Search

Rodne uloge specifične za razdoblje adolescencije nisu jasno definirane, a manjka i instrumenata koji ispituju taj koncept, posebice u hrvatskom društvenom kontekstu. Stoga su ciljevi ovog rada bili ispitati što čini rodne uloge u razdoblju adolescencije te odabrati tvrdnje za konstrukciju skale rodnih uloga u adolescenciji. U kvantitativnom dijelu istraživanja je sudjelovalo 511 učenika/ca zagrebačkih srednjih škola (52,3% djevojke), a kvalitativni dio istraživanja obuhvaćao je provedbu fokus grupa, također sa zagrebačkim srednjoškolcima/kama. Tema razgovora u fokus grupama bila je očekivanja od mladića i djevojaka u hrvatskom društvu, dok su u kvantitativnom istraživanju sudionici/e procjenjivali kolika se različita ponašanja, osobine i interesi opisani u tvrdnjama očekuju od djevojaka, a koliko od mladića u hrvatskom društvu. Rezultati pokazuju da se rodne uloge u adolescenciji očituju u različitim očekivanjima od mladića i djevojaka u širokom spektru osobina, ponašanja i interesa vezanih uz školu, obitelj, slobodno vrijeme, izgled i intimne odnose. Provedeno istraživanje je pokazalo da je koncept rodnih uloga u adolescenciji kompleksniji od postojećih definicija te da postoje specifičnosti rodnih uloga u hrvatskom kontekstu u odnosu na druga društva. S obzirom na to da tvrdnje odabrane u ovom istraživanju dobro pokrivaju očekivanja od djevojaka i mladića u raznim aspektima njihovih života, smatra se da su dobar temelj za konstrukciju skale rodnih uloga u adolescenciji kao upitnika samoprocjene., Gender roles which are specific for the period of adolescence are not well defined and there is a lack of instruments to measure this concept, especially in the Croatian social context. Therefore, the aims of this article were to examine what constitutes gender roles in adolescence and to select items for the construction of the Gender Roles in Adolescence Scale. The sample for the quantitative part of the research consisted of 511 high schools students from Zagreb (52.3% female), while the qualitative part of the research included focus groups, also with high schools students from Zagreb. The topics of focus group discussions were the expectations of Croatian society from boys and girls. In the quantitative research the participants estimated the degree to which behaviors, characteristics and interests described in the items were expected from girls and boys in Croatian society. The results showed that gender roles in adolescence manifest themselves in different expectations from boys and girls in a wide spectrum of characteristics, behaviors and interests related to school, family, free time, appearance and intimate relationships. The conducted research demonstrated that the concept of gender roles in adolescence is more complex than the existing definition and culturally specific. Considering that the items chosen in this research represent expectations from girls or boys in different aspects of their lives, it is concluded that they form a valid basis for the construction of the Gender Roles in Adolescence Scale as a self-rating instrument.

