Search

Kompleks Dianthus ciliatus sadrži tri podvrste koje su morfološki vrlo slične, a geografski dobro razgraničene na području Jadrana. Tipična podvrsta D. ciliatus subsp. ciliatus dolazi u sjevernom i srednjem Jadranu te centralnoj Italiji, a endemične podvrste D. ciliatus subsp. dalmaticus u južnom Jadranu i D. ciliatus subsp. medunensis u Crnoj Gori i Albaniji. Zbog preklapanja morfoloških osobina dosadašnja morfološka razgraničenja nisu bila precizno definirana te podvrste nije bilo moguće jednoznačno definirati. Morfometrijsko istraživanje provedeno je na sakupljenom herbarijskom materijalu triju podvrsta na ukupno 66 jedinki iz 22 populacije duž Jadranskog područja (11 populacija D. ciliatus subsp. ciliatus, 7 populacija D. ciliatus subsp. dalmaticus i 4 populacije D. ciliatus subsp. medunensis). Analizirano je 17 kvantitativnih i pet kvalitativnih morfoloških osobina. Provedena je deskriptivna i multivarijatna statistika (PCA i CDA) te je analizama ustanovljeno sedam morfoloških osobina koje su statistički značajne i mogu se koristit za bolje razgraničenje ovih triju podvrsta, a to su: visina epikaliksa, širina i dužina druge vanjske ljuske, širina i dužina prve vanjske ljuske, dužina unutarnje ljuske i dužina vrha prve vanjske ljuske. Na temelju toga izrađen je determinacijski ključ za identifikaciju podvrsta D. ciliatus kompleksa i provedena je revizija herbarijskih primjeraka iz CNHM, ZA, ZAGR i ZAHO zbirke. The Dianthus ciliatus complex has three morphologically very similar subspecies that are geographically well defined in the Adriatic region. Nominal subspecies D. ciliatus subsp. ciliatus occurs in northern and central Adriatic and in central Italy, while two endemic subspecies D. ciliatus subsp. dalmaticus occurs in southern Adriatic and D. ciliatus subsp. medunensis in Montenegro and Albania. Because of previous unclear morphological distinctions and due to overlapping of morphological features it was not possible to unambiguously define the subspecies. Morphometric analysis was performed on collected herbarium materials of three subspecies, in total on 66 individuals from 22 populations across the Adriatic region (11 populations of D. ciliatus subsp. ciliatus, 7 populations of D. ciliatus subsp. dalmaticus and 4 populations of D. ciliatus subsp. medunensis). Seventeen quantitative and five qualitative morphological characters were analysed. Descriptive and multivariate statistics (PCA and CDA) were performed, and seven morphological characters were statistically significant. Those seven characters (epicalyx height, outer second scale width and length, outer first scale width and length, inner scale length and apex length of first outer scale) can be used for better determination of D. ciliatus subspecies. Based on that analysis, a determination key for identification of subspecies of the D. ciliatus complex was given, and a revision of herbarium specimens in CNHM, ZA, ZAGR and ZAHO was conducted as well.

U ovom radu su predstavljeni rezultati kvalitativno-kvantitativne analize ulova obalne mreže potegače za lov gire na području Makarske rivijere, Paklinskih otoka i Šćedra. Analizirano je ukupno 12 potega od kojih je 6 bilo na području Makarske rivijere, 3 na području Paklinskih otoka i 3 na području Šćedra. U ukupnom ulovu je zabilježena 49 vrsti riba i glavonožaca. Najzastupljenija vrsta u ulovu svih analiziranih područja je bila Spicara smaris koja zajedno s vrstama: Spicara flexuosa, Spicara maena, Boops boops, Oblada melanura i Sarpa salpa, sačinjava 77% ulova s područja Makarske, 78% ulova s područja Šćedra i 86% ulova s područja Paklinskih otoka. Od ukupnog broja ulovljenih jedinki svih vrsta koje imaju propisanu minimalnu referentnu veličinu za očuvanje (MRVO), 11, 3% je bilo ispod navedene veličine. Analiza dužinske strukture provedena za vrstu S. smaris je pokazala da je na sva tri analizirana područja, udio nedoraslih jedinki ove vrste bio oko 1%. Sastav ulova ostvaren na području Makarske statistički se značajno razlikovao od ulova s područja Šćedra i Paklinskih otoka, dok se sastav ulova Paklinskih otoka i Ščedra statistički nije razlikovao.

