Search

Cilj rada je istražiti tehnološku utopiju kroz koncepte transhumanizma, tehno-znanstvenog posthumanizma i filozofskog posthumanizma kako bi se otkrilo koliko su ideje koje stoje iza tih filozofija mainstream u današnjem društvu. U prvom dijelu rad donosi povijesni pregled utopijskih vizija kroz utopiju, anti-utopiju i distopiju u književnosti. Drugi dio predstavlja uvod u koncepte i međusobne odnose transhumanizma, tehno-znanstvenog posthumanizma i filozofskog posthumanizma. U trećem dijelu donosi se povijesni pregled promjene paradigme u odnosu čovjeka spram prirode, sve do prelaska u postmoderno stanje društva. Kao nastavak na to, u sljedećem dijelu prikazana je povijest ideje samoupravljane evolucije i poboljšavanja čovjeka i društva putem znanosti i tehnologije. Peti dio rada istražuje transhumanističku utopiju koja se nastavlja na ideje obrađene u prethodnom dijelu. Sljedeći dio donosi pregled uspostave kibernetike kao znanosti i posljedica koje je to imalo na poimanje tijela u modernom društvu. U sljedećem dijelu istražuju se pokušaji rješavanja problema smrtnosti kao i teorija singulariteta i uspon umjetne inteligencije. Na to se nastavlja dio o predviđanjima znanstvenika o napuštanju ljudskog tijela u nove svjetove kibernetičkog prostora i novu virtualnu stvarnost. Filozofija transhumanizma i tehno-znanstvenog posthumanizma ima snažne utopijske elemente s idejama koje sve više postaju mainstream u današnjem društvu. No te ideje nikako nisu nove, već samo reciklirane u smislu novih mogućnosti njihovog ostvarenja kroz tehnološki i znanstveni napredak.

U članku se tematizira problem trijumfa tehno- znanosti u stvaranju umjetne inteligencije i umjetnoga života spram mišljenja suvremene filozofije. Autor pokazuje kako je tzv. svjetonazorni spor između „uma“ i „vjere“ u suočenju s pitanjem o ljudskoj egzistenciji u formi kibernetičkih sustava kaosa i kontrole ispod razine mišljenja primjerenoga suvremenosti. U ekstenzivnoj analizi mišljenja Heideggera i Deleuzea kao paradigmatskih filozofa za pitanje o sudbini metafizike danas, naglašava se da razlika između kraja metafizike u kibernetici i mišljenja razlike u otvorenosti nadolazećega događaja predstavlja korak u ono jedino nužno – pitanje o mogućnostima druge i drukčije povijesti. Naspram moći tehno-znanstvene logike preobrazbe svijeta u računanje, planiranje i konstrukciju, filozofija i teologija izvan tradicionalne metafizike moraju se suočiti sa svojim nepropitanim izvorima. Tehničko vrijeme porobljava autentičnu egzistenciju čovjeka i zatvara prostor svetoga za nadolazeći događaj. Umjesto anakronih pristupa tzv. borbe svjetonazora (teizam vs. ateizam) kao ideologijskih borbi za moć diskurzivnoga vladanja danas, potrebno je stvoriti pretpostavke za približavanje u susretu između „uma“ i „vjere“ s onu stranu svođenja filozofije i teologije na „pozitivne“ znanosti modernoga doba. Nadolazeći događaj nadilazi vulgarnu aktualnost vremena kao i budućnost u znaku tehničke konstrukcije. To je temeljno pitanje o smislu života danas u preostalome vremenu totalne tehnifikacije metafizičkoga sklopa bitka-Boga-svijeta-čovjeka.

Dva poznata sustava znakova izgrađena u europskom povijesnom i prostornom podneblju imala su istovjetnu nakanu – evangelizaciju odnosno širenje kršćanske misli: glagoljica Konstantina Ćirila Filozofa (9. st.) te Ars magna (Veliko umijeće) filozofa Ramóna Lulla (14. st.). Glagoljica je vrlo brzo nakon što je ustrojena postala učinkovito sredstvo semiotičkog komuniciranja te je istodobno korištena za pokrštavanje i opismenjavanje najprije Slavena na prostoru Velike Moravske i Panonije, a onda se zajedno sa staro(crkveno)slavenskim jezikom proširila na sve slavenske narode/zemlje, gdje je bila u uporabi bar u jednom trenutku njihove povijesti ili bar na jednom dijelu njihova matična teritorija. Jedino se na hrvatskom nacionalnom prostoru zadržala gotovo tisuću godina – od 9. do 19. stoljeća, a o njezinoj važnosti u svim segmentima života govore brojni materijalni spomenici (liturgijski, beletristički, pravni). Lullova Ars magna nije uspjela zaživjeti na način na koji je to uspjela glagoljica budući da za razliku od nje nije bila fonetski sustav u pravom smislu riječi (iako se koristila alfabetom od 9 slova, od B do K), već, prema tumačenju Umberta Eca (2004), sustav savršenog filozofskog jezika zadatak kojem je bio preobraćenje nevjernika. Zadatak je ovoga rada utvrditi koliko se komunikacijskih osobitosti može prepoznati, utvrditi i analizirati u ta dva semiotička sustava komuniciranja te koji su to semiotički kodovi omogućili glagoljici da bude uspješnija u ostvarivanju svojih ciljeva od Lullove Ars magne te se tako istakne kao uspjeli semiotički i ideološko-obrazovni sustav iz kojega je moguće obogatiti i suvremenu semiotičku misao.

