Search

The chestnut gallwasp, Dryocosmus kuriphilus Yasumatsu (DK) (Hymenoptera, Cynipidae) is considered to be the most important pest of chestnut (Castanea spp.) worldwide. Originating from China, this pest was accidentally introduced to Japan in 1941, colonized Korea in 1958 and the USA in 1974. In 2002 it was detected in Europe (Piedmont, Italy). Since 2002, DK has been established and spread throughout Italy all the way into Sicily, and has also been reported in France in 2005, Slovenia in 2005, Switzerland in 2009, Croatia in 2010, Slovakia and Czech Republic in 2011, Spain in 2012, Hungary in 2013. In 2014 it was detected in Portugal and Turkey. Within the native range in China, 11 parasitoids species were found to associate with DK which kept the host populations at low densities ; in Japan, South Korea, the USA and Italy the attack rates of indigenous parasitoid species vary from 2% to 4.7%, in some regions of Italy up to 32%. We study the native parasitoid complexes of DK across it expanding range in Italy (since 2005), Slovenia (since 2010), Croatia (since 2011) and Hungary (since 2013). Recruitment of parasitoids to DK depends on actual parasitoid species composition of oak gallwasps to be found in the same locality and higher in mixed chestnut-oak forests than in pure Castanea stands. The research has shown that the time lag between the introduction of the new host, DK, and the recruitment of native parasitoid community is short what was already showed for different sites in Europe. In Italy during 2005-2010 thirty-two chalcidoid parasitoid species have so far recruited naturally to the new host, in 2012-2013 the parasitoid species number increased to 39. In Slovenia 7 species were found in 2010, 11 in 2011, 13 in 2012 and 15 in 2013. In Croatia 11 species were found in 2011, 15 in 2012 and 18 in 2013. In Hungary during 2013 11 species were reared from the new host. The most common and abundant species across Europe are: Eupelmus urozonus (Eupelmidae), Eurytoma brunniventris (Eurytomidae), Megastigmus dorsalis, Torymus flavipes, T. geranii (Torymidae), and Ormyrus pomaceus (Ormyridae). The recruitment speed is very impressive, but the majority of parasitoids have two generations each year and therefore their population dynamics are not closely connected to that of Dryocosmus kuriphilus. The attack rates of indigenous parasitoid species are low, typically 2–4, 7%. In some regions of Italy the parasitization rate was up to 32%. Possibilities for biological control by meaning of conservation and augmentation are discussed.

Box tree moth (Cydalima perspectalis, Lepidoptera ; Crambidae) is an alien invasive pest recently introduced to Europe causing serious damage to ornamental box (Buxus spp.) shrubs and trees. Alien invasive species have been described as an outstanding global problem and hundreds of species are intentionally and unintentionally moved worldwide. Numbers of introductions to new habitats have been accelerated all over the world due to the increasing mobility of people and goods over the past decades. The box tree moth was recorded for the first time in North Croatia in August 2013. According to damages it can be assumed that the pest has been introduced to the region earlier (in 2011 or 2012) and that the primary infection has not been detected. In 2014 the pest spread rapidly in Continental Croatia with several new infection foci. The damage done to box tree plants is serious. The plants are completely defoliated and their amenity value is reduced. It can be expected that the pest will rapidly spread in all directions seriously damaging box plants, becoming threat to gardens and parks in Croatia. The invasion biology and ecology of this highly invasive insect pest are discussed and compared to other ongoing invasion processes in Croatia.

Walnut husk fly, Rhagoletis completa is an invasive species spreading quickly and damaging walnuts in Croatia and neighbouring countries. We researched distribution, flight dynamics of this pest in Croatia and its influence on quality of walnut kernels. For monitoring the spread and flight dynamics of R. completa CSALOMON® PALz traps were used. Weight and the nutritional value of kernels (proteins) and the presence of mycotoxin contamination were measured. Walnut husk fly was found in six out of total of seven counties in Croatia and some of them are first records for the locations. The presence of the fly was not confirmed in eastern Croatia. The flight dynamics showed rapid increase in number of adults only a year after the introduction into new area. The weight of infested kernels was 5.81% lower compared to not infested. Protein content was 14.04% in infested kernels and 17.31% in not infested kernels. There was no difference in levels of mycotoxins. Additional research on mycotoxin levels in stored nuts, ovipositional preferences of walnut husk fly and protection measures against this pest are suggested.

The chestnut gallwasp, Dryocosmus kuriphilus Yasumatsu (DK) (Hymenoptera, Cynipidae)is considered to be the most important pest of chestnut (Castanea spp.) worldwide. Originating from China, this pest was accidentally introduced to Japan in 1941, colonized Korea in 1958 and the USA in 1974. In 2002 it was detected in Europe (Piedmont, Italy). Since 2002, DK has established and spread throughout Italy all the way into Sicily, and has also been reported in France in 2005, Slovenia in 2005, Switzerland in 2009, Croatia in 2010, Slovakia and Czech Republic in 2011 and Spain (Catalonia) in 2012. In Hungary it was detected for the first time in 2009 and was successfully eradicated but in 2013 heavy infestations were found in 20 localities of Zala County in the south-western part of the country and no doubts, the pest successfully settled down in Hungary also. Within the native range in China, 11 parasitoids species were found to associate with DK which kept the host populations at low densities ; in Japan, South Korea, the USA and Italy the attack rates of indigenous parasitoid species vary from 2% to 4.7%, in some regions of Italy up to 32%. We study the native parasitoid complexes of DK across it expanding range in Italy (since 2005), Slovenia (since 2010), Croatia (since 2011) and Hungary (since 2013). Recruitment of parasitoids to DK depends on actual parasitoid species composition of oak gallwasps to be found in the same locality and higher in mixed chestnut-oak forests than in pure Castanea stands. The research has shown that the time lag between the introduction of the new host, DK, and the recruitment of native parasitoid community is short, what was already showed for different sites in Europe. In Italy during 2005-2010 thirty-two chalcidoid parasitoid species have so far recruited naturally to the new host, and in 2012-2013 the parasitoid species number increased to 39. In Slovenia 7 species were found in 2010, 11 in 2011, 13 in 2012 and 15 in 2013. In Croatia 11 species were found in 2011, 15 in 2012 and 18 in 2013. In Hungary during 2013, 11 species were reared from the new host. Possibilities for biological control by meaning of conservation and augmentation are discussed ; classical biological control by using of introduced Torymus sinensis (Torymidae) is emphasised as well.

