Search

Medvrstniško nasilje je star pojav, ki je pogost svetovni problem šol in v glavnem poteka znotraj razreda. Prav zato je osnovni namen tega magistrskega dela raziskati medvrstniško nasilje v kontekstu razreda. Podatki so bili pridobljeni v okviru širše raziskave o medvrstniškem nasilju, v kateri je, pod mentorstvom izr. prof. dr. Katje Košir in v sodelovanju z asist. Marino Horvat, sodelovalo sedem študentk podiplomskega študija psihologije na Filozofski fakulteti Univerze v Mariboru. Raziskavo smo izvajale na dvaindvajsetih osnovnih šolah od šestega do devetega razreda v Sloveniji in vključenih je bilo 2007 učencev iz 135 razredov. Izmed vprašalnikov, ki so bili vključeni v raziskavo, sem v svoji magistrski nalogi uporabila Vprašalnik medvrstniških odnosov – Lestvica medvrstniškega nasilja in Stališča do medvrstniškega nasilja, Samoučinkovitost za posredovanje v primeru medvrstniškega nasilja, Razredne deskriptivne norme, s strani vrstnikov zaznano priljubljenost (vrstniške nominacije) in demografsko spremenljivko, razred. Raziskovalne hipoteze sem preverjala z multiplo regresijsko analizo in korelacijskimi analizami. Rezultati kažejo, da injunktivna norma, operacionalizirana kot stališča učencev do medvrstniškega nasilja, pomembno napoveduje izvajanje medvrstniškega nasilja, medtem ko deskriptivna razredna norma odobravanja nasilja in samoučinkovitost za posredovanje v primeru medvrstniškega nasilja nista pomembna napovednika tega. Izkazalo se je tudi, da v razredih z višjo deskriptivno razredno normo odobravanja nasilja učenci, s strani vrstnikov zaznani kot priljubljeni, v večji meri izvajajo medvrstniško nasilje, kot v razredih z nižjo deskriptivno normo. Prav tako sem ugotovila, da na našem vzorcu učenci, ki so s strani vrstnikov zaznani kot priljubljeni, v povprečju poročajo o visoki stopnji samoučinkovitosti za posredovanje v primeru medvrstniškega nasilja v razredu. Bullying among schoolchildren is an old phenomenon. It is a common problem at schools all over the world and largely occurs in the classroom. Therefore, the primary purpose of this master's thesis is to explore peer violence in the context of a classroom. Data have been obtained from an extensive study of peer violence carried out by seven postgraduate students of psychology of the Maribor Faculty of Arts, under the mentorship of Assoc. Prof. Dr. Katja Košir and in cooperation with Assist. Marina Horvat. The study has involved 22 Slovenian schools from the sixth to the ninth grade, namely 135 classrooms with a total of 2007 pupils. Of the questionnaires included in the study, the thesis covers Adolescent Peer Relations Instruments – Bullying Scales and – Bullying Attitudes, Self-efficacy beliefs for defending behaviour, Classroom norms, Peer-perceived popularity (peer nominations), and the demographic variable i.e. the classroom. The research hypotheses have been tested with multiple regression analysis and correlation analyses. The results show that the injunctive norm, in the sense of students’ attitudes towards bullying, significantly predicts the occurrence of bullying, while the descriptive classroom norm of bullying toleration and self-efficacy for defending are not valuable predictors thereof. It has also been found out that in classrooms with a higher descriptive norm of bullying toleration, the students who are perceived as popular by their peers are more likely to resort to bullying than in classrooms with a lower descriptive norm. Likewise, in the sample covered by the thesis, students who are perceived as popular by their peers on average report a high level of self-efficacy for defending in the classroom.

V magistrski nalogi smo raziskali aktualno tematiko vzgojno-izobraževalnega dela v šoli. Podrobneje so nas zanimale učiteljeve kompetence, ki omogočajo učinkovito vodenje razreda. V teoretičnem delu naloge smo se osredotočili na vlogo šole v kontekstu sodobne družbe. Predstavili smo šolo kot vzgojno-izobraževalno institucijo ter proučili načrtovanje vzgoje v njej. Nadalje nas je zanimala vloga učitelja kot vodje pedagoškega procesa v sodobni šoli ter njegove kompetence. Pozornost smo namenili tudi vedenjski problematiki v šoli. V zadnjem delu teoretične razprave smo proučili vodenje razreda. Osredotočili smo se na razred kot socialno skupino, raziskali smo strategije vodenja razreda ter učiteljevo sodelovanje z drugimi strokovnjaki. V empiričnem delu naloge smo analizirali stališča učiteljev do pristopov vodenja razreda, oceno učiteljevega sodelovanja in kompetenc za vodenje razreda. Pri tem nas je zanimal obstoj razlik med učitelji glede na delovne izkušnje, področje poučevanja in kraj poučevanja. Temeljne ugotovitve raziskave kažejo na prisotno dinamiko sodelovanja med učitelji ne glede na proučevane spremenljivke. Izkazala se je zadržanost do interakcijskega pristopa vodenja razreda. Ocena učiteljevih kompetenc za vodenje razreda je bila povezana z leti delovnih izkušenj. Z rezultati raziskave smo tako potrdili pomembnost in aktualnost pomena učinkovitega vodenja razreda v vsakodnevni šolski praksi. The aim of the master's thesis was to research the current topic of educational work in school. We were particularly interested in the teacher’s competencies, enabling effective classroom management. In the theoretical part we focused on the role of schools in the context of modern society. We presented the school as an educational institution and studied education planning in it. Furthermore, we were interested in the role of teachers as the leaders of the educational process in modern school and their competencies. Attention was also paid to behavioural issues in school. In the last part of the theoretical discussions we studied management in classroom. We focused on the classroom as a social group we researched the classroom management strategies and teacher’s cooperation with other professionals. In the empirical part of the thesis the attitudes of teachers to classroom management approaches were analysed, as well as assessment of teacher’s cooperation and competence for management the class. In doing so, we were interested in the existence of differences among teachers according to experience, the scope of teaching and place of teaching. The main findings of the research show the presence of dynamics for cooperation between teachers irrespective of the studied variables. The interactive classroom management approach proved to be proceeded with caution. Assessment of teacher’s competencies to manage the classroom was associated with years of professional experience. The results of the research confirmed the importance and the currency of the effective classroom management significance in everyday school practice.

