Search

U Zadru se raspravlja udio stanovnika zadarskog otočja u mletačkim vojnim postrojbama (Croati a cavallo, Fanti oltramarini) 18. stoljeća.

Natuknica o bokeljskoj obitelji Kosović.

In memoriam uglednom hrvatskom medievistu i crkvenom povjesničaru akademiku Franji Šanjeku.

Povijest poluotoka Luštice neodvojiv je i po mnogo čemu značajan dio sveukupne povijesti Boke kotorske. Iako ne toliko glasoviti kao peraški, dobrotski, prčanjski ili kotorski pomorci, brodari i trgovci, Luštičani su tijekom prošlosti također predstavljali jednu od zapaženih poveznica ovoga dijela istočne Jadranske obale s Apeninskim poluotokom i Mlecima. Istraživanje tijeka iseljavanja i nazočnosti Luštičana u Mlecima dio je, jednako tako, cjelovitoga proučavanja stoljećima dugotrajne povijesti zajednice istočnojadranskih iseljenika u gradu na lagunama. U radu se, na osnovi iščitavanja i raščlambe izvorne građe pohranjene u Državnom arhivu u Mlecima, kao i spisa koji se čuvaju u sjedištu slavenske bratovštine sv. Jurja i Tripuna, istražuju temeljne sastavnice iz života i djelovanja iseljenika iz Luštice u Mlecima u razdoblju od 16. do 18. stoljeća. Tragom spomenute arhivske građe raščlanjuju se vremenski odsječci unutar kojih se zbivaju luštička iseljavanja u Mletke, ukazuje na način ubilježbe Luštičana u mletačkim vrelima, na zanimanja i gospodarske mogućnosti, kao i na mjesta stanovanja iseljenika iz ovoga dijela Boke. Nadalje, istraživačka je pozornost upravljena na svakodnevlje Luštičana u krugu njihovih obitelji i rodbine, kao i na prijateljske i poslovne veze, ponajprije one sa sunarodnjacima sa šireg područja istočnojadranske obale. Istražuje se i odnos Luštičana prema vjerskim ustanovama (crkvama, samostanima, bratovštinama i hospitalima) u Mlecima, a važno se mjesto pridaje iseljenicima koji su tijekom svojega života u Mlecima djelovali i bili povezani s bratovštinom sv. Jurja i Tripuna. Na kraju rada zaključuje se kako je povijest Luštice, jednako kao i povijest ostaloga dijela Boke kotorske, u historiografiji nužno proučavati sustavnije i rezultatima učinkovitije. Djelovanjem znanstvenih i kulturnih ustanova iz Crne Gore i Hrvatske, vjerujemo da će to uskoro biti i realizirano.

In memoriam don Antonu Belanu. Osvrt na život i rad.

Središnja tema rada usmjerena je na raščlambu udjela Sinjana i Cetinjana u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjaništvo) u 18. stoljeću. Rad se zasniva na raščlambi izvornog arhivskog gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia, a riječ je o popisima pripadnika pojedinih vojnih postrojbi koje je provodila nadležna državna magistratura Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli. U uvodnome dijelu rada ukratko se iznose opći podaci o mletačkim prekojadranskim postrojbama, dočim je središnji dio teksta usmjeren na raščlambu konkretnih primjera prisutnosti Sinjana i Cetinjana u mletačkoj kopnenoj vojsci. Analizira se njihova ukupna brojnost tijekom 18. stoljeća, učestalost spominjanja u izvorima, iznose opći podaci o zapovjednicima postrojbi, mjesta djelovanja te se ukazuje na neka opća obilježja onovremenih vojnika (dob, statura i drugo). U prilogu rada donosi se cjelovit pregled svih Sinjana i Cetinjana (prema dosadašnjim istraživanjima) zabilježenih u mletačkim kopnenim vojnim snagama. // The central purpose of this paper is to analyze the participation of the people from Sinj and from Cetina Border in the Venetian overseas ground forces (infantry and cavalry units) in the 18th century. It analyzes the original source material kept in Archivio di Stato di Venezia – the lists of members of particular military units made by the competent magistracy (Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli). The introduction provides general information on the Venetian overseas troops in Eastern Adriatic, while the central part of the paper analyzes the specific examples of the Sinj and Cetina Border soldiers in the Venetian ground forces. The analysis is focused on their overall numbers in the 18th century, the frequency of their mention in the sources, general information on their unit commanders, places of deployment, and some general characteristics of the soldiers of the period (age, stature etc.). The appendix to the paper contains a complete list of the people from Sinj and Cetina Border (based on the research carried out so far) recorded in the Venetian armed forces.

