Search

Na lesiviranom tlu na pretaloženom lesu na lokalitetu Lukač (Virovitica) provedena su višegodišnja istraživanja gnojidbe na zalihu fosforom i kalijem za šećernu repu u sklopu četverogodišnjeg mjembenog plodoreda u dvije rotacije. Uz negnojenu varijantu i standardnu mineralnu gnojidbu, istraživanja su obuhvatila gnojidbu na zalihu u dvije varijante za četverogodišnje razdoblje, dakako s različitim izvorima fosfora, pa donekle i kalija. Što se tiče prinosa korijena, šećerna je repa vrlo povoljno reagirala na gnojidbu na zalihu fosforom i kalijem, pri čemu ne bi trebalo biti dvojbe da je u tome kalij odigrao ključnu ulogu. Izvjesna, ali ipak samo relativna prednost na strani je tripleksa i kalijeve soli pred kompleksnim gnojivom. Povećanje sadržaja biljci pristupačnog fosfora i kalija u tlu prema višegodišnjim prosječnim vrijednostima nije sukladno primijenjenim količinama, iako je značajnije u kalija. Ipak, u pojedinim godinama to je povećanje signifikantno pod utjecajem fosforno-kalijeve gnojidbe. U relativnom se smislu smanjuje uglavnom zasićenost adsorpcijskog kompleksa bazama u odnosu na kontrolu. Vrijednosti u pojedinim godinama vrlo su heterogene.

Pšenice vrste T. durum se razlikuju od pšenica T. aestivum po kemijskom sastavu, a time i po reološkim svojstvima. U četiri uzorka krupica pšenica vrste Tr. durum i dva uzorka krupica pšenica vrste T. aestivum određen je kemijski sastav (maseni udio vode, mineralnih tvari, b-karotena, proteina, vlažnoga glutena, škroba, oštećenog škroba, masti) te sedimentacijska vrijednost i aktivnost a-amilaze. Reološka svojstva tijesta, dobivenih iz ovih uzoraka, ispitana su Brabenderovim farinigrafom i ekstenzografom. Za određivanje reoloških svojstava tijesta farinografom korištene su dvije metode: standardna metoda te metoda po Irvin-u. Metodom po Irvine-u vršena su ispitivanja pri dvije temperature (30 i 50 °C) s različitim masenim udjelima vode u tijestu. Rezultati ispitivanja su pokazali da su dvije krupice durum pšenica pokazale očekivanu kakvoću, krupice običnih pšenica također, dok su dvije krupice durum pšenica po stupnju kakvoće bile ispod krupica običnih pšenica, na osnovi čega se može zaključiti da nije dovoljno imati krupicu durum pšenice (za neku namjensku proizvodnju npr. tjesteninu), nego i sama pšenica mora biti visoke kakvoće.

Dvogodišnjim istraživanjima (1999. do 2001.g.) utvrđivan je utjecaj bakterizacije sjemena ozimog graška i prihrane dušikom na broj i masu suhe tvari kvržica na korijenu graška, te prinos suhe tvari i krmnu vrijednost smjese graška cv. Maksimirski ozimi, pšenice cv. Sana i tritikale cv. Clercal. Prije sjetve izvršena je predsjetvena bakterizacija sjemena graška s sojem Rhizobium leguminosarum bv. viciae iz zbirke Zavoda za Mikrobiologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj kvržica na korijenu graška utvrđen je na bakteriziranoj varijanti sojem Rhizobium leguminosarum bv. viciae, kao i masa suhe tvari kvržica na korijenu graška. Ukupni prinosi suhe tvari iznosili su od 19, 58 t/ha (bakterizacija sjemena graška + prihrana dušikom) do 22, 11 t/ha (prihrana dušikom). Prinosi sirovih bjelančevina graška varirali su od 1511 kg/ha (prihrana dušikom 2 x 100 kg/ha KAN-a) do 1982 kg/ha (bakterizacija), a pšenice od 1223 kg/ha (bakterizacija) do 1654 kg/ha (prihrana dušikom). Ukupni prinosi sirovih bjelančevina smjese iznosili su od 2883 kg/ha (kontrola) do 3204 kg/ha (bakterizacija). Na osnovici ovih istraživanja možemo zaključiti da je najveći broj aktivnih, ukupnih te masa suhe tvari kvržica, prinos zelene mase i suhe tvari, sirovih bjelančevina ostvaren bakterizacijom sjemena ozimog stočnog graška cv. Maksimirski ozimi.

Prosječne europske krušarice su po svojstvima teksture slične crvenim tvrdim (red, hard, winter wheat) pšenicama, ali su po svojim tehnološkim karakteristikama bliske mekim (soft, white wheat) pšenicama. Ovo je posljedica hibridizacije europskih mekih pšenica i sjevernoameričkih tvrdih pšenica radi poboljšanja njihove teksture u smislu povećanja udjela staklavih zrna i povećanja tvrdoće endosperma. Međutim, novija istraživanja pokazuju da je povećanje staklavosti prolaznog karaktera koje se gubi tijekom procesa namakanja zrna. Radna hipoteza ovog rada polazi od toga da će se navedene sorte, bez obzira na visok udjel staklavosti zrna i visoku polaznu tvrdoću zrna, tijekom ukomljavanja ponašati slično mekim pšenicama s obzirom na razgradnju endosperma, odnosno imati približno sličan konačni stupanj prevrenja kao i meke pšenice. Zadatak ovog rada je eksperimentalno potvrditi navedenu hipotezu. Average European bread wheats are similar in texture to hard red (red, hard, winter wheat) wheats, but also their technological characteristics are close to soft, white wheats. That is a consequence of the hybridization of European soft wheats and North American hard wheats to improve their texture in terms of increasing the proportion of vitreous grains and increasing the hardness of endosperm. However, recent researches show that the increase in vitrousness is of a transient nature, which is lost during the process of soaking the grains. The working hypothesis of this paper is based on the fact that the mentioned varieties, regardless of the high proportion of grain vitrousness and high initial grain hardness, during mashing will behave similar to soft wheats with regard to endosperm decomposition that will have approximately similar final degree of mash as soft wheats. The aim of this work is to experimentally confirm the stated hypothesis.

Temperature koje se primjenjuju u procesu sušenja pšenice su relativno niske, a obično se kreću od 40 do 80 °C. Istraživanja mnogih autora su pokazala da temperature sušenja moraju biti niže ukoliko je vlažnost pšenice veća (45 °C pri 18 % vlažnosti). Zbog ekonomske opravdanosti sušenje pšenice pri višim temperaturama nalazi sve veću primjenu, pri čemu dolazi do oštećenja i smanjenja mlinskih i pecivnih svojstava pšeničnog zrna. Cilj istraživanja je bio ispitivanje utjecaja različitih temperatura sušenja na kemijska, reološka I pecivna svojstva pšeničnog brašna dobivenog od četiri sorte pšenice (Žitarka, Super Zlatna, Dukat I mješavine različitih sorti). Rezultati ispitivanja su pokazali da do većeg narušavanja kvalitativnih pokazatelja tijesta I kruha dolazi pri sušenju pšenice iznad 60 °C. Izuzetak je sorta Dukat kod koje je pri temperaturama sušenja od 70 °C zamjećeno poboljšanje kvalitativnih svojstava.

