respondents who, as deficiencies in Croatian cinema, highlight poor promotion and difficult accessibility. Interviewed Croatian filmmakers also argued that Croatian film was poorly visible and suggested branding Croatian films and establishing a legal online film platform for domestic films as a solution.

Tema ovog diplomskog rada je doprinos medija pri iniciranju promjena u javnim politikama u Republici Hrvatskoj. U radu je ispitana vjerodostojnost medija pri provedbi Zakona o sigurnosti u prometu, zdravstvene i obrazovne reforme. Zadaća je bila istražiti imaju li medijska inicijativa i medijsko izvještavanje o ovim temama utjecaj na promjene zakonskih regulativa u spomenutim slučajevima. U uvodnom teorijskom dijelu rada kronološki je uz primjere prikazano na koji su način u prošlosti mediji utjecali na javne politike u svijetu i, dodatno, kako su utjecali na razvoj društva. Uz pomoć analize sadržaja i polustrukturiranog intervjua analizirana su tri slučaja. Prvi je slučaj novog Zakona o sigurnosti u prometu za kojeg je pretpostavka da je došao na snagu nakon izvještavanja medija o nesrećama koje su se dogodile u kolovozu i listopadu 2018. godine. Drugi analizirani slučaj onaj je o zdravstvenoj reformi, točnije, promjenama u zdravstvu do kojih je došlo nakon što je Mostova zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić u Saboru progovorila o problemima u zdravstvu, konkretnije o kiretažama na živo. Treći slučaj tiče se obrazovne reforme, konkretno promjene obaveznog lektirnog gradiva za srednje i osnovne škole, nakon što je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak istupila u medije s prijedlogom o provođenju ankete među profesorima osnovnih i srednjih škola o tome koje lektire žele na obaveznom popisu. Zaključak je da su mediji dali doprinos u procesu izmjena i dopuna zakonskih regulativa vezanih uz ove tri javne politike te da su pomogli nametnuti ove teme na dnevni red javne rasprave. U slučaju novog Zakona o sigurnosti u prometu utjecali su na brzinu njegovog donošenja jer se o novom zakonu počelo pričati nedugo nakon izvještavanja medija o dvjema nesrećama. U slučaju zdravstvene reforme vidljivo je da su mediji svojim izvještavanjima i pritiskom uspjeli dovesti do promjene u zdravstvu, odnosno, svojim izvještavanjem su pomogli da se slučaj kiretaža na živo više ne ponovi. I na kraju, u slučaju obrazovne reforme mediji su doprinijeli promjeni stava ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, koja je prvotno odluku o promjeni lektirnog gradiva donosila sama, a nakon istupanja u medije odlučila je anketom uključiti profesore u sam proces., The subject of the paper is the media influence in initiating the change in public politics across Croatia. The credibility of the media is questioned in a case of implementation of a Law about traffic safety, health and educational reforms. It is showed if media iniciative and media reporting have influence on changes of the law regulatives in previous mentioned cases. Firstly, the theoretical frame is covered. In it, with chronology and basic examples is showed how media in the past affected public politics around the world and how they affected society development. Moreover, the methodologic work frame is showed. The research is based on the content analysis and on a halfstructured interview. Three cases are researched. First case is the case of the new traffice safety Law who was presumed to have come into effect following media reports of accidents that occurred in August and October, 2018. Furthermore, other analyzed case is the health reform one, specifically, the moment that led to changes is the offset of a MOST representative Ivana Ninčević Lesandrić in Convocation, who talked about a medical procedure after a misscariage without anestesia. The last studied case is about a educational reform, specifically, a case which is tied to the change of the reading curriculum for elementary and high schools by the minister of science and education Blaženka Divjak who gave the proposal of conducting a survey asking the professors of elementary and high schools which books they want on the reading list. The paper researched both sides of the story and interviewed all the participants of the story. The conclusion of the paper is that the media contributed in the changes of regulatives in these three politics, including law regulatives and social regulatives. In the case of the new traffic safety Law, media influenced on the fast motion of the Law, because the new Law became a subject shortly after the report about the two accidents. Furthermore, in the case of the health reform, it is noticeable that the media reports have succedeed to lead to a change by applying pressure. They have helped that the case of misscariage without anestesia never happen again. In conclusion, regarding the educational reform, media made a change in the attitude of the minister of science and education Blaženka Divjak, who firstly made decisions about educational reform by herself, and after media appearance decided to include professors in it.

U proteklih nekoliko godina često se pojavljuju medijski članci o tužbama protiv medija (nakladnika) ili novinara osobno. Cilj ovog istraživanja je ukazati na postojanje medijske konstrukcije prilikom izvještavanja o tužbama protiv novinara i medijskih kuća u Hrvatskoj. Glavno istraživačko pitanje glasi: Je li medijsko izvještavanje o tužbama stvaran prikaz činjeničnog stanja sa sudova ili postoji medijska konstrukcija kojom se problem uvećava iznad stvarnih činjenica u korist tuženih medija ili novinara? U prvom dijelu ovog istraživanja izlažem podatke o novinarskim tužbama prikupljene s 21 suda u Hrvatskoj. Drugi dio istraživanja su studije slučaja medijskih tužbi o kojima se najviše izvještavalo od 2013. do 2018. godine. U 5 studija provela sam kvalitativnu i kvalitativnu analizu sadržaja. Zbog vremenskog i prostornog ograničenja ovog rada odabrala sam samo online članke. Nakon što sam napravila analizu sadržaja odabrala sam 5 osoba koje sam intervjuirala, bilo da su to tuženi novinari ili novinari koji su izvještavali o tužbama. Zaključak istraživanja je da ne postoji medijska konstrukcija prilikom izvještavanja o tužbama protiv novinara i medijskih kuća u Hrvatskoj kojom se problem uvećava iznad stvarnih činjenica. Nakon boljeg upoznavanja sa zakonskim okvirom primjećujem kako u svih pet studija slučaja postoji neka kontroverza, bilo oko presude, bilo oko osobe koja je pokrenula tužbu, te su članci bili na nju fokusirani. Nije se izvještavalo o tužbama protiv medija u kojima je tužbu pokrenuo netko tko nije javna ličnost. Također se nije pisalo niti o tužbama protiv medija u kojima je novinar prekršio zakonska ili etička pravila struke., In the past few years, there have often been media articles about lawsuits against the media outlets (publisher) or journalist themselves. The aim of this research is to point out the existence of a media structure when reporting on lawsuits against journalists and media outlets in Croatia. The main research question is: Is media reporting on lawsuits reflection of facts or is there a media construction that magnifies the problem beyond the actual facts in favor of the respondent media or journalists? In the first part of this research paper, I present information on journalistic lawsuits collected from 21 courts in Croatia. The second part of the research paper are the media lawsuit case studies that were most reported from 2013 to 2018. In 5 studies I conducted a qualitative and quantitative content analysis. In this paper due to time and space constraints I analzyed only online articles. After finishing content analysis I selected 5 people I interviewed, whether they were respondent journalists or reporters reporting on lawsuits. Conclusion of this research paper is that there is no media construction that magnifies the problem beyond real facts when it comes to reporting about lawsuits against media or media outlets. After getting better acquainted with the legal framework I notice in all five case studies there is some controversy, either about the verdict or about the person who initiated the lawsuit, the plaitfill. There were no reports of lawsuits against the media in which the lawsuit was initiated by someone other than a public figure. There were also no reports of lawsuits against the media in which the journalist violated the legal or ethical rules of the profession.

