Search

A new geophilomorph centipede, Geophilus hadesi sp. n., is described from caves in the Velebit Mountain, central Croatia. Together with Geophilus persephones Foddai & Minelli, 1999, described from Pierre Saint-Martin cave in France, they are the only two remarkably troglomorphic geophilomorphs hitherto known. The new species apparently belongs to a group of Geophilus species inhabiting mainly Western and Southern Europe, with a uniquely modified pretarsus in the second maxillae. Geophilus hadesi sp. n. shows unusual traits, some of which commonly found in troglobitic arthropods, including exceptionally elongated antennae, trunk segments and leg claws. The species is described upon specimens found in two caves at a depth below -250 m. Another two specimens apparently belonging to the same species have been recorded in another deep vertical cave at -980 m and -1100 m. The latter represents the world’s deepest record of Chilopoda as a whole.

Croatian Biospeleological Society made a proposal for monitoring targeted species of cave invertebrates and habitat types, based on two years research project carried out in 15 caves in Šibenik – Knin County including the Krka National Park in Croatia. Species were selected based on national level legislation (i.e. strictly protected) and different ecological classification. Habitats were selected based on EU legislation, i.e. habitat types 8310 Caves not open to public and 8330 Submerged or partially submerged sea caves of the Habitats Directive. Selected caves also differ in size, diversity of terrestrial and aquatic habitats (including anchialine), disturbance degree caused by human activity, and encompasses oligotrophic, mesotrophic and eutrophic (bat colonies) habitats. We have tested the hypothesis that cave habitat can be monitored through the fauna composition (qualitative) and species abundances (quantitative) monitoring. Besides habitat monitoring, our results were supplemented with monitoring the species of different biology, with affinities for different habitat types. Microclimatic parameters were measured in selected caves using data loggers. During research we have tested and applied different methodologies: biodiversity census of the entire cave (for small caves only) ; census of the 1 m2 plots (in large caves) ; abundance assessment of targeted terrestrial and aquatic species (observed from the coastal line and during cave diving) ; mark-recapture method ; pitfall traps (without fixative) ; aquatic traps (without killing) and photographing of sessile aquatic fauna. Altogether 28 species of Serpulidae, Araneae, Isopoda, Amphipoda, Decapoda, Diplopoda, Chilopoda, Collembola, Diplura and Coleoptera were studied. Numerous new findings on ecology, affinities and behavior of studied species were collected. Although monitoring proposals were tested on a relatively small number of species, we believe that they can be applied to several hundred taxonomically close and/or ecologically similar taxa. Monitoring proposals were submitted to the Croatian Agency for Environment and Nature.

Background The Hospital Survey on Patient Safety Culture (HSOPSC), originally developed in the USA, is used worldwide to assess patient safety culture in hospitals. A limited number of studies have provided data on psychometric properties outside of the US healthcare system. Our aim was to determine if all 12 dimensions of the US HSOPSC were applicable, valid and reliable to Croatian healthcare workers. Methods The study was conducted from September 2010 to April 2011. Questions were translated into Croatian and then translated back into English. The questionnaires (ie, the Croatian translation of the US HSOPSC) were distributed in unmarked envelopes along with a consent form to all the doctors and nurses in four Croatian hospitals. The responses were analysed using explorative factor analyses, reliability testing, and confirmatory factor analyses. Results The study included 561 healthcare workers in four Croatian hospitals—a response rate of 32.69%. Our results are similar to the original US sample, but with some differences: 11 dimensions with acceptable reliability scores were identified by exploratory factor analysis compared with the original 12 in the US sample; five of 12 dimensions had a Cronbach’s α higher than 0.7, suggesting a reasonable fit to the original US HSOPSC; the dimensions ‘Staffing’ and ‘Organisational learning—continuous improvement’ were found to have a Cronbach’s α Conclusions Results show that the Croatian translation of the US HSOPSC is compatible in 11 of the original 12 dimensions. Results suggest that for the purposes of research in Croatia, the dimensions ‘Staffing’, ‘Communication openness’, and ‘Organisational learning—continuous improvement’ should be revised. For example, the use of question A7 (‘We use more agency/temporary staff than is best for patient care’) in the context of European healthcare systems should be adapted or removed for the Croatian version of the US HSOPSC questionnaire.