The harvest index of grain can be used as indicator for the potential yield of crop. The aim of this study was to determine the variation of the harvest index for wheat and triticale and differences in monocrops and intercrops systems of cultivation under different field environmental conditions. The experiment, carried out in field conditions for two consecutive years, was designed according to a randomized block system so that each species was sown in two cultivation systems as a single crop and a combined crop (wheat + pea and triticale + pea) in four replicates. The results show that, in the first year of the experiment, the value of the harvest index varied from 32.5% (triticale + pea) to 39.3% (wheat monocrop), while in the second year of the research, the value of the harvest index varied from 26.4% (wheat + pea) and 28.1% (triticale + pea). As for the components of harvest index, values of weight of grains spike-1 and weight of total above ground biomass were higher in intercrops than in monocrops system of cultivation. It can be concluded that the intercropping of cereals (triticale and wheat) and forage crops (pea) provided positive effects on weight of grains spike-1 and weight of total above ground biomass and does not diminish harvest index when compared to standard system of cultivation. Žetveni indeks zrna može se koristiti kao indikator potencijalnog prinosa useva. Cilj ovog rada bio je da se utvrdi varijacija žetvenog indeksa pšenice i tritikale i razlike u pojedinačnom i združenom sistemu gajenja u različitim uslovima životne sredine na oglednom polju. Ogled je izveden u poljskim uslovima dve uzastopne godine, koji je koncipiran po randomizovanom blok sistemu tako da je svaka vrsta zasejana u dva sistema gajenja kao pojedinačni usev i združeni usev (pšenica + grašak i tritikale + grašak) sa četiri ponavljanja. Uzorci biljaka za analizu žetvenog indeksa su uzeti u završnom delu faze mlečnog nalivanja semena. Rezultati pokazuju da je u prvoj godini eksperimenta vrednost žetvenog indeksa varirala od 32,5% (tritikale + grašak) do 39,3% (monokultura pšenice), dok je u drugoj godini istraživanja vrednost žetvenog indeksa varirala od 26,4% (pšenica + grašak) do 28,1% (tritikale + grašak). Što se tiče komponenti žetvenog indeksa, vrednosti mase zrna po klasu i mase ukupne nadzemne biomase bile su veće u združenom sistemu nego u pojedinačnom sistemu gajenja. Može se zaključiti da je združeni usev žitarica (tritikale i pšenica) i krmnog bilja (grašak) dao pozitivne efekte na masu zrna po klasu i masu ukupne nadzemne biomase i ne umanjuje žetveni indeks u poređenju sa standardnim sistemom gajenja.

Navadna pšenica (Triticum aestivum L. subsp. aestivum) je med najpomembnejšimi surovinami za prehrano ljudi. Zato je pomembno, da se je pridela v zadostnih količinah ter da je pridelek čim boljše kakovosti. Pri tem ima med drugimi dejavniki precej velik vpliv tudi dognojevanje z dušikom. Pšenica za dober in kakovosten pridelek v normalnih rastnih razmerah potrebuje okoli 150 kg dušika na hektar, vendar mora biti ta odmerek razdeljen na več obrokov. Večinoma se dognojuje trikrat. Prvo in drugo dognojevanje največ prispevata k povečanju pridelka, tretje oziroma zadnje dognojevanje pa prispeva k izboljšanju krušne kakovosti. Pomembno je, da se dognojevanje opravi v določenih fazah rasti, in sicer takrat, ko rastlina najbolj potrebuje dušik. Pravilno določen čas dognojevanja pomeni, da je pridelava čim bolj gospodarna. Pridelovalci stremijo k temu, da bo učinek pridelave čim večji, izgube dušika ob tem pa čim manjše. Prevelika količina dušika ima namreč negativen vpliv na okolje. Ena najpomembnejših lastnosti za merjenje kakovosti pšenice je vsebnost beljakovin v zrnju. Odvisna je od okoljskih dejavnikov, sorte pšenice, hranil v tleh in od časa spravila pridelka. Pomembni kakovostni parametri, ki določajo krušno kakovost pšenice in se ugotavljajo pri odkupu pšenice so tudi hektolitrska masa, sedimentacijska vrednost in število padanja. Ti parametri določajo kakovost pšenice, različne laboratorijske analize pa določajo kakovost moke. Common wheat (Triticum aestivum L. subsp. aestivum) is one of the most important raw materials for human consumption. It is therefore important that it is produced in sufficient quantities and that the crop is of the best possible quality. Nitrogen fertilization, among other factors, has a significant impact in achieving aforementioned goals. Wheat needs about 150 kg of nitrogen per hectare for a good and quality crop under normal growth conditions. This dose should be divided into multiple instalments, ordinarily three. The first and second fertilization treatments contribute most to increasing the yield, while the third and last fertilization treatment improves the baking quality of wheat. It is of great importance that the fertilization be done at certain stages of growth, that is when the wheat plants need nitrogen the most. Correctly estimating the time of fertilization makes the production as economical as possible. Growers strive to maximise the production effect and simultaneously minimise nitrogen losses. An unusually high amount of nitrogen has a negative impact on the environment. One of the most important characteristics for determining the quality of wheat is grain protein content. It is dependent upon environmental factors, wheat variety, soil nutrients and the time of crop harvest. Significant quality parameters which define the baking quality of wheat and are measured before wheat purchase are also hectolitre weight, sedimentation value and falling number. The aforesaid parameters determine the quality of wheat, while various laboratory analyses determine the quality of wheat flour.

Najvažniji ozimi usevi u Srbiji, kao i u drugim zemlјama regiona, pšenica i ječam su u protekloj sezoni bili zasejani na oko 720.000 ha. Njihov značaj za poljoprivrednu proizvodnju naše zemlje potvrđuje i činjenica da su zasejane površine strnih žita bile veće za 3,5% u odnosu na prethodnu godinu. Iako je proizvodnu sezonu 2021/22. pratilo variranje vremenskih činilaca uz topao jesenji period, blagu zimu, deficit padavina u prolećnom delu vegetaćije i povišene temperature u završnim fazama sazrevanja zrna, novosadske sorte strnih žita ponovo su ostvarile visoke prinose zrna, što je uz odličan tehnološki kvalitet dodatno potvrdilo vodeću poziciju sortimenta Instituta za ratarstvo i povrtarstvo.

U strukturi sjetve strnih žitarica Khorasan pšenica u Hrvatskoj zauzima najmanje površine. Globalne klimatske promjene ukazuju na potrebu uzgoja starih vrsta i odabira norme sjetve u svrhu ostvarivanja visokih prinosa dobre kakvoće. Tijekom 2020. godine provedena su poljska ispitivanja o visini prinosa i kakvoći sjemena s različitim varijantama norme sjetve. Korištene su sljedeće varijante norme sjetve 150 kg/ha, 180 kg/ha i 220 kg/ha. Pokus je postavljen po slučajnom blok rasporedu u HAPIH - Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku (N 45°31´, E 18°40´) s tri varijante norme sjetve u tri repeticije. Prema dobivenim rezultatima analize varijance najveći prinos i hektolitarsku masu ostvarila je varijanta 3 (220 kg/ha), te su utvrđene statistički opravdane razlike. Između varijanti norme sjetve na sadržaj proteina nisu utvrđene statistički značajne razlike (n.s.). Cilj provedenog ispitivanja bio je utvrditi utjecaj najpovoljnije norme sjetve na prinos i kakvoću sjemena khorasan pšenice., In the structure of sowing small cereals, khorasan wheat occupies the smallest area in Croatia. Global climate change indicates the need of breeding old species and select a sowing rate in order to achieve high yields of good quality. During 2020, field study was conducted on yield and quality of seed with different variants of the sowing rate. The following variants of sowing rate were used 150 kg/ha, 180 kg/ha and 220 kg/ha. The experiment was based on a random block at the CAAF - Center for Seed and Seedlings in Osijek (N 45°31´, E 18°40´) with three variants of sowing rate in two repetitions. According to the obtained results of the variance analysis for different variants of sowing rate the highest yield (kg/ha) and hectolitre mass (kg/hl) was achieved by the variant 3 (220 kg/ha) and there are statistically justified differences. No statistically significant differences (n.s.) were found between the variants of sowing rate for the protein content. The aim of the study was to determine the impact of the most favorable sowing rate on seed yield and quality for khorasan wheat.

