Search

The overall average level of budget transparency in Croatian counties, cities and municipalities – expressed as the number of key budget documents published on their respective websites, stands at 4.5 (out of a maximum 5). All counties published all five requested budget documents, cities published 4.7 documents on average, while municipalities scored an average score of 4.4. However, 19 cities and 92 municipalities still fail to publish the three documents required by law, while 14 cities and 124 municipalities fail to publish the two documents whose publication was recommended by the Ministry of Finance. Two municipalities failed to publish a single budget document. The mere publication of key budget documents can only be considered the first, but nevertheless crucial step toward higher levels of budget transparency and public participation and the necessary prerequisite for getting the citizens acquainted with local budgeting processes. A summary of results for all counties, cities and municipalities is provided in the text below, while more detail is available in the form of an interactive map and an Excel table.

The average level of budget transparency in Croatian counties, cities and municipalities overall – expressed as the number of key budget documents published on their respective websites, stands at 4.6 (out of a maximum 5). The average score for counties stands at 5, while cities and municipalities published an average of 4.8 and 4.5 documents respectively. This is a very good result ; however, there is still one municipality which has failed to publish any of the five required documents ; one county, 19 cities and 99 municipalities failed to publish at least one of the four documents required by law ; while one city and 51 municipalities failed to publish the document recommended by the Ministry of Finance. Having spent all these years researching local budget transparency and considering that the majority of local governments now publish all five key budget documents – which was the ultimate objective of the research – we conclude this research in its present form (i.e. using the present methodology). Between 2015 and 2023, the average budget transparency of all local governments improved from 1.8 to 4.6 (out of a maximum 5), and we hope that it will keep improving, thus enabling citizens to better understand and participate more in the decision- making process regarding their local budgets. A summary of results is provided in the text below, while more detail is available in the form of an interactive map and an Excel table.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 6 od mogućih 5. Prosjek županija je 5, gradova 4, 8, a općina 4, 5. Riječ je o odličnom rezultatu, no još uvijek jedna općina nije objavila nijedan od traženih pet dokumenata ; 1 županija, 19 gradova i 99 općina nisu objavili sva četiri dokumenta koje su po zakonu obvezni objavljivati ; a 1 grad i 51 općina nisu objavili jedan proračunski dokument koji im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Nakon jedanaest godina istraživanja transparentnosti lokalnih proračuna, budući da najveći dio lokalnih jedinica objavljuje svih pet ključnih dokumenata – što je bio naš cilj – završavamo ovo istraživanje u ovom obliku (odnosno s ovom metodologijom). Prosječna proračunska transparentnost svih lokalnih jedinica je u razdoblju 2015.–2023. porasla s 1, 8 na 4, 6 (od mogućih 5) i nadamo se da će se i dalje poboljšavati i omogućavati građanima bolje razumijevanje i više sudjelovanja u odlučivanju o njihovim lokalnim proračunima. Slijedi sažetak rezultata, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 5 od mogućih 5. Sve županije objavile su svih 5 traženih dokumenata, prosjek gradova je 4, 7, a općina 4, 4. No, još uvijek 19 gradova i 92 općine ne objavljuju ni sva tri dokumenta koje su po zakonu obvezni objavljivati, dok 14 gradova i 124 općine ne objavljuju dva dokumenta koje im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Dvije općine nisu objavile nijedan proračunski dokument. Naravno, sama objava ključnih proračunskih dokumenata može se smatrati tek prvim, ali temeljnim korakom prema potpunijoj transparentnosti i participaciji građana, odnosno neophodnim preduvjetom za educiranje građana i njihovo uključivanje u lokalne proračunske procese. Slijedi sažetak rezultata za sve županije, gradove i općine, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Zbivanja u 2020. negativno su utjecala na proračune hrvatskih lokalnih jedinica te su rezultirala padom prosječnih ukupnih prihoda i rastom prosječnih deficita.1 U ovom osvrtu, na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematiziraju se i prikazuju osnovni podatci o ostvarenju proračuna lokalnih jedinica, njihovim prihodima i rashodima te suficitu/deficitu u 2020. Uz pomoć ove analize i podataka koji su dostupni u Excel formatu, zainteresirani se mogu vrlo lako upoznati s financijskim stanjem svojih općina, gradova i županija te ga uspoređivati sa stanjem u proteklim godinama, ali i sa stanjem u drugim općinama, gradovima i županijama.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih lokalnih jedinica – izražena brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – iznosi 4, 5 od mogućih 5. Sve županije objavile su svih 5 traženih dokumenata, gradovi prosječno 4, 7 dokumenata, a općine prosječno 4, 4 dokumenta. No, usprkos odličnim prosjecima, još uvijek 8%, tj. 10 gradova i 16%, tj. 68 općina ne objavljuje sva tri dokumenta za koje postoji zakonska obveza objave, a čak 20% gradova i 31% općina ne objavljuje dva dokumenta koje im je Ministarstvo financija preporučilo objavljivati. Naravno, sama objava ključnih proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, no smatra se prvim korakom k višim razinama transparentnosti neophodnim za konstruktivno sudjelovanje građana u proračunskom procesu i kontroli prikupljanja i trošenja javnih sredstava. Sažetak rezultata za sve županije, gradove i općine slijedi u tekstu, a detalji su dostupni na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Prosječna proračunska transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica – izražena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – od mogućih 5, iznosi 4, 1. Prosjek županija je 4, 9, gradova 4, 5, a općina 4. Premda su prosječni rezultati iz godine u godinu sve bolji, još uvijek se njih oko 20% ne pridržava čak ni zakonom propisane objave sva tri dokumenata, a 41% ne slijedi preporuku Ministarstva financija i ne objavljuje oba dva dodatna dokumenta. Naravno, sama objava dokumenata, ne znači apsolutnu transparentnost, no smatra se prvim korakom k višim razinama transparentnosti neophodnim za sudjelovanje građana u proračunskom procesu i kontroli prikupljanja i trošenja javnih sredstava. Osobito u doba krize – kad se zbog koronavirusa (u Zagrebu i okolici dodatno i zbog potresa), prihodi smanjuju, a rashodi rastu – ta je kontrola potrebnija nego ikada. Izvanredne okolnosti ne smiju biti opravdanje za netransparentne radnje koje bi mogle – kratkoročno i dugoročno – utjecati na efikasnost i pravednost, na ekonomska, društvena i politička kretanja, te na blagostanje građana. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tablici.