Th e chestnut gall wasp, Dryocosmus kuriphilus, poses one of the latest additions to the long list of exotic pests that invaded Europe. Aft er its introduction in Italy, chestnut gall wasp expanded rapidly in Europe in a very short period of time. Analysis of a polymorphic mtDNA locus from nine European populations verifi ed the Chinese origin of this invasion. Moreover, the results revealed traces of a severe bottleneck during the phase of introduction that reduced considerably the genetic diversity. It was also shown that the rapid and successful post-introductory expansion was accomplished by a single mtDNA haplotype that has spread in three European countries. Th e paradox of successful establishment despite the absence of genetic diversity could be attributed to the synergistic effect of several agents. Uniparental propagation and general-purpose genotypes, lack of natural enemies and human-mediated transport seem to have facilitated the invasion and subsequent expansion of D.kuriphilus in Europe.

considered to be the most important pest of chestnut (Castanea) worldwide. Originating from China, this pest was accidentally introduced to Japan in 1941, colonized Korea in 1958 and the USA in 1974. In 2002 it was detected for the first time in Europe (in Piedmont, Italy). Since 2002, DK has established itself and spread throughout Italy all the way to Sicily, and has also been reported in France in 2005, Slovenia in 2005, Hungary in 2009, Switzerland in 2009, Croatia in 2010, Slovakia and Czech Republic in 2011 and Spain in 2012. Within the native range in China, 11 species of parasitoids were found to be associated with DK which kept the host populations at low densities. In Japan, South Korea, the USA and Italy the attack rates of indigenous parasitoid species are low, typically less than 2%. We study the native parasitoid complexes of DK across it expanding range in north Italy (since 2005), Slovenia (since 2010) and Croatia (since 2011). Twenty-seven chalcidoid parasitoid species have so far recruited naturally to the new host in Italy during 2005-2010. In Slovenia 7 species were found in 2010, 11 in 2011 and 13 in 2012 ; in Croatia 11 in 2011 and 15 in 2012. Recruitment of parasitoids to DK depends on actual parasitoid species composition of oak gallwasps to be found in the same locality and is higher in mixed chestnut-oak forests than in pure Castanea stands.

Research on recruitment of native parasitoids on the recently introduced invasive species Dryocosmus kuriphilus has been carried out on four sites in 2011 and 2012 in Croatia. In total 15 species of native parasitoids were reared which belong to 5 of 6 chalcid families attacking native oak cynipid gallwasps (Eupelmidae - 2, Eurytomidae - 4, Ormyridae - 1, Pteromalidae - 4 and Torymidae - 4 species). This research has shown that the time lag between introduction of new host and recruitment of native parasitoids is short. Sex ratios for the most abundant parasitoid species appeared to be female-biased and the parasitoid emergence rate for all sites was relatively low. Torymus flavipes was recorded from D. kuriphilus at all sites and in both years and was the most abundant species exploiting the new host. Among other species, especially Torymus flavipes and Megastigmus dorsalis, which have been reared from D. kuriphilus galls, could provide a good possibility for biological control but further research is needed

The chestnut gallwasp, Dryocosmus kuriphilus Yasumatsu (DK) (Hymenoptera, Cynipidae) is considered to be the most important pest of chestnut (Castanea spp.) worldwide. Originating from China, this pest was accidentally introduced to Japan in 1941, colonized Korea in 1958 and the USA in 1974. In 2002 it was detected in Europe (Piedmont, Italy). Since 2002, DK has established and spread throughout Italy all the way into Sicily, and has also been reported in France in 2005, Slovenia in 2005, Switzerland in 2009, Croatia in 2010, Slovakia and Czech Republic in 2011 and Spain (Catalonia) in 2012. In Hungary it was detected for the first time in 2009 and was successfully eradicated but in 2013 heavy infestations were found in 20 localities of Zala County in the south-western part of the country. Within the native range in China, 11 parasitoids species were found to associate with DK which kept the host populations at low densities ; in Japan, South Korea, the USA and Italy the attack rates of indigenous parasitoid species vary from 2% to 32% in some regions of Italy. We study the native parasitoid complexes of DK across it expanding range in Italy (since 2005), Slovenia (since 2010), Croatia (since 2011) and Hungary (since 2013). Thirty-two chalcidoid parasitoid species have so far recruited naturally to the new host in Italy during 2005-2010. In Slovenia 7 species were found in 2010, 11 in 2011 and 13 in 2012 ; in Croatia 11 in 2011 and 15 in 2012 ; in Hungary - 7. Recruitment of parasitoids to DK depends on actual parasitoid species composition of oak gallwasps to be found in the same locality and higher in mixed chestnut-oak forests than in pure Castanea stands. The research has shown that the time lag between the introduction of the new host, DK, and the recruitment of native parasitoid community is short what was already showed for other sites in Europe.

Cilj ovog preglednog rada je napraviti aktualni cjeloviti popis prisutnih stranih vrsta fitofagnih kukaca i grinja na drvenastom bilju u Hrvatskoj s hrvatskim referencama. Strane vrste smatraju se jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti nakon uništavanja staništa i one čine ogromne štete ekosustavima i ekonomiji te ih se opisuje kao izuzetan globalni problem. Brojne strane vrste kukaca unesene u zadnjih 200 godina su se uspješno udomaćile u različitim ekosustavima, i u Europi i u Hrvatskoj. Osnovna znanja o porijeklu, biologiji, načinu i vremenu unosa izuzetno su bitna kako bi se mogle procijeniti opasnosti od stranih vrsta. Prvi korak kod procjena štetnog utjecaja stranih vrsta na ekosustave je popis prisutnih stranih vrsta na nekom području ili u nekoj zemlji. U Hrvatskoj do sada nije napravljen jedinstveni popis stranih vrsta fitofagnih kukaca na drvenastom bilju. Ovim pregledom ukupno je utvrđena 101 strana vrsta fitofagnih kukaca i grinja (98 vrsta kukaca iz 6 redova i 3 vrste grinja iz podrazreda Acarina) na drvenastom bilju koji su udomaćeni u hrvatskoj entomofauni (Tablica 1). Najzastupljeniji su redovi Hemiptera (56, 4%), Lepidoptera (14, 9%), Hymenoptera (12, 9%), a slijede ih Diptera (5, 9%), Coleoptera (5, 9%), Acarina (3%) i Thysanoptera (1%). Jedna trećina (33, 7%) stranih vrsta kukaca u Hrvatskoj potječe iz Azije, 26, 7% iz sjeverne Amerike dok je 12, 9% tropskog porijekla. Značajan porast broja unosa novih stranih vrsta kukaca godišnje u Hrvatskoj vidljiv je od 2007. do 2012. godine (6, 4 vrste/godini) u usporedbi s razdobljem od 2002. do 2007. (1, 8 vrsta/godini). Poljoprivredne površine su staništa na kojima se najčešće udomaćuju strane fitofagne vrste kukaca u Hrvatskoj (56, 4%), nakon njih su to parkovi i vrtovi (28, 7%) i šume (14, 9%). Ovaj pregled je pokazao da su opasni štetnici koji mogu uzrokovati ekonomske gubitke već uneseni i šire se Hrvatskom. Sljedećih godina može se očekivati daljnji porast broja stranih vrsta fitofagnih kukaca u Hrvatskoj, a među onima koji se već nalaze nedaleko od granica Hrvatske nalaze se potencijalno opasni šumski štetnici. Globalizacija će sigurno i utjecati na rastući trend unosa i širenja novih stranih vrsta kukaca u Hrvatskoj što će se negativno odraziti na ekonomiju i ekosustave.

