Search

Some mycotoxins such as beauvericin (BEA), ochratoxin A (OTA), and zearalenone (ZEA) can cross the blood brain barrier, which is why we tested the anti-inflammatory action of a pumpkin carotenoid extract (from the pulp) against these mycotoxins and their combinations (OTA+ZEA and OTA+ZEA+BEA) on a blood brain barrier model with co-cultured ECV304 and C6 cells using an untargeted metabolomic approach. The cells were added with mycotoxins at a concentration of 100 nmol/L per mycotoxin and pumpkin carotenoid extract at 500 nmol/L. For control we used only vehicle solvent (cell control) or vehicle solvent with pumpkin extract (extract control). After two hours of exposure, samples were analysed with HPLC-ESI-QTOF-MS. Metabolites were identified against the Metlin database. The proinflammatory arachidonic acid metabolite eoxin (14,15-LTE4) showed lower abundance in ZEA and BEA+OTA+ZEA-treated cultures that also received the pumpkin extract than in cultures that were not treated with the extract. Another marker of inflammation, prostaglandin D2-glycerol ester, was only found in cultures treated with OTA+ZEA and BEA+OTA+ZEA but not in the ones that were also treated with the pumpkin extract. Furthermore, the concentration of the pumpkin extract metabolite dihydromorelloflavone significantly decreased in the presence of mycotoxins. In conclusion, the pumpkin extract showed protective activity against cellular inflammation triggered by mycotoxins thanks to the properties pertinent to flavonoids contained in the pulp.Pojedini mikotoksini poput bovericina (BEA), okratoksina A (OTA) i zearalenona (ZEA) prelaze krvno-moždanu barijeru, a to je i razlog zbog kojega smo istražili djelovanje ekstrakta karotenoida iz mesa bundeve protiv upalnih procesa izazvanih ovim mikotoksinima i njihovim kombinacijama (OTA+ZEA i OTA+ZEA+BEA) na modelu krvno-moždane barijere koji se sastojao od kultura stanica ECV304 i C6, oslanjajući se pritom na neciljani metabolomički pristup. Stanice su tretirane mikotoksinima u koncentraciji od 100 nmol/L po mikotoksinu odnosno ekstraktom karotenoida u koncentraciji od 500 nmol/L. Za kontrolu smo upotrijebili samo otapalo (stanična kontrola) odnosno otapalo s bundevinim ekstraktom (ekstraktna kontrola). Nakon dva sata tretmana uzorci su analizirani metodom tekućinske kromatografije / masene spektrometrije (HPLC-ESI-QTOF-MS), a dobiveni metaboliti identificirani su usporedbom s bazom podataka

Svrha ovog rada bila je odrediti prisutnost mikotoksina, aflatoksina B1 i M1, okratoksina A i zearalenona, u uzorcima fermentiranih namirnica. Istraživanje je provedeno na 15 uzoraka domaćih kobasica, 15 uzoraka svježeg kravljeg sira i sirovog mlijeka, 9 uzoraka crnog vina sorte Teran i 12 uzoraka kruha. Iz uzoraka su izolirani kvasci: Debaromyces hansenii, Candida krusei, Candida famata, Kloeckera spp., Saccharomyces spp., S. cerevisiae i plijesni iz roda Aspergillus, Geotrichum i Penicillium. Analiza određivanja moguće prisutnosti mikotoksina provedena je ELISA metodom. U uzorcima kobasica su utvrđene koncentracije OTA od 1, 0 - 4, 7 ng/g, te AFB1 u rasponu od 0, 1 - 0, 45 ng/g. Koncentracije aflatoksina M1 određene su u rasponu od 0, 17 do 59, 12 ng/L u sirovom mlijeku i od 10, 55 – 89, 8 ng/L za svježi sir. U analiziranim uzorcima vina određene su koncentracije okratoksina A u rasponu od 0, 1 -1, 25 ng/mL, te aflatoksina B1 u rasponu od 0, 003 -0, 034 μg/L. Najveće koncentracije zearalenona su dokazane u uzorku kruha načinjenog od zobi u rasponu vrijednosti od 4, 67 do 5, 07 μg/kg, a najmanje koncentracije ZEA od 0, 17 do 0, 5 μg/kg su dokazane u kruhu od soje.

