Search

Na uzorku od 154 učenika VII i VII razreda specijalnih škola za djecu sa smetnjama vida, sluha i tijela na terijoriju Zagreba i šireg područja Zajednice općina Zagreb ispitani su stavovi učenika prema odgojno obrazovnoj integraciji djece s teškoćama u razvoju. Primjenom faktorske analize izolirana su 4 faktora njihovih stavova prema odgojno-obrazovnoj integraciji. Utvrđeno je da stavovi prema integraciji nisu sasvim pozitivni te da su u njih prisutni nesigurni stavovi koji suposebno izraženi s obzirom na prihvaćanje te djece u redovnoj školi. Također je utvrđena potreba izgradnje pozitivnih stavova u tih učenika.

Na uzorku od 1270 učenika redovnih škola na području grada Zagreba i Zajednice općina, ispitan su razlike u njihovim stavovima prema odgojno-obrazovnoj integraciji djece sa smetnjama u razvoju s obzirom na spol. Ispitano je 621 muških i 649 ženskih sujekata. Obrada podataka izvršna je primjenom metode diskriminativne analize (DISCRM), po programu Cooley-Lohnesa. Nalaz je pokazao da između skupina postoje značajne razlike u stavovima u smislu da učenice redovnih škola imaju povoljnije stavove prema integraciji djece sa smetnjama u razvoju i smpremnije su takvoj djeci pružiti neposrednu pomoć.

Ispitivani su stavovi adolescenata prema roditeljskim, obrazovnim, socijalno-interpersonalno-heteroseksualnim, bračnim i profesionalnim ulogama žena i muškaraca. U tu svrhu adaptirane su skale SRE upitnika (C.A. Beere et al., 1984) koje mjere stavove prema ulogama spolova u navedenim područjima društvenog života. Egalitaran stav definiran je kao tendencija pojedinca da evaluira društvene uloge drugih ljudi bez obzira na spol. Pretpostavilo se da će se stavovi djevojaka i mladića, te ispitanika koji žive na selu i u gradu razlikovati s obzirom na to u kolikom su stupnju egalitarni. U ispitivanju su sudjelovali učenici završnih razreda usmjerenog obrazovanja (N=142). Dvosmjernom klasifikacijom ispitanika prema spolu i mjestu stanovanja dobivene su statistički značajne razlike između rezultata djevojaka i mladića, te između rezultata ispitanika sa sela i iz grada. Ženski ispitanici imaju egalitarnije stavove prema ulozi muškarca i žene u roditeljskoj, bračnoj, profesionalnoj i obrazovnoj domeni. Ispitanici sa sela imaju tradicionalnije stavove o spolnim ulogama u svim ispitivanim područjima života.

Cilj ovog ispitivanja bio je utvrditi kako ispitanici koji imaju različito iskustvo sa starijim osobama percipiraju starije osobe različitog zdravstvenog stanja. Tri su skupine ispitanika: medicinske sestre zaposlene u domovima umirovljenika (N=10), medicinske sestre koje rade s bolesnicima mlađe i srednje dobi (N=29) i učenici srednje škole (N=39), procjenjivale na nizu skala semantičkog diferencijala stariju osobu općenito, zdravu stariju osobu i bolesnu stariju osobu. Rezultati pokazuju da svi ispitanici povoljnije percipiraju stariju osobu ako joj se pridoda atribut "zdrava", a nepovoljnije ako je ta osoba slabog zdravstvenog stanja. Pri tome se starijoj osobi pripisuju značajke koje nisu izravno povezane sa zdravljem, što upućuje na postojanje stereotipa zdrave, odnosno bolesne starije osobe. Takvi stereotipi najmanje su izraženi kod osoblja koje radi u domovima umirovljenika. Ispitanici sva tri uzorka podjednako percipiraju stariju osobu općenito, ali se razlikuju u intenzitetu stava prema zdravoj i bolesnoj starijoj osobi. Medicinske sestre zaposlene u bolnici izrazito povoljnije procjenjuju zdravu stariju osobu u odnosu prema ostalim skupinama ispitanika, dok je za učenike karakteristično da najnegativnije vrednuju bolesnu stariju osobu. Te se razlike mogu pripisati specifičnom iskustvu različitih skupina ispitanika.