U rad se prikazuje opasnost koja prijeti od gubara šumskog štetnika do koje je došlo zbog porasta gustoće populacije.

U radu se obrađuju tri vrste fitofagnih stranih stjenica (Corythucha ciliata, Leptoglossus occidentalis i Tuponia brevirostris) koje su prisutne u Hrvatskoj i jedna koja se širi s prirodnog, mediteranskog područja rasprostranjenosti na kontinentalni dio zemlje (Oxycarenus lavaterae). Za svaku vrstu navode se podatci o širenju europskim kontinentom, rasprostranjenost unutar Hrvatske te hranidbenim navikama i štetnosti. Niti jedna od utvrđenih vrsta ne predstavlja ekonomsku opasnost poljoprivrednoj ili šumarskoj proizvodnji u Hrvatskoj iako vrsta L. occidentalis pokazuje potencijal ekonomskog štetnika s obzirom na ubrzano širenje i uspješno razmnožavanje u Europi. S obzirom na pozitivan trend udomaćivanja stranih vrsta stjenica u Europi, u budućnosti se može očekivati unos i rasprostranjenje novih stranih vrsta stjenica u Hrvatskoj.

U radu je prikazano istraživanje biologije, rasprostranjenosti, intenziteta zaraze i prognoza daljnjeg širenja kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. Kestenova osa šiškarica prvi je put u Hrvatskoj pronaLena 2010. godine, a u 2011. naLena je na 12 lokaliteta u 6 županija. Na temelju rezultata istraživanja napravljena je karta rasprostranjenosti kestenove ose šiškarice u Hrvatskoj u 2011. godini. Tijekom istraživanja utvrLeno je da osa ima jednu generaciju godišnje i da se podrucje rasprostranjenosti kestenove ose šiškarice proširilo u odnosu na lokalitete njezina prvog nalaza 2010. godine. Istraživanjem su utvrLeni i intenziteti zaraze na svim lokalitetima na kojima je ovaj štetnik naLen, a intenzitet zaraze (kategorija 3) bio je najveci na lokalitetima na podrucju Zagreba. Tijekom sljedecih godina može se ocekivati širenje kestenove ose šiškarice na nove lokalitete u sastojinama pitomoga kestena na podrucju cijele Hrvatske.

U radu se opisuju neke značajnije nove strane i invazivne vrste kukaca u šumama Hrvatske.

U radu se opisuje biologija, rasprostranjenost i štetnosti kestenove ose šiškarice, novog štetnika pitomog kestena u Hrvatskoj.

Cilj istraživanja bio je utvrditi strane i invazivne vrste štetnih kukaca koje su se udomaćile u šumskim ekosustavima Hrvatske, procijeniti njihovu štetnost i prognozirati njihovo daljnje širenje. Potvrđena je prisutnost 7 vrsta kukaca iz redova Hemiptera, Diptera, Lepidoptera i Hymenoptera koji se mogu smatrati stranim, odnosno invazivnim vrstama kukaca. To su Parectopa robiniella, Phyllonorycter robiniella, Phyllonorycter issiki, Obolodiplosis robiniae, Leptoglossus occidentalis, Metcalfa pruinosa i Dryocosmus kuriphilus. Za svaku nađenu vrstu daje se prognoza njezinog širenja i šteta u sljedećim godinama. Ovo istraživanje pokazalo je da su se strane vrste udomaćile u šumskim ekosustavima Hrvatske, a neke od njih su potencijalni ozbiljni šumski štetnici.

U radu se prvi puta opisuje prisutnost karantenskog štetnika pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu, zaustavljaju rast izbojaka i smanjuju urod pitomog kestena. Porijeklom je iz Kine, a u Europi je prvi puta zabilježen 2002. godine u Italiji. Domaćini su vrste iz roda Castanea. U radu je opisana biologija ovog štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i mjere zaštite. Navedeni su točni lokaliteti i datumi prvog nalaza ovog štetnika u Hrvatskoj na temelju čega je napravljena karta rasprostranjenosti u 2010. godini. Kestenova osa šiškarica se može smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj i sljedećih godina se može očekivati njezino širenje u svim kestenovim sastojinama.

U radu je utvrđena prisutnost bagremove muhe šiškarice (Obolo diplosis robinae) na području Hrvatske, novog štetnika na bagremu. Registri ran je i parazitoid Platygaster robiniae, što je prvi nalaz ove vrste na području Hrvatske. Praćena je biologija bagremove muhe šiškarice (razvojni sta diji, broj ličinki u šiški, postotak parazitiranosti). Bagremova muha šiškarica stvara karakteristična oštećenja na palistićima bagrema-šiške. Broj ličinki po šiški prosječno je iznosio 2, a kretao se od 1 do 9 ličinki po šiški. Parazitiranost bagremove muhe šiškarice je na uzorcima s područja Zagreba ti jekom 2008. godine iznosila 15, 6 %. Bagremova muha šiškarica se u Hrvatskoj može smatrati novom invazivnom vrstom štetnika. Ova muha šiškarica je u Europu vjerojatno unesena sa sadnim materijalom, a njezini glavni vektori rasprostranjenja Europom bili su intenzivna trgovina biljnim materijalom, posebice ukrasnim sadnicama bagrema i međunarodni promet vozilima. Zamjet ne štete na bagremima u Hrvatskoj su ponajprije one estetske.

