Search

U radu su prezentirani učinci somatostatinskog analoga SMS 201-995 (oktreotida) na procese proliferacije i diferencijacije normalnih i patoloških (malignih) limfatičkih stanica. Poznato je, naime, da je normalni rast limfatičkih stanica, tijekom sazrijevanja od progenitorskih do zrelih oblika, te nakon aktivacije zrelih stanica, okarakteriziran dobro reguliranim diferencijacijskim procesima, dok je maligni rast obilježen nekontroliranom proliferacijom i gubitkom mogućnosti diferencijacije. Osim izravnim međustaničnim kontaktima, ovi procesi su kontrolirani i različitim humoralnih čimbenicima, koji obilježavaju mikrookolišne uvjete u nekom tkivu. Među regulacijskim polipeptidima, značajnu ulogu mogao bi imati i somatostatin (SOM), koji se može sintetizirati u neuroendokrinim stanicama timusa, a ima i specifične receptore na limfatičnim i stromalnim stanicama timusa. Budući da se tijekom timusne diferencijacije, koja obuhvaća procese pozitivne i negativne selekcije stvara zreli T-limfocitni repertoar, tijekom čega se programiranom staničnom smrti odstranjuju stanice koje ne zadovolje kriterije selekcije, u ovom radu smo analizirali učinke SMS-a u modelima u kojima smo oponašali apoptotičke utjecaje na normalne razvojne oblike limfocita T. U tu svrhu timocite smo in vivo i in vitro stimulirali sa: 1) anti-CD3 protutijelima, koja dovode do apoptoze aktivacijom T staničnog receptora (TCR) i 2) deksametazonom (DEX), koji uzrokuje apoptozu genskom represijom. U vremenskoj dinamici (6h, 18h, 36h, 3dana, 5dana), određivali smo potom fenotipsku zastupljenost CD4+CD8+ (dvostruko pozitivnih, DP stanica) i usmjerenih, jednostruko pozitivnih (JP), CD4+CD8-, odnosno CD4-CD8+, te CD3+ stanica, kao i zastupljenost stanica sa fragmentiranom DNA. Rezultati su pokazali da in vivo primjena SMS-a blokira apoptotički utjecaj anti-CD3 protutijela, a potiče apoptozu uzrokovanu DEX-om. Promjene u intenzitetu apoptoze dokazane su utvrđivanjem fragmentacije DNA, elektroforezom na gelu, ali i kvantifikacijom broja stanica sa subdiploidnom količinom DNA na protočnom citometru, te smanjivanjem postotka DP stanica. SMS je u kombinaciji sa DEX-om povećao i postotak CD4-CD8+ T limfocita. Istovremeno smo analizom staničnog ciklusa utvrdili da je primjena SMS-a zajedno sa anti-CD3 smanjila postotak stanica u S fazi, u odnosu na izoliranu stimulaciju anti-CD3 protutijelima, dok je SMS u primjeni sa DEX-om izazvao nakupljanje stanica u S fazi. In vitro pokusi su pokazali da primjena SMS-a također usporava apoptozu kultiviranih timocita, izazvanu anti-CD3 protutijelima, ali da ne djeluje na apoptozu izazvanu DEX-om. U ovim pokusima primijetiti smo da SMS ometa i proces maturacije timocita nakon anti-CD3 stimulacije, djelujući na nishodnu regulaciju CD4 i CD8 biljega, kao i na ekspresiju TCR, većeg ili manjeg intenziteta. U nastojanju da utvrdimo mehanizme unutarstaničnog djelovanja SMS-a u dijelu pokusa pratili smo i učinak SMS-a na utok iona Ca2+ u limfocite periferne krvi. Preinkubacija sa SMS-om nakon stimulacije stanica sa PMA inhibirala je kalcijski odgovor izazvan sa anti-CD3 i anti-mišjim IgG, dok pretretman SMS-om prije stimulacije sa PMA nije imao učinka, ukazujući na mogućnost da SMS ne umanjuje samo unutarstaničnu koncentraciju Ca2+, već da blokira i neki mehanizam ovisan o protein kinazi C. Učinke SMS-a na rast i diferencijaciju malignih stanica proučavali smo in vivo primjenom hormona u A/J miševa, u kojima je maligni rast induciran na dva načina: 1) inokulacijom singenične, netretirane T-limfocitne linije YAC-1, te 2) inokulacijom YAC-1 linije, koja je bila dugoročno (tijekom dva mjeseca) inkubirana sa SMS-om. U prvoj vrsti pokusa utvrdili smo da dio životinja (oko 70%) pojačano ugiba nakon in vivo tretmana SMS-om, dok dio (oko 30%) živi značajno duže. U drugoj vrsti pokusa utvrdili smo da je SMS potencirao malignost YAC-1 stanica, jer je dugoročni pretretman ove stanične linije značajno skratio preživljavanja inokuliranih miševa u odnosu na miševe injicirane sa netretiranim YAC-1 stanicama. Fenotipska analiza ovih, SMS-om pretretiranih stanica pokazala je da one pojačano eksprimiraju CD2, CD4, CD44, CD54 biljege, kao i receptor za IL-2. Rezultati pokazuju da SOM značajno utječe na procese diferencijacije i proliferacije normalnih limfocita T u timusu, te malignih T-limfocitnih staničnih linija u in vivo i in vitro uvjetima. Budući da se on i normalno stvara i luči u timusu, očito je da bi procesi negativne i pozitivne selekcije u timusu mogli biti pod hormonskom kontrolom, te da bi poremećaj u ovom djelovanju mogao rezultirati pojavom autoreaktivnih klonova stanica i nedostatnim imunološkim odgovorom. Osim toga, rasvjetljavanje mehanizma njegovog djelovanja u apoptozi, moglo bi imati veliki značaj pri mogućem tretmanu patološke proliferacije stanica.