Nalazi nekih novijih istraživanja upozorili su na mogućnost da vrijednosni sustav pojedinca nije potpuno stabilan, već da u velikoj mjeri ovisi o situacijskom kontekstu. Cilj ovoga rada bio je ispitati jesu li vrijednosti mjerene pod utjecajem određenoga konteksta bolji prediktor stavova nego vrijednosti mjerene na "klasičan način" (bez utjecaja konteksta). Istraživanje je organizirano prema kvazieksperimentalnom nacrtu, s četiri tretmanske i četiri usporedne skupine. U prvome dijelu ispitivanja na svim skupinama ispitanika primijenjen je samo Schwartzov upitnik vrijednosti, kako bi se odmjerili vrijednosni prioriteti ispitanika prije bilo kakve intervencije. U tretmanskim je skupinama prije drugoga mjerenja vrijednosti primijenjen po jedan od upitnika stavova i ponašanja odabranih za stvaranje specifičnoga konteksta, dok su u usporednim skupinama isti upitnici primijenjeni nakon mjerenja vrijednosti. Rezultati su pokazali da je, pod utjecajem konteksta, došlo do određenoga povećanja procjena važnosti pojedinih specifičnih vrijednosti. Te se promjene nisu odrazile na višim razinama vrijednosne strukture, odnosno nisu dovele do promjena u hijerarhijskom poretku vrijednosnih tipova, ali jesu – u dva slučaja – dovele do povećanja prognostič ke snage vrijednosti i bolje povezanosti odmjerenih vrijednosti sa stavovima i ponašanjem., Recent research suggests that the value system we construct is not entirely stable but very much dependent on the context in which we are asked to do it. Or, more precisely, that the individual value priorities change with the specific situational context. This work sought to examine the possible effect of situational context on the measurement of values, and to investigate if values measured under the effect of context can predict the attitudes better than the values measured without such context. An experiment was conducted, with subjects divided into 4 treatment and 4 control conditions. In the first session, the Schwartz Value Survey was used to measure the hierarchy and structure of values in all groups. In the second session, an additional four instruments (attitude and behavior measures) were used to create four different types of context, each targeted at one of the higher-order value types according to Schwartz. Subjects in treatment conditions were asked to complete one of the attitude/behavior measures before completing the Value Survey. Subjects assigned to control conditions filled out the questionnaires in the reversed order. Results show that the employed situational context produced significant changes in the rated importance of several specific values, but those changes did not affect the relative hierarchies of four higher-order types of values, or the 10 basic motivational types in any of the groups. As to the predictive strength of values, it was observed that the application of the attitude/behavior measure prior to the measurement of values did produce higher correlations between values, attitudes and behavior in two treatment situations, resulting in a higher predictive strength of values., Befunde neuerer Forschungen verweisen darauf, dass das individuelle Wertesystem möglicherweise nicht vollkommen stabil ist, sondern in hohem Maße vom Situationskontext abhängt. Das Ziel dieser Arbeit war zu ermitteln, ob Werte, die unter dem Einfluss eines bestimmten Kontextes ermittelt wurden, ein besserer Prädiktor für Einstellungen sind als Werte, die auf "klassische Weise" (ohne beeinflussenden Kontext) ermittelt wurden. Die Untersuchung wurde auf quasi-experimentaler Grundlage entworfen. Die Untersuchungsteilnehmer wurden in acht Gruppen: vier Probandengruppen und vier Kontrollgruppen eingeteilt. In der ersten von zwei Untersuchungsetappen wurde ein Fragebogen zur Ermittlung des Wertesystems nach Schwartz ausgefüllt, um die Werteprioritäten der Umfrageteilnehmer vor jeglicher Intervention zu ermitteln. Bei der zweiten Erhebung sollte zunächst in den Probandengruppen je ein Fragebogen zur Ermittlung von Einstellungen und Verhalten ausgefüllt werden, die man eigens zur Schaffung eines spezifischen Kontextes ausgesucht hatte; den Kontrollgruppen wurden dieselben Fragebogen erst nach einer erneuten Messung der Werte nach Schwartz vorgelegt. Die Ergebnisse zeigten, dass unter dem Einfluss eines bestimmten Kontextes die Bedeutung einzelner spezifischer Werte höher eingeschätzt wurde. Diese Unterschiede machten sich jedoch bei den höher rangierenden Werten nicht bemerkbar, d.h. die Hierarchie der Wertetypen blieb unangetastet. Allerdings kam es in zwei Fällen zu einer gesteigerten Prognostizierbarkeit der Werte und einer besseren Verbundenheit zwischen Wertebeurteilungen einerseits und Einstellungen und Verhalten andererseits.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati je li moguće paralelno egzi-stiranje nacionalnih i europskog identiteta ili su oni međusobno isključivi. U istraživanju su sudjelovali građani Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Ispitivanje je obuhvatilo po 400 sudionika iz Zagreba i Novog Sada, oba spola, u dobi od 15 do 46 godina. Primijenjeno je nekoliko instrumenata za ispitivanje istih konstrukata: Skala nacionalnog identiteta (Cinnirella, 1997.), Skala europskog identiteta (Cinnirella, 1997.), Skala nacionalnog identiteta - NAIT (Čorkalo i Kamenov, 1998.), Skala stavova prema europskim integracijama - STEIN (Franceško i sur., 2002.). Rezultati upućuju na ortogonalni odnos nacionalnog i europskog identiteta mjerenih Cinnirellinim skalama te umjereno negativnu povezanost kad su isti konstrukti mjereni NAIT-om i STEIN-om. Potonji rezultat potvrđuje hipotezu da europski identitet i stav prema europskim integracijama nisu isti konstrukt. Dodatno su analizirani rezultati po dimenzijama primijenjenih instrumenata i njihov međusobni odnos. Sudionici iz oba uzorka imaju izraženiji nacionalni nego europski identitet, što je u skladu s očekivanjima, jer je salijentnost nacionalnog identiteta poznata i često dokumentirana posljedica poratnoga razdoblja., The aim of this study was to find out if national and European identity exist simultaneously, or are they mutually exclusive. Citizens from two European countries, not yet members of the European Union, Croatia and Serbia and Montenegro, participated in this study. Participants from Zagreb and Novi Sad, 400 from each town, were selected according to their gender, age and educational level. The questionnaire consisted of various measures of the same psychological constructs: Cinnirella's European Identity Scale and National Identity Scale (1997), NAIT (^orkalo and Kamenov, 1998) and STEIN (France{ko et al., 2002). Results suggest an orthogonal relation between national and European identity when measured with Cinnirella's scales and a moderate negative correlation when measured with NAIT and STEIN scales. The latter result confirms our hypothesis that European identity and attitude toward European integrations are not the same construct. Results on extracted dimensions of the STEIN scale and their correlations with other applied instruments were examined. Participants from both countries express a higher level of national than European identity, which was expected because national identity salience is one of the well-documented consequences in the aftermath of war., Mit dieser Untersuchung wollte man herausfinden, ob die parallele Existenz nationaler Identitäten einerseits und der europäischen Identität andererseits möglich ist, oder ob diese beiden Identitäten einander ausschließen. An der Untersuchung nahmen Bürger aus Kroatien sowie Serbien und Montenegro teil, zwei europäischen Ländern, die noch keine EU-Mitglieder sind. Die insgesamt 400 befragten Männer und Frauen kommen aus Zagreb und Novi Sad und sind zwischen 15 und 46 Jahre alt. Es kamen mehrere verschiedene Instrumente zur Untersuchung der angeführten Konstrukte zum Einsatz: Skala zur nationalen Identität (Cinnirella, 1997), Skala zur europäischen Identität (Cinnirella, 1997), Skala zur nationalen Identität – NAIT (^orkalo und Kamenov, 1998), Skala der Einstellungen zu europäischen Strukturen – STEIN (France{ko et al., 2002). Ermittelt anhand der Skalen von Cinnirelli, verweisen die Ergebnisse auf das Bestehen eines orthogonalen Verhältnisses zwischen nationaler und europäischer Identität; gemäß NAIT und STEIN ist dieses Verhältnis gemäßigt negativ. Letzteres Resultat bestätigt die Hypothese, dass es sich bei der europäischen Identität und der Einstellung zu europäischen Strukturen nicht um dasselbe Konstrukt handelt. Zusätzlich analysierte man die Resultate gemäß den Dimensionen der angewandten Instrumente sowie ihr gegenseitiges Verhältnis. Bei den Umfrageteilnehmern beider Länder ist die nationale Identität ausgeprägter als die europäische. Dies entspricht den Erwartungen der Autoren, denn die Salienz der nationalen Identität ist in Nachkriegszeiten eine notorische und viel dokumentierte Erscheinung.