Monitoring of the stand structure development and regeneration processes on 1 ha large permanent plot in the national park 'Risnjak' started in 1998. Main objective was to gain an insight in the processes underway in previously managed uneven-aged forest stand in the national park 'Risnjak' in which no management activities were performed since 1953. Following problems were detected: beech dominated left side of the diameter distribution indicates a halt in the recruitment of fir seedlings some decades ago ; share of fir seedlings in the regeneration decreased from 23.4% in 1998 to 8.5% in 2007 while the share of beech seedlings increased from 16.1% up to 58.3% ; overall picture of beech domination is completed by large proportion of beech canopy cover over the plot. It is well known that recruitment of the fir seedlings could be improved by some form of well known silvicultural intervention, like creating a gap by removing old fir trees. Problem lies in strict form of protection forbidding any kind of intervention. Therefore we explored possibilities of two software packages for the presentation of research results to stakeholders in question. Properly executed steps in the chain: research – simulation and analysis – visualization and presentation, should, at least, initiate comprehensive silvicultural project to test different management options, and draw scientifically based conclusions on the future of the forests in national park 'Risnjak'.

Two leaf miners, Parectopa robiniella and Phyllonorycter robiniella (Lepidoptera, Gracillariidae), native to North America, were established in Europe. These two invaders provide an excellent opportunity to study the insertion of new species into an existing host-parasitoid community. The following hypothesis are tested: (i) parasitoids attacking the invaders have a wide rather than a narrow host range ; (ii) the invading leaf-miner species on black locust are attacked by fewer species of parasitoids than endemic species ; (iii) the parasitoid communities attacking invading species are most similar to those attacking endemic leaf-miners with similar ecology ; (iv) how the parasitoid communities affect the population dynamic of invaders ; (v) what is the difference between the Ph. robiniella and Pa. robiniella parasitoid communities. Samples were taken at two sites in pure black locust stands: Gödöllő (Pest county) and Visonta (Heves county) and in the western part of Hungary: Csorna, Koroncó, Lövő (Győr-Moson-Sopron County). From each sampling site twenty 60 cm long braches were randomly cut and the first top 15 leaves were checked on each branch: number of leaflet per leaves and number of mines per each leaflet were counted. 300 mines of each leaf-miner species were chosen randomly from 10 trees in different canopy levels and were carried to the laboratory for further individual rearing. All the parasitoid species reared from these two leaf-miners are generalists-common and abundant species on different lepidopteran leaf-miners associated with oaks and other woody plants. In both, Ph. robiniella and Pa. robiniella, the same dominant species of parasitoids were reared. In Ph. robiniella the parasitoid species richness was slightly higher than in Pa. robiniella. The two invading leaf-miners, Ph. robiniella and Pa. robiniella, have recruited a parasitoid community of nearly the same size as native Phyllonorycter species on oaks have and that this process of shifting onto new hosts is quite rapidly occurred, during 10-20 years. The parasitoid communities of Parectopa are simpler than in Phyllonorycter and it is due, probably, to the different mine structure and ecology of two invading hosts.

U radu je navedeno 98 vrsta lisnih minera iz četiri reda (Hymenoptera, Coleoptera, Lepidoptera i Diptera) na drvenastom bilju u Hrvatskoj, što je rezultat četverogodišnjeg istraživanja. Od toga se 38 vrsta može smatrati novoutvrđenim, a 5 novounesenim invazicvnim vrstama u fauni Hrvatske. Lisni mineri pronađeni su unutar 46 taksona, odnosno 37 rodova drvenastih biljnih vrsta. Za svaku nađenu vrstu minera navedena je biljka domaćin, datum i lokalitet pronalaska, broj generacija godišnje i mjesec pojave mina.

U radu je opisano 14 vrsta lisnih minera redova Lepidoptera, Hymenoptera i Coleoptera koji dolaze na hrastovima (Quercus robur, Q. petraea, Q. pubescens, Q. ilex). Od toga je 8 vrsta novoutvrđeno u fauni lisnih minera Hrvatske. Za svaku nađenu vrstu opisana je kratka biologija, oblik mine, biljka domaćin, i fotografski je dokumentirana. Mineri nađeni ovim istraživanjem, mogu se prema načinu ishrane podijeliti na prvostupanjske, drugostupanjske i trećestupanjske monofage te prvostupanjske oligofage. Niti jedna od nađenih vrsta minera nije tijekom istraživanja imala takav intenzitet pojave da bi nanijela vidljive fiziološke ili ekonomske štete svom domaćinu.

The last decade has been dynamic in terms of forest pest outbreaks in Croatian forests. Both xylophagoes and defoliators demonstrated their pronanunced impact on tree vigor and growth of the main productive tree species. Silver fir bark beetles (Pityokteines spp., Cryphalus piceae) showed down and dropped to almost standard population leves in 2007 (compared with steep rise and absoulte maximum of attacked timber in 2005). Spruce bark beetles (Ips typographus, Pityogenes chalcographus) nearly doubled the amount of timber attacked in 2006. Gypsy moth (Lymantria dispar) outbreak succumbed, shrinking down to less than 3000 hectares of attacked forest (versus 33000 in 2005 and 20000 in 2006). Plausible reasons and possible outcomes of these outbreaks are discussed briefly in this paper.