Toksini plijesni, zvani mikotoksini, često se nalaze u hrani i krmivu u svim krajevima svijeta. Mikotoksini mogu na različite načine štetiti ljudskom zdravlju jer osim bolesti uzrokovanih njihovom toksičnošću koje se u ljudi i životinja nazivaju mikotoksikozama, mogu biti karcinogeni, genotoksični i mutageni. Akutne mikotoksikoze, koje nastaju pri izloženosti ljudi i životinja velikoj koncentraciji mikotoksina, česte su u zemljama s tropskom klimom gdje su povoljniji uvjeti za rast plijesni i sintezu mikotoksina. U zemljama s umjerenom klimom akutne su mikotoksikoze velikih razmjera danas rijetke, iako su u povijesti nekoliko puta poharale stanovništvo Europe. Kronične su mikotoksikoze posljedica dugotrajne izloženosti nekom mikotoksinu i također su češće u tropskim zemljama. Povezanost nastanka bolesti s izloženošću nekom mikotoksinu vrlo je teško dokazati jer su ljudi i životinje izloženi istovremeno različitim mikotoksinima. Ljudi su u umjerenim klimatskim zonama, pa i u Hrvatskoj, često izloženi mikotoksinima fumonizinu B1 (FB1), okratoksinu A (OTA) i zearalenonu (ZEA), dok je izloženost aflatoksinu B1 (AFB1) rjeđa. Na pokusnim je životinjama dokazano da je ciljni organ toksičnog djelovanja za AFB1 jetra, za OTA bubreg, a za ZEA reproduktivni sustav. Vrlo je vjerojatno da su to ciljni organi njihovog djelovanja i kod ljudi. FB1 pokazuje znatnu razliku ciljnog organa kod različitih životinjskih vrsta, pa je teško pretpostaviti koji je njegov ciljni organ u ljudi. Dokazano je da izloženost mikotoksinu AFB1 uzrokuje maligne tumore u ljudi, a prema istraživanjima na pokusnim životinjama pretpostavlja se da bi FB1 i OTA mogli biti karcinogeni i za ljude. U radu su opisani akutni i kronični učinci mikotoksina AFB1, FB1, OTA i ZEA jer se ti mikotoksini mogu naći u hrani i krmivu u Hrvatskoj pa su ljudi trajno izloženi tim mikotoksinima.

Toksini plijesni, zvani mikotoksini, često se nalaze u hrani i krmivu u svim krajevima svijeta. Mikotoksini mogu na različite načine štetiti ljudskom zdravlju jer osim bolesti uzrokovanih njihovom toksičnošću koje se u ljudi i životinja nazivaju mikotoksikozama, mogu biti karcinogeni, genotoksični i mutageni. Akutne mikotoksikoze, koje nastaju pri izloženosti ljudi i životinja velikoj koncentraciji mikotoksina, česte su u zemljama s tropskom klimom gdje su povoljniji uvjeti za rast plijesni i sintezu mikotoksina. U zemljama s umjerenom klimom akutne su mikotoksikoze velikih razmjera danas rijetke, iako su u povijesti nekoliko puta poharale stanovništvo Europe. Kronične su mikotoksikoze posljedica dugotrajne izloženosti nekom mikotoksinu i također su češće u tropskim zemljama. Povezanost nastanka bolesti s izloženošću nekom mikotoksinu vrlo je teško dokazati jer su ljudi i životinje izloženi istovremeno različitim mikotoksinima. Ljudi su u umjerenim klimatskim zonama, pa i u Hrvatskoj, često izloženi mikotoksinima fumonizinu B1 (FB1), okratoksinu A (OTA) i zearalenonu (ZEA), dok je izloženost aflatoksinu B1 (AFB1) rjeđa. Na pokusnim je životinjama dokazano da je ciljni organ toksičnog djelovanja za AFB1 jetra, za OTA bubreg, a za ZEA reproduktivni sustav. Vrlo je vjerojatno da su to ciljni organi njihovog djelovanja i kod ljudi. FB1 pokazuje znatnu razliku ciljnog organa kod različitih životinjskih vrsta, pa je teško pretpostaviti koji je njegov ciljni organ u ljudi. Dokazano je da izloženost mikotoksinu AFB1 uzrokuje maligne tumore u ljudi, a prema istraživanjima na pokusnim životinjama pretpostavlja se da bi FB1 i OTA mogli biti karcinogeni i za ljude. U radu su opisani akutni i kronični učinci mikotoksina AFB1, FB1, OTA i ZEA jer se ti mikotoksini mogu naći u hrani i krmivu u Hrvatskoj pa su ljudi trajno izloženi tim mikotoksinima., Mould toxins, also called mycotoxins, are frequently found in food and feed throughout the world. Mycotoxin exposure can be harmful to human health in various ways, causing not only toxic effects called mycotoxicoses, but also carcinogenic, genotoxic and mutagenic effect. High concentrations of mycotoxins cause acute mycotoxicoses, frequent in tropical countries where conditions for the growth of moulds and the production of mycotoxins are favourable. In countries with a mild climate, large-scale acute mycotoxicoses are rare nowadays, although they had decimated the population of Europe several times during the course of history. Chronic mycotoxicoses are also more frequent in tropical countries. The role of a single mycotoxin in the aetiology of a mycotoxicosis is usually difficult to prove, because humans and animals are mainly exposed to mixtures of mycotoxins. In temperate zones, as well as in Croatia, humans are frequently exposed to fumonisin B1 (FB1), ochratoxin A (OTA) and zearalenone (ZEA), while exposure to aflatoxin B1 (AFB1) is much less frequent. Animal studies have proven that the target organ for AFB1 toxicity is the liver; for OTA, the kidneys; and for ZEA, the reproductive system. The target organ of FB1 toxicity varies among animal species, making it difficult to predict which organ could be the target in case of human exposure. Human exposure to AFB1 causes liver malignancies, while according to studies on animals, FB1 and OTA could also be human carcinogens. This paper describes the symptoms of acute and chronic toxicity from AFB1, FB1, OTA and ZEA caused by continuous exposure of humans and animals to caused by food and feed contamination.