U ovom dokumentu opisana je izrada web aplikacije za naručivanje hrane. Navedeni su osnovni teoretski pojmovi potrebni za razumijevanje izrade web aplikacije, navedeno je što radi aplikacija, koje funkcionalnosti podržava te kako su one izvedene. Opisan je model baze podataka na kojemu se temelji sama aplikacija i prema kojoj je izrađen model razreda. Objašnjena je arhitektura komponenata aplikacije, sve tehnologije i alati koji su se koristili pri izradi, prikazane najvažnije funkcionalnosti i unutrašnjost aplikacije, te priložene korisničke upute za lakše snalaženje i upotrebu. This document describes the web application for food delivery. We explained the basic theoretical concepts necessary for understanding the development of Web applications, we said the use of application and her functionalities and how are they implemented. We also described database model and classes made on that model. We described the architecture of the components, all the technology and tools that we used in implementing application and her functionalities, we went inside the application and finally, explained to users the instructions for easy reference and use.

Namen raziskave je bil ugotoviti, ali obstaja vpliv med otrokovimi gibalnimi sposobnostmi in njegovo učno uspešnostjo. Raziskava je zajemala 189 otrok iz OŠ Sladki Vrh, ki so v šolskem letu 2014/2015 obiskovali 3. – 8. razred. Ali otrokove gibalne sposobnosti vplivajo na njegov učni uspeh smo ugotavljali s pomočjo rezultatov iz športno-vzgojnega kartona na vseh osmih testih gibalnih sposobnosti in zaključnimi ocenami pri skupnih predmetih 3.- 8. razreda, katere smo pridobili iz matičnih listov posameznega učenca. Zbrani podatki so bili obdelani z računalniškim programom SPSS Statistic 19.00 za Windows. Za ugotavljanje, ali obstaja statistično pomembna korelacija med vsoto ocen in posameznimi testi iz športno-vzgojnega kartona, je bila uporabljena regresijska analiza. Rezultati so pokazali, da obstaja statistično pomembna korelacija med vsoto ocen in gibalno sposobnostjo učencev na testih dotikanje plošče z roko in vesa v zgibi. Za ugotavljanje razlik med podpovprečno in nadpovprečno gibalno razvitimi učenci na vseh osmih merjenih gibalnih sposobnosti v učnem uspehu, je bil uporabljen t-preizkus. Rezultati so pokazali, da med skupinama v učnem uspehu obstaja statistično pomembna razlika. Učenci, ki so nadpovprečno gibalno razviti dosegajo boljši učni uspeh oziroma imajo višjo povprečno oceno. Zanimalo nas je tudi, ali obstaja razlika v razvitosti gibalnih sposobnosti na posameznem testu iz športno-vzgojnega kartona glede na spol in razred učenca. Rezultati hi.kvadrat preizkusa so pokazali statistično pomembnost razlik med spoloma pri testu poligon nazaj, bistveno višji odstotek je bil nadpovprečno razvitih deklic, kot dečkov. Prav tako so rezultati pokazali statistično pomembnost med razredi pri testu skok daljino iz mesta in pri testu poligon nazaj. The present study aims to research the correlation between children’s motor abilities, and their school performance. The study included 189 children from the Sladki Vrh primary school, attending grades between 3rd and 8th in the school year 2014/2015. The correlation between children’s motor abilities and their school performance was researched with the help of the results provided in the Sports Educational Chart in all eight tests of motor abilities, and the final grades obtained by students in mandatory classes from the third to the eighth grade. The grades were obtained from the registry sheets of individual students. The data collected was analyzed with the SPSS (19.00 for Windows) computer program. The Regression analysis was introduced to establish if there was a statistically significant correlation between the sum of students’ grades, and the individual tests performed in the Sports Educational Chart. The results showed a statistically significant correlation between the sum of grades, and the motor abilities of children shown in executing the following tasks: Arm plate tapping, and Bent arm hang. The T-test was used for researching the differences in school performance between students with above-average and below-average motor abilities in all eight tests of motor abilities performed in the Sports Educational Chart. The results showed a statistically significant difference between the two groups. Students with above-average motor abilities do better in school i.e. have a higher average grade. Furthermore, the study strived to find whether there was a difference between children’s motor abilities in the individual tasks of the Sports Educational Chart depending on the gender and the grade of the students. Chi-squared test results confirmed a statistically significant difference between the two genders in the task called Obstacle course backwards. There was a higher percentage of girls with above-average motor abilities in this task. In addition, the results also showed a statistically significant difference between the tasks: Standing long jump and Obstacle course backwards.

