Search

Psihološki kapital zajednički je naziv za niz osobnih resursa koji su izvor motivacije i energije za kontinuirani rad i ustrajanje u postizanju vlastitih ciljeva, te uključuje samoefikasnost, nadu, optimizam i otpornost. Povezan je s nizom pozitivnih ishoda, stavova i ponašanja, koji uključuju i veću percipiranu zapošljivost pojedinca.

According to the dispositional model of employability, employability is defined as a multidimensional person-centered construct which subsumes five dimensions (openness to changes at work, work and career resilience, work and career proactivity, career motivation and work identity) which promote proactive adaptability in a work context. The aim of the present study was to empirically test the model in a Croatian sample of unemployed persons of different biographic characteristics (N = 567 ; N = 155 in a follow-up study). Specifically, a hypothesized model of dispositional employability (DE) was tested with a CFA. Moreover, we tested relationships with perceived employability, job-search intensity and re-employment success. The results of our study supported the hypothesized structure of the DE model which defines it as a second-order latent factor subsuming five dimensions. In addition, it's predictive validity was confirmed with DE predicting perceived employability and job-search intensity. However, re-employment success was not predicted by DE in a follow-up study.

Zapošljivost se, kao iznimno aktualan konstrukt i često korišten pojam, može opisati i definirati na različite načine i na različitim razinama, pa tako i kao mogućnost ili vjerojatnost pronalaženja (drugog) posla unutar iste organizacije ili na otvorenom tržištu rada (Forrier i Sels, 2003). Uz karakteristike pojedinca i stanje na tržištu rada, sama percepcija vlastite zapošljivosti utječe na ponašanje, očekivanja i ishode. Prethodna istraživanja ukazuju na to da je dob negativno povezana s percepcijom zapošljivosti (Neilsen, 1999 ; prema Rothwell i Arnold, 2007), ali je istovremeno prisutan i problem nezaposlenosti mladih i njezinog utjecaja na općenitu percepciju zapošljivosti mlađih osoba. Psihološki kapital, kao osobni resurs koji obuhvaća samoefikasnost, optimizam i otpornost, može doprinijeti osnaživanju radnih ljudi te poboljšanju njihovog položaja na tržištu rada i psihičke dobrobiti. U središtu ovog istraživanja nalazi se moderatorski utjecaj dobi na povezanost između psihološkog kapitala i percipirane zapošljivosti. Mjere psihološkog kapitala (konstruirana za potrebe ovog istraživanja) i percipirane zapošljivosti (Rothwell i Arnold, 2007) primijenjene su na prigodnom uzorku sudionika zaposlenih u Republici Hrvatskoj, mlađih od 45 godina i visoke stručne spreme. Rezultati pokazuju kako je psihološki kapital pozitivno povezan s percipiranom internalnom i eksternalnom zapošljivosti te da dob moderira tu povezanost. Pri tome je kod mlađih zaposlenika povezanost kapitala i zapošljivosti značajno viša u odnosu na starije zaposlenike. Vrijednost ovog nalaza leži u isticanju važnosti usmjeravanja na povećanje razine psihološkog kapitala kod mlađih pojedinaca, kako bi ih se potaknulo da osvijeste i unapređuju svoje snage, lakše se nose s izazovima i preprekama te imaju pozitivan pogled na budućnost, s ciljem boljeg i produktivnijeg funkcioniranja u društvu.

Posljednje desetljeće karakteriziraju intenzivne promjene u organizaciji rada. Društveni znanstvenici njihov uzrok vide u brzom tehnološkom napretku i globalizaciji te ekonomskoj stagnaciji i recesiji. Ove globalne društvene pojave postavile su nove zahtjeve pred radne ljude. Povećao se broj ugovora na određeno vrijeme, honorarnih i neprijavljenih poslova te su se povećali zahtjevi za fleksibilnošću. Na individualnoj razini, ove promjene prate neka nova iskustva i pritisci koji radni život ljudi čini stresnim. Prije svega, povećao se doživljaj nesigurnosti posla i napora za zaposlene, a sve veći broj ljudi prolazi iskustvo gubitka posla i nezaposlenosti. Hrvatska spada u krug evropskih zemalja s najvišom stopom nezaposlenosti stagnacijske prirode koju prati jedna od najnižih stopa ukupne zaposlenosti radno sposobnog stanovništva. Ovaj društveni kontekst ima značajan utjecaj na dobrobit ljudi i njihovu radnu motivaciju te postavlja nove izazove pred psihologe. Potrebne su intervencije koje za cilj imaju očuvati dobrobit ljudi te unaprijediti njihovu radnu efikasnost kako na individualnoj, tako i na organizacijskoj i društvenoj razini. Sustavna istraživanja psihosocijalnih aspekata nezaposlenosti provode se u Hrvatskoj od 2003. godine. Uz podršku 33. Pokazalo se da su radno preopterećenje (pretjerani zahtjevi posla) i nesigurnost posla najintenzivniji izvori stresa za suvremenog čovjeka. Ova dva izvora stresa su međusobno povezana. Ekonomska kriza, odnosno recesija koja je posljednjih godina pogodila razvijene zemlje imala je za posljedicu rast nezaposlenosti, ali i povećanje zahtjeva posla za zaposlene. Podaci koji se prikupljaju na makro razini pokazuju da u evropskim zemljama u kojima je najviša stopa nezaposlenosti, a među njima je i Hrvatska, zaposleni u prosjeku rade veći broj sati tjedno od zaposlenih u zemljama s niskom stopom nezaposlenosti poput Danske ili Austrije. Na prvi pogled to zvuči apsurdno – tamo gdje je najveći broj nezaposlenih, najveći je i broj prekovremenih sati kod zaposlenih. No, to nije čudno: zapravo su oba fenomena simptom ekonomske krize odnosno neefikasnosti organizacije rada na društvenoj razini. Dakle, na općenitoj razini, društvene promjene poput brzog razvoja tehnologije, globalizacije i ekonomske krize povećale su zahtjeve posla za većinu zaposlenika i stopu nezaposlenosti u mnogim zemljama, pa možemo reći da su preopterećenost na poslu i nesigurnost tog istog posla globalni i intenzivni izvori stresa za suvremenog radnog čovjeka. Doživljaj nesigurnosti posla, odnosno radne neizvjesnosti, specifičan je izvor stresa negativno povezan s radnom motivacijom i učinkom mjerenim na individualnoj i organizacijskoj razini. Iako se u nekim situacijama ne može prevenirati, postoje metode kojima se smanjuju negativni učinci nesigurnosti posla na radnu motivaciju i zdravlje ljudi. Gubitak posla izrazito je stresni događaj, a procjena njegove ireverzibilnosti povezana je s negativnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje. Nezaposlenost prati pad u psihičkom i fizičkom zdravlju, psihološka, socijalna i financijska deprivacija, a dugotrajnu nezaposlenost i socijalna isključenost. Zbog toga su zdravlje, ali i radne kompetencije nezaposlenih osoba posebno ugrožene. I u situaciji smanjene ponude poslova, potrebne su psihološke intervencije usmjerene na očuvanje radnih sposobnosti nezaposlenih. U predavanju će biti ukratko opisane teorije koje objašnjavaju prirodu doživljaja koji prate naporne poslove, nesigurnost posla i nezaposlenost te omogućuju razumijevanje njihovih posljedica na dobrobit i radnu motivaciju. Sažeto će biti prikazani ključni nalazi brojnih istraživanja ; oni će biti polazište za opis izazova koji stoje pred psiholozima te će biti iznesene preporuke intervencija na organizacijskoj i društvenoj razini.

U zadacima dosjećanja prezentirane liste riječi uobičajen nalaz jest umjereno dobro dosjećanje početnog dijela liste, relativno slabo dosjećanje središnjeg dijela liste, te odlično dosjećanje riječi s kraja liste. Istraživanja pokazuju kako dosjećanje recentnih elemenata niza ovisi o kratkoročnom pamćenju, dok dosjećanje ranih elemenata odražava dugoročne aspekte pamćenja (Baddeley, 1999). Također se pokazalo da na dosjećanje recentnih elementa ne djeluju faktori koji utječu na uradak na ostatku krivulje dosjećanja (poznatost i konkretnost riječi, brzina prezentacije). S obzirom na utvrđenu akustičnu prirodu kratkoročnog pamćenja, cilj je ovog rada bio ispitati utjecaj akustične sličnosti zadnjih elemenata u nizu na efekt recentnosti. Provedena su tri eksperimenta. Svaki eksperiment uključivao je situaciju neposrednog i odgođenog dosjećanja. U prvom eksperimentu korištena je lista smislenih nepovezanih riječi jednake frekvencije. Potvrđen je uobičajen nalaz boljeg dosjećanja primarnih i recentnih elemenata niza pri neposrednom dosjećanju, odnosno samo primarnih u situaciji odgođenog dosjećanja. Posljednih pet riječi podražajne liste u drugom eksperimentu činile su akustično slične riječi. U trećem eksperimentu ista je lista riječi prezentirana auditivno. Obrada rezultata uključila je testiranje razlika u dosjećanju elemenata ovisno o njihovom položaju u nizu, te razlika u rasponu pamćenja. Prikupljeni su i podaci o dosjećanju prezentiranih riječi tri dana nakon samog eksperimenta. Rezultati eksperimenata komentirani su u okviru modela radnog pamćenja Baddeleya i Hitcha (1974), te istraživanja utjecaja proaktivne inhibicije na dosjećanje.