Fusarium i Penicillium vrste plijesni javljaju se kao najučestaliji kontaminanti žitarica u području umjerene klime. Kao posljedica se mikotoksini zearalenon (ZEA) i okratoksin A (OTA) često nalaze u takvim supstratima u većim ili manjim koncentracijama ovisno o načinu pospremanja usjeva, skladištenju i mikroklimatskim uvjetima. Cilj rada je bio odrediti pojavu ZEA i OTA tijekom 2007. godine u nasumično uzimanim uzorcima žitarica i krmiva (N=37) u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) u Hrvatskoj. Za određivanje ZEA i OTA korišten je kompetativni direktni ELISA test (Veratox_) prema preporukama proizvođača Neogen Europe Ltd. te modificirana metoda visokoučinkovite tekućinske kromatografije (HPLC) prema Frisvad i Thrane (1987) i tankoslojna kromatografija (TLC). Usporedbom metoda određene su granice detekcije i kvantifikacije te korelacije sadržaja ispitivanih mikotoksina. ZEA je dokazan u 91,9% uzoraka u rasponu od 12,5 µg/kg do 1182 µg/kg (srednja koncentracija 318,3 µg/kg), dok je OTA nađen u 16,2% uzoraka s rasponom od 2,5 µg/kg do 31,7 µg/kg (srednja koncentracija 9,8 µg/kg). Kokontaminacija je dokazana u 13,5 % uzoraka. Utvrđene vrijednosti ZEA i OTA u hrani i krmivu su ispod najvećih dopuštenih količina prema Pravilniku (Narodne novine br. 118. iz 2007.) te odgovaraju i preporukama Europske komisije (EC/576/2006) i EC/1881/2006). Usporedbom metoda, utvrđeno je da najnižu granicu detekcije ima ELISA, a slijedi ju HPLC. Izmjerene koncentracije mikotoksina statistički značajno koreliraju između ELISA i HPLC metode. Prednost ELISA metode je u jednostavnosti izvedbe (pogotovo za veliki broj uzoraka), osjetljivosti, ekonomskoj isplativosti te ekološkoj prihvatljivosti. Prednost HPLC metode je u analizi više mikotoksina u jednom uzorku. Fusarium and Penicillium are the most common mould species that contaminate cereals in the mild climatic zone. Therefore, zearalenone (ZEA) and ochratoxin A (OTA) are frequently detected in these substrates in different concentrations depending on storage and microclimatic conditions. The purpose of this study was to determine the frequency and concentrations of ZEA and OTA in cereal and feed samples randomly collected in individual households of endemic nephropathy region (EN) in Croatia. Direct competitive ELISA test kit was used for ZEA and OTA determination according to manufacturer instructions. Results of ELISA method as well as limits of detection (LOD) and quantification were compared with high performance liquid chromatography (HPLC) and thin layer chromatography (TLC) methods. Correlation between results was also analysed. ZEA was detected in 91.9% of samples ranging between 12.5 and 1168µg/kg (mean 318.3 µg/kg), while OTA was recovered from 16,2% of samples in concentrations ranging from 2.5 µg/kg to 31.7 µg/kg (mean 9.8 µg/kg). ZEA and OTA simultaneously occurred in 13.5 % of samples. Detected values of mycotoxins were under the permissible levels according to Croatian law (Narodne novine No. 118/2007 and European Commission (EC/576/2006 and EC/1881/2006). The lowest LOD was obtained by ELISA followed by HPLC. Mycotoxin concentrations detected by ELISA significantly correlate with results obtained by HPLC. ELISA provide an attractive and promising method for OTA and ZEA detection in food due to high specificity, sensitivity, simplicity (analysis of high number of samples) and it is ecologically more acceptable than chromatographic methods. Advantage of HPLC method is multiple mycotoxin detection and quantification in one sample.