Tijekom 20. stoljeća u Europi je došlo do unašanja i naglog širenja nekoliko novih vrsta lisnih minera iz porodice Gracillariidae (Lepidoptera) koji su svoj areal proširili i na Hrvatsku. U radu su opisane biološke, dijagnostičke karakteristike i rasprostranjenost invazivnih vrsta lisnih minera u fauni Hrvatske: Cameraria ohridella, Phyllonorycter issikii, Phyllonorycter leucographella, Phyllonorycter robiniella, Phyllonorycter platani, Parectopa robiniella. Ovim istraživanjem prvi puta je zabilježena pojava lipinog lisnog minera Phyllonorycter issikii u Hrvatskoj. Rasprostranjenje ovih vrsta u Hrvatskoj kao i njihov intenzitet pojave u novom staništu nije mnogo odudaralo od uzorka rasprostranjenja i intenziteta pojava u drugim europskim zemljama

Lisni mineri su grupa kukaca čije su ličinke endofagne, tj. hrane se i žive unutar biljnog tkiva. Kao rezultat svoje ishrane ostavljaju karakteristične tragove na biljnim organima - mine. Mina je jedna od osnovnih dijagnostičkih karakteristika pri determinaciji vrste lisnog minera. Mine se mogu klasificirati prema biljnom organu na kojem su nastale, vertikalnom i horizontalnom rasporedu na listu i obliku mine. Oblik mine je usko vezan uz određene rodove, porodice i redove lisnih minera. Lisni mineri su vrlo specijalizirani i prema načinu ishrane, a specijalizacija se može sagledati sa tri aspekta: kojim se biljnim tkivom hrane, na kojim biljnim organima i na kojoj biljnoj vrsti stvaraju mine

Istraživanjem lisnih minera drvenastog bilja u Hrvatskoj i njihovih parazitoida provedenim tijekom tri godine utvrđene su 93 vrste minera koje su pripadale redovima: Hymenoptera, Coleoptera, Lepidoptera i Diptera. Lisni mineri pronađeni su na 45 taksona iz 36 rodova drvenastih vrsta. Od ukupno 93 pronađene vrste njih 37 se može smatrati novoutvrđenim vrstama u jer do sada nisu bile evidentirane u fauni lisnih minera Hrvatske. Tijekom ovog istraživanja uzgojeni su parazitoidi 15 vrsta lisnih minera iz reda Lepidoptera (porodice Gracillariidae i Tischeriidae). Rezultati analize parazitoidskih kompleksa minera pokazuju da su ti kompleksi raznoliki i sastavljeni od polifagnih vrsta parazitoida generalista. Sesilni način života lisnih minera, slaba mobilnost, uniformna biologija, dobra uočljivost mina, vrlo konstantan položaj mina na listu i nedostatak obrambenih mehanizama su čimbenici koji povoljno utječu na bogatstvo parazitoidskog kompleksa. Phyllonorycter robiniella, P. leucographella, P. issikii, Parectopa robiniella i Cameraria ohridella (Gracillariidae) su novounesene vrste u faunu lisnih minera Hrvatske, a rezultati istraživanja su pokazali da imaju imaju slične parazitoidske komplekse autohtonim vrstama što ukazuje na prilagodbu polifagnih parazitoida na novounesene domaćine. Svi parazitoidi uzgojeni iz ovih uzoraka su generalisti, česte i brojne vrste na različitim vrstama lisnih minera reda Lepidoptera kojima su domaćini drvenaste biljne vrste.

Zbog učestalih problema s potkornjacima posljednjih godina u Hrvatskoj, postavlja se pitanje njihovog učinkovitog suzbijanja. U koncept integrirane zaštite šuma sve više se nastoji uvesti ekološki prihvatljive metode zaštite, kakve su primjerice feromonske klopke. U obavljenom istraživanju feromonski pripravak Curviwit® , deklariran kao feromon jelovog krivouzubog potkornjaka Pityokteines curvidens, testiran je u kombinaciji s klopkama Theysohn® i IPM® . Cilj ovog rada bio je dobiti spoznaje o mogućnostima primjene feromonske klopke za ulov jelovih potkornjaka. Rezultati ulova u klopkama ukazuju kako let proljetne generacije P. curvidens ovisi o kretanju srednje dnevne temperature koja mora postići 10°C. Rojenje počinje početkom travnja, a glavni let i najveći ulov u klopkama dostignu se krajem travnja i početkom svibnja. Nakon najvećih ulova kukaca sljedi nagli pad, a ulovi nakon tog vrlo su niski i nakon ljetne zamjene feromona. Broj ulovljenih mužjaka u klopkama u početku rojenja višestruko je veći od ženki, ali se pri najvećim ulovima izjednačava na 1:1.

Biljne bolesti, štetnici i ostali biotički i abiotički čimbenici mogu svojim štetnim djelovanjem ugroziti zdravstveno stanje šuma. Pravovremena dijagnoza štetnih čimbenika i prognoza moguće opasnosti i šteta znatno utječu i na mogućnosti pravovremene zaštite šuma. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja štetnih biotičkih i abiotičkih čimbenika u šumama Hrvatske od 2001. do 2005. godine. Najznačajnije biljne bolesti tijekom razdoblja istraživanja bile su hrastova pepelnica i rak kore pitomog kestena. Najznačajniji štetni kukci defolijatori kontinentalnih hrastovih šuma bili su mrazovci, hrastov savijač i gubar, a šuma na kršu borov četnjak. Potkornjaci su najprisutniji u jelovim, smrekovim i borovim šumama.

U radu je dan kratak pregled razvoja patologije kukaca s težištem na patogenima šumskih štetnika, aktualnim problemima primjene i smjernicama za budućnost. Također su prikazane najznačajnije skupine entomopatogena sa stajališta mogućnosti njihove primjene u šumarstvu. Iako je primjena bioloških sredstava protiv štetnika poželjna, problem njihova etabliranja još su uvijek vrlo visoka cijena, teškoće u registraciji preparata i nepostojanost u atmosferskim uvjetima. Također su manjkava istraživanja na tom polju tako da su spoznaje o prisutnosti i potencijalima entomopatogenih mikroorganizama nedovoljne. Zbog navedenog i činjenice da autohtoni patogeni u biološkom suzbijanju štetnika daju najbolje rezultate, prvi je korak u znanosti identifikacija patogena mogućih antagonista ciljanih kukaca i istraživanje njihovih potencijala. U Hrvatskoj su prva istraživanja obavljena na potkornjacima roda Pityokteines i Tomicus.