Instagram je društvena mreža s više od milijardu korisnika, a bazira se na objavi fotografija i sličnog vizualnog sadržaja. Odnedavno se na Instagramu može zapaziti promoviranje novog fenomena mišićave ženstvenosti. Influencerice se na svojim profilima fitnessa samoprezentiraju na način koji im odgovara pa je snažna i fit žena sada dobila mjesto na društvenim medijima za razliku od prikaza mršave žene u masovnim medijima. Cilj ovog diplomskog rada je pokazati kako se fit identitet ženske ljepote nametnuo na Instagramu. Postavljena su istraživačka pitanja: kako se žene prikazuju na svojim profilima na Instagramu; koje je nove standarde ženske ljepote zadala ova društvena mreža; postoji li razlika mršavog i fit ideala ljepote; razbijaju li se time kulturološke razlike? Istraživanje je provedeno kvantitativnom analizom sadržaja te kvalitativnom analizom narativa na uzorku od 250 fotografija objavljenih na Instragramu. Otkriveno je kako se profili fitnessa ne baziraju isključivo na vježbanju, već na prezentaciji tijela čime dolazi do objektifikacije žene. Žene na svojim profilima objavljuju fotografije u zavodljivim pozama s pogledom koji mami gledatelja, a odjevene su vrlo oskudno. Njihova tijela su izrazito muskularna, a na važnosti dobivaju zategnuta stražnjica, velike grudi i isklesan trbuh. Žene u većini slučajeva ne pokazuju svoj celulit ili masno tkivo, a odabiru posebne poze za fotografiranje kako bi svoj izgled učinile što atraktivnijim. Instagram postaje novo mjesto za izgradnju identiteta te širenje brojnih prikaza novog standarda ženske ljepote., Instagram is a social network with more than a billion users. It is based on photographs and other similar visual content. Recently there has been a promotion of new phenomenon of muscular femininity. Influencers on their fitness profiles self-represent themselves in a way they prefer. Fit and strong woman has taken her place on social media in contrast to slender women in mass media. Purpose of this master thesis is to show how women's identity of fit beauty got imposed on Instagram. Research questions were asked: how women present themselves on their fitness profiles; which new beauty standards Instagram impose; is there difference between fit and skinny beauty ideal; has fit ideal broken cultural differences? Research was conducted by quantitative content analysis and qualitative narrative analysis on a sample of 250 photographs published on Instagram. It was discovered that fitness profiles are not based entirely on working out but on presentation of body which leads to women's objectification. Women publish seductive photographs on their profiles also with seductive gaze and they are sparingly dressed. Their bodies are muscular and tight buttocks, big breasts, and flat abdomen became important. Women do not show their cellulite or fat tissue, and they choose special poses for taking photos so their looks can be more attractive. Instagram is becoming a new place for constructing identities, and for spreading many depictions of new woman's beauty standard.

Tema ovog završnog rada je predstavljenost žena u središnjim informativnim emisijama nacionalnih televizijskih kuća. Ciljevi su bili potvrditi da žene češće sudjeluju u uređivanju i kreiranju vijesti kao urednice i novinarke, ali da su manje vidljive kao izvori informacija u vijestima. Postavljene su hipoteze da su žene češće urednice emisije vijesti i češće autorice vijesti od muškaraca te da su one češće voditeljice emisija od muškaraca, da muškarci dominiraju kao sugovornici u tvrdim vijestima, a žene su rjeđe prisutne kao relevantan i stručan izvor informacija u tvrdim vijestima te da najveći udio tonskih inserata žena čine oni političarki. Kvantitativna analiza sadržaja središnjih informativnih emisija HTV-a, Nove TV i RTL-a provedena je na probabilističkom i stratificiranom uzorku iz 2017. i 2018. godine. Ukupno su analizirane 72 emisije, odnosno 1362 vijesti. Rezultati su pokazali da su žene češće autorice priloga od muškaraca, ali su muškarci ti koji se češće javljaju uživo u eter kada se radi o tvrdim, udarnim temama. Žene su uredile pribiližno jednak broj emisija kao i muškarci. Češće ćemo nakon uvodne špice vijesti dočekati voditeljicu koja će najaviti najvažnije vijesti dana nego¬¬¬¬ muškarca. Žene su puno slabije zastupljene u vijestima kao sugovornice i stručni izvor informacija.. Uz sve to, političarke ne čine većinu svih tonskih inserata žena u televizijskom eteru. Rast broja žena kao autorica priloga sasvim sigurno svoje korijene ima i u činjenici kako je sve jači trend feminizacije same profesije, dok su s druge strane žene, iako jednake muškarcima i dalje slabije zastupljene u televizijskom eteru., The subject of this paper is the representation of women in primetime news of national televisons. The purpose of this study is to confirm that women are more often editors and authors of news than their male colleagues, but are less visible as the information sources in news. The research hypoteses addressed the following statements: women are more often editors and authors of news than men, women present the news more often than men, men dominate as collocutors in hard news, women are rarely reffered to as relevant and competent source of information in hard news and the majority of women soundbites used in broadcast are the ones of female politicians. The quantitative content analysis of primetime news shows of HTV, Nova TV and RTL was conducted on a sample from 2017 and 2018. During 72 analyzed news shows, 1 362 different television news was published. The research results show that female journalists wrote more television packages than their male colleauges, but men are still doing more live stand-ups when we are talking about hard news. Also, women are as equal editors of news shows as men. Women are anchors of the news show more often than men. Women are less visible in the news as a source of information. Women politicians do not hold the majority when we talk about all the soundbites spoken by women. The growth of female journalists as authors of televison packages certainly has it's roots in the ongoing trend of feminisation of the journalism profession.

Instagram je u današnje vrijeme popularna društvena mreža, osobito među mladima. Cilj rada bio je utvrditi koje se mogućnosti Instagrama kao društvenog medija najčešće koriste u samoprezentaciji mladih te kako to oblikuje autobiografski narativ mladih o sebi. Polazilo se od teorijske pretpostavke da je Instagram medij koji mladima služi za samoprezentaciju. Teorijski pristupi temelje se na autobiografskim korisničkim praksama nasuprot Manovichevoj konceptualizaciji društvenih medija kao baze podataka. Metodom analize sadržaja istraženo je kakvim se sadržajem mladi samoprezentiraju, koji je najčešće objavljen sadržaj te odnos slike i teksta na Instagramu. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku javnih Instagram profila hrvatskih korisnika u dobi od 18 do 24 godine. Rezultati istraživanja pokazuju kako mladi korisnici Instagrama najčešće objavljuju fotografije raznih aktivnosti, kao i fotografije i tekstualne opise koji se mogu okarakterizirati kao pozitivni. Instagram kao medij mladima služi u svrhu vizualne komunikacije i dokumentacije vlastitog života, dok prisutnost na mreži potpomaže i funkciju socijalne interakcije s vršnjacima., Instagram is a popular social network nowadays, especially among young people. The aim of the paper was to identify which Instagram features are most commonly used in youth self-presentation and how this shapes the autobiographical narrative of young people about themselves. It was based on the theoretical assumption that Instagram is a medium for self-presentation of young people. Theoretical approaches are based on autobiographical user practices as opposed to Manovich's conceptualization of social media as a database. The content analysis method explored what kind of content young people present themselves, what is the most published content, and the relationship between image and text on Instagram. The study was conducted on a convenience sample of public Instagram profiles of Croatian users aged 18-24. Results show that young Instagram users most often post photos of various activities, as well as photos and text descriptions that can be described as positive. Instagram serves as a medium for young people for the purpose of visual communication and documentation of their own lives, while online presence supports the function of social interaction with peers.