Prikaz knjige.

Natuknica o bokeljskoj obitelji Lazari.

Središnja tema rada usmjerena je na udio Drnišana u mletačkim prekomorskim vojnim postrojbama tijekom 18. stoljeća (Fanti oltramarini – pješaci i Croati a cavallo/Cavalleria Croati – konjanici). Rad je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjenoga u arhivu Archivio di Stato di Venezia. Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanom smislu Drnišani činili jednu od zavičajnim podrijetlom vrlo brojnih skupina u mletačkom pješaštvu i konjici. Kontinuirano su prisutni tijekom cijeloga 18. stoljeća, a ponajprije se bilježe u hrvatskom konjaništvu. Podrobno su istraženi vremenski okvir njihova djelovanja odnosno spominjanja u izvorima, dobna struktura, fizičke karakteristike, udio članova pojedinih obitelji u vojnoj službi, kao i dužina trajanja vojne službe. Raščlamba pokazuje kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali Drnišani zapovijedali istaknuti časnici zavičajem iz Dalmacije i Boke, a razvidno je i da su postrojbe bile izrazito mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. U prilogu rada donosi se cjelovit pregled svih do sada istraženih drniških vojnika u pješačkim i konjaničkim snagama Mletačke Republike u 18. stoljeću., During the early modern period, and particularly in the period of Veneto-Ottoman wars in the seventeenth and the eighteenth century, the backbone of the Venetian overseas army forces made units called Fanti oltramarini and Croati a cavallo, recruited primarily from the Venetian acquisitions from Istria to Albania and Greece. In this article, the central research topic is related to the proportion of the denizens of Drniš in the army units mentioned above during the eighteenth century. The article is based on the analysis of the sources kept in the Archivio di Stato di Venezia (archival series: Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli), which keeps full lists of military complement of such units according to their regiments and companies for the period under research. The analysis of the documents shows that the denizens of Drniš made a particular group of soldiers among the numerous groups defined by their homeland origin within the units of Venetian infantry and cavalry. They were continuosly present during the whole eighteenth century, particularly noted in the ranks of elite Croatian cavalry. Chronological frame of their activity and mentioning in the sources, age structure, physical characteristics, family belonging and role of particular families in military service, as well as duration of military service, have been discussed in details. The analysis shows that the denizens of Drniš served in units commanded by prominent military commanders who were by their origin mostly from Dalmatia and Boka Kotorska, and it is evident that such units (companies and their regiments as a whole) were extremely mobile and deployed all over Venetian terrestrial and overseas acquisitions. At the end of the article it is concluded that the problematics of the proportion of the Croats in Venetian military units, in this particular case of those soldiers who were by their origin from Drniš, because of rich sources, still leaves a lot of space for future research and scholarly analysis. As an appendix to the article is given full list of all hitherto identified soldiers from Drniš in infantry and cavalry units of Venetian Republic in the eighteenth century.

Prikaz knjige.

Rad je nastavak višegodišnjih proučavanja udjela Hrvata i hrvatskih vojnih snaga u mletačkim kopnenim postrojbama u ranome novom vijeku. Zasniva se na raščlambi gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli), u sklopu kojega su sadržani popisi časnika, dočasnika i običnih vojnika u jedinicama pješaštva (Fanti oltramarini) i konjaništva (Cavalleria Croati, Croati a cavallo) u 18. stoljeću. U fokusu istraživanja vojnici su zavičajem iz polačkoga kraja (uključena su sela Polača, Jagodnja Donja, Jagodnja Gornja, Tinj, Lišane Tinjske, Raštević i Nadin), a na osnovi raspoloživih podataka razrađuju se vremenski okvir i intenzitet njihova prisustva u navedenim vojnim snagama, razdioba unutar pješaštva i konjaništva, uže zavičajno podrijetlo, kao i osobne značajke pojedinih vojnika. Predmet istraživačkog interesa su i zapovjednici satnija i pukovnija u kojima se bilježe ovdje razmatrani vojnici, kao i konkretna mjesta njihova djelovanja. Na kraju teksta se u formi priloga donosi cjelovit poimenični pregled svih do sada istraženih vojnika iz polačkoga kraja u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama.

