Search

Fotokatalitički procesi imaju sve važniju ulogu u zaštiti okoliša, a posebice pri obradi voda i otpadnih voda, jer omogućavaju neselektivnu, djelomičnu ili potpunu razgradnju brojnih postojanih organskih spojeva prisutnih u vodenom mediju. U novije vrijeme postoji interes za fotokatalitičkom razgradnjom neonikotinoidnih insekticida. Neonikotinoidni insekticidi su zbog potvrđenog rizika i opasnosti za vodeni okoliš potencijalna onečišćivala koja bi se mogla naći na tzv. ''watch'' listi Europske komisije unutar Okvirne direktive o vodama (2008/15/EZ). U ovom radu provedena je fotokatalitička razgradnja imidakloprida kao predstavnika neonikotinoidnih insekticida. Reakcija je provedena u anularnom fotokatalitičkom reaktoru uz recirkulaciju reakcijske smjese te pri različitim radnim uvjetima. Eksperimentalna istraživanja uključivala su primjenu TiO2 dopiranog dušikom u suspendiranom i imobiliziranom obliku uz različite oblike aktivacije fotokatalizatora (UV-A i simulirano sunčevo zračenje). Imobilizirani sloj fotokatalizatora pripremljen je nanošenjem suspenzije nanočestica TiO2 na stakleno platno uz peroksotitanat kao vezivo. Fotokatalitička razgradnja imidakloprida praćena je tekućinskom kromatografijom (HPLC-DAD) na Zorbax SB-C18 koloni (250x4.6 mm, 5m). Na temelju dobivenih rezultata i provedene kinetičke analize uspoređena je učinkovitost fotokatalitičke razgradnje imidakloprida u različitim izvedbama fotoreaktora.

Residual efficacy of the insecticide deltamethrin, an EC formulation containing 25 g/L AI + 225 g/L PBO (piperonyl butoxide synergist), against lab populations of Sitophilus oryzae, Rhyzopertha dominica, Tribolium castaneum and Sitotroga cerealella was investigated in the laboratory by applying product water solutions (0.25 mg AI/kg) to wheat grain (at 25±1°C and 60±5% r.h.). Adult mortality on 0, 7, 14 and 30 days old deposits was estimated after 2, 7 and 14 days of exposure to treated wheat grain and additional 7 days of recovery. Progeny reduction (PR, %) was also assessed. After 2 days of exposure to deposits of all ages, deltamethrin caused only 0-10% mortality of coleopterans (up to 37% after the recovery period) and 23-30% of S. cerealella, while mortality before and after recovery from 14 days of exposure was 95-50% for S. oryzae, 97-100% for R. dominica, 99-100% for T. castaneum and 100% for S. cerealella. Progeny production of S. oryzae was highest after parents contacted with 14 days old deposit of deltamethrin (PR, 76%), and lowest after contact with fresh deposit (PR, 95%), while R. dominica and T. castaneum had no progeny on any deltamethrin deposit age in wheat (PR, 100%), and S. cerealella had only a very low progeny (PR, 99%). The results showed that the synergised deltamethrin, applied at 0.25 mg/kg in wheat grain, is a highly effective insecticide for stored-product insect control, while a higher dose is required for successful residual control of S. oryzae. Ispitivana je rezidualna efikasnost deltametrina, EC formulacije sa 25 g/L a.s. + 225 g/L PBO (piperonil butoksid) u suzbijanju laboratorijskih populacija Sitophilus oryzae, Rhyzopertha dominica, Tribolium castaneum i Sitotroga cerealella nanošenjem vodenog rastvora insekticida (0.25 mg a.s./kg) na pšenicu u zrnu u laboratorijskim uslovima (25±1°C i 60±5 % r.v.v). Smrtnost adulta na depozitima starosti 0, 7, 14 i 30 dana je utvrđivana posle 2, 7 i 14 dana izlaganja u tretiranoj pšenici i 7 dana oporavka adulta (izuzev S. cerealella) u netretiraoj pšenici. Takođe je utvrđivana i produkcija potomstva izlaganih roditelja (PR, %). Posle 2 dana izlaganja bez obzira na starost depozita, deltametrin je prouzrokovao 0-10% smrtnosti tvrdokrilaca (posle oporavka do 37%) i 23-30% smrtnosti S. cerealella, dok je posle 14 dana izlaganja smrtnost S. oryzae pre i posle perioda oporavka bila 95-50%, R. dominica 97-100%, T. castaneum 99-100% i S. cerealella 100%. Najveći broj potomaka S. oryzae je utvrđen posle kontakta roditelja sa 14 dana starim depozitom deltametrina (PR, 76%), a najmanji posle kontakta sa svežim depozitom (PR, 95%), dok u tretiranoj pšenici, bez obzira na starost depozita, nije bilo potomaka R. dominica i T. castaneum (PR, 100%), dok je kod S. cerealella zabeležen mali broj potomaka (PR, 99%). Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da je sinergizovani deltametrin primenjen u količini 0,25 mg/kg pšenice visoko efektivan u suzbijanju skladišnih insekata, dok je za dužu zaštitu pšenice od S. oryzae potrebno primeniti veću dozu ovog insekticida.

Insekticidi iz skupine neonikotinoida (imidakloprid, tiametoksam i klotianidin) do 2014. su korišteni za tretiranje sjemena većine ratarskih kultura. Zbog poznatih problema vezanih na negativan utjecaj na pčele privremeno je zabranjeno tretiranje sjemena žitarica (ako se siju od siječnja do lipnja), kukuruza, uljane repice, soje, suncokreta i nekih drugih kultura ovim insekticidima. U tijeku je donošenje nove odluke, a pretpostavka je da će, iako nema uporišta u rezultatima znanstvenih istraživanja, doći do potpune zabrane ovih insekticida. Zato je iznimno važno utvrditi učinkovitost drugih djelatnih tvari koje bi mogle zamijeniti neonikotinoide. Mali je broj novih djelatnih tvari na tržištu. Za neke od postojećih djelatnih tvari kao što su spinosad i klorantraniliprol u nekim su zemljama registrirane za tretiranje sjemena nekih kultura a rezultati istraživanja pokazuju da imaju dobru učinkovitost na neke štetnike u tlu i štetnike nadzemnih organa. Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi učinkovitost spinosada, klorataniliprola i azadirachtina primijenjenih tretiranjem sjemena na štetnike u tlu (žičnjaci) i na nadzemne štetnike koji napadaju biljke u ranim razvojnim fazama. U četiri laboratorijska pokusa istražena je učinkovitost spinosada, klorantaniliprola i azadirachtina primijenjenih u tri različite doze tretiranjem sjemena kukuruza i/ili šećerne repe na žičnjake (dva pokusa), repinu pipu i repinog buhača. Pokusi s insekticidima primijenjenim na kukuruzu pokazali su u 2016. da je učinkovitost insekticida spinosad na žičnjake podjednaka onoj utvrđenoj kod standardnogg insekticida tiametoxama, dok je u 2017. učinkovitost spinosada bila značajno veća. Insekticid na osnovi klorantaniliprola nije pokazao zadovoljavajuću učinkovitost na žičnjake, kao ni azadirachtin koji je korišten samo u 2017. Primijenjeni insekticidi pokazali su učinkovitost na buhače na razini standardnog insekticida tiametoksama. Učinkovitost svih insekticida primijenjenih tretiranjem sjemena na repinu pipu utvrđena u laboratorijskom pokusu je vrlo niska. Istraživanja su pokazala da je spinosad zbog bolje učinkovitosti na žičnjake bolji kandidat za zamjenu za neonikotinoide nego klorantaniliprol. U budućim istraživanjima naglasak bi trebao biti na moguće kombinacije s insekticidima drugačijeg mehanizma djelovanja.