U ovom radu proučavana je prizemna ekvivalentna temperatura (Te) u klimatskim projekcijama na području Jadrana, pri čemu su korišteni rezultati regionalnog klimatskog modela RegCM4, horizontalne rezolucije 12.5 km i s rubnim uvjetima 4 globalna klimatska modela: EC-EARTH, CNRM-CM5, MPI-ESM-MR i HadGEM2-ES. Prizemna ekvivalentna temperatura zraka izračunata je iz prizemne temperature zraka i specifične vlažnosti zraka, koje su jedne od produkata RegCM4. Uspoređivanjem ekvivalentne temperature u projekcijama za razdoblja 2021.-2050. i 2041.-2070. za dva različita scenarija koncentracija stakleničkih plinova, RCP 4.5 i RCP 8.5, uočen je značajan porast u svim simulacijama (Te) u cijelom promatranom području, a naročito nad morem i u toplijem dijelu godine nad kopnom. Primijećeno je također da omjer miješanja značajno doprinosi povećanom trendu rasta (Te), što govori da (Te) ima snažnu povezanost s dostupnošću vlage. Štoviše, sve simulacije ukazuju da je srednjak (Te) iznad mora veći nego iznad kopna. This diploma work (master thesis) studies near-surface air equivalent temperature (Te) in climate projections, over the Adriatic region. The climate projections were given by the regional climate model RegCM4, with horizontal resolution of 12.5 km, and with boundary conditions determined by 4 global climate models: EC-EARTH, CNRM-CM5, MPI-ESM-MR and HadGEM2-ES. (Te) was obtained from near-surface air temperature and specific humidity of air, which are both among the products of RegCM4. By comparing the equivalent temperature in projections for 2021 - 2050 and 2041 - 2070 periods, for two different scenarios of greenhouse gases concentrations, RCP 4.5 and RCP 8.5, the significant increase in all simulations over all areas of analysis was observed, especially over sea areas and, in the warmer part of the year, over land areas. It was also observed that the mixing ratio significantly contributes to the upward trend of (Te), which indicates that (Te) has a strong relationship with moisture availability. Furthermore, all simulations indicate that the mean equivalent temperature over the sea is greater than over the land for both periods in the future.

To date, 13 species of Trichoptera from 11 genera and 8 families have been reported for the Adriatic islands of Cres, Krk, Pag and Hvar. Relatively recent research has been conducted on the islands of Cres, Krk and Pag, where 329 adults of Trichoptera belonging to 10 species from 8 genera and 6 families were collected. Most dominant was Ecnomus tenellus with 235 specimens collected (islands of Krk and Cres), followed by Leptocerus tineiformis (Krk) with 51 specimens collected. Only one specimen of the each species Stenophylax mitis (Cres) and Mystacides azurea (Krk) was recorded. Most of the species were recorded on the island of Krk (7), and the lowest on the island of Pag (2). Faunistically most interesting was the first finding of species Stenophylax mitis McL. for the fauna of Croatia., Na području jadranskih otoka (Cres, Krk, Pag, Hvar) utvrđeno je do sada 13 vrsta Trichoptera iz 11 rodova i 8 porodica. Novija istraživanja provedena su na otocima Cresu, Krku i Pagu u kojima je prikupljeno 329 adultnih oblika Trichoptera s 10 vrsta iz 8 rodova i 6 porodica. Najdominantnije vrste bile su Ecnomus tenellus s 235 prikupljenih primjeraka (Krk i Cres) i Leptocerus tineiformis (Krk) s 51 prikupljenim primjerkom, a samo s jednim primjerkom zabilježene su vrste Stenophylax mitis (Cres) i Mystacides azurea (Krk). Najveći broj vrsta utvrđen je na otoku Krku (7), a najmanji na otoku Pagu (2). Faunistički najzanimljiviji je nalaz vrste Stenophylax mitis McL. koja je ovim istraživanjima utvrđena po prvi puta u fauni Hrvatske.