Rijetko je koji psihološki konstrukt privukao toliku pažnju javnosti poput emocionalne inteligencije. Od početka 90-ih godina, kada su je Peter Salovey i John D. Mayer uveli u psihološku literaturu, pa sve do danas, emocionalna inteligencija inspirira raspravu i pretpostavke, ali izmiče objektivnom mjerenju. Tek posljednjih nekoliko godina bilježimo teorijski elaborirane i metodološki utemeljene pokušaje mjerenja pretpostavljenih aspekata emocionalne inteligencije, a pritom ih možemo podijeliti u dvije relativno homogene skupine. U prvu spadaju instrumenti koji nastoje izmjeriti prvenstveno točnost percepcije, razumijevanja i izražavanja emocija kod sebe i drugih osoba. Oni odražavaju shvaćanje emocionalne inteligencije kao seta sposobnosti. Najpoznatiji predstavnici ovakvog shvaćanja emocionalne inteligencije su Mayer i Salovey (vidi npr. Mayer i Salovey, 1997 ; Mayer i sur., 2000 ; 2001). U drugu spadaju različiti upitnici i inventari koji mjere različita ponašanja. Oni su proizašli iz shvaćanja emocionalne inteligencije kao seta nekognitivnih kapaciteta, kompetencija i vještina, čiji su najpoznatiji predstavnici Bar-On i Goleman (vidi npr. Bar-On, 1997 i Goleman, 1997). Iako ova dva pristupa u teorijskoj elaboraciji, pa tako i operacionalizaciji emocionalne inteligencije razlikuju i na sličan način opisuju i drugi autori (vidi npr. Davies i sur., 1998 ; Kulenović, 2000. ; Schutte i sur., 1998 ; Takšić, 1998 ; ) u najnovijim radovima pristupi mjerenju emocionalne inteligencije sve više integriraju ova dva pristupa. Tako u istraživanju objavljenom ove godine, Salovey i sur., emocionalnu inteligenciju mjere kao « set sposobnosti i osobina ličnosti» . Zanimljivo je da većina dosad objavljenih i validiranih instrumenata za procjenu emocionalne inteligencije kao temeljni podatak uzima samoprocjene ispitanika na skalama različitog tipa. Dakle, iako emocionalnu inteligenciju shvaćaju kao set sposobnosti, autori je najčešće mjere na temelju samoprocjena ispitanika. Kulenović i sur. (2000) navode kako je « s obzirom na teorijsku utemeljenost, kvalitetu izvedbe i stupanj empirijske provjerenosti» opravdano izdvojiti 4 pokušaja operacionalizacije emocionalne inteligencije. Među njima je Upitnik emocionalne kompetentnosti, uradaka domaćeg autora Vladimira takšića iz 1998. godine. S druge strane, jedina dva poznata nam testa razvijena na temelju konceptualizacije emocionalne inteligencije kao sposobnosti, a izrađena kao testovi učinka su Multifactor Emotional Test (MEIS) o kojem izvještavaju Mayer i sur. (2000) i Test analize emocija (TAE), Alije Kulenovića o kojem sa svojim suradnicima izvještava također 2000. godine. Samo spomenimo na kraju kako bez obzira na teorijsku elaboraciju i načine mjerenja svi autori pretpostavljaju kako bi uvođenje konstrukta emocionalne inteligencije trebao obogatiti znanost ne samo još jednim novim pojmom, već obogatiti razumijevanje i predviđanje ljudskog ponašanja. Stoga bi mjere emocionalne inteligencije trebale imati samostalan doprinos u objašnjenju ponašanja, neovisan o dosad poznatim konstruktima. Pritom su posebno zanimljive pretpostavke o potencijalu emocionalne inteligencije u objašnjavanju dijela varijance radnog i školskog uspjeha koji ne objašnjavaju poznati konstrukti poput inteligencije i osobina ličnosti. Ova dva instrumenta za procjenu emocionalne inteligencije domaćih autora, Kulenovićev Test analize emocija (TAE) i Takšićev Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK) primijenili smo u dva navrata na studentima psihologije. Prikupili smo neke podatke o njihovim metrijskim karakteristikama kao i podatke o povezanosti ovih mjera emocionalne inteligencije sa srodnim, poznatim psihološkim konstruktima i mjerama uspješnosti studiranja. Iako se radi o prigodnom i selekcioniranom uzorku koji zbog sužene varijance rezultata u korelacijskim istraživanjima kakvo je i naše, povećava vjerojatnost dobivanja negativnih rezultata s jedne strane, a s druge smanjuje mogućnost generalizacije dobivenih nalaza na populaciju, smatrali smo vrijednim izvijestiti vas o njima.

Bit će predstavljeni rezultati međunarodnog istraživačkog projekta pod naslovom Defining Dispositional Employability in Croatian Society koji je nastao u suradnji Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Odsjeka za psihologiju, Državnog Sveučilišta u Coloradu (SAD). Pokrovitelji projekta su Vlada SAD-a i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava RH. Ciljevi projekta bili su: (1) utvrditi ponašanja, stavove i osobine ljudi koje, bez obzira na formalno obrazovanje i druge demografske značajke, utječu na uspješno zapošljavanje ostvareno kroz radnu fleksibilnost i mobilnost, skraćuju razdoblja nezaposlenosti i potiču samostalno upravljanje karijerom ; (2) istražiti individualnu zapošljivost radnih ljudi različitih demografskih i radnih karakteristika ; (3) razviti instrument za mjerenje dispozicijske zapošljivosti definirane kao višedimenzionalni konstrukt poželjnog stanja radne motivacije. Projekt je obuhvaćao kvalitativne i kvantitativne studije radne motivacije osoba različitih demografskih i radnih karakteristika te empirijsku validaciju konstrukta zapošljivosti u hrvatskoj kulturi. Rezultati se temelje na kvalitativnim podacima prikupljenima metodom fokusnih grupa te kvantitativnim istraživanjima provedenima na preko 1200 zaposlenika različitih demografskih i radnih karakteristika. Utvrđeni su stavovi prema radu i radna ponašanja koja opisuju zapošljivost na individualnoj razini. To su zaokupljenost radom, radna samoefikasnost i proaktivnost, otvorenost prema promjenama u poslu, radna otpornost i socijalni kapital. Predstavljanje projekta će obuhvaćati prezentaciju prikupljenih rezultata i konstruiranog instrument te raspravu o praktičnim implikacijama dobivenih nalaza i smjernicama daljnje suradnje u ovom području. Na predstavljanje projekta bit će pozvani predstavnici Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu. Novokonstruirani instrument i pripadajući validacijski podaci bit će ponuđeni na besplatno korištenje članovima Sekcije za Organizacijsku psihologiju HPD-a.

Formal power, which is determined by the position in the organizational hierarchy and by the type of working contract, is positive, but not directly associated with well-being at work. A significant mediator of this relationship is the experience of control in the workplace. Based on the knowledge of traditional gender roles and the underrepresentation of women in leadership positions, it is reasonable to assume that women use the objective position of power to gain control in the workplace in a lower extent. Therefore, it can be expected that the experience of work control in women 1) will show a slower increase with increase in the objective power, 2) on average will be lower, compared to experience of work control in men, and 3) women will ultimately show lower well-being at work than men. The objective power of employees in higher education institutions is defined primarily through six positions, which are also the steps in research and teaching advancement (assistant, senior assistant, assistant professor, associate professor, full professor, and full professor with tenure). Testing was conducted using an online survey on a sample of 1158 university teachers, of whom 57% were women. Work locus of control, job satisfaction, satisfaction with the organization and psychological well-being were measured by the Pressure Management Inventory (Williams and Cooper, 1998). Results of two-way ANOVAs, 6 (Position) * 2 (Gender), show the expected significant effects of the employees’ position on job and organizational satisfaction and psychological well-being, whereby significant gender differences were obtained for organizational satisfaction and psychological well-being. Women reported poorer psychological well-being and were less satisfied with the organization. Women and the teachers in the lower positions on average also reported the lower experience of work control. Obtained results show interactive effects of gender and position on the satisfaction with organization, where the growth of the organizational satisfaction with the growth of formal power in women is less pronounced. These results support the assumption that the lower level of well-being in women in higher education can be partly explained by a lower experience of work control.