U radu je analiziran intenzitet i struktura stavova uzorka stručnjaka u sustavu socijalne skrbi (N=164) prema izdvajanju djece i udomiteljstvu. Analiza rezultata pokazala je da stručnjaci imaju blago pozitivan stav prema udomiteljstvu i umjereno pozitivan stav prema izdvajanju djece iz obitelji. Njihovi stavovi se prema oba pitanja statistički značajno razlikuju od stavova prigodnog uzorka opće populacije (N=174). Stručnjaci kao skupina imaju negativniji stav prema udomiteljstvu, a pozitivniji prema izdvajanju djece iz neadekvatne obitelji nego što to ima prigodni uzorak sudionika iz opće populacije. Unutar skupine stručnjaka ne postoji razlika u stavu prema izdvajanju djece iz obitelji i udomiteljstvu s obzirom na njihov spol, dob, duljinu radnog staža, veličinu mjesta boravka, bračni i roditeljski status. Jedine razlike unutar skupine stručnjaka su utvrđene s obzirom na njihovo zanimanje i organizaciju u kojoj rade – centar za socijalnu skrb ili ustanova za djecu. Socijalni radnici u odnosu na stručnjake ostalih zanimanja te djelatnici centra za socijalnu skrb u odnosu na djelatnike ustanova za djecu imaju pozitivniji stav prema udomiteljstvu. Stručnjaci su kritični u svojim procjenama o brizi države za djecu koja odrastaju u iznimno teškim okolnostima. Tek svaki peti ispitani stručnjak smatra da je briga države za tu djecu vrlo dobra., The paper analyses the intensity and structure of the attitudes of a sample of professionals in the social care system (N=164) towards the exclusion of children and towards foster care placement. The analysis of results has shown that professionals tend to have a mildly positive attitude towards foster care placement and moderately positive attitude towards the exclusion of children from their families. The attitudes of professionals in both issues greatly differ statistically from the attitudes of a convenient sample of the general population (N=174). As a group, professionals have a more negative attitude towards foster care placement, and a more positive one towards the exclusion of children from inadequate families than the convenient sample of participants from the general population. Within the group of professionals, there is no difference in the attitude towards the exclusion of children from their family and foster care placement in regard to their gender, age, years of work experience, size of the place of residence, marital and parental status. The only differences within the group of professionals have been determined in regards to their profession and the organisation they work for – the social care centre or institution for children. In relation to the professionals of other professions, social workers and the employees of social care centres have a more positive attitude towards foster care placement. Professionals are critical in their assessments of the state care for the children who are growing up in exceptionally difficult circumstances. Only every fifth respondent considers that the state care for those children in very good.

Research on adult attachment focused mainly on the relationship with partners. However, attachment theory predicts that attachment style once formed in childhood defines the structure and quality of later relationships to significant others, which means not only partners, but also friends and family members. We were interested in finding out whether the type of relationship is a relevant variable and whether the incidence of a particular attachment style differs with regard to the type of close relationship. The aim of our study was to assess the stability of attachment styles across students’ romantic relationships, friendships and family relations. The sample consisted of 210 male and female undergraduate students of the University of Zagreb. The Experiences in Close Relationship Inventory developed by Brennan, Clark, and Shaver (1998) was administered to the participants. In order to assess the level of attachment toward other objects (friends and family members), the instrument was slightly modified. Data were analyzed and interpreted both according to their position on attachment dimensions and the type of attachment they indicate. The results show that people form a more secure attachment in their relations with members of their families and friends than with their romantic partners. We investigated whether there is a correspondence between attachment styles in different types of close relationships. The only style that appears relatively stable is secure attachment. The non-secure attachment styles with romantic partners are highly compensated for with the secure one in other, less threatening relationships, with friends or family members. The results are discussed in relation to the age of participants and the characteristics of students’ life-style.

U posljednjih tridesetak godina u svijetu raste interes za ispitivanje stavova prema silovanju. U Hrvatskoj se tek u skorije vrijeme započelo s istraživanjem u ovom području, no zasad nema standardiziranog instrumenta za mjerenje stavova prema silovanja. Stoga je cilj ovog rada provjeriti jednu od najpopularnijih mjera - Fieldovu skalu stavova prema silovanju te, ukoliko sadržajna i psihometrijska analiza to pokažu potrebnim, predložiti njenu modifikaciju za primjenu na hrvatskom uzorku. Istraživanje je provedeno na uzorku od 473 zagrebačkih studenata 1. i 2. godine različitih studijskih usmjerenja (245 djevojaka i 228 mladića). Kao vanjski kriterij valjanosti korištena je Skala mitova o silovanju. Rezultati su pokazali da se faktorska struktura skale iz Fieldovog istraživanja nije ponovila na hrvatskom uzorku, a analiza čestica je pokazala da skala mjeri srodne, ali ipak različite predmete mjerenja. Skala je modificirana prema dva kriterija: a) izuzete su čestice koje se odnose na uvjerenja u uzrocima silovanja i b) izuzete su čestice čija je korelacija s ukupnim rezultatom manja od 0.30. Predložena modifikacija sadrži 16 čestica koje se odnose na stav prema žrtvama silovanja. Nova skala ima jednofaktorsku strukturu i pokazala se visoko interno konzistentnom (α = 0,87) te u visokoj korelaciji s vanjskim kriterijem., During the last thirty years there has been a growing interest in the world in researching attitudes toward rape. In Croatia, research in this field has begun only recently, and there is still no standardized instrument for measuring attitudes toward rape. Therefore, the aim of this study was to validate one of the most popular measurse – Field's Attitude Toward Rape Scale, and, if content and psychometric analysis suggests so, to propose a modification of the scale for its use in Croatia. The study comprised 473 first and second year students from University of Zagreb (245 female and 228 male). Rape Myth Acceptance Scale was used as external criteria. Results revealed that the factor structure found in Field's study was not replicated in the Croatian sample. Item analysis showed that the scale measures similar, but various objects. The Scale was modified on the basis of two criteria: (a) items measuring beliefs were excluded; (b) items correlated less than 0.30 with total result on the scale were excluded also. The New scale consists of 16 items measuring attitudes toward rape victims. The scale demonstrated one factor structure, and proved to be higly internally consistent (alpha= 0.87) and strongly correlated with external criteria.