Natuknica o kotorskom biskupu Marku Antunu Gregorini.

Povodom godišnjice smrti don Antona Belana objavljuje se presjek njegovog života i rada.

Prikaz monografije.

Prikaz knjige.

Tragom gradiva iz Mletačkog državnog arhiva ukazuje se na šibenske patricijske obitelji koje su djelovale u Mlecima, posebice na povezanost s hrvatskom iseljenickom zajednicom u tom gradu.

Rad se ponajprije zasniva na uporabi gradiva iz arhivskoga fonda Provveditori all'Armar koji se odnosi na mletačku ratnu mornaricu i pohranjen je u Archivio di Stato di Venezia. U središtu istraživanja je peraški kapetan Vicko Milić, zapovjednik ratne fregate Ercole od 1769. do 1776. godine. U prvome dijelu rada raščlanjuju se podaci iz historiografije koji se odnosi na samu obitelj Milić i njihovo pomorsko djelovanje, pri čemu se osobita pozornost poklanja Ivanu Miliću, kapetanu mletačkoga ratnog broda Fama koncem istoga stoljeća. Središnji je dio rada usmjeren na vojnopomorsko djelovanje Vicka Milića kao zapovjednika fregate Ercole. Podrobno se raščlanjuje sastav posade rečene fregate koja se dijelila na nekoliko temeljnih skupina: 1) časnici, dočasnici i obnašatelji specijaliziranih službi na brodu ; 2) mornari prve klase ; 3) mornari druge klase ; 4) mornari treće klase i 5) mornarski pomoćnici. Važnu ulogu u svim tim skupinama imali su – uz pretežit udio Talijana – pomorci i brodski službenici zavičajem sa širega područja istočnoga Jadrana (osobito iz Boke kotorske) te se toj komponenti u mletačkoj mornarici u ovom istraživanju pridaje posebna važnost. Na kraju rada se u prilogu donosi prijepis popisa brodske posade na fregati Ercole.

Kotoranin Mihovil Cisilla (Kotor, druga polovica XVI. stoljeća – Kotor, 1646.) tijekom više desetljeća (od 1605. godine do smrti) obnašao je čast opata-upravitelja benediktinske opatije Sv. Jurja pred Perastom. U radu se, na osnovi postojećih saznanja iz historiografije, kao i na osnovi novih arhivskih dokumenata, rekonstruira njegov životni put, posebice s obzirom na djelovanje u Perastu, prijepore između Kotora i Perasta glede prava patronata nad opatijom Sv. Jurja, kao i druge otegotne okolnosti koje su pratile njegovo upravljanje. Tragom Cisilline oporuke, pisane 1616. godine i pohranjene u Istorijskom arhivu u Kotoru, predstavljaju se i njegovi odnosi sa užim članovima obitelji (braća), kao i povezanost s pojedinim crkvenim ustanovama u Kotoru i Perastu. Na kraju rada se u prilogu objavljuje cjelovit prijepis oporuke.

Prikaz knjige izvora.

Prikaz knjige.

Prikaz knjige.

Prikaz godišta časopisa.

Povijesne kontroverze: Mletačka Republika i hrvatska obala, Hrvatski radio: Treći program (uredio i vodio Gordan Ravančić), snimano 12. 11. 2018., emitirano 3. siječnja 2019.