Employment provides benefits that are critical to well-being. Because of that, employed persons have better mental and physical health than unemployed persons. Also persons who experience prolonged unemployment experience deterioration of physical, social and psychological health. Consequently, their coping resources decrease as well, and it becomes more and more difficult to be re-employed. Reemployment breaks this vicious circle, placing persons in situations where resources for psychosocial growth are accessible again. Given these premises, it is predicted that individual with better coping capacities will be successfully reemployed sooner than individuals with worse and also that prolonged unemployment is followed by decreases, and reemployment by increases in coping resources. In this longitudinal study we examined the coping resources of recently unemployed persons The individual and situational resources assessed in this study were: perceived financial strain, core self-evaluation, social support, and job evaluation. Two waves of data-collection (second wave after 6 months) were conducted with a convenience sample (N=274) of persons who recently became unemployed and who had various demographic and employment profiles. The results of 2x2 repeated-measures ANCOVAs showed different trajectories of coping resources during prolonged unemployment and after re-employment. Perceived social support decreased in both groups during unemployment. Core self-evaluation predicted employment status six months after job loss with its variation during the observed period being moderated by employment status: unemployed individuals showed decreased social support. Level of financial deprivation was a significant predictor of reemployment but did not change during the period and didn’t depend on employment status. Finally, job valuation was not a predictor of reemployment, with intraindividual changes in job valuation during the observed period depending on employment status increased among reemployed individuals and decreased in the still unemployed. The findings of this study will be discussed in light of their implications for psycho-social interventions aimed at supporting successful coping during unemployment and fast re-employment.

Istraživački izvještaj daje uvid u stavove punoljetnih građana RH na temu useljavanja stranaca. Istražilo se u kojoj mjeri se odrasli stanovnici osjećaju ugroženo te izražavaju li određenu bojaznost, kako za vlastitu osobnu poziciju, tako i za hrvatsko društvo i njegovu kulturu u cjelini. Cilj je bio izdvojiti i one pozitivne stavove o strancima kojima se oni doživljavaju kao vrijednost koja obogaćuje hrvatsko društvo. Analiziran je problem tolerancije, diskriminacijski stavovi te stavovi građana o pravima doseljenika s posebnim naglaskom na pitanje dobivanja državljanstva. Nadalje, istraživanje se konkretnije usredotočilo na stavove o pojedinim etničkim, vjerskim i drugim skupinama. U konačnici, istraživanje je povezalo prethodno navedene stavove s pojedinim socio- demografskim obilježjima građana ali i njihovim određenim političkim i vjerskim opredjeljenjima.

The demands for more intensive work flexibility and employability are often seen as the central challenge for working people today. More often than a decade ago, people make turnovers, lose their jobs, and experience periods of unemployment. It is plausible to suppose that these demands and experiences that follow them don't have the same effects on people of different age. The current study is based on proofs of negative impacts that job loss and unemployment have on individual well-being and its aim is to look further on the effects of re-employment and prolonged unemployment on young (age< 35 ; M=26 ; SD=4.5) and middle-aged (age 35+ ; M=46 ; SD=6.4) persons. A follow-up study with two waves of data-collecting (second wave after 6 months) was conducted on a convenient sample (N=274) of persons of various demographic and work characteristics who recently lost their jobs and became unemployed. Several indicators of their well-being, work motivation and perceived employability were in the focus: financial strain, core self-evaluation, social support, job valuation and job-search efficacy. The results show that younger people were more often re-employed in the follow up, but no differences were found in qualification-job fit and job satisfaction between two age groups. Middle aged persons were more often unemployed after six months. The results of 2x2x2 repeated measures ANCOVAs generally proved a negative impact of unemployment on both groups, but negative effects of unemployment were more evident among older people and positive impacts of re-employment were more evident among younger people. The necessity of age sensitive approach to the effects of job loss and unemployment on well-being and work motivation will be discussed. Two important limitations of used methodology must be taken into account while observing the results: (1) The convenient sample of unemployed persons which was not totally homogeneous in length of unemployment after job loss, as well as in duration of re-employment status ; (2) Broad age categories that were observed. The study offers new longitudinal data on the individual capacities that are related to employability of people of different ages.

Cilj je istraživanja bio utvrditi izvore stresa u radu sveučilišnih nastavnika zaposlenih u Hrvatskoj te konstruirati upitnik koji bi omogućio kvantitativne studije u ovom području. Kvalitativno je istraživanje čiji je cilj bio utvrditi izvore stresa u radu provedeno na prigodnom uzorku 34 visokoškolska nastavnika u različitim zvanjima (suradničkim i znanstveno-nastavnim) zaposlenima na dvanaest fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Splitu. Metodom smo vođenih grupnih diskusija identificirale 125 karakterističnih izvora stresa u radu koji su logično kategorizirani u devet sadržajnih skupina. Na temelju smo kvalitativne studije konstruirale Upitnik izloženosti stresu u radu za sveučilišne nastavnike (ISR-SN) te ga primijenile na uzorku nastavnika (N=388) triju hrvatskih sveučilišta. Nakon provedenih postupaka konfirmatorne faktorske analize konačna verzija upitnika sadrži 68 čestica koje definiraju sedam latentnih dimenzija izvora stresa: Nastava i studenti, Posljedice provedbe Bolonjske reforme, Znanstveno-istraživački rad, Konflikt uloga, Uvjeti rada, Primanja i priznanja te Međuljudski odnosi. U radu iznosimo podatke o metrijskim značajkama konstruiranog upitnika te deskriptivne rezultate pilot–primjene.

What is the psychological meaning of job insecurity, job loss and unemployment? Specifically, this talk will explore the subjective, perceived meanings of these phenomena. The impact of job insecurity, job loss and unemployment on individual well-being and work behavior will be described. Finally, more and less successful coping strategies will be explained, as well as the factors that moderate them.

The aim of this study was to investigate exposure to stress at work in university teachers and see if there were differences between men and women as well as between positions. The study was carried out online and included a representative sample of 1, 168 teachers employed at universities in Croatia. This included all teaching positions: assistants (50 %), assistant professors (18 %), associate professors (17 %), and full professors (15 %). Fifty-seven percent of the sample were women. The participants answered a questionnaire of our own design that measured six groups of stressors: workload, material and technical conditions at work, relationships with colleagues at work, work with students, work organisation, and social recognition and status. Women reported greater stress than men. Assistant professors, associate professors, and full professors reported greater stress related to material and technical conditions of work and work organisation than assistants, who, in turn, found relationships with colleagues a greater stressor. Full professors, reported lower exposure to stress at work than associate professors, assistant professors, and assistants.

Rad u akademskoj zajednici je donedavno smatran visoko zadovoljavajućim, a zanimanje sveučilišnog profesora često je isticano kao primjer zanimanja s niskim stupnjem izloženosti stresu u radu. S obzirom na promjene strukture i uvjeta rada u ustanovama visokog obrazovanja, cilj našeg istraživanja bio je utvrditi izvore stresa u radu nastavnika zaposlenih u visokom obrazovanju te istražiti razlike u izloženosti izvorima stresa među pojedinim zvanjima. Metodom vođenih grupnih diskusija identificirale smo 125 karakterističnih izvora stresa u radu sveučilišnih nastavnika. U sljedećem smo koraku konstruirale preliminarnu, a nakon primjene na prigodnom uzorku nastavnika, i konačnu verziju Upitnika o izloženosti stresu u radu za sveučilišne nastavnike. Upitnik pokazuje zadovoljavajuće metrijske karakteristike, a sadrži 45 čestica koje definiraju šest latentnih dimenzija izvora stresa: radno opterećenje, materijalne/tehničke uvjete rada, odnose na poslu, studente, organizaciju rada i društvene uvjete rada. Zadatak je ispitanika da na skali od 6 stupnjeva procijene koliko je pojedini izvor stresa prisutan u njihovom poslu.Upitnik smo primijenile na 1170 nastavnika u znanstveno-nastavnim i suradničkim zvanjima, zaposlenima na sveučilištima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Rezultati su pokazali prisutnost različitih izvora stresa u radu, a najvišim se, u prosjeku, pokazala izloženost stresorima vezanim uz međuljudske odnose na poslu, društvene uvjete rada i radno opterećenje. Žene u odnosu na muškarce u prosjeku izvještavaju o većoj prisutnosti izvora stresa u svom poslu. Osobe u znanstveno-nastavnim zvanjima u prosjeku procjenjuju veću prisutnost stresora vezanih uz materijalne/tehničke uvjete rada i organizaciju rada od osoba u suradničkim zvanjima koje, pak, u većoj mjeri procjenjuju prisutnost stresora vezanih uz međuljudske odnose. Redovni profesori u prosjeku izvještavaju o manjoj izloženosti stresorima u svom poslu od izvanrednih profesora, docenata i asistenata.