Leta 2016 smo na različnih lokacijah v Sloveniji nabrali odrasle osebke repičarja (Meligethes aeneus). V laboratoriju smo nato preučevali njihovo odpornost proti štirim različnim piretroidom alfa-cipermetrin, deltametrin, lambda-cihalotrin in beta-ciflutrin v različnih odmerkih (25, 50, 100, 200, 400 in 800 % priporočenega odmerka). Namen raziskave je bil ugotoviti odpornost repičarja proti omenjenim piretroidom. Vsako obravnavanje je imelo tri ponovitve. Pri rezultatih poskusa smo ugotovili, da piretroidi različno učinkujejo na populacijo osebkov repičarja. Na prvi lokaciji je bil največji učinek pri piretroidu Decis 2,5 EC (deltametrin) pri 800 % odmerku, najmanjši pa pri piretroidu Bulldock EC 25 (beta-ciflutrin) pri 25 % odmerku. Na drugi lokaciji se je najbolje obnesel pripravek Karate Zeon 5 CS (lambda-cihalotrin) pri 200 % odmerku, najslabše pa pripravek Karate Zeon 5 CS (lambda-cihalotrin) pri 25 % odmerku. Pri zadnji lokaciji je bil najbolj učinkovit Decis 2,5 EC (deltametrin) pri 100 % odmerku, najmanj pa Fastac 100 EC (alfa-cipermetrin) pri 50 % odmerku. The experiment was performed in the year 2016. We were collecting the adults of pollen beetle in different locations in Slovenia. In the laboratory we were investigating the resistance of a pollen beetle with four different pyrethroids: alfa-cypermethrin, deltamethrin, lambda-cyhalothrin in beta-cyfluthrin in six different concentrations (25 %, 50 %, 100 %, 200 %, 400 % and 800 %). The purpose of the study was to determine the resistance of pollen beetle to pyrethroids. We expressed results as percentage affected. Each treatment had three replicates. We found out that pyrethroids have different effects on the different populations of pollen beetles. At the first location the greatest effect was with 800 % deltamethrin and the lowest effect was with 25 % beta-cyfluthrin. On the second location 200 % lambda-cyhalothrin has proved itself with good results, but also the biggest resistance was detected at treating with 25 % lambda-cyhalothrin. At the last location the most effective was 100 % deltamethrin. The less affected were pollen beetles treated with 50 % alfa-cypermethrin.

V letu 2015 smo na posestvu Fakultete za kmetijstvo in biosistemske vede v nasadu jablan sorte 'Fuji' izvedli poskus, kjer smo analizirali, ali so najpogosteje uporabljena sredstva za zatiranje krvave uši res dovolj učinkovita. Preizkus smo naredili tudi z ekološkimi sredstvi in primerjali, ali so primerljiva tistim v integrirani pridelavi. Hkrati smo preverili, ali sama sredstva vplivajo na pojav krvavkinega najezdnika in stopnjo parazitiranosti uši. Skozi poskus smo ugotovili, da je pripravek Pirimor (pirimikarb) v dveh terminih uporabe dosegel najvišjo učinkovitost. Sledita mu pripravka NeemAzal (azadiraktin) in Karate (lambda-cihalotrin), najmanj učinkovit je bil pripravek Pyrinex (klorpirifos-metil), ki je tudi močno škodljiv za parazitoidno osico Aphelinus mali. Ekološka sredstva se niso pokazala kot povsem primerljiva integriranim, saj je bila njihova učinkovitost skoraj 50 % manjša. Izmed ekoloških sredstev bi po učinkovitosti za zatiranje krvave uši bil najbolj primeren pripravek NeemAzal (s 64 % učinkovitostjo). Delež od najezdnika parazitnih uši ni bil enak pri vseh programih, najmanj odstopanja je bilo med ekološkimi programi in programom z uporabo pripravka Pirimor, ostali pripravki so po škodljivosti za najezdnika močno odstopali. In 2015, on Faculty of Agriculture and Life Sciences, we did an experiment on apple cv. ‘Fuji’. We tested whether the most commonly used insecticides for Woolly Apple Aphid control are effective enough. We also made an experiment with insecticides suitable for organic apple production, which we compared with the ones that are used in integrated production. At the same time, we tested whether spraying programs influence the occurrence of parasitoid Aphelinus mali and the level of parasitism of woolly aphids. Results of research show that Pirimor preparation (pirimicarb) achieved the highest efficiency after two spraying periods. Less efficient are NeemAzal (azadirachtin) and Karate (landa-cihalotrin), and the least effective was the Pyrinex (chlorpyriphos-methyl) preparation, which is also very harmful to the parasitoid wasps Aphelinus mali. Ecological products did not prove to be comparable to integrated products, as their efficiency was almost 50 % lower. NeemAzal was the most suitable for aphid control in organic spray system, which reached 64 % efficiency after two spraying periods. The proportion of Woolly Apple Aphid parasitism was different between programs, there was the least variation between the ecological programs and the program using the Pirimor preparation, others had strong impact on parasitoid wasp.

Stres, loša prehrana, nedovoljno kretanja i sjedilački način života uzrok su sve više oboljenja. Uz porast broja oboljelih, raste i broj različitih novih bolesti što rezultira povećanom konzumacijom farmaceutika. Rast potrošnje farmaceutika raste iz godine u godinu, tim više što u farmaceutike spadaju i sredstva za osobnu njegu koja se kontinuirano koriste u velikim količinama. Sve te tvari prije ili kasnije završe u okolišu i onečišćuju ga. Najviše farmaceutika završava u vodnom okolišu, koji najviše utječe na sva živa bića. Problem je nemogućnost praćenja metaboličkog puta farmaceutika u vodi, zbog podložnosti farmaceutika različitim fizikalno-kemijskim reakcijama. Otpadne vode zagađene farmaceuticima ne mogu se dovoljno učinkovito obraditi klasičnim metodama obrade otpadnih voda. Naime, klasične metode obrade otpadnih voda ne mogu ukloniti male molekule farmaceutika. Također, ne postoje zakonske regulative koje propisuju maksimalno dopuštene koncentracije farmaceutika u okolišu. Zbog navedenih razloga, vrlo je važno provoditi analize vode i razvijati nove metode obrade voda, kako bi osigurali što dulji i kvalitetniji život u svim dijelovima ekosustava. Cilj ovog rada je odrediti toksičnost aktivnih supstanci farmaceutika navedenih u Provedbenoj odluci komisije (EU) 2015/495 o utvrđivanju popisa praćenja za tvari za koje je potrebno praćenje diljem Unije u području vodne politike u skladu s Direktivom 2008/105/EZ. To su makrolidni antibiotici (azitromicin, klaritromicin, eritromicin), herbicidi (trialat, oksadiazon), insekticidi (metiokarb, klotianidin, acetamiprid, tiakloprid, tiametoksam, imidakloprid), antioksidansi (2,6-di-tert-butil-4-metilfenol), nesteroidni antireumatici (diklofenak), estrogenski hormoni (estron, etinilestradiol-17α, estradiol-17β) i sredstva za zaštitu od sunca (2-etil-heksil-6-metoksicinamat). Toksičnost se određivala bioluminiscentnim bakterijama Vibrio fisheri koje su osjetljive na organska onečišćenja i njihova prisutnost uzrokuje smanjenje njihove luminiscencije. Mjerenja su pokazala kako svi farmaceutici, osim 2-etil-heksil-6-metoksicinamata uzrokuju inhibiciju bakterijske kulture, a najtoksičniji je metiokarb. Stress, bad nutrition, lack of movement and sedentary lifestyle are the cause of more and more illnesses. With the increase in the number of patients, there is a growing number of new diseases leading to increased pharmaceutical consumption. Growth in pharmaceutical consumption grows year after year, and more so in pharmaceuticals, but also personal care products that are used in large quantities. All these substances sooner or later end up in the environment and pollute it. Most pharmaceuticals end up in a water environment that affects every living creature. The problem is the inability of monitoring the metabolic pathway of pharmaceuticals in water because of the susceptibility of the drug to various physico-chemical reactions. Wastewater, that is polluted by pharmaceuticals can not be efficiently treated by conventional wastewater treatment methods. Classic methods of wastewater treatment can not remove small drug molecules. Also, there are no legal regulations that prescribe maximum permissible concentrations of pharmaceuticals in the environment. For these reasons, it is very important to conduct water analysis and develop new water treatment methods to ensure the longer and better quality of life of all parts of the ecosystem. The aim of this research is to determine the toxicity of the active substances listed in Commission Implementing Decision (EU) 2015/495 on the basis of watch lists for substances that need monitoring across the EU in the field of water policy according to Directive 2008/105 / EC. They are macrolide antibiotics (azithromycin, clarithromycin, erythromycin), herbicides (trialat, oxadiazone), insecticides (methiocarb, clotianidine, acetamiprid, thiacloprid, thiamethoxam, imidacloprid), antioxidants (2,6-di-tert-butyl-4-methylphenol), nonsteroidal anti-inflammatory drugs (diclofenac), estrogen hormones (estrone, ethinylestradiol-17α, estradiol-17β) and sunscreening agents (2-ethylhexyl-6-methoxycinnamate). Toxicity was determined by bioluminescence bacteria Vibrio fisheri that are sensitive to organic pollutants and their presence causes reduction of their luminescence. Measurements have shown that all pharmaceuticals except 2-ethylhexyl-6-methoxycinnamate cause bacterial culture inhibition. The most toxic compound is methiocarb.