Cilj je ovoga rada utvrditi kako se reprezentacija socijalističke obitelji razlikuje u televizijskoj seriji snimanoj u doba socijalizma te u modernoj seriji koja želi prikazati to vrijeme novim generacijama. U radu se koristi kvalitativna metodologija, odnosno provode se analiza sadržaja i narativa televizijskih serija te daje prikaz relevantne literature. Daje se uvid u rodnu problematiku i stereotipe koristeći se sociološkim razmatranjima. Promatraju se funkcije i uloge pojedinih članova obitelji, sličnosti i razlike među obiteljima, promatraju se njihovi međusobni odnosi. Otkrivaju se vrste prikazanih obitelji te pojava rodnih nejednakosti. Na uzorku od ukupno 59 epizoda (23 epizode “Pozorišta u kući” i 36 epizoda “Crno-bijelog svijeta”) uviđaju se sličnosti i razlike prikaza srpske i hrvatske obitelji u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Rad pokušava odgonetnuti kakva je to zapravo socijalistička obitelj i može li se kroz proučavanje dvaju televizijskih obitelji socijalizma otkriti njena bit., The aim of this paper is to determine how the representation of the socialist family differs in the television series filmed in the era of socialism and in a modern series that wants to show that time to new generations. The paper uses a qualitative methodology, that is, analyzes the content and narrative of television series and presents the relevant literature. An insight into gender issues and stereotypes is provided by sociological considerations. The functions and roles of individual members of the family are being studied, as well as the similarities and differences between the families, and their relations. The types of families are presented and the appearance of gender inequality is revealed. On a sample of 59 episodes (23 episodes of “Pozorište u kući” and 36 episodes of “Crno-bijeli svijet”), the similarities and differences between the Serbian and Croatian family in the Socialist Federal Republic of Yugoslavia are noticed. Work is trying to figure out what kind of a family is a socialist family, and can you discover its essence through studying the two television family of socialism.

Internet se dokazao kao plodno tlo za razvoj, artikulaciju i širenje novih neobičnih ideologija i zajednica zahvaljujući mogućnosti da svakom pojedincu pruži prostor za izražavanje svojih misli i povezivanje s ostalima u interesne grupacije, kao i zbog činjenice da je po prvi puta omogućio običnim pojedincima da se iskreno izraze u javnoj sferi kroz anonimno slanje svoje poruke nebrojenim ljudima diljem svijeta. Ovaj rad proučava dvije ideologije nastale u zadnjih nekoliko godina – Inceldom i Neomaskulinizam. Incel pokret promatra svijet kroz perspektivu konflikta između fizički atraktivnih i neatraktivnih osoba. Diskurs njegovih sljedbenika predstavlja unikatan primjer govora mržnje i apsurdne konstrukcije društvene zbilje. Neomaskulinizam je pokušaj artikulacije mnogih postojećih uvjerenja usmjerenih protiv prevladavajućih progresivnih i egalitarnih vrijednosti modernih Zapadnih društava. Sljedbenici Neomaskulinizma inspiraciju traže u romantiziranoj slici prošlosti. Obje se ideologije zbog svojih zamisli svrstavaju na krajnje rubni dio političkog spektra i ne postoje izvan online sfere., Internet has proven itself to be fertile ground for the creation, articulation and dissemination of unusual new ideologies and communities due to its ability to provide space for every individual to express their thoughts and connect with others in groups bound by interests, as well as the fact that it allowed ordinary individuals to honestly express themselves in the public sphere by anonymously disseminating their message to countless people around the world. This thesis examines two ideologies that emerged in the last few years – Inceldom and Neomasculinity. Incel movement sees the world through a prism of conflict between physically attractive and unattractive people. A discourse of its followers represents a unique example of hate speech and absurd construction of social reality. Neomasculinity attempts to articulate many existing notions against prevailing progressive and egalitarian values of modern Western societies. Followers of Neomasculinity look up to romanticized images of the past as an ideal that should be followed. Both ideologies constitute a fringe part of the political spectrum and aren't present outside of the online sphere.

