Search

Istraživana je korozija aluminija u osvježavajućim bezakoholnim pićima (Coca-cola, Pepsi-cola, Cocta, Tonic-water i Alpina). Ispitan je utjecaj nekih sastojaka prisutnih u ovim pićima na koroziju aluminija. Ispitivanja su provedena elektrokemijskim metodama i to mjerenjem promjene potencijala aluminija u ovisnosti o vremenu, potenciodinamičkom i galvanostatskom polarizacijom aluminija, te mjerenjem polarizacijskog otpora aluminijske elektrode. Rezultati istraživanja pokazuju da je uspostavljanje stacionarnog stanja potencijala na aluminijskoj elektrodi u bezakoholnim pićima dosta spor i kompleksan proces. On u sebi uključuje: proces formiranja pasivnog filma na elektrodi, proces korozije tj. otapanje oksidnog filma odnosno aluminija, te proces kompleksiranja dijela pristnih Al3+ iona s kompleksirajućim supstancama prisutnim u uzorcima pića, prije svega anionima tzv. "voćnih kiselina". Na proces korozije aluminija u ispitivanim uzorcima pića najveći utjecaj ima prisustvo kiselina, prije svega tzv. "voćnih kiselina" (npr. limunske, jabučne i vinske kiseline), te ortofosforne kiseline. Što je piće "kiselije" tj. što ima nižu pH vrijednost, to je veća brzina korozije aluminija. Polarizacijske krivulje u svim ispitivanim uzorcima pića pokazuju Tafelov tip ponašanja, s nagibima b(a) i b(k) znatno većim od teorijske vrijednosti, što ukazuje na prisustvo pasivnog filma na površini aluminija. Provedena istraživanja pokazuju da aluminij posjeduje vrlo dobru korozijsku otpornost prema ispitivanim uzorcima pića, što apsolutno opravdava njegovu veoma široku primjenu kao materijala za izradu limenki za pakiranje raznih vrsta osvježavajućih bezakoholnih pića.

U ovom radu ispitano je korozijsko ponašanje aluminija u nekim osvježavajućim bezalkoholnim pićima (Coca Cola, Pepsi Cola, Cocta, Tonic water, Alpina) metodom anodne i katodne potenciodinamičke polarizacije. Prije polarizacije provedeno je mjerenje potencijala Al-elektrode u ovisnosti u vremenu sve do uspostave stacionarnog korozijskog potencijala. Pokazalo se da se stacionarni korozijski potencijal (Ekor) u uzorcima Cola pića uspostavlja relativno brzo (nakon cca 1-2 sata), dok u ostalim pićima za to treba znatno više vremena (i do 8 sati). Provedene su katodna i anodna potenciodinamička polarizacija aluminija u ispitivanim pićima i određeni su elektrokemijski parametri: nagibi katodnih i anodnih polarizacijskih krivulja (ba i bk, a iz presjecišta linearnog dijela katodnih polarizacijskih krivulja i korozijskog potencijala (Ekor) određene su vrijednosti korozijskih struja (ikor). Iz korozijskih struja izračunate su vrijednosti brzina korozije (vkor). Vrijednosti vkor znatno su veće u Cola pićima u odnosu na one dobivene u ostalim pićima, što je posljedica prisustva znatne količine ortofosforne kiselina u Cola pićima. Općenito se pokazalo da aluminij posjeduje vrlo dobru korozijsku otpornost prema ispitivanim bezalkoholnim pićima, što daje mogućnosti njegove praktične primjene za izradu limenki za pakiranje navedenih bezalkoholnih pića. Metoda potenciodinamičke polarizacije (a naročito katodna polarizacija) pokazala se kao vrlo dobra metoda za ispitivanje korozije aluminija u bezalkoholnim pićima.