V zadnjih desetletjih se v Sloveniji vrstijo številni ekstremni vremenski dogodki, med katerimi sta imela največje razsežnosti in posledice stoletna suša leta 2003 ter žledolom februarja 2014. Klimatologi napovedujejo pojave suš in večjih ujm v Evropi tudi mehanske in fiziološke poškodbe gozdnega drevja. Zlasti v nižinskih sestojih navadne smreke (Picea abies) lahko v prihodnosti pričakujemo tudi večje poškodbe zaradi biotskih dejavnikov, kot so Ips typographus, Pityogenes chalcographus, drugi podlubniki, domači fitoparaziti in invazivni tujerodni škodljivi organizmi. Na področju integralnega varstva gozda (IVG) smo pred novimi strokovnimi izzivi uporabe novega znanja o abiotskih in biotskih poškodbah gozda pri nas in v tujini, hitremu spreminjanju vremenskih razmer v okolju ter vse večjega vnosa tujerodnih škodljivih invazivnih vrst v gozdove. Ta dejstva terjajo razvoj in implikacijo sodobnih strategij IVG (SSIVG). V prispevku obravnavamo pomemben segment IVG: primernost uporabe različnih biotehniških metod in kemičnih sredstev za obvladovanje podlubnikov. Zaradi namnožitve podlubnikov je potrebno izvajanje vseh ukrepov integralnega varstva gozdov. Prednostno in vse leto je treba opravljati sanitarni posek lubadark in odstranjevati s podlubniki napadena drevesa iz gozda, ki mu sledi uničenje podlubnikov. Izjemno pomembna je pravočasnost izvedbe ukrepov, pred izletom nove generacije hroščev, kar terja ustrezno tehnično podporo, usklajenost in dobro organizacijo vseh izvajalcev del. Kot dodatni ukrep za zmanjševanje škode zaradi podlubnikov je na najbolj ogroženih območjih smiselno povečati število feromonskih pasti in nastav v obliki lovnih dreves, lovnih debel in lovnih kupov. Pasti in nastave bi tako uporabljali tudi za zatiranje podlubnikov, vendar le v določenih razmerah. Ker pa v pasti in nastave zajamemo le del populacij roječih hroščev, samo z uporabo teh ukrepov ne moremo ustaviti gradacije podlubnikov. Uporaba insekticidov je pri nas omejena z Zakonom o gozdovih (1993), prav tako je uporaba nevarnih insekticidov prepovedana v FSC certificiranih gozdovih. Uporaba atestiranih insekticidov je smiselna le v omejenem obsegu za imobilizacijo napadenih gozdnih lesnih sortimentov, ki jih ni mogoče odpeljati iz gozda pred izletom nove generacije hroščev. Uporaba insekticidnih mrež (npr. sistemov Trinet(R) in Storanet(R)) ni upravičena zaradi negativnih vplivov na gozdni ekosistem. In the last decades in Slovenia numerous extreme weather phenomena take place among them, the worst dimensions and consequences had the hundred year drought in 2003 and icestorm (sleet) in February 2014. The climatologists forecast droughts and major disasters also for the future. They will cause major mechanical and physiological damage of forest trees. Above all in the lowland stand of the Norway spruce (Picea abies) we can also expect major damages due to biotic factors, e.g. Ips typographus, Pityogenes chalcographus and other bark beetles, native phytoparasites and invasive non-native harmful organisms. In the field of integrated forest protection (IFP) we stand in front of new professional challenges of the application of new knowledge on abiotic and biotic forest damages in Slovenia and abroad, fast changes of weather conditions in environment, and increasing entry of non-native harmful species into the forests. These facts require development and application of modern IFP strategies (MSIFP). In this article we deal with an important segment of IFP: adequacy of diverse biotechnical methods and chemical agent application for bark beetle control. Bark beetles infestation requires performing all integrated forest protection actions. Preferentially and all year round sanitation felling of the bark beetle infested spruce trees and removal of infested trees from the forest, followed by destruction of bark beetles. Extremely important is timeliness of performance of these actions it must take place before flying out of a new beetle generation, which requires appropriate technical support, coordination, and good organization of all actors of these actions. As an additional action for bark beetle damage reduction it makes sense to increase the number of pheromone traps and "trap trees" in form of fallen trees, trunks and piles (with the thicker parts of branches on the outside of the pile) in the most endangered areas. Traps and "trap trees" could be also used as bark beetle control, but only in certain conditions. As we catch only a part of swarming beetle populations in pheromone traps and "trap trees", we cannot stop escalation of bark beetles only with these actions. Use of insecticides in Slovenia is limited by the Forest Act (1993), use of dangerous insecticides is also forbidden in FSC certified forests. Use of attested insecticides can be reasonably performed only in a limited scope for the immobilization of the infested forest wood assortments, which cannot be transported from forest before the flying out of a new beetle generation. Use of insecticide nets (for example systems Trinet(R) and Storanet(R)) is due to their negative impact on forest ecosystem not justifiable

The effects of insecticides that are commonly used for conventional and integrated oilseed rape (OSR) management on ground beetles were studied. Monitoring of harmful species showed that only insecticides intended against Ceutorhynchus napi should be applied. There were no differences in beetle numbers and phenology of settling of C. napi in the OSR fields that received different management practices. The type of OSR management has a primary and significant impact on ground beetles abundance. Early in the spring, ground beetles settled more massively on the non-tilled OSR field with abundant weed cover and mulch on soil surface. However, there were no significant differences in species richness between the OSR fields managed differently. A total of 22 species were recorded. Early in the spring, the granivorous ground beetles Amara aenea (47.3%) and Harpalus distinguendus (32.5%) were dominant. When insecticides were applied, immigration of ground beetles began, so that their adverse effect was minimal. In both management systems the number of ground beetles and their diversity increased after spraying. In conclusion, no significant harmful effects of the insecticides on ground beetles were detected in OSR fields managed in two different ways. Ispitivan je efekat insekticida u konvencionalnoj i integralnoj proizvodnji i zaštiti uljane repice. Monitoring štetnih vrsta je pokazao da se insekticidi moraju primeniti samo u suzbijanju Ceutorhynchus napi. Brojnost imaga i fenologija naseljavanja C. napi se nije razlikovala na različitim poljima uljane repice. Pokazalo se da način gajenja uljane repice ima primarni uticaj na brojnost karabida jer su se one u značajno različitom broju naselile na različito gajenim poljima uljane repice. Rano u proleće, karabide su u najvećem broju naselile neorano polje pokriveno korovima i malčom od slame. Međutim, nije bilo značajnih razlika u bogatstvu vrsta koje su naselile ova dva polja uljane repice. Ukupno je registrovano 22 vrste karabida. U rano proleće dominantne su granivorne vrste Amara aenea (47.3%) i Harpalus distinguendus (32.5%). U vreme kada su primenjeni insekticidi, počinjala je imigracija karabida tako da je njihova brojnost bila mala a stoga je i štetni efekat insekticida bio minimalan. Posle prskanja je došlo do porasta broja karabida i njihovog diverziteta na oba polja sa različitim načinom gajenja. Na osnovu toga se može zaključiti da nema značajnog štetnog delovanja insekticida na karabide kada se suzbija C. napi u poljima uljane repice u konvencionalnoj i integralnoj proizvodnji.