Velik problem u akvakulturi predstavljaju bolesti riba. Velik dio financijskih sredstava troši se na njihovo suzbijanje i liječenje. Zarazne bolesti poput virusnih i bakterijskih bolesti već imaju odobrena i razvijena cjepiva i lijekove, dok se parazitarne bolesti još uvijek nastoje dokučiti i izliječiti. Nepoznanice oko životnih ciklusa i načina djelovanja parazita na domaćina velika su prepreka u razvoju efektivnih i sigurnih antiparazitika i uzrok poteškoća na uzgajalištima. Nedostatak lijekova, nedovoljne mjere biosigurnosti i loše higijenske i uzgajivačke prakse mogu uzrokovati devastirajuće posljedice u akvakulturi. Intenzifikacijom uzgoja povećava se prijemljivost riba na različite bolesti te brzina širenja bolesti što uzrokuje povećanje mortaliteta, smanjenje prirasta i iskorištavanja hrane, povećanje troškova zbog veterinarskih pregleda oboljelih životinja i čestih uklanjanja uginulih jedinki te smanjenje kvalitete i tržišne vrijednosti konačnog proizvoda. Cilj ovog rada je sažeti i na jednom mjestu prikazati najčešće parazitarne bolesti, njihov utjecaj i posljedice koje izazivaju u kaveznom uzgoju lubina te poznate načine njihovog liječenja, kako bi se olakšalo snalaženje u budućem uzgoju i unaprijedile tehnike kontrole bolesti. Obzirom da su nametnici na uzgajanom lubinu mnogobrojni i postoje brojni zapisi o njima, u ovom će se radu pregledati najčešće nametničke bolesti uzgajanog lubina na Mediteranu, a posebno na Jadranu, budući da detaljnijih zapisa s Jadrana koji prikazuju sve na jednom mjestu nema. Iako se tehnološke metode uzgoja mijenjaju i koriste se novije tehnologije kontrole i mjere prevencije bolesti, nametničke bolesti će vjerojatno i dalje ostati problematične prvenstveno zbog sve većih ljudskih potreba za hranom uslijed povećanja populacije, a zatim i zbog progresivnih klimatskih promjena. Fish diseases are a big problem in aquaculture. A large part of the financial resources is being spent on their control and treatment. Vaccines and medications against viral and bacterial diseases are already approved and developed, while parasitic diseases are still trying to be figured out and cured. Unknown details about parasitic life-cycles and their effect on the host are a big obstacle in development of effective and save antiparasitics and the cause of difficulties in farms. The lack of medicines, insufficient biosecurity measures and poor hygiene and husbandry practices can cause devastating consequences in aquaculture. Intensive farming increases fish receptivity to different illnesses and the rate of disease spread which cause increase in mortality, decrease in growth and food intake, increase of expenses for veterinary examination of infected animals and frequent removing of dead individuals as well as the decrease in quality and market value of final product. The aim of this paper is to summarize and present in one place the most common parasitic diseases, their impact and consequences they are causing in cage farmed sea bass and known methods of their treatment, in order to facilitate future management and improve disease control techniques. Since parasites on farmed sea bass are numerous and there are many records about them, in this paper, the most common parasitic diseases of farmed sea bass in the Mediterranean, and especially in the Adriatic, will be reviewed, since there are no detailed records from the Adriatic showing everything in one place. Although technological farming methods are being changed and newer control and disease prevention measures are being used, parasitic diseases are more likely to remain problematic primarily due to increasing human food needs due to population growth and progressive climate change.