Rad većini ljudi predstavlja važan dio života jer, između ostalog, omogućuje profesionalni razvoj, dobivanje prihoda i ostvarivanje socijalnih kontakata. Nesigurnost posla, tj. zabrinutost oko gubitka ovog važnog aspekta života ostavlja kod većine ljudi negativne posljedice. Predmet provedenog istraživanja je subjektivna nesigurnost posla, definirana kao subjektivni doživljaj straha i/ili zabrinutosti vezanih uz mogućnost gubitka sadašnjeg zaposlenja mjeren samoprocjenama te njezina povezanost s individualnom dobrobiti zaposlenika i njihovim stavovima prema radu i organizaciji. Istraživanje je provedeno na 203 osobe zaposlene u jednoj trgovačkoj organizaciji u Zagrebu. Rezultati su pokazali da ispitanici koji u većoj mjeri doživljavaju prijetnju da će izgubiti vlastiti posao ili da će im se dogoditi neželjene promjene u pojedinim aspektima njihovog posla imaju sniženo zadovoljstvo poslom, veću namjeru napuštanja organizacije, nižu afektivnu i instrumentalnu odanost, lošije tjelesno, psihičko i opće zdravlje. Kvalitativna nesigurnost posla, koja se odnosi na prijetnju pojedinim aspektima posla, ima medijacijski učinak na povezanost kvantitativne nesigurnosti posla, koja se odnosi na doživljaj prijetnje od dobivanja otkaza, i svih kriterijskih varijabli (zadovoljstvo poslom, namjeru napuštanja organizacije, afektivnu i instrumentalnu odanost te fizičko, psihičko i opće zdravlje). U prisustvu kvalitativne nesigurnosti posla učinak kvantitativne nesigurnosti posla na kriterijske varijable posve izostaje što ukazuje na to da je zadržavanje pojedinih aspekata posla u većoj mjeri odgovorno za zadovoljstvo poslom, namjeru ostanka u organizaciji, odanost organizaciji te zdravlje osobe, nego zadržavanje samog posla. Povezanost subjektivne nesigurnosti posla i negativnih učinaka za dobrobit i stavove zaposlenika ukazuje na potrebu smanjivanja doživljaja nesigurnosti posla kod zaposlenika kako se ono ne bi odrazilo i na učinkovitost organizacije.

Opisani su rezultati analize slučajeva žena žrtava trgovine ljudima. Analizirani su specifični problemi prilikom nalaženja i zadržavanja posla ovih žena te su predloženi smjerovi intervencije.

Upitnik sadrži 47 čestica koje definiraju šest latentnih dimenzija izvora stresa: radno opterećenje i efekte na društveni/obiteljski život, međuljudske odnose i evaluaciju na poslu, materijalne/tehničke uvjete rada, društvene uvjete rada, posljedice Bolonjske reforme i rad sa studentima. Upitnik je konstruiran na temelju opsežne kvalitativne i kvantitativne studije izvora stresa u radu nastavnika zaposlenih na hrvatskim sveučilištima. Upitnik pokazuje metrijske karakteristike koje zadovoljavaju standarde postavljene za psihologijske mjerne instrumente. Upitnik je slobodno dostupan svim zainteresiranim istraživačima i stručnjacima.

Upitnik sadrži 26 čestica i raspodijeljene u četiri skale: dvije problemu usmjerene i dvije emocijama usmjerene strategije suočavanja s gubitkom posla. Problemu usmjerene strategije su: Proaktivno traženje posla i Povremeni poslovi, a emocijama usmjerene su Distanciranje i Umanjivanje značenja posla. Upitnik je konstruiran na temelju opsežne kvalitativne i kvantitativne studije strategija suočavanja s gubitkom posla, provedene na uzorcima osoba koje su nedavno izgubile posao i postale nezaposlene. Konstruktne karakteristike upitnika zadovoljavaju standarde postavljene za psihologijske mjerene instrumente. Upitnik je slobodno dostupan svim zainteresiranim istraživačima i stručnjacima.

Istraživani su sociodemografski i radni prediktori različitih strategija suočavanja s gubitkom posla. Najbolje objašnjena strategija suočavanja je proaktivno traženje posla i može se općenito zaključiti da posao više traže osobe koje posjeduju više resursa, a ujedno imaju i više financijskih poteškoća te gubitak posla procjenjuju stresnijim. Distanciraju se više osobe koje gubitak posla doživljavaju stresnijim, a imaju nisko temeljno samovrednovanje i vjeruju da će teško dobiti posao. Strategija umanjivanja značenja posla više je korištena kod osoba koje gubitak posla procjenjuju manje stresnim i koji ne namjeravaju intenzivno tražiti posao. Spremnost na obavljane povremenih poslova veća je kod muškaraca i onih sa većim financijskim teškoćama. Medijacijski učinak kognitivne procjene utvrđen je samo za vezu temeljnog samovrednovanja i umanjivanja značenja posla.

Radi se o empirijskoj evaluaciji rada državnih tijela u slučajevima obiteljskog nasilja prema ženama, a izvor podataka bile su same žrtve. Predmet interesa bila su sljedeća pitanja: Primjenjuju li državna tijela propisane postupke u svom svakodnevnom radu sa ženama žrtvama nasilja u obitelji? Postoje li u tom smislu razlike među pojedinim tijelima? Primjenjuju li se svi propisani postupci u jednakoj mjeri? Postoje li neka negativna iskustva koja se češće javljaju? Možemo li govoriti o tipičnim problemima koji se javljaju u radu pojedinih tijela? Odgovore na ova pitanja tražili smo istražujući iskustva, procjene i doživljaje žena koje su prijavile nasilje u obitelji barem jednom nadležnom državnom tijelu. Rezultate istraživanja temeljimo na odgovorima ukupno 333 žene žrtve nasilja u obitelji. Izvještaj o provedenom istraživanju predan je Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, a glavni rezultati su referirani Saboru Republike u Godišnjem izvještaju o radu Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

The paper deals with the relationship between specific sources of occupational stress, work locus of control, attitudes towards work, and well-being of university teachers. Work locus of control is defined as a situational variable which includes the perception of the level of control and free decision-making in the working context (Williams & Cooper, 1998), and its mediating role in relation to the sources and consequence of occupational stress is assumed. Research was carried out using an on-line questionnaire on a sample of teaching staff employed at four of the largest universities in Croatia (N = 1170). The presences of particular sources of stress at work were measured by the Questionnaire of Exposure to Occupational Stress for University Teaching Staff (ISR-SN). Job and organization satisfaction, perceived psychological and physical well-being and work locus of control were measured by the Croatian version of Pressure Management Indicator. Results of path analyses confirmed the assumption of partial mediation effects of the work locus of control on the relationship between the sources and consequences of occupational stress in university teaching staff.

Upitnik EF sastoji se od tri dijela: (1) Prvi dio sadrži 21 česticu i opisuje oblike financijskog i ekonomskog nasilja nad ženom, neovisno o njenom radnom i roditeljskom statusu. Ovaj dio upitnika namijenjen je svim ženama. (2) Drugi dio upitnika sastoji se od 12 čestica koje opisuju ponašanje nasilnika vezano uz radne obveze žene i novac koji radom zarađuje. Ovaj dio upitnika namijenjen je samo ženama koje ostvaruju neki prihod radom, bilo da rade „na crno“ ili su zaposlene. (3) Treći dio upitnika namijenjen je ženama koje imaju djecu. Sastoji se od 9 čestica u kojima je opisano ekonomsko i financijsko nasilje nad djecom. Dakle, ovisno o radnom ili roditeljskom statusu, ekonomsko i financijsko nasilje, kojem je žena izložena, mjeri se različitim brojem čestica: za sve je žene namijenjena 21 čestica, za nezaposlene majke namijenjeno je 30 čestica, a za zaposlene majke sve 42 čestice. Dakle, izloženost nasilju kvantificiramo, pa prikupljeni podatci podliježu različitim statističkim tehnikama analize. Upitnik je konstruiran na temelju opsežne kvalitativne i kvanitativne studije iskustava žena izloženih nasilju u obitelji. Upitnik ima metrijske karakteristike koje zadovoljavaju postavljene standarde za psihologijske mjerne instrumente. Upitnik je slobodno dostupan svim zainteresiranim istraživačima i stručnjacima.

U knjizi su opisani rezultati istraživanja ekonomskih aspekata nasilja nad ženama i njihovom djecom. Cilj istraživanja bio je upoznati oblike ekonomskog obiteljskog nasilja nad ženama, njegove razmjere i posljedice. Posebna je pozornost posvećena mogućnostima i preprekama u ostvarivanju radne uloge i ekonomske samostalnosti žena izloženih obiteljskom nasilju, ali i značenju zaposlenja za uspješno suočavanje žene s obiteljskim nasiljem. Osim iskustava samih žena, istraživana su i iskustva i dobrobit njihove djece. Rezultati su podijeljeni u sedam središnjih poglavlja: 3. Značajke istraživanog uzorka ; 4. Djeca kao svjedoci i žrtve obiteljskog nasilja ; 5. Ekonomsko i fi nancijsko nasilje nad ženama i njihovom djecom ; 6. Radna uloga, ekonomski i psihosocijalni resursi zlostavljanih žena ; 7. Radno ponašanje zlostavljanih žena i uloga poslodavca ; 8. Ekonomska neovisnost i nasilje nad ženama ; 9. Financijski i psihosocijalni oporavak od nasilja. Osim rezultata provedenog istraživanja, u knjizi su opisana i neka teorijska objašnjenja, vezana uz ispitivane varijable, te pretpostavljene odnose među ispitivanim fenomenima. Ona obično predstavljaju uvod u rezultate iskazane u pojedinom poglavlju, a praćena su popisom znanstvene literature na koju se oslanjaju. Na početku, u Uvodu, definiran je pojam ekonomskog obiteljskog nasilja nad ženama i opisane su posljedice koje ono može imati na individualnoj i društvenoj razini.