U sklopu znanstveno istraživačkog projekta (Hrvatska Zaklada za Znanost, IP-11-2013-5570), s ciljem da se smanji uporaba sintetičkih manje sigurnih pesticida, razvijeno je nekoliko različitih formulacija insekticida na bazi dijatomita, silika gela i biljnih ekstrakata. Preliminarnim testovima procijenjena je insekticidna učinkovitost formulacija označenih kao F1P i F3P na žitnom kukuljičaru (Rhyzopertha dominica Fab.) i kestenjastom brašnaru (Tribolium castaneum Herbst). Svaka formulacija je testirana u pet doza, pomiješanih sa 100 g zrna pšenice, te je učinkovitost procijenjena kroz mortalitet odraslih jedinki testiranih vrsta kukaca nakon 7, 14 i 21 dan, kao i kroz brojnost potomstva F1 generacije nakon 63 dana. Svi tretmani su postavljeni u tri repeticije s 25 odraslih jedinki brašnara i kukuljičara, zasebno u svakoj repeticiji. Na žitnom kukuljičaru, bolju insekticidnost je postigla formulacija F3P, sa 100% mortalitetom pri dozi od 250 ppm nakon 14 dana i letalnim dozama LD50 159, 2 ppm te LD90 439, 1 ppm nakon 7 dana. Na kestenjastom brašnaru, obje su formulacije imale slabiji insekticidni učinak, s tim da je formulacija F1P bila djelotvornija, postigavši najveći mortalitet od 73, 3% (650 ppm, nakon 21 dana). F3P je u istraživanim dozama imala vrlo nisku, nezadovoljavajuću efikasnost na odrasle jedinke T. castaneum. Obje formulacije su značajno inhibirale razvoj potomstva i to kod obje vrste tretiranih kukaca. Na kukuljičaru je postotak inhibicije bio u rasponu od 89, 6% do 99, 5% kod F1P, odnosno 99, 9% do 100% kod F3P, a na brašnaru od 71, 6% do 90, 7% kod F1P, odnosno 56, 4% do 85, 3% kod F3P. Prema dobivenim rezultatima, formulacija F1P bi se mogla preporučiti za suzbijanje obje testirane vrste skladišnih štetnika, dok se formulacija F3P može preporučiti samo za suzbijanje žitnog kukuljičara. U nastavku su daljnja testiranja učinkovitosti ovih formulacija i na druge vrste skladišnih štetnika kao i njihov utjecaj na hektolitarsku težinu zrnate robe.

During 2008 and 2009, efficacy of insecticidal products, based on thiamethoxam and imidacloprid, were tested. Furthermore, effects of entomophatogenic fungus Beauveria bassiana on the infestation intensity of European corn borer (Ostrinia nubilalis), were established over effects of both, 10 different treatments of maize seed (8 treatments and 2 controls) and the application of the fungal inoculum. Trials were carried out on maize crop under field conditions in accordance with the EPPO method. Results obtained in the studies with the product Cruiser 350 FS (350g l-1 thiamethoxam) applied in the amount of 0.9 l per 100 kg of seed and the products Imidor 600 FS and Gaucho 600FS (600g l-1 imidacloprid) applied in the amount of 0.7 l per 100 kg of seed, point out to satisfactory efficacy in controlling ECB and satisfactory effects on maize yields. The intensity of ECB infestation, expressed in percentages, ranged from 50.1% to 74.1%. The interrelation between average percentages of infested plants and obtained yields in both investigation years (2008-2009) in Zemun Polje was established. Results over treatments indicate that the highest percentages (62.2%) of infested plants were observed in the control variant (K1- Captan). Moreover, as expected, the lowest yield was also recorded in this variant. The treatment with the fungicide Maxim combined with the insecticide Criuser proved to be the most efficient. At the same time, the percentage of infested plants was the lowest in this treatment (53.32%) and the yield was the highest (8.610 t ha-1). The infestation level of maize plants in this treatment was significantly reduced over years of investigation in comparison with remaining treatments. Meteorological factors during the years of investigation, especially unfavourable agroecological conditions in 2009, affected the average yield of maize per hectare. The yield (8.314 t ha-1) recorded in the treatment with the inoculum of B. basssiana was almost equal to the one recorded in the treatment with the product Cruiser (8.610 t ha-1), while it was higher than the yield obtained in the treatment with the products Gaucho (7.506 t ha-1) and Imidor (8.259 t ha-1) combined with the fungicide Maxim. These differences were not statistically significant. Seed treatments with the fungal inoculum were not significantly different in any of observed parameters, except in the seed treatment with Captan. The comparison of data obtained in the two-year studies (2008-2009) under conditions of natural ECB infestation, shows prevalence of plants with damages of leaves (type H2) and tassels (type M3-4), which is indicated with the average score of 2.43. According to the average scores, it can be concluded that ECB infestation did not result in damages that would have significantly affected maize yield. In order to establish significance of certain observed parameters, they were compared and their correlations were determined. The greatest negative correlation with the 0.05 probability level (r= -0.96533) was established between the plant damage score and the recorded yield. Since recorded value of coefficients of correlation was approximately 1, it can be stated that the complete functional linear dependence existed among variables. Achieved results show efficiency of insecticides based on thiamethoxam and imidacloprid in the regulation of the infestation level in maize and also point to negative effects of the fungus B. bassiana on entomofauna of maize and its mycoinsecticide activity that could find an application in biocontrol of insect pests of maize. Tokom 2008. i 2009. godine, ispitana je efikasnost insekticidnih preparata, na bazi tiametoksama i imidokloprida i entomopatogeno dejstvo Beauveria bassiana na intenzitet napada kukuruznog plamenca (Ostrinia nubilalis) i njihovog uticaja na prinos srednjestasnog hibrida kukuruza. Ispitivanja su izvedena u skladu sa EPPO metodom u poljskim uslovima u usevu kukuruza. Ostvareni rezultati ispitivanog preparata Cruiser 350 FS (350g l-1 tiametoksama) koji je primenjen u količini 0,9 l na 100 kg semena i preparata Imidor 600 FS i Gaucho 600FS (600g l-1 imidokloprida) primenenjenih u količini 0,7 l na 100 kg semena, ukazuju na zadovoljavajuću efikasnost u suzbijanju kukuruznog plamenca i visinu prinosa kukuruza.

Rad sadrži popis zoocida namijenjenih zaštiti bilja u poljoprivredi i šumarstvu, koji imaju dozvolu za promet u RH u 2016godini.Uz to za svaku djelatnu tvar naveden je trgovački naziv pripravka, spektar primjene, doze odnosno koncentracije, LD 50 i drugi podatci. Navedeni su nazivi proizvođača i zastupnika sredstava za zaštitu bilja.

Small grains are an important part of agricultural production in Serbia and are sown on more than half a million hectares, and are second only to maize. The ceral leaf beetle Oulema melanopus L. (Coleoptera: Chrysomelidae) is one of the most destructive pest of cereals. The percentages of fields treated against this pest can vary from 2% to 28% in Vojvodina. Plants from Poaceae family are the natural hosts of the Cereal leaf beetle, and in agricultural production the highest damages are recorded on wheat, oat and barley, while rye is less affected. Both adults and larvae are harmful, however, larval damage is considered to be more significant. Fourth instar larvae account for more than 70% of total damage done by this pest. Several control strategies against the Cereal leaf beetle can be applied, like the use of tolerant or resistant cultivars/varieties, biological control through the use of natural enemies, and agricultural measures which would negatively influence the survival of this species in the fields. Chemical control is still one of the most used supression methods for the cereal leaf beetle. Adopting chemical control measures is only recommended when the treshhold of 5-10 larvae per square meter is breached. Pyrethroid insecticides showed the highest efficacy and resistance occurence has not been documented. Strna žita zauzimaju značajne površine u poljoprivrednoj proizvodnji u Srbiji i sa oko pola miliona hektara nalaze se odmah iza kukuruza. Jedna od ekonomski značajnih štetočina strnih žita u Srbiji je žitna pijavica, Oulema melanopus L. Na području Vojvodine, površine na kojima se ova vrsta suzbija izuzetno variraju u zavisnosti od godine i kreću se od 2% do 28%. Žitna pijavica oštećuje vrste iz porodice trava, a od poljoprivredno značajnih kultura iz ove porodice najveću štetu pričinjava na ječmu, ovsu i pšenici, nešto manju na raži. Štetne su odrasle jedinke i larve, ali se larve smatraju značajnijim, posebno larve četvrtog uzrasta, za koje je procenjeno da nanose oko 70% od svih šteta koje ova vrsta nanosi. Postoji nekoliko strategija za smanjenje šteta od žitne pijavice kao što su: setva sorti koje su pokazale otpornost ili tolerantnost na napad štetočine, biološka kontrola korišćenjem prirodnih neprijatelja, kao i primena agrotehničkih mera koje mogu uticati na smanjenje brojnosti populacije. Upotreba insekticida predstavlja ipak najčešći način suzbijanja. Žitnu pijavicu treba suzbijati isključivo kada njena brojnost pređe prag štetnosti, odnosno kada brojnost larvi dostigne 5 do 10 jedinki po m2. Insekticidi iz grupe piretroida su pokazali visoku efikasnost u suzbijanju žitne pijavice, a rezistentnost na insekticide iz ove grupe nije dokumentovana.