V diplomskem delu smo se osredotočili na model obvladovanja kibernetskih povezav pri timskem delu. Uvodoma je bil opredeljen namen in cilj diplomske naloge ter predstavitev metode za dosego ciljev. Diplomsko delo temelji na teoretskih opredelitvah timskega dela, komuniciranja, splošne teorije sistemov in informacij ter upravljanja po kibernetsko informacijski teoriji. Na podlagi študija literature iz prej omenjenih področij, je prikazan model obvladovanja kibernetskih povezav pri timskem delu v podjetju SIQ na oddelku Igralniške tehnologije. Pri praktičnem delu smo uporabili anketo. Na podlagi vprašalnika, ki temelji na teoretičnih spoznanjih večjega števila avtorjev, smo zajeli ključne elemente regulacijskega kroga ter s tem izluščili bistvo delovanja modela obvladovanja kibernetskih povezav pri timskem delu. Z rezultati ankete smo ugotovili prepletenost posameznih elementov regulacijskega kroga. Ti elementi so: vodenje, relevantnost informacij, pravočasnost informacij – časovna dimenzija, kontrola in nadzor ter motnje. Kot sklepno ugotovitev smo navedli, da je za uspešno funkcioniranje modela obvladovanja kibernetskih povezav pri timskem delu oddelka Igralniške tehnologije potrebno, da vsi sestavni deli regulacijskega toka funkcionirajo časovno usklajeno, da so informacije relevantne, da je pretok informacij permanenten, količinsko in vsebinsko zadosten ter da je jasno opredeljena odgovornost posameznih članov v timu. In this thesis we focused on the model of cyber connections at teamwork. In the beginning was defined purpose and objective (goal) of thesis and presentation of method how to achieve those objectives. Thesis is based on theoretical definitions of teamwork, communication, general systems theory, information and management by cyber-information theory. Based on a study of literature previously mentioned fields there is a model of control of cyber connections through teamwork in company SIQ at Gaming technologies department. In the practical part of thesis we used the survey. On the basis of a questionnaire, based on theoretical knowledge of a large number of authors we covered the key elements of the control loop and thereby extracted the essence of the model of control of cyber connections through teamwork. With results of survey we determined entanglement of individual elements of control loop. These elements are: leadership, relevance of the information, timeliness of information – time dimension, control and surveillance and interferences. As final conclusion we stated that for successful functioning of the model of control of cyber connections through teamwork at Gaming technologies department is required that all components of the control loop are functioning time coordinated. Also information must be relevant, flow of information must be permanent, quantitatively and content sufficient and that responsibility of individual team members is clearly defined.

Inženjerska etika skupni je pojam za vrednote kojih se drže inženjeri suočeni s moralnim pitanjima pri rješavanju različitih tehničkih zadataka. Te se vrednote spajaju s kulturnim normama, životnim iskustvom i praksom, pa stvaraju svijest o odgovornom djelovanju. Ovaj prilog raspravi o inženjerskoj etici temelji se na kibernetičkom svjetonazoru Norberta Wienera izloženom u djelu Cyberntics, objavljenu 1948. Taj nam svjetonazor postaje sve važniji, posebice danas kad je čovječanstvo suočeno s razvojem novih tehnologija – informacijskih, biotehnologije i nanotehnologije te s društvenim integracijskim procesima kojima nije lako predvidjeti posljedice, pa i globalizacijom i destabilizacijom velikih programa što su izazov brojnim tradicionalnim predodžbama, običajima i navikama. Joël De Rosnay u svom djelu The Symbiotic Man, objavljenom 2000. godine, oslanjajući se na kibernetički svjetonazor, upozorava da dok se nastavlja usporedna evolucija čovječanstva, biosfere, tehnosfere i ekosfere, da se otvara i nov prostor koji uključuje stvaranje novih oblika života, začuđujući i smion stadij u evoluciji života na Zemlji i nužan uvjet za pomaljanje planetarnog makroživota, s osloncem na novu znanstvenu disciplinu, umjetni život, koju naziva neobiologija. Izazov je to novom promišljanju inženjerske etike. Zagovaraju se međugeneracijski skupovi i rasprave o utjecaju novih tehnologija na budućnost i na održivost inženjerske etike., The engineering’s ethics is a common notion for values respected by engineers who face moral problems in solving various technical tasks. These values are connected to cultural norms, life experience and practice, thus creating an awareness of responsible acting. This contribution on engineering’s ethics is based on the cybernetic way of thinking of Norbert Wiener, exposed in his work Cybernetics, published in 1948. This way of thinking becomes more and more important, particularly today when humankind is faced with the development of new technologies − informatics, biotechnology, nanotechnology and social integrational processes (which consequences are not easy to foresee), as well as globalization and destabilization of large programs which are a challenge to numerous traditional conceptions, habits and customs. In his work The Symbiotic Man, published in 2000, Joël de Rosnay, relying upon the cybernetic way of thinking, draws one’s attention to the fact that, while the parallel evolution of the humankind, the biosphere, the techno sphere and the echo sphere keeps going on, a new space is being opened which includes the creation of new forms of life, an amazing and audacious stage of evolution of life on Earth and a necessary condition of emergency of the planetary macro-life, with a foot-hold on the new scientific discipline, the artificial life, that he calls neo-biology. This is a challenge for re-consideration of engineering’s ethics. Inter-generational gatherings and debates on influence of new technologies upon the future and the viability of engineering’s ethics are advocated.