U ovom radu ispitivana je korozija aluminija u nekim osvježavajućim bezalkoholnim pićima (Coca Cola, Pepsi Cola, Cocta, Tonic water, Alpina) metodom stacionarne katodne galvanostatske polarizacije. Prvo je provedeno mjerenje promjene potencijala Al-elektrode o vremenu sve do uspostave stacionarnog korozijskog potencijala E(kor). Istraživanja su pokazala da je za uspostavljanje stacionarne vrijednosti E(kor) u uzorcima Cola pića potrebno nekoliko sati, dok je u ostalim uzorcima pića za to potrebno više vremena (i do 8 sati u Tonic water piću). Nakon uspostave stacionarne vrijednosti E(kor) provedena je stacionarna katodna galvanostatska polarizacija Al-elektrode. Iz polarizacijskih krivulja određene su vrijednosti korozijskog potencijala E(kor), korozijske struje i(kor) i nagibi katodnih Tafelovih pravaca b(k). Iz vrijednosti i(kor) izračunate su brzine korozije v(kor) za svaki ispitivani uzorak pića. Mjerenja su pokazala da su korozijske struje i(kor) znatno veće u uzorcima Cola pića u odnosu na vrijednosti dobivene u ostalim uzorcima pića. Razlog tome je prisustvo značajne količine ortofosforne kiseline u Cola pićima, jer ortofosforna kiselina izaziva povećanu koroziju aluminija. Nagibi katodnih polarizacijskih krivulja b(k) znatno su veći od teorijske vrijednosti, zbog prisustva pasivnog oksidnog filma na površini aluminija. Na temelju relativno malih vrijednosti korozijskih struja može se zaključiti da aluminij pokazuje vrlo dobru korozijsku otpornost prema ispitivanim uzorcima pića. Metoda stacionarne katodne galvanostatske polarizacije može poslužiti za određivanje korozijskih struja i(kor), ali pokazuje i neke nedostatke u odnosu na ostale metode polarizacije, npr. metodu polarizacijskog otpora ili potenciodinamičku polarizaciju. Razlog tome leži u činjenici da je za uspostavljanje stacionarne vrijednosti struje pri određenom potencijalu polarizacije potrebno određeno relativno duže vrijeme, tijekom kojeg se korozijski sustav može znatno promjeniti, što može dati pogrešne vrijednosti i(kor). Zbog toga su za istraživanje korozije aluminija u navedenim uzorcima pića pogodnije metode u kojima se polarizacija odvija brže, tj. metode potenciodinamičke polarizacije i polarizacijskog otpora.

U ovom radu ispitana je korozija aluminija u nekim osvježavajućim bezalkoholnim pićima (Pepsi Cola, Coca Cola, Tonic water "Inka", Cocta, Alpina) metodom mjerenja polarizacijskog otpora. Rezultati dobiveni ovim mjerenjima pokazali su da na koroziju aluminija utječe više faktora, kao što su: vrsta osvježavajućeg bezalkoholnog pića, njegov kemijski sastav, sadržaj CO2, prisutnost konzervansa, kiselost odnosno pH vrijednost pića, kao i sadržaj ostalih pomoćnih sirovina koje se dodaju tijekom proizvodnje. Dominantan utjecaj na koroziju aluminija imaju kemijski sastav pića i kiselost odnosno pH pića. Tako uzorci pića kao što su Coca Cola i Pepsi Cola koja sadrže značajnu količinu ortofosforne kiseline pokazuju znatno veće struje korozije u odnosu na ostala ispitavana pića (Cocta, Alpina, Tonic water), u kojima dominira ugljična kiselina (CO2) i Na-benzoat kao konzervans. Stacionarno stanje korozijskog potencijala uspostavlja se u uzorcima Cola pića relativno brzo (nakon 1-2 sata), dok u ostalim pićima taj proces traje više sati (i do 8 sati). Krivulje katodne polarizacije u području prenapona do 35 mV su linearne i iz njihova nagiba izračunate su vrijednosti polarizacijskog otpora (Rp). Također su određeni nagibi Tafelovih pravaca (ba i bk) iz anodnih i katodnih polarizacijskih krivulja u Tafelovom području polarizacije. Na temelju vrijednosti polarizacijskog otpora Rp i nagiba Tafelovih pravaca ba i bk izračunate su korozijske struje koristeći Stern-Gearyevu jednadžbu. Na osnovu izračunatih korozijskih struja izračunate su i brzine korozije. One su i do 10 puta veće u uzorcima Cola pića u odnosu na ostale ispitivane uzorke, ali se ipak generalno može reći da su one vrlo male u odnosu na vrijednosti dobivene u nekim drugim medijima (npr. NaCl, nekim organskim kiselinama, itd.). Stoga se općenito može reći da aluminij pokazuje vrlo dobru korozijsku otpornost prema ispitivanim bezalkoholnim pićima. Metoda polarizacijskog otpora pokazala se kao vrlo brza i reproducibilna metoda ispitivanja korozijskog ponašanja aluminija.

