Search

Kronična bubrežna bolest jedan je od vodećih globalnih javnozdravstvenih problema s visokom stopom mortaliteta. To je progresivna bolest koju karakterizira propadanje nefrona i smanjenje bubrežne funkcije. Sa sve većim porastom prevalencije kronične bubrežne bolesti, raste i broj bolesnika na dijalizi. Procjenjuje se da 90% oboljelih od kronične bubrežne bolesti ima promjene u usnoj šupljini. Promjene se javljaju na sluznici, žljezdanom tkivu, parodontnom ligamentu, gingivi i kosti. Oralna sluznica podložna je razvitku patoloških promjena, a najčešća promjena je bljedoća sluznice, dok je uremični stomatitis visoko specifičan za kroničnu bubrežnu bolest. Veliku važnost ima i dvosmjerna povezanost kronične bubrežne bolesti s parodontitisom. U završnom stadiju kronične bubrežne bolesti česta je pojava renalne osteodistrofije. Stomatološki zahvati kod bolesnika na dijalizi iziskuju posebnu skrb. Potrebno je saznati detaljnu anamnezu, posebice komorbiditete i lijekove koje bolesnik koristi. Vrlo je važno paziti na rizik od produljenog krvarenja te nefrotoksičnost lijekova. Potrebno je ukloniti sve potencijalne izvore upale u usnoj šupljini kako bi se spriječio nastanak sekundarne infekcije te slijediti protokol izvođenja stomatoloških zahvata specifično za bolesnike na dijalizi. Chronic kidney disease is one of the leading global public health problems with a high mortality rate. It is a progressive disease which is characterized by deterioration of nephrons and decrease in renal function. With the increase in prevalence of chronic kidney disease, the number of patients undergoing hemodialysis also increases. It is estimated that 90% of patients suffering from chronic kidney disease have oral manifestations. Oral manifestations can be found on mucosal, glandular, periodontal, gingival and bone tissue. Oral mucosa is susceptible to pathological lesions, and the most common manifestation is mucosal pallor, while the most specific one is uremic stomatitis. Chronic kidney disease and periodontitis two-way connection is of great importance as well. Renal osteodystrophy is a common occurrence in end-stage renal disease. Dental procedures in patients undergoing hemodialysis require special care. It is necessary taking detailed history, especially patients’ comorbidities and therapy. It is of importance to be aware of the risk of prolonged bleeding and drug nephrotoxicity. All potential sources of infection have to be eliminated for the purpose of preventing development of secondary infections and the protocol for performing dental procedures specific for patients undergoing hemodialysis must be followed.

Sjögrenov sindrom sustavna je kronična idiopatska autoimuna bolest koja najčešće zahvaća ţene u postmenopauzi, a kao glavni simptomi bolesti navode se suhoća očiju i usta. Inflitracija egzokrinih ţlijezda limfocitima T uzrokuje tkivno oštećenje te se posljedično javlja suhoća koţe i sluznica. Osim koţe i sluznica, bolešću mogu biti zahvaćeni i ostali organski sustavi. U dijagnostici Sjögrenovog sindroma potreban je multidisciplinarni pristup. Dijagnoza se postavlja na temelju specifičnih kriterija koji uključuju subjektivne simptome i objektivne znakove bolesti. Prisutnim simptomima i znakovima pridodaje se odreĎen broj bodova, a zatim se bodovi zbrajaju i potvrĎuju dijagnozu. Fokalni limfocitni sijaloadenitis labijalnih ţlijezda slinovnica te pozitivan serumski nalaz anti-SSA potvrĎuju dijagnozu. Doktor dentalne medicine posljedice suhoće usta liječi simptomatski. Cilj liječenja je ublaţavanje simptoma i prevencija posljedica suhoće usta. S obzirom na to da dolazi do ireverzibilnog oštećenja ţljezdanog parenhima, sekrecija sline ne moţe se vratiti u normalne vrijednosti prije početka bolesti te je potrebna cijeloţivotna terapija i prilagodba ţivotnih navika Sjögren's syndrome is a systemic chronic idiopathic autoimmune disease which typically affects postmenopausal women. The main symptoms of the disease are dryness of the eyes and mouth. Infiltration of exocrine glands by T-lymphocytes causes damage to the tissue which leads to the dryness of the skin and mucous membrane. In addition to the skin and mucous membrane, this diagnostics requires a multidisciplinary approach. Diagnosis is based on specific criteria which include subjective symptoms and objective signs of the disease. The number of points is attached to each present sign and symptom, after which the points are added up and the diagnosis is confirmed. Focal lymphocytic sialoadenitis of labial salivary glands and positive anti-SSA serum results confirm the diagnosis. Dental medicine practitioner treats the consequences of dry mouth symptomatically. The purpose of the treatment is to ease the symptoms and prevent the consequences of dry mouth. Considering the irreversible damage of the glandular parenchyma, saliva secretion cannot be reversed to normal values which were present prior to the disease, so lifelong therapy and lifestyle changes are needed.

