Search

Tkanine namijenjene za zračne jastuke spadaju u grupu tehničkih tkanina sa posebnim zahtijevima tkanja, kemijske dorade i spajanja. Specifična svojstva ovih tkanina propisana su tehničkim normama i to od sirovinskog sastava, konstruktivnih parametara tkanine, kemijske dorade, konfekcioniranja tj. spajanje krojnih dijelova. Da bi tkanina zadovoljila zakonske norme za uporabu u izradi zračnog jastuka koriste se većinom sintetska vlakna, odnosno pređa visoke čvrstoće i kompaktnosti, te specijalna prerada do gotove tkanine. Osim toga bitna je čvrstoća i nepropusnost na spojenim mjestima, bilo da se šivaju ili termički spajaju. Analizirana su fizikalno mehanička svojstva tkanina i konstruktivni elementi kao prekidna sila, prekidna istezljivost, propusnost zraka, vez, gustoća, masa i debljina. Prema dobivenim rezultatima može se istaći da su mjerene vrijednosti tkanina slične bez obzira što su uzeta iz različitih tkaonica. Pripremljeni i analizirani uzorci tkanina izrađeni su po svjetskim normama.

In this paper there has been anylysed importance and participation of textile surface products in a car industry. Characteristics of textile and their production is very important for safety and comfortability during driving. Also the internal look, attractivity and durability of surface product depends on quality of production, forming and surface treatment. Textile for making airbags have got high density and surface treatment to become airtight. With a development of car industry, high speed of cars we have also have fast development in production of airbags, and all that to have higher safety in cars. Share of textile in a car is very high, it insures comfortability, the seats are ergonomicly designed and it fills internal layers.

V nazorovanih pogojih je bilo stkanih šest tkanin v različnih osnovnih vezavah: platno (P1/1), votkovnih in ojačani keper (K1/5, K3/3), vzdolžni in prečni rips (R1/1(3+3), R3/3(1+1)) in panama (Pa3/3(3+3)), ter štiri tkanine v platnovi vezovi z različnimi napetostmi osnove v procesu tkanja (P1/1N1, P1/1N2, P1/1N3 in P1/1N4). Med preučevanjem izdelanih tkanin je bilo ugotovljeno, da tako vezava kot napetost osnove v procesu tkanja vplivata na pretržno silo in pretržni raztezek tkanine. Določeni so bili koeficienti, ki kažejo, v kolikšni meri posamezne vezave in napetosti osnove vplivajo na pretržno silo tkanine.

Since the time of animal skins, linen and cotton sails, throughout the present days when most modern fabrics are used, sail-makers have been trying to manufacture "the best" e.g. sail that is elastic when there is no wind and unyielding when the wind is adequate. Sail-makers can design the best shape of sail required, but how well that shape is retained in different wind and weather conditions is down to the sailcloth, e.g. its construction, geometry (warp, fill and bias) and properties like stretch resistance, strength and flexibility. Because of that, creating of a sail is a never-ending process of constant optimisation, which concerns not only sail design and construction, but also creation of suitable sailcloth. The last 50 years have seen a virtual explosion in the development of new sailcloth materials, largely as a result of the evolution in the field of fibres. Although sailcloth materials belong to the group of high-performance and highly sophisticated materials, considerable degree of chaos is present in the field of its characterisation. In spite of fact that many manufacturer have developed a series of their own routine tests that should be performed on the cloth they manufacture there are no clear requirements regarding the quality, no regulations and procedures are generally accepted in testing and experience is still the most important parameter in assessing a product.

Obrađene su bitne značajke raznih vrsta tekstilija - počevši od vlakana kao temeljnog oblika tvari koja izgrađuje sve složenije vrste tekstilija: pređe i konce, tkanine, pletiva, čipke, pozamenterijske materijale, podne obloge i prostirke, razne vrste netkanih i tehničkih tekstilija. Materijali su obrađeni terminološki te sažeto i sustavno definirani i prikazani u pogledu njihovih temeljnih značajki i tehnoloških postupaka dobivanja.