Rad se bavi arhitekturom svjetionika izgrađenih kroz 19. stoljeće na hrvatskoj obali Jadranskog mora. Rad donosi pregled hrvatskih svjetionika, od početaka njihove izgradnje i povijesnog konteksta u kojemu nastaju te informacije o značajnim arhitektima i projektantima koji su utjecali na njihov izgled. U središnjem dijelu rada analizirana je arhitektura svjetionika pojedinačno, kronološkim redom kojim su građeni te su iznesene osnovne karakteristike stila i tipološke značajke njihove arhitekture. Na kraju rada na nekoliko je primjera predstavljena arhitektura svjetionika na Mediteranu te njezine poveznice s jadranskim svjetionicima. Rad se temelji na istraživanju vizualnih materijala i relevantnih tekstova o materiji. Svjetionici su jedinstvene građevine i vrijedan dio kulturnog i arhitektonskog nasljeđa devetnaestostoljetne arhitekture. Ovaj rad pokušaj je objedinjenja dostupnih informacija o svjetionicima i njihovoj arhitekturi s ciljem isticanja njihove arhitektonske i umjetničke vrijednosti. The thesis discusses the architecture of the lighthouses built on the eastern Adriatic coast during the nineteenth century. It presents an overview of Croatian lighthouses, starting from the very beginning of their construction and the historical context in which they were built, and containing information about important architects and engineers who influenced their appearance. The central part of the thesis analyses each of the lighthouses individually, in the chronological order in which they were built, and presents their basic style characteristics and the typological features of their architecture. Finally, several examples are provided that present the architecture of lighthouses in the Mediterranean and its connections with the Adriatic lighthouses. The thesis is based on a detailed analysis of the visual materials and relevant texts on the subject. Lighthouses are unique buildings, and they are a valuable part of the cultural and architectural heritage of the nineteenth-century architecture. This thesis presents an attempt to combine available information on lighthouses and their architecture with the aim of highlighting their architectural and artistic value.

Rad ne sadrži sažetak.

U radu je razjašnjena pojava sredozemne medvjedice u Kaštelanskom zaljevu 1438. godine i reakcija stanovništva na izrazitu agresivnost te životinje. Incident je u Splitu zabilježio španjolski putopisac Pero Tafur, ali glavni doprinos daljem poznavanju ovog događaja napravio je Poggio Bracciolini, jer su njega prepisivali brojni europski prirodopisci, demonolozi, ali i drugi koje je privukla bizarnost priče. Neki su se uporno u opisima takvih bića služili antičkim autorima, a drugi su svoje prosudbe zasnivali na vjerskim knjigama. U tom kontekstu spomenut je stav Marka Marulića. Važan prilog memoriranju slučaja napravio je Albrecht Dürer izradivši bakrorez nadahnut pričom. U drugom dijelu prikazani su svi najstariji zapisi hrvatskih autora u kojima se bilježi pojava medvjedice na različitim lokacijama u Jadranskome moru, posebice oni kod Šibenika. Ovaj morski sisavac postao je iznimno rijedak na hrvatskoj obali već sredinom 19. stoljeća., The present paper clarifies the appearance of the Mediterranean monk seal in the Kaštela Bay in 1438 and the reaction of the population to the extreme aggressiveness of this animal. Pero Tafur, a Spanish travel writer, recorded the incident in Split, but it was Poggio Bracciolini who strongly contributed to obtain further knowledge of this event since his records have been copied by numerous European naturalists, demonologists and others who were attracted by the bizarreness of the story. Some persistently used ancient authors in their descriptions of such creatures, while others based their conclusions on religious books. In this context, the views of Marko Marulić were mentioned. An important contribution in memorising the case was made by Albrecht Dürer, who, inspired by the story, created a copper engraving on this subject. The second part of the paper presents all the oldest records of Croatian authors in which the appearance of the monk seal is described at various locations in the Adriatic Sea, especially those near Šibenik. This marine mammal has become extremely rare on the Croatian coast already in the mid-19th century.