A sample of 670 subjects, Croats, from Zagreb completed the questionnaire containing National Identity Scale and the measure of social distance toward in-group, and various outgroup, minorities living in Croatia. The objectives of the study were threefold: (1) to examine the national identity of Croatian adults, university students and high school pupils ; (2) to examine the social distance of Croat participants towards various ethnic groups living in the same state ; (3) to explore the relationship between national identity and general social distance as a measure of interethnic tolerance. Results revealed a different level of national identity in participants from three groups, with high-school pupils scored highest. They also show the biggest distance toward outgroups. The four components of National Identity Scale are moderately to highly inter-related and only component of Nationalism showed the predictive power for social distance.

Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti pretpostavku da se fizička okolina modificirana sociokultural¬nim utjecajima doživljava na različit način. Provedena je opsežna anketa kojom su se nastojali utvrditi razlozi doseljenja u Zagreb, zadovoljstvo mogućnostima koje grad pruža, kao i prilagodba njegovih stanovnika gradskom životu. Anketirano je 748 stanovnika Zagreba (381 starosjedilac i 367 doseljenika, ne uključujući prognanike i izbjeglice). Diskriminacijska analiza čestica kojima smo ispitali razlikuju li se starosjedioci i doseljenici u prilagodbi životu u gradu rezultirala je statistički značajnom diskriminativnom funkcijom. Doseljenici se od starosjedilaca prvenstveno razlikuju u osjećajima vezanim za život u gradu i preferenciji nekih ponašanja, dok nema razlike u svakodnevnim životnim navikama, kao ni u doživljaju urbanih izvora stresa. Unutar svake od navedenih skupina ispitanika provedena je i analiza naviknutosti na gradski život s obzirom na razlike u relevantnim socio–demografskim varijablama: spolu, dobi, obrazo¬vanju, zaposlenju, načinu stanovanja, te dijelu grada u kojem stanuju. Za skupinu doseljenika dodatno su ispitane razlike s obzirom na duljinu boravka u Zagrebu, prijašnje mjesto boravka i iniciranje doseljenja. U obje skupine ispitanika mlađa životna dob i bolje obrazovanje pokazali su se povezanima s boljom prilagodbom životu u gradu. Među doseljenicima najbolje su prilagođeni oni koji su se u Zagreb doselili posljednji, tj. nakon 1985.godine., The aim of the study was to test the hypothesis that the same physical enviroment, modified by socio–cultural influences, can be perceived in different ways. An extensive survey has been conducted to identify the reasons of immigration to Zagreb, the satisfaction with opportunities the city of Zagreb offers, and the adaptation of its inhabitants to the urban way of life. Interviewed were 748 inhabitants of Zagreb (381 autochtons and 367 immigrants; refugees and displaced persons were not included). A discriminative analysis of items by means of which it has been tested wheter there are differences in the adaptation to the urban way of life between the autochtons and the immigrants resulted in a statistically significant discriminative function. The immigrants differ from the autochtons primarily in terms of feelings connected with the life in a city and the preference for same kinds of behaviour. However, there are no differences concerning everday's life habits and the perception of urban stress sources. Within each group analyzed was the adaptation to the urban way of life in terms of relevant socio–demographic variables such as sex, age, education, work, lodging, district. The immigrant group has been additionally tested in terms of the duration of stay in Zagreb, the former place of residence and the motives for immigration. In both groups the younger age and better education corresponded with the better adaptation to the life in the city. The best adapted immigrants are those who immigrated last, i. e. after 1985., Das Ziel dieser Studie war es, die Hypothese zu überprüfen, ob die physische, durch soziokulturelle Einflüsse modifizierte Umwelt unterschiedlich erlebt wird. Es wurde eine umfangreiche Umfrage durchgeführt, durch die man versuchte, die Gründe der Zuwanderung nach Zagreb, das Zufriedensein mit den Möglichkeiten, die die Stadt bietet, sowie die Anpassung ihrer Einwohner an die städtische Lebensweise festzustellen. Befragt wurden 748 Einwohner von Zagreb (381 Alteingesessene und 367 Zuwanderer, wobei Vertriebene und Flüchtinge nicht berücksichtigt wurden). Eine Diskriminationsanalyse von Items, durch die überprüft wurde, ob sich Alteingesessene von den Zuwanderern bei der Anpassung an die städtische Lebensweise voneinander unterscheiden, ergab eine statistisch signifikante diskriminative Funktion. Die Zuwanderer unterscheiden sich von den Alteingesessenen vor allem durch die Gefühle, die mit der städtischen Lebensweise verbunden sind, sowie durch die Vorliebe für bestimmte Verhaltensweisen, während es keinen Unterschied gibt im Hinblick auf die Alltagsgewohnheiten und das Erleben der urbanen Quellen von Stress. Innerhalb jeder Gruppe wurde auch eine Analyse des Angepasstseins an die städtische Lebensweise durchgeführt, und zwar unter Berücksichtigung relevanter sozio–demographischer Variablen wie Geschlecht, Alter, Ausbildung, Arbeitstätigkeit, Wohnung, Stadtviertel. In der Zuwanderer–Gruppe wurden zusätzlich noch die Unterschiede im Hinblick auf die Länge des Aufenthaltes in Zagreb, den bisherigen Wohnsitz und das Motiv der Zuwanderung abgefragt. In beiden Gruppen von Befragten zeigte sich, dass die Faktoren geringeres Alter und bessere Ausbildung mit besserem Angepasstsein korrelieren. Unter den Zuwanderern sind am besten diejenigen angepasst, die nach Zagreb zuletzt, d. h. nach 1985, zugewandert sind.

