Search

U slivu rijeke Skadarskog jezera živi 50 vrsta i podvrsta riba iz 38 rodova i 17 porodica. Od tog broja 31 vrsta ili podvrsta su endemi sa jadransko-jonskom distribucijom u okviru mediteranske provincije.13 vrsta ili podvrsta je introdukovano u sliv Skadarskog jezera u zadnjih 30 godina, i to su uglavnom vrste karakteristične za crnomorski sliv. Te vrste su u slivu rijeke Morače pronašle slobodne ekološke niše i u potpunosti su se aklimatizovale i naturalizovale. Efekti koje su ove vrste proizvele na autohtonu ihtiofaunu još uvijek nijesu poznati ali se mogu podijeliti u dvije grupe: ekološke (kompeticija za prostor i za hranu, kao i predatorstvo i genetičke (upliv novih genskih oblika i poremećaj genetičke ravnoteže u okviru autohtonih populacija).Sve ovo je posledica loše prakse u gazdovanju kao i izostanka sistematskog istraživanja u zadnjih 20 godina.

Projektnim zadatkom "Ugrožene i endemične vrste riba u slivovima rijeke Neretve, Trebišnjice i Morače" obuhvaćena su pilot istraživanja močvare Hutovo blato, Mostarsko blato, ušća i laguna delte Neretve i samog toka Neretve ispod Mostara, te sliva rijeka Morače i Trebišnjice. Istraživanje Mostarskog blata i toka Neretve se planira do kraja 2007. godine. Ovo izvješće uključuje opis istraživanja endemskih riba močvare Hutovo blato koji su obavljeni tijekom srpnja i kolovoza 2007. kao i sliva rijeke Morače u lipnju 2007. godine te sliva rijeke Trebišnjice u kolovozu 2007. Za svaki sliv dat je popis autohtonih, alohtonih i migratornih vrsta riba koje su ulovljene tijekom razdoblja, uz kratak osvrt o svakoj vrsti.

U ovom radu izneseno je stanje ihtiofaune na istraživanom području tijekom srpnja, kolovoza i rujna 2007. godine, popis endemičnih vrsta, ugroženih vrsta, te popis unesenih vrsta u svrhu uzgoja i slučajno unesenih vrsta.

Projektnim zadatkom "Ugrožene i endemske vrste riba u slivovima rijeka Neretve, Trebišnjice i Morače" obuhvaćena su pilot istraživanja močvare Hutovo blato, Mostarsko blato, ušća i laguna delte Neretve i samog toka Neretve ispod Mostara. Ovo izvješće uključuje opis istraživanja endemskih riba močvare Hutovo blato, koji su objavljeni tijekom srpnja i kolovoza 2007. godine. Istraživanje Mostarskog blata i toka Neretve se planira do kraja 2007. godine. Na osnovi ovih spoznaja Županija Hercegovačko- neretvanska proglasila je 1995. godine močvaru Hutovo blato Parkom prirode i oformila organizaciju za zaštitu njegovih prirodnih bogatstava.