Među različitim grčkim terminima za Jadran ističu se dva neuobičajena – veliki Rejin zaljev (ὁ μέγας κόλπος Ῥέας) i Kronovo more (ἡ Κρονίη ἅλς). Prvi se pojavljuje u redcima Eshilova Okovanog Prometeja (837), a drugi u Spjevu o Argonautima (IV.327 ; 509 ; 548–549) helenističkog pjesnika Apolonija Rođanina. Oba su pojma srodna i mogu se povezati s Titanima – generacijom božanstava koju je Zeus zbacio i prognao u Tartar. Cilj rada je problematizirati poistovjećivanje pomorskog prostora s Titanima i odrediti odnos prema specifičnim obilježjima jadranskog pomorskog krajolika uz pomoć antičkih pisanih izvora te suvremenih meteoroloških i klimatoloških podataka. Također, težimo pojasniti zašto se termin prvotno pojavljuje kao veliki Rejin zaljev, a zatim kao Kronovo more.

Završni rad analizira kruzing odredišta Jadranskog mora. Države uključene u analizu su: Hrvatska, Italija, Slovenija, Crna Gora i Albanija. Analiza je napravljena na temelju podataka o dolasku kruzing brodova i broju putnika. Nakon analize luka po državama Jadranskog mora, napravljena je usporedba luke Dubrovnik i luke Venecija. Razlog odabira luke Dubrovnik i luke Venecija je zbog srodnosti jer je riječ o najrazvijenijim i najprometnijim kruzing pomorskim lukama na Jadranu. Zbog velikog broja brodova u obje luke uvedena su ograničenja broja brodova i putnika jer dolazi do negativnih faktora koji utječu na okoliš i domicilno stanovništvo. Osim toga, Dubrovnik i Venecija su gradovi bogate povijesti, kulture i pod zaštitom su UNESCO-a. Nakon analize, prikazan je utjecaj kruzing turizma na ekologiju koja je bitan faktor koji utječe na turizam i na njegov razvitak u budućnosti. Kruzing turizam ima velik potencijal za razvoj u Republici Hrvatskoj, ali su potrebna ulaganja u infrastrukturu i potpora nadležnih ministarstava., The final paper analyzes the cruising destinations of the Adriatic Sea. The countries included in the analysis are: Croatia, Italy, Slovenia, Montenegro and Albania. The analysis was made on the basis of data on the arrival of cruise ships and the number of passengers. After analyzing the ports by the countries of the Adriatic Sea, a comparison was made between the port of Dubrovnik and the port of Venice. The reason for choosing the port of Dubrovnik and the port of Venice is due to the similarity because they are the most developed and busiest cruise seaports on the Adriatic. Due to the large number of ships in both ports, restrictions on the number of ships and passengers have been introduced due to negative factors affecting the environment and the domicile population. In addition, Dubrovnik and Venice are cities rich in history, culture and are under UNESCO protection. After the analysis, the impact of cruising tourism on ecology, which is an important factor influencing tourism and its development in the future, is presented. Cruising tourism has great potential for development in the Republic of Croatia, but investments in infrastructure and support from relevant ministries are needed.