V prispevku je na kratko obravnavana problematika človekovega poseganja v vodni prostor, zlasti na potencialna poplavna območja, opisana so tudi načela umeščanja infrastrukture in poselitve v vodni prostor, določena v Direktivi o oceni in obvladovanju poplavne ogroženosti (2007/60/ES), ki dopolnjuje vodno direktivo EU. Načela in obveznosti direktive so v naš pravni red prenesena z Uredbo o pogojih in omejitvah za izvajanje dejavnosti in posegov v prostor na območjih, ogroženih od poplav in z njimi povezane erozije celinskih voda in morja (Ur. l. RS, št. 89/08) ter Pravilnikom o metodologiji za določanje območij, ogroženih zaradi poplav in z njimi povezane erozije celinskih voda in morja ter o načinu razvrščanja zemljišč v razrede ogroženosti (Ur. l. RS, št. 60/2007). Opisanih je nekaj značilnosti in zahtev sodobnih hidravličnih matematičnih modelov za obravnavo širjenja površinskih odtokov padavin po strugah in poplavnih območjih. Predstavljene so tudi nekatere težave v zvezi z uporabo razpoložljivih geodetskih podatkov o oblikovanosti vodnega in obvodnega prostora v matematičnih hidravličnih modelih in predlogi za izboljšavo modeliranja ; This paper explores the problems caused by human impact with settlements and infrastructure in the surface water bodies, especially in potential flood plans. Moreover, the principles and obligations of the EU Flood Directive (2007/60/EC), which supplements the Water Frame Directive, are discussed. The principles and obligations of this directive have been introduced in Slovenia by local legislation: Decree on conditions and limitations for constructions and activities on flood risk areas (OG RS, No. 89/2008) and Rules on methodology to define flood risk areas and erosion areas connected to floods and classification of plots into risk classes (OG RS, No.60/2007). Some features and obligations of state-ofthe-art hydraulic mathematical models for surface water dynamics simulation are described. Several problems encountered in developing the models and simulating problems are described; these involve using temporarily available geodetic data of the river beds and flood plans and some suggestions for improving of the modelling are made.

Integracija djece s teškoćama u razvoju u redovne škole u Hrvatskoj na snazi je dugi niz godina. Dosad provedena istraživanja u Hrvatskoj pokazuju nepovoljniji socijalni položaj djece s teškoćama u razvoju u odnosu na tipične vršnjake u razredu. Kako bi se ova slika promijenila, ključno je posvetiti pažnju razvoju socijalne kompetencije kako djece s teškoćama u razvoju, tako i njihovih vršnjaka bez teškoća u razvoju. Ovaj rad nastoji dati poticaj za aktivniji pristup učitelja i stručnih suradnika u socijalnom uključivanju djece s teškoćama u razvoju. On prikazuje pozitivnu praksu u razredu u kojem se školuje učenik s teškoćama u razvoju. Kroz rad su opisane četiri radionice provedene s učenicima prvog razreda osnovne škole, kojima je cilj bio poticanje razvoja socijalnih vještina važnih za interakciju s vršnjacima. Radionice su istovremeno bile usmjerene na okolinu djeteta s teškoćama u razvoju i na samo dijete s teškoćama. Poticanje suradnje i međusobnog uvažavanja djece doprinosi povećanju bliskosti i tolerancije različitosti među vršnjacima što je važno za prihvaćanje učenika s teškoćama u razvoju od strane vršnjaka unutar razreda.

Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi razlike u procjenama pojedinih dimenzija stvarnoga i poželjnoga razrednoga ozračja učenika osnovne škole. U istraživanju je korišten upitnik Moj razred (za učenike četvrtoga razreda) i upitnik Razredna okolina (za učenike šestoga i osmoga razreda). Istraživanje je provedeno na uzorku od 921 učenika četvrtih, šestih i osmih razreda iz sedam osnovnih škola u Karlovcu. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika u procjeni svih dimenzija stvarnoga i poželjnoga razrednoga ozračja kod učenika nižih i viših razreda osnovne škole, pri čemu je razlika između stvarnoga i poželjnoga razrednoga ozračja kod učenika četvrtih razreda vrlo velika, kod učenika šestih razreda umjerena, a kod učenika osmih razreda ta je razlika povećana u odnosu na šesti razred., The aim of this research was to determine the differences in the assessment of certain dimensions of actual and desirable class atmosphere made my primary school students. Two questionnaires were used in the research: My classroom questionnaire (for fourth grade students) and Classroom environment questionnaire (for sixth grade students and eighth grade students). The research was carried out on a sample of 921 students (fourth graders, sixth graders and eighth graders) attending seven primary schools in Karlovac. The results show that there is a statistically significant difference in the assessment of all dimensions of actual and desirable classroom atmosphere made by younger students (fourth graders) and by older students (sixth and eighth graders) of primary school. The difference between actual and desirable classroom atmosphere according to fourth graders, is very large. Sixth graders find the difference moderate whereas with eighth graders the difference is larger than with sixth graders, Das Ziel dieser Studie war die Bestimmung der Unterschiede in der Einschätzung der einzelnen Dimensionen des tatsächlichen und des gewünschten Klassenklimas von Grundschulkindern. Für die Studie wurde der Fragebogen „Meine Klasse“ (für die vierte Klasse) und der Fragebogen „Unterrichtsumfeld“ (für Schüler der sechsten und achten Klassen) verwendet. Die Studie wurde an einer Stichprobe von 921 Schülern der vierten, sechsten und achten Klassen aus sieben Grundschulen in Karlovac durchgeführt. Die Ergebnisse zeigten einen statistisch signifikanten Unterschied in der Einschätzung aller Dimensionen des tatsächlichen und des gewünschten Klassenklimas bei Schülern der unteren und höheren Grundschulklassen. Dabei war der Unterschied zwischen dem tatsächlichen und dem gewünschten Klassenklima bei Schülern der vierten Klassen sehr hoch, bei Schülern der sechsten Klassen mäßig, während dieser Unterschied bei Schülern der achten Klassen im Vergleich zu den sechsten Klassen größer war.