Pšenica je po proizvodnji druga najvažnija ratarska kultura u Republici Hrvatskoj. Uvođenjem Kodeksa otkupa žitarica i uljarica, pored uroda zrna, sve veća važnost poklanja se parametrima kvalitete zrna pšenice, prvenstveno sadržaju proteina i hektolitarskoj masi, koji direktno utječu na cijenu pšenice prilikom otkupa. Genetski potencijal sorte kao i okolinski uvjeti izravno utječu na navedene parametre. Trogodišnjim istraživanjem provedenim na lokaciji Staro Topolje na 12 sorti ozime pšenice, uzgajanim pri tri različite razine gnojidbe dušikom, procijenjen je utjecaj godine, sorte i tretmana dušičnim gnojivom na sadržaj proteina, hektolitarsku masu i masu 1000 zrna. Prema dobivenim rezultatima utvrđen je signifikantan utjecaj godine, sorte i tretmana dušičnim gnojivom na sadržaj proteina. Najveći utjecaj na ovo svojstvo imala je godina, zatim tretman dušičnim gnojivom, a najmanji sorta. Signifikantan utjecaj godine i sorte utvrđen je i za hektolitarsku masu, dok tretman dušičnim gnojivom nije signifikantno utjecao na ovo svojstvo, uz činjenicu da je utjecaj godine bio znatno veći u odnosu na sortu. Također je utvrđeno da su sve testirane sorte jednako reagirale na tretman dušičnim gnojivom. Prosječni sadržaj proteina pri najnižoj količini primijenjenog dušičnog gnojiva iznosio je 11,08 %, pri srednjoj 11,95 %, a pri najvišoj 12,89 %., Wheat is the second most important crop in the Republic of Croatia. With the introduction of the Code of the purchase of grains and oilseeds, in addition to grain yield, increasing importance is attached to the parameters of wheat grain quality, primarily protein content and test weight, which directly affect the wheat price at purchase. The genetic potential of the variety as well as the environmental conditions directly affect the stated parameters. Three-year research conducted at the location of Staro Topolje on 12 winter wheat varieties grown under three different levels of nitrogen fertilization, evaluated the effect of year, variety and treatment with nitrogen fertilization on protein content, hectolitre mass and thousand seed weight. For protein content significant effects of the year, variety and treatment with nitrogen fertilizer were determined. The year had the greatest effect on this trait, then treatment with nitrogen fertilizer, and the variety had the smallest effect. Significant effects of year and variety were also found for hectolitre mass, while treatment with nitrogen fertilizer did not significantly affect this trait, with the effect of year being considerably higher as compared to the effect of variety. It was also observed that all tested varieties responded equally to nitrogen fertilizer treatment. The average protein content at the lowest amount of applied nitrogen fertilizer was 11,08%, at the medium 11,95%, and at the highest 12,89%.

Pšenica je jednogodišnja biljka iz roda Triticum, iz porodice trava Poaceae čiji plod je zrno. Najveći dio zrna čini endosperm (70-85 %) u kojemu se nalaze stanice ispunjene škrobnim granulama u proteinskom matriksu i celulozne stanične stjenke. Granula se sastoji od dva polisaharida, amiloze i amilopektina, koji čine 99 % suhe tvari. Izgrađuju ih α – D glukoze, a međusobno su povezane vodikovim vezama. Na površini se nalazi fibrilarni protein koji utječe na čvrstoću endosperma što utječe na mljevenje i probavljivost škroba. Pšenični škrob osigurava elastičnost i prozračnu strukturu tijestu. Pšenični škrob najviše se primjenjuje u pekarskoj industriji jer izolirani pšenični škrob zadržava svojstva koja ima endogeni škrob u pšeničnom brašnu, glavnom sastojku pekarskih proizvoda. U pšenici se nalaze različiti enzimi koji se s obzirom na to s kojim reaktantom stupaju u reakciju dijele na amilolitičke, proteolitičke i lipoksigenazu. Najvažniji amilolitički enzimi su α-amilaza i β-amilaza. Svaki od amilolitičkih enzima djeluje na određeni dio škrobne granule. Mjerenje broja padanja standardna je metoda za procjenu aktivnost α-amilaze zrna. Poželjne vrijednosti broja padanja su između 250 i 300 s ili veće, a vrijednost niže od 250 s podrazumijevaju oštećenja zrna pri nicanju. U ovom radu istražit će se reološka metoda određivanja broja padanja po Hagberg- Pertenu koja se temelji na brzoj želatinizaciji suspenzije brašna i vode te mjerenju likvefakcije škroba pomoću α-amilaze. Dobiveni rezultati se mogu koristiti kao indirektni pokazatelj amilolitičke aktivnosti u uzorcima brašna. Uz pomoć dostupne literature opisat će se povijest razvoja metode, njeni principi i primjena. U okviru ovog rada provest će se eksperimentalno određivanje broja padanja na desetak različitih uzoraka pšeničnog brašna. Wheat is an annual plant of the genus Triticum, of the family Poaceae, with grain (kernel) as its fruit. The largest part of the grain is the endosperm (70-85%), which contains cells filled with starch granules in the protein matrix and cellulose cell walls. The granules consist of two polysaccharides, amylose and amylopectin, which make up 99% of the dry matter. They consist of α-D-glucose and are connected by hydrogen bonds. There is a fibrillar protein on the surface that influences the strength of the endosperm, which affects the comminution and digestibility of the starch. Wheat starch is mainly used in the bakery industry because isolated wheat starch retains the properties of the endogenous starch in wheat flour, the main ingredient in baked goods. Wheat contains various enzymes that are classified as amylolytic, proteolytic and lipoxygenase depending on the reactant they react with. The most important amylolytic enzymes are α-amylase and β-amylase. Each of the amylolytic enzymes acts on a specific part of the starch granule. Measurement of falling number is a standard method for estimating the α-amylase activity of the grain. Preferred values for falling number are between 250 and 300 s or more, and a value below 250 s indicates damage to the grain during growth. In this paper, we will study the rheological method for determining the falling number according to Hagberg-Perten, which is based on the rapid gelatinisation of flour and water suspensions and the measurement of starch liquefaction by α-amylase. The results obtained can be used as an indirect indicator of amylolytic activity in flour samples. With the help of the available literature, the development history of the method, its principles and its application are described. Within the scope of this work, an experimental determination of the falling number is carried out on a dozen different samples of wheat flour.

The objective of this study was to evaluate boron tolerance of wheat genotypes using mature embryo culture. The analysis involved 79 recombinant inbred lines of the International Triticeae Mapping Initiative (ITMI) population and three Serbian varieties with known boron (B) tolerance (Pobeda – sensitive S, Balerina -medium tolerant MT, and Nevesinjka – tolerant T). The evaluation was performed on a modified MS medium to which 15 mM of boric acid was added. The control medium contained no excess B. Callus fresh weight (CFW) and reduction of fresh callus weight (RFCW) were determined after one month of cultivation. ANOVA has shown highly significant effect of genotype, the media, and their interaction to callus tissue growth and also significant genotypic effect on RFCW. Majority of genotypes (39) had sensitive reaction to excess boron, twenty-three were medium tolerant, while four of them were tolerant. The obtained results can be potentially used for mapping QTLs associated with tolerance to excess B in wheat breeding program. Cilj ovog istraživanja bio je da se proceni tolerantnost genotipova pšenice na suvišak bora primenom kulture zrelog embriona. Analizom je obuhvaćeno 79 rekombinantnih inbred linija ITMI mapirajuće populacije i 3 sorte poznate tolerantnosti na bor (Pobeda – osetljiva, Balerina – srednje tolerantna i Nevesinjka – tolerantna) poreklom iz Srbije. Procena tolerantnosti je rađena na modifikovanoj MS hranljivoj podlozi u koju je dodato 15 mM borne kiseline. Kontrolna podloga nije sadržala suvišak bora. Sveža masa kalusa i redukcija sveže mase kalusa, određene su nakon mesec dana gajenja. ANOVA je pokazala veoma značajan efekat genotipa, hranljive podloge i njihove interakcije na rast kalusa, kao i značajan genotipski efekat na redukciju sveže mase kalusa. Većina genotipova (39) je imala osetljivu reakciju na suvišak bora, 23 su bila srednje tolerantna dok su 4 genotipa bila tolerantna. Dobijeni rezultati se potencijalno mogu koristiti za mapiranje gena i QTL-ova povezanih sa tolerancijom na suvišak B u oplemenjivanju pšenice.