Filogenija i sistematika u drugoj polovini 20. veka sve više se zasnivaju na molekularnim metodama kojima se nastoje rešiti kompleksni odnosi između rodova i vrsta u okviru porodice Salmonidae. U ovom radu, kao molekularno-genetički markeri korišćeni su kontrolni region mitohondrijalne DNK (CR mtDNK), mikrosateliti i jedarni LDH-C* gen, važan dijagnostički marker koji se dobro pokazao u rešavanju problema postglacijalne kolonizacije populacija S. trutta. Krajem 20. veka definisane su jasne filogeografske linije pastrmki – atlantska (AT), dunavska (DA), mediteranska (ME), jadranska (AD) i marmoratus linija (MA). Zapadni deo Balkana čini jadransko-mediteranska oblast sa najvećim fenotipskim diverzitetom među pastrmskim populacijama, dok veliki deo unutrašnje teritorije pripada crnomorskom slivu. U ovoj disertaciji analizirane su potočne pastrmke iz reka crnomorskog sliva u Bosni i Hercegovini, i reka jadranskog sliva u Crnoj Gori, sa ciljem utvrđivanja genetičke strukture i raznovrsnosti populacija kompleksa S. cf. trutta na području zapadnog Balkana, uzimajući u obzir potencijalne hibridizacione procese. U rekama crnomorskog sliva detektovana su dva haplotipa DA (Da2, Da22), i jedan AT linije (At1). U jadranskom slivu ustanovljeno je šest haplotipova iz tri linije: AD (ADcs11, Ad+Prz), DA (Da1, Da2) i AT (A17, At1). U gotovo svim rezidentnim populacijama primećeno je ukrštanje između autohtonih i introdukovanih jedinki. Invazivni efekti stranih haplotipova potočne pastrmke (At1, A17, Da2) u analiziranim rekama otkriveni su u proceni rizika od strane autora navedenih u ovoj disertaciji. Nužno je ustanoviti politiku upravljanja pastrmskim ribolovom i mere konzervacije kako bi se redukovao rizik koji neadekvatno poribljavanje predstavlja po autohtoni fond potočne pastrmke. Phylogeny and systematics in the second half of the 20th century are mostly based on molecular methods that seek to resolve complex relationships between genera and species within the Salmonidae family. In this research, the following molecular molecular genetic markers were used: mitochondrial DNA (CR mtDNA) control region, microsatellites and nuclear LDH-C * gene, an important diagnostic marker that has proven particularly well for addressing postglacial colonization of S. trutta populations. At the end of the 20th century clear phylogeographic lineages of brown trout were defined – Atlantic (AT), Danubian (DA), Mediterranean (ME), Adriatic (AD), and marmoratus (MA). Western part of Balkan is made up of the Adriatic-Mediterranean area, which represents the area of greatest phenotypic diversity among trout populations, while a large part of the its inland territory belongs to the Black Sea basin. In this dissertation, brown trout from the rivers of the Black Sea basin in Bosnia and Herzegovina, and the rivers of the Adriatic basin in Montenegro were analyzed, with the aim of determining the genetic structure and diversity of populations of the complex of brown trout S. cf. trutta in the Western Balkans, taking into account potential hybridization processes. In rivers of the Black Sea basin, three haplotypes were detected, two of which belong to the DA lineage (Da2 and Da22), and one haplotype belongs to the AT lineage (At1). Six haplotypes from three lineages were detected in the Adriatic basin: AD (ADcs11, Ad + Prz), DA (Da1, Da2) and AT (A17, At1). In almost all resident populations, crossing between autochthonous and introduced individuals was observed. The invasive effects of foreign haplotypes of brown trout (At1, A17, Da2) in analyzed trout rivers were discovered in a risk assessment by the authors cited in this dissertation. There is a great need to establish a trout fisheries management policy and conservation measures to reduce the possible risk that inadequate stocking may pose to an indigenous trout stock.