Ispitivanje bionomije male repičine pipe (Ceutorhynchus pallidactylus) i velike repičine pipe (Ceutorhynchus napi) obavljeno je na dva lokaliteta u Bačkoj, Vojvodina, Srbija. Jedan od lokaliteta, Rimski šančevi, nalazi se u južnom delu, a drugi, Crvenka, u centralnom delu Bačke. Brojnost vrsta je praćena upotrebom metoda žutih lovnih posuda (Merikovi sudovi), sakupljanjem kečerom i vizuelnim pregledom, tokom sezona 2011-2013. Najefikasnija je bila metoda žutih lovnih posuda sa 73% od ukupno uhvaćenih jedinki. Na drugom mestu je metoda izlovljavanja kečerom (17,5%) a na trećem vizuelna metoda (9,5%). Ukupno je uhvaćeno 1007 jedinki od kojih 530 na lokalitetu Rimski šančevi (285 jedinki male repičine pipe i 245 jedinki velike repičine pipe) i 477 jedinki na lokalitetu Crvenka (117 jedinki male repičine pipe i 360 jedinki velike repičine pipe). Mala repičina pipa je bila brojnija na lokalitetu Rimski šančevi dok je na lokalitetu Crvenka brojnija bila velika repičina pipa. Mužjaci i ženke obe vrste su se javljali skoro u isto vreme. Seksualni indeks je iznosio približno 1:1 sa variranjima u odnosu na lokalitet i godinu. Utvrđen je početak aktivnosti, maksimalna brojnost odraslih jedinki kao i završetak aktivnosti na oba lokaliteta tokom svake godine praćenja. Početak aktivnosti, za obe vrste, je uglavnom sredinom marta a maksimum leta krajem marta i početkom aprila. U drugoj polovini aprila brojnost opada. Zabeležena je sporadična pojava jedinki nove generacije krajem maja i početkom juna meseca. Uticaj larvi male i velike repičine pipe na biljke uljane repice ispitivan je u izolacionim kavezima tokom 2012. i 2013. godine u varijantama sa različitim brojem jedinki svake vrste pojedinačno i kombinovano. Iako su postojale statistički značajne razlike (P˂0,05) između varijanti za parametre visina biljaka i visina prve bočne grane, nisu uočene pravilnosti u vezi sa uticajem konkretne varijante na date parametre. Broj oštećenih listova bio je najveći kod varijante sa jednom malom repičinom pipom na svakih pet biljaka uljane repice (MRP 1/5) a nešto manji u varijantama sa jednom malom repičinom pipom na svakih osam biljaka uljane repice (MRP 1/8) i obe vrste na svakih pet biljaka (VRP+MRP 1/5)... Investigation on cabbage stem weevil (Ceutorhynchus pallidactylus) and rape stem weevil (Ceutorhynchus napi) bionomy was done on two sites in Vojvodina province, Serbia. One of them, Rimski šančevi, is located in the southern part, and the other, Crvenka, in the central part of Bačka region. The species were monitored from 2011 to 2013 using yellow water traps method (Moericke dishes), sweep netting and visual method. The yellow water trap method was the most efficient, yielding 73% of the total collected specimens, followed by the sweeping method, with 17.5% of sampled specimens, while the visual method gave the poorest results with 9.5% of specimens. In total, 1007 specimens were collected, 530 of which at Rimski šančevi (285 cabbage stem weevil specimens and 245 rape stem weevil specimens) and 477 at Crvenka (117 cabbage stem weevil specimens and 360 rape stem weevil specimens). The cabbage stem weevil was more abundant at Rimski šančevi while the situation was inverted in Crvenka where rape stem weevil was more common species. Males and females appeared synchronically at both localities. The sex ratio was approximately 1:1, with variations between sites and year. The beginning and the end of the flight period, as well as its maximum, were determined for the two species in both sites during every year. Both species usually resume their feeding activities starting from the middle of March, while maximum flight usually occurs at the beginning of April. In the second half of April activity declined. The occurrence of the new generation was recorded in the second half of May and beginning of June. The potential harmfulness of both species to oilseed rape was estimated using isolation cages during 2012 and 2013 with different combinations of both species. Although there were significant statistical differences (P˂0.05) between variants for plant height and first lateral raceme height parameters, no specific correlation with certain variant was obtained. The highest mean number of damaged leafs was recorded in cages with one cabbage stem weevil on five plants (CSW 1/5).

Field trials were conducted during 2016 in order to investigate the efficacy of clothianidin (500 g a.i./kg in WP formulation) in control of pear psylla (Cacopsylla pyri L.) at two localities: Radmilovac and Begaljica near Belgrade, Serbia. Experiments have been conducted in accordance with standard EPPO method. Results of the field trials indicate good efficacy of clothianidin in pear psylla control on pear. The efficacy of clothianidin preparation at 0.035% concentration at the locality of Radmilovac was good (92.9-97.9%). Same preparation at 0.026% concentration had a significantly lower level of efficacy (82.27- 85.71%), and had the lowest efficacy at 0.017% concentration (53.5-57.5%). The efficacy of clothianidin preparation, at the locality of Begaljica at 0.035% concentration was also good (92-98.4%), while significantly lower efficacy (81.5-83.4%) was determined at 0.026% concentration. Very poor efficacy (56.3-58%) was achieved at the lowest concentration (0.017%). Tokom 2016. godine ispitana je efikasnost klotianidina u suzbijanju obične kruškine buve (Cacopsylla pyri L.) izvođenjem poljskih ogleda u zasadu kruške na lokalitetima Radmilovac i Begaljica (opština Grocka, Beograd). Ogledi su izvedeni u skladu sa standardnim EPPO metodama. Rezultati ogleda ukazuju na visoku efikasnost preparata na bazi klotianidina (500 g a.s./kg u WP formulaciji) u suzbijanju obične kruškine buve u zasadu kruške. Efikasnost preparata na bazi klotianidina u koncentraciji od 0,035%, na lokalitetu Radmilovac, bila je visoka (92,9-97,9%). Isti preparat u koncentraciji od 0,026% imao je značajno nižu efikasnost (82,3-85,7%), a najnižu efikasnost (53,5-57,5%) ispoljio je u koncentraciji od 0,017%. Efikasnost klotianidina, na lokalitetu Begaljica, u koncentraciji preparata od 0,035% takođe je visoka (92-98,4%), dok je značajno niža efikasnost (81,5-83,4%) ispoljena pri koncentraciji od 0,026%. Veoma niska efikasnost (56,3-58%) ostvarena je primenom preparata u najnižoj koncentraciji od 0,017%.