U radu se predlaže sveopća i svevremenska teorija. Teorija proučava sve. Sve se definira kao cijeli svijet bez ikakvog ostatka u bilo kakvom pogledu. U središte teorije postavljena je Spoznaja, koja se definira kao skup zakonitosti kojima neki entitet vlada. Entitet se definira kao bilo koja registrabilna pojava. Zakonitost se definira kao opće i nepromjenjivo pravilo. Definicija Opće teorije spoznaje: 1. Postoje opće zakonitosti koje važe uvijek i svugdje, 2. Generalna (glavna) zakonitost je Spoznaja, 3. Postoje hijearhijski niže rangirane, međuovisne Spoznaje. Spoznaja se uvodi kao apsolutni kriterij klasificiranja entiteta. Teleološki cilj svakog entiteta je maksimalna moguća spoznaja tj. spoznaja svega. S obzirom da se proučava sve, ne postoji slučajnost; slučaj se definira kao djelovanje trenutno nepoznatih entiteta. Dinamički sustavi se proučavaju na isti način kao i statički. Vrijeme kao parametar je potrebno „samo“ iz razloga da se može registrirati napredovanje / nazadovanje entiteta na spoznajnoj skali. Osim glavne zakonitosti spoznaje, u radu su pronađene još tri razine „spoznaja“ unutar kojih su opisane Kibernetika i Teorija kaosa. Osim toga prikazano je kako se pomoću teorije definira znanstveni, a kako stručni rad. Primjena i proširenje teorije je prikazano dvama primjerima. U prvom primjeru se proučava klasični p2 član sa step ulazom. Sve varijable kojima se opisuje ponašanje p2 člana svedene su na tri neortogonalna faktora: Prigušenje, Brzina i Amplituda. \Nadalje su izolirana 3 neortogonalna bipolarna tipa (taksona) p2 članova koji su opisani kao: 1. Energija unutar objekta sa polovima: Masena (derivacijska) kontrola i Opružna (proporcionalna) kontrola, 2. Tranzicija sa polovima: Tvrdi prijelaz i Meki prijelaz (način prijelaza iz opružne u masenu kontrolu), i 3. Akumulirana energija sa polovima: Mala energija sustava i Velika energija sustava. Ovime je uspostavljena veza sa II razinom teorije te je identificirano da Energija unutar sustava predstavlja Perzistenciju, Tranzicija je predstavljena Upravljivošću, a Akumulirana energija Edukatibilnošću. U drugom primjeru pronađen je ekvivalent tipovima u klasičnom smislu koji se definira kao tip ponašanja u dinamičkom smislu. Prikazani su razlozi zbog kojih se predlaže napuštanje koncepta objekt regulacije + regulator. Definirani su ekstremi spoznajnog pristupa kao ispitivanje objekta / entiteta nezavisnim uzbudama sa jedne strane te objekt / entitet kao servosustav sa druge strane. U dinamičkom smislu, spoznaje entiteta su prepoznate kao linearne kombinacije formi vibriranja. Dobijen je generalni tip (forma) ponašanja koja je identificirana sa svrhom entiteta / objekta. Kao mjera (dinamičke) učinkovitosti projektiranog entiteta / objekta predložen je od projektanta potpuno nezavisan, spoznajni supanj djelovanja. On se definira kao omjer u realnosti stvarno iskazanih i svih (ukupnih) spoznaja entiteta / objekta. n this work, it is proposed wide and all-times Theory. A theory that analyses and encloses everything. Term Everything is defined as whole World without any remainder in any sense. In the center of Theory it was Comprehension allocated and such comprehension is defined as set of rules that one entity dispose. The Entity is defined as any observed phenomenon. Rule is global and unchangeable regulation. The Definition of Global Comprehensive Theory: 1. There are global existing rules that exist always and everywhere, 2. General (main) rule is Comprehension, 3. There exist hierarchically lower inter-dependant Comprehensions. The Comprehension is introduced as absolute criteria of the entity classification. Teleological aim of any entity is the most probable cognition/comprehension i.e. of everything. Whereas we study all, there are no random situations. The random occurrence is defined as the activity of presently unknown entities. The dynamic systems are analyzed in the same way as static. Time as a parameter is necessary ''only'' for the purpose of registering the advancement / retrogression of the entity on the comprehensive scale. Apart from the main validity of comprehension in the work, there have been found three more comprehension levels inside, and by means of theory – Cybernetics and the Theory of Chaos were described. Furthermore, it was shown, with the help of theory, how can be scientific and professional articles defined. The appliance and the expansion of the theory are shown with two examples. In the first example the classical mass-spring-damper system with step input is analyzed. All variables which describe the behavior of the mass-spring-damper system are reduced to three non-orthogonal factors: Damping, Speed and Amplitude. Furthermore, there are isolated 3 non-orthogonal bipolar types (clusters) of the mass-spring-damper system described as: Pole object inner energy – Mass (derivational) control – Spring (proportional) control. Pole transition – Hard transition and Soft transition (the mode of transition from Spring to Mass control) Pole accumulated energy – Little system energy and Big system energy With this, the link with the 2nd level of theory is established and it is identified that Energy within the system represents Persistence, Transition is represented by Maneuverability, and Accumulated energy by Educational function. In the second example, there is an equivalent to the types in the most classical manner which is defined as a behavioral type in dynamic sense. Reasons for which it is suggested to abandon the concept object regulation + regulator are shown. Extremes of the comprehensive approach as analyzing object / entity by independent excitations on one side, and object / entity as servo-system on the other side are defined. In dynamic sense comprehension of an entity is recognized as linear combinations of mode shapes. It was obtained a general type (form) of behavior which is identified with the purpose of entity / object. As a measure of (dynamic) efficiency of designed entity / object it is suggested by the designer completely independent comprehensive efficiency level of operation (ηsp). It is defined as ratio of really expressed entity comprehensions and its all possible comprehensions.

Rad se bavi analogijom smjena paradigmi u etnologiji i folkloristici i epistemološkog zaokreta ka kibernetici psihoterapije.

U povodu Šestog dana kibernetike psihoterapije kojeg je udruga Ambidekster klub iz Zagreba organizirala 11. rujna u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici.

Vis labiau didėjant į internetines paslaugas orientuotų paslaugų tiekėjų populiarumui, priešingoje barikadų pusėje didėja ir Botnet paklausa, kuri leidžia realiai neturint savų atakos resursų pasinaudoti internete užkrėstais kompiuteriais ir taip rengti įspūdingo dydžio internetines atakas. Viena pagrindinių Botnet rengiamų atakų yra DDoS ataka, kuri aukos teikiamą paslaugą stengiasi padaryti neprieinamą jos teisėtiems vartotojams. Nors tai gana aktuali problema, o realūs prevenciniai bandymai su skirtingais Botnet ir aukos savybių nustatymais yra pernelyg sudėtingi, tyrimų apie Botnet dydžio kaitos strategijas ar matematinių / programinių modelių tokiems situacijų modeliavimams dar pasigendama. Tad šiame darbe aprašomas matematinis DDoS atakos atlaikymo modelis, kuris leidžia įvertinti Botnet ir aukos savybes, turinčias įtakos numatomos atakos atlaikymo sėkmei. Remiantis šiuo modeliu taip pat atliktas tyrimas, kuris nurodo skirtingų Botnet agentų skaičiaus kaitos strategijų efektyvumą ir su tuo susijusias jų taikymo sritis. The increasing amount of service-oriented web solutions on the internet leads to increase in Botnet usage. It provides the opportunity to carry out powerful attacks even without having a huge amount of own computers. The most popular attack that can be performed using Botnets is the DDoS attack, when Botnet agents try to exhaust all resources of a victim and make its services inaccessible to the legitimate users. This kind of cyber attacks becomes more and more of a threat but real experiments for finding out the influence of different attackers and victims’ properties on success of attacks are difficult for a couple of reasons. Therefore mathematical-programmable models are used. In this work we present a mathematical DDoS attack resistance model, which allows us to measure influence of Botnet and victims’ properties on overall success of resisting DDoS attacks. Using this model we carried out a research for finding out the differences in Botnet agent usage strategies and its efficiency margins.