NA uzorku od 1220 učenika srednjoškolskih centara u Splitu šk.g. 1985/86 sprovedeno je istraživanje stavova i interesa prema temeljnim vrijednostima nastave TZK-e. U regresijskoj i kanoničkoj korelacijskoj analizi lik nastavnika je postavljen u ulogu kriterija od kojeg zavise efekti rada i formiranja sustava vrijednosti. DObijeni rezultati ukazuju da je u procesu nastave nastavnik izuzetno važan činilac. Stavovi i interesi učenika jasno ukazuju da je parcijalizacija na pojedine komponente sveukupnog lika nastavniak nedopustiva, i da samo integracija stručno-pedagoških i kulturoloških vrijednosti jest garancija uspješnog odgojno-obrazovnog rada. Ukoliko nastavnik želi da bude u funkciji ostvarivanja društvenih zadataka i potreba učenika mora uvažavati i stavove subjekata obuhvaćenih nastavom tjelesne i zdravstvene kulture.

U okviru ispitivanja o zdravstvenom i socio-ekonomskom položaju invalidskih penzionera u SR Hrvatskoj izvršeno je i ispitivanje stavova i mišljenja invalidskih penzionera o njihovom životu i radu neposredno prije odlaska u mirovinu, zatim o njihovoj situaciji i položaju nakon prestanka radnog odnosa, a ujedno se nastojalo dobiti uvid u stupanj informiranosti invalidskih penzionera o nekim aspektima sistema invalidsko- mirovinskog osiguranja. Ovo anketno ispitivanje izvršeno je na uzorku od 349 invalidskih penzionera I i II kategorije oba spola, koji su u SR Hrvatskoj 1971. godine stupili u penziju. Oni su pripadali podružnicama: Osijek, Rijeka, Sisak, Split, Varaždin i Zagreb. Ispitanici su, u grupama od po 10 osoba, bili anketirani na ovaj način: najprije bi im se podijelila anketa koja se sastojala od 44 pitanja. U anketi je uz gotovo svako pitanje bilo više predloženih odgovora pomoću kojih su ispitanici odgovarali na postavljena pitanja. Nakon toga bi anketar naj¬prije pročitao prvo pitanje i moguće odgovore, a zatim bi dodao i detaljnije objašnjenje ako nekom ispitaniku nešto ne bi bilo jasno. Zatim bi ispitanici, svaki za sebe, označili onaj odgovor u anketi koji je njima pojedinačno odgovarao. Kad su završili s prvim pitanjem, prešlo se na drugo i tako redom do kraja ankete. Odgovori na pitanja su statistički obrađene. Pomoću2 testa testirale su se značajnosti razlika u frekvenciji odgovora na pojedina pitanja. U daljnjem izlaganju bit će komentirana najvažnija pitanja, odnosno dodobiveni odgovori, te statistički značajne razlike među odgovorima ispitanika. Rezultati Najveći broj ispitanih umirovljenika smatra da su prije odlaska u penziju radili zanimljiv posao, dok je samo oko 8% izjavilo da im je posao bio dosadan. Bivšim službenicima je posao bio zanimljiviji nego bivšim radnicima. Isto tako, čak 83% ispitanika je svoj posao prije odlaska u penziju ocijenilo kao kdristan i vrijedan, dok samo manji postotak njih nije cijenio svoj posao. Naj¬manje su svoje posao cijenili penzioneri iz Zagreba a najviše penzioneri iz Rijeke i Splita. Podjednako su svoj posao vrednovali bivši radnici i službenici. Muškarci su više cijenili svoj posao od žena. Na osnovu odgovora na ova pitanja moglo bi se zaključiti da su invalid ski penzioneri voljeli i cijenili svoj posao. Međutim, oko 65% ispitanika je iz¬javilo da su na poslu bili previše opterećeni, a samo mali postotak smatra da nisu bili previše opterećeni na radnom mjestu na kojem su radili prije odlaska u penziju. Na preopterećenost su se najviše žalili ispitanici iz manjih mjesta (Varaždin, Osijek i Sisak), dok među zanimanjima kao ni među spolovima u tom pogledu nije bilo značajnih razlika. U istom pravcu je i mišljenje većine ispitanika da je radno mjesto, odnosno uvjeti rada, doprinijelo da su prije vre¬mena oboljeli, odnosno morali otići u penziju. S motivacijom za posao je povezana i mogućnost napredovanja. Oko 61% ispitanika je izjavilo da ne bi mogli dalje napredovati da su ostali raditi a oko 5% je čak izjavilo da bi mogli samo nazadovati. U tom pogledu su ispitani pen¬zioneri iz manjih mjesta, značajno češće nego drugi, izjavili da ne bi mogli na¬predovati u poslu da su ostali raditi. Isto