Kada govorimo o teorijskom kontekstu rada, zamišljen je tako da počiva na teoriji dvostepenog toka masovne komunikacije. Još je 1944. godine, Paul Lazarsfeld predstavio, a 1955., s Elihu Katzom i dodatno elaborirao teoriju dvostepenog toka koja je tvrdila da je utjecaj medija ograničen na ključne opinion makere (influencere) unutar društvenih mreža koje su posredovale toku informacija koje pristižu iz medija* ( "The two-step flow model of communication, introduced by Katz and Lazarsfeld, claimed that the impact of the media was limited by key influencers within social networks who mediated the flow of information from media sources."). Lazarsfeldova teorija "dvostepenog toka masovne komunikacije" u stvari je mikro-orijentirana, ona promatra osobni utjecaj na pojedinca (što je u stvari i način na koji pojedinac konzumira medijski sadržaj poput bloga te o njemu donosi određeno mišljenje i zaključke). Uostalom, nešto slično zaključuje i A.Gross (1998.). Značenje i utjecaj medijskih poruka varira ovisno o tome na koji način ih konzumiramo: bilo kao puke informacije, kao nešto s čime se poistovjećujemo, kao način društvene integracije ili ih koristimo isključivo kao zabavu. U istom tekstu nastavlja se nadogradnja Lazarsfeldove teorije koji tvrdi da ograničeni efekti za njega ne predstavljaju potpuni izostanak medijskih efekata na pojedinca. Naveden je još jedan razlog za promatranje teme rada kroz prizmu teorije dvostepenog toka komunikacije jer, jedna od uloga blogera u suvremenom društvu svakako je i promjena razmišljanja, pogleda ili stavova o određenoj temi. Bez obzira bila ta promjena dugoročna ili kratkotrajna. Navedeno ne znači da se i druge teorije ne (mogu) provlačiti kroz tematiku rada. Ovdje je pitanje zauzimanja jedne perspektive pogleda na stvari. Jasno je da se u istraživanju medijskih publika većina poznatih teorija koje su upotrebljavane za njihovo istraživanje, isprepliću. Uloga blogera tako se može proučavati i kroz prizmu, na primjer, "uses and gratification" teorije, naravno, u tom bi slučaju rad trebalo koncentrirati na proučavanje načina na koji pojedinci koriste medijske sadržaje (u ovom konkretnom slučaju blogove) za zadovoljenje svojih potreba. Međutim, usprkos tome što će se ove i još neke teorije spominjati i ispreplitati kroz ovaj diplomski rad, glavni fokus će svakako biti na teoriji dvostepenog toka. *Zanimljivo je napomenuti da su s pojavom društvenih mreža neke od riječi spomenutih u prethodno interpretaciji Lazarsfeldove teorije kao što su "influencer" i "social network/društvena mreža" dobili novo značenje.Dio tih "influencera", koje u sklopu teorije dvostepenog toka nazivamo opinion makerima, u suvremenom dobu, svakako su i blogeri. Blogeri, kao autori blogova preuzimaju ulogu opinion makera stvarajući blog sadržaje kroz kontinuirani period. Stvaranjem sadržaja, oni stječu publiku koja ih prati i konzumira te sadržaje. Publika pojedinog blogera može pratiti zbog njima zanimljivog stila pisanja, tematike koju obrađuju ili nekog trećeg razloga. Iako blogeri više nisu nova pojava, pretpostavka je da su u današnje vrijeme sadržaji koje oni kreiraju još uvijek aktualni i relevantni. Odnosno, da su sadržaji stvoreni od strane blogera još uvijek čitani, ako pogledamo u smjeru stručnog članka (2007.) kojeg je napisao Mato Brautović, on tvrdi da su "Blogovi sve važniji izvor u novinarstvu. Kako bih saznao odgovor na ovo istraživačko pitanje, važno je postaviti istraživačku metodu i uzorak. Smatram da je za istraživanje ovog pitanja prikladno provesti Facebook anketu na temelju Likertove ljestvice čije ću rezultate potom analizirati putem statističkog programa SPSS. U uzorak bih ubrojao studentsku populaciju koja koristi Facebook takoda bih na početku anketnog upitnika postavio pitanje o statusu ispitanika te u konačan uzorak ne bih ubrajao one koji uživaju status završene visoke stručne spreme, a kako bih se izbjeglo da student koji su pri završetku studija ne odaberu tu opciju, u upitnik je potrebno dodati opciju koja na primjer glasi “pri kraju studija”. Selekciju bih učinio i pomoću studentskih grupa kojih je pregršt na Facebooku. Odabrani uzorak nad kojim bih provodio istraživanje smatram relevantnim jer je riječ o budućim akademskim građanima koji aktivno čitaju poruke iz masovnih medija, a istovremeno će biti zanimljivo saznati koliko su blog sadržaji čitani među tom, odabranom populacijom. Kada pak govorimo o samim blogerima u hrvatskoj. Smatram da je, za obradu teme, potrebno odgovoriti na pitanje tko su oni. Ako uzmemo za primjer istraživanje Gordane Vilović iz 2008., "prosječan hrvatski bloger je muškarac sa završenom srednjom školom, u dobi od 18 do 44 godine koji ne nastavlja školovanje, a blog piše godinu dana, najčešće kada ima potrebu da nešto napiše". S druge strane. Cilj ovog diplomskog rada je provjeriti imaju li blogeri značajnu ulogu opinion leadera u današnjem masovnom komuniciranju, primanju informacija i formiranju mišljenja. Jesu li blogeri ponekad jedine osobe koje su zainteresirane za neku temu? Kao što Mato Brautović kaže u svojem članku "Blogovi kao novinarski izvori (2007.)": "Blogeri danas proizvode više sadržaja nego svi novinari u Associated Pressu. Jednako tako blogovi postaju sve važniji izvor informacija u novinarstvu. Afere poput Brodosplita i Sunčanog Hvara dospjele su u masovne medije upravo posredstvom blogova. Knjiga Bloging for business (2006.), autora Shela Holtza i Teda Demopoulosa kaže kako su blogeri obično stručnjaci za teme o kojima pišu, za razliku od novinara koji su najčešće općeg znanja. Ponekad bloger jedini razumije problem i jedina je osoba koju zanima neko područje. No ne pišu svi blogeri o specifičnim temama koje bi mogle biti zanimljive novinarima. Nameće se pitanje, koji je motiv pojedinog blogera za stvaranje blog sadržaja? Naravno, kod svakoga je drugačije, ali zanimljivo je saznati koliko se motivi blogera razlikuju. Važno je, također napomenuti i da su blogovi, u suštini, poseban vox populi model. Svaki građanin s računalom i pristupom internetu može izraziti svoje mišljenje, stav ili podijeliti informaciju koju je dobio posredstvom svjedočenja nekom događaju ili na druge načine, artikulirati ga i ta informacija može biti zamjećena, a zamijećen može biti i sam autor tog bloga. Na posljetku, blogovi se, mogu koristiti i koriste se u digitalnom marketingu, odnosno u svrhe reklamiranja ili PR promocije pa je stoga prilikom konzumiranja blog sadržaja iznimno bitno provjeriti sve parametre kao što su autor, domena, tema, svrha objavljivanja blog sadržaja i slično. U ovom kontekstu, blogovi su jedan od glavnih oblika sadržaja s kojim se tvrtke pokušavaju “popeti” na Google tražilici čemu je krajnji cilj i povećanje količine posla I naravno, profita., When we're talking about the theoretical concept of this thesis, it's based on the two step theory. It was 1944. when P. Lazarsfeld presented his theory, and addtionaly elaborated it with E. Katz. The two-step flow model of communication, introduced by Katz and Lazarsfeld, claimed that the impact of the media was limited by key influencers within social networks who mediated the flow of information from media sources. Lazarsfeld's theory of „two step flow of mass communication is, actually micro-oriented, it is observing the personal influence on the individual. Something similar is conclueded by A. Gross, as well (1998.): The meaning and influence od media messages is, actually depending on the way we're consumating them: as mere information or as something we identify oruselves with, as a way for social integration, or for mere fun. Lazarsfeld claims that the limited effects don't represent a full missing of media effects on an individual. There is anothe reason for depicting this theses from this two step flow angle, and that's because, in modern society, the role of bloggers is definetely the change of opinions and views of people on a certain subject. Regardless, whether that change is long or short-term. The alleged doesen't meand that other theories couldn't be drawn through the thematics of this theses. It's just a question of taking a single perspective. *It is interesting to note that some words which were previously mentioned in interpretation od Lazarsfeld’s theory, like “influencer” or “social network”, have gained a new meaning with appearance of social media. A part of those „influencers“, which, as the part of the two-step flow theory we call opinion makers, are in the modern age, also bloggers. Bloggers, as the authors of bloggs are taking over the role of opinion makers. Creating blog contents through a continuous period. With the creation of content, they are also creating their audience which then follows them, and is consuming their content. The audience of a single blog can follow them because of the interesting style of writing, the theme of their blogs or some third reason. Although bloggers are not exactly a new phenomenon, the content which they create is still considered relevant and up to date. To be more precise, the content which bloggers create is still well red. According to an expert article (2007.) by Mato Brautović in which he states that “blogs are becoming an increasingly important source in journalism.”

Fenomen influence marketinga omogućio je da jedna osoba može komunicirati sa stotinama ili čak tisućama drugih ljudi o proizvodima, ali i brendovima pa je utjecaj komunikacije između influensera i potrošača znatno povećan. Društvene mreže hibridni su element promidžbenih kombinacija jer su poprilično stopirale razvoj tradicionalnih načina oglašavanja. Sadržaj, vrijeme i učestalost razgovora izvan su izravne kontrole brend menadžera. Sada je ta odgovornost na influenserima koja mora biti temeljena na povjerenju koje im ukazuju brendovi dajući im kreativnu slobodu. Menadžeri moraju naučiti oblikovati želje kroz sadržaj koji će zanimati potrošače, koji mora biti u skladu s misijom i ciljevima brenda. Diplomski rad Uloga influensera u upravljanju korporativnim brendovima pisan je sa željom otkrivanja povezanosti između brendova i influensera. Istraživanje u ovom radu pokazalo je da influenseri ne pristaju na suradnju, ako im u potpunosti ne odgovaraju, i ako ne bi sami odabrali proizvode pojedinog brenda. Brend menadžeri su naglasili da im je pri odabiru influensera izuzetno važna njihova autentičnost, a influenseri su istaknuli da im je izuzetno važna kreativna sloboda u kreiranju sponzoriranog sadržaja. Također, istraživanje je u ovom radu pokazalo da su i influenseri i brend menadžeri mišljenja da influenseri apsolutno mijenjaju svijet marketinga, ali i da sve više odvlače resurse koje su do sada brendovi ulagali u tradicionalne oblike oglašavanja. Influenseri smatraju da je jedna od predispozicija uspješnog influensera komunikacija s pratiteljima, tim više što je u teorijskom okviru definirano da su milenijalci sofisticirana i zahtjevna publika koja želi neprestanu interakciju s odabranim opinion leaderima. Istraživanje je pokazalo da ispitanici od internet zarade mogu živjeti i da ne brinu što im nosi budućnost jer svoj back up imaju., The phenomenon of influencer marketing makes it possible for one person to communicate with hundreds or even thousands of other people about products and brands so that the impact of the influencer-consumer communication is getting more and more significant. Social networks, as a hybrid element of promotional combinations, have considerably halted the development of traditional advertising methods. The content, timing and frequency of communication are beyond the direct control of brand managers. Influencers are the ones now who are responsible and who are entrusted by brand producers that give them complete creative freedom. Managers must learn how to form wishes through contents that are consumer-targeted and that are aligned with brand's mission and goals. The thesis The role of influencers in corporate brand management is created with the desire to explore the connection between brands and influencers. According to the research conducted for this paper, the influencers are not willing to cooperate if they are not fully satisfied with products and if they would not choose them personally. The brand managers said that authenticity was most appreciated when selecting influencers, whereas the infuencers highlighted having freedom in creating sponsored contents as extremely significant. Also, this research showed that the nfluencers and brand managers share the same opinion, namely that influences are totally changing the marketing world, but also that they are increasingly diverting financial resources that brands used to invest in traditional forms of advertising. One of the key predispositions of a successful influencer, according to the influencers themselves, is a communication with his/her followers, particularly so since the theoretical part of the thesis defined millennials as sophisticated and demanding audience who want a continuous interaction with their chosen opinion leaders. The research also showed that the respondents can make a living solely from internet, without worrying about their future prospects.