Mikotoksini kao sekundrani metaboliti plijesni usko su povezani s distribucijom plijesni, njihovim vrstama i toksinogenim sojevima, mikroklimom, načinom sabiranja i skladištenja usijeva. Naša istraživanja u proteklih 30 godina pokazuju da Fusarium i Penicillium vrste podjednako (40-60%) dominiraju u usjevima zbog čega su žitarice i krmiva često kontaminirani okratoksinom A (OTA) i zearalenonom (ZEA). OTA je nefrotoksin s potencijalnim karcinogenim djelovanjem u ljudi, koji se dovodi u vezu s razvojem endemske nefropatije (EN). ZEA je mikotoksin s uterotropnim, estrogenim i anaboličkim djelovanjem u domaćih životinja s potencijalnim negativnim učinkom na ravnotežu spolnih hormona u ljudi. Tijekom 30-godišnjih istraživanja OTA i ZEA su u prosjeku dokazani u 20%, odnosno u 30% uzoraka. Znatno veće koncentracije ovih mikotoksina nađene su tijekom izuzetno vlažne 1978. (68900 μg OTA/kg i 275800 μg ZEA/kg) i 1980. (4700 μg OTA/kg), za vrijeme domovinskog rata (3200 μg OTA/kg i 19900 μg ZEA/kg) te u izrazito hladnoj (temperaturni stres) i vlažnoj 2004. (29430 μg ZEA/kg). Tijekom ostalih godina koncentracije ovih mikotoksina kreću se od 0,26 do 220 μg/kg (OTA) te od 0,39 do 3000 μg/kg (ZEA). U posljednje vrijeme sve se više važnosti pridaje ko-kontaminciji usjeva mikotoksinima zbog njihovog mogućeg sinergističkog učinka. Tako je posljednjih godina dokazana ko-kontaminacija kukuruza i drugih žitarica sa OTA i ZEA u 37% odnosno 13,5% uzoraka. Međutim, zadnjih godina utvrđene koncentracije su niže u odnosu na prethodna razdoblja što se može pripisati relativno sušnom razdoblju. Iako je zbog toga smanjen rizik trovanja to ne isključuje sustavni unos subtoksičnih koncentracija mikotoksina u organizam te njihov mogući toksinopatogeni sinergizam koji se negativno odražava na enzimatske i imunološke funkcije u ljudi i životinja., Mycotoxins are secondary metabolites produced by various mould species. Contamination of cereals and feeds with mycotoxins depends on distribution of toxigenic mould strains, micro-climate, harvesting techniques and storage conditions. Our research in the past 35 years shows that Fusarium sp. and Penicillium sp. dominated in the crops (40-60%). Consequently, ochratoxin A (OTA) and zearalenone (ZEA) were frequently found in cereals and feed. OTA is a nephrotoxin with a potential carcinogenic activity in humans and is connected with development of endemic nephropathy (EN). ZEA shows uterotropic, estrogenic and anabolic activity in domestic animals and it has been implicated in hormonal interruption in humans. In the past three decades OTA and ZEA were detected in 20% and 30% of samples. High concentrations were found in extremely humid and/or cold years; in 1978 (68900 μg OTA/kg and 2758000 μg ZEA/kg), in 1980 (4700 μg OTA/kg), and in 2004 (29430 μg ZEA/kg) as well as during wartime in Croatia (3200 μg OTA/kg and 19900 μg ZEA/kg). In other years of sampling concentrations were between 0.26 and 220 μg/kg (OTA) and between 0.39 and 3000 μg/kg (ZEA). Recently, many reports were focused on mycotoxin co-contamination of crops, since they could produce synergistic toxic effects in animals and humans. In the past few years simultaneous occurrence of OTA and ZEA were detected in 37% and 13.5% of samples, respectively. However, levels of these toxins are significantly lower compared to previous sampling which is probably a consequence of relatively dry microclimatic conditions. Even low concentrations of mycotoxins reduce the risk of acute poisoning, chronic intake of subtoxic concentrations and their possible synergistic interactions could have an impact on biochemical and immunological functions in animals and humans.

