Search

Na bogatoj paremiološkoj građi prikupljenoj u posljednjih pet godina (2000. - 2005.) u različitim emisijama hrvatskoga i njemačkog televizijskog programa u ovome članku obrađuju se sljedeća pitanja: u kojim se programima hrvatske i njemačke televizije upotrebljavaju paremije, u kojim se dijelovima tekstova one najviše rabe i u kakvim formalnim oblicima, tko su emitenti a tko recipijenti ovih paremija i koju funkciju one imaju u emisijama televizijskog programa.

Ovaj rad predstavlja rezultate analize paremiološke građe prikupljene u posljednjih pet godina (2000.-2005.) u različitim emisijama hrvatskoga i njemačkog televizijskog programa. Cilj je ove analize odgovoriti na sljedeća pitanja: u kojim se programima hrvatske i njemačke televizije upotrebljavaju paremije, u kojim su dijelovima teksta paremije najčešće smještene i u kakvim formalnim oblicima, tko su emitenti ovih paremija i koju funkciju one imaju u emisijama televizijskog programa.

Ovaj rad predstavlja rezultate analize paremiološke građe prikupljene u posljednjih pet godina (2000. – 2005.) u različitim emisijama hrvatskoga i njemačkog televizijskog programa. Cilj je ove analize odgovoriti na sljedeća pitanja: u kojim se programima hrvatske i njemačke televizije upotrebljavaju paremije, u kojim su dijelovima teksta paremije najčešće smještene i u kakvim formalnim oblicima, tko su emitenti ovih paremija i koju funkciju one imaju u emisijama televizijskog programa., This paper represents the results of an analysis of a corpus of proverbs collected in the Croatian and German television program in the last five years (2000 – 2005) and focuses on the following themes: in which television programs the proverbs are used, in which parts of texts the proverbs are located, which are the formal issues of these proverbs, who are the emitents of proverbs and which is the function of proverbs in the television program.

U radu se razmatra poseban tip veznih sredstava – tekstni konektori. Polazeći od (očekivana) problema njihova morfološkoga određenja (svrstava ih se u priloge, rečenične priloge, čestice, riječce, modalne riječi, veznike itd.), ali i njihove relativne sintaktičke neovisnosti (govori se o tzv. samostalnim članovima rečenice), tim se jedinicama pristupa sa suprasintaktičke (nadrečenične) razine. Funkcionalnom se kriteriju (naime vezna su to sredstva na razini teksta) pridružuju potom i oni semantički i pragmalingvistički, te se s tako osvježenih polazišta propituju mogućnosti klasifikacije tekstnih konektora.

Ova se studija bavi nekim aspektima Tommaseovih promišljanja leksičke morfologije koja je danas u takvu previranju (strukturalistička morfologija tipa item and arrangement, generativna morfologija, prirodna morfologija, nelinearna morfologija, itd.), tolika su itako bitna pitanja otvorena da je nemoguće ne razmišljati o temeljima.

Jezična prozodija je dugo vremena bila gotovo potpuno zanemarena, izuzimajući ovlašne naznake u udžbenicima za učenje stranih jezika. Dugotrajna, gotovo isključiva usmjerenost na pisani jezik tome je svakako znatno pridonosila. Šezdesetih godina prošlog stoljeća zbile su se promjene u orijentaciji jezičnih istraživanja, koja su se sve više usmjeravala na složena pitanja odnosa jezičnog sustava, njegove upotrebe i situacijskog konteksta u procesima stvaranja i interpretacije iskaza. Ne samo nove tehničke mogućnosti nego i ti novi pragmatički pristupi snažan su poticaj nastojanjima da se prozodija danas neposrednije integrira u istraživanja funkcioniranja jezika. Njezina uloga se pokušava preispitati i na osnovi primjera uzetih iz autenti čne komunikacijske situacije. Ta istraživanja otvorila su mnoga pitanja koja se ti ču odnosa fonetike i fonologije, statusa intonacije u odnosu na ostala područja prozodije, prirode i broja jedinica kojima se ona dade opisati, njezine uloge u odnosu na ostale jezične razine, sintaktičku i semantičko-pragmatičku. U prilogu se žele u osnovnim naznakama predočiti neka stajališta o tim pitanjima u sklopu novijih istraživanja francuske intonacije kako u dijelu koji se odnosi na posebnosti njezinog jezičnog sloja tako i u dijelu koji se tiče jezičnih oblika univerzalne prirode. Iako se u drugom njezinom dijelu još uvijek postavlja problem jasnih kriterija formaliziranja, pravilnosti koje se mogu uočiti pružaju osnovu da se ti oblici pokušaju sagledati i s pragmatičkog stanovišta kao sustav konvencionalnih komunikativnih znakova. Značaj današnjih istraživanja je prvenstveno u nastojanju da se i prozodijski aspekt jezika konačno tretira ravnopravno s ostalim jezičnim razinama u skladu s ulogom koju ima u funkcioniranju govora.