Magnitude and type of gene actions in a specific population are the main criteria for the parents' selection that will develop the best recombinants after hybridization. Information about the genetic control of complex traits is useful for the further development of efficient breeding programs. In order to identify action of genes for grain yield plant-1 and its correlation with main yield components, incomplete diallel crossing was applied. The field trial was conducted at the experimental field of the Agricultural Advisory Service in southeastern Europe, during season 2012-2013. Mean values of F1 generation showed that crosses Apache × Prima had the highest value of grain yield plant-1 and Jackson × Balkan had the lowest. Common type of inheritance for grain yield plant-1 was over dominance. The ANOVA revealed that this trait was controlled by additive and non-additive effects. The best general combiner for grain yield plant-1 was Apache, and two crosses (Dragana × Jackson; Balaton × Nevesinjka) showed significant SCA effects. Components of genetic variance showed that dominant was more important than additive component, and the total number of dominant genes were in excess over the number of recessive genes in all parents. Furthermore, moderately low value of narrow sense heritability (h2=31.96%) was observed for grain yield plant-1. Parent Sana contained maximum dominant genes, whereas parent Jackson had maximum recessive genes. Grain yield plant-1 was significantly correlated with tillers numbers plant-1 at genotypic level (rg=0.494). The results from this study might be helpful for creating new wheat cultivars with highyielding potential. Opseg i tip delovanja gena u novim populacijama su glavni kriterijumi za odabir roditelja koji će stvoriti najbolje potomstvo nakon hibridizacije. Informacije o genetičkoj kontroli kompleksnih osobina su korisne za dalje stvaranje efikasnih oplemenjivačkih programa. U cilju identifikacije prirode delovanja gena na prinos zrna po biljci i njegovu korelaciju sa komponentama prinosa upotrebljeno je nepotpuno dijalelno ukrštanje. Ogled je izveden u jugoistočnoj Evropi na oglednom polju Poljoprivredne savetodavne službe tokom sezone 2012-2013. Prema srednjim vrednostima F1 generacije, ukrštanje Apache × Prima je imalo najveći prinos zrna po biljci, a Jackson × Balkan najmanji. Najčešći način nasleđivanja za prinos zrna po biljci bila je puna dominacija. ANOVA je pokazala da je ova osobina kontrolisana i aditivnim i neaditivnim efektima. Apache se pokazao kao generalno najbolji kombinator za prinos zrna po biljci, a kod dva ukrštanja (Dragana × Jackson; Balaton × Nevesinjka) je ustanovljena značajnost posebnih kombinacionih sposobnosti. Komponente genetičke varijanse su pokazale da je dominacija važnija od aditivne komponente, a ukupan broj dominantnih gena je veći od broja recesivnih kod svih roditelja. Ustanovljena je umereno niska vrednost (h2=31,96%) heritabilnosti u užem smislu za prinos zrna po biljci. Maksimalan broj dominantnih gena je utvrđen kod roditelja Sana, dok je Jackson imao maksimalan broj recesivnih gena. Na genotipskom nivou, prinos zrna po biljci bio je u značajnoj korelaciji sa brojem produktivnih vlati (rg=0,494). Rezultati ovih istraživanja bi mogli biti od koristi za stvaranje novih varijeteta pšenice sa visokim potencijalom za prinos.

U dvogodišnjem istraživanju, sprovedenom na ritskoj crnici, analiziran je uticaj genotipa, vegetacione sezone i njihove interakcije na varijaciju prinosa zrna po biljci i mase 1000 zrna kod 16 genotipova pšenice. Uslovi povećane suše su značajno uticali na smanjenje ispitivanih osobina kod svih analiziranih genotipova. Faktor interakcije je imao najveći doprinos fenotipskoj ekspresiji prinosa zrna (47,74%), dok je faktor godina imao najveći udeo u varijaciji mase 1000 zrna (79,77%). Najveći prinos zrna u obe vegetacione sezone je ostvario genotip Skopjanka. Genotipovi Dukat i Iskra se karakterišu najslabijom reakcijom na stres, uz postignut visok prinos zrna u uslovima suše. Genotip Iskra se izdvaja najvećom vrednošću mase 1000 zrna u uslovima stresa suše, dok je genotip Dunavka postigao najveću vrednost mase 1000 zrna u povoljnim uslovima sredine. A two-year study on the humogley examined the effects of genotype, vegetation season, and their interaction on the variation in grain yield per plant and thousand grain weight in 16 wheat genotypes. Increased drought had a significant impact on the reduction of both investigated traits. The interaction of factors had the largest contribution to the phenotypic expression of grain yield per plant (47.74%), while the factor of vegetation season had the largest share in the variation of thousand grain weight (79.77%). Genotype Skopjanka achieved the highest grain yield per plant in both growing seasons. Genotypes Dukat and Iskra are characterized by the weakest reaction to stress and a high grain yield achieved under drought conditions. Genotype Iskra is distinguished by having the highest thousand grain weight under drought stress, while genotype Dunavka achieved the highest thousand grain weight under favorable environmental conditions.

U radu su prikazani rezultati perspektivnih genotipova pšenice, gajenih u različitim agroekološkim uslovima, tokom 2013/2014. godine. Analizirane su produktivne osobine i kvalitet zrna, i utvrđene su korelacione veze između njih. Zapaža se da su genotipovi sa nižim prinosom imali bolјi kvalitet zrna i obrnuto. Kao najprinosniji genotip, istakao se KG-60-3/3 (5,6 t ha-1), dok su genotipovi KG-52/3 i KG-47/21 imali najveće proseče vrednosti sedimentacije proteina (43,6 ml i 40,7 ml) i sadržaja vlažnog glutena (36,2% i 35,1%). Uočena je jaka zavisnost između mase zrna po klasu, mase zrna po bilјci i mase 1000 zrna. Ove komponenete prinosa su pozitivno korelisane sa prinosom zrna. Sa druge strane, između prinosa i kvaliteta zrna utvrđena je negativna korelacija, što otežava proces oplemenjivanja u cilјu stvaranja genotipova sa pozitivnom ekspresijom obe osobine. The paper presents the results of perspective wheat genotypes, grown in different agroecological conditions, during 2013/2014. Productive traits and grain quality were analyzed, and correlations between them were established. It is observed that genotypes with lower yield had better grain quality and vice versa. As the most productive genotype, it stood out KG-60-3/3 (5.6 t ha-1), while genotypes KG-52/3 and KG-47/21 had the highest average protein sedimentation values (43.6 ml & 40 .7 ml) and wet gluten content (36.2% & 35.1%). A strong dependence was observed between the mass of grains per ear, the mass of grains per plant and the mass of 1000 grains. These yield components are positively correlated with grain yield. On the other hand, a negative correlation was established between yield and grain quality, which makes the breeding process difficult in order to create genotypes with positive expression of both traits.

Aktualne i nadolazeće klimatske promjene odrazit će se na uzgoj pšenice u obliku smanjenog prinosa, povećanih troškova te nužnog odstupanja od tradicijskog uzgoja. Cilj ovoga rada je prikazati mogućnosti procjene prinosa za pet sorata ozime pšenice uzgojenih na tri mikroklimatski različite lokacije korištenjem vegetacijskih indeksa. Tijekom 2022. godine, praćen je rast i razvoj ozime pšenice prijenosnim spektroradiometrom te su izračunati vegetacijski indeksi NDVI (Vegetacijski indeks normalizirane razlike) i SAVI (Vegetacijski indeks prilagođen tlu) u fenofazama busanje i klasanje. Zabilježeni su prinosi zrna u kg ha-1. Dobivene su korelacije vegetacijskih indeksa NDVI i SAVI i prinosa zrna te opisane linearnim modelima srednje jakosti. Dobiveni rezultati mogu se koristiti za planiranje preciznih agrotehničkih mjera.

Ovo je istraživanje provedeno kako bi se utvrdila stabilnost prinosa zrna (GY) i sadržaja proteina u zrnu (GPC) kod 25 genotipova ozime pšenice uzgajanih u 16 okolina (kombinacija dvije lokacije, dvije vegetacijske sezone i četiri razine gnojidbe dušikom). AMMI analiza otkrila je značajne učinke genotipa (G), okoline (E) i GE interakcije za prinos zrna i sadržaj proteina u zrnu. Okolina je objasnila 74% odnosno 76% sume kvadrata tretmana za prinos zrna i sadržaj proteina u zrnu, dok su genotip i GE interakcija činili 11% i 15% sume kvadrata tretmana za prinos zrna i 20% i 4% sume kvadrata tretmana za sadržaj proteina u zrnu. AMMI 2 biplot otkrio je različite razine stabilnosti najbolje rangiranih genotipova za prinos zrna i sadržaj proteina u zrnu. Finlay i Wilkinsonov regresijski koeficijent (b) pokazao je umjerenu pozitivnu korelaciju (r=0, 40*) s prosječnim GY, što ukazuje da su najbolje rangirani genotipovi bili bolje prilagođeni okolinama s višim prinosima zrna. Nasuprot tome, korelacija između b i srednjeg GPC-a nije bila značajna, što sugerira da genotipovi nisu posebno prilagođeni određenim okolinama i da bi bila moguća istovremena selekcija na prosječnu vrijednost i stabilnost GPC-a. To je također potvrđeno umjerenom negativnom korelacijom između prosječnog GPC-a i koeficijenta varijacije (0, 50*), što sugerira da je GPC najbolje rangiranih genotipova pod manjim utjecajem različitih okolina.