U okviru istraživanja “Potrebe i problemi mladih” uz primjenu upitnika korištena je i metoda fokus grupa. Ukupno su provedene 23 fokus grupe. U uzorku su bili obuhvaćeni osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti iz različitih regija Hrvatske. Na temelju analize grupnih diskusija istaknuli su se neki problemi koji su zajednički za sve dobne skupine i koji se javljaju u svim regijama. Te probleme kategorizirali smo u nekoliko cjelina: nedostatak sadržaja, droga i alkohol, nedostatak sluha odraslih za osobne probleme mladih, problemi komunikacije među vršnjacima; problemi vezani uz školu i konačno, nedostatak novca. Kada je riječ o problemima specifičnim za određene dobne skupine, za mlađe sudionike ističe se problem nerazumijevanja od strane roditelja, dok starije sudionike zabrinjava velikoa nezaposlenost i općenito nemogućnost nalaženja zaposlenja. Prometna nepovezanost, nedostupnost informacija i problem privatnosti u maloj sredini vezani su uz varijablu veličine naselja. Uz navedeno, ističu se i neki problemi karakteristični za pojedinu regiju, odnosno mjesto gdje su provođene fokus grupe. Kroz diskusiju, osim problema, sudionici su naveli i slijed uzroka koji su u pozadini navedenih problema i potreba. Konačno, dobivene su i informacije o mogućnosti djelovanja pri čemu se pokazalo da mladi, usprkos velikom razočaranju zbog neuspjeha kada su nešto pokušali pokrenuti, ipak pokazuju dosta inicijative da promijene postojeće stanje i pokrenu akcije koje bi dovele do poboljšanja njihova položaja., Besides the questionnaire, in the research “The problems and the needs of the youth”, the method of focus groups was also being used. There were altogether twenty-three focus groups that included primary school pupils, secondary school and university students from various Croatian regions. On the basis of the group discussion analysis, certain problems that are common to all age groups and all regions occurred. We categorized them into several areas: the lack of activities, drugs and alcohol, the adults’ lack of understanding for the personal problems of the young, the problems in communication among the young, the problems regarding school, and, and finally, the lack of money. When we talk about the specific problems in certain age groups, among the younger members of the focus group we noticed the problem of the lack of parents’ understanding, while older members worry about great unemployment and the general impossibility to find work. Bad transport connections, the lack of information, and the lack of privacy in small communities are connected with the variable of the size of the community. Also, there are some distinctive problems in certain communities in which we carried out the focus groups. During discussion, except these problems, the members of the focus groups also stated the causes behind mentioned problems and needs. Finally, research also obtained information about possible actions that showed that young people, despite the disappointment caused by failure in previous actions, still show great initiative to change the existing situation and to take actions that would improve existing situation.

Cilj istraživanja bio je ispitati prinos sociodemografskih varijabla, važnosti vjere i stranačke preferencije objašnjenju dimenzije autoritarnosti te navedene varijable i autoritarnost dovesti u vezu s percepcijom stanja demokracije u Hrvatskoj i projekcijom njezina društveno-ekonomskoga razvoja. Istraživanje je provedeno na uzorku studenata (N=334) i zaposlenih građana (N=383) Republike Hrvatske. Primijenjeni su sljedeći instrumenti: Skala autoritarnosti i Skala mogućih razvojnih ciljeva RH, konstruirane za ovo istraživanje, te Skala percepcije demokracije u Hrvatskoj. Varijable koje su se pokazale relevantnima za objašnjenje autoritarnosti su ponajprije spol, važnost vjere, stranačka preferencija te materijalni status. Utvrđena je značajna povezanost između razine autoritarnosti i percepcije stanja demokracije u Hrvatskoj, a obje varijable povezane su i s preferencijom određenoga oblika društveno-ekonomskog razvoja. Nalazi jasno upućuju na to da su naši ispitanici u prosjeku kritični prema stanju demokracije u Hrvatskoj te preferiraju liberalniji razvoj. U onih ispitanika koji se zalažu za ustrajanje u tradicionalnim vrijednostima, taj se konzervativizam može objasniti velikom važnošću vjere, "desnom" političkom orijentacijom, višom razinom autoritarnosti i relativnim zadovoljstvom stanjem demokracije u nas., The aim of this study was to determine the role of socio-demographic variables, political orientation and the declared importance of religion in the interpretation of authoritarianism, and to establish the relations between those variables, the perception of the current democracy level and attitudes towards the perspectives of the future development of Croatia. The investigation included two samples: the representative sample of students from the University of Zagreb (N=334) and the employed citizens of Croatia (N=383). The authoritarianism scale, the scale of preferred directions of Croatian development and the scale of perception of democracy were administered. The variables that proved to be significant for the interpretation of the authoritarianism were gender, the declared importance of religion, political preference and the economic status. A significant correlation between authoritarianism and the perception of the current democracy level was found, while both these variables were correlated with the preferences for certain directions of socio-political development. The results equivocally show that our subjects are critical towards the actual level of democracy and that they prefer the liberal course of development in Croatia. The preference for the more conservative development expressed by some of our subjects can be explained in terms of the right-wing political orientation and the declared importance of religion, higher levels of authoritarianism and relative satisfaction with the current state of democracy in Croatia., Mit der vorliegenden Untersuchung sollte geklärt werden, auf welche Weise soziodemographische Variablen, religiöser Glauben und Parteipräferenzen die Dimension des Autoritarismus erklären können; ferner sollten die angeführten Variablen und das Autoritarismus-Phänomen in Bezug gebracht werden zur Sichtweise der Demokratie in Kroatien sowie zur Projizierung der gesellschaftlich-wirtschaftlichen Entwicklung des Landes. An der Untersuchung nahmen Studenten (N = 334) und angestellte Bürger (N = 383) der Republik Kroatien teil. Es wurden dabei folgende wissenschaftliche Instrumente verwendet: eine Autoritarismus-Skala sowie eine Skala zur Ermittlung möglicher Entwicklungsziele der Republik Kroatien, die eigens für diese Untersuchung konstruiert wurden; ferner eine Skala zur Ermittlung der Ansichten über den Entwicklungsstand der Demokratie in Kroatien. Für die Erklärung des Autoritarismus- -Phänomens erwiesen sich in erster Linie folgende Variablen als relevant: Geschlechtszugehörigkeit, religiöser Glauben, Parteipräferenzen und materieller Status. Man stellte fest, dass zwischen der Ausprägung einer autoritären Einstellung und der Sichtweise der Demokratie in Kroatien ein wesentlicher Bezug besteht. Beide Variablen wiederum sind auch damit verbunden, welcher Form gesellschaftlich-wirtschaftlicher Entwicklung der jeweilige Umfragenteilnehmer den Vorzug gibt. Die Untersuchungsergebnisse zeigen ganz klar, dass der durchschnittliche Kroate kritisch gegenüber dem Entwicklungsstand der Demokratie in Kroatien eingestellt ist und eine liberale Entwicklung bevorzugt. Der Konservativismus von Befragten, die sich für die Wahrung traditioneller Werte einsetzen, kann aufgrund tiefer religiöser Überzeugungen erklärt werden; weitere Gründe sind eine politische Rechtsorientierung, eine stärker ausgeprägte Neigung zu autoritären Ansichten und die Einstellung, dass die Demokratie in Kroatien nur relativ zufriedenstellend ist.