Postupak ispitivanja gruba je simulacija ponašanja elektrostatički nabijene odjeće tijekom nošenja, kada u ljudskom tijelu dolazi do indukcije naboja suprotnog predznaka i neugodnog sljepljivanja odjeće uz tijelo pri čemu nastaje i neželjena deformacija odjevnog predmeta. Provedeno je ispitivanje na tkaninama različitog sirovinskog sastava i konstrukcijskih karakteristika, kako bi se utvrdilo koje od njih pokazuju sklonost nabijanju statičkim elektricitetom. Odabrano je devet uzoraka komercijalnih tkanina koje su izrađene od različitih mješavina PES/vuna, zatim PA/vuna, PA/PES/vuna, CA/vuna te svila/pamuk. Ispitivanje je provedeno standardiziranom metodom, tzv. "Clinging testom" (test prianjanja) prema propisu AATCC 115. Testom se mjeri vrijeme potrebno da se ispitivani uzorak nakon nabijanja statičkim elektricitetom i sljepljivanja za metalnu podlogu, sam električki isprazni odn. "izbije".Ispitivanja su provedena u uvjetima različite relativne vlažnosti (0%, 30%, 65% i 100%)zraka i na temperaturi od 22 °C. Ispitivani su uzorci bili podvrgnuti i postupcima pranja i kemijskog čišćenja, nakon čega je mjerenje ponovljeno na jednaki način kao i kod neobrađenih uzoraka.

Tekstilni materijali na početku novog milenija temelje se na bogatoj tradiciji i visokoj tehnologiji. Luksuzna prirodna vlakna miješaju se sa elastanom, mikrovlaknima, metalnim nitima i daju lagane, prozračne ili čupave voluminozne strukture. Tekstilni materijali su specijalno tretirani. Brušeni, gumirani, imaju antibakterijsku, termoregulirajuću i UV zaštitu, otporni su na vatru, abraziju, vodoodbojni su itd.

Dugo vremena se smatralo da je ispitivanje otpornosti tekstilija na habanje postupak koji daje najneposredniju ocjenu trajnosti proizvoda u upotrebi, odn. njegove podesnosti za predviđenu namjenu. Kasnija istraživanja su pokazala da je takva ocjena predimenzionirana. Intenzivni razvoj mjerne tehnike doveo je do izrade raznih tipova aparata za habanje kojima se nastoji izvesti opterećivanje materijala tako da bi dobiveni rezultati imali što općenitije značenje. U ovom radu su za ocjenu postupka habanja provedena ispitivanja različitih karakteristika sa ciljem da se utvrdi koja od njih omogućava donošenje najobjektivnije ocjene. Pokazalo se da je smanjenje mase, prekidne sile i istezanje najuočljiviji pokazatelj trošenja materijala habanjem.

Kad se je dubrovačka vlada dvadesetih godina XV veka opredelila za proizvodnju vunenih tkanina na višem nivou, glavna joj je briga bila da dovede stručnu radnu snagu i obezbedi joj radionice i sirovine potrebne za proizvodnju, a tehniku proizvodnje je, bar za početak, prepustila iskusnim stranim majstorima., Von den Zwanziger jähren des 15. Jhs. an begann in Dubrovnik der Manufakturbetrieb zur Erzeugung von Wolltuch nach dem Vorbild von Venedig. So lange die Erzeugung in den Händen von Fremden lag, liessen sich die Verordnungen der Republik Dubrovnik nicht auf die Erzeugungsart ein. Erst in den Dreissiger jähren wendet man mehr Aufmerksamkeit nicht nur der Länge und Breite der Wollstoffe sondern auch der Art des Webens zu. Vor allem dank der Bestimmungen und weiters verschiedener Verträge über den Kauf und Verkauf der Wollstoffe erfahren wir, dass in Dubrovnik zwei Webearten in zwei oder drei Fadenbündel (nitke), d. h. »ad planam« und »ad tres licios« vertreten waren. Die erste Art wurde als einfachere mehr angewendet, was in dieser Periode auch für die übrigen Textilzentren in Europa charakteristisch ist. Ausserdem wurde mit dieser Arbeit festgestellt, dass die Wollstoffe mit der Breite von 50, 60 und 70 Weben in 2 Fadenbündel (nitke) als Grundlage 50, 60 bzw. 70 Bündel von je 30 Fäden enthielten und die Wollstoffweben in 3 Fadenbündel (nitke) je 40 Fäden in jedem Bündel als Grundlage hatten. Das heisst, dass die Anzahl der Fadengrundlage bei den Wollstoffen auf die Art »ad tres licios« gewebt um ein Drittel grösser war als bei den Wollstoffen nach der Art »ad planam« gewebt.