SAŽETAK Društvene mreže postale su neizostavan dio svakodnevnog života, a doba kada je oglašavanje bilo svedeno samo na tradicionalne medije je prošlost. Marketinške poruke okružuju nas svakodnevno kroz različite tradicionalne i moderne kanale. Ne postoji medij masovne komunikacije u kojem možemo pobjeći od njih. Cilj ovog rada je saznati na koji način se pripadnici hrvatske generacije milenijaca najčešće informiraju o proizvodima i uslugama. Opravdavaju li svoj nadimak net generacije ili pak tradicionalni mediji još uvijek imaju važnu ulogu u informiranja o proizvodima i uslugama. Za potrebe ovog rada koristit ću i objasniti termine generacije milenijaca, multimedijskog okoliša (media enviroment), kako korisnici koriste to okruženje i kako se ono primijenjuje na marketing, iz perspektive komunikacijske teorije upotrebe medija radi zadovoljenja potreba (Uses and Gratification Theory). Rezultati su pokazali kako milenijci zaista opravdavaju svoj nadimak „net generacije“ - zbog toga što najviše koriste online medije, a proizvode i usluge najčešće zamjećuju na društvenim mrežama brendova i u objavama influencera., Social media has become a large part of everyday life. The time when advertising was focused only on traditional media has become a thing of the past. Marketing messages are unavoidable, surrounding us everyday through various traditional and modern channels of communication. There is no form of mass media that marketers aren't using to target us, making marketing messgaes impossible to avoid. The objective of this thesis is to determine how members of the croatian generation Y inform themselves about products and services. Do they justify the "net generation“ label or does traditional media still play an important part as a source of information regarding products and services. Throughout, I will explain terms of millennial generation, multimedia environment and how it is used in marketing, from the perspective of The Uses and Gratification Theory. Results have shown millennials are truly a "net generation" due to their level of online media usage and most often noticing products and services through social media and influencers.

Politička moć je danas dostupna ženama, ali ne u istoj mjeri kao i muškarcima. Cilj ovog rada jest prikazati kako korištenje stereotipa na hrvatskim news portalima umanjuje političku moć političarki. Prilikom istraživanja polazilo se od nekoliko hipoteza. Prva je prisutnost streotipa seksualnog objekta, majke, ljubimice i željezne dame na portalima. Osim toga, pretpostavljeno je da će najčešće korišteni stereotip biti onaj o seksualnoj objektifikaciji, a da će stereotip željezne dame biti najrjeđi. Također, pretpostavljeno je da će se navedeni stereotipi najčešće pojavljivati za vrijeme izvještavanja o Kolindi Grabar-Kitarović. Prilikom istraživanja korištene su metode kvantitativne analize sadržaja te analize diskursa. Analizom su obuhvaćeni portali Index.hr, 24sata.hr i Jutarnji.hr u vremenskom razdoblju od 1. rujna do 30. studenog 2018. godine. Istraživanjem je utvrđeno da su stereotipi doista prisutni prilikom izvještavanja o političarkama, ali se javljaju u različitim intenzitetima za pojedinu političarku. Kolinda Grabar-Kitarović se najčešće pojavljuje u člancima, te je također najčešće podvrgnuta stereotipnom izvještavanju., Political power is available to women novadays, but not in the same way as to their male counterparts. The goal of this analysis is to show how using stereotypes on croatian news sites decreases female politicians' political power. Several hypotheses were tested, such as presence of several stereotypes (sex object, mother, pet, the Iron Lady), and their varied frequency (sex object stereotype is the most common, while the Iron Lady stereotype is the least common). The research method used were contect and discourse analiysis. The analyzed period was between September 1st and November 30th, 2018., on portals Index.hr, 24sata.hr amd Jutarnji.hr. The analysis has show +n taht stereotypes are indeed present, but in various ratios for each politicians. The articles about Kolinda Grabar-Kitarović are the most prevalent, jsut as the stereotypes about her.

Nasilje nad ženama pojavljuje se neovisno o vremenskom i geografskom faktoru. Ono predstavlja najčešći oblik kršenja prava žena, a u Hrvatskoj je javnosti ratifikacija Istanbulske konvencije, čiji je primarni cilj poboljšati i unaprijediti mehanizme zaštite žena žrtava nasilja, izazvala burne reakcije i rasprave. Mediji imaju ključnu ulogu u formiranju mišljenja i stavova javnosti o pojedinim temama, a oblikovanjem i načinom prenošenja informacija mogu utjecati na svijest javnosti u pozitivnom ili negativnom kontekstu. Zbog toga je za analizu u ovom diplomskom radu za analizu odabrano šest hrvatskih portala: Index.hr, 24sata.hr, Jutarnji.hr, Net.hr, Tportal.hr i Večernji.hr. U analizi članaka objavljenih na navedenim portalima koji su izvještavali o Istanbulskoj konvenciji i njezinoj ratifikaciji u Hrvatskoj korištene su istraživačke metode kvantitativne i kvalitativne analize sadržaja te kvalitativna istraživačka metoda - analiza diskursa. Ukupno je analizirano 882 članaka u razdoblju od mjesec dana, od 13. ožujka 2018. do 13. travnja 2018., dana kada je ratificirana Istanbulska konvencija. Prije samog istraživanja postavljene su dvije glavne teze. Prva je da su odabrani portali o temi ratifikacije Istanbulske konvencije izvještavali pristrano na način da se u izvještavanju o temi moglo jasno razlučiti zalaže li se određeni portal za ratifikaciju Konvencije ili ne. Druga je teza bila da su ovi mediji o procesu ratifikacije Istanbulske konvencije izvještavali površno, bez sveobuhvatne analize uzroka i posljedica. Temeljni cilj provedenog istraživanja bio je ukazati na pristrano izvještavanje o procesu ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskoj. Provedenom analizom potvrđena je početna pretpostavka autorice, a to je da se hrvatski mediji uglavnom nisu bavili pravnim, društvenim i gospodarskim aspektima Konvencije i njezinom implementacijom, već sukobima oko njezine ratifikacije. Najviše pažnje u izvještavanju posvećeno je prenošenju izjava političara u kojima su jedne druge vrijeđali i prozivali zbog zalaganja ili protivljenja ratifikaciji Konvencije. U gotovo niti jednom članku nije se radilo na osvještavanju i senzibiliziranju javnosti za potrebe zlostavljanih žena te važnosti koju Konvencija ima za poboljšanje uvjeta života žrtava nasilja u obitelji. Ženska prava, uključujući medijski pristup nasilju nad ženama, još uvijek je podzastupljena tema koja na važnosti dobiva jedino kada se piše o stereotipnim situacijama, šokantnim zločinima ili u slučaju Istanbulske konvencije, raspravama političara. Potrebna je dodatna edukacija medijskih djelatnika kako bi s većom pažnjom i obzirom naučili pokrivati društveno osjetljive teme, a pogotovo teme nasilja nad ženama. Samo kvalitetnim izvještavanjem o temama, što uključuje analitičnost, sveobuhvatnost, uključivanje više različitih izvora informiranja i pluralnost mišljenja, novinari mogu dostaviti potpunu priču koja će za njihovu publiku osiminformacijske, imati i edukacijsku vrijednost., Violence against women occurs regardless of the chronological and geographical factor. It is the most common form of violation of women's rights. In Croatia ratification of the Istanbul Convention, whose primary goal was to improve and enhance mechanisms for the protection of women victims of violence, provoked strong reactions and discussions among public. The media play a key role in forming the opinions and attitudes of the public on specific issues, and with designing and forming information in a specific way, media can influence public awareness in a positive or negative way. Therefore, for the analysis in this thesis were chosen six Croatian websites: Index.hr, 24sata.hr, Jutarnji.hr, Net.hr, Tportal.hr and Večernji.hr. In the analysis of articles published on these websites, which were reporting on the Istanbul Convention and its ratification in Croatia, were used research methods of quantitative and qualitative content analysis and qualitative research method - discourse analysis. In the period from 13th March to 13th April, day when Istanbul Covention was voted by government, resarcher analyzed a total of 882 articles. Before the resarch, the resarcher set up two main theses. The first thesis was that the chosen websites were biased during covering stories about the ratification process in a way that the reader could clearly see was the website for the ratification of the document or not. Second thesis was that the media on the process of ratification reported superficially and without a comprehensive analysis of cause and effect. The basic objective of the study was to point out the biased reporting on the process of ratification of the Istanbul Convention in Croatia. The analysis confirmed the initial assumption of the author and that is that the Croatian media generally did not address the legal, social and economic aspects of the Convention and its implementation, but conflicts over its ratification. Most attention in the coverage media devoted to the reporting of political statements and politicians insulting one another or calling for commitment or opposition to the ratification. Almost no one worked on raising awareness and sensitizing the public to the needs of abused women or the importance of the Convention for improvement the living conditions of victims of domestic violence. Women's rights, including media approach to violence against women, are still under-represented themes of importance, which get attention only when writing about stereotypical situations, shocking crimes or in the case of the Istanbul Convention, discussions of politicians. It takes additional training of media professionals so they can with awareness and respect cover socially sensitive issues, especially violence against women. Only with high-quality reporting on issues, including analytical skills, comprehensiveness, inclusion of multiple sources of information and the plurality of opinion, journalists can submit a complete story that will for their audience have, not only informational, but educational value.