U ovom radu su ispitivane osobine kvaliteta zrna pet genotipova ozimog krupnika (Nirvana, KG-37-8/3, KG-54-7/3, KG-54-8/1 i KG-54- 2/3). Ogledi su izvedeni po principima organske proizvodnje tokom dve vegetacione sezone. Urađene su analize sadržaja proteina u zrnu i hektolitarska masa zrna. Sadržaj proteina, u proseku, se kretao u rasponu od 12,03% (KG-54-8/1) do 13,06% i 13,02% (KG-54-2/3 i KG-54-8/1). Vrednosti su bile statistički značajno veće (13,59%**) u prvoj nego u drugoj godini istraživanja (11,90%**). U ovim istraživanjima, u proseku za obe godine, najveću hektolitarsku masu imala je linija KG-37-8/3 (82,46 kg hl-1), koja je imala i najveću vrednost u celom ogledu (88,30 kg hl-1), a zatim linije KG-54-7/3 (79,16 kg hl-1) i KG-54-2/3 (78,80 kg hl-1). Analizom varijanse su ustanovljene statistički visoko značajne razlike između genotipova, godina i njihovih interakcija za obe ispitivane osobine kvaliteta zrna krupnika. In this work, the grain quality characteristics of five genotypes of winter wheat (Nirvana, KG37-8/3, KG-54-7/3, KG-54-8/1 and KG-54- 2/3) were examined. The experiments were carried out according to the principles of organic production during two growing seasons. Analyzes of grain protein content and hectoliter grain weight were performed. The protein content, on average, ranged from 12,03% (KG-54-8/1) to 13.06% and 13.02% (KG-54-2/3 and KG-54-8/1, respectively). The values were statistically significant higher (13.59%**) in the first than in the second year of the research (11.90%**). In these studies, on average for both years, line KG-37-8/3 (82.46 kg hl-1) had the highest hectoliter weight, which also had the highest value in the entire trial (88.30 kg hl-1 ), and then lines KG-54-7/3 (79.16 kg hl-1) and KG-54-2/3 (78.80 kg hl-1). Analysis of variance revealed statistically highly significant differences between genotypes, years and their interactions for both tested grain quality traits.

Selen (Se) je mikronutrijent koji se u prirodi pojavljuje u tragovima, ali u brojnim organskim i anorganskim oblicima. Primijenjen u odgovarajućim koncentracijama ima brojne pozitivne učinke na organizme, dok izloženost prekomjernim koncentracijama Se vodi ka toksičnosti i oksidacijskom stresu. Količina Se koja se dnevno unosi prehranom odraz je zastupljenosti elementa u tlu. Na svjetskoj razini prevladavajući je udio područja siromašnih Se, stoga se pojavljuje i velik broj oboljelih od malnutricije. Obećavajuće rješenje problema je biofortifikacija usjeva, ponajprije pšenice, jedne od najzastupljnijih žitarica u prehrani ljudi. Biofortifikacija usjeva poboljšava kvalitetu prehrambenih proizvoda uslijed povećanja koncentracije bioraspoloživog Se, a na područjima siromašnim Se najčešći izbor je agronomska biofortifikacija., Selenium (Se) is a micronutrient that occurs in trace amounts but numerous organic and inorganic forms. Applied in appropriate concentrations, it has numerous positive effects on the living organisms, while exposure to excessive concentrations of Se leads to toxicity and oxidative stress. The amount of Se that is ingested daily through food reflects the presence of the element in soil. Globally, the share of low Se areas is predominant, and consequently, many malnutrition patients also occur. A promising solution to the problem is the biofortification of crops, primarily wheat, one of the main cereals in human nutrition. Crop biofortification improves the quality of food products due to the increase in the concentration of bioavailable Se, and in low Se areas, the most common choice is agronomic biofortification.

Cilj ovoga završnog rada je utvrditi provedbu svih agrotehničkih mjera u uzgoju pšenice na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Agrotehničke mjere provedene su u skladu s preporukama struke i vremenskim prilikama na istraživanom području, koje su se razlikovale od višegodišnjeg prosjeka. Predusjev je bio kukuruz. Provedeno je oranje na dubinu od 30 cm te predsjetvena priprema. Osnovna gnojidba sastojala se od primjene uree i NPK gnojiva, uz dvije prihrane. Za sjetvu je utrošeno 300 kg/ha sjemena. Izvršena je zaštita od bolesti i korova. Prosječni prinos zrna pšenice iznosio je 7 t/ha., The goal of this final work is to determine the implementation of all agrotechnical measures in the cultivation of wheat on a family farm. Agrotechnical measures were carried out in accordance with professional recommendations and weather conditions in the researched area, which differed from the multi-year average. The starter was corn. Plowing to a depth of 30 cm and pre-sowing preparation were carried out. The basic fertilization consisted of the application of urea and NPK fertilizers, with two supplements. For sowing 300 kg ha-1 of seeds were used. Protection against diseases and weeds was carried out. The average wheat grain yield was 7 t ha-1.

Ciljevi ovog rada bili su utvrditi razlike u otpornosti različitih sorata pšenice na pšeničnog žiška i koliki su gubici od žižaka u masi zrna tijekom 20 tjedana skladištenja. Istraživanje je provedeno u laboratoriju Zavoda za specijalnu proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na 3 sorte pšenice: Divana, Renan i Sana. U staklenke (720 ml) stavljeno je 100 g zrna i 20 nasumično odabranih odraslih žižaka. Staklenke sa zrnom i žišcima bile su 20 tjedana smještene u laboratoriju pri prosječnoj temperatura zraka od 24,9°C i prosječnoj relativnoj vlazi zraka od 64,7%. Tijekom perioda skladištenja, uočen je rast populacije pšeničnog žiška kod sve tri sorte pšenice. Najveći broj žižaka zabilježen je kod sorte Sana, što čini povećanje početne populacije za 28 puta, dok je kod sorata Renan i Divana početna populacija povećana za 1,8, odnosno 1,6 puta. Nakon 20 tjedana skladištenja gubitak mase zrna iznosio 1,30% za sortu Renan, 1,70% za sortu Divana te 12,45% za sortu Sana. Žišci su se hranili i razmnožavali više na zrnima sorte Sana jer ima mekanije zrno od sorata Divana i Renan koje su tvrđeg zrna. Obzirom da su u ovom istraživanju promatrani samo neki čimbenici koji mogu utjecati na otpornost pšenice na žiške, potrebno je nastaviti istraživanja i pri tome uzeti i druge čimbenike u razmatranje kako bi se što bolje istražile razlike u otpornosti između sorata pšenice., The objectives of this study were to determine the differences in the resistance of some wheat cultivars to granary weevil (Sitophilus granarius L.) and grain weight loss during 20 weeks of storage caused by granary weevil. The research was carried out in the laboratory of Department of Field Crops, Forage and Grassland, Faculty of Agriculture, University of Zagreb, on three wheat cultivars: Divana, Renan and Sana. 20 randomly selected adult insects were placed in 720ml glass jars containing 100 g of whole seed of a particular cultivar. Glass jars were placed in the laboratory for 20 weeks. The mean temperature and relative humidity were 24,9°C and 64,7%. During storage period, weevil population growth was found in grains all three wheat cultivars. The highest number of weevils was observed in the seeds of Sana cultivar, which is an increase of the initial population by 28 times, while in the seeds of Renan and Divana cultivars the initial population increased by 1.8 and 1.6 times, respectively. After 20 weeks of storage, grain weight loss was 1.30% for Renan, 1.70% for Divana and 12.45% for Sana. The granary weevils are fed and propagated more on the grains of Sana cultivar because it has a softer grain than the Divana and Renan cultivars, which have harder grains. It is necessary to continue the research and take in consideration other factors to better explain differences in resistance of different wheat cultivars to granary weevil.