Tijelo je povijesni i društveni konstrukt kojeg u postmodernističkoj perspektivi poimamo kao komercijalni simbol. Tradicionalno oblikovano religijskim učenjem, tijelo se diverzificira kroz tehnološke reperkusije. Iz duhovno - tjelesne dihotomije, progresivnim tehnološkim utjecajem, niče kolizija prirodnog i tehničkog koja rađa novi dualizam ljudskog tijela i strojnog organizma. U interakciji s tehnologijom, tijelo se drastično modifi cira pri čemu ljudsko i tehnološko iznuđuje novu paradigmu tjelesnosti. Kiborg, hibrid ljudskog bića i strojnog mehanizma, manifestira tehnološku transformaciju ljudskog tijela. Prema učenju kibernetike, ljudsko tijelo je informacijski sustav koji se može prenijeti u bestjelesno stanje. Kibernetika tako kreira specifi čna tehno - tijela kojima tijelo nije granica, dapače, tijelo se doživljava kao zastarjeli koncept kojeg tehnologija dorađuje u svrhu njegova unaprjeđenja, a moguće i prevladavanja. Tijelo se preobražava uz asistenciju tehnologije: ugradnjom implantata, odstranjivanjem dijelova tijela, konzumiranjem pilula – robota, prišivanjem „treće ruke“, prebacivanjem u virtualni prostor gdje je tijelo kodirani elektronski impuls oslobođen „krvi i mesa“, itd. Tehnologija izmjenjuje percepciju tijela koje se u postmodernizmu elaborira kao dinamičan proces. Takav nas pristup tijelu uvodi u eru post – ljudskosti gdje spoj tehnološkog i čovjekolikog zamagljuje eksplicitne kategorijalne granice ljudskog tijela, prirodnog okoliša i njihove virtualne simulacije., Th e body is a historical and social construct understood as a commercial symbol in the postmodern perspective. From the spiritual-physical dichotomy, through progressive technological influences, comes the collision between natural and technical, which produces a new dualism between the human body and mechanical organism. Th rough interaction with technology, the body is drastically modified, while the human and the technological reveal a new paradigm of corporeality. Th e cyborg, a hybrid between a human being and mechanical mechanism, is a manifestation of technological transformations of the human body. According to cybernetic teachings, the human body is an information system which can be transferred into the state of immateriality. Cybernetics therefore creates specific techno-bodies which are not limited by the body itself. Much to the contrary, the body is seen as an outdated concept which is being updated by technology in order to upgrade it, and possibly overcome. Th e body is transformed with the assistance of technology: implants upgrade, body parts removal, consummation of pills-robots, sewing on of “the third arm”, transfer into virtual space where the body is a coded impulse free of “flesh and blood”, etc. Th is approach to the body takes us into the post-humanity era where the connection between technological and humanlike blurs explicit categorical borders between the human body, natural environment and their virtual simulations., Der Körper ist ein geschichtliches und gesellschaftliches Konstrukt, das wir in der postmodernen Perspektive als kommerzielles Symbol wahrnehmen. Aus der Dichotomie Geist – Körper entsteht, durch einen progressiven technologischen Einfl uss, eine Kollision des Natürlichen und des Technischen, die einen neuen Dualismus des menschlichen Körpers und des maschinellen Organismus erzeugt. In der Interaktion mit der Technologie wird der Körper drastisch modifiziert, wobei das Menschliche und das Technische ein neues Paradigma der Körperlichkeit erzwingt. Der Cyborg, ein Hybrid des menschlichen Wesens und des maschinellen Mechanismus manifestiert eine technologische Transformierung des menschlichen Körpers. Die Kybernetik lernt, dass der menschliche Körper ein Informationssystem ist, das in den Zustand der Schwerelosigkeit übertragen werden kann. Kybernetik kreiert spezifische Technokörper, für die der Körper keine Grenze darstellt, ganz im Gegenteil, der Körper wird als ein veraltetes Konzept empfunden, das die Technologie bearbeitet, damit es verbessert und eventuell überwunden wird. Der Körper wird mit Hilfe der Technologie umwandelt: durch Einbau von Implantaten, Entfernen von Körperteilen, Einnahme intelligenter Pillen, Annähen eines dritten Arms, Versetzen in den virtuellen Raum, wo der Körper zu einem codierten elektronischen Impuls wird, befreit von Fleisch und Blut, usw. Dieser Ansatz führt in eine Ära der Postmenschlichkeit ein, wo die Verbindung vom Technologischen und Menschenähnlichen die expliziten Grenzen zwischen Kategorien des menschlichen Körpers, der natürlichen Umwelt und ihrer virtuellen Simulation verschleiert.

Napredak u tehnologiji omogućio je mnogim ljudima da nadomjeste svoje prirodne nedostatke, odnosno invalidnosti koje su im onemogućavale normalno funkcioniranje u društvu i životu uopće. Bilo da se radi o naočalama, kontaktnim lećama, slušnim pomagalima ili protezama, njihova je funkcija uvijek nadoknaditi nedostatak. Ali već se danas otvaraju mogućnosti nadograđivanja tijela na takav način da se ojača neka prirodna funkcija tijela i uma ili čak da se stvori neka potpuno nova. Takvim bismo postupkom nadišli prirodne mogućnosti čovjeka, i to bitno drukčije nego što to činimo pomoću oruđa i dosadašnjim korištenjem tehnologija. Kada mijenjamo tijelo i bitno nadograđujemo njegove mogućnosti na način da su one neodvojive od tijela ili su njegov integrirani dio, nadilazimo li biologijsku i antropologijsku definiciju čovjeka? Stvaramo li, zapravo, novo biće? Nazvali ga mi “Kiborg”, “Nadčovjek” ili “Čovjek 2.0”, to će biće imati permanentne i inherentne prednosti nad ostalim ljudima što, među ostalim otvara mogućnost posthumanog svijeta. Takve modifikacije ljudskog tijela povlače etičke probleme ne samo za pojedinca, već i za društvo u cjelini. Potrebno je definirati terminološki okvir za daljnju raspravu, prepoznati trenutne i buduće tehnološke mogućnosti te otvoriti jedno novo područje unutar bioetike, (bio)etiku kiborgizacije., Advances in technology have enabled many people to overcome physical shortcomings and disabilities preventing them from functioning normally in society and life. Be it glasses, contact lenses, hearing aids or prosthetic limbs, their function is always to compensate for a certain disadvantage. However, possibilities emerged enabling body modification that can enhance or even create new physical and intellectual capacities, surpassing natural human abilities in a way essentially different from using tools or implementing technology as we have done for millennia. When the body is altered and its capacities significantly upgraded, made inseparable from the body and integrated within it, has the biological and anthropological definition of a human being been surpassed? Do we, in fact, create a new being? Call it “Cyborg”, “Superman” or “Human 2.0”, such a being would have permanent and inherent advantages over the netural human, which, among other things, opens the possibility of a post-human world. Such human body modification implies ethical problems not only for the individual, but also for the society as a whole. It is necessary to define a terminological framework for further discussion, recognize the present and future technological possibilities, and open a new area in the bioethical discussion – the (bio)ethics of cyborgization.