Uzgoj školjkaša uz istočnu obalu Jadrana temeljen je na višestoljetnoj tradiciji koja se do danas nije puno mijenjala. U radu je posebna pažnja usmjerena na opisu tradicionalnih metoda uzgoja najzastupljenijih vrsta školjkaša, dagnje i kamenice. U radu je naglasak na lokacije gdje se školjkaši uzgajaju već dugi niz godina, Malostonski zaljev i Limski kanal. Hrvatsko školjkarstvo ima velike potencijale za daljnji razvoj, zbog kvalitete mora i mnogobrojnih lokacija koje su pogodne za uzgoj. Proizvedene količine dagnje i kamenice ne zadovoljavaju domaću potražnju na tržištu koja se rapidno povećava za vrijeme turističke sezone. Naime, ulaganjem u ovaj sektor koji je rastući u svijetu zbog sve veće potražnje za morskim organizmima povećat će se proizvodnja koja će dovesti do izvoza i pozitivne vanjskotrgovinske bilance. Shellfish farming along the eastern Adriatic coast is based on a centuries-old tradition that has not changed much to this day. The paper gives special attention to the description of traditional methods of growing the most common species of shellfish, mussels and oysters. In this paper, locations where shellfish have been farmed for many years, the Mali Ston Bay and the Lim Channel, are emphasized. Croatian shellfish farming has great potential for further development, due to the quality of the sea and numerous locations that are suitable for breeding. The quantities of mussels and oysters produced do not meet the domestic demand on the market, which is rapidly increasing during the tourist season. Namely, investing in this sector, which is growing in the world due to the growing demand for marine organisms, will increase production, which will lead to exports and a positive foreign trade balance.

U disertaciji su predstavljeni rezultati istraživanja kvantifikacije i karakterizacije mikroplastike kod vrste Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) duž hrvatske obale Jadrana. Uzorci su prikupljeni na tri lokacije uključujući sjeverni (Limski kanal), srednji (Šibenski kanal) i južni Jadran (Malostonski zaljev). Na svakoj lokaciji je prikupljeno 10 divljih i 10 uzgojnih jedinki. Rezultati pokazuju prisustvo mikroplastike u uzgojnih i divljih jedinki vrste O. edulis na svim područjima uzorkovanja. Analizom su pronađene različite kategorije mikroplastike kod uzgojnih jedinki vrste O. edulis i to fragmenti (0,58 MP/g), vlakna (0,7 MP/g) i peleti (0,04 MP/g). Ukupan broj mikroplastike je varirao od 0,33 to 5,43 komada/jedinci. Prosječne dužine različitih pronađenih kategorija su bile 20,55 μm, 31,88 μm and 456,57 μm. Pronađene čestice mikroplastike analizirane su Micro-Raman spektrometrom. The dissertation presents the results of research on quantification and characterization of microplastics in Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) species along Croatian Adriatic coast. Samples were collected from three locations: Mali Ston bay, Šibenik channel and Lim bay. In each area, 10 wild and 10 farmed oysters were collected. The results indicate the presence of microplastics in both farmed and wild oysters in all sampling areas. The analysis showed multiple types of microplastic including fragments (0.58 MP/g), fibers (0.7 MP/g) and other items (0.04 MP/g). The number of total microplastic varied from 0.33 to 5.43 items/individual. The mean sizes of the diferent categories of microplastic particles were 20.55 μm, 31.88 μm and 456.57 μm. Detected microplastic particles were analysed with Micro-Raman spectrometer.

Ovaj članak predstavlja analizu prva dva sveska „Regesti Marittimi Croati. Settecento. Navigazione nell’Adriatico. Fonti / Hrvatski pomorski regesti. Osamnaesto stoljeće. Plovidba na Jadranu. Vrela“ (RMC I-II) Nikole Čolaka u mapiranju židovske prisutnosti na Jadranu tijekom rečenog stoljeća. Primijenjena je novo-osmišljena metodologija koja omogućuje brzo izdvajanje traženih pojmova iz tako velike i sustavne baze podataka od oko 12.000 dokumenata, kao što su sami RMC I-II te izgrađena dodatna specifičnija baza za potrebe židovske tematike. Dobivena je vrlo živa slika o 359 spomena pripadnika židovskih zajednica obiju obala Jadrana, koji predstavljaju važan korpus tadašnje dnevne i tjedne unutarjadranske te višetjedne izvanjadranske plovidbe i trgovine prema ostalim mediteranskim i sjevernim morima. Rad je tek početni doprinos vrlo širokoj tematici koja iziskuje nastavak izdavanja dokumentarnih vrela „Hrvatskog diplomatičkog pomorskog zbornika.“