A new species of Eupolybothrus Verhoeff, 1907 discovered in caves of Velebit Mountain in Croatia is described. E. liburnicus sp. n. exhibits a few morphological differences from its most similar congeners, all of which are attributed to the subgenus Schizopolybothrus Verhoeff, 1934, and two approaches to species delimitation using the COI barcode region identify it as distinct from the closely allied E. cavernicolus Stoev & Komerički, 2013. E. spiniger (Latzel, 1888) is redescribed and a lectotype is designated for it as well as E. caesar (Verhoeff, 1899) to stabilize their respective taxonomic status. The subspecies E. acherontis wardaranus Verhoeff, 1937, previously suspected to be a synonym of E. caesar (Verhoeff, 1899), is redescribed and its taxonomy revised after the study of type material whereas the identity of E. acherontis (Verhoeff, 1900) described from a female from southwest Trebinje (Bosnia and Herzegovina) remains unknown. Type material of E. stygis (Folkmanova, 1940) is confirmed to be lost and future designation of neotypes from topotypic specimens is necessary to stabilize its taxonomy. The importance of setal arrangement on the intermediate and 14th tergites and the sexual modifications on the male 15th prefemur for species identification is discussed in the light of present findings, and a review of the species of E. (Schizopolybothrus) that display these traits is also provided.

U sklopu Carnet User Conference 2016. udruga FabLab Zagreb (Vdović, Roberto i Pap, Morana) pozvana je održati radionicu vezanu uz 3D ispis. Sudionici radionice dobili su informacije o 3D ispisu, mogućnostima stolnih 3D printera, njihovoj primjeni općenito i primjeni u edukaciji. Radionica se održala (10. studenoga 2016.) u sklopu Scientix projekta. Sudionici su se kroz radionicu upoznali s različitim aktivnostima te mogućnostima koje im pruža tehnologija 3D ispisa. Pomoću 3D tehnologije moguće je napraviti kompleksne stvari koje su primjenjive u čitavom nizu područja i svakodnevnom životu, što su sudionici na radionici mogli vidjeti iz prve ruke. Udruga FabLab Hrvatska i Udruga profesor Baltazar kroz međusobnu suradnju na različitim događanjima promoviraju STEM područje.

Recently, we showed cysteamine-duodenal lesions without gastric acid, since they were induced also in gastrectomized rats, as in naive rats, and they were inhibited by the novel stomach pentadecapeptide BPC 157 as well as standard antiulcer drugs (i.e. cimetidine, ranitidine, omeprazole, bromocriptine, atropine). Therefore, as an advantage of considering cysteamine as a directly acting cytotoxic agent and mentioned agents as direct cytoprotective agents, the present focus was on the ulcerogenic effect of cysteamine and protective effect of gastroduodenal antiulcer agents outside upper gastrointestinal tract (i.e. in colon). Intrarectal administration of the cysteamine (200 or 400 mg/kg b.w) produced severe colon lesions (i.e. transmural inflammation with serosal involvement) in rats (30 min–72h-experimental period), apparently distinctive from smaller lesions after non-specific irritant enema [diluted HCl solution, pH 3.8 (adjusted to pH of cysteamine solution (pH 3.8)]. All of the tested antiulcer agents were applied simultaneously with cysteamine enema (8 cm from the anus, in a volume of the 1.0 ml/rat) intraperitoneally (i.p.), intragastrically (i.g.) or intrarectally (i.r.). Pentadecapeptide BPC 157 (10 μg or 10 ng/kg b.w.), given in either regimen, previously shown to have, besides others, a particular beneficial activity just in the intestinal mucosa, inhibited these cysteamine colon lesions (assessed after 30 min, 60 min, 180 min, 24 h, 48 h, 72 h following cysteamine in a dose of either 200 or 400 mg/kg i.r.). Cysteamine-colon lesions were also attenuated by standard antiulcer agents (mg/kg b.w.), given i.p., i.g., or i.r., such as ranitidine (10), cimetidine (50), omeprazole (10), atropine (10), together with methylprednisolone (1), and sulphasalazine (50, i.r.), assessed 30 min following application of 200 mg of cysteamine. Finally, standard cysteamine duodenal lesions (assessed 24 h after a subcutaneous application of 400 mg/kg of cysteamine) were also attenuated by these agents application (given in the same doses, i.p., 1 h before cysteamine), with only exception to sulphasalazine. Thus, the extended cysteamine specific ulcerogenic effect, cysteamine colon/duodenum lesion-link and an extenuation of agents protection from upper to lower part of gastrointestinal tract (i.e. stomach pentadecapeptide BPC 157, standard antiulcer agents, cimetidine, ranitidine, atropine, omeprazole) and vice versa (remedies for inflammatory bowel disease) evidenced in the present study may be potentially important for both further experimental and clinical research.