The total area under cereals during 2018 remained at a long-term stable level of about 1.7 million hectares. Maize and wheat are the most important crops grown in the Republic of Serbia. In the structure of harvested areas under cereals, maize dominates (53%), followed by wheat (38%). The objective of this paper was to determine if there was a recognisable trend line for the production of these crops in the 2007-2018 period. The yield data (Area harvested (ha), Production (tonnes), Production (t/ha)) were collected from the Statistical Office of the Republic of Serbia. Calculations of relevant and valid trends using central tendency measures, dispersion measures, relative ratios and percentage growth were used for statistical data processing. During the observation period, the average annual growth in maize yield was 6.38%, while the average annual growth in wheat yield was slightly lower, 2.00%. However, it is not possible to create an appropriate trend line for any of the variables in order to predict a future time period, since the coefficient of determination is low. Ukupna poljoprivredna površina pod strnim žitima u 2018. godini nije puno varirala u odnosu na prethodne godine i iznosila je oko 1.7 miliona hektara. Kukuruz i pšenica predstavljaju najznačajnije biljne kulture koje se gaje u Republici Srbiji. U strukturi požnjevenih površina pod žitaricama kukuruz je dominirao sa čak 53% i bio je praćen od strane pšenice sa 38%. Cilj ovog rada bio je utvrditi postoji li prepoznatljiva linija trenda proizvodnje ovih kultura za period od 2007. do 2018. godine. Podaci o prinosu (požnjevena površina (ha), proizvodnja (u tonama), prinos (t/ha)) prikupljeni su od Republičkog zavoda za statistiku. Za statističku obradu podataka korišćeni su proračuni relevantnih i validnih kretanja primenom mera centralne tendencije, mera disperzije, relativnih pokazatelja i procentualnog rasta. Prosečni godišnji rast prinosa kukuruza u posmatranom periodu iznosi 6,38%, dok je za pšenicu prosečan godišnji rast u posmatranom periodu nešto manji i iznosi 2,00%. Međutim, ni za jednu od promenljivih nije moguće napraviti odgovarajuću liniju trenda, u cilju predviđanja za budući vremenski period, jer je koeficijent determinacije mali.

Konzervacijska poljoprivredna praksa čijom se obradom nastoji što manje djelovati na tlo i koristi slamu kao malč, poboljšava agronomska svojstva usjeva te akumulira hranjive tvari u tlu. Istraživanje je provedeno prema slučajnom blok rasporedu kako bi se utvrdio utjecaj obrade tla i korištenje slame kao malča na nutritivnu vrijednost jare pšenice (Triticum aestivum L.). Pokus je postavljen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na fl uvisolu u vlažnim uvjetima s tri sustava obrade tla: a) konvencionalna obrada tla uz oranje do 20 cm u jesen i tanjuranje u proljeće (CT) ; b) primjena kombiniranih alata do 15 cm u proljeće (MT) i c) podrivanje na 35-40 cm u jesen i rahljenje kombiniranim alatom do 15 cm u proljeće (RT). Svaki sustav obrade podijeljen je na parcele sa i bez slame. Tretman slamom nije utjecao ni na jedan od ispitivanih čimbenika za jaru pšenicu. Na trećem tretmanu obrade tla (RT) pšenica je postigla najviši sadržaj proteina i najmanji sadržaj škroba, dok je prvi treman (CT) postigao suprotne vrijednosti, ali navedeno se razlikovalo samo matematički. Obrada tla imala je značajan utjecaj na metaboličku energiju za perad (p

Ergot alkaloids (EAs) are mycotoxins produced by several species of fungi of the genus Claviceps, among which Claviceps purpurea is the most widespread in Europe. This species has been found in many economically important cereal grains, such as rye, wheat, triticale, barley, millet and oats. The distribution of EA contamination has a sporadic incidence, with many factors involved in its occurrence, greatly varying between fungal strains, geographic regions, host plants and regional/local weather conditions. Cool, damp weather favours ergot by enhancing the germination of sclerotia. The aim of this study was to investigate the occurrence of ergot sclerotia and EAs in wheat and rye grain samples (n = 64) collected during 2021 from Croatian cereal producers in central and eastern Croatia. In two rye samples, the presence of ergot sclerotia was detected in the amount of 259 mg/kg and 536 mg/kg, whereas no wheat samples tested positive for ergot sclerotia. A higher contamination with EAs was determined in the rye samples (18% contaminated; max 167.4 μg/kg), while a lower frequency of contamination was determined in wheat, with only one positive sample (1.9%; 68.5 μg/kg). The results indicate low-level EA contamination of wheat and rye cultivated by Croatian producers during the study period. However, despite the low incidence of positive rye samples with EAs, the contents of ergot sclerotia in two samples were higher than permitted by the legislation for foodstuffs. Since the levels of these mycotoxins and ergot sclerotia content can vary depending on a number of factors, further research is required over a longer period of time and under different cereal cultivation and processing conditions., Ergot-alkaloidi (EA) su mikotoksini koje proizvodi nekoliko vrsta gljivica iz roda Claviceps, među kojima je i Claviceps purpurea najraširenija gljivica u Europi. Ova vrsta je pronađena u ekonomski važnim žitaricama, kao što su: raž, pšenica, tritikal, ječam, proso i zob. Distribucija kontaminacije EA ima sporadičnu pojavu s mnogo čimbenika koji su uključeni u njihovu pojavu, uvelike varirajući između sojeva gljivica, geografskih regija, biljaka domaćina i regionalnog vremena, što ukazuje da hladno i vlažno vrijeme pogoduje ergotu tako što potiče klijanje sklerocija. Cilj je ovog istraživanja bio istražiti pojavu ergot- sklerocija i EA u uzorcima pšenice i raži (n=64) uzorkovanih tijekom 2021. godine od hrvatskih proizvođača žitarica u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. U dva uzorka raži utvrđena je prisutnost ergot-sklerocija u količini od 259 mg/kg i 536 mg/kg. Niti u jednom uzorku pšenice nije pronađen ergot-sklerocij. Veća kontaminacija s EA utvrđena je u uzorcima raži (18 % kontaminirano, max 167,4 μg/kg), dok je manja učestalost kontaminacije, sa samo jednim pozitivnim uzorkom (1,9 %), utvrđena u pšenici (68,5 μg/kg). Rezultati su ukazali na nisku razinu kontaminacije s EA pšenice i raži koje su uzgojili hrvatski proizvođači tijekom cijelog istraživanog razdoblja. Međutim, iako je utvrđen nizak postotak pozitivno testiranih uzoraka raži na EA, sadržaj ergot-sklerocija u dva uzorka bio je veći nego što je to za hranu zakonodavstvom dopušteno. Budući da razine tih mikotoksina i ergot-sklerocija mogu varirati ovisno o brojnim čimbenicima, potrebno je njihovo daljnje istraživanje tijekom dužeg vremenskog razdoblja i pod različitim uvjetima uzgoja i obrade žitarica.

U diplomskom radu prikazane su agrotehničke mjere i suvremena poljoprivredna mehanizacija u uzgoju ozime pšenice tijekom dvije uzastopne godine na površinama OPG-a „Stjepan Nikolić“ sa sjedištem u Donjem Novom Selu. Istraženi su najvažniji klimatski pokazatelji i utvrđeni tipovi tala. Istraživanjem je utvrđeno kako su u uzgoju ozime pšenice poštivane sve agrotehničke mjere prema agrotehničkim rokovima. Ovaj OPG se bavi isključivo ratarskom proizvodnjom. Poljoprovredna proizvodnja se odvija na površini od 350 ha. Stalni usjevi u plodoredu su kukuruz, soja i pšenica. Dobiveni prinos zrna iznosio je u prvoj godini istraživanja 9.05 t/ha uz vlagu zrna od 10-13 %, hektolitarsku masu od 78-80 kg/hl i sadržaj bjelančevina od 12 %. Dobiveni prinos zrna u drugoj godini istraživanja 9.95 t/ha uz vlagu zrna od 11-12 %, hektolitarsku masu od 80-85 kg/hl i sadržaj bjelančevina od 10-14 %.