In this thesis we start from the importance of creativity of Ivana Brlic-Mažuranic in Croatian literature and the need for younger school students familiarize themselves with her creativity. There has been explored the representation of author creativity through analysis of textbooks for teaching literature in classrooms. The analysis includes representation by grades and variety presentations of work written by Ivana Brlic-Mažuranic through passages in textbooks. The analysis of approved textbooks will show views of the authors these textbooks about the work of significant Croatian writer, as well as creativity in choosing fragments. Because there has been talked about the reading in the complete work, in this thesis is also included the analysis of reading.

U ovom radu opisane su najvažnije psihološke odrednice koje su utjecale na koncept upravljanja razredom. Prikazana je razlika između pojmova discipline i upravljanja razredom. Rad donosi prikaze idejnih pristupa najznačajnijih biheviorista te predstavnika humanističke teorije konceptu upravljanja razredom.

U radu je opisano tabelarno i grafičko prikazivanje podataka nakon postupka grupiranja.

V diplomski nalogi smo obravnavali razredne ure, ki so lahko odlična priložnost za usposabljanje učencev za nadaljnje življenje. Razredne ure se od šole do šole razlikujejo. Nekatere šole izvajajo razredne ure samo z namenom opravljanja administratitnih nalog, medtem ko se na nekaterih šolah obravnava kakovostna tematika. V teoretičnem delu diplomske naloge smo najprej na kratko predstavili razrednika in razred, nato pa smo se osredotočili na razredne ure. Predstavili smo njihov pomen, metode dela, značilnosti, pripravo, namen izvajanja in vsebino. V empiričnem delu je predstavljena raziskava, ki smo jo izvedli med dijaki treh srednjih strokovnih oz. tehniških šol s Koroške. Namen empiričnega dela je bil raziskati pričakovanja učencev glede izvajanja razrednih ur, vsebine, katere si učenci želijo obravnavati na razrednih urah, sodelovanje med učenci in razrednikom pri izbiri vsebin in vpliv razrednih ur na osebnostni razvoj učencev, na odnose s sošolci in razrednikom ter na sposobnost reševanja težav. Prav tako pa smo ugotavljali, kakšne spremembe razrednih ur predlagajo učenci. Pri omenjenih sklopih smo preverjali obstoj razlik glede na spol in letnik učencev. V raziskavi je uporabljena deskriptivna in kavzalno neeksperimentalna metoda empiričnega pedagoškega raziskovanja. Rezultati kažejo, da se učenci, vključeni v raziskavo, na razrednih urah počutijo dobro. Učenci menijo, da bi morale razredne ure potekati enkrat tedensko po 45 minut, da bi morala biti udeležba na razrednih urah obvezna in da je najprimernejša metoda za izvajanje razrednih ur frontalno delo razrednika z vsem razredom. Ugotovili smo, da pri izbiri vsebin ne sodelujejo z razrednikom, saj ta le-te izbere sam. Po mnenju učencev pa so najprimernejše vsebine za obravnavanje na razrednih urah ravno administrativne zadeve, kot je pregled izostankov in pregled ocen. Prav tako smo ugotovili, da razredne ure ne vplivajo na osebnostni razvoj učencev in na njihove odnose s sošolci in razrednikom. Prepričanje učencev o tem, ali so se na razrednih urah naučili reševati težave, je razdeljeno, večina pa jih meni, da na razrednih urah, ki jih obiskujejo, ni potrebe po spremembah. The diploma thesis deals with class meetings, which can provide excellent opportunities for preparing students for life. Class meetings differ from school to school. Some schools hold class meetings with the sole intention of handling administrative tasks, while others introduce quality topics. The theoretical part of the thesis first introduces the class teacher and the class, and then focuses on class meetings. The significance of class meetings is looked into, as well as particular work methods employed, the features and preparations for class meetings, and their purpose and content. The empirical part of the thesis relays the research that has been conducted among students of three different vocational high schools from the Koroška region. The purpose of the empirical part was to determine the students’ expectations regarding class meetings, which topics they would like to discuss, how the students cooperate with the class teacher when choosing topics, and the impact of class meetings on the students’ personal growth, relations among students as well as the relationship between students and the class teacher, and the ability to solve problems. The research also inquired into what changes to class meetings the students would propose, all the while taking into consideration possible differences in opinion with a view to gender and age of the students in question. The research employed a descriptive and non-experimental method for causal analysis of empirical pedagogical research. The results show that the students included in the research feel positive about class meetings. The students think that class meetings should be held once a week for 45 minutes, that participation should be mandatory, and that the best method for conducting class meetings is traditional frontal teaching. It has been established that students have no say in setting the topics for class meetings since these are chosen by the class teacher alone. According to the students, the most suitable issues to be raised at class meetings are administrative matters, such as reviewing absences and grades. It has also been determined that class meetings have no impact on the personal growth of the students nor do they influence relations among students or the relationship between the students and the class teacher. Student opinion on whether class meetings taught them how to solve problems is divided, while the majority think that the class meetings they attend have no need for alterations.