Ovo etnografsko istraživanje želi dublje razumjeti medijsku upotrebu i izravnu komunikaciju medijske publike u javnim prostorima. Sve većom dostupnošću i razvojem tehnologije u suvremenim društvima, mediji su nam svugdje i uvijek dostupni pa tako i na gradskim trgovima. Zbog nedovoljne istraženosti upotrebe medija u javnim prostorima općenito, ovaj rad pokušava razumjeti načine upotrebe medija i značenja koja im medijska publika pridaje u okolnostima javnog prostora kao što su gradski trgovi, ali i načine isprepletenosti izravne komunikacije s komunikacijom na daljinu i drugim oblicima upotrebe medija. Važnost trgova i mobilnih uređaja u društvenom suvremenom životu isprepliću se u ovom etnografskom istraživanju koje je provedeno na dva zagrebačka trga, Trgu bana Josipa Jelačića i Trešnjevačkom trgu, a za koji su bitni i provedeni etnografski intervjui. Ova studija otkriva kako urbani pješaci na gradskim trgovima koriste medije kao vrstu izolacije od fizičkog okruženja, ali češće dolazi do oblika odsutne pristutnosti ili izvjesnog osjećaja mjesta, nego do potpune izolacije. Isto tako, važan nalaz ovog rada je i u činjenici da izravna komunikacija na gradskim trgovima često biva isprepletena s istovremenom upotrebom medija, prvenstveno mobilnih uređaja. Zaključujem kako je upotreba medija ukorijenjena u načine habitacije gradskih trgova, ali i kako je izravna komunikacija vrlo bitna za vrijeme sastajanja parova i grupa na prostorima dvaju zagrebačkih trgova., This ethnographic study aims to better understand how media audiences use media and face-to-face communication in public space. With the growing availability and fast development of new technologies in contemporary societies, we are witnessing the ubiquity of media in city squares, among other settings. Due to the lack of research around the topic of media in public spaces in general, this project explores media usage and meanings given to it by media audiences in public spaces such as city squares. This study will also discover the interweaving nature of media use, such as communication with absent others, and face-to-face communication. The importance of city squares and mobile phones in contemporary social life are central points of this ethnographic study undertaken in two city squares in Zagreb, Croatia – Ban Josip Jelačić Square and Trešnjevački Square. With the help of field notes and ethnographic qualitative interviews, this study confirms that urban pedestrians use media as a means of isolation from physical surroundings, but that it is more often solely a form of absent presence or a form of a certain sense of place rather than complete isolation. Moreover, another important finding of this research is the fact that face-to-face communication is frequently immediate with media usage, primarily mobile phone usage. I conclude that media usage is rooted in the forms of habitation in city squares, just as face-to-face communication is of great value to pair and group meetings in spaces of two Zagreb squares.

Ovo etnografsko istraživanje želi dublje razumjeti medijsku upotrebu i izravnu komunikaciju medijske publike u javnim prostorima. Sve većom dostupnošću i razvojem tehnologije u suvremenim društvima, mediji su nam svugdje i uvijek dostupni pa tako i na gradskim trgovima. Zbog nedovoljne istraženosti upotrebe medija u javnim prostorima općenito, ovaj rad pokušava razumjeti načine upotrebe medija i značenja koja im medijska publika pridaje u okolnostima javnog prostora kao što su gradski trgovi, ali i načine isprepletenosti izravne komunikacije s komunikacijom na daljinu i drugim oblicima upotrebe medija. Važnost trgova i mobilnih uređaja u društvenom suvremenom životu isprepliću se u ovom etnografskom istraživanju koje je provedeno na dva zagrebačka trga, Trgu bana Josipa Jelačića i Trešnjevačkom trgu, a za koji su bitni i provedeni etnografski intervjui. Ova studija otkriva kako urbani pješaci na gradskim trgovima koriste medije kao vrstu izolacije od fizičkog okruženja, ali češće dolazi do oblika odsutne pristutnosti ili izvjesnog osjećaja mjesta, nego do potpune izolacije. Isto tako, važan nalaz ovog rada je i u činjenici da izravna komunikacija na gradskim trgovima često biva isprepletena s istovremenom upotrebom medija, prvenstveno mobilnih uređaja. Zaključujem kako je upotreba medija ukorijenjena u načine habitacije gradskih trgova, ali i kako je izravna komunikacija vrlo bitna za vrijeme sastajanja parova i grupa na prostorima dvaju zagrebačkih trgova. This ethnographic study aims to better understand how media audiences use media and face-to-face communication in public space. With the growing availability and fast development of new technologies in contemporary societies, we are witnessing the ubiquity of media in city squares, among other settings. Due to the lack of research around the topic of media in public spaces in general, this project explores media usage and meanings given to it by media audiences in public spaces such as city squares. This study will also discover the interweaving nature of media use, such as communication with absent others, and face-to-face communication. The importance of city squares and mobile phones in contemporary social life are central points of this ethnographic study undertaken in two city squares in Zagreb, Croatia – Ban Josip Jelačić Square and Trešnjevački Square. With the help of field notes and ethnographic qualitative interviews, this study confirms that urban pedestrians use media as a means of isolation from physical surroundings, but that it is more often solely a form of absent presence or a form of a certain sense of place rather than complete isolation. Moreover, another important finding of this research is the fact that face-to-face communication is frequently immediate with media usage, primarily mobile phone usage. I conclude that media usage is rooted in the forms of habitation in city squares, just as face-to-face communication is of great value to pair and group meetings in spaces of two Zagreb squares.