Melanomacrophages of fish are commonly explored as biomarkers of water pollution and are considered to be sensitive albeit non-specific health indicators in water ecosystems. Sharks as long living marine species are good sentinel species. This study presents morphometric data for splenic and hepatic melanomacrophages (MMC), and observed histopathology in ten lesser-spotted catsharks, Scyliorhinus canicula (L.), one of the most abundant shark species in the eastern Adriatic Sea. At necropsy, we collected random tissue samples from liver, brain, gallblader, pancreas, spleen, kidney, gills, entire digestive system, thyroid gland, rectal gland, entire urogenital (male samples) and genital system (female samples). Collected tissue samples were routinely processed and stained with hematoxylin-eosin, Periodic Acid-Schiff, and Masson Trichrome for microscopic examinations and morphometry. There was a minimal number of histopathological lesions in the examined sharks, but morphometric values reported herein were three folds higher than in previous studies in free-ranging sharks. Studies on larger numbers of sharks are needed to elucidate the biological significance of our finding in the context of population decline of the lesser-spotted catshark., Melanomakrofagni centri različitih taksa ribolikih životinja nerijetko se koriste kao biomarkeri u ekološkim studijama, te se smatraju pouzdanim pokazateljima stanja u ispitivanju onečišćenja. Mor-ski psi, kao objektivno dugoživuće marinske vrste, predstavljaju idealne modele za ovakve studije. U ovom radu autori su prezentirali detaljne morfometrijske podatke za melanomakrofagne centre (MMC) opservirane u jetri i slezeni, kao i uočene histopatološke promjene na deset jedinki morske mačke bljedice, Scyliorhinus canicula (L.) - kao jedne od najzastupljenijih prečnousta istočnog Jadranskog mora. Tijekom obdukcije, uzorkovani su svi organi koji si potom rutinski histološki bojeni (hematoksilin-eozin, Periodic Acid-Schiff i Masson’s Trichtome) s ciljem detaljnijih mik-roskopskih opservacija. Uočena morfologija, kao i brojnost, MMC ispitivanih jedinki odgovara lit-eraturnim podacima za druge vrste prečnousta. Međutim, dokumentirane morfometrijske vrijednosti bile su tri puta veće u odnosu na prethodne studije. Prosječni broj MMC po vidnom polju (HPF) i prosječan postotak područja okupiranog od strne MMC u jetri i slezeni nisu pokazali statistički značajnu razliku. Ipak, prosječna površina jednog jetrenog MMC bila je veća u odnosu na one u slezeni (p

Prvi svezak posvećen špilji Žukovici sastoji se od niza poglavlja koja donose opise i rezultate analiza glavnih kategorija arheološke građe iz sondažnih iskopavanja provedenih 2013. i 2014. godine. Usredotočili smo se na građu iz neporemećenih slojeva koji bez sumnje pripadaju neolitiku i mezolitiku. U prvom, uvodnom poglavlju ove knjige ukratko opisujemo zemljopisni položaj i izgled nalazišta, povijest njegovog istraživanja, naša istraživanja provedena 2013. i 2014. godine te stratigrafiju i podjelu nalazišta na faze. Te temeljne informacije preduvjet su za praćenje rasprava o skupovima nalaza lončarije, kamenih izrađevina i životinjskih kostiju u poglavljima koja slijede.