Strategija hrvatskog školstva usmjerena je prema razvoju inkluzivne škole. Pod inkluzivnom školom smatra se škola koja osigurava punopravno sudjelovanje učenika u akademskim i socijalnim aktivnostima (Lipsky & Gartner, 1996). Jedna od ključnih karakteristika inkluzivne škole je osjećaj pripadanja i prihvaćenosti svih učenika. Vršnjačka podrška i podrška ostalih članova školske zajednice, kao i roditelja, doprinosi inkluzivnoj kulturi škole (Stainback & Stainback, 1990). Kako bi roditelji mogli biti aktivni sudionici razvoja inkluzivne škole potrebno je istražiti neke roditeljske kompetencije. Cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je dobiti uvid u roditeljsko poimanje tolerancije i prihvaćanje različitosti, njihovo poznavanje vlastitog djeteta, odgojne postupke prema djetetu i percepciju vlastite kompetentnosti te kompetentnosti učitelja za dobru suradnju kao poticaj vršnjačkog prihvaćanja u razredu. Podaci su prikupljani i analizirani kvalitativnom metodologijom, koristeći program NVivo za kvalitativnu analizu. Sudionici istraživanja bili su majke i očevi učenika osnovne škole, N=8. Petero njih roditelji su tipične djece, dok su troje njih roditelji djece s teškoćama. Kroz tri mjeseca provedbe programa s učenicima, njihovi roditelji bili su uključeni u dvije fokus grupe. Rezultati pokazuju da roditelji pridaju veliku važnost komunikaciji s djecom, no njihovi postupci prema djeci ne služe uvijek kao dobar model ponašanja te je upitan njihov aktivan doprinos poticanju dobre interakcije njihovog djeteta u školi. Premda je inkluzivna škola cilj hrvatskog sustava obrazovanja nedovoljno se poklanja pažnja osnaživanju roditelja i suradnji sa školom. Primjenom fokus grupe i osvješćivanjem roditelja o vlastitim kompetencijama ostvaren je doprinos aktivnom uključivanju u razvoj inkluzivne kulture u škole.

Na temelju iskustava stručnjaka nude se rješenja problema koji se javljaju pri radu s učenicima u osnovnoj školi.

Strategija hrvatskog školstva usmjerena je prema razvoju inkluzivne škole. Pod inkluzivnom školom smatra se škola koja osigurava punopravno sudjelovanje učenika u akademskim i socijalnim aktivnostima (Lipsky & Gartner, 1996). Jedna od ključnih karakteristika inkluzivne škole je osjećaj pripadanja i prihvaćenosti svih učenika. Vršnjačka podrška i podrška ostalih članova školske zajednice, kao i roditelja, doprinosi inkluzivnoj kulturi škole (Stainback & Stainback, 1990). Kako bi roditelji mogli biti aktivni sudionici razvoja inkluzivne škole potrebno je istražiti neke roditeljske kompetencije. Cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je dobiti uvid u roditeljsko poimanje tolerancije i prihvaćanje različitosti, njihovo poznavanje vlastitog djeteta, odgojne postupke prema djetetu i percepciju vlastite kompetentnosti te kompetentnosti učitelja za dobru suradnju kao poticaj vršnjačkog prihvaćanja u razredu. Podaci su prikupljani i analizirani kvalitativnom metodologijom, koristeći program NVivo za kvalitativnu analizu. Sudionici istraživanja bili su majke i očevi učenika osnovne škole, N=8. Petero njih roditelji su tipične djece, dok su troje njih roditelji djece s teškoćama. Kroz tri mjeseca provedbe programa s učenicima, njihovi roditelji bili su uključeni u dvije fokus grupe. Rezultati pokazuju da roditelji pridaju veliku važnost komunikaciji s djecom, no njihovi postupci prema djeci ne služe uvijek kao dobar model ponašanja te je upitan njihov aktivan doprinos poticanju dobre interakcije njihovog djeteta u školi. Premda je inkluzivna škola cilj hrvatskog sustava obrazovanja nedovoljno se poklanja pažnja osnaživanju roditelja i suradnji sa školom. Primjenom fokus grupe i osvješćivanjem roditelja o vlastitim kompetencijama ostvaren je doprinos aktivnom uključivanju u razvoj inkluzivne kulture u škole., The Croatian education strategy is aimed toward the development of inclusive school. Inclusive school ensures full participation of all students in academic and social activities. One of the main features of inclusive school is the sense of belongings and acceptance of all students. Peer support as well as the support of other members of the school community and parents, contributes the inclusive culture in school. In order to make parents active participants in the development of inclusive schools it is necessary to explore some of their competences. The aim of this study was to gain an insight into parent’s perception of tolerance and acceptance, how much do they know their own children, what kind of educational approach they use, how do they recognize and support their own child’s effective interactions and how do they perceive their own competence and teachers competence for collaboration. Data were collected through focus group and analyzed qualitatively by using NVivo program. Participants were mothers or fathers of regular primary school students, N=8. Five of them were parents of typical students, while three were parents of children with disabilities. During the three months period of intervention program with students, their parents were participating in focus groups. Obtained results showed that parents emphasize the importance of communication with their own child but their upbringing skills are not always a good behavior model. Their active contribution in facilitating their own child’s school interaction is often questionable. Although, the inclusive school is the aim of the Croatian educational system, not enough attention is paid toward parents’ empowerment in collaboration with school. Through the focus group approach emphasizing parents’ awareness about own competences and their contribution to active role in the inclusive culture of school was accomplished.