U radu se prikazuje knjiga Nade Ivanetić "Uporabni tekstovi", Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta, 2003.

U radu se razmatraju razlozi i mogućnosti uvođenja interkulturalnog pristupa nastavi njemačkog jezika tako što se, polazeći od društveno-politčkih promjena, izazvanih padom komunističkih sustava u istočnoeuropskim zemljama i preustroja europskog kontinenta u sklopu novoprobuđenog dijaloga među kulturama, uočava potreba za novim komunikacijskim uzorcima, a što se pak u naročitoj mjeri odražava na metodičku koncepciju organizacije stranih jezika kao prvog koraka u uspostavi interkulturalnog dijaloga. U radu se traga za uporišnim točkama na kojima bi se mogao utemeljiti novi, interkulturalni pristup nastavi stranog jezika i za tipom organizacije nastave njemačkog jezika posredstvom kojeg je uvođenjem interulturalnog elementa moguće umanjiti ili pak u potpunosti ukloniti nedostatke audio-vizualne metode. Naime, kao središnji cilj nastave stranog jezika ne postavlja se tek učenje njegova apstraktnog sustava, već naprotiv razvijanje strategija upoznavanja strane kulture u njezinom mnogoslojnom aspektu.

Članak je prikaz knjige Nede Pintarić "Pragmemi u komunikaciji" (Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2002.). Zaključuje da se radi o vrlo vrijednom i značajnom djelu, ne samo zbog bogatstva novih informacija i osvrta na važniju literaturu vezanu za pragmatiku, već i zbog kulturološkoga približavanja dvaju slavenskih naroda, Poljaka i Hrvata.

Knjigom "Pragmemi u komunikaciji" N. Pintarić upozorava kako u totalnoj komunikaciji čovjek ne rabi samo jezične (verbalne) fenomene, stoga "opis, uporaba i djelovanje" svih komunikacijskih sredstava između govornika i recipijenta jest ono što pragmalingvistiku čini širom "i od semiologije i od filozofije". Maksimalističko određenje pragmalingvistike i ustrajavanje na njezinoj interdisciplinarnosti kao temeljnom metodologijskom počelu autorica je dosljedno provela.

U prvom dijelu knjige autorica rekonstruira razvoj jezika iz različitih neverbalnih kodova (zvuka i pokreta) koji prethode artikuliranome govoru. Zatim definira pragmatiku kao znanost o multikodovima i njihovu ujezičavanju te određuje njezine jedinice - pragmeme. U drugome dijelu knjige na dva konkretna jezika, hrvatskom i poljskom, autorica kontrastivno proučava tri tipa pragmema: kulturološke, emotivne i automatizirane. Kulturološki pragmemi su pozdravne fraze u invokaciji (početku razgovora), eksvokaciji (kraju razgovora) te pragmemi za održavanje razgovora (u intervokaciji) koji se dijele na adresativne, inicijativne i modalne. Emotivni pragmemi su metaforizirane jezične jedinice kojima se pokazuju pozitivni ili negativni osjećaji pomoću fitonima, zoonima, dječjih hipokoristika - pueritiva, antroponima, etnonima, toponima, brojaka i spacijalnih (prostornih) elemenata. Automatizirati pragmemi su razliciti jezični umetci u obliku podštapalica In the first part of the book the author reconstructs the development of language from various nonverbal codes (sound and movement) that precede articulated speech. Then she defines pragmatics as a science of multicodes turning into language code and determines the pragmeme as its unit. In the second part of the book the author, using concrete examples of Polish and Croatian, contrastively looks into three types of pragmemes: cultural, emotive and automated. Cultural pragmemes refer to opening and closure greetings as well as phrases used to maintain the conversation. These are addresive, initiating and modal pragmemes. Emotive pragmemes are metaphorised pragmatic units that are used to express positive or negative emotions by means of: phytonyms, zoonyms, anthroponyms, ethnonyms, toponyms, child language hypocoristics, numbers and spatial phrases. Automatized pragmemes are various slot fillers in conversation.

Rutinske su formule stereotipne formulacije koje pokrivaju širok spektar izraza, od pozdrava do čestitanja, isprika i diskursnih znakova. U članku se raspravlja o izboru i metodama predstavljanja pozdravnih formula u odabranim rječnicima.