U radu su prikazani rezultati laboratorijskih pokusa na uskladištenoj mekanoj pšenici infestiranoj s dvije vrste skladišnih kukaca: rižin žižak - Sitophilus oryzae L. i kestenjasti brašnar - Tribolium castaneum Herbst., obrađenoj kombinacijama mješavina dijatomejske zemlje (DZ) i piretrina (Diatect V, Diatect II, Bug-B-Gon, Perma-Guard D-20) i DZ bez piretrina (Protect-It, Perma-Guard i DZ iz Hrvatske). Rezultati su pokazali opravdanost mješavina DZ i piretrina, jer su značajno djelotvornije na test kukce u odnosu na DZ bez piretrina. S obzirom na to da Hrvatska ima nalazišta DZ-a i autohtoni buhač, moguće je mješavinom DZ i piretrina razviti ekološko prihvatljiv hrvatski insekticid za domaće potrebe, a, isto tako, i za izvoz u druge zemlje., This study shows results of laboratory experiments on stored soft white wheat infested with two stored pest species: rice weevil - Sitophilus oryzae (L.), and red flour beetle - Tribolium castaneum (Herbst), treated with different mixtures of Diatomaceus earth (DE) and pyrethrins (Diatect V, Diatect II, Bug-B-Gon, Perma-Guard D-20 ), and DE without pyrethrins (Protect-It, Perma-Guard and DE from Croatia). The obtained results confirmed that the mixture of DE and pyrethrin and PBO is useful against test-insects and generated significantly higher effectiveness when compared with the results obtained with DE without pyrethrins. Due to the fact that Croatia has the sources of good DE and indigenous Dalmatian pyrethrum, it is possible to develop and produce safe, natural and ecologically acceptable Croatian insecticide by using mixture of DE and pyrethrins, for domestic market and export.

V vinogradu sorte 'Chardonnay', okuženem z Bois noir fitoplazmo, podjetja Radgonske gorice d.d., smo v obdobju od leta 2006 do leta 2009 proučevali vpliv tehnoloških ukrepov na pogostost pojavljanja trt z znamenji trsnih rumenic. V poskusu smo primerjali dva sistema oskrbe vinograda (sistem A — običajna integrirana pridelava, sistem B — integrirana pridelava, z dodatno uporabo insekticidov in herbicidov). Preučevali smo tudi učinkovitost herbicidov za zatiranje plevelov gostiteljev BN fitoplazme in prenašalca škržatka (Hyalesthes obsoletus Sign.). Poskusi so pokazali, da povečana intenzivnost zatiranja plevelov in uporabe insekticidov, vpliva na dinamiko pojavljanja trt z znamenji okužb s fitoplazmami povzročiteljicami rumenic vinske trte. Pri oskrbi po sistemu A je delež trt z znamenji po letih znašal 4,93 % (2006), 2,99 % (2007), 3,83 % (2008) in 3,06 % (2009). Delež trt, z izraženimi znamenji v delih vinograda z oskrbo po sistemu B pa je znašal 5,48 % (2006), 4,71 % (2007), 3,13 % (2008) in 2,27 % (2009). Z bolj intenzivnim zatiranjem plevelov in uporabo insekticidov na osnovi indoksakarba in klorpirifosa smo dosegli, da se delež trt, ki so kazale znamenja okužb z rumenicami, v poskusnem vinogradu dolgoročno ni povečeval. To posredno kaže tudi na možnost, da se ni povečeval delež okuženih trt. Uspešnost zatiranja plevelov, ki so gostitelji škržatka (Hyalesthes obsoletus Sign.), je možno povečati le z uvajanjem novih vrst herbicidov. The survey on the impact of technological measures on the incidence of vines with symptoms of grapevines yellows was carried out during the period 2006-2009 in the vineyard of Radgonske gorice d.d. on the Chardonnay grapevines , infected with Bois noir phytoplasmas. In the experiment, two vineyard management systems (system A - standard integrated production, system B - integrated production with additional use of insecticides and herbicides) were compared. Furthermore, the efficacy of herbicides for the control of weed, i.e. hosts of BN phytoplasmas and leafhopper vector (Hyalesthes obsoletus Sign.) was examined. The study showed that the increasing intensity of weed control and use of insecticides affect the dynamics of incidence of vines with signs of infection with the pathogenic phytoplasmas of grapevine yellows. In the part of the vineyard managed in accordance to system A the proportion of vines with symptoms was 4.93 % (2006), 2.99 % (2007), 3.83 % (2008) and 3.06 % (2009). The proportion of vines with expressed signs in the part of the vineyard cultivated in accordance to system B was 5.48 % (2006), 4.71 % (2007), 3.13 % (2008) and 2.27 % (2009). With more intensive weed control and use of insecticides on the basis of indoxacarb and chlorpyrifos it was achieved that a long-term increase of proportion of vines with expressed symptoms of infection with grapevine yellows was not recorded in the experimental vineyard. Indirectly, it also indicates the possibility that the proportion of infected vines was not increased. The success of control of weeds, i.e. hosts for leafhoppers (Hyalesthes obsoletus Sign.) can only be increased with the introduction of new types of herbicides.

Sa ciljem da se sagleda stanje osteljivosti populacije pirinčanog žiška u srbiji na kontaktne insekticide, pomoću diskriminativnih doza ispitana je osetljivost 16 prikupljenih populacija ove skladišne vrste... To study the status of susceptibility of rice weevil Sitophilus oryzae populations from Serbia to contact insecticides, discriminatory dose tests were performed to examine 16 collected populations of that stored-product insect species...

Crna štitasta uš araukarije (Lindingaspis rossi Maskel 1989) (Hemiptera: Coccoidea: Diaspidiae) novi je član hrvatske entomofaune masline (Olea europaea L.). Njezina prisutnost zabilježena je prvi put 2014. u Sutivanu na otoku Braču. Prilikom prvog nalaza uočen je napad jakog intenziteta na listovima i plodovima masline, što upućuje na to da bi vrsta L. rossi mogla biti važan gospodarski štetnik masline, poglavito njezinih plodova. Istraživanje učinkovitosti odabranih insekticida za suzbijanje vrste L. rossi provedeno je tijekom 2015. na lokalitetu Sutivan na otoku Braču. Istraživana je učinkovitost insekticida na osnovi različitih aktivnih tvari i mogućnost upotrebe u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji. Učinkovitost insekticida u suzbijanju izračunata je prema Abbott-u i bila je: ulje uljane repice 52, 23 %, mineralno ulje 61, 19 %, tiametoksam 74, 02 %, avermektin 86, 62 % te dimetoat 89, 85 % .

Crna štitasta uš araukarije (Lindingaspis rossi Maskel 1989) (Hemiptera: Coccoidea: Diaspidiae) novi je član hrvatske entomofaune masline (Olea europaea L.). Njezina prisutnost zabilježena je prvi put 2014. u Sutivanu na otoku Braču. Prilikom prvog nalaza uočen je napad jakog intenziteta na listovima i plodovima masline, što upućuje na to da bi vrsta L. rossi mogla biti važan gospodarski štetnik masline, poglavito njezinih plodova. Istraživanje učinkovitosti odabranih insekticida za suzbijanje vrste L. rossi provedeno je tijekom 2015. na lokalitetu Sutivan na otoku Braču. Istraživana je učinkovitost insekticida na osnovi različitih aktivnih tvari i mogućnost upotrebe u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji. Učinkovitost insekticida u suzbijanju izračunata je prema Abbott-u i bila je: ulje uljane repice 52,23 %, mineralno ulje 61,19 %, tiametoksam 74,02 %, avermektin 86,62 % te dimetoat 89,85 % ., Black araucaria scale (Lindingaspis rossi Maskel 1989) (Hemiptera: Coccoidea: Diaspidiae) is a new member of olive ( Olea europaea L.) entomofauna in Croatia. Its presence was confirmed for the first time in 2014 in Sutivan on the island of Brač. During the first finding in Croatia, a strong intensity on the leaves and fruits has been recorded which shows that species could be a pest of significant economic importance on olives, especially on the fruits. Experiments to explore effectiveness of the selected insecticides, in the aim of control of L. rossi, were carried out during 2015 in Sutivan on the island of Brač. The aim of experiment was to investigate effectiveness of the tested insecticides based on different active substances and their possibilities of use in conventional and organic production. According to Abbott, tested insecticides have shown following effectiveness: oil oilseed rape 52,23 %, mineral oil 61,19 %, tiametoxam 74,02 %, avermectin 86,62 % and dimethoate 89,85 %.