Cilj ovog rada je opis procesa poticanja razvoja suradničkih odnosa putem radionica s učenicima u razredu. Istraživačka pitanja su: Kakav je međusobni odnos dječaka i djevojčica u razredu? Koliko se učenici međusobno uvažavaju? Metodologija istraživanja je kvalitativna, a metode prikupljanja podataka su video zapisi radionica i radni zadatci s radionica. Sudionici istraživanja su učenici šestog razreda osnovne škole, s kojima se provodio program kroz tri mjeseca rada. Ukupno je održano 11 radionica. U analizi smo došli do tri kategorije: odnos dječaka i djevojčica, međusobno uvažavanje i intervencije voditelja radionica. Rezultati upućuju na pasivniju ali konstruktivnu ulogu djevojčica u odnosu na dječake, koji su dominantniji, aktivniji, u početku provocirajućeg ponašanja u odnosu na djevojčice. Učenici međusobni odnos opisuju kao neuvažavajući, a komunikaciju opisuju na način da se međusobno ne slušaju i govore u isti glas. Tijekom procesa, intervencije voditelja bile su: formiranje manjih grupa, stvaranje natjecateljskog konteksta i nagrade, isključivo grupni i suradnički zadaci, redefiniranje grupa kako bi se rasformirala grupa koja najlošije surađuje. Analiza pokazuje da učenici koji imaju razvijene komunikacijske vještine suradnjom postižu bolje rezultate što ih motivira na daljnju suradnju. Jedan dio učenika nije dobro surađivao. Tijekom vremena, potaknuti stalnim zajedničkim zadacima, počeli su surađivati i potom postizati uspjehe. Bez obzira na prve tri navedene intervencije neki učenici nisu surađivali s ostatkom grupe, zbog čega je primijenjena četvrta intervencija. Na kraju se članovi unutar skupina međusobno uvažavaju tijekom rada na zajedničkim zadacima. Provođenje ovih radionica doprinijelo je razvoju komunikacijskih vještina učenika. Stvaranje suradničkog konteksta i inzistiranje na zajedničkim zadacima dovelo je u međusoban odnos djecu koja spontano ne bi bila u interakciji. Time se otvara mogućnost razvoja prihvaćanja različitosti među djecom, što je vrijednost koja je nedovoljno zastupljena u školskom kontekstu. Suradničko učenje sve se više ističe kao dobar način učenja kako obrazovnih tako i odgojnih sadržaja.

Strategija hrvatskog školstva usmjerena je prema razvoju inkluzivne škole. Pod inkluzivnom školom smatra se škola koja osigurava punopravno sudjelovanje učenika u akademskim i socijalnim aktivnostima (Lipsky & Gartner, 1996). Jedna od ključnih karakteristika inkluzivne škole je osjećaj pripadanja i prihvaćenosti svih učenika. Vršnjačka podrška i podrška ostalih članova školske zajednice, kao i roditelja, doprinosi inkluzivnoj kulturi škole (Stainback & Stainback, 1990). Kako bi roditelji mogli biti aktivni sudionici razvoja inkluzivne škole potrebno je istražiti neke roditeljske kompetencije. Cilj istraživanja je putem fokus grupnog intervjua dobiti uvid koliko dobro roditelji poznaju svoje dijete, koriste prikladne odgojne postupke te prepoznaju i potiču dobre interakcije vlastitog djeteta. Podaci su prikupljani i analizirani kvaliativnom metodologijom, koristeći program NVivo za kvalitativnu analizu. Sudionici istraživanja bili su majke i očevi učenika osnovne škole, n=8. Petero njih roditelji su tipične djece, dok su troje njih roditelji djece s teškoćama. Kroz tri mjeseca provedbe programa s učenicima, njihovi roditelji bili su uključeni u dvije fokus grupe. Rezultati pokazuju da roditelji pridaju veliku važnost komunikaciji s djecom, no njihovi postupci prema djeci ne služe uvijek kao dobar model ponašanja te je upitan njihov aktivan doprinos poticanju dobre interakcije njihovog djeteta u školi.

U osječkoj OŠ Vladimira Becića, pod vodstvom učiteljice Sandre Centner, a u suradnji s roditeljima, pokrenut je projekt kojim bi se jedan dan u tjednu promovirala zdrava prehrana na preventivan, nenametljiv i djeci zanimljiv način. Taj je dan nazvan Hrskavim danom, a cilj mu je poboljšati odnos djece prema hrani te ih potaknuti da mijenjaju svoje, ali i prehrambene navike svoje obitelji. Učenički je zadatak pripremiti i donijeniti na nastavu grickalice od voća, povrća ili orašastih plodova za sve učenike u razredu kako bi nezdravu hranu zamijenili zdravim obrokom.