Mućke i Zvonili ste Milorde britanske su komedije situacije. Mućke Johna Sullivana počele su se emitirati 1981. godine. Emitirane su ukupno 64 epizode a zadnja epizoda prikazana je 2003.godine. Zvonili ste Milorde stvorili su Jimmy Perry i David Croft, a emitirano je ukupno 26 epizoda u periodu od 1990.-1993. godine. Specifičnost oba sitcoma iskazuje se kroz karakterizaciju likova i njihovog životnog te radni prostor. Upravo zbog toga odabrala sam ova dva sitcoma kako bi prezentirala kako se klasne reprezentacije konstruiraju kroz brojne situacije u kojima se nalaze likovi visoke i manualne radničke klase. Zbog toga je kao temeljni okvir za teorijski dio odabrana je društvena stratifikacija te klasa kao oblik društvene stratifikacije. Istraživački dio rada usmjeren je na analizu narativa koja je rađena na uzorku od tri sezone sitcoma Mućke i dvije sezone sitcoma Zvonili ste Milorde. Od toga su detaljno analizirane prve epizode prve tri sezone Mućki i prve epizode prve dvije sezone komedije situacije Zvonili ste Milorde. Analiza narativa pokazala se najpogodnijom, budući da narativ predstavlja niz situacija koje su nam eksplicitno i implicitno prikazane, te na temelju kojih moramo vaditi zaključke. Cilj istraživanja bio je spoznati postoje li jasno izražena klasna obilježja u ovim sitcomima, kojim su obilježjima okarakterizirani pripadnici manualne radničke klase, a kojim pripadnici visoke klase, koji su poslovi karakteristični za radničku a koji za visoku klasu, koje ih socijalne karakteristike prate i jesu li pojedini likovi diskriminirani na osnovi klasnog identiteta., Only Fools and Horses and You Rang M'Lord? are British sitcoms. Created by writer John Sullivan, Only Fools and Horses originally broadcast in the United Kingdom in year 1981. In 2003 was the last from Sixty-four episodes of Only Fools and Horses broadcast. You Rang M'Lord? Was written by Jimmy Perry and David Croft, 26 episodes were aired from 1988 to 1993. The specificity of both series are class characteristics which are expressed through the characterization of the characters and their living and working space. Because of that I chose these two sitcoms, so I could present the construction of class differences through numerous situations in which high and manual working class characters are located. Therefore, social stratification and class as a form of social stratification are chosen, as a basic framework for the theoretical part. The research part of the work is focused on narrative analysis, which is based on a sample of three seasons of Only Fools and Horses and two seasons of You Rang M'Lord? Sitcoms. Of these, first episodes of the first three seasons of Only Fools and Horses and first episodes of the first two seasons of You Rang M'Lord? are analyzed in detail. Narrative analysis proved to be the most appropriate, since narrative represents a series of situations which are explicitly and implicitly presented to us and based on which we have to draw conclusions. The aim of the research was to comprehend if there are clearly expressed class identities ih these sitcoms, with which characteristics are the members of the manual workers' class and with which thoes of the high class characterized, which jobs are typical of the manual working class and which of the high class, which social characteristics characterize them and whether there are some individual characters that are discriminated on the basis of class attributes.

Žene i ženstvenost se promatrala i mijenjala od davnina. Neki ideali su i dalje ostali isti, no neki su se promijenili. Svrha ovog istraživanja je bila saznati jesu li se i dalje zadržali isti ideali ženstvenosti u današnjem društvu, postoje li i dalje zadane norme koje se plasiraju putem medija i koje se "treba" pridržavati te je li medijsko društvo odmaknulo od stereotipnih percipiranja žena i njezinih uloga u društvu. Fokus istraživanja se temeljio na analizi dvaju časopisa, Story i Glorije. Kao osnovnu jedinicu analize koristila se forma intervjua čime se najbolje prikazalo kako se žene i ženstevnost individualno opisuju unutar popularnih časopisa. Kvalitativnom analizom zabilježeno je da se žene, jednim dijelom, i dalje stereotipno percipiraju unutar časopisa, no s druge strane nazirao se određeni napredak. Kao bitan zaključak cijelog istraživanja stoji da mediji i dalje u velikoj mjeri nameću nerealne kriterije koje bi žene trebale zadovoljiti kako bi bile ženstvene, pri čemu su nerijetko promatrane kao seksualni objekti, no postoje minimalni pomaci u kojem je vidljivo da žene nisu samo ljepota i izgled, već se prikazuje da ženstvena žena može biti i uspješna poslovna žena kojoj nije samo jedina i glavna obaveza biti savršena majka, supruga i ljepotica., Women and femininity have been watched and changed since ancient times. Some ideals still remain the same, but some have changed. The purpose of this research was to find out whether the same ideals of femininity in today's society were maintained, whether there are still fixed norms that are imposed through the media and which should be "adhered", and whether the media society has deviated from stereotypical perceptions of women and its roles in society. Focus research was based on the analysis of two magazines, Story and Gloria. The basic unit of analysis used the form of interviews, which best describes how women are individually described within popular journals. Qualitative analysis has shown that women, in part, are still stereotypically perceived within the journal, but on the other hand, some progress has been made. An important conclusion of the study is that the media still largely impose unrealistic criteria that women should be satisfied to be feminine, often observed as sexual objects, but there are minimal shifts that show that women are not just beauty and appearance , it is already showing that a female can be a successful business woman who is the only one and the main obligation to be a perfect mother, wife and beauty.

Učinak treće osobe predstavlja percepciju učinka medija na sebe u odnosu na učinak medija na druge. Diplomski rad polazi od teorije učinka treće osobe. Teorija treće osobe uključuje hipotezu koja postulira da ljudi imaju tendenciju smatrati da masovni mediji imaju veći utjecaj na druge, nego na njih same, što se temelji na osobnim predrasudama. U ovom radu cilj je ukazati na postojanje efekta treće osobe među učenicima srednjoškolske dobi. Rad će pokazati smatraju li srednjoškolci da društvene mreže imaju veći utjecaj na druge nego na njih same. Provedena je anketa na uzorku od 125 ispitanika iz dvije različite škole te pet kvalitativnih konverzacijskih intervjua (uzorak intenziteta). Aneketa i intervjui upućuju na postojanje efekta treće osobe. Budući da se efekt treće osobe javlja kada je percipirani utjecaj negativan može se zaključiti da se među mladima društvene mreže percipiraju u negativnom kontekstu barem kada je riječ o ulozi istih u nametanju modnih trendova. S druge strane, najviše korisnika društvenih medija je među mladima. Ovi rezultati ukazuju na to da društvene mreže imaju kompleksnu i proturječnu ulogu u životu mladih što je potrebno dodatno istražiti u budućim sličnim studijama., The effect of a third person is the perception of the effect of the media on itself in relation to the effect of the medium of others. Gradually, he starts with the theory of a third person's performance. Third party theory includes a hypothesis that states that people tend to think that mass media have a greater impact on others than on them, based on personal prejudices. In this paper the aim is to show the effect of a third person on high school students. It will show how high school students make social networks have more impact on others than on them. A survey was conducted on a sample of 125 respondents from two different schools and five qualitative conversational interviews (intensity samples).. Polls and interviews point to the effects of third parties. Since a third party's effect occurs when the perceived impact is negative, one can conclude that social networking among young people is perceived in a negative context, at least when it comes to the role of the same ones in imposing fashion trends. On the other hand, most social media users are among the young. These results suggest that social networks have a complex and contradictory role in the lives of young people, which should be further explored in future similar studies.