Društveno-kulturne promjene i razvoj tehno-znanstvenog sustava u posljednjih pedesetak godina bitno su promijenili svijet u kojem živimo, a time i našu, ljudsku percepciju tog svijeta. U tom smislu dolazi i do promjene percepcije samog ljudskog bića i njegovih osnovnih karakteristika, odnosno onoga što nazivamo ljudskost. Sve veća tehnološka ovisnost ljudskog svijeta, između ostalog, otvara mogućnosti razvoja jednog &laquo ; ; poslijeljudskog&raquo ; ; svijeta. Stoga u radu analiziramo prijepore biogenetičke i kibernetičke koncepcije ljudskoga. Rad se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja provedenog tijekom travnja 2005. godine na prigodnom uzorku studenata zagrebačkog Sveučilišta. Istraživanje je provedeno metodom ankete (grupno anketiranje) na uzorku od 400 studenata prve i četvrte godine na četiri fakulteta (Filozofski fakultet, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Katoličko-bogoslovni fakultet i Prirodoslovno-matematički fakultet). Upitnik je sadržavao 192 varijable i obuhvaćao različite aspekte bioetike. U radu se kao središnja tema postavljaju biogenetička i kibernetička koncepcija ljudskoga, te se iznose rezultati ne/slaganja ispitanika s istima. Nadalje, analizira se struktura ne/prihvaćanja ovih koncepcija kroz povezivanje s nekim socio-demografskim obilježjima ispitanika, te sa socijalnoekološkim orijentacijama, različitim elementima religijskih vjerovanja i religijskog identiteta, pitanjima o odgovornosti i smislu života i smrti.

U ovom magistarskom radu procjenjivan je utjecaj i uloga bioloških, društvenih i kulturnih čimbenika u opisu stanja i razvoja ljudskih zajednica. Zbog međudjelovanja spomenutih čimbenika, ljudske populacije treba promatrati kao kompleksne sustave. U sagledavanju takvih kompleksnih uzročno-posljedičnih povezanosti korišten je kibernetički model LOPI koji opisuje dinamiku biodemografskih promjena populacije u okvirima "Opće teorije sustava" (General System Theory: GST). Taj nelinearni model je nadogradnja uobičajeno korištenog logističkog modela demografije i karakteriziran je kibernetičkim kontrolama koje se odvijaju preko dinamike pojedinih dobnih struktura sustava. Bitna kibernetička karakteristika demografije, kao odraza određene strukture populacije, sadržana je u činjenici da je godišnji natalitet, mortalitet i fertilitet ovisan o društvenim, kulturnim i biološkim čimbenicima populacije. Za uzorak je odabran otok Hvar koji je za tu svrhu podijeljen u tri regije: istočnu, zapadnu i veća naselja. Ta je podjela opravdana, imajući u vidu prirodne uvjete, povijesna i kulturna zbivanja koja su pogodovala izoliranosti pojedinih dijelova otoka. Poznato je da se evolucijski procesi najbolje ističu upravo u malim, reproduktivno izoliranim zajednicama gdje efektivna veličina populacije (Nef) bitno utječe na promjene u učestalostima gena, jer u malim lokalnim zajednicama dolaze do izražaja fenomeni srođivanja (inbreeding) i genskog odstupanja (drift). Koeficijenti srođivanja i srodstva (kinship) definirani su kao vjerojatnost identičnosti gena po nasljeđu, pri čemu je očigledno da vjerojatnost opada s veličinom populacije: od porodice, preko naselja pa do geografskih regija. Imajući u vidu da stupanj srođivanja ovisi o efektivnoj reproduktivnoj veličini populacije i migracijskom tijeku gena, istraženo je odstupanje heterozigotnosti od Hardy-Weinbergove očekivane ravnoteže i analizirana je neravnoteža vezanosti gena (linkage disequilibrium) u sve tri regije, sve do pojedinih naselja. Rezultati su pokazali različite demografske karakteristike istočnih i zapadnih mjesta u odnosu na veća mjesta s povećanjem postreproduktivne populacije na razini čitavog otoka. Analizom serogenetskih polimorfizama dobiven je uvid u biološku strukturu populacije na razini sve tri regije, kao i pojedinih naselja i utvrđena je razlika u genskoj strukturi istočne i zapadne regije.

Svako razdoblje ljudske povijesti imalo je svoja mitska bića na granici između ljudskog i neljudskog. U suvremenom svijetu to mitsko granično mjesto zauzima kiborg kao tehnoznanstvena i kulturna metafora zapadnog poslijeljudskog identiteta. Kiborg predstavlja sučelje ljudskog i strojnog, odnosno ljudsko tijelo s tehnološkim usadcima. Rad analizira koncepciju kiborga pomoću dva suprotstavljena procesa: prvi, koji označava rastvaranje pozicije ljudskog subjekta kao temelja zapadne filozofijske tradicije; i drugi, koji je usmjeren "obrani" subjekta. Teoretsko-konceptualni okvir rada, za određivanje pojmova "poslijeljudsko" i "neljudsko", čine razvojne strategije tehno-znanstvenog sustava usmjerene prema ljudskom tijelu i svijesti. Postavlja se teza da će dominantno područje napredovanja znanosti i tehnologije u 21. stoljeću biti područje ljudskog tijela i svijesti. Analiza ljudskog identiteta u odnosu na tehno-identitete kiborga temelji se na "klasičnim" i cyberpunk distopijama koje u tom smislu postavljaju dva ključna čimbenika: sjećanja i empatiju., Each period of human history had its mythological beings on the limit between human and non-human. In the contemporary world this mythic border area is occupied by the cyborg as a techo-scientific and cultural metaphor of the western post-human identity. Cyborg represents an interface of a human and a machine-made part, i.e. a human body with technological implants. The paper analyses the concept of a cyborg with the help of two opposed processes: the first, that marks the decomposition of the standpoint of a human subject as the foundation of a western philosophical tradition; and the second, that is directed toward "defence" of a subject. The theoretical and conceptual framework of the paper, for determining the concepts of "post-human" and "non-human", make developmental strategies of techno-scientific system directed toward human body and consciousness. A thesis has been set up that a dominant field of scientific and technological advancement in the 21st century is going to be the field of studying human body and consciousness. The analysis of human identity in relation to techno-identities of cyborgs is based on "classical" and cyberpunk distopias, that in this sense represent two key factors: memory and empathy., Jedes Zeitalter des Menschheitsgeschichte hatte seine mythischen Wesen an der Grenze zwischen dem Menschlichen und dem Nicht-Menschlichen. In der modernen Welt nimmt diese mythische Grenzstellung der Kyborg ein, und zwar als techno-wissenschaftliche und kulturbezogene Metapher der westlichen posthumanen Identität. Der Kyborg stellt ein Interface zwischen dem Menschlichen und dem Maschinellen dar, bzw. den menschlichen Körper mit technologischen Implantaten. In dieser Arbeit wird das Konzept des Kyborgs durch zwei entgegengestellte Prozesse dargestellt. Der erste Prozess bezieht sich auf eine Öffnung der menschlichen Subjektposition als einer Grundlage der westlichen philosophischen Tradition, während der zweite auf eine "Verteidigung" des Subjekts gerichtet ist. Den theoretisch-konzeptuellen Rahmen dieser Arbeit, der zur Bestimmung der Begriffe "Posthumanes" und "Nicht-Menschliches" dient, machen Entwicklungsstrategien des technoBwissenschaftlichen Systems aus, die auf den menschlichen Körper und das menschliche Bewusstsein gerichtet sind. Es wird die These aufgestellt, dass der dominante Bereich der Entwicklung von Wissenschaft und Technologie im 21. Jahrhundert der Bereich des menschlichen Körpers und Bewusstseins sein wird. Eine Analyse der menschlichen Identität im Hinblick auf die Techno-Identitäten des Kybrogs beruht auf "klassischen" und cyberpunk Distopien, die in diesem Zusammenhang zwei grundlegende Faktoren beinhalten: Erinnerungen und Empathie.