Mikotoksini kao sekundrani metaboliti plijesni usko su povezani s distribucijom plijesni, njihovim vrstama i toksinogenim sojevima, mikroklimom, načinom sabiranja i skladištenja usijeva. Naša istraživanja u proteklih 30 godina pokazuju da Fusarium i Penicillium vrste podjednako (40-60%) dominiraju u usjevima zbog čega su žitarice i krmiva često kontaminirani okratoksinom A (OTA) i zearalenonom (ZEA). OTA je nefrotoksin s potencijalnim karcinogenim djelovanjem u ljudi, koji se dovodi u vezu s razvojem endemske nefropatije (EN). ZEA je mikotoksin s uterotropnim, estrogenim i anaboličkim djelovanjem u domaćih životinja s potencijalnim negativnim učinkom na ravnotežu spolnih hormona u ljudi. Tijekom 30-godišnjih istraživanja OTA i ZEA su u prosjeku dokazani u 20%, odnosno u 30% uzoraka. Znatno veće koncentracije ovih mikotoksina nađene su tijekom izuzetno vlažne 1978. (68900 μg OTA/kg i 275800 μg ZEA/kg) i 1980. (4700 μg OTA/kg), za vrijeme domovinskog rata (3200 μg OTA/kg i 19900 μg ZEA/kg) te u izrazito hladnoj (temperaturni stres) i vlažnoj 2004. (29430 μg ZEA/kg). Tijekom ostalih godina koncentracije ovih mikotoksina kreću se od 0,26 do 220 μg/kg (OTA) te od 0,39 do 3000 μg/kg (ZEA). U posljednje vrijeme sve se više važnosti pridaje ko-kontaminciji usjeva mikotoksinima zbog njihovog mogućeg sinergističkog učinka. Tako je posljednjih godina dokazana ko-kontaminacija kukuruza i drugih žitarica sa OTA i ZEA u 37% odnosno 13,5% uzoraka. Međutim, zadnjih godina utvrđene koncentracije su niže u odnosu na prethodna razdoblja što se može pripisati relativno sušnom razdoblju. Iako je zbog toga smanjen rizik trovanja to ne isključuje sustavni unos subtoksičnih koncentracija mikotoksina u organizam te njihov mogući toksinopatogeni sinergizam koji se negativno odražava na enzimatske i imunološke funkcije u ljudi i životinja. Mycotoxins are secondary metabolites produced by various mould species. Contamination of cereals and feeds with mycotoxins depends on distribution of toxigenic mould strains, micro-climate, harvesting techniques and storage conditions. Our research in the past 35 years shows that Fusarium sp. and Penicillium sp. dominated in the crops (40-60%). Consequently, ochratoxin A (OTA) and zearalenone (ZEA) were frequently found in cereals and feed. OTA is a nephrotoxin with a potential carcinogenic activity in humans and is connected with development of endemic nephropathy (EN). ZEA shows uterotropic, estrogenic and anabolic activity in domestic animals and it has been implicated in hormonal interruption in humans. In the past three decades OTA and ZEA were detected in 20% and 30% of samples. High concentrations were found in extremely humid and/or cold years; in 1978 (68900 μg OTA/kg and 2758000 μg ZEA/kg), in 1980 (4700 μg OTA/kg), and in 2004 (29430 μg ZEA/kg) as well as during wartime in Croatia (3200 μg OTA/kg and 19900 μg ZEA/kg). In other years of sampling concentrations were between 0.26 and 220 μg/kg (OTA) and between 0.39 and 3000 μg/kg (ZEA). Recently, many reports were focused on mycotoxin co-contamination of crops, since they could produce synergistic toxic effects in animals and humans. In the past few years simultaneous occurrence of OTA and ZEA were detected in 37% and 13.5% of samples, respectively. However, levels of these toxins are significantly lower compared to previous sampling which is probably a consequence of relatively dry microclimatic conditions. Even low concentrations of mycotoxins reduce the risk of acute poisoning, chronic intake of subtoxic concentrations and their possible synergistic interactions could have an impact on biochemical and immunological functions in animals and humans.

Plijesni vrsta Fusarium i Penicillium javljaju se kao najučestaliji kontaminanti žitarica u području umjerene klime. Posljedično se mikotoksini zearalenon (ZEA) i okratoksin A (OTA) često nalaze u takvim supstratima u većim ili manjim koncentracijama, ovisno o načinu pospemanja usjeva, skladištenju i mikroklimatskim uvjetima. Cilj rada je bio odrediti pojavnost ZEA i OTA tijekom 2007. godine u nasumično uzorkovanim uzorcima žitarica i krmiva (N=37) u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) u Hrvatskoj. Za određivanje ZEA i OTA korišten je kompetativni direktni ELISA test (Veratox ) prema preporukama proizvođača Neogen Europe Ltd. te modificirana metoda visokoučinkovite tekućinske kromatografije (HPLC) prema Frisvad i Thrane (1987) i tankoslojna kromatografija (TLC). Usporedbom metoda određene su granice detekcije i kvantifikacije te korelacije sadržaja ispitivanih mikotoksina. ZEA je dokazan u 91, 9 % uzoraka u rasponu od 6, 6  g/kg do 1168  g/kg (srednja koncentracija 320  g/kg), dok je OTA nađen u 21, 6% uzoraka s rasponom od 2  g/kg do 31, 7  g/kg (srednja koncentracija 2, 2  g/kg). Ko-kontaminacija je utvrđena u 13, 5 % uzoraka. Utvrđene vrijednosti ZEA i OTA u hrani i krmivu su ispod najvećih dopuštenih količina prema Pravilniku (Narodne novine br. 118. iz 2007.) te odgovaraju i preporukama Europske komisije (EC/576/2006) i EC/1881/2006). Usporedbom metoda, utvrđeno je da najnižu granicu detekcije ima ELISA, a slijedi ju HPLC. Utvrđene koncentracije mikotoksina statistički znajačno koreliraju između ELISA i HPLC metode. Prednost ELISA metode je u jednostavnosti izvedbe (pogotovo za veliki broj uzoraka), osjetljivosti, ekonomskoj isplativosti te ekološkoj prihvatljivosti. Prednost HPLC metode je u analizi više mikotoksina u jednom uzorku.