Tehnika SYMLOG-a (A System for the Multiple Level Observation of Groups), ili Sustav za višedimenzionalno opažanje skupina, upotrijebljena je za analizu sadržaja nacionalnih stereotipa studenata psihologije, hrvatske nacionalnosti. Klasičnim načinom izražavanja nacionalnih stereotipa, preko izbora karakterističnih osobina pripadnika nekih nacija (Hrvata, Slovenaca, Srba i Albanaca), studenti su prvi put ispitani 1991. godine, neposredno nakon početka rata u Hrvatskoj. Ispitivanje je ponovljeno 1993. na istoj skupini ispitanika, a posljednje je provedeno 1996., nakon završetka rata. Procjenjivane osobine izražene su u terminima dimenzija SYMLOG-a: dominantno-submisivno, prijateljsko-neprijateljsko, instrumentalno kontrolirano-emocionalno ekspresivno. Određen je položaj svake nacije u trodimenzionalnom prostoru SYMLOG-a za svako od triju ispitivanja. Razmještaj pojedinih nacija na dimenzijama prostora SYMLOG-a prikazan je grafički. Izračunana je udaijenost između pojedinih nacija kao i udaljenost među položajima svake od njih tijekom vremena. Razmatranjem ovih odnosa interpretiran je stav studenata psihologije hrvatske nacionalnosti prema ispitivanim nacijama, kao i promjena tog stava od 1991. do 1996. godine. Pokazana je posebna vrijednost sustava SYMLOG-a koji dopušta da se nacionalni stereotipi interpretiraju pomoću svih izabranih osobina, a ne samo pomoću onih najfrekventnijih, što je nedostatak klasičnih tehnika., Undergraduate students of psychology, Croats, expressed their perceptions of Croats, Serbs, Slovenians and Albanians on conventional checklists consisting of 57 traits. The research was first conducted in 1991, when the war in Croatia had already started, then was repeated in 1993, and again in 1996, when the war was over. SYMLOG (A System for the Multiple Level Observation of Groups) was used for a content analysis of assessed national stereotypes. A position in three-dimensional interpersonal space was found for each stereotype and presented in field diagrams. We can infer changes in perceptions by observing the movement of images in space. In addition, t-tests were performed to examine significant differences between subjects' perceptions of each nation at each time period, as well as during the time periods. SYMLOG allowed us a more complex interpretation of the subjects' national stereotypes than it would ever be possible based only on simple checklists., Die SYMLOG- Technik (SYMLOG: System for the Multiple Level Observation of Groups - System pluridimensionaler Gruppenbeobachtung) wurde eingesetzt, um den Gehalt nationaler Stereotypen unter Psychologiestudenten kroatischer Nationalitat zu analysieren. 1991, unmittelbar nach Ausbruch des Krieges in Kroatien, wurden die Studenten zum ersten Mal aufgefordert, anhand einer Aufzahlung der charakteristischen Eigenschaften verschiedener Nationalitaten (Kroaten, Slowenen, Serben und Albaner) in klassischer Form nationale Stereotypen zum Ausdruck zu bringen. Die Umfrage wurde 1993 und zuletzt 1996, nach Beendung des Krieges, unter denselben Personen wiederholt. Die einqeschatzten Eigenschaften lauten gema~ den Dimensionen der SYMLOGTechnik: dominant/unterwQrfig, freundlich/feindlich, instrumentalkontrolliertlemotional- expressiv. Im dreidimensionalen Raum der mittels der SYMLOG-Technik jeweils durchgefQhrten Umfragen wurde die Position einer jeden Nation bestimmt und graphisch dargestelIt. Es wurde die Entfernung zwischen den einzelnen Nationen sowie die Entfernung zwischen ihren jeweiligen Positionen im Laufe der Zeit errechnet. Anhand der Untersuchung dieser Verhaltnisse interpretierte man die Einstellung der Psychologiestudenten kroatischer Nationalitat zu den genannten Nationen sowie die Veranderungen, die zwischen 1991 und 1996 diesbezOglich eingetreten sind. Es erwies sich als Vorzug der SYMLOG- Technik, die nationalen Stereotypen an hand der ausgewahlten Eigenschaften zu interpretieren, anstatt allein der am haufigsten angefQhrten, was ein Nachteil klassischer Techniken ist.