Regeneracija jetre koja nastaje nakon parcijalne hepatektomije (pHx) čest je eksperimentalni model za ispitivanje procesa, koji započinju i zaustavljaju normalni rast. Praćena je brzom proliferacijom preostalog dijela jetre i aktivacijom limfatičkog sustava, koji svojim preimunim repertoarom i/ili citokinskom mrežom nastoji utvrditi promjene vlastitog i regulirati regeneracijski proces. Kako bi utvrdili djelovanje TMAZ-a na ove procese i na intaktnu jetru, miševe smo peroralno tretirali TMAZ-om u dozi od 100 mg/ml na dan (ili NaCl-om, 1ml/dan), tijekom 28 dana, a potom podvrgnuli parcijalnoj hepatektomiji ili lažnoj operaciji. Procese rasta jetre i popratnu aktivaciju limfatičkog sustava procjenjivali smo drugog post-operativnog dana analizom staničnog ciklusa jetrenih stanica (G0/G1, S i G2+M faze Cell-Fitom), odnosno analizom fenotipa intrahepatičkih mononuklearnih limfoidnih stanica i timocita (određivanjem ekspresije MHC antigena razreda I i II, ICAM-1, CD44, IL-2R, CD3intermediate, CD3high, CD5, NK1.1. i CD4/CD8 protočnom citometrijom). Rezultati su pokazali da TMAZ ne utječe značajno na stanični ciklus regenerirajućih jetrenih stanica, analiziran 48 sati nakon pHx. U regenerirajućoj jetri je, međutim, porastao postotak CD5+ limfatičkih stanica, a u timusu pHx miševa izrazito se povećao postotak stanica koje eksprimiraju MHC antigene razreda II (od 9, 3 na 36%) i CD3high (od 12, 8 na 48, 8%). Drugi procesi inducirani u timusu parcijalnom hepatektomijom, poput porasta postotka CD4-CD8- T stanica, te smanjivanja postotka CD4+CD8+ T stanica i postotka stanica koje eksprimiraju MHC antigen razreda I, pritom se nisu mijenjali. Rezultati upućuju na zaključak da TMAZ ne interferira značajno sa procesima normalnog rasta jetre nakon pHx, ali da tijekom aktivacije procesa normalnog rasta, dobiva izrazita imunostimulacijska svojstva, koja zahtijevaju podrobniju analizu.

Humoralni tip imunosti rezultira porastom cinka u jetri i tiumusu, dok prilikom staničnog tipa imunološkog odgovora dolazi do značajnog smanjenja cinka u jetri i slezeni. Dobiveni rezultati potvrđuju neophodnost cinka za razvoj normalnog imunološkog odgovora, naročito za pravilno funkcioniranje cink-ovisne jetreno-timusne sprege tijekom humoralnog tipa imunosti.

Bu araştırmada 10 yerli kaz, 10 yerli ördek ve 10 pekin ördeği olmak üzere toplam 30 kanatlının thymus, glandula thyreoidea ve glandula parathyroidea ilan incelendi ve organlardan değişik ölçümler alındı. Her üç türde de bu ölçümler arası farklılıklar dışında topoğrafik ve morfolojik olarak büyük benzerlikler görüldü. In this researclı 10 native geese, 10 native ducks and 10 pekineese ducks, total 30 birds, were used as research materials. The thymus, thyroid and parathyroid glands of all birds were macro anatonıically and sub grossly examined. Several measurements from these organs were performed. These organs were similar topographically and morphologically but different in size in all there species.

U radu su patohistološkom pretragom istodobno obrađivani Fabricijeva burza i timus tovnih pilića i rasplodnog podmlatka hibridne linije teških pasmina u dobi od 1 do 23 tjedna. Oba su organa zahvaćena hiperplazijom u dobi od 2.-6. tjed. bez prateće upale (funkcionalna hiperplazija). Prve znakove atrofije nalazimo u dobi od 7 do 8 tjed. pri čemu se javlja i fibroza burze (fiziološka atrofija). Involucija, dakle nastupa oko osmog tjedna života. U dobi od 21 tjed. oba organa gotovo nisu prisutna. U pilenki u dobi od 16 tjed. atrofija uzrokovana bolesšću odaje izgled fiziološki atrofiranih organa u dobi od 21 tjedan života.

Recull de problemes d'estil similar als de l'International Collegiate Programming Contest, de caire algorísmic o matemàtic, amb les seves respectives solucions implementades en C++ o Java. En la solució de cada problema s'explica el raonament seguit per construir-la.