Mikotoksini su prirodni toksini vrlo različitih kemijskih struktura koje proizvode gljivice. Bolesti uzrokovane mikotoksinima nazivaju se mikotoksikoze, a mogu imati mutageno, genotoksično kao i karcinogeno djelovanje. Većina mikotoksina nema alergena svojstva. Ljudi i životinje izloženi su mikotoksinima uglavnom putem hrane i to najčešće zbog kontaminacije žitarica. Mikotoksikoze se javljaju rijetko i to kao epidemije najčešće u tropskim i suptropskim krajevima gdje visoka vlažnost i temperatura pogoduju rastu gljiva i stvaranju mikotoksina. Poznavanje simptoma mikotoksikoza važno je zato što uvoz hrane iz tropskih krajeva povećava mogućnost njihovog nastanka u zemljama s umjerenom klimom. U veterinarskoj medicini obično se lakše prepoznaju jer se u intenzivnom uzgoju veliki broj životinja hrani istom hranom, a u ljudi liječnici ih prepoznaju obično onda kada se jave u više osoba koji žive i hrane se zajedno (npr. djeca u domovima, radnici u tvornicama, vojnici u kasarnama i sl.). Na bolesti uzrokovane mikotoksinima liječnici bi trebali pomišljati u onim slučajevima kada se bolest javila u više ljudi, a do poboljšanja simptoma ne dolazi uobičajenom terapijom za zarazne bolesti. Mikotoksikoze su danas rijetke u zemljama s razvijenom poljoprivredom zbog visokih standarda agrotehničkih mjera koje su nezamjenjive u suzbijanju gljiva općenito, a posebno onih koje stvaramu mikotoksine. Primjena dobrih agrotehničkih mjera posebno je važna zato što nije lako odstraniti mikotoksine iz žitarica, nema jedinstvene metode kojom bi se mogli ukloniti različiti mikotoksini, a svaki postupak uklanjanja mikotoksina znatno povećava cijenu proizvoda. Poznato je da je nalaz niskih koncentracija mikotoksina u žitaricama čest, te da se u pojedinom uzorku žitarica može naći i više različitih mikotoksina. Višestruka kontaminacija mikotoksinima može biti posljedica kontaminacije s više različitih gljiva kao i mogućnosti da jedan biotop plijesni proizvodi različite mikotoksine. Višestruka kontaminacija mikotoksinima nađena je u uzorcima žitarica sakupljenim kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Nalaz višestruke kontaminacije posebno je značajan stoga što najnoviji podaci o karcinogenom djelovanju mikotoksina upućuju na to da izloženost niskim koncentracijama različitih kombinacija mikotoksina značajno povećavaju mogućnost nastanka tumora.

Plijesni su mikroskopske gljive koje proizvode metabolite i ispuštaju ih na podlogu na kojoj rastu. Plijesni mogu rasti u različitim uvjetima vlage i topline, no povišena vlaga i temperatura naročito pogoduju rastu plijesni. Uloga metabolita plijesni u razvoju i razmnažanju plijesni nije jasna, a pojedine vrste plijesni mogu stvarati različite metabolite. Neke od tih metabolita su korisni (npr. antibiotici), no neki su toksični pa ih nazivamo mikotoksinima.