Intenzivna speleološka istraživanja Jamskog sustava Kita Gaćešina – Draženova puhaljka nisu bila popraćena sustavnim i intenzivnim biospeleološkim istraživanjima. Usprkos povremenom prikupljanju biološkog materijala, do sada je za Kitu Gaćešinu utvrđeno 16 svojti iz slijedećih skupina:  grinje (Acarina: Gen. sp.),  lažipauci (Opiliones: Hadzinia sp.),  lažištipavci (Pseudoscorpiones: Neobisium sp.),  rakovi (Crustacea: Niphargus sp., Alpioniscus sp. nov.),  stonoge (Myrapoda: Hassia stenopodium, Polydesmida Gen. nov. sp.nov.),  skokuni (Collembola: Tritomurus sp. nov., Disparrhopalites sp. nov., Pseudosinella heteromurina, Onychiuridae sp. 1, Onychiuridae sp. 2, Isotomidae Gen. nov. sp. nov.)  kornjaši (Coleoptera: Astagobius angustatus, Parapropus sericeus augustae, Velebitodromus ozrenlukici). Sve utvrđene svojte su visokospecijalizirani, pravi podzemni organizmi – troglobionti. Faunistički su najzanimljiviji nalazi novih rodova i vrsta jednakonožnih rakova, stonoga i skokuna. Kada sagledamo Jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka u kontekstu Crnopca, možemo zaključiti kako je Kita Gaćešina izrazito biospeleološki zanimljiva. Naime, dosadašnjim istraživanjima šireg područja Crnopca utvrđeno je ukupno 32 troglobiontne svojte, a od toga polovica je zabilježena i za Kitu Gaćešinu! Nadalje, veći dio faune Kite Gaćešine je utvrđen i u drugim velikim objektima Crnopca, poput Munižabe, Muda Labudovih i Burinke, što ukazuje na povezanost cjelokupnog špiljskog sustava u jedan zajednički podzemni prostor. Područje masiva Crnopca nije samo speleološki i hidrološki značajno za Hrvatsku nego je i izrazito bogato endemičnom podzemnom faunom te je potrebno poduzeti brojne korake u zaštiti i znanstvenom istraživanju ovog posebno vrijednog dijela hrvatske baštine.

Speleoronilačka ekspedicija u najdublju jamu u Hrvatskoj, Jamski sustav Lukina Jama - Trojamski, održana je od 2. do 25. kolovoza 2013. Ekspedicija Lukina jama - sifon 2013. organizirana je u svrhu istraživanja i topografskog snimanja sifona na dnu jame, izrade foto i video dokumentacije prostora jame i njene faune te prikupljanje geoloških i bioloških uzoraka. Ekspediciju su organizirali Speleološki klub Željezničar u suradnji s Udrugom Breganja, Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, Zagrebačkim speleološkim savezom, Hrvatskim biospeleološkim društvom, Hrvatskim speleološkim savezom, Komisijom za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza i Istarski speleološki savez. Vođa ekspedicije bio je Branko Jalžić-Bančo. Bazni logor je bio smješten u Velikom Lomu na sjevernom Velebitu. Organizacija i priprema započeli su početkom 2012. Prije ekspedicije bilo je puno posla, opremanja jame i podzemnih bivaka te postavljanje telefonske žice. Odaziv sudionika bio je velik i praktički nije bilo speleološkog kluba čiji članovi nisu sudjelovati na neki način. U ekspediciji su sudjelovali članovi 22 hrvatske i 10 stranih speleoloških udruga. Postignuti su svi ciljevi postavljeni za ekspediciju. Speleoronioci Vedran Jalžić i Petra Kovač Konrad zaronili su u sifon na dnu jame, uz tehničku pomoć Branka Jalžića i Alena Kirina. Jama je produbljena za 20 m, a trenutna dubina Jamskog sustava Lukina jama - Trojama iznosi -1431 m, što je čini 14. najdubljom jamom na svijetu. Izrađena je detaljan topografski nacrt te foto i video dokumentacija prostora. Tijekom ekspedicije prikupljen je, fotografiran i video snimljen vrijedan biološki materijal. Uzeti su uzorci pjeskovitog sedimenta za analizu sadržaja teških metala, kao i sedimenti s dna špilje i geološki uzorci. Uzorci vode i leda iz špilje uzeti su u svrhu analize stabilnih izotopa kisika i vodika. Stalni logeri za mjerenje razine vode, temperature i elektrolitske vodljivosti podzemne vode postavljeni su na sifonu i na 100 m i 200 m iznad dna. Obilni foto i video materijal posnimljen je od ulaza do samog dna jame.