Cilj ovoga rada je na što jednostavniji način, na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematizirati i prikazati osnovne podatke o ostvarenju proračuna svih hrvatskih lokalnih jedinica, njihovim prihodima i rashodima, te suficitu/deficitu za 2018. i 2019. godinu. Tako se uz pomoć ovog teksta i tabela koje se nude u Excel formatu zainteresirani mogu upoznati s financijskim stanjem svih općina, gradova i županija u te dvije godine te ih uspoređivati sa stanjem u proteklim godinama.

Cilj je ovog rada pružiti osnovne podatke o pomoćima koje su županije, gradovi i općine primili kao nositelji ili partneri/suradnici provedbe programa i projekata (su)financiranih iz proračuna EU-a 2015. i 2016. Riječ je o sintezi podataka koji se zahvaljujući ponuđenoj bazi mogu i detaljnije analizirati i uspoređivati s prethodnim godinama. Ukazuje se gdje se ti podatci mogu naći, te se izdvajaju neke, već na prvi pogled uočene zanimljivosti. Županije, gradovi i općine su 2015. i 2016. primili gotovo milijardu kuna europskih pomoći, odnosno znatno veće iznose nego prethodnih godina. Pritom su gotovo polovicu iskoristile županije, oko trećinu gradovi, a općine manje od jedne petine. Međutim, gotovo polovica gradova i više od tri četvrtine općina nije u tom razdoblju iskoristila ni kune europskih pomoći.