Maize grain samples (n = 15) collected during the autumn of 2002 were analyzed for the presence of moulds and mycotoxins fumonisin B1 (FB1), fumonisin B2 (FB2), zearalenone (ZEA), and ochratoxin A (OTA). Mycological analysis showed that all samples were contaminated with Fusarium spp. and Penicillium spp., while Aspergillus spp. were found in 5 samples. F. proliferatum and F. verticilloides, the producers of fumonisins, were found in 14 and 8 samples, respectively, while F. graminearum, the producer of ZEA, was present in all samples. The most frequent mycotoxins were FB1 (15/15) and ZEA (12/15), followed by OTA (7/15), while FB2 was found in only two samples. Seven samples were contaminated with two mycotoxins, seven with three, and one sample with only one mycotoxin. The concentrations (mean ± SD) of FB1, ZEA, and OTA in positive samples were 459.5 ± 314.6, 1.70 ± 0.80, and 1.40 ± 0.55 microgram kg-1, respectively, and the concentrations of FB2 in two samples were 68.4 and 3084.0 microgram kg-1. In general, such low mycotoxin concentrations are not a significant source of exposure to humans, but they may contribute to exposure from other commodities. A few samples with extreme values indicate that strict control is needed., U uzorcima kukuruza (n = 15) sakupljenima u jesen 2002. godine determinirane su plijesni i određena koncentracija mikotoksina fumonizina B1(FB1), fumonizina B2(FB2), zearalenona (ZEA) i okratoksina A (OTA). Mikološkom je analizom utvrđeno da su svi uzorci kontaminirani s Fusarium i Penicillium spp., a Aspergillus spp. nađeni su u 5 uzoraka. F. proliferatum i F. moniliforme, koji proizvode fumonizine, pronađeni su u 14, odnosno u 8 uzoraka, dok je F. graminearum, koji proizvodi ZEA, nađen u svim uzorcima. U svim je ispitivanim uzorcima nađen FB1(15/15), ZEA je nađen u 12/15, OTA u 7/15 uzoraka, dok je FB2 nađen samo u dva uzorka. U po 7 uzoraka nađeno je 2 odnosno 3 mikotoksina, dok je samo jedan uzorak sadržavao jedan mikotoksin. Koncentracija (srednja vrijednost ± SD) FB1 bila je 459,5 ±314,6 ug kg–1, ZEA 1,70 ±0,80 ug kg–1, OTA 1,40 ±0,55 ug kg–1, dok su koncentracije FB2u dva pozitivna uzorka bile 68,4, odnosno 3084,0 ug kg–1. Tako niske koncentracije mikotoksina nisu značajan izvor izloženosti ljudi. Međutim, nekoliko uzoraka koji sadrže vrlo visoke koncentracije mikotoksina ukazuju na potrebu kontrole mikotoksina u žitaricama.

Posljednjih 30 godina provođena je mikotoksikološka analiza uzoraka hrane (kukuruz i druge žitarice, grah, suhomesnati proizvodi, jabuke), koji su sakupljani u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) i non-EN u Hrvatskoj. U razdoblju od 1976. do 1981. 45% uzoraka kukuruza i drugih žitarica iz EN sadržavalo je okratoksin A (OTA) s prosječnom koncentracijom 2 mg/kg, dok je u 7.5% uzoraka OTA utvrđen u većim koncentracijama (iznad 20 mg/kg). Tijekom ovog razdoblja 15% uzoraka iz non-EN sadržavalo je OTA s maksimalnom koncentracijom 2.1 mg/kg. Izrazito visoka učestalost (56%) i koncentracije OTA (do 68.9 mg/kg) utvrđene su jedino tijekom 1979. u uzorcima iz EN regije. Relativno visoka učestalost OTA (do 30%) utvrđena je u uzorcima suhomesnatih proizvoda iz EN, u koncentracijama od 0.01-0.92 mg/kg. U razdoblju od 1992. do 1995., što uključuje i vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj, utvrđene su nešto više prosječne koncentracije OTA (3.6 mg/kg) u odnosu na razdoblje od 1981. do 1985. u non-EN regiji. Posljednjih godina izmjerene su znatno niže koncentracije OTA u kukuruzu iz EN i non-EN regije (do 0.6137 mg/kg) (1, 2, 3). Od 1975. do 1979. učestalost zearalenona (ZEN) i T-2 toksina varirala je od 2.6 do 46% te od 5.5 do 9.5 %, s maksimalnim koncentracijama utvrđenim tijekom 1978/79 (ZEN=275.8 mg/kg, T-2=20.52 mg/kg). Nalaz visokih koncentracija ovih mikotoksina u skladu je s povećanom učestalošću kontaminacije usjeva s Fusarium vrstama tijekom navedenog razdoblja. Povećane koncentracije ZEN (do 19.9 mg/kg) i deoksinivalenola (DON) (do 12.4 mg/kg) nađene su u žitaricama i grahu tijekom 1991 i za vrijeme Domovinskog rata. Također su povećane koncentracije ovih mikotoksina utvrđene i u uzorcima kukuruza (ZEN do 10.7 mg/kg, T-2 do 25.5 mg/kg) (1). Aflatoksini su detektirani u četiri uzorka kukuruza (0.005-0.05 mg/kg) u non-EN regije tijekom 1978/79. U 19% uzoraka jabuka (1999) iz različitih kontinentalnih područja Hrvatske, detektiran je citrinin (CTN) u koncentracijama od 0.05 do 0.24 mg/kg (1). Posljednjih godina dokazana je visoka učestalost (95 %) fumonizina (FB1+FB2) u kukuruzu iz EN i non-EN u koncentracijama (0.012-9.903 mg/kg). Bovericin (BEA) je detektiran u 7.5% (non-EN) u koncentracijama 0.034-1.346 mg/kg te u 11% (EN) u koncentracijama 0.025-1.864 mg/kg. Istodobno pojavljivanje fumonizina, BEA i OTA utvrđeno je u četiri uzorka dok je ko-kontaminacija s fumonizinima i OTA detektirana u 21% uzoraka (1, 2, 4). Obzirom na statistički prosjek (1999.