Svezak 2 predstavlja nadogradnju i nadopunu prvog sveska Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske (Jalžić et al., 2010). Špiljski tipski lokalitet jest speleološki objekt ili više njih (špilje ili jame) u kojima je prvi put pronađena, i na temelju uzorkovanih primjeraka opisana, nova svojta za znanost. Zbog iznimne vrijednosti takvih lokaliteta Hrvatsko biospeleološko društvo (HBSD) 2000. godine započinje projekt pod nazivom Izradom biospeleološkog katastra, edukacijom i popularizacijom do zaštite živog svijeta podzemlja Hrvatske u suradnji s tadašnjim Ministarstvom zaštite okoliša i prostornog uređenja, koji s prekidima traje do 2006. godine, a potom se do 2011. godine projekt provodi u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode. Velik dio posla dobrovoljno obavljaju članovi HBSD-a sudjelujući na drugim projektima Društva, ali i speleološkim istraživanjima i ekspedicijama brojnih speleoloških udruga Hrvatske. Najvažniji su rezultati projekta dvije publikacije, Katalog špiljskih tipskih lokaliteta faune Hrvatske (Bedek et al., 2006) objavljen kao poseban broj znanstvenog časopisa Natura Croatica i prvi svezak Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske (Jalžić et al., 2010) te baza podataka Biospeologica Dinarica (www.biospeologica-dinarica.org). U Katalogu su popisani svi tada poznati špiljski tipski lokaliteti s područja Hrvatske (bez krških izvora) te su za njih navedene sve opisane svojte. Tadašnji broj od 206 špiljskih tipskih lokaliteta i 338 životinjskih svojti istaknuo je Hrvatsku kao područje velike biološke raznolikosti podzemne faune – važno na svjetskoj razini. Opisane su svojte većinom endemi Dinarida (330), a znatan broj svojti endemi su Hrvatske (298). Intenzivna istraživanja članova HBSD-a, suradnja s brojnim istraživačima i speleološkim udrugama te domaćim i stranim znanstvenicima izvan Društva rezultiraju stalnim povećanjem broja novih svojti i tipskih lokaliteta. U prvom svesku Atlasa objavljen je popis od 254 tipska lokaliteta i 399 opisanih svojti, od kojih su 102 lokaliteta i 133 svojte detaljno predstavljeni. Proširenje područja rada s Hrvatske na cijele Dinaride ostvareno je pokretanjem i izradom javno dostupne internetske baze podataka Biospeologica Dinarica čiji je glavni cilj prikupljanje podataka o špiljskim tipskim lokalitetima faune čitavih Dinarida. U bazi su trenutačno prikazani podaci za sve špiljske tipske lokalitete Hrvatske i 50 lokaliteta s područja Dinarida izvan granica Hrvatske, što uključuje 684 opisane svojte, oko polovice ukupnog broja do sada opisanih svojti s Dinarida. Katalog i Atlas prve su publikacije ove vrste u Svijetu.

Kratki opis špilja i jama na području NP Krka, te pregled špiljske faune. Knjiga uključuje i pregled geografskih, geoloških i hidrogeoloških obilježja područja NP Krka.

Javna ustanova Nacionalnog parka Krka objavila je knjigu monografskog tipa Tajne podzemlja. Osnovu knjige čine speleološki i biospeleološki aspekti špilja i jama područja Parka i bliže okolice. Osim toga, dan je pregled geografskih, geoloških i hidrogeoloških obilježja područja, povijesti istraživanja te pregled arheozooloških i arheoloških nalaza iz dvije špilje. Veći dio teksta i fotografija rezultat je desetljeća terenskih istraživanja brojnih speleoloških društava, prvenstveno SO HPK Sv. Mihovila što se tiče speleologije te HBSD-a što se tiče biospeleologije. Speleološki objekti i špiljska fauna predstavljeni su osnovnim tekstualnim podacima i fotografijama, a objavljeni su i nacrti svih 80 obrađenih objekata.