Prosječna proračunska transparentnost svih hrvatskih županija, gradova i općina – izražena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama – je 3, 9 od mogućih 5. Svake se godine objavljuje sve više proračunskih dokumenata, pa ovogodišnji prosjek županija iznosi 4, 9, gradova 4, 3, a općina 3, 8. Međutim, usprkos vrlo dobrim prosjecima i ohrabrujućim trendovima, još uvijek se samo sve županije u potpunosti pridržavaju zakona. Dosta je gradova i još više općina koje ne objavljuju čak ni one zakonom obvezne dokumente, a još je veći broj gradova i općina (čak i tri županije), koji ne slijede preporuke Ministarstva financija. Premda sama objava proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, mora je se i propisivati i poticati kao inicijativu ka višim razinama transparentnosti, neophodnim za participaciju građana. Sve dok proračunska transparentnost ne bude zakonski adekvatno regulirana i dok nadležna ministarstva ne budu provodila primjerene kontrole, građani će uglavnom ovisiti o dobroj volji lokalnih vlasti, koje – kao što se vidi iz dosad postignutih poboljšanja proračunske transparentnosti – uistinu ima u brojnim lokalnim jedinicama. Valja se nadati da će nadležna ministarstva napokon adekvatnije regulirati i kontrolirati lokalne jedinice, da će se lokalne jedinice koje zasad zaostaju ugledati u one koje su već u tome daleko odmakle, a i da će građani, udruge, mediji, sindikati, političke stranke i nezavisni političari konačno početi koristiti brojne, već postojeće oblike proračunske transparentnosti i konstruktivno se uključivati u proračunske procese. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

U radu se prikazuju rezultati analize proračunske transparentnosti lokalnih jedinica mjerene brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama od studenog 2015. do ožujka 2016. Riječ je o pet ključnih dokumenata: godišnjem izvršenju za 2014., polugodišnjem izvršenju za 2015., te prijedlogu proračuna, izglasanom proračunu i proračunu za građane za 2016. U obzir su uzeti samo dokumenti koji su bili dostupni u navedenom razdoblju i to na dan pretraživanja mrežne stranice, ali ne i naknadno objavljeni dokumenti. Takvim izračunom, razina proračunske transparentnosti može iznositi od 0 do 5. Prosječna transparentnost proračuna svih lokalnih jedinica je nezadovoljavajuća, ali se popravlja, s 1, 75 u prethodnom, na 2, 35 u ovom ciklusu istraživanja. Pritom su županije vrlo transparentne (prosjek 4, 3), gradovi zaostaju (prosjek 3, 05), a općine su izrazito netransparentne (prosjek 2, 04). Premda čak devet gradova i gotovo petina općina nisu objavili niti jedan dokument, ohrabruje što je gotovo polovica lokalnih jedinica objavila više proračunskih dokumenata nego u prethodnom ciklusu istraživanja ; što se među najtransparentnijim lokalnim jedinicama nalaze i one manje i siromašnije ; što neke od manjih i siromašnijih općina imaju vrlo kvalitetne i lako pretražive mrežne stranice. Rezultati analize za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a detaljnije se mogu pretraživati i na interaktivnoj karti.

Cilj je ovog rada ponuditi osnovne informacije o pomoćima koje su županije, gradovi i općine primili kao nositelji ili partneri provedbe programa i projekata (su)financiranih iz proračuna EU-a od 2011.-14. Nudi se i baza u Excel formatu koju čitatelji mogu preuzeti na svoje računalo i sami detaljnije analizirati. Premda se korištenje pomoći EU-a povećava, i dalje je riječ o relativno skromnim iznosima i zapanjujućem podatku da ih čak 85% općina i više od polovice gradova nisu uopće koristili. Ima, naravno, i odličnih primjera, no vrlo je mali postotak lokalnih jedinica (županija, gradova i općina) bio voljan i kadar koristiti pomoći EU-a. Stoga je, ukoliko se u skorom roku ne namjerava teritorijalno i fiskalno reorganizirati državu, neophodno barem jačati kapacitete lokalnih jedinica i angažman središnje države za bolje korištenje europskih sredstava i osigurati osnovne računovodstvene preduvjete za pravovremeno i kvalitetno praćenje podataka o njihovom korištenju.