Analiza odabranih sekvenci u serijama Breaking Bad i Sopranos pomogla je u shvaćanju načina na koji narativ romantizira kriminal koji svakodnevno gledamo na televiziji. U obje su serije glavni likovi antijunaci - okorjeli kriminalci i serijski ubojice, ali i likovi koji su dobili simpatije publike. U oba je slučaja riječ o obiteljskim muškarcima koji na taj način žele osigurati svoju obitelj, o muškarcima koji prolaze kroz teška životna razdoblja i kojima je potrebna potpora. Analizom narativa pokazalo se kako narativ ovih serija romantizira kriminal, tako da romantizira likove koje ga provode, stavljajući publiku u poziciju da idealizira i opravdava djela glavnog lika kroz poistovjećivanje s njima ili osjećajem empatija zbog situacije kroz koje prolaze. Kroz pomaknute moralne prizme u serijama se vidi podjela na NJIH i NAS, aludirajući pritom na činjenicu kako su u oba slučaja protivnici i negativni likovi upravo oni koji bi u stvarnom životu bili protagonisti. Međutim, kroz te pomaknute vrijednosti, publika se priklanja kriminalnoj strani i podržava kriminalne antijunake., The analysis of the selected sequences in Breaking Bad and Sopranos series helped to understand how the narrative romanticizes the crime we see on television every day. In both series, the main characters are antiheroes - criminals and serial killers, while, at the same time, being the characters whom the public sympathizes. In both cases it’s about family men who in this way want to secure their family, about men who go through difficult times and need support. Narrative analysis showed that the narrative of these series romanticizes crime by romanticizing the criminal characters, putting the audience in a position to idealize and justify the works of the main character by identifying with them or feeling empathy for the situations they are going through. Through the distorted moral prisms in the series, there is a division between THEM and US, alluding to the fact that in both cases opponents and negative characters are exactly the ones who would be the protagonists in real life. However, through these distorted values, the audience stands by the criminal antiheroes and their crimes.

Instagram je trenutno jedna od najpopularnijih društvenih mreža kojoj broj korisnika svakodnevno raste. Ovaj rad proučava studente koji ga koriste, njihove motive za sudjelovanje i objavljivanje sadržaja, njihov identitet na ovoj društvenoj mreži te način na koji se prezentiraju svojim pratiteljima. Cilj rada je bio uočiti uzorke ponašanja studenata na Instagramu te odstupanja između njihovog stvarnog identiteta i onoga kojeg su kreirali na ovoj društvenoj mreži. Istraživanje je dokazalo da je aktivnost studenata na Instagramu planirana i promišljena te da se njihov stvarni identitet razlikuje od onoga kojeg su kreirali na Instagramu. Razlog za to krije se u činjenici da se studenti na Instagramu nastoje prikazati u što boljem svjetlu, odnosno onakvima kakvi bi uistinu htjeli biti., At the moment Instagram is one of the most popular social networks whose number of users is constantly growing. This research analyses students who use Instagram, their motives behind participating and posting various content, construction of identity on social networks and the way they represent themselves to their followers. The purpose of this thesis was to differentiate patterns of students' behaviour on Instagram but also establish whether there were discrepancies between their virtual and real identities. This research showed that student activity on Instagram is calculated and thought out and that their real identity differs from the one they created on Instagram. The reason for this lies in the fact that students wish to represent themselves in the best possible way, in the way the aspire to be in real life.

U diplomskom radu ''Društveni mediji i televizija u hibridnom medijskom sustavu: Analiza televizijske konstrukcije političke komunikacije na društvenim mrežama na lokalnim izborima 2017.'' cilj je bio analizirati izvještavanje HRT-a i RTL-a o lokalnim izborima 2017. godine, u periodu od 1. svibnja do 31. svibnja, odnosno način na koji televizija, kao tradicionalni medij, moderira između publike i društvenih mreža, kao novih medija. Kvantitativnom analizom podataka analizirane su 31 emisija središnjeg informativnog programa komercijalne televizije RTL i 30 Dnevnika javnog medijskog servisa HRT-a. Dobiveni podaci analizirali su se i kvalitativno. U 406 vijesti RTL-a RTL Danas i 535 HRT-a Dnevnik televizije su u, svaka po, samo šest priloga prenosile vijesti o lokalnim izborima koristeći društvene mreže kao izvor za cijelu vijest ili njenu dopunu. Iako se pretpostavljalo da će RTL kao komercijalna televizija više preuzimati s društvenih mreža i imati drugačiji pristup izborima u odnosu na javni servis ta se teza nije pokazala točnom. Razlog malom davanju značaja društvenih mreža može biti dvojak: ili televizije nisu prepoznale online medije kao odličan izvor informacija i vijesti ili je cjelokupna politička i ekonomska situaciju u Hrvatskoj te kriza vlasti učinila svoje., In the graduate thesis "Social Media and Television in a Hybrid Media System: An Analysis of Political Communication in Social Media in the 2017 Local Election Constructed by Television", the aim was to analyze the reporting of HRT and RTL on local elections in 2017, from 1 May to 31 May and the way in which television as a traditional media moderates between the public and social networks as new media. Quantitative data analysis analyzed 31 broadcasts of the central information program of commercial television RTL and 30 from HRT. Also, the obtained dana were analyzed qualitatively. In 406 News broadcasts "RTL Danas" and 535 "HRT Dnevnik", in only 6 news segments there was a news on local elections using social networks as the primary or secondary source for the new segment. Although one might assume that RTL as a commercial television would take more information from social networks and have a different approach to elections than public service, that was not the case. The reason for the small influence of social networks could be that the television simply did not recognize the social media as an excellent source of information and news or that the whole political and economic situation in Croatia and the crisis of government influenced it.

Emisija RuPaul's Drag Race jedan je od rijetkih primjera televizijskih programa koje se fokusiraju na queer identitete te koja je premostila svoj supkulturan oblik i proniknula u mainstream okvire. Nadalje, sama emisija pruža jedinstvenu perspektivu u načine na koji rodni identitet, seksualnost, rasa, klasa, etnicitet i tjelesna sposobnost vrše interakciju sa ljudskih životima, pritom angažirajući šire, masovne publike. Ovaj rad, stoga, istražuje šire povijesti kontrakulture i istražuje kako je drag slijedio uzorke punka kroz svoje putovanje ka hegemonijskom obliku. Vodeći se queer retorikom i nizom vrijednosti estetike dobivenih u punku, drag iznosi generativnu i dugotrajnu simbiozu između odnosa centar-periferija, što informira ulogu RuPaul's Drag Racea izvan svojih reality-show okvira. Nadalje, ovaj rad etablira primarne teme RuPual's Drag Racea te postavlja pitanje ideološke konstrukcije draga, obzirom na odnose centar, periferija i njihovu kooptaciju. Shodno tome, okrupnjava teorije kulturalnih studija, queer teorije, feminističkih studija, i opće sfere komunikacija pri svojoj analizi., RuPaul’s Drag Race is one of the few reality television shows focusing on queer identified individuals, whilst also surpassing its subcultural framework and made it into mainstream consciousness. Furthermore, the show provides a unique perspective on the ways that gender identity, sexuality, class, race, ethnicity and body-ableness intersect and interact in people’s lives. This thesis, therefore, engages with wider histories of subcultures and examines how drag has followed the patterns of punk through its travel towards a hegemonic framework. With radical queer politics and punk aesthetics and values, drag seems to reveal the generative and long-standing symbiosis between these two energies – a symbiosis that informs RuPaul’s Drag Race, but that also extends beyond its reality-show boundaries. Moreover, this thesis establishes RuPaul’s Drag Race primary themes, whilst imposing questions on the ideological constructions of drag, based on its center, periphery and its co-optation. As such, it utilizes theories from cultural studies, feminist studies, queer theory, and general communications sphere within its analysis.