Pšenica je jedna od glavnih prehrambenih ratarskih kultura u svijetu, a produkti pšenice koriste se u širokom spektru prehrambene industrije. Proizvodnja i očuvanje kvalitetnog zrna pšenice predstavlja velik izazov za poljoprivredne proizvođače i industriju. Nakon žetve zrno pšenice potrebno je doraditi kako bi bilo pogodno za daljnu upotrebu i skladištenje. Sušenje je jedan od glavnih doradbenih procesa prije skladištenja i o njemu najviše ovisi kvaliteta zrna i vijek skladištenja. S ciljem očuvanja kvalitete zrna u današnje vrijeme upotrebljavaju se novije metode sušenja i to u fluidnom sloju te stanju podtlaka. Modernijim tehnologijama sušenja postiže se očuvanje fizikalnih i kemijskih karakteristika zrna. Istraživanje se provodilo na 4 različite sorte pšenice, a to su: OS Kraljica, OS Renata, OS Srpanjka i OS El Nino. Dorada zrna sušenjem provodila se na tri načina sušenja: sušenje pri podtlaku, primjenom sušenja u fluidnom sloju i konvekcijsko sušenje. Sušenje zrna pšenice provodilo se pri temperaturama zraka od 50°C, 60°C i 70°C do vlažnosti zrna od 13%. Prije i nakon procesa sušenja odredila se analiza fizikalnih svojstva zrna koja je uključivala dimenzije zrna, te aposlutnu i hektolitarsku masu. Od kemijskih svojstva određeni su: vlaga, pepeo, masti, škrob i proteini u zrnu. Nakon dorade zrna izrađene su krivulje sušenja. Svi podatci statistički su obrađeni.

Učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih događaja vjerojatno će se povećati s klimatskim promjenama. Proizvodnja pšenice (Triticum aestivum L.) ključna je za globalnu sigurnost hrane. Klimatske promjene ugrožavaju održivu proizvodnju pšenice ne samo izravnim negativnim utjecajima na rast i razvoj usjeva, već i značajnim učincima na dinamiku i širenje njenih štetnika i bolesti. Smanjenje gubitaka u poljoprivredi nužno je za održivo povećanje učinkovitosti poljoprivredne proizvodnje kako bismo zadovoljili svoje sadašnje i buduće potrebe za hranom, vlaknima, stočnom hranom i gorivom. Naše sve bolje razumijevanje načina na koji biljke reagiraju na abiotički i biotički stres dovelo je do razvoja inovativnih senzorskih tehnologija za otkrivanje stresa u usjevima, razvoj brzog i pojednostavljenog sustava za donošenje odluka u različitim fenofazama te za primjene učinkovitih agrotehničkih mjera. Spektralni vegetacijski indeksi (VI) dobro su poznati i naširoko korišteni alati za procjenu stanja usjeva pšenice i predikciju prinosa zrna. U ovom članku opisani su načini dobivanja vegetacijskih indeksa s pomoću metoda daljinskih istraživanja te klasifikacija njihove široke primjene u usjevima pšenice. Vegetacijskim indeksima može se procijeniti razine stresa suše, rano detektirati napad štetnih organizama, procjeniti status dušika u usjevima te predikcija biomase, indeksa lisne površine i konačnog prinosa., The frequency and intensity of extreme weather events are likely to increase with climate change. Wheat (Triticum aestivum L.) production is critical to global food security. Climate change threatens sustainable wheat production not only through direct negative impacts on crop growth, but also through profound effects on the dynamics and severity of pests and diseases. Reducing yield losses is necessary to sustainably increase the efficiency of agricultural production and meet our current and future needs for food, fiber, animal feed, and biofuel. Our growing understanding of how crops respond to abiotic and biotic stress has led to the development of innovative sensing technologies to detect stress in crops and develop a rapid and simplified decision support system (DSS) for decision making in different phenophases and for effective interventions. Spectral vegetation indices (VI) are well-known and widely used tools for assessing wheat crop condition and predicting grain yields. This article describes methods for determining vegetation indices using remote sensing methods and their broad application. Vegetation indices can be used to estimate drought severity, detect pests early, assess crop nitrogen status, and predict biomass, leaf area index, and final yield.

Sadržaj proteina zrna pšenice je, pored prinosa zrna, najvažnije svojstvo u proizvodnji.Iako nije proteinska kultura, pšenica se smatra značajnim izvorom proteina u prehrani čovjeka jer se konzumira svakodnevno u većim količinama. Cilj istraživanja bio je utvrditi sadržaj proteina u zrnu deset sorata pšenice tijekom višegodišnjeg razdoblja. Poljski pokusi su postavljeni tijekom petogodišnjeg razdoblja (2015.-2019.) na površinama Poljoprivrednog Instituta Osijek po slučajnom bloknom rasporedu u tri ponavljanja. Korištene su sorte Žitarka, Srpanjka, Golubica, Lucija, Alka, Ficko, Renata, Katarina, Felix i OS Olimpija. Temeljem provedenog istraživanja sorte su ostvarile visokih 13, 3 % proteina u zrnu. Provedenom analizom varijance utvrđena su veća odstupanja između sorti (4, 02 %) nego između ispitivanih godina (1, 80 %), dok je najveće odstupanje uočeno u interakciji godina x sorta (6, 20 %).

Tijekom uzgoja na polju, pšenica je izložena mnogim negativnim abiotičkim i biotičkim stresnim uvjetima koji mogu negativno djelovati na prinos i kvalitetu. Nedostatak dušičnog gnojiva, kao abiotički stresni čimbenik, može uzrokovati pojavu oksidacijskog stresa u tkivu pšenice. Također, pojavu oksidacijskog stresa može inducirati iinfekcija pšenice fitopatogenim gljivama iz roda Fusarium. Cilj je ovog istraživanja ispitati utjecaj abiotičkog stresa (dvije različite gnojidbe dušikom) i biotičkog stresa (infekcija vrstom Fusarium culmorum) na oksidacijski status i antioksidacijski odgovor različitih sorti pšenice. Mjereni su sljedeći pokazatelji oksidacijskog stresa: razina lipidne peroksidacije, aktivnosti antioksidacijskih enzima (katalaze, askorbat- peroksidaze, glutation- reduktaze), te koncentracije ukupnih topljivih fenola i fotosintetskih pigmenata. Sorta pšenice, tretman dušikom i Fusarium tretman imali su značajan utjecaj na ispitivane pokazatelje oksidacijskog stresa. Najznačajniji utjecaj imala je niska razina dušika, koja je većinom djelovala na smanjenje aktivnosti antioksidacijskih enzima te na smanjenje koncentracije pigmenata. Pri niskoj razini dušika, Fusarium tretman je djelovao na povećanje aktivnosti antioksidacijskih enzima, dok je u uvjetima visoke razine dušika aktivnost enzima većinom bila smanjena.

Selekcija genotipova ozime pšenice s većom učinkovitosti korištenja dušika iz tla ima pozitivne ekonomske i ekološke učinke te ima za cilj optimizirati upotrebu dušičnog gnojiva u proizvodnji pšenice. Ne postoje opsežne i konkretne informacije o učinkovitosti korištenja dušika iz tla sortimenta pšenice prisutnog na tržištu Republike Hrvatske. Stoga je cilj ovog istraživanja kroz trogodišnje testiranje na dvije lokacije detektirati oplemenjivačke linije ozime pšenice s najvećom učinkovitosti korištenja dušika iz tla te ih uključiti u proces priznavanja sorata. U istraživanje je uključeno 20 oplemenjivačkih linija te 5 standardnih sorata od kojih za neke znamo da imaju veliku učinkovitost korištenja dušika iz tla. Genotipovi u pokusu se testiraju u uvjetima s različitom količinom primjenjenog dušičnog gnojiva kroz četiri različita tretmana te će se selektirati oni s najboljom kombinacijim uroda i kvalitete kao pokazateljem najbolje učinkovitosti korištenja dušika iz tla. Istraživanjem se utvrđuje i doprinos svake pojedine komponente koje utječu na urod i kvalitetu te se želi detektirati one s najvećim utjecajem na učinkovitost korištenja dušika iz tla. Na taj način kroz istraživanje se želi detektirati genotipove s najboljom učinkovitosti korištenja dušika iz tla, a ujedno utvrditi koje su komponente najviše doprinjele tome. Ovakvim pristupom selekciji ozime pšenice žele se postići bolji ekonomski učinci u proizvodnji i nastoji se smanjiti napotreban negativan utjecaj na okoliš.