Tijekom posljednjih 100 godina u Europi se pojavilo nekoliko novih vrsta iz reda Lepidoptera, porodice Gracillariidae, podporodice Lithocolletinae. Posljednja od njih je vrsta Phyllonorycter issikii Kumata, lisni miner lipe. Vrsta potječe iz istočne Azije (Japan) i tijekom 70. tih godina 20. stoljeća počinje se širiti prema Europi. Godine 1996. prvi puta nađena u Poljskoj, 1998. u Bjelorusiji, Litvi i Latviji, 2000. u Moskvi, Češkoj i Mađarskoj te 2001. u Njemačkoj U Hrvatskoj je ova vrsta prvi puta nađena u jesen 2005. godine na području Zagreba. Phyllonorycter issikii napada autohtone vrste lipa (Tilia spp.). To je miner lista koji ima dvije generacije godišnje, a prezimljavaju imaga druge generacije. Stvara mine s donje strane lista, a na jednom listu ih se može naći nekoliko. Preferira lipova stabla koja rastu u sastojinama, na zasjenjenim mjestima u parkovima i alejama i prema dosadašnjim istraživanjima pokazuje ekološke srodnosti s drugim autohotonim vrstama roda Phyllonorycter. Pojava ovog minera i njegovo širenje po Europi podsjeća na pojavu i širenje kestenovog moljca minera (Cameraria ohridella Deschka&Dimic) pa se u prvim godinama nakon njegovog otkrića strahovalo da će doći do masovnih šteta na lipama. Dosadašnja istraživanja pokazuju da u prvim godinama nakon introdukcije treba očekivati povećanje populacije ovog lisnog minera, a prema dosadašnjim istraživanjima biologije i parazitoidskog kompleksa, uskoro bi moglo doći do kontrole njegove populacije antagonističkim vrstama, prvenstveno parazitoidima, koji reguliraju populacije ostalih autohtonih vrsta roda Phyllonorycter

Na širem području Risnjaka, na 11 lovnih lokacija u tipičnim šumskim zajednicama Gorskog kotara obavljeno je tijekom 2001. godine motrenje pojave i oscilacije populacija potkornjaka. Sabiranje rojećih potkornjaka obavljeno je naletnim barijernim klopkama tipa THEYSOHN® opremljenim poznatim feromonskim pripravcima za lov smrekinog pisara (Ips typographus L.) i crnogoričnog ljestvičara (Xyloterus lineatus Oliv.). Dodatno, u ulovima je posebno izdvajan i bukov ljestvičar (X. signatus L.). Rezultat pregleda 184 pojedinačnih ulova (prosječno 18 lovnih uzoraka po svakoj lovnoj lokaciji) je 114927 jedinki potkornjaka izdvojenih pojedinačno i ručno prebrojanih. Do razine vrste determinirane su slijedeće vrste potkornjaka: crnogorični ljestvičar – 97196 jedinki, bukov ljestvičar – 12450 jedinki i smrekin pisar – 5281 jedinki. Među gotovo 100000 ulovljenih i determiniranih primjeraka potkornjaka nije potvrđen niti jedan nalaz Xyloterus laeve Eggers vrste relativno nedavno otkrivene u sličnim feromonskim ulovima na području središnje Europe. Temeljem rezultata provedenog istraživanja pretpostavlja se da južnije od područja Risnjaka i istraživanog dijela gorske Hrvatske ova vrsta ne pridolazi. U radu se komentira sezonska dinamika motrenih populacija potkornjaka, njihovi relativni kvantitativni odnosi prema visinskoj i prostornoj razdiobi lokacija ulova. Razlike se objašnjavaju osobitostima samih lokacija, njihovim ambijentalnim obilježjima kao i blizinom ili udaljenosšću od sastojina u kojima se provode gospodarske mjere. Također, ukupni godišnji ulovi smrekinog pisara uspoređuju se sa ulovima ove vrste dobivenim kroz redovni posao motrenja koje provode djelatnici UŠP Delnice iz čega se zaključuje da su ulovi na ovim lovnim pozicijama višestruko veći od onih dobivenih unutar granica NP „ Risnjak“ . Zbunjuje međutim činjenica da su najmanji ulovi u gospodarskim sastojinama čak četverostruko niži od najvećih ulova u gotovo prašumskim sastojinama u središnjem masivu Velikog Risnjaka. Zaključuje se da samo na temelju ovako prikupljenih podataka nije moguće utvrditi koje su populacijske razine kritične, odnosno kada predstavljaju opasnost za sastojinu u kojoj se pojave. Provedena metoda je svakako dobra osnova za nastavak motrenja i može poslužiti kao odličan praktični oslonac za uvođenje jedinstvene metode motrenja na razini države.

U radu je opisana biologija, štetnost i mogućnosti suzbijanja crne jasenove ose listarice u drvoredima Zagreba.

Tijekom 2001. i 2002. godine sakupljana je štetna entomofauna na urbanom zelenilu grada Zagreba (drvoredi, parkovi, park šume). Sakupljeno je i determinirano 96 vrsta štetne entomofaune i grinja koji su pripadali sljedećim rodovima: Thysanoptera (1 vrsta), Hemiptera (34 vrste), Hymenoptera (7 vrsta), Coleoptera (15 vrsta), Lepidoptera (20 vrsta), Diptera (7 vrsta) i Acarina (16 vrsta). Štetna entomofauna sakupljena je na predstavnicima 30 rodova drvenastih biljnih vrsta. Štete koje su činili pronađeni i determinirani štetnici bile su višestruke: defolijacija, sisanje sokova, fiziološko slabljenje stabala, bušenje hodnika pod korom i u drvu, narušavanje estetskog izgleda biljke, utjecaj na pravilni rast biljke i molestanti. Najznačajniji defolijator i štetnik drvoreda jasena utvrđen ovim istraživanjem je crna jasenova osa listarica (Tomostethus nigritus Fabr.). Najznačajniji štetnici platane su bili: platanina mrežasta stjenica (Corythuca ciliata (Say)) i platanin moljac miner (Phyllonorycter platani Staudinger). Na izgled i zdravstveno stanje divljeg kestena tijekom ovog istraživanja utjecali su štetni biotički i abiotički čimbenici, od kojih je kestenov moljac miner (Cameraria ohridella Deschka & Dimic) bio jedan od značajnijih. Uši nadporodice Aphidina su u ovom istraživanju zastupljene s 23 vrste, a štetnost utvrđenih vrsta se na istraživanom području iskazivala prije svega učinku molestanta. Grinje su u ovom istraživanju zastupljene s 15 vrsta. Istraživanje je pokazalo da su gradski drvoredi i parkovi staništa sa pojednostavljenim prirodnim procesima u smislu biljne raznolikosti i odnosa domaćin - prirodni neprijatelj te se populacijska dinamika štetnih kukaca u takvim antropogeniziranim uvjetima bitno razlikuje od onih u prirodnim staništima.