Using standard EPPO method, field trials were conducted in 2013, in order to investigate the efficacy of diamide insecticides, cyantraniliprole and chlorantraniliprole, in oriental fruit moth (Cydia molesta) control. The results of the field trials at the localities of Radmilovac and Vinča indicated high efficacy of cyantraniliprole (0.6 l/ha of preparation containing 100 g/l a.i.) and chlorantraniliprole (0,2 l/ha of preparation containing 200 g/l a.i.) from 94.5 - 98.7% in the control of C. molesta in peach and nectarine orchards. Applied ina lower amount (0.5 l/ha of preparation containing 100g/l a.i.) cyantraniliprole exhibits a statistically significant lower efficacy (92.0% - 94.1%) inboth localities, but this compound was more efficient at the locality of Vinča where the intensity of infestation in untreated plot was low. Tokom 2013. godine ispitana je efikasnost insekticidnih preparata, na bazi cijantraniliprola i hlorantraniliprola (hemijska grupa diamidi) u suzbijanju breskvinog smotavca (Cydia molesta). Ispitivanja su izvedena u skladu sa standardnom EPPO metodom, u poljskim uslovima (lokaliteti Radmilovac i Vinča), u zasadima breskve i nektarine. Ostvareni rezultati ispitivanog preparata Exirel® (100 g/l cijantraniliprola), koji je primenjen u količini 0,5 i 0,6 l/ha, i standardni preparat Coragen 20 SC (200 g/l hlorantraniliprola) primenjen u količini 0,2 l/ha, ukazuju na zadovoljavajuću efikasnost (92,0 - 98,7%) u suzbijanju C. molesta. Primenjen u količini 0,5 l/ha ispitivani preparat je ispoljio statistički značajno nižu efikasnost (92,0% - 94,1%) za C. molesta u odnosu na efikasnost istog preparata ostvarenu primenom više količine (0,6 l/ha) i standarda, nezavisno od lokaliteta i vrste voća, što svakako treba imati u vidu pri izboru količine preparata za praktičnu primenu.

U proizvodnji, ukrasno bilje, napadaju različiti uzročnici bolesti kao i štetnici koje često suzbijamo jednim tretiranjem pa postoji potreba kombiniranja sredstava za zaštitu bilja radi istovremene primjene. Sredstva za zaštitu bilja primijenjena u kombinaciji ponašaju se drugačije nego je to slučaj kada su primijenjena zasebno. Najčešći negativan učinak kombinacija je pojava simptoma vidljive ili nevidljive fitotoksičnosti. Cilj ovog rada je bio utvrditi fitotoksičnost kombinacije najčešće korištenih fungicida: azoxistrobin i ciprodinil+fludioksonil te insekticida abamektin i tiometoksam na vrstu Petunia sp. kod uzgoja presadnica u zaštićenom prostoru. Insekticidi i fungicidi korišteni su u kombinacijama u normalnim i dvostrukim dozama. Na biljke dva lista svake pojedine biljke primijenjeni su metodom uboda po Garu uz pomoć injekcijske igle u 4 ponavljanja. Ukupno je u pokus bilo uključeno 24 kombinacije i netretirana kontrola. Kontrolna varijanta tretirana je na isti način običnom vodom. Očitavanje oštećenja uz mjesta uboda obavljeno je uz pomoć milimetarskog papira sedam dana nakon tretiranja. Indeks fitotoksičnosti u odnosu na normalnu dozu insekticida i fungicida izračunat je zasebno temeljem prosječne površine oštećenja (mm2) na kombinaciji i pojedinačno primijenjenom pripravku. Utvrđeno je da su biljke petunije osjetljive na korištene pripravke i nakon primjene normalnih doza. Kombinacije insekticida Vertimec i Actara s fungicidom Switch mogu se preporučiti u zaštiti petunije samo ako se primjenjuju normalne doze. Nije utvrđena ovisnost fitotoksičnosti o dozi kod primjene kombinacije insekticida Vertimec s fungicidom Quadris te je primjena ove kombinacije upitna i morala bi biti provjerena prije primjene, a već normalne doze insekticida Actara u kombinaciji s fungicidom Quadris izazivaju znatna oštećenja lisne površine. Stoga se kombinacija ova dva proizvoda ne bi smjela primjenjivati.u svakom konkretnom slučaju. U proizvodnji petunije, a slično je i s drugim kulturama, nužno je provjeriti svaku kombinaciju koju želimo primijeniti, jer ako se koriste bez prethodne provjere može znatno povećati rizik za tretirane biljke i izazvati fitotoksičnost.

Prva nalazišta dijatomita u Hrvatskoj vezana su za dijatomejske tripolije (tripolit) iz područja Dolja kraj Zagreba (PANTOCSEK, 1903, JURILJ, 1957, KOCHANSKY-DEVIDE, BAJRAKTAREVIĆ, 1981 i GALOVIĆ & BAJRAKTATRVIĆ, 2006), te Lopatice i Gornja Šemnica, Hrvatsko zagorje (BAJRAKTAREVIĆ, 1984). Na prve dijatomite kod Dolja nailazi GORJANOVIĆ-KRAMBERGER (1908), a Jurilj ih opaža u području Rožmana. U okviru istraživanja za kartu (OGK RH 1:50000) tijekom 2000-2004. godine nađeno je još nekoliko nalazišta dijatomita na području Medvednice (Markuševec), Hrvatskog zagorja (Crkovec), Plešivice (Jurjevčani) i Požege. Za potreba projekta HRZZ, istraživanja su danas proširena na područje Banovine i Slavonije u svrhu pronalaska potencijalnih dijatomita za komercijalno iskorištavanje. U Banovini je otkriven još jedan lokalitet s dijatomitima (Martinovići), kao i u Slavoniji (Opatovac), slika 1. Dijatomit je porozni, slabo (dijatomejska zemlja) do umjereno očvrsli silicijski sediment, koji sadrži više od 70 % skeletnih ostataka dijatomeja, sl. 2. Nastao je taloženjem u alkalnoj vodenoj sredini (marinskoj/jezerskoj) hladnijih do umjerenijih klimatskih područja, koja su kod nas zabilježena krajem karpata (15, 9 Ma) i za vrijeme sarmata (11, 2 – 12, 2 Ma). Preliminarni rezultati analiza na dijatomeje govore o dominaciji Coscinodiscus vrsta, Thalassionema nitzschoides (GRUNOW) MERESCHKOWSKY i trajnih spora, čije veličine gotovo ne prelaze 50 mikrona. Tipični kemijski sastav dijatomejske zemlje sadrži 70 – 90 % amorfnog silicija sa 2 – 4 % minerala glina, a 0, 5 – 2 % otpada na željezne okside. Dijatomiti se komercijalno upotrebljavaju u obliku dijatomejske zemlje za razne namjene u industriji (kozmetička, metalna, kemijska, medicinska, optička...). U okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost pod nazivom „Razvoj formulacija novih prirodnih insekticida na osnovi inertnih prašiva i botaničkih insekticida i njihovih kombinacija kao zamjena za sintetske konvencionalne insekticide“ pronađeni su potencijalni nalazi dijatomejske zemlje na području Hrvatske, za upotrebu u poljoprivredi i srodnoj djelatnosti kao netoksičnog prirodnog insekticida za suzbijanje štetnika. U ovom projektu istraživački tim čine stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku pod vodstvom prof. Vlatke Rozman, firme Diatom Research and Consulting Inc. iz Kanade te Hrvatskog geološkog instituta, Zagreb.

Rad sadrži popis zoocida namijenjenih zaštiti bilja u poljoprivredi i šumarstvu, koji imaju dozvolu za promet u RH u 2014.godini.Uz to za svaku djelatnu tvar naveden je trgovački naziv pripravka, spektar primjene, doze odnosno koncentracije, LD 50 i drugi podatci.Navedeni su nazivi proizvođača i zastupnika stredstava za zaštitu bilja.