Hitna medicinska stanja su akutna zbivanja koja predstavljaju nesporednu opasnost za život i zdravlje bolesnika te zahtijevaju brzu reakciju čitavog stomatološkog tima. Predavanje će obuhvatiti najčešća hitna medicinska stanja (vazovagalna reakcija, hipoglikemija, epileptički napad, infarkt miokarda, reakcija na anestetik) koja se mogu dogoditi u stomatološkoj ordinaciji. Fokus predavanja bit će na kliničkoj slici, diferencijalnoj dijagnostici i algoritmima za pravilno postupanje i zbrinjavanje navedenih stanja.

Postoperativna neuropatska bol je rijetka komplikacija oralnokirurškog zahvata. Iako ne predstavlja opasnost za fizičko zdravlje, može imati teške posljedice po psihičko zdravlje pacijenta i jako narušavati kvalitetu života. Liječenje je često dugotrajno i neuspješno. Vrlo često je praćeno nepotrebnim dijagnostičkim i terapijskim procedurama. Liječenje je također često praćeno neodgovarajućom komunikacijom između pacijenta i liječnika, ponajprije u svezi mogućnosti liječenja i njihovih ograničenja. Jedan od lijekova prvog izbora za liječenje neuropatske boli je amitriptilin, triciklički antidepresiv s analgetskim učinkom. Unatoč tome, opći stomatolozi i specijalisti stomatoloških disciplina ga nevoljko koriste. U predavanju će se prikazati dva slučaja pacijenata s postoperativnom neuropatskom boli u kojih je postignuta zadovoljavajuća kontrola boli korištenjem amitriptilina.

Ciljevi. Cilj istraživanja bio je ispitati stavove i mišljenja studenata Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o provođenju nastave za vrijeme trajanja izvanrednih mjera u ljetnom semestru akademske godine 2019./2020. koje su nastupile zbog pandemije COVID-19. Materijali i metode. Istraživanje je provedeno korištenjem anonimnog upitnika. Upitnik je podijeljen u nekoliko skupina pitanja kojima su se prikupljali demografski podaci te stavovi i mišljenja ispitanika o provedbi i održavanju on-line nastave za vrijeme izvanrednih mjera. Napravljena je deskriptivna statistička analiza, te faktorska analiza u SPSS-u. Rezultati. Od ukupnog broja ispitanika (357), 13.1% bilo je s prve, 19.0% s druge, 15.1.% s treće, 17.9 s četvrte, 20.2% s pete te 14.8% sa šeste godine studija. Više od 60% ispitanika izjavilo je da je iskusilo osjećaje nesigurnosti i zabrinutosti kad su na snagu nastupile izvanredne mjere na području Republike Hrvatske. Više od 17% ispitanika izjavilo je kako je u to vrijeme učenje bilo teže nego inače, a 19.3% zbog neizvjesnosti situacije nije bilo jednako motivirano za učenje. Kod 8% ispitanika polaganje ispita s mjerama za- štite (maske i rukavice) predstavljalo je izvor stresa, a 13% je polaganje ispita on-line predstavljalo izvor stresa. 16% ispitanika smatra kako bi gradivo bolje svladalo u neposrednom kontaktu s nastavnikom. Više od 88% izjavilo je kako je zbog pandemije COVID -19 osvijestilo rizik stomatološkog zanimanja. Zaključak. Zbog novonastale situacije uslijed pandemije COVD-19 nastava se održavala isključivo on-line. Dobiveni rezultati ukazuju kako je teoretski dio nastave održan on-line jednakovrijedan onome održanom uživo, a izostanak praktičnog dijela nastave većina studenata smatra nenadoknadivim.