U ovom su radu istražene uši nadporodica Aphidoidea i Coccoidea urbanog zelenila Zagreba. Determinirane uši pronađene su tijekom istraživanja 2001. i 2002. godine. Sveukupno je pronađeno 25 vrsta uši. Štete koje su činile na drvenastim vrstama urbanog zelenila bile su dvojake: izravne i neizravne, a najznačajnije su bile one koje su utjecale na estetski izgled biljke i koje su ulazile u kategoriju molestanta

U ovom radu istražena je štetna entomofauna drvenastih biljnih vrsta urbanog zelenila Zagreba. Entomofauna pronađena tijekom istraživanja 2001. i 2002. godine je determinirana. Sveukupno je pronađena 81 vrsta štetnih kukaca na 30 rodova drveća i grmlja. Štetnost je, prema značaju štetnika u odnosu na estetski izgled i zdravstveno stanje drvenaste vrste bilja u urbanom području Zagreba, razvrstana u trima kategorijama. Istraživanje je potvrdilo kako štetna entomofauna i grinje narušavaju estetski izgled stabala, fiziološki ih oslabljuju, a jača oštećenja kao višegodišnja defolijacija, zajedno s ostalim nepovoljnim čimbenicima urbane sredine, mogu dovesti i do ugibanja stabala.

Dugogodišnjim kontinuiranim nizom opažanja zahvaćen je čitav niz vrlo važnih defolijatora i ksilofaga naših najznačajnijih vrsta drveća. Od defolijatora, po važnosti se ističu: Lymantria dispar, Malacosoma neustria, Euproctis chrysorrhoea, Thaumetopoea processionea, T. pityocampa, Tortrix viridana, Erannis defoliaria, Operophtera brumata, Stereonychus fraxini, Neodiprion sertifer, Apethymus abdominalis i više vrsta različitih defolijatora na mekim listačama. Od ksilofaga najznačajniji su potkornjaci i tu se u prvom redu prate populacije Ips typographus, Pytiogenes chalcographus, Pityokteines spp., Cryphalus piceae i prema potrebi nekoliko vrsta borovih potkornjaka. Od defolijatora, u posljednjih nekoliko godina mogu se izdvojiti populacijski porasti kod M. neustria, E. chrysorrhoea i T. processionea. Ovogodišnja analiza stanja populacije gubara ukazuje na to da i ova populacija ulazi u stanje povećane brojnosti na više lokacija u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Zanimljive su i do nedavno nepoznate masovnije pojave defoliatora iz reda opnokrilaca kakvi su npr. Caliroa annulipes i Tomostethus nigritus koje su uzele maha upravo u posljednjih 5 godina. Zanimljivo je pritom naglasiti da je i ovdje uočena pojava sinkrone ekpanzije u nekim susjednim zemljama (sj. Italija). Posljednje razdoblje sušnih i toplih godina pogodovalo je i razvoju populacija kukaca, napose sekundarnih štetnika iz porodice potkornjaka. Tako su se u povećanoj brojnosti, na više lokaliteta gdje smreka dolazi u kulturama, javili I. typographus i P. chalcographus te neke vrste potkornjaka koje inače nisu toliko prisutne (npr. Pityophthorus spp., Hylastes spp.). U jelovim šumama u vrlo povećanoj brojnosti bilježimo pojavu sve četiri najvažnije vrste jelovih potkornjaka (Pityokteines spinidens, P. curvidens, P. vorontzovi i C. piceae) dok su u borovim kulturama zaredale štete od potkornjaka Tomicus piniperda, T. minor, Ips sexdentatus, I. acuminatus, H. ligniperda i nekoliko vrsta iz roda Orthotomicus.

Crna jasenova osa listarica je štetnik jasena koji u povoljnim uvjetima može izazvati golobrst i ozbiljne štete na jasenovim stablima. U radu se opisuje njezina biologija i štetnost te uzroci njezine masovne pojave.

U ovom radu istražene su fitofagne grinje drvenastih vrsta urbanog zelenila Zagreba. Determinirane su grinje pronađene tijekom istraživanja 2001. i 2002. godine. Sveukupno je pronađeno 15 vrsta fitofagnih grinja. Pronađene vrste pripadale su porodicama Eriophyidae (grinje koje stvaraju šiške na biljnim organima) i Tetranychidae (crveni pauci). Pronađene vrste grinja utjecale su na estetski izgled stabala, stvarale šiške na biljnim organima i bile uzrokom osipanja iglica.

U radu se iznose rezultati opažanja dinamike gustoće populacije jasenove ose listarice Tomostethus nigritus na području Zagreba i Hrvatske. Prikazuju se njena osnovna biološka i neka ekološka svojstva te se predstavljaju rezultati pokusnih i operativnih suzbijanja u urbanoj sredini. Raspravljaju se mogući razlozi masovne pojave u svjetlu narušenih ravnotežnih odnosa.

The larvae of Tomostethus nigritus F. (Hym.: Tenthredinidae) began causing severe defoliation on ash along avenues and tree lines in Zagreb, Croatia since 1997. The phenomenon of population outbreaks in periurban and urban environments is known but poorly documented in the literature ; the fact that it has not yet been recorded in Croatian forests has spurred authors to investigate further into this natural event. Populations achieved outbreak levels in the second year after defoliation was first recorded. Although only Fraxinus excelsior L. was attacked ; palatability tests indicate that larvae show no preference among several ash species, larval development in situ and their dispersion in the field suggest that phenology of the host tree was the dominant factor in host selection. Based on foliage availability, F. excelsior proved to be the most suitable species for females during their oviposition period. Detailed study of all developmental stages, especially the late larval and prepupal stages, confirmed earlier published knowledge on this sawfly but provided also some new facts and practical solutions that can be utilized for monitoring and managing this species. Parasitoid fauna have also been studied and, despite the relatively small impact that was recorded from laboratory rearings, it is assumed that parasitoids and floods are the most important natural controlling factors affecting this species in forests. Based on the spread and intensity of the recent outbreak and its similarity to European outbreaks, we presume that environmental factors, mainly the impact of late fall and early spring floods, are the most important trigger mechanism involved in this phenomenon.

Opasnosti koje donosi nematoda Bursaphelenchus xylophilus za hrvatsko šumarstvo.