The purpose of this study was to explore biomedical and behavioral risk factors in relation to self-assessed physical, mental and general health status in an open adult Croatian population sample. Subjective experience of health status was assessed with the Short Form 36 Health Survey questionnaire (SF-36). Out of 9070 respondents, we defined two groups with respect to cardiovascular (CV) risk factors: (1) a healthy group of individuals who did not state the presence of any covered chronic disease or disorder (N = 1,817), and (2) a group with CV risk which included individuals who reported having high blood pressure or high blood cholesterol or high blood sugar diagnosed (N = 360). When adjusted for socio-demographic characteristics, these two groups differed in self-assessed health status. The group with CV risk factors showed an average lower level of subjective health status than the healthy group. At the level of specific health dimensions, the group with CV risks reported significantly lower general and mental health, but they reported healthier behaviors at the present time. We analyzed the measured health behaviors in predicting individual differences in the physical, mental and general health of the healthy group. Physical activity was revealed as a significant predictor of all three aspects of subjective health. Socio-economic variables of age, gender and self-assessed economic status contributed significantly to the explanation of all three aspects of subjective health. Our findings emphasize that psychological, physical, and social factors are inextricably linked in maintaining cardiovascular health, thus showing the importance of targeting health-related behaviors, especially physical activity, in preventive strategies and programs.

Diskriminaciju na tržištu radne snage kao svojevrsni oblik socijalnog isključivanja pojedinih skupina određuje vjerojatnost kojom će osobe određenih socio-demografskih karakteristika pronalaziti odgovarajuće zaposlenje te njihova pozicija u odnosu na druge radno aktivne ljude istih kvalifikacija i sposobnosti. Nastojali smo utvrditi postoji li diskriminacija pri zapošljavanju na nacionalnoj i dobnoj osnovi u nekim segmentima hrvatskog tržišta radne snage. Polazeći od pretpostavke da rezultati prijašnjih anketnih istraživanja kojima su propitivani hrvatski poslodavci o njihovom ponašanju i stavovima pri zapošljavanju kandidata ne odgovaraju nužno realnom ponašanju u kontekstu svakodnevnih životnih situacija te da poslodavci na pitanja o diskriminaciji odgovaraju u skladu s društveno poželjnim vrijednostima, proveli smo eksperimentalnu provjeru jednakosti prilika u traženju posla koje imaju osobe hrvatske ili srpske nacionalnosti, mlađe ili srednje životne dobi. U našem smo istraživanju na uzroku od preko 600 natječaja na području grada Zagreba kroz više mjeseci mjerili postojanje diskriminacije po nacionalnoj i dobnoj osnovi prilikom poziva kandidatima da pristupe selekciji za traženi posao. Na sve natječaje koju su objavljeni u razdoblju od tri mjeseca, a nisu zahtijevali predaju popratne dokumentacije, slali smo elektroničku verziju ponude za posao dvaju zamišljenih osoba. Njihovi su životopisi u potpunosti odgovarali zahtjevima raspisanog natječaja za posao, ali su u prvom dijelu istraživanja slane paralelne aplikacije osobe tipičnog hrvatskog, odnosno srpskog imena i prezimena ; a u drugom je jedan kandidat bio u dvadesetima a drugi u četrdesetim godinama života. Bilježili smo prve odgovore potencijalnih poslodavaca na ostavljene kontakt podatke, pa se naši rezultati odnose samo na prvi krug selekcije i ne zahvaćaju konačni izbor. Rezultati opisuju područja djelatnosti, poslove s obzirom na indeks zapošljavanja i karakteristike tvrtki s obzirom na njihov tretman kandidata u prvom selekcijskom krugu.

Izvještaj sadrži 80 stranica teksta u kojem su opisane metode i rezultati istraživanja ekonomskih aspekata obiteljskog nasilja nad ženama i njihovom djecom. Istraživanje je provedeno na uzorku (N=260) zlostavljanih žena, korisnica nevladinih organizacija za pomoć ženama izloženim obiteljskom nasilju.U okviru istraživanja konstruiran je Upitnik ekonomskog i financijskog nasilja nad ženama u obiteljskom kontekstu. Istražene su njegove posljedice te povezanost s drugim oblicima nasilja, radnom ulogom i ponašanjem žena. Predložene su smjernice socijalnih tretmana čiji je cilj prevencija i ublažavanje posljedica obiteljskog nasilja. Izvještaju su priloženi upitnici korišteni u istraživanju.

Rad sadrži pregled psihologijskih istraživanja nesigurnosti posla i bavi se znanstvenom analizom teorijskih pitanja ovog područja, korištene metodologije i glavnih rezultata. Definira se razlika između subjektivne nesigurnosti posla, doživljajnog fenomena kojeg određuju dvije široke dimenzije – afektivna i kognitivna, i objektivne nesigurnosti, pojave neovisne o percepciji pojedinca. Okosnica rada je općenita i empirijski potvrđena pretpostavka o nepovoljnom utjecaju doživljaja nesigurnosti posla na radnu motivaciju i dobrobit ljudi. Nju potkrepljujemo smještanjem koncepta sigurnosti posla u okvire tradicionalnih i suvremenih teorija radne motivacije, posebno Teorije kognitivne evaluacije. Opisujemo dimenzije i načine mjerenja nesigurnosti posla. Kao subjektivni, psihološki fenomen nju prvenstveno karakterizira doživljaj neizvjesnosti vezane uz budućnost zaposlenja. Pritom razlikujemo globalnu ili kvantitativnu nesigurnost – percipiranu vjerojatnost i strah od prijetećeg gubitka posla i kvalitativnu – kada su isti doživljaji vezani uz prijetnju gubitka vrijednih značajki posla. Psihologijska istraživanja nesigurnosti posla tretiramo kao odgovor znanosti na aktualne promjene konteksta ljudskog rada koje karakteriziraju visoka nezaposlenost, povećana mobilnost radne snage, privatizacija i restrukturiranje radnih organizacija što se na individualnoj razini odražava u smanjivanju gotovo svih izvora sigurnosti vezanih uz zaposlenje. Ove promjene predstavljaju novi izazov za organizacijske psihologe koji pokušavaju redefinirati koncept karijere te osmisliti strategije upravljanja ljudskim potencijalima i psihosocijalne intervencije s ciljem povećanja intrinzične radne motivacije i dobrobiti ljudi u kontekstu povećane nesigurnosti posla.

Diskriminaciju na tržištu radne snage kao svojevrsni oblik socijalnog isključivanja pojedinih skupina određuje vjerojatnost kojom će osobe određenih socio-demografskih karakteristika pronalaziti odgovarajuće zaposlenje te njihova pozicija u odnosu na druge radno aktivne ljude istih kvalifikacija i sposobnosti. Ona je poglavito relevantna za pristup pojedinim zanimanjima, a njene krajnje konsekvence su vidljive u socijalnoj stratifikaciji društva. Ovim smo radom nastojali utvrditi postoji li diskriminacija pri zapošljavanju po nacionalnoj i dobnoj osnovi u nekim segmentima hrvatskog tržišta radne snage. Polazeći od pretpostavke da rezultati prethodnih anketnih istraživanja kojima su propitivani hrvatski poslodavci o njihovom ponašanju i stavovima pri zapošljavanju kandidata ne odgovaraju nužno realnom ponašanju u kontekstu svakodnevnih životnih situacija te da poslodavci na pitanja o diskriminaciji odgovaraju u skladu s društveno poželjnim vrijednostima, proveli smo eksperimentalnu provjeru jednakosti prilika u traženju posla koje imaju osobe hrvatske ili srpske nacionalnosti, mlađe ili srednje životne dobi. Analiza diskriminacije po nacionalnom kriteriju čini se svrsishodna osobito u kontekstu složenih nacionalnih odnosa u Hrvatskoj te kao mogući aspekt propitivanja socijalne distance u onom dijelu koji se odnosi na poželjne suradnike. Propitivanje postojanja diskriminacije po dobi je relevantno iz razloga što se dob gotovo u pravilu izdvaja kao nezaobilazan kriterij selekcije radne snage, a istraživanja pokazuju kako vjerojatnost ponovnog zapošljavanja nezaposlenih osoba opada s njihovom dobi. U našem smo istraživanju na uzorku od preko 600 natječaja na području grada Zagreba kroz više mjeseci mjerili postojanje diskriminacije po nacionalnoj i dobnoj osnovi prilikom poziva kandidata da pristupe selekciji za traženi posao. Na sve natječaje koji su periodu od početka listopada do kraja prosinca 2008. objavljeni na ključnim i za tu svrhu specijaliziranim web portalima, te u glavnim dnevnim listovima, a nisu zahtijevali predaju popratne dokumentacije, slali smo elektroničku verziju ponude za posao dviju zamišljenih osoba čiji su životopisi u potpunosti odgovarali zahtjevima raspisanog natječaja za posao. U prvom dijelu istraživanja slane su paralelne aplikacije osobe tipičnog hrvatskog, odnosno srpskog imena i prezimena (bili su to naši zamišljeni tražitelji posla, Ivan i Martina Lučić te Vojislav i Jovanka Trifunović), a u drugom je jedan kandidat bio u dvadesetim, a drugi u četrdesetim godinama života. Bilježili smo prve odgovore potencijalnih poslodavaca na ostavljene kontakt podatke, pa se naši rezultati odnose samo na prvi krug selekcije i ne zahvaćaju konačan izbor. Njihova analiza izdvaja ona radna mjesta, zanimanja i natječaje kod kojih su poslodavci i/ili njihove službe skloniji neravnopravnom tretiranju kandidata.