Titan sadržan u trosci, dobivenoj taljenjem crvenog mulja, ekstrahira se na način da se najprije od troske naparavi lužnata otopina- solvent za tvar (titanovi ioni) koju želimo ekstrahirati. Nakon toga se "tekućinskom izmjenom iona" na granici faza : "primarno tekuće otapalo (solvent)/tekuće sredstvo za ekstrakciju", titanovi ioni prevode u ekstrahirajuče sredstvo (dietilfosforna kiselina), iz kojeg se na kraju reekstrakcijom pomoću otopine Na_2CO_3 izlučuje hidroksid titana kao finalni proizvod.

Analizirana je koncentracija aluminija, stroncija i vanadija (AAS i NAA) u zemlji (cjelokupna i izmjenljiva) vodi za piće i u zubnoj caklini s područja Zemunika koji ima nisku prevalenciju zubnog karijesa (9.4 °/0 KEP zubi). Za komparaciju analizirani su odgovarajući uzorci s područja susjednog Novigrada, koji ima prosječnu prevalenciju zubnog karijesa 27.0% KEP zubi. Ustanovili smo pozitivnu korelaciju između niske prevalencije karijesa i povišene koncentracije stroncija u zemlji, vodi za piće i u zubnoj caklini na području Zemunika. Na istom području smo ustanovili povišenu koncentraciju aluminija u zemlji i vodi za piće. Distribucija stroncija kao i aluminija je u dubini cakline podjednaka., The concentration of aluminium, strontium and vanadium was determined (by AAS and NAA) in soil (total and exchangeable), drinking water and dental enamel from an area (Zemunik) with low caries prevalence (9.4 °/0 DMFT). For comparison purposes, similar samples were collected and analyzed from another village (Novigrad) in the same region with »normal« caries prevalence (27.0 °/0 DMFT). A posi¬tive correlation between low caries prevalence and a higher concen¬tration of strontium in soil (exchangeable form), drinking water and enamel was found. The distribution of strontium and aluminium in dental enamel was shown to be fairly uniform. The concentration of aluminium in drinking water and the exchangeable form in soil was shown to be fairly uniform. The concentration of aluminium in drinking water and the exchangeable form in soil was higher in the area of Zemunik.