Knjiga nastala u sklopu autoričinih višegodišnjih proučavanja hrvatsko-talijanskih, poglavito hrvatsko-mletačkih povijesnih veza i njihovih međusobnih prožimanja. Povijesni razvoj iseljavanja Šibenčana u Mletke od njihovog prvog spomena u vrelima, preko razdoblja masovnog prekojadranskog egzodusa (15. i 16. stoljeće), sve do modernoga doba. Također, autorica ukazuje na temeljne sadržaje iz svakodnevnog života šibenskih iseljenika, njihovo profesionalno djelovanje i aktivnosti, mjesta prebivanja, društveni status i imovne mogućnosti, vjersko svakodnevlje i odnos prema crkvi, kao i njihove konkretne prinose mletačkoj kulturi, znanosti i umjetnosti. Na kraju knjige objavljen je zaključak, i u prijevodu na engleski i talijanski jezik. Pridodani su brojni prilozi, izvori, popis literature, kazala osobnih imena te toponima i etnonima. Knjiga završava bilješkom o autorici. (preuzeto s katalog.kgz.hr)

Migracije s istočne jadranske obale u Veneciju bile su, tijekom dugog niza stoljeća, jedna od najvažnijih sastavnica hrvatsko-mletačkih odnosa, a Hrvati su u glavnom gradu Serenissime činili osobito brojnu i zapaženu nacionalnu zajednicu. Među njima prednjačili su – uz useljenike iz Boke kotorske – Dalmatinci iz gradova Zadar, Šibenik, Trogir i Split. Istraživanje u ovom radu upravljeno je na posebnu profesionalnu skupinu useljenika iz Splita – pomorce. Rad se zasniva na proučavanju gradiva iz Archivio di Stato di Venezia (fond: Notarile testamenti), a vremenski obuhvaća razdoblje od 15. do 17. stoljeća. U radu se, tragom oporučnih spisa, razmatraju razdoblja najučestalije prisutnosti splitskih pomoraca u Veneciji, njihova uključenost u razne profesije vezane uz pomorstvo, gospodarske mogućnosti ove skupine useljenika, kao i mjesta njihova stanovanja prema mletačkim gradskim predjelima. Važna se pozornost pridaje njihovom obiteljskom i društvenom svakodnevlju, uklopljenosti u mletačku sredinu, načinu iskazivanja njihove religioznosti, kao i odnosima sa sunarodnjacima zavičajem iz drugih dijelova istočnoga Jadrana. Iz načinjene raščlambe razvidno je da su pomorci iz Splita činili – unutar splitske skupine hrvatskih useljenika – značajan i prepoznatljiv korpus koji je sveukupno pridonosio njezinoj brojnosti i cijenjenosti u mletačkom gospodarskom i društvenom životu.

U emisiji se govori o hrvatsko-mletačkim vezama od srednjeg vijeka do suvremenog doba. Raspravlja se o problematici da li je Mletačka Republika bila čimbenik kočnice u razvoju hrvatskih uzmornih gradova ili je u velikom broju razvojnih sastavnica pridonosila gospodarskom i kulturnom razvoju hrvatskih krajeva.

U radu se na temelju izvornoga gradiva iz Državnoga arhiva u Veneciji razmatra oporuka biskupa Nikole Vladagnija, Skadranina, koji je bio na čelu biskupije Lješ (tal. Alessio, danas Lezhë) u Albaniji od 1692. do 1705. godine, s osvrtom na problematiku otkupa kršćanskih robova, oporučnog darivanja novca u tu svrhu i pravnih poteškoća koje su pratile taj proces., Based on the last will of the bishop of Lezhë Nicholas Vladagni (1692 – app. 1728) authors of this study tried to describe how the legacies in the last wills, noted by the Venetian notaries, were used to rise funds for the redemption of Christian slaves in the eighteenth century. Namely, testamentary bequests represented a notable income in the state treasury, especially regarding the redemption of Christian slaves, and this business was handled by the Venetian magistrate Provveditori Sopra ospedali e light pii. The example of the last will of bishop Nicholas Vladagni revealed to what extent Venetian legislative affected the execution of testamentary bequests, and what were the obstacles in the complicated network of the Venetian hereditary legislative, credit-debit relations, and dotal rights. Moreover, these normative problems were influenced by the fact that many patrician families in Venice became impoverished during the eighteenth century, and many of them were involved in long-term hereditary trials, trying to secure their inalienable part of the legacy, which was endangered by numerous lease contracts and financial annuities. Consequently, the execution of legacies was often delayed until the money bequeathed for the redemption of Christian slaves, which was part of such long-term hereditary trials, was liberated from all the inheritance claims. Bearing in mind, the length of such hereditary court proceedings and the firm stance of the Venetian government in such matters, one can only conclude that the sole victims of these legal quirks were Christian slaves, who waited for freedom, which could not be achieved without money gathered from the testamentary bequests.