Na prigodnom uzorku koji su činile 462 radno aktivne osobe koje su nedavno izgubile posao i prijavljuju se na Hrvatski zavod za zapošljavanje testirale smo integrativni transakcijski model suočavanja s gubitkom posla. Središnji predmet našeg interesa bili su odnosi između četiri skupine varijabli koje su se odnosile na (1) karakteristike posljednjeg zaposlenja i način gubitka posla ; (2) individualne i situacijske resurse suočavanja ; (3) strategije suočavanja ; (4) budući radni status i doživljaj radne neizvjesnosti. Pretpostavile smo kako će osobe koje smatraju da je njihovo posljednje zaposlenje bilo više kvalitete u smislu zadovoljenja različitih potreba te one koje su pretrpjele manji stupanj neizvjesnosti vezan uz gubitak zaposlenja imati bolje razvijene resurse potrebne za aktivno suočavanje s nezaposlenošću, da će, posljedično, u većoj mjeri i koristiti strategije aktivnog suočavanja, te u konačnici biti uspješnije u traženju posla i manje zabrinute za svoj budući radni status. Rezultati su uglavnom potvrdili važnost pretpostavljenih faktora za uspješno suočavanje s gubitkom posla: Karakteristike posljednjeg zaposlenja povezane su s individualnim kapacitetima suočavanja s gubitkom posla ; Aktivna, problemu usmjerena strategija traženja posla povezana je s uspješnošću nalaženja novog zaposlenja osam mjeseci kasnije, kao i sa smanjenim doživljajem zabrinutosti zbog radne neizvjesnosti. Druga aktivna strategija – rad na crno nije se u tom smislu pokazala adaptivnom strategijom. Strategije usmjerene na emocije (emocionalno distanciranje i umanjivanje značenja posla) nisu bile prediktor budućeg radnog statusa, ali je strategija umanjivanja značenja posla povezana sa smanjenom anksioznošću vezanom uz radni budućnost. Aktivno traženje posla mjereno u prvoj točki mjerenja i radni status osam mjeseci kasnije interaktivno su povezani s doživljajem radne neizvjesnosti: Osobe koje su se uspjele zaposliti nakon aktivnog traženja posla manje su zabrinute za svoju radnu budućnost od osoba koje su se uspjele zaposliti, ali su prethodno u manjoj mjeri aktivno tražile posao. Osobe koje se nisu uspjele zaposliti u većoj su mjeri zabrinute za svoju radnu budućnost, a ta anksioznost je to veća što aktivnije traže posao.

Diskriminaciju na tržištu radne snage kao svojevrsni oblik socijalnog isključivanja pojedinih skupina određuje vjerojatnost kojom će osobe određenih socio-demografskih karakteristika pronalaziti odgovarajuće zaposlenje te njihova pozicija u odnosu na druge radno aktivne ljude istih kvalifikacija i sposobnosti. Ona je poglavito relevantna za pristup pojedinim zanimanjima, a njene krajnje konsekvence su vidljive u socijalnoj stratifikaciji društva. Ovim smo radom nastojali utvrditi postoji li diskriminacija pri zapošljavanju po nacionalnoj i dobnoj osnovi u nekim segmentima hrvatskog tržišta radne snage. Polazeći od pretpostavke da rezultati prethodnih anketnih istraživanja kojima su propitivani hrvatski poslodavci o njihovom ponašanju i stavovima pri zapošljavanju kandidata ne odgovaraju nužno realnom ponašanju u kontekstu svakodnevnih životnih situacija te da poslodavci na pitanja o diskriminaciji odgovaraju u skladu s društveno poželjnim vrijednostima, proveli smo eksperimentalnu provjeru jednakosti prilika u traženju posla koje imaju osobe hrvatske ili srpske nacionalnosti, mlađe ili srednje životne dobi. Analiza diskriminacije po nacionalnom kriteriju čini se svrsishodna osobito u kontekstu složenih nacionalnih odnosa u Hrvatskoj te kao mogući aspekt propitivanja socijalne distance u onom dijelu koji se odnosi na poželjne suradnike. Propitivanje postojanja diskriminacije po dobi je relevantno iz razloga što se dob gotovo u pravilu izdvaja kao nezaobilazan kriterij selekcije radne snage, a istraživanja pokazuju kako vjerojatnost ponovnog zapošljavanja nezaposlenih osoba opada s njihovom dobi. U našem smo istraživanju na uzorku od preko 600 natječaja na području grada Zagreba kroz više mjeseci mjerili postojanje diskriminacije po nacionalnoj i dobnoj osnovi prilikom poziva kandidata da pristupe selekciji za traženi posao. Na sve natječaje koji su periodu od početka listopada do kraja prosinca 2008. objavljeni na ključnim i za tu svrhu specijaliziranim web portalima, te u glavnim dnevnim listovima, a nisu zahtijevali predaju popratne dokumentacije, slali smo elektroničku verziju ponude za posao dviju zamišljenih osoba čiji su životopisi u potpunosti odgovarali zahtjevima raspisanog natječaja za posao. U prvom dijelu istraživanja slane su paralelne aplikacije osobe tipičnog hrvatskog, odnosno srpskog imena i prezimena (bili su to naši zamišljeni tražitelji posla, Ivan i Martina Lučić te Vojislav i Jovanka Trifunović), a u drugom je jedan kandidat bio u dvadesetim, a drugi u četrdesetim godinama života. Bilježili smo prve odgovore potencijalnih poslodavaca na ostavljene kontakt podatke, pa se naši rezultati odnose samo na prvi krug selekcije i ne zahvaćaju konačan izbor. Njihova analiza izdvaja ona radna mjesta, zanimanja i natječaje kod kojih su poslodavci i/ili njihove službe skloniji neravnopravnom tretiranju kandidata.

In a three-way longitudinal survey of initially unemployed persons (N=370), we examined the impact of prolonged unemployment and reemployment on a series of self-assessed measures of both physical and mental health (captured by the SF-36 Health Survey). Already at T1, on most of the health indicators, the participants who remained unemployed scored lower then those who later gained employment. The participants reemployed at T2 and T3 exhibited improved health, but only on the mental-health indicators. The results suggest that poor physical health contributes to prolonged unemployment, while poor mental health both contributes to and results from unemployment.

Hidden economy working can provide income and cushion the financial hardship during unemployment. But, can it also substitute for some latent functions of regular employment? According to Jahoda's theory, the latent functions include the time structure, regular shared experience, information about personal identity, a link with the collective purpose, and enforced regular activity. This paper explores whether the undeclared working reduces the degree of deprivation of these functions during unemployment and, consequently, improves the psychological health of a person. The data were collected from a sample of unemployed persons (N = 1138) registered with the Croatian Employment Bureau. A series of questions about their day-to-day activities were used to estimate the amount of undeclared working, an ad hoc developed scale to assess the extent of their latent deprivation, and the SF-36 Health Survey to measure their psychological health. The ANCOVA revealed that the participants who were often engaged in the hidden economy working exhibited reduced latent deprivation and improved psychological health compared to those who were sometimes engaged. Hierarchical regression analysis indicated that their better psychological health was partially mediated through reduced latent deprivation. However, the unemployed who were never engaged in undeclared working exhibited a relatively high psychological health as well.

The last decade has been characterized by profound transformations of working life in Croatia. From the workers’ perspective, this has been reflected in increasing job insecurity and decreasing work-role depended sources of certainty. Although this phenomenon is not empirically studied, there is a consensus among politicians, economics and citizens in Croatia that perceived job insecurity is rather high. On the contrary, such consensus does not exist when considering its motivational and health impacts. Consequently, practical and theoretical aims of the study were defined: (1) To search perceived job insecurity and its relation to the work attitudes and wellbeing among Croatian employees of different demographic and work characteristics ; (2) To test a mediating role of perceived workplace control on the consequences of job insecurity. Perceived job insecurity and workplace control were measured by the six-item scale of global job insecurity (Sverke et al. 2004) and the three-item scale of powerlessness (Ashford et al, 1989). A convenience sample of 620 respondents employed in various organizations, with permanent and fixed-term contracts, was used for data collection. Results show significant differences in experienced job insecurity between the groups of different work characteristics: a higher occupational status and employment in larger organizations were related to less job insecurity. When demographic and work characteristics were statistically controlled, perceived job insecurity significantly predicted employees’ affective organizational commitment, job and life satisfaction, but was mediated by perceived powerlessness. Observed relations were moderated by the type of work contract showing a stronger impact of perceived powerlessness in the measured outcomes prediction among the employees with fixed-term contracts.