Istraživan je utjecaj različitih sustava obrade tla i korištenja slame kao malča te njihove interakcije na prinos i agronomska svojstva jare pšenice. Pokus je postavljen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na fluvioslu u humidnim uvjetima 2021. godine s tri sustava obrade tla (glavni faktor): konvencionalna obrada s oranjem do 20 cm u jesen i tanjuranjem u proljeće (CT), primjena kombiniranog oruđa do 15 cm u proljeće (MT), podrivanje na dubinu 35-40 cm u jesen te rahljenje kombiniranim oruđem do 15 cm u proljeće (RT). Svaki sustav obrade podijeljen je na parcele sa i bez slame kao podfaktorom pokusa. Obrada tla imala je značajan učinak (p, This paper presents the influence of different tillage systems and the use of straw as mulch and their interaction on yield and yield components (physical and chemical) of spring wheat. The experiment was established in northwestern Croatia on alluvial soils under humid conditions with three tillage systems (main factor): conventional tillage with plowing up to 20 cm in autumn and disc harrowing in spring (CT), use of multitiller up to 15 cm in spring (MT); subsoiling to a depth of 35-40 cm in autumn and loosening with multitiller up to 15 cm in spring (RT). Each tillage system has subplots with and without straw. The tillage factor had a significant effect (p < 0.05) only on hectolitre mass, while a significant effect of mulch use was observed on 1000-kernel weight and sedimentation value. The interaction of these factors had a significant effect on all the components studied (yield, 1000-kernel weight, hectolitre mass, protein content, wet gluten content, sedimentation value). From the short-term results obtained, it can be concluded that shallow tillage (MT) gives satisfactory yield compared to conventional tillage, but further optimization of the agrotechnical system is required to improve the chemical properties.

The deficiency of micronutrients in the human diet is widely recognised as a global problem. The objective of this study was to assess the content of two essential minerals, iron and zinc, in milling streams of old heritage wheat cultivars that have not been produced for more than a half-century to discover potential parent lines with high mineral content for breeding. Kernel size of seven Serbian old wheat cultivars was evaluated for ash content, thousand-grain weight and share of specific kernel fractions. Three cultivars, Crnozrna, Rumska Crvenka and Stara Banatka, were selected as the most appropriate for milling and further analysis of mineral content in the milling streams. The cultivars were milled in a laboratory mill to obtain six flour and two byproduct streams. At the same time, iron and zinc content was determined on a graphite furnace atomic absorption spectrometer. After mixing all six flour streams obtained from each cultivar, three different flour types were obtained. The flour with the highest ash content was the "1100" type originating from cultivar Stara Banatka, characterized by the highest iron and zinc content (54.9 mg/kg d. b. and 5.407 mg/kg d. b., respectively). It was estimated that consumption of a daily average bread portion (166 g according to national statistical data) made from Stara Banatka flour could provide about 90% of the recommended daily intake for iron. Therefore, Stara Banatka may be a target cultivar for wheat breeders searching for high-iron parent wheat lines. Nedostatak mikronutrijenata u ljudskoj ishrani predstavlja globalni problem. Cilj ovog rada je određivanje sadržaja dva esencijalna metala, gvožđa (Fe) i cinka (Zn) u frakcijama dobijenim pri mlevenju tradicionalnih starih sorti pšenice koje se nisu proizvodile više od pola veka u cilju pronalaženja frakcije sa visokim sadržajem esencijalnih metala koje bi poslužile za oplemenjivanje. Kod sedam starih srpskih sorti pšenica određeni su sledeći parametri veličine zrna: sadržaj pepela, masa hiljadu zrna i udeo specifičnih frakcija zrna. Crnozrna, Rumska Crvenka i Stara Banatka bile su odabrane sorte kao najpogodnije za mlevenje, radi kvantitativnog određivanja sadržaja Fe i Zn u dobijenim frakcijama. Mlevenje je izvršeno na laboratorijskom mlinu da bi se dobilo šest proizvoda mlevanja i dva nusproizvoda, a sadržaj Fe i Zn određen je atomskim apsorpcionim spektrometrom sa grafitnom kivetom. Namešavanjem šest proizvoda mlevenja svake sorte dobijene su tri različite vrste brašna. Najveći sadržaj pepela određen je za brašno tip „1100“, dobijeno iz sorte Stare Banatke, koje je takođe imalo najveći sadržaj Fe i Zn (54,9 mg/kg s.m. i 5,407 mg/kg s.m., redom). Konzumiranjem standardne porcije hleba u Srbiji (166 g/dan) dobijene od brašna Stare Banatke bilo bi moguće obezbediti oko 90% preporučenog dnevnog unosa Fe. Stoga, Stara Banatka predstavlja sortu koja bi mogla da bude izvor visokog sadržaja Fe i da se koristi za oplemenjivanje, radi stvranja novih linija pšenice sa visokim sadržajem ovog minerala.

Leta 2020 smo izvedli poljski poskus, v katerem smo uporabili šobo z variabilnim pretokom TD VR 1,5 in kontaktni piretroid za zatiranje rdečega žitnega strgača (Oulema melanopus [L.]). V poskusu smo uporabili tri sorte ozimne pšenice 'Falado', 'Gorolka' in 'Illico'. Tlak škropljenja z uporabljeno šobo je znašal 2 bara, 4 bare in 6 barov, kar je pomenilo 117 l/ha, 207 l/ha in 271 l/ha. Na listu zastavičarju in nižje ležečem listu smo ugotavljali pokritost in razporeditev kapljic z vodno občutljivimi lističi. Ocenjevali smo poškodbe listne površine in analizirali pridelek ozimne pšenice. Odstotek pokritosti in število odtisov kapljic je naraščalo s povečanjem tlaka škropljenja od 2 barov na 6 barov, tako na listu zastavičarju kot na prvem listu, ne glede na sorto. Pri sorti 'Gorolka' je bil odstotek poškodovane listne površine višji zaradi rdečega žitnega strgača kot pri ostalih dveh sortah. Med tlaki škropljenja 2, 4 in 6 barov ni bilo razlik v odstotku poškodb listne površine, medtem ko je bilo največ poškodb na kontrolni parceli (neškropljeno). Tudi v pridelku zrnja ni bilo razlik med tlaki škropljenja. Pri sorti 'Gorolka' je bil na kontrolni parceli občutno nižji pridelek zrnja in prav tako absolutna masa zrnja v primerjavi z ostalima dvema sortama. Rezultati kažejo, da lahko tudi pri nizkem tlaku škropljenja s kontaktnim piretroidom 2 bara in porabi vode 117 l/ha dosežemo primerljiv pridelek zrnja kot pri višjih tlakih škropljenja 4 in 6 barov ter višji porabi vode. The field trial was executed in 2020 with the variable flow rate nozzle TD VR 1.5 and contact pyrethroid for the control of cereal leaf beetle (Oulema melanopus [L.]). Three different winter wheat cultivars – 'Falado', 'Gorolka' and 'Illico' – were used in the trial. The spraying pressure was 2 bar, 4 bar and 6 bar providing the water rate of 117 l/ha, 207 l/ha and 271 l/ha, respectively. The coverage and arrangement of droplets on the flag leaf and the lower lying leaf were examined with water sensitive papers. The leaf area damage was evaluated and the winter wheat yield analysed. The coverage value and the droplet imprint number rose as the spraying pressure was increased from 2 to 6 bar, both on the flag leaf and the lower lying leaf regardless of wheat variety. The percentage of leaf area damaged by the cereal leaf beetle was higher for the 'Gorolka' variety than for the other two varieties. There was no difference in leaf area damage between the respective spraying pressures of 2, 4 and 6 bar, while the highest leaf damage was found on the control lot (unsprayed). Grain yield also remained unchanged with different spraying pressures. Both the grain yield and the absolute grain weight were significantly lower on the control lot for the Gorolka variety compared to the other two. Results show that a comparable grain yield can be achieved at a lower spraying pressure of 2 bar with contact pyrethroid and a lower water rate of 117 l/ha compared to higher spraying pressures of 4 and 6 bar and the accompanying higher water rates.