Prosječna proračunska transparentnost – mjerena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na službenim mrežnim stranicama svih županija, gradova i općina – od mogućih 5 iznosi 3, 52. Sve vrste lokalnih jedinica iz godine u godinu objavljuju sve više proračunskih dokumenata, pa ovogodišnji prosjek županija iznosi 4, 9, gradova 4 i općina 3, 3. Po prvi put nema grada bez objavljenog bar jednog proračunskog dokumenta, ni općine bez službene mrežne stranice. Ipak, usprkos sve boljim prosjecima i dalje su prisutne prevelike razlike, posebice među općinama, a brojni će gradovi i veliki dio općina morati još puno truda uložiti da zadovolje zakonske obveze i preporuke Ministarstva financija. Premda sama objava proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, valja je i propisivati i poticati jer predstavlja početak puta ka višim razinama transparentnosti, neophodnim za participaciju građana u proračunskom procesu. Podrobniji rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

Premda se otvorenost (transparentnost) proračuna lokalnih jedinica u Republici Hrvatskoj s vremenom poboljšava, i dalje je daleko od zadovoljavajuće.1 Neki su gradovi i županije postigli zavidne rezultate, a posebice valja pohvaliti Viškovo, jedinu od 428 općina koja je objavila sve tražene proračunske dokumente. Od županija – po prosjeku svih lokalnih jedinica na svom području – najotvorenija je Karlovačka, a najnetransparentnije su Splitsko-dalmatinska, Zadarska i Bjelovarsko-bilogorska. Po vrstama lokalnih jedinica, županije su vrlo otvorene, gradovi znatno manje, a općine su uglavnom netransparentne. Rezultati za sve županije, gradove i općine mogu se vidjeti i na interaktivnoj karti. Analiza ukazuje da broj stanovnika, proračunski prihodi ili poslovanje lokalne jedinice ne utječu značajnije na rezultate, pa se može pretpostaviti da transparentnost prije svega ovisi o političkoj volji lokalnih vlasti. Otvorenošću proračuna, državne i lokalne vlasti građanima dokazuju svoju odgovornost i stječu njihovo povjerenje. Stoga bi Vlada i Ministarstvo financija morali čvršće obvezivati lokalne jedinice da u zadanim rokovima objavljuju ključne proračunske dokumente i uz njih vezane vodiče za građane, ali i sankcionirati one koje se tih obveza ne pridržavaju. Isto tako, i primjerom pravovremene objave ključnih dokumenata državnog proračuna – uključujući i vodiče za građane – lokalnim će jedinicama ukazati na važnost proračunske otvorenosti u kvalitetnom, učinkovitom i pravednom prikupljanju i trošenju javnih sredstava.

Prosječna proračunska transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica, mjerena brojem proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama, iz godine u godinu se popravlja. U ovome ciklusu iznosi prosječno 3, 1 (od mogućih 5), pri čemu su županije već vrlo transparentne (prosjek 4, 6), gradovi su dosta dobri (prosjek 3, 7), no općine još uvijek nisu dovoljno transparentne (prosjek 2, 8). Usprkos relativno dobro izgledajućim prosjecima, i dalje je, nažalost, preveliki broj izrazito netransparentnih lokalnih jedinica. Četiri grada (Gospić, Imotski, Valpovo i Vrgorac) i čak 39 općina nisu objavili ni jedan od traženih proračunskih dokumenata, a još sedam gradova i 50 općina su objavili tek po jedan. Kao i prethodnih godina, među najtransparentnijim lokalnim jedinicama ima i onih s malim brojem stanovnika (npr. Ribnik i Dekanovec) i s niskim prihodima po stanovniku (npr. Jarmina i Đelekovec), a među najnetransparentnijima ima i onih s vrlo visokim ukupnim prihodima i prihodima po stanovniku (npr. Sutivan, Šolta, Dugopolje i Bol). Detaljni rezultati za sve županije, gradove i općine slijede u tekstu, a dostupni su i na interaktivnoj karti i u Excel tabeli.