Prikaz knjige.

Prikaz knjige.

Prije nekoliko godina priređivači ove knjige započeli su, djelujući u sklopu tada aktualnih znanstvenih projekata koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (nazivi projekata: Hrvatski istočnojadranski prostor i Mletačka Republika u ranom novom vijeku – Hrvatski institut za povijest ; Latinički izvori, studije i pomagala za društvenu i gospodarsku povijest – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) rad na objavljivanju izvornog arhivskog gradiva koje se odnosi na povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku. Rezultat toga rada objavljivanje je spisa zadarskoga javnog bilježnika Antonija Calogere za razdoblje od 1768. do 1770. godine. Spisi rečenog bilježnika objavljeni su kao dio serije Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, a u sklopu edicije Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Riječ je o bilježničkim spisima koji se ponajprije odnose na grad Zadar (kao i na njegovu kopnenu i otočnu okolicu), točnije o bilježničkim ugovorima (instrumentima) nastalim radom Antonija Calogere (Callogerà, Calojerà), zadarskoga javnoga bilježnika koji je svoju službu obavljao relativno kratko – od 1768. do 1772. godine. U uvodnim napomenama uz to izdanje naveli smo razloge otpočinjanja rada na objavljivanju izvornoga arhivskog gradiva iz razdoblja ranoga novog vijeka te naglasili važnost koju za rečeni rad imaju središnje državne pismohrane u Mlecima (Archivio di Stato di Venezia) i Zadru (Državni arhiv u Zadru). Ova je knjiga nastavak prethodno otpočetog rada na objavljivanju spisa zadarskih bilježnika i sastavni je dio projekata Hrvatske zaklade za znanost pod nazivima Izvori, pomagala i studije za hrvatsku povijest od srednjeg vijeka do kraja dugog 19. stoljeća (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, šifra: 6547) i Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918. (Hrvatski institut za povijest, šifra: 3675). Slijedom prethodnih istraživanja, ovdje se objavljuje drugi dio dokumenata koje je načinio spomenuti bilježnik Antonio Calogerà od 1770. do 1772. godine.

Prikaz knjige.

Prikaz knjige.

Prikaz knjige.

Benedikt Paskvali (1704. – 1790.), kotorski plemić i general mletačke vojske središnja je tema ovog rada. U prvome dijelu rada autori na temelju spisa mletačke vojne administracije, ponajviše odredbi generalnih providura Dalmacije i (mletačke) Albanije, analiziraju njegovu vojnu karijeru od čina zastavnika s kojim je u dječačkoj dobi stupio u mletačku vojsku, potom njegovo napredovanje od dokapetana do pukovnika, te najzad njegovo promaknuće u činove bojnika vojske i generala mletačke vojske. Usporedbom Paskvalijeve i vojnih karijera generaciju starijih mletačkih visokih časnika podrijetlom s istočnojadranske obale mogu se jasno ocrtati značajne promjene koje su u vremenskom rasponu od dvije generacije zahvatile mletačku vojsku. Naime, nastojeći povećati svoj nadzor nad vojskom središnje su vlasti nastojale smanjiti udio privatnoga vlasništva nad vojnim postrojbama i, s time povezano, profesionalizirati časnički kadar. Tako je i Paskvalijevo napredovanje više uvjetovano formaliziranim propisima koje u tu svrhu izrađuje državna administracija, nego li vojno-poduzetničkim pothvatima kao što je to bio slučaj kod generaciju starijih visokih časnika iz Dalmacije i Boke. U drugom dijelu rada autori raščlanjuju sastav vojničkoga kadra pješačkih postrojbi (Oltramarini) kojima je u drugoj polovici 18. stoljeća zapovijedao Paskvali čime se donose nova i proširuju postojeća saznanja o društvenoj, zavičajnoj, ali i etničkoj strukturi vojnoga ljudstva mletačkih postrojbi podizanih na mletačkim istočnojadranskim posjedima.