U radu je istražena štetna entomofauna drvenastih biljnih vrsta urbanog zelenila grada Zagreba. Tijekom dvogodišnjeg istraživanja (2001. i 2002, godine) obuhvaćeno je 30 rodova drvenastih biljnih vrsta. Pregledana su pojedinačna stabla, grupe stabala, drvoredi, parkovi i park šume na području grada Zagreba. Sva štetna entomofauna pronađena tijekom istraživanja je sakupljena i determinirana, a utvrđeni su pripadnici sljedećih redova kukaca: Thysanoptera, Hemiptera, Hymenoptera, Coleoptera, Lepidoptera, Diptera i Acarina. Sveukupno je pronađeno i opisano 96 vrsta kukaca. Za svakog nađenog štetnika opisana je taksonomska pripadnost, morfološka i biološka obilježja, štetnost te je uz opis štetnika priložena fotografija. Štetnost je prema značaju štetnika u odnosu na estetski izgled i zdravstveno stanje drvenaste vrste bilja u urbanom području grada Zagreba razvrstana u tri kategorije. Detaljnije su obrađene tri sljedeće vrste- kestenov moljac miner (Cameraria ohridella Deschka & Dimić), crna jasenova osa listarica (Tomostethus nigritus Fabr.) i platanina mrežasta stjenica (Corythuca ciliata (Say)) zbog njihove masovne pojave, uočene štetnosti i utjecaja na izgled urbanih stabala. Detaljno je istraživana morfologija, biologija i populacijska ekologija crne jasenove ose listarice. Zbog uočenih razlika u intenzitetu napada različitih vrsta jasena na istraživanom području proveden je test palatabilnosti na tri vrste jasena (Fraxinus excelsior, F. angustifolia, F. pennsylvanica). Proveden je test parazitiranosti ove ose i to tijekom 2002. i 2003. godine (u ovom se segmentu istraživanje proteglo na treću godinu). Tijekom dvije godine istraživanja štetnost kukaca je varirala, a prema načinu djelovanja i štetnosti podijeljeni su na: defolijatore, potkornjake i sisače. Dodatno, s obzirom na urbano okruženje i utjecaj na čovjeka, posebno je označen i dio štetnika koji se mogu svrstati u kategoriju molestanta. Provedeno istraživanje je potvrdilo činjenicu da nađena štetna entomofauna i grinje narušavaju estetski izgled stabala, fiziološki ih oslabljuju, a jača oštećenja kao višegodišnja defolijacija zajedno sa ostalim nepovoljnim čimbenicima urbane sredine mogu dovesti i do ugibanja stabala. Istraživanje je također pokazalo da su gradski drvoredi, izolirane skupine stabala i parkovi staništa sa pojednostavljenim prirodnim procesima, u smislu biljne raznolikosti i odnosa domaćin - prirodni neprijatelj te se populacijska dinamika štetnih kukaca u takvim antropogeniziranim uvjetima bitno razlikuje od onih u prirodnim staništima.

U radu se govori o najvažnijim bolestima kore drvenastih vrsta na području Zagreba te o njihovoj povezanosti sa raznim negativnim čimbenicima koji pospješuju propadanje urbanog zelenila. Prikazuju se i rezultati vlastitih istraživanja u sferi suzbijanja šteta kombinacijom mehaničkih i kemijskih metoda.

U radu se iznose rezultati terenske aplikacije kombiniranog feromona i insekticidne paste primjenjenih prema postulatima metode "attract and kill". Razmatraju se postignuti učinci i objašnjavaju mogući razlozi za nepoptuni uspjeh tretiranja.

In mehreren Standorten Kroatiens wurden einige Borkenkäferpheromontests durchgefürt. Neben der Kvantität der Fänge von gezielten Borkenäfern spielte die Selektivität, besonders gegenüber der Möglichen Antagonisten, eine grosse Rolle. Es wurden mehrere Fallentypen und Pheromondispenzer an den Fichtenborkenkäfer Ips typographus L., Pityogenes chalcographus L. und Trypodendrum lineatum L. und am Waldgärtner Tomicus piniperda L. getestet. Diese Tests wurden an drei verschiedenen Standorten durchgefürt wobei es bei den Beifängen neben Gegensetzlichkeiten auch einige Gemeinsamkeiten gab.

U rad se opisuje invazivna vrsta azijska strizibuba, njezina štetnost i opasnost koju predstavlja za šume u Hrvatskoj.

U radu je prikazano stanje biljnih bolesti i štetnika u šumama Hrvatske u 2001. godini. Podaci izneseni u radu dobiveni su od Dijagnozno-prognozne i izvještajne službe za zaštitu bilja u šumarstvu (u daljnjem tekstu DPS). DPS se nalazi u Šumarskom institutu u Jastrebarskom u sklopu Odjela za zaštitu šuma i lovstvo koji raspolaže potrebnim stručnjacima i laboratorijskom opremom za dijagnozu i prognozu štetočinja u šumarstvu Hrvatske. DPS se ostvaruje kao zadatak u sklopu podprojekta financiranog od poduzeća &laquo ; ; Hrvatske šume&raquo ; ; , te se usko surađuje sa stručnim suradnicima za zaštitu šuma poduzeća. DPS svake godine izdaje &laquo ; ; Godišnje izvješće&raquo ; ; u kojem su navedene sve štetočinje prisutne u šumama Hrvatske, a posebno se izdaje &laquo ; ; Izvješće o stanju zaraze gubarom&raquo ; ; .

Nakon uspostave ograničene mreže od 11 lovnih lokacija unutar područja koje pokriva NP Risnjak obavljena je kvantitativna i kvalitativna analiza ulova iz 2001. godine. Rezultati su pokazali određenu ovisnost gustoće populacije sekundarnih ksilofaga (potkornjaka) o stanišnim prilikama te stanju podneblja u godini motrenja. Evidentan je i visinski gradijent te značajne razlike u visini gustoće populacije po pojedinim lokacijama sabiranja. Feromonske klopke pokazale su se kao prikladan način motrenja stanja populacija potkornjaka čime se posredno može pratiti i opće zdravstveno stanje šuma na području Parka. U radu se polemički raspravlja o dosezima i stvarnim mogućnostima ove metode u smislu relativne ili apsolutne informacije o stanju populacija potkornjaka dobivene putem lova feromonskim klopkama.