First biological research of deep pits in the Northern Velebit area started in 1992 with discovery of the cave system Lukina jama – Trojama. It is the deepest pit of the Dinaric Karst (-1421 m), situated in the Northern Velebit National Park. From its entrance zone to the 320 m of depth it is filled with ice and snow and therefore not suitable for the majority of cave- dwelling fauna. The temperature range (measured in 2010) gradually increases from bellow 0°C (entrance) to 4, 9°C (depth of 1381 m). Deepest part of the pit reaches phreatic zone which is explored up to 40 m in depth. During high water stands water can rise more than 100 m. Altogether 29 taxa are recorded in Lukina jama – Trojama cave system, 20 troglobionts (Gastropoda 1 ; Palpigrada 1 ; Acari 2 ; Opiliones 2 ; Pseudoscorpiones 1 ; Isopoda 2 ; Chilopoda 1 ; Diplopoda 1 ; Collembola 5 ; Diplura 1 ; Coleoptera 3) ; 7 stygobionts (Porifera 1 ; Bivalvia 1 ; Hirudinea 1 ; Polychaeta 1 ; Amphipoda 2 ; Decapoda 1) ; 1 tentative troglophile (Diptera) and 1 trogloxene (Chiroptera). Almost total absence of troglophiles can be explained with low temperatures in the entrance parts of the pit. The number of collected specimens of most taxa is extremely low considering the collection effort. In total 16 troglobionts and 2 stygobionts found in the cave system are endemic for Velebit Mt. and Lika region. However, several troglobionts recorded in deep pits only few kilometers away from Lukina jama – Trojama have not been found (Hirudinea 1 ; Araneae 2 ; Pseudoscorpiones 1 ; Isopoda 1 ; Collembola 1 ; Coleoptera 1). Along with a species of Coleoptera adapted to hygropetric habitat, extremely troglomorphic representatives of Collembola and Isopoda terrestria were found. In comparison to the world's deepest subterranean community from Krubera – Voronja cave (Western Caucasus), Lukina jama - Trojama has higher species richness (29 vs. 16 taxa) probably as a result of more frequent collection effort but also biogeographical position. The vertical distribution of species richness is different where the highest number of collected taxa in Voronja-Krubera is in the entrance zone (60 m deep) and in Lukina jama – Trojama in a chamber at 1000 m depth. About half of the taxa collected in Lukina jama – Trojama are still undescribed, including several new genera, but more specimens are needed for the taxonomical studies.

Cilj istraživanja je bio utvrditi kako brzina rasta prikazana dnevnim prirastom ovisi o dobi odnosno proizvodnim razdobljima te o spolu tovljenika (nazimice, muški kastrati) u konvencionalnom tovu svinja do dobi od šest mjeseci. Tovljenici su vagani na početku tova u dobi od 58 dana, na sredini tova u dobi 120 dana i na kraju tova sa šest mjeseci. Oba promatrana utjecaja (dob, spol) imali su značajan utjecaj (P