U radu je središnji fokus istraživanja usmjeren na životni put i djelovanje vojnog inženjera i visokog pješačkog časnika (u završnoj etapi života i pukovnika) mletačke vojske Antuna Markovića. Potonji nije bio nepoznanica u historiografiji, a u ovom prilogu postojeća su saznanja proširena raščlambom nove i nekorištene arhivske građe. Ponajprije su korišteni spisi iz Državnog arhiva u Zadru (prije svega fond Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju) i iz Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli). U prvom dijelu rada potanko se razmatra stanje i razvoj vojnog inženjerstva u širem, europskom kontekstu te ukazuje na položaj vojnih inženjera na području Mletačke Dalmacije u 18. stoljeću, nakon okončanja mletačko-osmanskih ratova. Važan dio rada, ponajprije zasnovan na zadarskoj arhivskoj građi, prati djelovanje ostalih članova obitelji Marković u ranom novom vijeku, kao i početke vojne karijere samog Markovića, zavičajem vjerojatno iz Budve. Zapažena se pozornost pridaje i sustavu vojnog poduzetništva, raširenog u onovremenoj Europi te tako i na području mletačkih stečevina, a u kojem su očito participirali i članovi obitelji Marković. Drugi dio rada, koncipiran na osnovu dokumenata iz središnjeg mletačkog arhiva, usmjeren je na vojnu karijeru Antuna Markovića od službe kapetana (već od dvadesetih godina 18. stoljeća) do postizanja čina pukovnika koncem četrdesetih ili početkom pedesetih godina. Raščlanjuje se sastav satnija kojima je zapovijedao u sklopu pukovnije kotorskoga plemića Stjepana Buće, a potom vojnog ljudstva pukovnije, odnosno Markovićeve osobne satnije kada je postigao čin pukovnika. Na kraju rada donosi se nekoliko popisa pripadnika njegovih satnija u vrijeme djelovanja kao kapetana i pukovnika.

Prikaz knjige.

Središnja tema rada je povezanost istočno jadranskih, ponajprije hrvatskih, iseljenika u Mlecima s tamošnjom crkvom i samostanom San Daniele. U radu su uporabljeni izvorni dokumenti, (ponajprije oporučni spisi), pohranjeni u Državnom arhivu u Mlecima. Nakon uvoda u kojem se opisuju korišteni arhivski fondovi, slijedi kratak osvrt na povijest crkve i samostana San Daniele te potom izravna raščlamba dokumenata. Obrađuju se oblici povezanosti iseljenika s rečenom crkvom, samostanom i tamošnjim duhovnim osobama. Riječ je o odabiru grobnica crkve za pokop iseljenika, a zasebno se raščlanjuju darovnice upućene crkvi i samostanu San Daniele. Naposljetku se zaključuje kako je ovaj prilog dodatan prinos poznavanju vjerskoga svakodnevlja iseljenika sa šireg područja istočnoga Jadrana u Mlecima u kasnome srednjem i ranome novom vijeku., The principal goal of this article was to determine relations and connections between emigrants from the Eastern Adriatic coast (primarily from the Croatian historical lands) in Venice with the local church and monastery San Daniele of the Augustin order during the late Middle Ages and Early modern times. Timeframe of the investigation covers mainly the fifteenth and sixteenth centuries. The analysis is based upon unpublished sources from the Archivio di Stato di Venezia, which includes last wills (Notarile testamenti), Venetian cadasters from the Early modern times, as well as documents kept in the archival fund of the former monastery San Daniele. The introductory part of the study delivers a general overview of the used archival sources, determines the goal of the research, and provides an overview of history and heritage of the church and monastery. The central part of the study contains an analysis of the aforementioned documents regarding the connections of the emigrants with the church and monastery San Daniele. The most used documents are testamentary bequests that contain behests for burial within the church or monastery, but the investigation also included testamentary money bequests to the church or monastery. The study concludes that this investigation was just an attempt of additional disclosure of the religious and social daily life of the emigrants from the Eastern Adriatic coast in Venice, and a contribution to our knowledge about ecclesiastical and social communications between the two Adriatic coasts.