Kontrolna regija mitohondrijske DNK pokazala se kao odličan filogeografski marker kad je kompleks potočne pastrmke (Salmo cf. trutta) u pitanju. Krajem 20. veka ustanovljeno je pet osnovnih filogeografskih linija (haplogrupa) potočne pastrmke: dunavska, atlanska, mediteranska, jadranska i marmoratus koje uglavnom korespondiraju sa odgovarajućim slivovima. Analizirane jedinke na području Srbije nosile su haplotipove dunavske, atlanske i jadranske haplogrupe. Najdominantniji haplotip u slivu Crnog Timoka i rekama desne obale Dunava u Đerdapskom regionu pripadao je dunavskoj liniji i opisan je pod imenom Da23c (ACCN KC630984). Obzirom da je ovaj haplotip zasada otkriven samo u ovoj oblasti i to sa velikom učestalošću smatra se autohtonim za ovu regiju. U okviru Đerdapskog regiona uočen je i haplotip Da1, ali samo u Rečkoj reci u njenom desnom delu iznad nepremostive prepreke, vodopada visine 10 m. Kao pleziomorfni u odnosu na haplotip Da23c i široko rasprostranjen na ovom delu Balkanskog poluostrva postoji velika verovatnoća da je i on autohton za ovo područje, međutim nije isključena ni mogućnost da je unesen poribljavanjem. U okviru sliva Crnog Timoka osim autohtonog haplotipa Da23c otkriven je i Da2, koji je najverovatnije alohton. U prilog tome govore činjenice o rasprostranjenju haplotipova na zapadnom Balkanu, kao i podaci o korišćenju jedinki ovog haplotipa za poribljavanje i gajenje u Austrougarskoj, a kasnije u celoj Evropi i Srbiji. Osim dunavske u okviru šireg područja Đerdapa otkriveno je i prisustvo atlanske linije u rekama Brnjica, Dobrinjska, Porečka i Vratna, a samo u poslednjoj jedinke atlanskog haplotipa koegzistiraju sa pastrmkama koje nose autohtoni haplotip, Da23c. Atlanski haplotip ne smatra se autohtonim za Balkansko poluostrvo, pa je najverovatnije u reku Vratnu dospeo poribljavanjem, a analize jedarnog gena, laktat dehidrogenaze, pokazale su da se ove jedinke međusobno ukrštaju. Programske analize podataka osam mikrosatelitskih lokusa ukazale su na postojanje pet izdvojenih populacija u regionu severoistočne Srbije: sliv Crnog Timoka, reka Kožica, reka Rečka, reke Vratna i Zamna zajedno i reke Mala Boljetinska i Zlatica zajedno, što ukazuje na verovatnu komunikaciju i protok gena između ovih populacija. Mere upravljanja ovim ribolovnim područjima isključuju poribljavanje, jer trenutno ne postoji veštački mrest gde se koristi genetički materijal autohton za ovu oblast... Control Region of mitohondrial DNA is a good phylogeographic marker for brown trout species complex (Salmo cf. trutta). Five main brown trout phylogeographic lineages (haplogroups) that mostly correspond to the particular basins have been established at the end of 20th century: Danubian, Atlantic, Mediteranean, Adriatic and marmoratus. Individuals from Serbia held haplotypes of Danubian, Adriatic and Atlantic haplogroups. Prevailing haplotype in the River Crni Timok drainage area and in the right tributaries of the River Danube from Đerdap region is Da23c (ACCN KC630984) of Danubian haplogroup. This haplotype is considered indigenous there since it has been found only in this area and with a great frequency. Another haplotype also detected in the Đerdap region is Da1, but only in the River Rečka, in its right fork above the 10 m high waterfall, which is an impassable obstacle for upstream dispersal of brown trout from downstream section. Considering its plesiomorphic character compared to haplotype Da23c and its wide distribution in this part of Balkan Peninsula, there is a high probability that it is indigenous for this region, as well. However, the possibility that it has been imported by stocking activities cannot be excluded. In addition to the indigenous haplotype Da23c, the haplotype Da2 was also detected in the Crni Timok drainage area, probably as an allochthonous one. This was supported by haplotype distribution in Western Balkans, as well as by history of stocking and breeding with the Da2 haplotype in Austria-Hungary and later, both in middle and southeastern Europe, including Serbia. Individuals of the Atlantic haplogroup were detected in rivers Brnjica, Dobrinjska, Porečka and Vratna of the broader Đerdap area. Only in the last river these individuals coexist in sympatry with brown trout of indigenous Da23c haplotype. Since Atlantic haplotype was not considered indigenous for Balkan Peninsula, it has been probably introduced there by stocking. Analysis of nuclear gene lactate dehydrogenase showed that individuals of two lineages occurring in sympatry interbreed. Data software analyzes of eight microsatellite loci revealed the existence of five separated populations in Eastern Serbia: (1) Crni Timok drainage area, (2) River Kožica, (3) River Rečka, (4) Rivers Vratna and Zamna, and (5) River Mala Boljetinska and River Zlatica, indicating a potential communication and gene flow between these populations...