Ulazi u duboke jame Hrvatske nalaze se na visokim nadmorskim visinama od preko 1000 m. Prosječne godišnje temperature tih područja vrlo su niske, jednako kao i temperature u gornjim dijelovima speleoloških objekata, a sami objekti često su puni snijega i leda. Takvi uvjeti staništa ne odgovaraju većini podzemnih vrsta. Temperatura uglavnom raste s povećanjem dubine, kao i količina vode, pa je stoga najzanimljivija fauna pronađena na većim dubinama. Prilikom biospeleoloških istraživanja sifona na dnu Lukina jama-Trojama sustava pronađena je izuzetno interesantna populacija spužvi (Porifera). U sifonu je primijećena špiljska kozica (Decapoda), koja najvjerojatnije pripada rodu Troglocaris, a pronađena je i populacija dinarskog špiljskog školjkaša Congeria kusceri (Bivalvia). U dubokim jamama Hrvatske, prema preliminarnim DNA analizama, osim velebitske pijavice Croatobranchus mestrovi žive i druge vrste pijavica (Hirudinea). U Lubuškoj jami 2009. godine iz jezera s dna (-508m) sakupljeno je par primjerka te se najvjerojatnije radi o novoj vrsti. Ulaz u Lubušku jamu nalazi se svega 500-tinjak metara zračne linije od ulaza Lukine jame što znači da na vrlo malom području najvjerojatnije žive dvije vrste podzemnih pijavica. Od grinja (Acari) u jamskom sustavu Velebita utvrđeni su troglomorfni predstavnici rodova Rhagidia i Nicoletiella, vjerojatno nove svojte za znanost. Od lažipauka (Opiliones), u jamskom sustavu Lukina jama-Trojama te jamskom sustavu Velebita nađene su nove svojte špiljskih kapljičavaca iz roda Cyphophthalmus, i lažipauci iz roda Hadzinia, srodni vrsti H. karamani. Od pauka (Araneae), najzanimljiviji su nalazi iz porodice šesterookaca (Dysderidae), za jamu Meduzu i jamski sustav Velebita koji predstavljaju najvjerojatnije novi špiljski rod, a u Slovačkoj jami proneđena je ženka iz roda Stalita. Od lažištipavaca (Pseudoscorpiones), u Slovačkoj jami nađena je vrsta Neobisium svetovidi, dok je u jami Olimp uz ovu, nađena i vrsta N. stygium. Od kopnenih jednakonožnih rakova (Isopoda) učestala je nova vrsta roda Alpioniscus, poznata iz desetak jama na sjevernom Velebitu. Najznačajniji je nalaz iz Lukine jame - Trojame te je riječ o novom rodu iz porodice Trichoniscidae. Dvojenoge (Diplopoda) dubokih jama Velebita uglavnom su zastupljene s troglobiontnom i endemičnom vrstom Haasia stenopodium. Od faune striga (Chilopoda) zabilježen je samo jedan nalaz, u jamskom sustavu Lukina jama – Trojama. Radi se o juvenilnom pripadniku reda Geophilomorpha kod koje je izražena troglomorfnost, te je vjerojatno nova svojta. Iz skupine skokuna (Collembola) pronađene su čak četiri nove svojti za znanost: Disparrhopalites sp. nov., Parisotoma sp. nov Tritomurus sp. nov. te novi rod iz porodice Isotomidae. Posebni značaj dubokih jama je pojava zone higropetrika kao staništa. U tom miljeu obitavaju vrste špiljskih kornjaša iz porodice Cholevidae koji imaju posebno prilagođenim usnim aparatom za traženje hrane u tankom filmu vode i vlažnim dijelovima jamskih zidova. Na Sj. Velebitu zastupljeni s vrstom Velebitodromus smidai, opisana iz Slovačke jame, a nađena još i u Lukinoj jami i jami Velebita. Druga vrsta špiljskog higropetrika je Croatodirus casalei, koja je jedino do sada nađena u Slovačkoj jami. Od faune šišmiša (Chiroptera) u Lukinoj jami – Trojami je na dubini od 980 m sa očuvanog cijelog kostura sakupljena čitava lubanja oštrouhog šišmiša, Myotis bylthii. Ista vrsta zabilježena je i u Slovačkoj jami u kojoj je potvrđena i prisutnost velikog šišmiša Myotis myotis. Veliki broj novih svojti za znanost ukazuje na gotovo potpunu neistraženost staništa dubokih jama. Taksonomske analize i opisi pojedinih svojti su u tijeku, često u suradnji s inozemnim stručnjacima.

V diplomskem seminarju smo predstavili vzroke nastanka finančne krize in njen vpliv na slovenski bančni sistem. Ob upoštevanju poslovnih izidov smo natančneje opisali vpliv finančne krize na tri izbrane bančne skupine. V Sloveniji se je finančna kriza pojavila z zamikom, kljub temu pa je imela močan vpliv na slovenske banke in celoten slovenski bančni sektor. Posledica finančne krize pri bankah je močno povečanje obsega oslabitev in rezervacij. Ključno težavo slovenskih bank predstavljajo namreč slabo zavarovani krediti. S samo finančno krizo pa se je poslabšala likvidnost večine slovenskih bank. The study is about the causes of the financial crisis and its impact on the Slovenian banking system. Using the operating results we described more accurately the impact of the financial crisis on three selected banking groups. The financial crisis occurred in Slovenia with a lag, however the impact of the financial crisis on Slovenian banks and the entire Slovenian banking sector was very strong. A significant negative effect of the financial crisis was that the banks needed to increase the amount of provisions and impairments. The key problems of Slovenian banks are poorly secured loans. The financial crisis led to deterioration in liquidity in the majority of Slovenian banks.

The Dinarides are home to the only stygobitic bivalve in the world, a endemic tertiary relic, Congeria kusceri Bole 1962. Although the genus was widespread during Tertiary, the species now lives only in Slovenia, Croatia and Bosnia and Hercegovina. During the research in 2010, funded by State Institute for Nature Protection and Ministry of Culture, the search for new localities and investigation of known populations continued. Six new localities of living populations were found ; the first living population for Slovenia in a cave Izvir jamske skolke u kanjonu Krupe, two new localities in Croatia, cave Jasena ponor and in a deepest cave in Croatia, Lukina jama – Trojama sustav, and three in Bosnia and Hercegovina. That increased the total number of known living populations of C. kusceri to 14. Altogether 32 localities in all three states have been confirmed, of which most of them included only empty shells, while in 14 of them living populations have been detected. The population in the cave Jama u Predolcu was counted and analyzed, and the estimated number of living C. kusceri in the cave is around 72.000, which is probably not even close to actual numbers. The locality is threatened by construction of a detour for a nearby city, and could be completely devastated. As well as another Croatian locality, cave Markov ponor, which is threatened by construction of Hydroelectric Powerplant Kosinj, which would completely change the hydrodynamics of groundwater’s in the wider area, and consequently endanger the population. In addition to being strictly protected by the Croatian law, the species is listed in the Annexes II and IV of the Habitats Directive and in the Red list of Croatian cave fauna in the IUCN category CR.