Prijenos rudimentarno antropocentričnih pojmova mogućim izvanzemaljskim inteligentnim bićima predstavlja tehnološki, filozofski i idejni izazov. Koliko se god trudili učiniti ih univerzalno razumljivima svi naši pojmovi ostaju hermeneutički vezani uz fenomen ljudskog postojanja odnosno naša spoznajna ograničenja. U tom je smislu razumijevanje uloge koju je komunikacija igrala tijekom evolucije po važnosti mjerljiva samo s genetskom varijabilnošću zaslužnom za raznolikost života na zemlji.

Ideje obrađene u knjizi izvedene su iz sveobuhvatnog pogleda na baštinu. Sve ustanove koje se bave baštinom moraju biti uređene tako da se mogu prilagođavati promjenama, te da odgovorne osobe u njima trebaju biti otvorene i prilagodljive. Knjiga ističe i zabrinutost za civilizacijske probleme - kao što je globalizacija, te ističe odgovornost ustanova koje se bave baštinom za njezin razvoj.

Osnovna teza rada je da postmoderno stanje društva, između ostalog, karakterizira razvoj ne-ljudskih oblika inteligentnog života. Prije svega misli se na koncepcije kiborga, umjetne inteligencije, te na genetički inženjering i biotehnologiju. Ti oblici ne-ljudskog razvijaju se kroz kibernetičke zamisli o čovjeku i svijetu općenito, te razvojem računalne tehnologije i biogenetike. Rad donosi kraći pregled društveno-povijesne pripreme za razvoj naznačenih koncepcija. Moderno društvo se analizira kao bitno &#8220 ; tehničko društvo&#8221 ; , prije svega zbog naglaska na racionalitetu i racionalizmu kao temelju društvenog razvoja, te zbog isticanja tehničko-znanstvene dimenzije napretka i nehumanosti u smislu rastuće ovisnosti života o tehnologiji. Postmoderni tehno-znanstveni sustav sugerira izlaz iz takvog društvenog stanja kroz virtualne svjetove i razvoj jedne tehno-društvenosti, što implicira da je upravo tehnologija ono što nas čini ljudima.

Postmoderno stanje društva, između ostalog, karakterizira razvoj nove interdisciplinarne znanosti - kibernetike. Kibernetika se, kao znanost o upravljanju i komunikaciji u živom i strojnom, razvija tijekom tri razdoblja. Prvo razdoblje, ili tzv. "kibernetika prvog reda" traje od 1943. do 1960. godine, a glavna tema tog razdoblja je homeostaza. Drugo razdoblje ("kibernetika drugog reda"), koje tematizira refleksivnost, traje do početka osamdesetih godina kada počinje treće razdoblje razvoja kibernetike. Glavna tema trećeg razdoblja je virtualnost. Rad analizira matematičko-kibernetičke pretpostavke koncepta virtualnosti s posebnim težištem na matematičku teoriju informacije. Unutar te teorije informacija se određuje kao funkcija vjerojatnosti bez dimenzija, nematerijalna i bez nužne povezanosti s odre|enim smislom/značenjem. Razvojem računalne tehnologije, te spajanjem matematičke teorije informacije s kibernetičkim zamislima o ljudskom biću kao informacijskom obrascu otvaraju se mogućnosti razvoja virtualnih svjetova i obitavanja ljudskih bića u tim svjetovima. S tim u vezi rad analizira virtualnu stvarnost i kibernetički prostor kao nove društvene i religijske prostore. Osnovna hipoteza rada je da koncepcije virtualnih svjetova narušavaju temeljna uporišta ljudskog identiteta (ljudsko tijelo i svijest), te otvaraju mogućnosti razvoja bestjelesnih oblika inteligentnog života. Nadalje, kibernetičko određivanje ljudskog organizma kao nestalnog oblika i mreže djelatnosti koja se, pomoću povratne sprege i obrade informacija, stalno reformira, s jedne strane vodi prihvaćanju višestrukosti ljudskog identiteta, a s druge, ukidanju granica između ljudskog i neljudskog, odnosno tehnološkog., Postmodern condition of society, among other things, is characterised by the development of a new interdisciplinary science - cybernetics. It has been, as a science on controlling and communication within the world of living beings and machines, being developed through three periods. The first period, or the so-called "cybernetics of the first order", lasted from 1943 to 1960, and the main issue of the period was homeostasis. The second period ("cybernetics of the second order"), with its main topic - reflexivity, lasted to the beginning of 1980s, when the third period started. The main topic of the third period is virtuality. The author analyses mathematic and cybernetic pre-suppositions of the concept of virtuality, with a special reference to the mathematical theory of information. With the development of computer technology, and integration of mathematical theory of information with cybernetic ideas on a human being as an informational paradigm, possibilities of developing virtual worlds and inhabiting of human beings in these worlds have been opened as possibilities. The basic hypothesis of the paper is that concepts of virtual worlds disturb basic foundations of human identity (human body and consciousness), and open possibilities of developing incorporeal forms of intelligent life. Furthermore, the cybernetic definition of a human organism as an unstable form and network of activities that, with the help of a feedback and data processing, constantly re-forms, on the one side leads to accepting of a multiple human identity, and on the other side, to the annulment of the border line between the human and the non-human, in other words the technological., Der postmoderne gesellschaftliche Zustand wird unter anderem auch durch die Entwicklung einer neuen interdisziplinären Wissenschaft - nämlich der Kybernetik - gekennzeichnet. Die Geschichte der Kybernetik als Wissenschaft von der Steuerung und Kommunikation im Lebenden und Maschinellen weist drei Entwicklungsperioden auf. Die erste Periode oder die sog. "Kybernetik der ersten Ordnung" dauert zwischen 1943 und 1960, und ihr Hauptthema ist die Homöostase. Die durch Reflexiviät charakterisierte zweite Periode ("Kybernetik der zweiten Ordnung") dauert bis zum Anfang der 1980er Jahre, wenn die dritte Entwicklungsperiode der Kybernetik anfängt. Das Haupthema der dritten Periode ist das Virtuelle. In dieser Arbeit werden mathematisch-kybernetische Voraussetzungen des Konzeptes des Virtuellen analysiert, und zwar mit besonderer Hervohebung der mathematischen Informationstheorie. Durch die Entwicklung der Computertechnologie und das Verbinden der mathematischen Informationstheorie mit den kybernetischen Auffassungen vom Menschen als einem Informationsmuster werden die Möglichkeiten der Entwicklung von virtuellen Welten und der menschlichen Anwesenheit in diesen Welten eröffnet. Die grundlegende Hypothese dieser Arbeit besteht in der Feststellung, dass die Konzepte virtueller Welten die fundamentalen Anhaltspunkte menschlicher Identität (den menschlichen Körper und das menschliche Bewusstsein) bedrohen und die Möglichkeiten einer Entwicklung von körperlosen Formen intelligenten Lebens eröffnen. Außerdem führt die kybernetische Definition des menschlichen Organismus als einer unbeständigen Form und eines Netzwerks von Tätigkeiten, das sich durch Rückkoppelung und Informationsverarbeitung ständig reBformiert, einerseits zur Annahme einer mehrfachen menschlichen Identität und andererseit zur Auflösung der Grenzen zwischem dem Menschlichen und dem Nichtmenschlichen bzw. dem Technologischen.