Cilj istraživanja bio je utvrditi promjene u fizičkom i psihičkom zdravlju nezaposlenih osoba ovisno o promjenama u radnom statusu. Hrvatska verzija Upitnika zdravlja SF-36 primijenjena je na uzorku (N=601) nezaposlenih osoba različitih socio-demografskih osobina, prijavljenih u zavodima za zapošljavanje, te ponovno na istom uzorku nakon godinu dana kada je zabilježen i njihov novi radni status. Tada je više od polovice sudionika (N=394) bilo i dalje nezaposleno, dok su ostali (N=207) pronašli posao i bili zaposleni u trenutku ponovljenog prikupljanja podataka. Na temelju nacionalnih normi, u prvom je mjerenju utvrđeno oslabljeno psihičko zdravlje nezaposlenih osoba dok je njihovo fizičko i opće zdravlje bilo sukladno očekivanjima. Rezultati 2X2 ANCOVE s ponovljenim mjerenjima i demografskim karakteristikama kao kovarijatama nisu se pokazali značajnima kada su status zavisnih varijabli imale mjere fizičkog i općeg zdravlja. Značajni interindividualni i intraindividualni varijabiliteti utvrđeni su za dva indikatora psihičkog zdravlja. Osobe koje su ostale nezaposlene pokazale su daljnju deterioraciju emocionalnog zdravlja izvještavajući nakon godine dana o još izraženijim problemima u obavljanju svakodnevnih aktivnosti uslijed emocionalnih poteškoća. To nije bio slučaj sa sudionicima koji su pronašli posao i trenutno bili zaposleni – oni nisu pokazali značajne promjene u emocionalnom zdravlju. Drugačiji zaključci slijede iz analize rezultata na skali mentalnog zdravlja u užem smislu definiranog kroz odsustvo anksioznosti i depresije. Komparirane skupine značajno su se razlikovale u ovoj komponenti psihičkog zdravlja, ali nisu zabilježene značajne promjene u promatranom jednogodišnjem razdoblju. Pojedinci koji su ostali nezaposleni pokazuju slabije mentalno zdravlje u obje točke mjerenja od onih koji su se uspjeli zaposliti.

Our current understanding of job-seeking behavior is mostly based on the findings coming from developed countries, in particular the US. This paper seeks to verify and extend the findings to different socio-economic contexts. Our longitudinal survey of Croatian unemployed persons (N = 1138) examined antecedents of job-seeking behavior and factors contributing to (re)employment. Building on previous work, we devised a hypothetical model of job-seeking antecedents that includes a series of demographic, personal and situational variables. These variables were posited to influence the job-seeking behavior, which, in turn, affects reemployment. The participants were surveyed in 2003, and their employment status was checked in 2004 and 2005. Regression analyses proved most of the hypothesized relations. Apart from the demographic variables, financial pressures, deprivation of the latent benefits of employment, social support, and both mental and physical health significantly influenced the job-seeking intensity, whereas only physical health was significantly related to reemployment. The job-seeking intensity significantly correlated with reemployment and contributed to the regression equation above and beyond the control and predictor variables. We discuss the results in light of the previous findings and indicate their theoretical and practical implications.

Plutchikov Indeks profila emocija (PIE) često se koristi u hrvatskoj psihologijskoj praksi, unatoč tome što je nastao u okviru danas gotovo napuštene Plutchikove teorije ličnosti, te nije temeljitije validiran. Kao i u Sloveniji, Srbiji te Bosni i Hercegovini, psiholozi ga koriste i za potrebe selekcije, u sklopu procjene kandidata za posao. Ovaj rad predstavlja nama prvu poznatu analizu interindividualnih razlika u rezultatima na ovom upitniku, prikupljenih njegovom primjenom u domaćoj psihologijskoj praksi. Željele smo utvrditi postoje li razlike u rezultatima na PIE upitniku kada se on primjenjuje u selekcijskoj situaciji u odnosu na neselekcijsku te vezano uz to i jesu li američke norme koje navodi priručnik prikladne za interpretaciju rezultata dobivenih u selekcijskoj situaciji. Podaci su prikupljeni u više organizacija: dio rezultata prikupljen je tijekom selekcijskih postupaka za širok spektar radnih mjesta koji su obavljani u okviru djelatnosti jedne tvrtke (N=300), dok je dio preuzet od dvije male tvrtke u kojima se PIE primjenjivao u svrhu psihologijske procjene klijenata (N=200). Rezultati pokazuju da postoji razlika na dimenzijama PIE upitnika dobivenima u selekcijskoj i neselekcijskoj situaciji: kandidati za posao u selekcijskoj situaciji iskrivljuju svoje odgovore u socijalno poželjnom smjeru. Osim toga, kada se koristi u selekciji, osjetljivost PIE upitnika je izrazito smanjena. Rezultati dobiveni u selekcijskoj situaciji odstupaju i od američkih normi na temelju čega se može zaključiti da one nisu prikladne niti za okvirno pozicioniranje ispitanika ispitivanih u selekcijskoj situaciji. Rad ukazuje na ozbiljna ograničenja ovog instrumenta kada se upotrebljava u selekcijske svrhe te daje preporuke za daljnje postupke njegove validacije.

The purpose was to find out living circumstances and individual characteristics which determine mental health status of unemployed individuals under aggravating societal conditions brought on a high unemployment rate and economic crisis. The questionnaire comprising measures of demographic variables, length of unemployment, work-related attitudes, job search behavior, psychological deprivation, social support and subjective mental health was applied on the representative national sample of registered unemployed persons (N=1, 138). Psychological deprivation was defined through the two general aspects of latent work deprivation, based on Jahoda’ s deprivation theory: activity and time structure deprivation, social and status deprivation. Perceived social support was defined by a composite measure. Subjective health was examined by the Croatian version of the SF-36 Health Survey. Based on the national norms, three distinct levels of health status were defined: (1) a poor, significantly impaired psychological health ; (2) expected level of psychological health for the age and gender ; (3) very good, not impaired psychological health. The hierarchical multiple regression analyses revealed age, education, latent work deprivation and social support as significant independent predictors of the individual differences in health status. Social and status deprivation and social support were identified as mediating the relation between individual’ s age and his or her psychological health during unemployment. Older and less educated persons experience more negative consequences of unemployment, as well as those who experienced more latent work deprivation and less social support. The results are discussed in context of theoretical explanations for why unemployment may negatively influence individuals’ well-being provided by Jahoda (1982) and Warr (1987), and a general finding on social support as a protective factor in stressful events.

U ovom radu istražujemo utjecaj produžene nezaposlenosti na ostale sastavnice procesa socijalnog isključivanja – ekonomsku deprivaciju i socijalnu izolaciju te vjerojatnost zapošljavanja osoba različitih obilježja. Podaci su prikupljeni longitudinalnim istraživanje, provedenim u dva navrata (2003. i 2004. godine), na uzorku nezaposlenih osoba u Hrvatskoj. Od ukupno 601 sudionika istraživanja, koji su bili nezaposleni u prvom ispitivanju, 394 ostalo je nezaposleno godinu dana kasnije, a 207 uspjelo se zaposliti. Ove dvije skupine sudionika smo usporedili u stupnju financijske prikraćenosti, socijalne izolacije i drugim obilježjima. Rezultati su pokazali da produžena nezaposlenost u Hrvatskoj osiromašuje i socijalno izolira one koji su joj izloženi. Tijekom nešto više od godine dana, sudionici koji su ostali nezaposleni, pokazali su znatan pad svojih financijskih resursa i povećanje socijalne izoliranosti, a oni koji su se zaposlili pokazali poboljšanje materijalnih prilika i smanjenje socijalne izolacije. Uz to je usporedba obilježja onih koji su se zaposlili i onih koji su ostali nezaposleni pokazala da je proces zapošljavanja diskriminativan prema određenim kategorijama nezaposlenih. Najugroženiji pojedinci su osobe starije od 45 godina, niže naobrazbe, siromašne, dugotrajno nezaposlene te pojedinci narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja. Kombinacija ovih svojstava praktički onemogućuje zapošljavanje u Hrvatskoj i predodređuje pojedince za položaj socijalno isključenih.

For more than one decade, unemployment has persisted as a major social and economic problem in Croatia. Its characteristics are: the high rate of registered unemployment (around 22%), a large number of long-term unemployed individuals (roundly 58% of unemployed persons have been unemployed for longer than a year), and the presence of gray or underground economy. On this societal condition, many unemployed job seekers have little chance to find a job soon and are in danger to suffer mental health deterioration. Consequently, their impaired psychological wellbeing, determined by negative impact of unemployment for a long period, mediates their job search behavior and, in the end, dim hopes for their reentering the labor force. It is therefore important to find out living circumstances and individual characteristics which determine mental health status of unemployed in the conditions of high unemployment rates and socioeconomic crisis. It was the purpose of this paper. The questionnaire comprising measures of demographic variables, length of unemployment, work-related attitudes, day-to- day activities, job search behavior, financial strain and subjective mental health was applied on the representative national sample of registered unemployed persons (N=1, 138). Results revealed significant factors which differentiate individuals with high and low subjective mental health scores, with age and financial strain showing the largest contribution to the derived discriminant function.