The purpose of the study was to determine the association of clinical signs of TMJ osteoarthritis with patients' anxiety and with the duration of pain before the first examination. This study included patients (n = 53, mean age 47.7 ± 17.2 years ; 96.2% female) with further confirmed osteoarthritis using cone beam CT (CBCT). All patients had painful symptoms of TMJ, with or without sounds and with limited mouth opening. The clinical diagnostics included RDC / TMD Axis I and manual functional analysis of the stomatognathic system. The psychological assessment was carried out by Spielberger’s STAI. The radiological analysis by CBCT included an assessment of bone changes of cortical and subchondral bone of TMJ joint surfaces. The control group included the students of the School of Dental Medicine (n = 50, mean age 23.8 ± 2.0 years ; 76% female) without asymptomatic disc displacement and OA changes (confirmed by MRI) for anxiety variables and mouth opening measurements. The mean pain on the VAS scale was 6.2 ± 1.3. Radiological signs of osteoarthritis of painful joints independent of the body side (njoints = 62) included deformities caused by: generalized sclerosis and hypertrophy of bone surfaces, erosion of cortical bone, formation of subchondral cysts, osteophyte formation and bone particle findings within the joint. A significantly higher anxiety on STAI 2 (p = 0.029 was found in patients with bruxism. These patients suffered pain before the first examination, on average / median 26 ± 67.1 / 10 (range: 0.2-456) months, thus showing a significant association with higher levels of anxiety on STAI 1 (p = 0.045) and STAI 2 (p = 0.034). CT diagnosis is considered the gold standard for detection of bone deformities because the interpretation of the variable finding implies the identification of osteoarthritic changes in the TMJ with an unclear clinical finding.

Ciljevi: Šećerna bolest skupina je metaboličkih poremećaja koje karakterizira hiperglike- mija kao posljedica smanjenog ili potpunog izostanka lučenja inzulina, smanjene stanične osjetljivosti na njegovo djelovanje ili njihove kombinacije. Nekontrolirana šećerna bolest ima značajan negativan utjecaj na parodontno zdravlje i rizik od nastanka karijesa. Cilj ovog prikaza slučaja jest predstaviti muškarca mlađe odrasle dobi koji pati od dentalne anksioznosti, sa šećernom bolesti tipa I i kontinuirano lošom glikemijskom kontrolom, nakon gotovo tri godine praćenja. Materijali i metode: Pacijenta je nadležni stomatolog uputio na Zavod za parodontologiju zbog generaliziranog krvarenja gingive. U vrijeme prvog pregleda (prosinac 2017.) bio je star 24 godine. Iz opće medicinske anamneze izdvaja se dijagnoza šećerne bolesti tip I, zbog čega je od 15. godine života na inzulinskoj terapiji, ali je glikemijski nekontroliran (HbA1c >8, 7%). Pati od dentalne anksioznosti te je nesaniranog zubala. Kliničkim pregledom utvrđena je generalizirana upala gingive (FMBS 100%), neadekvatna oralna higijena (FMPS 100%), džepovi do 4 mm dubine na >30% mjerenih mjesta, radiografski uočljiv tek početni gubitak kosti (10%). Dijagnosticiran mu je generalizirani parodontitis Stadij I, razred C (Klasifikacija parodontnih bolesti 2017.) Dane su upute u oralnu higijenu uz demonstraciju u usnoj šupljini i provedena je nekirurška parodontna terapija. Pacijent je potom uključen u potpornu parodontološku terapiju, međutim suradnja izostaje – neredoviti dolasci svakih 6 – 12 mjeseci, kontinuirano loša oralna higijena, nespremnost za sanaciju. Rezultati: Pacijent dolazi na kontrolni pregled u kolovozu 2020. godine na vlastito inzistiranje. Posljednji nalaz (prosinac 2019.) HbA1c 13%. Parodontološki status odlikuje prisutnost tek 3 džepa od 4mm, ostale dubine sondiranja u razini su fizioloških, ali uz prisutnost generaliziranog krvarenja pri nježnom sondiranju. Kruna zuba 22 potpuno destruirana karijesom. Zubalo i dalje nesanirano. Pacijent pokazuje motivaciju za daljnjom restaurativnom i protetskom sanacijom zubala. Zaključak: Loša glikemijska kontrola, neadekvatna oralna higijena, izostanak kontrolnih pregleda primjerene učestalosti u skladu s rizičnosti pacijenta i nesuradljivost doprinijeli su značajnom pogoršanju dentalnog statusa pacijenta, uz perzistiranje upale gingive. Suradnja s nadležnim specijalistom endokrinologije nužna je za postizanje bolje kontrole bolesti i, posljedično, oralnog zdravlja. Strategije za kontrolu dentalne anksioznosti i kontinuirana remotivacija pacijenta nužni su za njemu potrebno sveobuhvatno i dugoročno uspješno stomatološko liječenje.