Cilj je rada analizirati anketu o proračunskoj transparentnosti provedenu među zaposlenima u hrvatskim lokalnim jedinicama. Transparentnost lokalnih proračuna omogućuje građanima da se informiraju o prikupljanju i trošenju novca iz lokalnih (županijskih, gradskih i općinskih) proračuna. Premda se iz godine u godinu popravlja, proračunska je transparentnost hrvatskih lokalnih jedinica još uvijek daleko od zadovoljavajuće. Kako bi se dopunila dosadašnja istraživanja odrednica proračunske transparentnosti, provedena je anketa na koju je odgovorilo 42% lokalnih jedinica. Rezultati upućuju na to da su lokalne jedinice uglavnom zadovoljnije vlastitom transparentnošću no što bi to po stvarnim rezultatima trebale biti, ali i da javnost i zakoni od njih ne traže objavljivanje više proračunskih informacija, da u mnogim gradovima i općinama nedostaje administrativnih kapaciteta i da su preopterećeni drugim zadacima. Ako žele građanima pružiti usluge u skladu s njihovim potrebama, lokalne bi jedinice morale ključne proračunske dokumente transparentno objavljivati. Ako to nisu kadre, nužno je preispitati broj, svrhu i održivost broja lokalnih jedinica.

Cilj je ovoga rada što zornije predočiti osnovne podatke o ostvarenju proračuna hrvatskih lokalnih jedinica1 u 2014. Riječ je o sintetiziranim tabelama koje se temelje na bazi podataka Ministarstva financija, a sadrže prihode i rashode2 te suficit ili deficit (po stanovniku i ukupno). Dodani su i podaci o broju stanovnika3 i razini proračunske transparentnosti svih lokalnih jedinica. S ovim tekstom i tabelama koje se nude i u Excel formatu, čitatelji se mogu upoznati s fiskalnim stanjem svojih lokalnih jedinica, a mogu poslužiti i kao podloga za analizu pri eventualnom odlučivanju o teritorijalnoj i fiskalnoj reorganizaciji države.

Radom se daje shematski pregled upravnih tijela od sredine 19. stoljeća do 1945. godine na području nadležnosti Državnoga arhiva u Slavonskom Brodu. Obuhvaćena su sva upravna tijela koja su postojala samostalno. Također su navedena upravna tijela koja su pravno bila u sastavu vojne uprave. Pregled je prvenstveno namijenjen arhivskim djelatnicima, ali i drugim istraživačima koji se bave poviješću uprave i upravnih tijela ovog područja.

Ukupna prosječna proračunska otvorenost hrvatskih županija, gradova i općina daleko je od zadovoljavajuće, jer čak i kod najotvorenijih županija iznosi manje od 50%. Čak 37% lokalnih jedinica ne poštuje ni Zakon o proračunu koji propisuje da se izglasani proračun mora objaviti u službenom glasniku lokalne jedinice. Premda se bez temeljite reforme teritorijalnog ustroja i fiskalne (de)centralizacije države proračunska otvorenost ne može bitno popraviti, primjeri – čak i manjih i relativno siromašnijih lokalnih jedinica – ukazuju da su i u postojećim okolnostima poboljšanja ipak moguća. A zbog fiskalne i ekonomske krize, korupcijskih skandala te visokih deficita i dugova - koji zahtijevaju veću fiskalnu disciplinu i efikasniji javni sektor - poboljšanja proračunske otvorenosti su iz dana u dan sve neophodnija.