Rad okvirno tematizira društvenu pristranost znanstvenih teorija, od mehanicističke paradigme, ekonomske teorije Adama Smitha i teorije biološke evolucije Charlesa Darwina. Ove i mnoge druge znanstvene teorije, kao temeljni stupovi modernog društva, između ostalog, pridonijele su i razvoju rasizma i kolonijalizma. Jednom etablirane one nam se nadaju kao "prirodni poredak stvari". U radu postavljamo pitanje o ulozi postmodernih znanstvenih teorija koje se većim dijelom temelje na jezičnoj strukturi, kibernetici i biogenetici, te svojom koncepcijom otvaraju mogućnosti razvoja svojevrsnog neorasizma i neokolonijalizma. Naglašeno postavljanje ovih nadolazećih znanstvenih teorija kao neupitne datosti smatramo korakom upravo u tom smjeru.

Rad je prikaz zbornika Kibertijela, kiberprostor, cyberpunk. Kulture tehnološke tjelesnosti. (uredili: Mike Featherstone & Roger Burrows), prijevod Ognjen Strpić – Naklada Jesenski i Turk - Zagreb, 2001. o mogućem preustrojavanju društvenoga života i kulture prodorom informatičke tehnologije a s naglaskom na utjecaj i posljedice koje te promjene imaju na tijelo čovjeka.

Cybernetics is primarily concerned with the transfer of information through, and (re)actions of systems. The research aim was to investigate models of interaction dynamics between an anthropological system and its environment. Equifinality dynamic model defined by three compartments and propensity for establishment of a steady state regardless of the initial conditions was applied. The intention was to apply this concept in anthropological research using the OPSIM procedure. DYNOPS model defined by four age-group compartments and the environment was also used. Through numerous simulations, it was found that the influence of the environment increases with the decrease of time spent in the young age compartment. A drawback of DYNOPS model is that it places the environment in an unchangeable category, while in reality it necessarily changes through numerous interactions with various agents. Finally, cybernetics should not only be used to explicate, but also predict and correct undesired communal developments.

Kompleksnost okoline, intezivna dinamika promjena i probabilistička događanja u okolini poduzeća stvaraju rizične uvjete poslovanja. U ovakvim uvjetima klasično upravljanje i menadžment sve teže vodi poslovne sustave k ostvarenju uspješna poslovanja. Odgovor na ove probleme uvođenje je novih upravljačkih koncepata, metoda i tehnologija primjerenih vremenu i zadatku. Jedan od takvih pogodnih koncepata primjena je kibernetskog upravljanja poslovnim sustavima. Suvremeni i budući razvoj informacijske tehnologije pospješuje primjenu kibernetike u složenim procesima okoline i poslovanja. Znatna poboljšanja izvođačkih i upravljačkih procesa ostvaruje se brzim i fleksibilnim prilagođavanjem poslovnog sustava bitnim promjenama u okolini poduzeća. S tim mogućnostima i potrebama poslovnih sustava istražena je građa i napisan udžbenik Upravljanje poslovnim sustavom koji na 285 strana teksta s 87 grafičkih prikaza sadrži: (a) osnovne pojmove teorje sustava i kibernetike kao njezing specifičnog dijela, (b) metodološke osnove primjene kibernetike i korespodentnih sustavnih znanosti i (c) kibernetizaciju, odnosno primjenu načela i spoznaja kibernetike na organizaciju i menadžment poslovnog sustava. Uspješnost primjene kibernetskog upravljanja poslovnim sustavom značajno zavisi o informatizaciji procesa menadžmenta i njegovih veza i s bitnom okolinom. U tom je smislu primjerena pažnja posvećena informatizaciji menadžmenta.

Enterprise as a business system (BS) assures its own existence and development by a high quality of its business. Its business results can be considerably improved, if the BS creates its system of the standard decision-making processes (DM), which provides for a high quality of business DM and its methodological uniformity in different BS's. Within the standardisation, we establish both a standardised research methodology and a standardisation of contents, and develop a system of standardised DM processes in the BS. We uniform the DM by both a holistic methodological and a partial contents standardisation. We define it on the basis of our holistic investigation into it, which includes the institutional, functional, and factors aspects. These factors are defined and distributed in the fields of DM and both the general and the special standard systems of DM factors are developed. We study the DM process thoroughly, while the acquired knowledge on the process is formalised and developed into a cybernetic model. A general system of DM and its corresponding model is created in order to provide for the requisite holism and complexity of DM, as well as the uniformity of its consideration. The selected problem is solved when we complete the standardisation of the DM, which includes the conception of the standard methodology, its application and the development of its standardised manner. Poduzeće, promatrano kao poslovni sustav, osigurava vlastito preživljavanje i razvoj osiguranjem visokog stupnja kvaliteta poslovanja. Poslovni rezultati se mogu značajno poboljšati, ukoliko se u okviru poslovnog sustava stvori standardizirani sustav procesa odlučivanja, čime se osigurava visoka kvaliteta odlučivanja, ali i njegova metodološka ujednačenost u različitim poslovnim sustavima. Unutar procesa standardizacije, u ovom se radu prezentiraju standardizirani sadržaji tog procesa, kao i metodologija istraživanja, te prezentira sustav standardiziranih procesa poslovnog odlučivanja. Uniformnost poslovnog odlučivanja osigurava se standardizacijom kako na holističkoj – metodološkoj, tako i na parcijalnoj razini, vezanoj uz sadržaj procesa. Ovaj se proces definira na temelju holističkog istraživanja, koje uključuje njegove institucionalne, funkcionalne i faktorske aspekte. Ti se, pak, čimbenici dalje definiraju, te razmatraju opći i specifični standardni sustavi čimbenika poslovnog odlučivanja. Proces poslovnog odlučivanja se podrobno istražuje, kako bi se stečeno znanje o procesima moglo formalizirati u obliku kibernetičkog modela. U radu se, nadalje, izgrađuje opći sustav poslovnog odlučivanja i njemu odgovarajući model, kako bi se opisalo holistično i kompleksno poslovno odlučivanje, te osiguralo uniformno razmatranje ove teme. Problem istraživanja se zaokružuje potpunom standardizacijom poslovnog odlučivanja, što uključuje koncepciju izradu standardne metodologije, njezinu primjenu i standardizirani razvoj.