Tijekom onkološke terapije u fokusu liječnika dentalne medicine su prevencija i sanacija nuspojava onkološke terapije. Nužno je liječenje oralnih bolesti koje bi se mogle pogoršati tijekom terapije te preveniranje oralnih komplikacija u svrhu spriječavanja prekida onkološke terapije. Najčešće komplikacije radioterapije i kemoterapije u području glave i vrata su: oralni mukozitis, kserostomija, sekundarne infekcije, disgeuzija, radijacijski karijes, teleangiektazije, mišićna fibroza s trizmusom, osteoradionekroza, dentofacijalne malformacije, insuficijentna prehrana, disbalans elektrolita, mučnina, povraćanje, krvarenje. Zbog nepoželjnog djelovanja antineoplastičnih lijekova, oralne komplikacije mogu značajno utjecati na morbiditet, toleranciju pacijenta na terapiju i kvalitetu njegova života. Prevencija komplikacija kliničke slike te adekvatno endodontsko liječenje zuba ovisi o vremenu kojim raspolažemo te motiviranosti pacijenta. Endodontsko liječenje asimptomatskih zuba može se odgoditi čak i ako postoji periapikalni proces i radiografski vidljive asimptomatske periapikalne lezije. Ukoliko je ipak nužna kirurška intervencija, nužno je poznavanje složenih mehanizama djelovanja antiresiorptivnih i angiogenih lijekova, bakterijske kontaminacije, suprimiranog imunološkog odgovora te posljedično osteonekrotičnih promjena. Cilj provedbe svake terapije kod medicinski kompromitiranih pacijenata treba biti usmjeren na prevenciju, ne intervenciju.

Broj pacijenata koji primaju antiresoptivne (bisfosfonati, denosumabi) i/ili antiangiogene lijekove se neprestano povećava. Time se značajno povećava vjerojatnost da će se doktor dentalne medicine susresti s takvim pacijentom u svakodnevnom kliničkom radu. Medikamentozna osteonekroza čeljusti (MRONJ, engl. Medication related osteonecrosis of the jaw) je složena komplikacija navedene terapije. Liječenje može biti konzervativno ili kirurško, a ovisi o stupnju bolesti u trenutku postavljanja dijagnoze i o pacijentovom zdravstvenom stanju. Smjernice liječenja bolesti nisu jasno određene jer je bolest složena s nepredvidivim karakterom. Cilj liječenja je podići narušenu kvalitetu života pacijenta. Doktori medicine/specijalisti bi svakog pacijenta kod kojeg se planira započeti liječenje antiresoptivnim i/ili antiagniogenim lijekovima trebali uputiti na preventivni stomatološki pregled minimalno tri do četiri tjedna prije planiranog uvođenja terapije. Takav pregled uključuje uzimanje detaljne anamneze, klinički pregled, radiološku analizu, te izradu plana terapije s ciljem uklanjanja svih potencijalnih stanja koja bi mogla dovesti do stvaranja osteonekroze tijekom terapije. Od iznimne je važnosti tijekom pregleda obaviti informativni razgovor s pacijentom o riziku stvaranja nekroze, kao i motivacijski razgovor o važnosti pojačane provedbe oralne higijene i učestalih kontrolnih pregleda. Kontinuirana edukacija, zajednički i kordinirani postupci doktora medicine/specijalista i doktora dentalne medicine uz motiviranost i suradnju pacijenata će prevenirati nastanak medikamentozne osteonekroze čeljusti.

Kontaktna preosjetljivosti na dentalne materijale može biti profesionalna alergija kod stomatologa, dentalnih tehničara i medicinskih sestara te neprofesionalna alergiji u općoj populaciji. Preosjetljivost se najčešće razvija na akrilate, zlato (natrijtiosulfatoaurat), nikal sulfat, živu, paladiij klorid (unakrsno reagira s nikal sulfatom) i kobalt klorid. Kliničke manifestacije kontaktnih alergija na stomatološke materijale u usnoj šupljini mogu biti: objektivni simptomi poput stomatitisa i lihenoidnih reakcija. Epikutano testiranje na metale je „zlatni“ standard za postavljanje dijagnoze kontaktne preosjetljivosti na dentalne materijale. Kod bolesnika koji nemaju promjene na oralnoj sluznici ne savjetuje se epikutano testiranje kako bi se eventualno dokazalo da nemaju preosjetljivosti na dentalne materijale jer se testiranjem ne može dobiti relevantan podatak. Također, postoji mogućnost da se bolesnici senzibiliziraju tijekom alergološkog testiranja (npr. kada se testiraju na materijale s kojima nikada nisu došli u kontakt). Ukoliko postoji pozitivitet na dentalni materijal u epikutanom testu, dentalni materijalni (ispuni, mostovi, itd.) se uklanjaju samo ukoliko sadrže materijale pozitivne u epikitanom testu te ukoliko bolesnik ima relevantne objektivne smetnje.