Introduction: Stress is an important part of everyday life. It is multifacetedand can stimulate a personćs activity. An excessive stress, especially on a prolonged basis can, however, result in physical and psychological morbidity. Puerperium is a period of great changes that can be very stressful for a couple. The purpose of the article is to determine the impact of stress on parents and children and the role of a midwife in the prevention and alleviation of a parenting stress. Methods: An integrated and critical review of literature was conducted in order to identify previous relevant studies on the topic by the year of publication. Discussion and conclusions: All human beings experience stress which can have both positive and negative ramifications. The so-called eustress is the optimal level of stress which motivates an individual and gives them energy to achieve goals, to thrive and enjoy life. If the stress does not get resolved by coping and adapting it can lead to many adverse health problems. The effects of stress depend also on the characteristics of the stressor, individual's personality and environment (support from social network). Midwives can play a crucial role in preventing the stress in the postnatal period which might negatively impact the parents as well as the child. They can provide the necessary information and counselling and thus alleviate the common stressor caused by fear and anxiety of accepting new social roles, parenthood responsibilities and demands.

Špiljska je fauna jedna od najvećih i najzanimljivijih posebnosti Hrvatske. Zbog iznimno velike površine pod kršem, Hrvatska obiluje speleološkim objektima koji su, nažalost, većinom neistraženi. Iz poznatih je speleoloških objekata u Hrvatskoj utvrđeno 469 pravih špiljskih svojti (Gottstein i sur., 2002), od čega je čak 338 svojti opisano iz 206 naših speleoloških objekata (Bedek i sur., 2006). Te su brojke danas sigurno veće, budući da su u međuvremenu otkrivene nove špilje i jame sa svojim posebnostima, ili su već poznati objekti bolje istraženi, a opisano je i nekoliko novih špiljskih vrsta. Budući da krški dio Hrvatske pripada Dinarskom kršu, čija je odlika najveća raznolikost špiljske faune na svijetu (Vandel, 1964 ; Culver i Sket, 2000), i špiljska je fauna Hrvatske, uz veliki broj endemičnih i reliktnih svojti, iznimno bogata u europskim i svjetskim razmjerima. Unatoč ovoj neizmjernoj vrijednosti špiljskih staništa Hrvatske, mnogi još nisu prepoznali važnost njihova očuvanja te se ta staništa neprestano uništavaju, a njihova se jedinstvena fauna nepovratno gubi. Glavni su razlozi ugroženosti špiljske faune Hrvatske fizičko uništavanje špiljskih staništa zbog izgradnje prometnica, kamenoloma, zatrpavanja špiljskih objekata otpadom, zatim zagađenja bilo odlaganjem komunalnog otpada ili povećanjem količina teških metala, detergenata, pesticida ili drugih otrova u podzemnim vodama, zbog neprikladnog turističkog uređenja i korištenja špilja te naposljetku ilegalno sakupljanje špiljskih životinja i globalne promjene klime. Crvena knjiga špiljske faune Hrvatske nova je u nizu crvenih knjiga, projekta pokrenutog 2000. godine, te je, među ostalim, i druga crvena knjiga, nakon Crvene knjige vretenaca, koja sadrži podatke o ugroženim beskralješnjacima Hrvatske. U ovoj je knjizi obrađena fauna špiljskih staništa, odnosno uključene su samo svojte koje primarno obitavaju u špiljskim staništima, tj. takozvani troglobionti i stigobionti. Prethodni je Crveni popis podzemne faune (Tvrtković i sur., 2004) obuhvaćao 41 svojtu, dok je nakon isključivanja nekih svojti i dodavanja novih Crvena knjiga špiljske faune dosegla broj od 186 ugroženih svojti. Kategorije ugroženosti svih svojti u Crvenoj knjizi određene su prema kategorizaciji i kriterijima Međunarodne unije za zaštitu prirode (International Union for Conservation of Nature- IUCN), prema kojima su predložene i odgovarajuće mjere očuvanja.Kao što smo već spomenuli, špiljska fauna Hrvatske još je uvijek relativno slabo istražena, ali svake se godine otkrivaju nove špilje i jame s jedinstvenom faunom, dok veliki broj već utvrđenih svojti tek čeka da bude znanstveno opisan te će mnoštvo novih podataka omogućiti reviziju i nadopunu ovog dinamičnog materijala. Na kraju valja napomenuti da je ova knjiga, izrađena u suradnji s Hrvatskim biospeleološkim društvom, prva crvena knjiga špiljske faune u svijetu, što nas čini iznimno ponosnima, te se nadamo da ćemo njome, uz promidžbu prirodnih osobitosti Hrvatske u svijetu, uspjeti podići svijest javnosti o ovoj posebnosti Hrvatske te pridonijeti očuvanju vrlo ugroženih špiljskih staništa i prateće faune.