Rad istražuje zasnivanje znanstvene estetike na primjeru na paradigmatskom primjeru njemačkog estetičara Maxa Bensea. Njegova informacijska estetika pokušaj je utemeljivanja egzaktne estetike koja opisuje, analizira pa čak i stvara umjetnička djela teorijskim i tehničkim sredstvima kibernetike. Pritom se oslanja na teoriju informacije, matematičku teoriju o prijenosu poruka. Bense povezuje makroestetičke analize s novim mikroestetičkim analizama permutacija preuzetim iz informacijske teorije. Bense u svojima analizama pokazuje da moderna umjetnost gubi svoju autonomiju i rastvara se u objektivitet znanstvenoga duha.

Kibernetika kao sveobuhvatna i polivalentna znanstvena disciplina, zahvaljujući svojim postupcima, sustavu i gledištima, ima neposrednu vezu s filozofijom, a time i s etikom. Etika kao filozofska disciplina. Negativne posljedice tehničkog napretka. Etika istraživanja. Informacije i etika. Način mišljenja kibernetike u različitim stručnim područjima. Dinamički sustavi u regulaciji, samoorganizaciji, obradi informacija. Mogućnost primjene kibernetike u automatizaciji, komunikologiji, pedagogiji, filozofiji i sociologiji.

Svrha ovog rada je omogućiti potporu provedbi dinamičke ekonomske analize za izradu i odabir strategija odlučivanja i upravljanja otvorenom nacionalnom privredom, složenim sustavom. Cilj je predvidjeti ponašanje sustava (konvergencija, oscilacija, divergencija) i promjene ponašanja uvođenjem vremenskog zaostajanja aktivnosti, kašnjenja te modeliranjem utjecaja kašnjenja na ponašanje. Za ostvarenje cilja izrađen je računalski model privrede, nelinearnog dinamičkog sustava. Pritom je rabljena metodologija sustavske dinamike kao primjene sustavskog mišljenja i kibernetike na probleme upravljanja složenim sustavima metodom kontinuirane simulacije. Računalski model sadrži nelinearne makroekonomske funkcije s eksponencijskim kašnjenjem I. i III. reda i povratnu spregu. Nastao je prilagodbom polazišnog matematičkog linearnog modela Mundell- Fleming, koji obuhvaća zavisne varijable nacionalnog dohotka, novčane ponude i bilance plaćanja aproksimirane funkcijama nezavisnih varijabli makroekonomskih agregata (pritom su neke od nezavisnih varijabli međusobno zavisne). Izrađen je u simulacijskom programskom jeziku DYNAMO (SYSDYNS). Razvijenim scenarijem modela opisane su međusobne zavisnosti varijabli stanja za iznalaženje strukture i strategije poboljšanja performansi sustava. Kontinuiranom simulacijom riješene su jednadžbe stanja. Ishod provedenog simulacijskog postupka predstavljaju izračunate vrijednosti promjene i stanja varijabli s prikazom putanje, trajektorije. Odluka o odabiru strategije donosi se na osnovi simulacijskog ishoda i analize ponašanja sustava.

Tekst sadrži slijedeće dijelove: (1) Uvodni dio ; (2) Povijesne napomene ; (3) Podela ibernetike ; (4) Automacija ; (5) Kibernetički sistemi ; (6) Metode kibernetike ; (7) Adaptaciija i učennje ; (8) Literatura

Кибернетизация научного эксперимента есть особый процесс развития опытно-экспериментальной и методической базы в целях существенного повышения эффективности научных исследований. Особенность его в настоящее время заключается в проявлении двух тенденций: использование кибернетических способов организации базы и внедрение вычислительно-управляющей и дискретной измерительно-воздействующей техники в эксперимент. Кибернетизация не предполагает сплошной автоматизации эксперимента, т. е. полную замену человека техническими средствами.

U članku se kibernetika - znanost o zakoima upravljanja, toka informacija i regulacije - opisuje kao zasebna egzaktna znanost. Navedena je povijest njena razvoja, svojstva kibernetičkih sistema, te podjela na (1) tehničku kibernetiku i (2) materijalnu ili primijenjenu kibernetiku. Navoi se da su živi organizmi vrlo složeni kibernetički sistemi, te se njnima bavi biokibernietika odn. medicinska kibernetika.

Tijelo je povijesni i društveni konstrukt kojeg u postmodernističkoj perspektivi poimamo kao komercijalni simbol. Tradicionalno oblikovano religijskim učenjem, tijelo se diverzifi cira kroz tehnološke reperkusije. Iz duhovno - tjelesne dihotomije, progresivnim tehnološkim utjecajem, niče kolizija prirodnog i tehničkog koja rađa novi dualizam ljudskog tijela i strojnog organizma. U interakciji s tehnologijom, tijelo se drastično modifi cira pri čemu ljudsko i tehnološko iznuđuje novu paradigmu tjelesnosti. Kiborg, hibrid ljudskog bića i strojnog mehanizma, manifestira tehnološku transformaciju ljudskog tijela. Prema učenju kibernetike, ljudsko tijelo je informacijski sustav koji se može prenijeti u bestjelesno stanje. Kibernetika tako kreira specifi čna tehno - tijela kojima tijelo nije granica, dapače, tijelo se doživljava kao zastarjeli koncept kojeg tehnologija dorađuje u svrhu njegova unaprjeđenja, a moguće i prevladavanja. Tijelo se preobražava uz asistenciju tehnologije: ugradnjom implantata, odstranjivanjem dijelova tijela, konzumiranjem pilula – robota, prišivanjem „treće ruke“, prebacivanjem u virtualni prostor gdje je tijelo kodirani elektronski impuls oslobođen „krvi i mesa“, itd. Tehnologija izmjenjuje percepciju tijela koje se u postmodernizmu elaborira kao dinamičan proces. Takav nas pristup tijelu uvodi u eru post – ljudskosti gdje spoj tehnološkog i čovjekolikog zamagljuje eksplicitne kategorijalne granice ljudskog tijela, prirodnog okoliša i njihove virtualne simulacije.