U ovom radu uspoređene su radne vrijednosti i zadovoljstvo različitim aspektima posla hrvatskih zaposlenika u dva razdoblja: razdoblju intenzivne recesije gospodarstva (1993.-1997.) i razdoblju postepenog oporavka (2000.-2004.). Broj anketiranih u prvom razdoblju iznosio je 1349, a u drugom 792. Oni su procjenjivali važnost i mogućnost ostvarenja devet aspekata rada (zanimljivost posta, mogućnosti napredovanja, pravedna plaća, dobra zarada, ugodni suradnici, sudjelovanje u odlučivanju, sigurnost posla, uvjeti rada i sposobno rukovodstvo). Rezultati su pokazali da je dobra plaća najvažniji aspekt u oba razdoblja. Niske procjene mogućnosti ostvarenja većine aspekata rada ukazale su na oskudne mogućnosti zadovoljenja potreba u oba razdoblja. Poboljšano zadovoljstvo poslom i mogućnostima ostvarenja pojedinih aspekata posla registrirano je u drugom razdoblju ispitivanja, što možda pokazuje da je postepeni makroekonomski oporavak potaknuo i prve znakove subjektivnog poboljšanja.

U ovom radu uspoređene su radne vrijednosti i zadovoljstvo različitim aspektima posla hrvatskih zaposlenika u dva razdoblja: razdoblju intenzivne recesije gospodarstva (1993.-1997.) i razdoblju postepenog oporavka (2000.-2004.). Broj anketiranih u prvom razdoblju iznosio je 1349, a u drugom 792. Oni su procjenjivali važnost i mogućnost ostvarenja devet aspekata rada (zanimljivost posta, mogućnosti napredovanja, pravedna plaća, dobra zarada, ugodni suradnici, sudjelovanje u odlučivanju, sigurnost posla, uvjeti rada i sposobno rukovodstvo). Rezultati su pokazali da je dobra plaća najvažniji aspekt u oba razdoblja. Niske procjene mogućnosti ostvarenja većine aspekata rada ukazale su na oskudne mogućnosti zadovoljenja potreba u oba razdoblja. Poboljšano zadovoljstvo poslom i mogućnostima ostvarenja pojedinih aspekata posla registrirano je u drugom razdoblju ispitivanja, što možda pokazuje da je postepeni makroekonomski oporavak potaknuo i prve znakove subjektivnog poboljšanja.

In this study we addressed the relation between emotion and attention by testing the hypothesis regarding the preferential detection of negative stimuli. We used a visual search task with a set of angry, happy and neutral faces to test whether an advantage to detect angry compared with happy faces exists. Participants searched for a discrepant (happy or angry) face in a set of otherwise identical (neutral) faces and we compared the time needed to identify the angry and happy face in a set of neutral. In the second experimental situation the participants had the same task of identifying a particular happy or angry face in a set of neutral ones, but their search was more difficult because we added additional emotional distracters discrepant to their target face. With this manipulation we tested whether angry faces were more disruptive to the participants' task of finding happy faces than vice versa. Shorter visual search for angry faces and bigger distracter effect of angry faces on the search of happy ones would indicate an advantage in processing angry faces. The results will be discussed in the context of evolutionary hypothesis according to which people are biased to successfully avoiding threat in order to survive and therefore have to be able to efficiently analyze such stimuli.

We compare different age groups of unemployed persons and general population on eight dimensions of physical, psychological and general subjective health. Subjective health was assessed by the Croatian version of the SF-36 Health Survey on national samples of registered unemployed persons (n=1, 138) and of the general population (n=5048). Compared to the general population, the unemployed persons achieved significantly lower results on all dimensions of psychological health, while their physical and general health was similar to that of the general population. All aspects of subjective health deteriorate with age in both groups. Emotional health decreases even faster in the sample of the unemployed, and reaches its minimum in the middle age group. The longer the unemployment lasts, the more negative is the effect of age on general health, emotional health and social functioning. We conclude that aging is a significant predictor of the amount of negative consequences of unemployment, and has an especially important role in decreased social and emotional functioning of the unemployed.

Cilj rada bio je utvrditi percipiranu interferenciju privatnog i poslovnog života zaposlenih majki te otkriti individualne, organizacijske i obiteljske prediktore dva moguća doživljaja te interferencije - doživljaja ometanja obiteljskog života zbog posla i doživljaja ometanja na poslu zbog obiteljskog života. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku koji je činila 261 zaposlena majka, kontaktirana u dječjem vrtiću koje pohađa njeno dijete. Rezultati pokazuju kako sudionice istraživanja statistički značajno većim procjenjuju stupanj u kojem njihov posao ometa obiteljski život nego što obiteljske obaveze ometaju njihovo radno ponašanje. Odabrani prediktori objašnjavaju približno 11% varijance u procjenama ometanja radnog ponašanja te 20% procjena ometanja obiteljskog života. Pritom je percipirano sudjelovanje partnera u brizi o djeci i kućanskim poslovima značajan prediktor doživljene ravnoteže obitelji i posla - sudionice koje procjenjuju kako njihov partner u većem stupnju sudjeluje u obiteljskim obavezama, manjim procjenjuju ometanje i obiteljskog i profesionalnog života. Percipirana fleksibilnost posla i percipirani zahtjevi posla značajan su prediktor ometanja obiteljskog života - veća fleksibilnost i manji zahtjevi povezani su sa manjim ometanjem obiteljskog života. Prosječno dnevno radno vrijeme značajan je prediktor oba aspekta doživljene ravnoteže dok je broj djece značajan prediktor procjena ometanja posla.

Pretpostavlja se da negativni utjecaj nezaposlenosti na zdravlje nezaposlenih modificiraju njihovi financijski resursi. Smanjeni resursi pogoršavaju negativne učinke gubitka posla, a posjedovanje resursa može ublažiti stresove nezaposlenosti. Nedavna meta-analiza (McKee-Ryan et al., 2005) je ustanovila da su raspoloživi financijski resursi i percipirana razina financijskog stresa povezani sa psihičkim, ali ne i sa fizičkim zdravljem nezaposlenih osoba. No potonji je nalaz upitan, jer je ustanovljen na rezultatima samo četiri studije. Dodatna su istraživanja potrebna za pouzdanije zaključke. Sukladno tome cilj je ovog priloga istražiti povezanost raspoloživih financijskih resursa s psihičkim i fizičkim zdravljem nezaposlenih osoba. Podaci su prikupljeni na reprezentativnom uzorku nezaposlenih osoba u Hrvatskoj (N = 1138). Ispitano je njihovo objektivno (prihod po članu obitelji) i subjektivno financijsko stanje (izraženost financijskih briga i dostatnost prihoda za zadovoljenje različitih potreba). Subjektivno zdravlje sudionika ispitano je hrvatskom inačicom Upitnika zdravlja SF-36, psihometrijski utemeljenog instrumenta za procjenu fizičkog i psihičkog zdravlja. Dobiveni rezultati pokazuju da su i psihičko i fizičko zdravlje povezani s objektivnim i subjektivnim financijskim stanjem. Stupanj povezanosti je veći za psihičko zdravlje i za subjektivne mjere financijskog stanja. Razmotrene su teorijske i praktične implikacije ovih nalaza.

Cilj je bio istražiti kako nezaposlenost utječe na fizičko i psihičko zdravlje nezaposlenih osoba različite dobi. Nekoliko je autora ustvrdilo da su negativni zdravstveni učinci nezaposlenosti najizraženiji u osoba srednje dobi, koje imaju najveću obiteljsku odgovornost. No ova hipoteza je dosad dobila ograničenu potkrjepu, utemeljenu samo na retrospektivnim izjavama nezaposlenih osoba. U ovom istraživanju usporedili smo zdravstveno stanje reprezentativnog uzorka nezaposlenih osoba u Hrvatskoj (N = 1065) s uzorkom iz opće populacije (N = 3074). Njihovo subjektivno zdravlje je ispitano pomoću hrvatske inačice Upitnika zdravlja SF-36, psihometrijski utemeljenog instrumenta za procjenu fizičkog i psihičkog zdravlja. Oba uzorka ispitanika podijelili smo u pet dobnih skupina i usporedili njihovo zdravlje kros-sekcijski. Nisu pronađene znatnije razlike u fizičkom zdravlju uspoređenih skupina. Njihovo psihičko zdravlje, međutim, značajno se je razlikovalo: u usporedbi s pripadnicima uzorka opće populacije, nezaposleni sudionici istraživanja iskazali su narušeno zdravlje na svim dobnim razinama. No razlika u psihološkom zdravlju bila je najveća u srednjim dobnim skupinama. Ovaj nalaz upućuje na to da su nezaposlene osobe srednje dobi osobito ranjiva skupina kojoj je potrebna posebna pozornost u programima socijalne zaštite.

U uvodnom dijelu rada iznesene su suvremene definicije i operacionalizacije odanosti u području organizacijske psihologije, te je analiziran razvoj i status koncepta odanosti u posljednjih nekoliko desetljeća. U empirijskom dijelu primijenjene su skale afektivne, instrumentalne i normativne odanosti (Meyer i sur., 1993) na uzorku 766 visokoobrazovanih zaposlenika iz 21 proizvodne orgnizacije. Diskutirani su parametri pouzdanosti u smislu interne konzistencije skala, te njihove konvergentne i diskriminantne valjanosti. Deskriptivni rezultati su uspoređeni s istima dobivenima na američkim i neameričkim uzorcima zaposlenika. Autorica zaključuje da je navedene skale potrebno u manjoj mjeri doraditi te da trokomponentni model odanosti koji su razvili američki psiholozi Meyer i Allen predstavlja dobro polazište za teorijska i praktična istraživanja u našoj kulturi.