Cilj istraživanja bio je anketnim ispitivanjem utvrditi kakve su spoznaje o sredstvima za zaštitu bilja i njihovoj primjeni na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG) na području istočne Hrvatske. Anketom su obuhvaćena ukupno 54 obiteljska poljoprivredna gospodarstva iz Baranje, te s miholjačkog, županjskog i osječkog područja. Utvrđeno je da je najviše poljoprivrednih proizvođača u sustavu konvencionalne proizvodnje (53, 7%), te da su žitarice najviše zastupljene na proizvodnim površinama (1.861 ha). Rezultati ankete su pokazali da proizvođači dobro znaju što su doza, koncentracija, karenca, toleranca i djelatna tvar. Međutim, kada su trebali definirati iste pojmove, samo ih je pola znalo ili djelomično znalo definirati ih. Prema rezultatima ankete 83% ispitanika vodi redovitu evidenciju o zaštiti bilja na poljoprivrednom gospodarstvu. Od sredstava za zaštitu bilja poljoprivredni proizvođači najviše primjenjuju herbicide (72%), zatim fungicide (59%) i insekticide (48%).

Agrobiont spiders are among the largest and most frequent groups of predators in agricultural areas, having an important role in pest control. Since land cultivation results in the reduction of their abundance several times a year, the pace of the recovery of the populations and their phenology primarily depends on the reproductive biology and development. The aim of this research was monitoring of the impact of crop rotation, insecticides use and field management on the life cycle of the agrobiont spider species Pardosa agrestis (Westring, 1861). The research was conducted on three experimental fields near the site Stari Žednik (Vojvodina, Serbia), which was managed by the conventional, integrated and organic methods. P. agrestis is characterized by the bimodal phenology and has the highest abundance in the organic management system in oil-seed rape fields. The study of insecticide application impact on the species phenology has shown that the use of pyrethroid agrochemicals has a negative impact on P agrestis phenology. Agrobiontni pauci se ubrajaju među najbrojnije i najučestalije grupe predatora na poljoprivrednim površinama, igrajući važnu ulogu u kontroli štetočina. Obrada zemljišta dovodi do redukcije njihove brojnosti paukova nekoliko puta u toku godine, pa tempo oporavka populacija agrobiontne araneofaune i njihova fenologija primarno zavise od njihove reproduktivne biologije i načina razvića. Ciljevi istraživanja su se prevashodno odnosili na praćenje uticaja smene useva, korišćenja insekticida i načina obrade zemljišta na životni ciklus agrobiontne vrste pauka Pardosa agrestis (Westring. 1861) na tri eksperimentalne površine na lokalitetu Stari Žednik (Vojvodina, Srbija), obrađivane konvencionalnom, integrisanom i organskom metodom. Vrsta P. agrestis se karakteriše bimodalnom fenologijom, pri čemu je najveću brojnost imala na poljoprivrednim površinama sa usevom uljane repice tretiranom organskom agrotehničkom metodom. Razmatranje potencijalnog uticaja upotrebe insekticida na fenologiju ove vrste je pokazalo da piretroidne agrohemikalije imaju negativan efekat.

To minimize potential adverse effects on bees, the European Commission Regulation 485/2013 banned the use of certain active substances from the group of neonicotinoids insecticides (effective from 30 November 2013). As part of a study - aiming to explore the relationship between the application of insecticides in farming and potential losses of honey bee colonies - farmers, beekeepers and agricultural producers of the municipal Tovarnik were surveyed in 2013, before the regulation entered into force. Questionnaire for farmers contained questions on cultivated land, crops sown, and the type and dose of insecticide used. Questionnaire for beekeepers contained questions on the number of hives, and the grazing losses of honey bee colonies in the season and during overwintering. The poll was conducted on 14 agricultural producers covering 72% of the arable crop area in the municipality Tovarnik. Cereals (32.5%) and sugar beet (25.8%) made the majority of sown seeds. In the season when the survey was conducted, 100% of sugar beet seeds and 74% sunflower seeds were treated with neonicotinoids while 95.3% of wheat and 98% of sugar beet - sown areas were treated with foliar insecticides.The polling of seven beekeepers, whose hives represent 84% of all bee colonies in the area of Tovarnik, revealed that there were no colony losses during the growing season and that overwintering resulted in loss of 6% of communities. In the investigated area the application of insecticides from the group of neonicotinoids is difficult to be connected with losses of honey bee colonies.

Buve kao hematofagne artropode učestvuju u prenošenju nekih bolesti, kao što su bubonska kuga, mišiji tifus, pegavi tifus, zatim tularemije ili mogu da budu prelazni domaćin pojedinih vrsta cestoda za pse i mačke. Zavisno od vrste domaćina na kojem buve perzistiraju i staništa, preduzimaju se određene mere njihove kontrole, koje mogu da budu sanitarno-higijenske, individualne i tretman staništa. Sanitarno-higijenske mere se uglavnom sastoje u redovnom čišćenju. Individualna zaštita podrazumevaprimenu insekticidnih sredstavaza reimpregnaciju odeće, zaprašivanjeodeće i upotrebu repelentnihpreparata. Tretman staništa se obavlja primenom insekticida iz grupe organofosfata, metil-karbamata, piretroida i organohlornih jedinjenja, uređajima za raspršivanje i zaprašivanje. Osim navedenihjedinjenja za suzbijanje buva koriste se i preparati na bazi imidakloprida, fipronila i inhibitora rasta (IGRs)i razvoja (IDIs) insekata. Kod kućnih ljubimaca kontrola buva se sprovodi merama individualne zaštite i tretmanom staništa. Fleas as hemeatophagous arthropodes take part in the spreading of certain diseases such as bubonic plague, murine typhus, tick-borne typhus, tularaemia, or can be transitory hosts for certain species of cestodes for dogs and cats. Depending on the type of host on which fleas persist and the habitat, measures that can be taken to control them can be only sanitary-hygiene, individual, or treatment of the habitat. Sanitary-hygiene measures mostly consist of regular cleaning. Individual protection implies the use of insecticides for re-impregnating clothing, spraying clothing and the use of repellents. Treatment of habitats comprises the use of insecticides of the group of organophosphates, metyl-carbamates, pyrethroids and organo-chlorine compounds, instruments for dusting and spraying. In addition to these compounds, preparations based on imidaclopride, fipronyl and inhibitors of insect growth (IGRs) and development (IDIs) are also used.Flea control in household pets is implemented using measures of individual protection and treatment of their habitats.

U radu su prikazane detaljno djelatne tvari zoocida (insekticida, akaricida, nematocida, limacida, rodenticida i korvifuga) dozvoljene za uporabu kao sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj. Objašnjeni su mehanizmi djelovanja pojedinih grupa zoocida, a svaka djelatna tvar obrađena je s toksikološkog gledišta te su prikazani registrirani pripravci od te djelatne tvari i namjena.

Za postizanje visokih i kvalitetnih prinosa ratarskih kultura neophodno je primjenjivati suvremene tehnologije koje uključuju i učinkovito provođenje mjera zaštite od štetnih kukaca, odnosno primjenu insekticida. U radu će biti prikazane godišnje količine insekticida koje se za ovu namjenu koriste u Republici Hrvatskoj te opasnosti kojima su izloženi radnici pri primjeni i rukovanju insekticidima. Poseban će se naglasak staviti na organiziranje i provedbu mjera zaštite na radu, odnosno na provedbu osposobljavanja i obavještavanja radnika o opasnostima rada s insekticidima. U radu će se analizirati i mogući negativni učinci primjene insekticida na okliš. Negativni učinci primjene insekticida na okoliš mogu se značajno smanjiti korištenjem adekvatne opreme za primjenu te pridržavanjem uputa za uporabu koje propisuju dozu i vrijeme primjene.

Neonikotinoidi i njihovi metaboliti dugotrajno perzistiraju u okolišu. Navedene tvari i njihovi metaboliti mogu djelovati sinergistički zajedno s fungicidima, što povećava otrovnost za 1000 puta. Mjerenja letalne otrovnosti se provode na osnovu utvrđenog broja uginulih pčela nakon 24 do 48 sati po primjeni pojedinog neonikotinoida, a nakon čega se određuje srednja letalna doza/koncentracija (LD50 i/ili LC50) istog. Otrovnost neonikotinoida ovisi o načinu izlaganja ciljanom organizmu. Međutim, oralna LD50 se u različitim istraživanjima značajno razlikuje. Pri tome, proces međusobnog hranjenja i hranjenja ličinaka procesom „s rilca na rilce“ može utjecati na razliku u unosu i nakupljanju insekticida u pčela radilica, a visoke doze imidakloprida mogu izazvati smanjenu konzumaciju šećernog sirupa.