Cilj je ovoga rada analizirati otvorenost, odnosno transparentnost proračuna hrvatskih lokalnih jedinica. Željeli smo saznati mogu li građani na službenim internetskim stranicama svojih lokalnih jedinica pronaći prijedlog proračuna, izglasani proračun i proračun za građane za 2013. Pokazalo se da je razina otvorenosti lokalnih proračuna, posebice općina, vrlo niska, rijetke se jedinice trude građanima približiti proračun, brojne jedinice imaju vrlo manjkave internetske stranice, a neke ih općine ni nemaju. Ohrabruje, ipak, postojanje jedinica s odličnim internetskim stranicama. Za bolju otvorenost lokalnih proračuna neophodna je reforma sustava lokalnih jedinica, čvršća suradnja Vlade i Ministarstva financija sa zajednicom županija te udrugama gradova i općina u poticanju otvorenosti njihovih proračuna, bolja kontrola otvorenosti proračuna lokalnih jedinica, te napori samih jedinica da pravovremeno objavljuju proračunske dokumente i bitno poprave kvalitetu internetskih stranica.

Daje se pregled (povijesni) oko lokalne i regionalne samouprave u Republici Hrvatskoj. Analiziraju se vrste lokalnih i regioanlnih zajednica, kroz ustroj, način izbora, djelovanje istih. Uakzuje se ustavna i zakonska, ali i staturna rješenja navedenog.

Broj općina, gradova i županija u Hrvatskoj je u zadnje vrijeme jedno od češće spominjanih pitanja. Sam njihov broj nije najvažnije pitanje na koje se traži odgovor. Odgovori se traže i na druga pitanja. Posebno treba izdvojiti pitanje odnosa lokalne i područne samouprave sa središnjom državom, pitanje daljnjeg razvoja fiskalne decentralizacije, kao i pitanje lokalnog i regionalnog razvoja i neka druga pitanja.

Lokalna i regionalna samouprava su dio vertikalne diobe vlasti, u kojima, jedinice obavljaju lokalni i regionalni samoupravni djelokrug poslova. Predstavnička tijela i izvršna tijela se formiraju na osnovi izbornih rezultata. Načelo generalne klauzule uz korekciju načela supsidijarnosti su oblici prihvaćanja načela EPLS.

Razmatra se razvoj teritorijalne organizacije u Hrvatskoj od 1886. do 1992. te od 1992. do 2009. Komentiraju se tvrdnje o prevelikom broju općina, gradova i županija, kao i podaci o broju zaposlenih. Analizira se pravna regulacija lokalne samouprave u Ustavu, temeljnom Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te nizu drugih zakona. Ističu se nedostaci te regulacije kao jedan od temeljnih pokazatelja, a možda i uzroka nedovoljne decentralizacije. Ocjeni o prevelikom broju jedinica suprotstavlja se niz argumenata prema kojima je najprije potrebno odrediti daleko širi lokalni samoupravni djelokrug, osigurati dovoljne vlastite izvore sredstava za obavljanje poslova za svoje građane, usmjeriti lokalne jedinice na međusobnu fleksibilniju suradnju, pozabaviti se etičkim standardima te stvoriti druge uvjete za normalno funkcioniranje lokalne i regionalne samouprave. Tek nakon toga moglo bi se utvrditi koje jedinice eventualno ne udovoljavaju temeljnim uvjetima opstanka. Daje se niz prijedloga za unapređenje regulacije i općenito uvjeta funkcioniranja teritorijalne samouprave. Tek njihovim ostvarenjem reducirao bi se vrlo visok stupanj centralizacije i birokratizacije hrvatske države, a na korist građana i gospodarstva., The author deals with the development of territorial organisation in Croatia between 1886 and 1992 and between 1992 and 2009. He comments on the claims that there are too many municipalities, towns and counties, and proceeds with the opinion about the employment records. The paper contains an analysis of legal regulation of local self-government in the Constitution, the Law on Local and Regional Self-Government, and a number of other laws. It stresses the flaws of these pieces of legislation as one of the basic indicators and possible causes of insufficient decentralisation. The author opposes the opinion that there are too many local self-government units by enumerating several arguments according to which it is first necessary to determine a much wider self- government scope, to ensure sufficient local financial sources to perform services for the citizens, to direct local units to more flexible inter-municipal cooperation, to deal with ethical standards, and to create other conditions for normal functioning of local and regional self-government. Only after that comprehensive task has been completed, it will be possible to determine which units do not meet basic conditions for survival. The paper contains a number of suggestions for legal framework improvements and improvements with regard to the functioning of territorial selfgovernment. If these suggestions were realised, it would be possible to reduce the high level of centralisation and bureaucratisation of Croatia, to the benefit of its citizens and its economy