Plivaričarski tip ribolova na području istočnog dijela Jadranskog mora točnije u hrvatskom ribolovnom moru ima iznimni značaj. U sklopu ovog rada analizirana je kvantitativna i kvalitativna struktura lovina ostvarenih plivaricom „ciplarom“ u razdoblju od 2013. do 2018. godine na području ribolovnog mora RH. Na temelju prikupljenih podataka uočeno je da se najveći ulovi ovim ribolovnim alatom ostvaruju u priobalju odnosno u ribolovnim zonama/podzonama A/A4, E/E2, F/F2, C/ C4 i G/G1. 70% ulova ostvarenih ovim ribolovnim alatom čine ciljane vrste što upućuje da je istraživana ribolovna mreža selektivna. Od ciljanih vrsta detaljnije su analizirane jedinke cipla balavca, cipla zlatara, ušate i salpe., Pelagic fisheries in the area of the eastern part of the Adriatic Sea, more precisely in the Croatian fishing grounds, are one of the most important types of fisheries in Croatia. In this paper, the quantitative and qualitative structure of catches obtained by the „ciplara“ purse seine in the Croatian part of the Adriatic Sea was analysed between 2013 and 2018. According to the data collected, the largest catches by this fishing gear were made in the coastal area, precisely in the fishing zones/sub-zones A/A4, E/E2, F/F2, C/C4 and G/G1. 70% of the catches consisted of targeted species, which indicates that the studied „ciplara“ purse seine is a selective fishing gear. Biological analyses are given for four target species.

The length–weight relationship parameters are reported for the fifty littoral and coastal marine fish species from the Eastern Adriatic. Captures were made between the years 2004 and 2017 during sport fishing competitions. The parameters a and b of the equation W = aLb were estimated. The b values ranged from 2.1972 for Spicara smaris (Linnaeus, 1758) to 3.7044 for Salaria pavo (Risso, 1810). The L-W relation for Scyliorhinus stellaris (Linnaeus, 1758), Gobius bucchichi Steindachner 1870, Gobius geniporus Valenciennes 1837 and Lipophrys trigloides (Valenciennes, 1836) are not available in FishBase and presents new data for these species. For some other species, such as Labrus mixtus Linnaeus 1758, there are only two relationships, but none from the Mediterranean, for Gobius paganellus Linnaeus 1758 only four relationships and none from Central and Eastern Mediterranean, while for Labrus merula Linnaeus 1758, Symphodus mediterraneus (Linnaeus, 1758), Symphodus roissali (Risso, 1810), Gobius cobitis Pallas 1814, Gobius cruentatus Gmelin 1789, Gobius niger Linnaeus 1758, Parablennius gatorugine (Linnaeus, 1758), Parablennius sanguinolentus (Pallas, 1814), Salaria pavo (Risso, 1810), and Bothus podas (Delaroche, 1809) very low number of relationships are presented and none from the Adriatic Sea., Parametri dužinsko-masenog odnosa su prijavljeni za 50 litoralnih i obalnih rba iz istočnog Jadrana. Svi primjerci su ulovljeni u periodu 2004-2017 za vrijeme natjecanja u sportskom ribolovu. Parameteri a i b od jednadžbe W = aLb su prezentirani. Vrijednosti b parametra su varirale od2.1972za Spicara smaris (Linnaeus, 1758) do3.7044 za Salaria pavo (Risso, 1810). Dužinsko-maseni odnosi za Scyliorhinus stellaris (Linnaeus, 1758), Gobius bucchichi Steindachner 1870, Gobius geniporus Valenciennes 1837 i Lipophrys trigloides (Valenciennes, 1836) dosad nisu bili dostupni u FishBase. Za neke druge vrste, primjerice Labrus mixtus Linnaeus 1758, postoje samo dva prijavljena odnosa, pri čemu niti jedan nije iz Mediterana, za Gobius paganellus Linnaeus 1758 postoje samo 4 odnosa i nijedan iz središnjeg i istočnog Mediterana, dok za Labrus merula Linnaeus 1758, Sym-phodus mediterraneus (Linnaeus, 1758), Symphodus roissali (Risso, 1810), Gobius cobitis Pallas 1814, Gobius cruentatus Gmelin 1789, Gobius niger Linnaeus 1758, Parablennius gatorugine (Linnaeus, 1758), Parablennius sanguinolentus (Pallas, 1814), Salaria pavo (Risso, 1810) i Bothus podas (Delaroche, 1809) postoji veoma mali broj dužinsko-masenih odnosa, pri čemu niti jedan nije prijavljen za Jadransko more, osim za T. radiates.