Procjenjujući svoju osposobljenost s obzirom na kompetencije definirane u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, sudionici istraživanja su svojim relativno visokim ocjenama naznačili kako su nastavom tjelesne i zdravstvene kulture stekli zadovoljavajuću razinu osposobljenosti vezanu uz očekivane odgojno-obrazovne ishode. Područje „Motorička dostignuća“ ocjenjeno je najvišom ocjenom te sudionici smatraju kako za učenička postignuća unutar tog područja posjeduju najviše kompetentnosti. S obzirom na razred, u procjeni razine osposobljenosti nema statistički značajnih razlika. Značajnih razlika nema ni s obzirom na opći uspjeh. Kod procjene sudionika o njihovoj trenutačnoj stvarnoj osposobljenosti s obzirom na aktivno bavljenje sportom i s obzirom na ocjenu iz predmeta tjelesne i zdravstvene kulture, dobivene su značajne razlike. Učenici koji se aktivno bave nekim sportom svoju osposobljenost smatraju većom u odnosu na učenike koji se ne bave sportom, a svoju veću stvarnu osposobljenost procjenjuju i učenici s odličnom ocjenom iz predmeta tjelesna i zdravstvena kultura u odnosu na učenike s nižim ocjenama. Ovakvi rezultati upućuju na zaključak kako je potrebno na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture još više pažnje posvetiti slabijim učenicima i onima koji se ne bave sportom, kako bi i oni usvojili znanja, razvili sposobnosti, stekli vještine i navike te razvili pozitivne stavove definirane unutar tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja. Iako su sudionici svoju osposobljenost procijenili relativno dobrom ocjenom, njena stvarna razina ipak nije zadovoljavajuća. Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se kod svih učenika povećala razina znanja, sposobnosti, postignuća i vrijednosti, a koje se stječu u ovom području. Ključnu ulogu u ovim naporima i željama ima raspoloživo vrijeme. Ono je danas nedostatno, a trebalo bi iznositi minimalno 180 minuta tjedno (u SAD-u preporuka je 210 minuta tjedno) ako se želi omogućiti izvršenje zadataka koje Nacionalni okvirni kurikulum postavlja pred tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje.

Razredno ozračje predstavlja povezanost svih čimbenika koji omogućuju ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva u učionici i školi. U pozitivnom ozračju učenici se tretiraju kao kompetentne osobe koje su sposobne učiti i oni razumiju vrijednost učenja. Učitelj treba prihvatiti učenike onakvima kakvi jesu, stvarati normu da je svaki učenik vrijedan i da su svi tu da uče. Razredno ozračje utječe na uvažavanje različitosti poštivanjem svakog učenika, vjerovanjem u mogućnost uspjeha svakog učenika, poštenjem i priznanjem vlastite pogrješke, pozornim slušanjem svakoga učenika i poštivanjem povjerenja i diskriminacije, dosljednosti i pravednosti, održavanjem visokih očekivanja za svakog učenika, poštivanjem svačijeg truda, poticanjem različitosti, a ne konformizma, stvaranje poticajnog okruženja za učenje, podržavanjem šale i radosti u razredu. Učiteljeva je dužnost da za svu djecu stvori intelektualno poticajno i emocionalno podupiruće okruženje. Učitelj stvara razrednu atmosferu. Svojim pitanjima, komentarima, organizacijom razreda i izborom iz nastavnog programa on postaje uzor i primjer.

Istraživanje je imalo za cilj dobivanje informacija o tome što učenici misle o onim postavkama kurikuluma koje određuju kompetencije u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području, a koje bi oni trebali steći u strukovnom srednjoškolskom obrazovanju. Koju važnost oni pridaju tim kompetencijama. Rezultati dobiveni na uzorku od 237 učenika strukovnog srednjoškolskog obrazovanja mogu ponuditi nekoliko izravnih i neizravnih zaključaka. Svi sudionici istraživanja (kod kojih s obzirom na razred nema statistički značajnih razlika) smatraju kako su im kompetencije tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja iznimno važne, a što potvrđuje i ukupna prosječna ocjena od 3, 22. Tako visoka ocjena važnosti definiranih kompetencija govori o značaju tjelesnog i zdravstvenog područja što potvrđuju i sami učenici. Najveću ocjenu važnosti dobile su kompetencije koje definiraju područje „Motorička dostignuća“. To je najvjerojatnije posljedica trenutačnog stanja u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u kojoj se, čini se, najveća pažnja posvećuje motoričkim postignućima, dok su druga područja (naročito zdravstveni odgoj) ipak zapostavljenija. Značajno veću ocjenu važnosti pridaju kompetencijama oni učenici koji se aktivno bave sportom. Takav rezultat indirektno ukazuje na važnost utjecaja na razvoj kompetencija kod učenika koji se ne bave aktivno sportom, što bi za posljedicu zasigurno imalo njihovo veće uključivanje u sport i izvanškolsko, a samim tim i cjeloživotno vježbanje.