Slabo ekonomsko stanje zemalja u razvoju i tranzicijskih zemalja kakva je Hrvatska bar se malo može poboljšati pristupom i integracijom digitalnih tehnologija (ICT) u mnogobrojna okruženja, naročito u odgojno- obrazovna. ICT tehnologija zapravo bi trebala biti prirodno ekološko okruženje učenika i studenata. Aktivno uključenje Hrvatske u proces ekonomske globalizacije stoga zahtjeva integraciju nove digitalne tehnologije koja preustrojava pojam pismenosti. Tako danas govorimo o različitim vrstama pismenosti kojima pojedinac treba ovladati kako bi mogao ravnopravno sudjelovati u životu suvremenog društva. Naglasak se upravo stavlja na obrazovanje u području informacijske pismenosti koja bi djecu i mlade trebala osposobiti za što učinkovitije korištenje tehnologije te im osvijestiti korisnost razvoja vlastitih vještina (Milički i Sudarević, 2016, 17). Suočeni s izazovima novoga vizualnoga doba u 21. stoljeću razvija se koncept tzv. raznopismenosti (engl. multiliteracy) koji osim čitateljske, uključuje računalnu, medijsku i informacijsku pismenosti, vizualnu pismenost i dr. (Kordigel, 2008, 8). Cilj istraživanja bio je razviti Upitnik korištenja digitalnih medija za učenje (UDMU) za učenike osnovnih i srednjih škola. U istraživanju je sudjelovalo 213 učenika 6-ih i 8-ih razreda (od toga 54% djevojčica/djevojaka) iz dvije osnovne škole. Faktorska analiza Upitnika UDMU pokazala je 3 interpretabilna faktora koja objašnjavaju 40.25 % varijance. Pouzdanost cijele skale kao i pojedinih subskala je zadovoljavajuća. Faktori su nazvani: 1. Olakšano učenje uz digitalne medije, 2. Korištenje digitalnih medija u nastavi i 3. Korištenje digitalnih medija za učenje kod kuće. Konačna forma upitnika ima 23 čestice, odgovori su u formi Likertove skale od 5 stupnjeva, a primjena traje oko 20 minuta. Također, istraživanje pokazuje da učenici digitalne medije najviše koriste za čitanje, kao pomoć u učenju matematike te preferiraju da im je okolina bogata suvremenim tehnologijama. Učenicima je školska zadaća prihvatljivija, lakša i učinkovitija kada ju mogu obavljati uz pomoć suvremenih medija, a viši školski uspjeh postižu ako im je svejedno kako je nastava oblikovana (suvremeno ili klasično).

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos problematičnih osobina ličnosti (grandioznost- prijetvornost, bezosjećajnost- neemocionalnost, impulzivnost-potreba za stimulacijom), nekih aspekata izvršnih funkcija (planiranje i donošenje rizičnih odluka) i problema u ponašanju. Istraživanje je provedeno na 165 parova djece (prosječna dob = 5.28 godina ; 51% dječaci) i njihovih roditelja, trenutačno uključenih u longitudinalnu studiju ECLAT. Planiranje i donošenje rizičnih odluka mjereni su zadacima Hungry Donkey i Balloon Analogue Risk Task-BART, dok su roditelji i odgajatelji ispunili upitnike kojima su procjenjivane djetetove osobine ličnosti (Child Problematic Traits Inventory) i ponašanje u različitim kontekstima (Strengths and Difficulties Questionnaire). Sve tri dimenzije problematičnih osobina ličnosti bile su pozitivno i umjereno povezane s problemima u ponašanju (od r = .43 do .51 ; p < .001). Osim toga, utvrđene su značajne negativne, iako niske korelacije dimenzija Grandioznost-prijetvornost te Bezosjećajnost- neemocionalnost s indeksom kojim se mjeri pristranost rjeđim, ali velikim gubicima (Hungry Donkey zadatak). Osim toga, dvije prethodno navedene dimenzije bile su pozitivno povezane s omjerom «izdatak-dobit» (BART zadatak). Drugim riječima, djeca koja su procijenjena višima na afektivnoj i interpersonalnoj dimenziji problematičnih osobina ličnosti bila su sklonija birate češće, ali manje gubitke te su prilikom donošenja odluka bila opreznija. Za razliku od toga, dimenzija Impulzivnost-potreba za stimulacijom bila je značajno i negativno povezana s učenjem dugoročnih posljedica (Hungry Donkey zadatak). Naposljetku utvrđen je negativan odnos između problema u ponašanju i omjera «izdatak-dobit» što sugerira da su djeca s izraženijim problemima u ponašanju prilikom rješavanja BART zadatka donosila rizičnije odluke. Osim korelacija ispitan je i relativni doprinos pojedinih varijabli uključenih u ovo istraživanje. Nakon kontrole spola, dobi, intelektualnih sposobnosti i radnog pamćenja (WISC-IV-HR ; Slaganje kocaka i Raspon pamćenja brojeva), značajnim i pozitivnim prediktorima problema u ponašanju pokazale su se sve tri dimenzije problematičnih osobina ličnosti, ali ne i planiranje i donošenje rizičnih odluka kao indikatora izvršnih funkcija.