Radiografija tkiva i ležišta stomatognatog sustava

Mreža treće generacije Universal Mobile Telecommunications System (UMTS) svojom arhitekturom spada u skupinu mreža nove generacije. Model upravljanja parametrima višemedijske sjednice opisan u ovome radu temelji se na arhitekturi UMTS mreže, posebice na arhitekturi podsustava IP Multimedia Subsystems (IMS) te protokola Session Initiation Protocol (SIP). Pristup višemedijskim uslugama kroz IMS moguć je s različitih vrsta korisničkih pristupnih terminala iz različitih pristupnih mreža. Također, korisniku bi trebalo biti omogućeno specificiranje preferencija vezanih uz višemedijsku uslugu koju želi. U ovom rada obrađena je arhitektura mreže treće generacije, s naglaskom na standarde za opis i upravljanje višemedijskom sjednicom, te je predložen model upravljanja parametrima višemedijske usluge u UMTS mreži koji rješava problem pristupa višemedijskoj usluzi s različitih terminala uz definiranje korisničkih preferencija. Pritom se posebno vodilo računa o parametrima sjednice koji se odnose na strujanje višemedijskog sadržaja. Model se sastoji od nekoliko funkcijskih entiteta koji omogućuju opisivanje korisničkih preferencija i karakteristika korisničkog terminala te odabir korisniku najprimjerenije usluge. Model čine sljedeći entiteti: klijent, proces izrade konačnog klijentskog profila, profili usluge te proces usklađivanja. Model omogućuje korisniku da korištenjem klijenta odabere klijentski profil koji se zatim putem SIP korisničkog agenta prosljeđuje SIP posredničkom poslužitelju. U procesu izrade konačnog klijentskog profila izrađuje se konačni klijentski profil na osnovu parametara iz klijentskog i pretplatničkog profila. Proces usklađivanja određuje potencijalne parametre usluge na osnovu profila usluge i konačnog klijentskog profila. Korisniku najprimjerenija usluga odabire se nakon što korisnik potvrdi skup potencijalnih parametara. Kao signalizacijski protokol u modelu se koristi protokol SIP. Model je preslikan na entitete podsustava IMS, programski izveden i verificiran na prototipu u laboratorijskom okruženju. Universal Mobile Telecommunications System (UMTS) as a 3rd generation network with its architecture belong to the next generation networks concept. The model for multimedia session parameters control described in this work is based on the UMTS architecture, especially on the IP Multimedia Subsystem (IMS) architecture and Session Initiation Protocol (SIP). Multimedia services can be approached through IMS by variety of different access terminals from different access networks. The end user should also be able to specify his preferences about the service. Inside this work the 3rd generation network architecture was analyzed, with emphasis on standards for session description and session control. Based on the analysis the model for session parameters control was proposed. Proposed model deals with the problem of multi terminal access to the multimedia service with an ability of an end user preferences specification. Special attention was given to the multimedia session parameters that specify streaming of multimedia content. The model is built from several function entities that enable description of user preferences and terminal capabilities, and selection of appropriate multimedia service. The model consists of the following entities: client, final client profile creation process, service profiles, and matching process. The model enables the end user to choose a client profile, and send it to the SIP proxy server by use of client’s SIP user agent. The final client profile is made inside the final client profile process based on parameters from subscriber profile and received client profile. The matching process determines a set of potential service parameters based on parameters from service profile and final client profile. Most appropriate service is selected and sent to the end user after the end user approves the set of potential service parameters. SIP was used as the main signalization protocol inside the model. Model function entities were mapped to IMS entities, implemented and verified on the prototype application inside the laboratory testbed.