Koštana bolest u uremičnih štakora otrovanih aluminijem

U ovom radu istraživano je elektrokemijsko ponašanje aluminija u otopinama soli za salamurenje (natrij klorid, natrij nitrit, natrij nitrat, natrij polifosfat, askorbinska kiselina), tj. ispitan je utjecaj vrste i koncentracije otopina soli za salamurenje na koroziju aluminija. Ispitivanja su provedena elektrokemijskim metodama i to katodnom galvanostatskom polarizacijom aluminija, te mjerenjem galvanske struje članka aluminij-platina u ovisnosti o vremenu. Rezultati ispitivanja pokazuju da se stacionarno stanje korozije aluminija uspostavlja dosta brzo uslijed razaranja zaštitnog oksidnog filma na površini aluminija, nakon čega brzina korozije ostaje konstantna i vrlo mala. Krivulje katodne galvanostatske polarizacije aluminija tipične su za proces korozije uz prisutnost kisika. Na proces korozije aluminija imaju utjecaj vrsta otopine soli za salamurenje, tj. priroda aniona soli, kao i njihova koncentracija. Kloridni ioni uzrokuju pojavu "pitting" korozije aluminija. Nitrit ioni djeluju kao akceleratori, a nitrat ioni i polifosfat ioni kao inhibitori procesa korozije aluminija u otopinama NaCl. Utjecaj askorbinske kiseline na koroziju aluminija ovisi o pH vrijednosti i sastavu otopine. Askorbinska kiselina dodana u otopinu NaCl pokazuje akceleratorsko djelovanje na proces korozije aluminija, a u kompletnoj smjesi za salamurenje pokazuje određeni inhibitorski efekt. U diskusiji rezultata dana su objašnjenja mogućih mehanizama akceleratorskog, odnosno inhibitorskog djelovanja pojedinih iona. Provedena istraživanja pokazuju da aluminij ima vrlo dobru korozijsku otpornost prema ispitivanim otopinama soli za salamurenje, što daje mogućnosti njegove primjene kao vrlo dobrog materijala za izradu limenki u koje se pakiraju proizvodi od slamurenog mesa.

U ovom radu ispitana je korozija aluminija u nekoliko kašastim voćnih sokova (soku od breskve, marelice, kruške, jabuke i soku od višnje). Najprije je mjerena promjena potencijala Al-elektrode u ovisnosti o vremenu do uspostave stacionarne vrijednosti korozijskog potencijala. Za to je bilo potrebno cca 24 do 30 sati, jer se stabilno stanje potencijala uspostavlja vrlo sporo. Nakon toga provedena je stacionarna katodna galvanostatska polarizacija Al-elektrode. Iz linearnog dijela polarizacijskih krivulja određeni su korozijski parametri: korozijski potencijal E(kor), korozijska struja i(kor) i nagibi katodnih Tafelovih pravaca b(k). Iz vrijednosti i(kor) izračunate su brzine korozije v(kor). Najveća brzina korozije dobivena je u soku od višnje koji ima najveći sadržaj ukupnih kiselina i najnižu pH vrijednost, a sadrži i antocijanine koji djeluju kao akceleratori korozije. Najmanja brzina korozije dobivena je u soku od breskve. Općenito, brzina korozije u ispitivanim voćnim sokovima je vrlo mala, te bi na osnovu ove činjenice Al-limenke mogle poslužiti za pakiranje navedenih voćnih sokova.

U ovom radu ispitano je korozijsko ponašanje aluminija u slano-kiselim medijima (otopinama natrij klorida, octene kiseline i njihovim smjesama) metodom galvanostatske polarizacije aluminija u galvanskom članku s čelikom (tj. po metodi Evansa i Hoara). Ispitivanja su pokazala da na proces korozije u slano-kiselim otopinama bitan utjecaj ima atmosfera u i iznad otopine. Atmosfera kisika pokazala se kao snažan akcelerator korozije aluminija u otopinama natrij klorida i smjesama natrij klorid-octena kiselina. Vrsta otopine ima također veliki utjecaj na korozijsko ponašanje aluminija. Struje korozije rastu u nizu: octena kiselina, natrij klorid, smjese klorida i octene kiseline. Vrsta otopine bitno utječe i na polaritet aluminija u galvanskom članku s čelikom. U otopinama natrij klorida i smjesama aluminij je anodičan u odnosu na čelik (što znači da se on otapa tijekom korozije), dok u otopinama octene kiseline aluminij postaje katodičan u odnosu na čelik (što znači da se u tom slučaju otapa čelik). Porast koncentracije otopina ima za posljedicu manji ili veći porast struja korozije. Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da je korozija aluminija znatno jače izražena ako se u smjesama nađu zajedno prisutni natrij klorid i octena kiselina. Kisik se pokazao kao snažni akcelerator korozije aluminija u slano-kiselim otopinama. U praktičnoj primjeni aluminija za izradu limenki u koje se pakiraju slano-kiseli prehrambeni proizvodi (npr. prerađevine od povrća) to znači da aluminij može poslužiti za pakiranje navedenih proizvoda, ali da pakiranje treba provoditi u inertnoj atmosferi.