Hiperaktivnost - ADHD (attention deficit/hiperactivity disorder) je skraćeni naziv za čitav niz ponašanja koji nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Smatra se da uzrok hiperaktivnog poremećaja ima biološke osnove, odnosno da je uzrok neurološka disfunkcija mozga. Da bi se postavila dijagnoza simptomi nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti trebaju trajati najmanje šest mjeseci, postojati prije sedme godine života i da se očituju u dvije ili više sredina. Uzimanje lijekova jedan je najčešćih načina liječenja, najčešće se prepisuju stimulanski poput Ritalina. U odgoju hiperaktive djece važna je dosjetljivost, a tehnika nagrade i kazne bit će vrlo efikasna ako se dosljedno provodi. Generalizacija je poseban problem kod djece s deficitom pažnje. Kvalitetan cjelonoćni san može umanjiti simptome hiperaktivnosti i loše ponašanje kod djece. Razred može predstavljati jedno od najtežih mjesta za učenika s hiperaktivnim poremećajem. Hiperaktivni učenik ima probleme sa sjedenjem, u igri, ljuljanjem na stolici ili zbog ponavljajućeg udaranja rukama ili nogama. Roditelji i škola moraju se sporazumjeti oko gledanja na problem. Hiperaktivno dijete je zahtjevan učenik i uspješno će učiti u orruženju koje podržava individualne razlike, dok usmjeravanje na razlike može dovesti do osamljivanja hiperaktivnog djeteta. Rutina, ponavljanje, redovitost i pomoć u organizaciji vremena važne su u radu s hiperaktivnom djecom. U razredu bi trebalo ukloniti kod učenika sve sa stola što ometa njegov rad, postaviti pravila i nagraditi ga za poštivanje istih, povećati duljinu kontakta s učenikom ili mu dodijeliti vršnjaka "mentora". Za potrebe istraživanja pratila sam ponašanje dječaka s hiperaktivnim poremećajem. Uočila sam njegov nemir za vrijeme nastave, ponašanje u suradnji s drugim učenicima te njegovu nesmetanost u radu.

specifikacija (lat.), pobliže označavanje i nabrajanje pojedinosti koje potpadaju pod neki opći pojam ; razdjeljivanje roda na podvrste, podvrste na razrede. U logici, metodološki postupak kojim se određuje pojam i razlučuje točnom karakteristikom od srodnih pojmova, vrsta (species) istog roda (genus).

Ispitivanje znanja, stavova i predrasuda o inkluziji gluhog djeteta u razrednu zajednicu

Rad problematizira odgojno-obrazovnu ekologiju. Pristupnik polazi od definicije koja pri analizi obrazovne sredine naglašava važnost uređenja prostora. Izbor i uređenje prostora ubraja u važna didaktička pitanja kojima se ne posvećuje dovoljno pozornosti.. Zaobilazeći prilično neuobičajen termin u didaktičkoj literaturi – odgojno obrazovna ekologija autor se usmjerio na prostor u kojem se najčešće odvija nastava – učionica. U suvremenim se školama najveći dio znanja stječe u školskim zgradama uz korištenje sekundarnih izvora znanja. Tekst potiče na razmišljanje o izboru adekvatnog prostora za pedagoške aktivnosti. Ističe potrebu projektiranja suvremenih školskih zgrada u suradnji sa stručnjacima koji dovoljno poznaju suvremene pedagoške koncepte. Ukazuje na potrebu razlikovanja prostora unutar školske zgrade u kojima se odvija igra, druženje, rad, učenje i odmor. Autor nudi različite mogućnosti rasporeda unutar učionice te daje tlocrte ponuđenih prijedloga i povezuje ih s odgovarajućom nastavnom koncepcijom. Posebnu pozornost posvećuje prostoru zidova u učionicama te naglašavanju važnosti načela slobode kod učenika prilikom uređenja prostora.

Cooperative learning, as an old idea in education, became again the subject of interest in the seventies. In teaching tradition this movement served as the main approach to the studies of pupils interaction in the classroom. The cooperative-interactive way of learning was strongly opposed to the traditional, individually- competitive one by its aim structure and the nature of peer interaction. This paper presents four techniques of cooperative learning wich are well defined teaching strategies in the opinion of many authors. At the same time, those are the techniques which are applied the most often in primary and secondary schools of America and Israel. Studying of these techniques have shown that cooperative experiences, in comparison with competitive and individual ones, contribute to better achievement of cognitive and socio-affective aims of teaching. In other words, it appeared that in processes of cooperation in school setting high standards and good success were not incompatibile with friendship, empathy and tolerance for individual differences among pupils. Kooperativno učenje, kao stara ideja u obrazovanju, ponovo je postalo predmet interesovanja u sedamdesetim godinama. U nastavnoj tradiciji, ovaj pokret služio je kao glavni uvod u proučavanje vršnjačke interakcije u razredu. Kooperativno-interaktivni način učenja bio je oštro suprostavljen tradicionalnom, individualno-kompetitivnom po svojoj strukturi cilja i prirodi vršnjačke interakcije. U ovom radu prikazane su četiri tehnike kooperativnog učenja koje su, prema mišljenju većeg broja autora, dobro definisane nastavne strategije. Istovremeno, to su tehnike koje su najčešće primenjivane u osnovnim i srednjim školama Amerike i Izraela. Ispitivanje efekata ovih tehnika pokazalo je da kooperativna iskustva, u poređenju sa kompetitivnim i individualnim, doprinose uspešnijem ostvarivanju kognitivnih i socijalno-afektivnih ciljeva nastave. Drugim rečima, pokazalo se da kroz procese kooperacije visoki školski standardi i dobar uspeh nisu inkompatibilni sa prijateljstvom, empatijom i tolerancijom za individualne razlike učenika.