Tijekom posljednjih dvadesetak godina petfaktorski je model ličnosti postao standardni način definiranja temeljnih dimenzija ličnosti u istraživačkoj praksi. Istodobno, u području pojma o sebi višedimenzionalni pristup je s vremenom pokazao brojne prednosti nad jednodimenzionalnim, globalnim mjerama samopoimanja. Oba su modela predmet vrlo intenzivnog interesa istraživača, a njihova teorijska određenja kao i mjesto u ukupnoj taksonomiji ličnosti upućuju na jasna preklapanja. Usprkos tome, empirijski podaci o njihovoj međusobnoj povezanosti još uvijek su vrlo oskudni (Marsh i sur, 2006). Naše je istraživanje imalo za cilj dovesti u vezu pet temeljnih dimenzija ličnosti i pojedine elemente pojma o sebi na uzorku od 125 studentica i studenata prve godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. U istraživanju su primijenjeni BFI (John & Srivastava, 1999) koji procjenjuje pet faktora ličnosti, te aspekti akademskog, verbalnog i općeg samopoimanja, te samopoimanja u području rješavanja problema iz upitnika za mjerenje višedimezionalnog pojma o sebi SDQ III (Marsh & O'Neill, 1984). Korelacijska analiza upućuje na značajno preklapanje temeljne ličnosti i samopoimanja. Svih pet dimenzija ličnosti umjereno korelira s ispitivanim aspektima pojma o sebi, a neke od njih se pokazuju i značajnim prediktorima pojedinih aspekata samopoimanja u regresijskoj analizi. Ekstraverzija se pokazala značajnim prediktorom verbalnog samopoimanja i općeg samopoštovanja, ugodnost značajno predviđa akademsko samopoimanje, savjesnost je pozitivan prediktor akademskog samopoimanja, samopoimanja u području rješavanja problema te općeg samopoštovanja, a otvorenost verbalnog samopoimanja i samopoimanja u području rješavanja problema. Ovakvi rezultati upućuju na pretpostavku da su temeljne osobine ličnosti povezane s različitim akademskim varijablama. Moguće je da je ta povezanost posredovana upravo odnosom osobina ličnosti i samopoimanja, te bi obje domene ličnosti trebalo uključiti u daljnja istraživanja različitih akademskih ishoda.

Problem nasilja u školi posljednja je dva desetljeća predmet intenzivnog intresesa istraživača, ali i stručnjaka iz prakse, posebno onih koji se bave prevencijom nasilja među djecom u školskom okružju. U nas je posljednjih godina u školama primjenjivano nekoliko programa prevencije nasilja među učenicima, a u okviru jednog od tih programa u dva su navrata prikupljani podaci o učestalosti pojedinih vrsta nasilja među učenicima Upitnikom nasilnik/žrtva D. Olweusa (1994). Evaluacijski podaci su prikupljani u 12 škola u proljeće 2005. godine, otprilike godinu dana nakon što su škole započele s primjenom preventivnog programa. Podaci su prikupljeni na 302 učenika sedmih i osmih razreda iz jedanaest osnovnih škola, te drugog razreda jedne srednje škole. U uzorku je bilo 48% dječaka i 52% djevojčica. Ti su podaci uspoređivani s podacima dobivenima od učenika istog uzrasta u istim školama godinu dana prije, uoči početka primjene programa. Rezultati prikupljeni u drugom ispitivanju pokazuju da su dječaci i djevojčice u podjednakom postotku tijekom protekle godine bili žrtve nasilja, no, kao i u prvom mjerenju, više je dječaka nego djevojčica izjavilo da su oni bili nasilni prema drugim učenicima u istom razdoblju. U ovom mjerenju, godinu dana nakon primjene programa, nije bilo razlika u iskazima dječaka i djevojčica o prisutnosti pojedinih vrsta nasilja. Međutim, podaci iz prvog mjerenja upućuju na postojanje razlika u učestalosti pojedinih oblika nasilja s obzirom na spol žrtve, pa je veći postotak djevojčica tada izjavio da su ih vršnjaci namjerno zanemarivali i isključivali iz kruga prijatelja, a isto su tako češće navodile da su bile žrtve laganja, širenja glasina i odvraćanje ostalih učenika od žrtve. S druge strane, značajno je više dječaka izjavilo kako su im prijetili ili ih prisiljavali da čine ono što nisu htjeli. Ovakvi su podaci u skladu s već potvrđenim nalazima o tome da je kod dječaka više prisutno fizičko nasilje, dok je kod djevojčica učestalije verbalno nasilje ili socijalna izolacija.

Prema utjecajnom modelu motivacije za postignućem Eccles i suradnika, dvije su presudne determinante odabira zadatka u kojem će se učenik angažirati, njegove ustrajnosti i uspjeha u tom zadatku (Eccles, 2005). Jedna od tih varijabli je očekivanje uspjeha, a druga je vrijednost koju učenik pridaje zadatku. Model predlaže četiri komponente vrijednosti zadatka: važnost zadatka, interes za zadatak, korisnost zadatka i cijena angažiranja u zadatku, odnosno težina zadatka. Empirijske provjere modela uglavnom su se usmjerile na istraživanje komponenti motivacije učenika za pojedine školske predmete, najčešće matematiku i engleski jezik. Našim smo istraživanjem željeli provjeriti povezanost učeničkih procjena vrijednosti tri školska predmeta: hrvatskog jezika, matematike i stranog jezika, te nekih sociodemografskih varijabli i školskog uspjeha. Istraživanje je provedeno na 2667 učenika prosječne dobi 14 godina. U uzorku su bile 1322 učenice, a 1345 učenika. Kao mjera vrijednosti zadatka korištene su sljedeće dimenzije, adaptirane prema modelu Eccles i suradnika: zanimljivost predmeta kao procjena interesa, razumljivost i težina kao procjena težine odnosno cijene, te korisnost u sadašnjem životu i važnost za budući život kao procjene korisnosti predmeta. Sociodemografske varijable bile su veličina naselja, spol učenika, te obrazovanje oca i majke. Regresijske analize su pokazale da su procjene vrijednosti sva tri predmeta značajno povezane s korištenim skupom varijabli, a najprediktivnijima su se pokazali spol i školski uspjeh. Djevojčice daju više procjene vrijednosti hrvatskog i stranog jezika i smatraju ih lakšima nego dječaci, kojima je matematika neznatno razumljivija i lakša nego djevojčicama. Bolji školski uspjeh općenito se pokazao prediktivnim za pozitivne procjene pojedinih dimenzija vrijednosti sva tri predmeta, dok je obrazovanje oca i majke predviđalo dvije komponente procjene stranog jezika: razumljivost i težinu.