tako, prema njihovim izjavama, manju mogućnost napredovanja su imale žene nego muškarci, kao i radnici u odnosu na službenike. Prema tome, znatan broj ispitanika nije vidio neku perspektivu u daljnjem radu, a neki su čak mogli nezadovati da su ostali raditi. Ipak, oko 23°/o ispitanika (osobito velik postotak među njima su službenici) smatra da su mogli i dalje napredovati u poslu da su ostali u radnom odnosu. Čini se da međuljudski odnosi prema starijim radnicima u radnim kolek- tivima nisu bili naročito dobri, jer su se mnogi penzioneri dok su radili (oko 56%) osjećali iskorišćavani od svojih pretpostavljenih, a mnogi su vrlo često ili često dolazili u sukob sa svojim pretpostavljenima. Najčešće su u sukob dolazili ispitanici iz Zagreba, koji su se i najviše osjećali iskorišćenima. Oko 12% ispitanika smatra da su se ljudi u poduzeću prema njima ponašli nepra¬vedno i to su značajno više osjećali muškarci nego žene. Penzioneri zagrebačke regije se, također, više od ispitanika iz drugih ispitivanih regija tuže na pona¬šanje rukovodioca i suradnika. Sa druge strane, čini se — barem prema izjavama ispitanika — da su najbolji međuljudski odnosi vladali u Rijeci i Splitu, jer su ispitanici iz ovih regija zadovoljniji svojim radom i radnom okolinom od ispitanika iz drugih obuhvaćenih regija. Kad su oboljeli- odnosno bili u nedovoljnoj kondiciji za rad, oko 75% ispitanika je izjavilo da su u poduzeću razumjeli da više ne mogu raditi tako dobro kao onda kad su bili zdravi, dok je oko 16% ispitanika izjavilo da u tom pogledu nisu imali razumijevanja u kolektivu. Radnici su naišli na više razumijevanja nego službenici, kao i žene u odnosu na muškarce. U slobodno vrijeme se veoma mali postotak ispitanika (svega oko 16%) bavio nekim oblikom rekreacije, dok su radili. Pitanje je u kojoj mjeri ovi ispitanici odstupaju od populacije drugih radnika koji su još u radnom odnosu, a da bi se moglo zaključiti da li postoji neka veza između načina korišćenja slobodnog vremena i prijevremenog odlaska u mirovinu. Međutim, moguće je da je i to jedan od razloga smanjenja funkcionalnih sposobnosti naših ispitanika, što je i dovelo do prijevremenog prestanka radnog odnosa. Nakon odlaska u mirovinu oko 30% ispitanika osjeća veću potrebu za prisnim društvom nego prije toga. Kako imaju dovoljno slobodnog vremena, mnogim penzionerima je dosadno. To se osobito odnosi na muškarce koji izjav-ljuju da im je dosadno, u većem postotku nego žene. Taj podatak je razumljiv jer žene uvijek mogu naći neki posao u kući, dok muškarci obično nisu toliko angažirani u tim poslovima pa imaju više slobodnog vremena. S obzirom na veći fond slobodnog vremena postavlja se pitanje da li bi penzioneri mogli raditi bilo koji drugi posao koji bi ih u slobodno vrijeme okupirao, pogotovo što nemaju razvijen smisao i navike za racionalno korištenje slobodnog vremena. Samo mali broj ispitanika izjavio je da bi, unatoč bolesti, mogli raditi neki drugi koristan posao. Ipak, oko 16% (gotovo sve sami muškarci) izjavilo je da se u slobodno vrijeme bave nekim radom. Muškarci u penziji imaju veću ulogu od žena u dobavljanju dodatnih sredstava za život porodice, dok se žene više bave kućnim poslovima. I na kraju, treba se posebno osvrnuti na rezultate onih pitanja koja se odnose na Samoupravni sistem invalidsko-mirovinskog osiguranja. Na pitanje odakle se stvaraju sredstva za njihovu penziju, samo 12% muškaraca i samo 6% žena dali su točan odgovor, tj. da se sredstva stvaraju iz dijela zarade sadašnjih radnika u našoj republici. Odgovor na drugo pitanje, koliko se otprilike postotaka od njihove plaće, dok su radili, odvajalo, za penzioni fond- bio je točan (tj. oko 15%) samo u 3% slučajeva. Kad o tome ne bi ništa znali, već samo pogađali koji je odgovor točan, postotak točnih odgovora bio bi veći! Ovi podaci jasno pokazuju da je neophodno da se poduzmu konkretne mjere po¬moću kojih bi radne ljude i umirovljenike daleko bolje no do sada informirali kako funkcioniraju samoupravne zajednice invalidsko- mirovinskog osiguranja.