U ovom radu ispitana je korozija aluminija u nekoliko bistrih voćnih sokova (soku od jabuke, višnje i grožđa) i dva mutna voćna soka (soku od limuna i soku od naranče) metodom stacionarne katodne galvanostatske polarizacije. Nakon stabilizacije potencijala koja je trajala cca 24 sata, provedena je stacionarna katodna galvanostatska polarizacija Al-elektrode. Iz dobivenih polarizacijskih krivulja određeni su korozijski parametri: korozijski potencijal E(kor), korozijska struja i(kor) i nagib katodnog Tafelovog pravca b(k). Iz vrijednosti i(kor) izračunate su vrijednosti brzine korozije v(kor). Najveća brzina korozije dobivena je u soku od višnje, uslijed prisustva značajne količine ukupnih kiselina, dok je najmanja brzina korozije dobivena u soku od naranče. Brzina korozije u svim ispitivanim voćnim sokovima je vrlo mala i određena je uglavnom prisustvom tzv. voćnih kiselina (limunske, jabučne), te eventualno prisustvom obojenih pigmmenata (antocijanina) u soku od višnje. Ispitivanja su pokazala da aluminij pokazuje vrlo dobru korozijsku otpornost prema ispitivanim voćnim sokovima, te bi stoga mogao poslužiti kao vrlo dobar ambalažni materijal za izradu limenki za pakiranje navedenih voćnih sokova.

U ovom radu ispitano je usporedno korozijsko ponašanje bijelog lima i aluminija po metodi Evansa i Hoara u otopinama octene kiseline, NaCl i njihovim smjesama. Provedena je galvanostatska polarizacija bijelog lima odnosno aluminija u ovisnosti o polarizaciji čelika do uspostave iste vrijednosti potencijala. Iz dijagrama su očitane vrijednosti korozijske struje (ikor) i korozijskog potencijala (Ekor). U svim ispitivanjima elektroda od bijelog lima ponašala se kao katoda u odnosu na elektrodu od čelika, dok se aluminij ponašao kao anoda u odnosu na čelik. Na temelju rezultata ispitivanja može se zaključiti da struje korozije za bijeli lim rastu u nizu NaCl, octena koselina, smjese NaCl+octena kiselina, dok kod aluminija je najkorozivniji medij smjesa NaCl+octena kiselina a najmanja struja korozije uočena je u otopinama octene kiseline. Porast koncentracije i klorida i octene kiseline u slučaju aluminija dovodi do povećane korozije, dok kod bijelog lima povećanje koncentracije octene kiseline dovodi do smanjenja korozijske struje. Ako se usporedi ponašanje ovih dvaju ambalažnih materijala (bijelog lima i aluminija), na temelju rezultata ovih ispitivanja može se zaključiti da se bijeli lim pokazao kao materijal koji je otporniji na koroziju od aluminija u ispitivanim otopinama, a naročito se to odnosi na otopine klorida u kojima se javlja povećana korozija aluminija. To u praksi znači da je za pakiranje prehrambenih proizvoda koji sadrže smjesu NaCl i octene kiseline bolje primijeniti limenke od bijelog lima nego one izrađene od aluminija.

Ispitana je korozija aluminija u voćnim sokovima od šljive, jagode, borovnice, mandarine i grejpa. Praćena je promjena potencijala Al-elektrode u ovisnosti o vremenu do uspostave stacionarne vrijednosti potencijala (cca 25 sati). Nakon toga provedena je stacionarna katodna galvanostatska polarizacija Al-elektrode. Iz linearnog dijela polarizacijske krivulje (tzv. Tafelovog pravca) određeni su nagib Tafelovog katodnog pravca, b(k) te vrijednosti korozijske struje, i(kor) i korozijskog potencijala, E(kor). Najveće korozijske struje izmjerene su u soku od grejpa, a najmanje u soku od mandarine, što je u korelaciji sa sadržajem ukupnih kiselina u navedenim sokovima (što je veći sadržaj ukupnih kiselina u soku to je veća i struja korozije). Ispitivanja su pokazala da na brzinu korozije aluminija u ispitivanim voćnim sokovima dominantan utjecaj ima sadržaj voćnih kiselina.