Sveučilišni udžbenik „Uvod u lingvistiku“ namijenjen je ponajprije studentima humanističkih znanosti, studentima društvenih znanosti, ali i svim čitateljima koje zanima sam jezik, povijest bavljenja jezičnim problemima, pravci i škole suvremene znanosti o jeziku. Nastao je na temelju nastavnog iskustva stečenog u okviru istoimenog kolegija te programa dodiplomskog i poslijediplomskog studija neofiloloških grupa na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Podijeljen je na sedam poglavlja: „Pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 19. stoljeća“ (Zrinjka Glovacki-Bernardi), „Lingvistička geografija i srodne metode“ (August Kovačec), „Ferdinand de Saussure i strukturalizam“ (August Kovačec), „Američka lingvistika“ (Milan Mihaljević), „Sociolingvistika“ (Dieter W. Halwachs), „Pragmalingvistika“ (Karl Sornig i Christine Penzinger) i „Tekstna lingvistika“ (Richard Schrodt). Na kraju svakog poglavlja nalazi se opsežan popis literature koja zainteresiranom čitatelju može biti od koristi za intenzivnije upoznavanje s predmetom proučavanja pojedinih lingvističkih grana. U „Kazalu pojmova“ su na 17 stranica popisani lingvisički pojmovi s naznakom stranice na kojoj se spominju. Udžbenik predstavlja vrlo koristan povijesni pregled bavljenja jezičnim problemima, pravcima i školama suvremene znanosti o jeziku. Dobro se uklapa u program studija kako na neofilološkim studijskim grupama tako i na studiju opće lingvistike, sociologije i antropologije. Studentima koji su upućeni na intenzivnije upoznavanje s predmetom i problemima proučavanja pojedinih lingvističkih grana bogata bibliografija će biti dobar putokaz u odabiru dalje lingvisičke literature.

Pojačano zanimanje za rutinske formule poklapa se s otvaranjem lingvistike za pragmatičke aspekte u jeziku. Taj skup stereotipiziranih formulacija obuhvaća širok raspon izraza koji npr. sežu od pozdrava do čestitki, isprika i diskurzivnih signala. Rutinske su formule važne zbog svoje funkcije -pomažu nam u svladavanju standardiziranih situacija u usmenoj i pismenoj komunikaciji -dok im je denotativno značenje često same rudimentarno. U radu se analizira zastupljenost i način prezentacije pozdravnih formula u odabranim rječnicima., Routine formulas are stereotypical formulations covering a wide spectrum of expressions ranging from greetings to congratulations, excuses and discourse signals. The article discusses the choice and methods of presentation of greeting formulas in selected dictionaries.

Članak obrađuje dnevničke zapise učenika drugog, trećeg i četvrtog razreda osnovne škole pisanih u jednoj seoskoj osmogodišnjoj školi u Hrvatskom Prigorju u razdoblju od 1954. do 1957. godine. Na primjeru dnevničkih zapisa kao obveznog oblika vježbanja pismenog izražavanja, želi se pokazati utjecaj obrazovne politike na oblikovanje učenikove ličnosti. Dnevnički zapisi pokazuju sva obilježja svojstvena ritualnim tekstovima, koji pomoću stilizacija, formalizacija i ponavljanja posreduju općevažeće vrijednosti i održavaju željene društvene odnose, te potvrđuju integrativnu sliku društva i vladajući svjetonazor. Istraživanje pokazuje da se dnevnički zapisi učenika, kao specifični oblik komunikacijkse prakse u odgojno-obrazovnom procesu, svojim stereotipima i ritualima približavaju području političkih tekstova.

Autori donose tumačenje reklame u okviru novih medijskih kretanja. Stoga povlače paralele između oblika i sadržaja u klasičnim medijima reklamiranja (radio, televizija, novine, plakati) i suvremenih (internet, teletext, jumbo-plakati). Posebno se osvrću na reklame s Interneta, definiraju njihovu poruku i svrhu, određuju ograničenu populaciju korisnika koja takvu reklamu prihvaća. Auditivno i vizualno jedinstvo reklame promatra se u okviru lingvističkih disciplina semiologije i pragmalingvistike

U članku se analiziraju žanrovi osmrtnica (obavijest o smrti, posljednji pozdrav, zahvala, sjećanje) na hrvatskomu književnom jeziku i čakavskom supstandardu. Koristeći metodologiju pragmalingvistike i lingvistike teksta određuju se njihova konstitutivna obilježja, struktura i tipični jezični oblik. Budući da su standard i njegov čakavski varijetet u stalnom kontaktu, ovaj se opis osmrtnica može smatrati kako prilogom opisu jezika u kontaktu tako i opisu žanrova koji se u jednome složenom jezičnom sistemu paralelno koriste., In dem Artikel werden die Untertypen der Todesanzeigen (Todesanzeige, Letzter Gruß, Danksagung, In memoriam) in kroatischer Schriftsprache und im cakavischen Substandard analysiert. Unter Anwendung der Methodologie der Pragma- und Textlinguistik werden deren konstitutive Merkmale, Textaufbau und Sprachgestaltung beschrieben. Da die Schriftsprache und deren cakavische Varietät im ständigen Kontakt sind, versteht sich der Artikel sowohl als ein Beitrag zur Kontaktlinguistik als auch zur Beschreibung der Textsorten, die in einem komplexen Diasystem parallel benutzt werden.