Ovdje govorimo o raznim znakovima koji se izražavaju tijelom, kao što su razne kretnje, stavovi, pokreti, što ih čini pojedinac ili čitava liturgijska zajednica.

Na uzorku od 1500 učenika osnovnih škola (VI, VII i VIII razreda) u Splitu izvršeno je istraživanje u prostoru stavova prema nastavniku i temeljnim vrijednostima nastave TZK. Regresiona i kanonička analiza pokazala je slijedeće: da društveni sistemi u reprodukciji nastavnog kadra općenito a posebno u odgojno-obrazovnom području tjelesne i zdravstvene kulture moraju izuzetnu pažnju pokloniti selekciji, a isto tako i programskoj edukaciji i društvenom tretmanu. Složenost odgojno-obrazovnih zadataka TZK zahtijeva prema našim polaznim osnovama a potvrđeno iskazom učenika od nastavnika da bude zaista kompletna ličnost, tj. da bude i pravi stručnjak i pravi pedagog i široko obrazovana i kulturna ličnost. Uostalom djeca već na ovom obrazovnom nivou na određeni svoj način i kroz svoj sistem kriterijskih vrijednosti u stanju su uočiti, doživljavati i razlikovati modalitete sveukupnog djelovanja nastavnika.

Ovaj se rad zasniva na anketnom ispitivanju studentske omladine u SR Hrvatskoj provedenom u toku 1976. godine i ima obilježja empirijske studije.

S obzirom na primanje sakramenta pomirenja moramo kod vjernika razlikovati nekoliko tipičnih stavova. Ovdje ćemo navesti tri ( s pod vrstama).

Skupine trenera košarke, nogometa, odbojke i rukometa značajno se razlikuju u onim obilježjima sustava vrijednosti koje se mogu definirati kao suprego formacije i konnformizam, a u području socijalne prilagodljivosti u obilježjima definiranim kao ekstraverzija i integriranost ličnosti, te potreba za grupnom identifikacijom., The sample of 123 subjects, divided into 4 relatively homogeneous groups of trained personnel, basketball, football, volleyball and handball players was tested by means of a battery of tests for assessment of typical characteristics of value systems and social adaptability. The results established by the analysis of variance, indicate that the groups statistically significantly differ in those characteristics of value systems which may be described as a formation of superego and conformism. As for social adaptability, the dominant influence upon the differences between groups have those personality traits that are recognizable as extroversion and intergratedness of personality, as well as the social motives under te aspect of group identification needs. The started hypothesis was that certain differences may partly be explained by particular typical kinesiologic activities.