U radu se objašnjavaju osnovni elementi izgradnje ekspertnog sustava za upravljanje ljudskim potencijalima posebice u županijama, općinama i gradovima kao nositeljima izgradnje i unaprjeđenja regije. Raščlamba ekspertnog sustava ukazuje na niz mogućih problema i poteškoća, te daje cjeloviti prikaz najvažnijih aspekata u izgradnji, a djelomično i u samom rukovođenju ljudskim potencijalima. Poseban osvrt dan je na detaljnu analizu pri stručnom usavršavanju djelatnika.

This work deals with changes in Croatia's political and territorial development and it's impact on urban system development and overall regional development in the country. The general assessment is that the current division of the country into counties, as opposed to the old commune system, has contributed considerably to more stable regional development based on the growth of mid-sized cities and towns, and this in turn should alleviate some of the irregularities in the characteristics of the urban system., U radu se govori o promjenama u političko-teritorijalnoj organizaciji Hrvatske i o njenom utjecaju na razvoj urbanog sistema i regionalni razvoj Hrvatske. Ustanovljeno je da će sadašnja podjela na županije, za razliku od starog komunalnog sistema, znatno pridonijeti stabilnijem regionalnom razvoju, baziranom na razvoju gradova srednje veličine, čime bi se trebale ublažiti nepravilnosti u obilježjima urbanog sistema.

Autori analiziraju prve poslijeratne predsjedničke i parlamentarne izbore u BiH održane 5. listopada 2002. godine, u organizaciji domaćih tijela i uz primjenu domaćih propisa, odnosno izbornog zakona BiH. Analizirajući izborni proces, autori obrađuju: izbornu regulativu s naglaskom na višečlane izborne jedinice, izbornu formulu, izborni prag i otvorene liste; registraciju i odaziv birača; registraciju stranaka i kandidata; nadgledanje izbora i međunarodni ocjenu izbornog procesa; te rezultate izbora za tročlano Predsjedništva BiH, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, Narodnu skupštinu Republike Srpske, predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske, zakonodavna tijela županija u Federaciji BiH i Općinsko vijeće novoustrojene općine Žepče., The authors analyze in the article the first post-war presidential and parliamentarian elections held in Bosnia and Herzegovina on October 5, 2002. The elections were organized by the local bodies and according to the local electoral legislation, which means that the Electoral Law of Bosnia and Herzegovina was applied. In their analysis of the election process, the authors deal with: electoral regulations with emphasis on multi-member electoral precincts, election formula, the minimum score required to pass in the elections and open lists; voter registration and whether the poll was low or high; registration of parties and candidates; election monitoring and international estimation of the election process; election results for the three-member Presidium of Bosnia and Herzegovina, the House of Representatives of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina and the House of Representatives of the Parliament of Federation of Bosnia and Herzegovina, National Assembly of Republika Srpska, President and Vice-President of Republika Srpska, legislative bodies of counties in Federation of Bosnia and Herzegovina and District Council of the newly established district of Žepče.