U radu je ispitan utjecaj sastava soli za salamurenje na korozijsko ponašanje aluminija. Praćena je vremenska promjena struje korozije galvanskog članka aluminij-platina do uspostave stacionarne struje korozije. Također je provedena anodna i katodna potenciodinamička polarizacija aluminija, a iz Tafelovih dijagrama određene su struje korozije. Uspoređene su korozijske struje dobivene pomoću ove dvije metode u ovisnosti o sastavu otopna za salamurenje. Pokazalo se da se struje korozije dobivene potenciodinamičkom polarizacijom i one dobivene metodom galvanskog članka Al-Pt vrlo dobro slažu. Također se pokazalo da sastav soli za salamurenje bitno određuje vrijednost struje korozije. Kloridni, nitritni ioni te askorbinska kiselina djeluju kao akceleratori korozije, dok nitrat i polifosfat ioni pokazuju određeno inhibirajuće djelovanje.

U ovom radu ispitana je korozija aluminija u otopinama soli za salamurenje metodom galvanostatske polarizacije. Na osnovu rezultata dobivenih mjerenjem može se zaključiti slijedeće. (i) Nakon uranjanja Al-elektrode u otopine soli za salamurenenje stacionarno stanje potencijala Al-elektrode uspostavlja se dosta brzo (cca nakon 20 minuta). (ii) Katodna galvanostatska polarizacija Al-elektrode pokazala je da je oblik krivulja polarizacije u svim otopinma vrlo sličan i tipičan za proces otapanja aluminija. (iii) Koncentracija soli za salamurenje bitno utječe na proces korozije aluminija. Povećanje koncentracije klorida, nitrita i askorbinske kiseline povećava struje korozije, dok povećanje koncentracije nitrata i polifosfata smanjuje struje korozije. (iv) Vrsta soli za slamurenje različito utječe na proces korozije aluminija. Brzina korozije najveća je u smjesama koje sadrže nitrite i nitrate, dok je je najmanja u smjesi koja sadrži sve komponente salamure. (vi) Općenito se može zaključiti da je aluminij pokazao vrlo dobru korozijsku otpornost u ispitivanim otopinama soli za salamurenje, što mu daje mogućnosti primjene kao materijala za izradu limenki u koje se pakiraju proizvodi od salamurenog mesa.

U ovom radu metodom stacionarne katodne galvanostatske polarizacije ispitana je korozija aluminija u deaeriranim otopinama limunske kiseline. Ispitan je utjecaj koncentracije i pH otopina na vrijednosti korozijskih potencijala, korozijskih struja, brzina korozije, kao na mehanizam korozije aluminija. Na osnovu dobivenih rezultata mjerenja, prvenstveno malih brzina korozije, zaključeno je da aluminij može poslužiti kao vrlo dobar materijal za izradu limenki u koje se pakiraju različiti prehrambeni proizvodi koji sadrže limunsku liselinu, npr. voćni sokovi.

Svrha rada bila je istraživanje djelovanja nekih korozionih inhibitora na aluminij u otopini natrijum klorida sa i bez dodataka klorovodične kiseline. Kao inhibitori korišteni su alifatski amini. Istraživanje se odvijalo snimanjem struja-potencijal karakteristika u širem području katodičke i anodičke polarizacije. Određeni su kinetički parametri korozije, a alifatski amini kao inhibitori nisu pokazali zaštitni utjecaj za aluminij u neutralnim otopinama