U radu se istražuje status stranog jezika među zaposlenicima u znanstvenim i znanstveno-nastavnim visokoškolskim ustanovama i stavovi zaposlenih o ulozi i važnosti stranog jezika za struku kojom se bave. Utvrđena su i moguća područja jezične upotrebe u kojima se javlja najviše problema.

U radu se iznose osnovne primjedbe građana na organizaciju prometa u Zagrebu i daje se njihovo sociološku tomačenje.

Provedena naliza na uzorku od 505 studenata Sveučilišta u Splitu nesumnjivo ukazuje da je funkcija nastavnika TZK mnogo značajnija nego što se to obično misli. Nastavnik je kvalificirana osoba od koje studenti s pravom očekuju da im pomogne u stvaranju materijalnih osnova kao preduvjeta za zadovoljavanje potreba za kretanjem, koja se može dovesti u vezu s opterećenjem u toku studiranja. Karakterističan je odnos stuent-nastavnik koji se bazira na slobodnijim formama komunikacije i raznolikim sadržajima i oblicima tjelesnog vježbanja. Da bi se ovo moglo ostvariti, nastavnik nužno mora posjedovati određeno pedagoško iskustvo i visoki kulturološki nivo. Posebno je vrijedno istaći da studenti izražavaju želju za određenim preciznijim objektivnijim vrednovanjima svoga angažmana od strane nastavnika. I u ovom istraživanju potvrđen je faktor čovjek-nastavnik kao činilac od kojeg u velikoj mjeri zavisi uspješnost nastave kao procesa.

Rad analizira ulogu i stavove roditelja djece s teškoćama u Hrvatskoj te daje pregled istraživanja stavova roditelja u svijetu. Ukazuje na mogućnosti promjene stavova temeljem provedenih istraživanja i neke oblike rada s obitelji koji su se pokazali efikasnim

Страни језик често је у високошколској настави издвојен као предмет који нема јасно утврђено место у курикулуму. У овом раду истражују се ставови и мотивација студената о настави енглеског језика и енглеског језика струке трагајући за одговором на питање да ли је она подједнако делотворна без обзира на место предмета у курикулуму или годину студија на којој се ови предмети изучавају. Спроведена је анкета међу студентима Одељења за дизајн Високе школе струковних студија – Београдске политехнике, којом је утврђено да је код студената развијена свест о значају ових предмета и потреби да се они изучавају на терцијерном нивоу образовања, али и да постоје различити ставови о месту ових предмета унутар курикулума. Кроз анкету утврђено је и у коликој мери су студенти упознати са нивоима Заједничког европског оквира за стране језике, и могу ли да процене сопствено знање енглеског језика. Испитивање ставова студената и упоређивање добијених резултата са постојећим теоријским, стручним и педагошким постулатима добар су показатељ у ком правцу треба даље да се развија постојећи курикулум и настава страног језика у контексту високошколске установе струковних студија. In higher education setting, foreign language is often singled out as a subject that has no distinct place in the curriculum. This paper examines the attitudes and motivation of students who learn English Language and English for Specific Purposes in Belgrade Polytechnics, College of Vocational Studies, searching to answer the question whether it is equally effective to learn English Language and English for Specific Purposes regardless of the place in the curriculum or year of studies when these subjects are introduced. A survey was carried out among the students of the Design Department of College of Vocational Studies – Belgrade Polytechnics, which established that students were aware of the importance of those subjects and the need to study them at the tertiary level of education, but also recognized different views about their place within the curriculum. Additionally, through survey we established if the students were aware of The Common European Framework of Reference for Languages levels and individual language proficiency. Examining students' attitudes and comparing the obtained results with existing theoretical, professional and pedagogical postulates point towards the direction in which we can further develop our existing curriculum and language teaching at tertiary vocational education level.