U ovom radu istraživano je elektrokemijsko ponašanje galvanskog članka bijeli lim-aluminij u otopinama soli za salamurenje (natrij klorid, natrij nitrit, natrij nitrat, natrij polifosfat, askorbinska kiselina). Istraživanje je provedeno elektrokemijskim metodama: mjerenjem potencijala bijelog lima i aluminija u ovisnosti o vremenu, galvanostatskom polarizacijom obje elektrode, te mjerenjem struje korozije članka bijeli lim- aluminij u ovisnosti o vremenu. Rezultati istraživanja pokazuju da je u svim otopinama aluminij anoda u odnosu na bijeli lim, te da ja proces otapanja aluminija relativno spor. Kloridi i nitriti pokazali su se kao ubrzivači, a nitrati, polifosfati i askorbinska kiselina kao inhibitori procesa otapanja aluminija. Istraživanja pokazuju da se aluminij može upotrijebiti kao anoda za zaštitu od korozije limenki od bijelog lima u sustavima koji sadrže ispitivane soli za salamurenje.

Tipični konstrukcijski aluminij istražen je u otopini NaCl sa i bez dodatka HCl kao i u istim otopinama s inhibitorima (alifatski amini). Provedeno je istraživanje snimanjem struja-potencijal karakteristika u širokom područćju katodne i anodne polarizacije.

Na smanjenje korozije limenki od bijelog lima može se utjecati raznim metodama dopunske zaštite, među kojima je i primjena aluminijske anode. Zbog toga je u ovom radu ispitano elektrokemijsko ponašanje članka bijeli lim-aluminij u otopinama soli za salamurenje u ovisnosti o sastavu otopine, kao i o sadržaju prisutnog kisika u otopini. Elektrokemijsko ponašanje ispitano je metodom mjerenja potencijala bijelog lima i aluminija u ovisnosti o vremenu, te galvanostatskom polarizacijom obje elektrode. Rezultati ispitivanja pokazali su da sastav soli za salamurenje ima bitan utjecaj na proces korozije članka bijeli lim-aluminij, ali je taj utjecaj ovisan i o sastavu atmosfere iznad otopine. Uz atmosferu dušika nitriti dodani u otopinu natrij- klorida djeluju kao akceleratori, a nitrati i polifosfati kao inhibitori procesa korozije aluminija. Askorbinska kiselina u kompletnoj smjesi za salamurenje također djeluje kao inhibitor. Uz atmosferu kisika dodatak nitrita, nitrata i polifosfata u natrij-klorid djeluje inhibirajuće na proces otapanja aluminija. Takvo ponašanje pokazuje i askorbinska kiselina u kompletnoj smjesi za salamurenje. Sastav atmosfere, odnosno vrsta plina otopljenog u otopini (kisik ili dušik), utječe na brzinu korozije, što se može zaključiti po znatno većim strujama korozije uz atmosferu kisika. Kisik djeluje kao katodni depolarizator, a time i kao akcelerator procesa otapanja aluminija. Ponašanje aluminija kakvo je primijećeno u ovim ispitivanjima povoljno je za njegovu praktičnu primjenu kao zaštitne anode za limenke od bijelog lima u koje se pakiraju proizvodi od salamurenog mesa, čime se postiže znatno bolja održivost limenke.

Kontaktni kut je definiran kao kut između podloge i tangente koja proizlazi iz točke kontakta plinovite (zrak), Tekuće i krute faze. U ovom radu ispitan je utjecaj volumena kapi na kontaktni kut u ovisnosti o obradi površine krute faze, te o sastavu tekuće faze. Istražen je utjecaj vremena kontakta krute faze stekućom fazom na vrijednost kontaktnog kuta sistema anodizirani aluminij/otopina 2-propanola pri različitom volumenima kapi. Rezultati ispitivanja pokazuju, da ispitano područje volumena kapi vrlo malo utječe na vrijeme kontaktnog kuta. Zapažena je ovisnost vrijednosti kontaktnog kuta o postupku obrade površine aluminija i o sastavu tekuće faze. Uočen je utjecaj vremena kontaktne tekuće faze s krutom na vrijednost kontaktnog kuta zavisno o volumenu kapi.