-2001.) potrošnje žitarica po stanovniku (112.38 kg), aproksimativne ukupne količine unosa mikotoksina godišnje su oko 8.7 mg. Ko-kontaminacija hrane nefrotoksinima (OTA i fumonizini) i njihov mogući sinergizam može doprinjeti razvoju EN. Također, istodobno pojavljivanje fuzariotoksina (trihotecena, ZEN i fumonizina) i OTA može doprinjeti razvoju sekundarnih infekcija, apoptozi i karcinogenezi, ovisno o dozi i vremenu izloženosti. 1. Pepeljnjak S, Šegvić M (2004) An overview of mycotoxins and toxigenic fungi in Croatia. In: Logrieco A, Visconti A (Eds.). An overview on toxigenic fungi and mycotoxins in Europe. Kluwer Academic Publishers, pp.33-50. 2. Jurjević Ž, Solfrizzo M, Cvjetković B, Avantaggiato G, Visconti A (1999) Ochratoxin A and fumonisins (B1 and B2) in maize from Balcan nephropathy endemic and non endemic areas of Croatia. Mycotoxin Research, 15, 67-80. 3. Peraica M i sur (2004)-neobjavljeni podaci 4. Jurjević Ž, Solfrizzo M, Cvjetković B, De Girolamo A, Visconti A (2002). Occurrence of beauvericin in corn from Croatia. Food Technology and Biotechnology, 40, 91-94.

U razdoblju od 1998. do 2000. provedeno je mikotoksikološko pretraživanje kukuruza prezimjelog u polju (N=136) i uskladištenog u individualnim domaćinstvima (N=136) na području Hravtske. U obje skupine uzoraka dominirale su Fusarium vrste, s većom učestalošću u uzorcima s polja (86, 1%) u odnosu na uzorke iz skladišta (56, 6%). Od ostalih utvrđenih vrsta, u uzorcima s polja učestalije su bile tipične vrste plijesni vegetacije: Cladosporium (16, 5%), Alternaria (13, 1%) i Absidia (11, 8%). U uskaldištenim uzorcima su s većom učestalošću utvrđene skladišne vrste Aspergillus (35, 3%), Penicillium (33, 8%), Rhizopus (29, 4%) i Mucor (22, 8%). Mikotoksikološka analiza uzoraka kukuruza provedena je multotksinskom ekstrakcijom i TLC metodom prema Balzeru i sur. (1978). Okratoksin A (OTA) je bio učestaliji u skladišnim uzorcima (10, 3%) u odnosu na uzorke s polja (5, 1%), u koncentracijama 0, 01-1, 4 mg/kg. Zearalenon je dokazan u oko 8% uzoraka iz obje skupine u koncentracijama 0, 2-2, 7 mg/kg. Ovi mikotoksini su u najvećem broju dokazani u uzorcima sakupljenim s područja Slavonskog Broda. DON je bio učestaliji u uzorcima s polja (5, 1%) u odnosu na kukuruz iz skladišta domaćinstava (2, 2%), a maksimalan broj pozitivnih uzoraka i najviše koncentracije utvrđene su na području Daruvara (1, 1-3, 2 mg/kg). Manje od 2% uzorka iz obje skupine sadržavalo je DAS i T-2 toksin u rasponu koncentracija od 0, 33 do 1, 2 mg/kg.

Mycotoxins are natural contaminants of cereals and other commodities throughout the world. They are produced by various strains of moulds, particularly in tropical countries. Due to significant trade of cereals, humans in temperate countries can also be exposed to mycotoxins. The most common route of exposure to mycotoxins is ingestion, but it may also involve dermal, respiratory, and parenteral routes, the last being associated with drug abuse. Apart from acute and chronic toxic effects on human health called mycotoxicosis, some mycotoxins are proved or suspected human carcinogens. This paper describes various human diseases caused by ergot, aflatoxin, ochratoxin A, 3-nitropropionic acid, trichothecene, zearalenone, and fumonisin. It also gives a quick review of human carcinogenicity evaluations of the International Agency for Research on Cancer and of regulatory limits of mycotoxin concentrations in various commodities., Mikotoksini su metaboliti plijesni čija važnost za rast i razvoj plijesni nije razjašnjena. Ti spojevi vrlo različitih kemijskih struktura onečišćuju žitarice i druge namirnice osobito u tropskim krajevima, jer viša temperatura i vlažnost pogoduju rastu plijesni. Čovjek je najčešće izložen mikotoksinima putem hrane, no u nekim slučajevima može doći do njihova udisanja, prolaska kroz kožu ili parenteralne izloženosti. Akutno i kronično oštećenje zdravlja zbog djelovanja mikotoksina naziva se mikotoksikoza, a za neke se mikotoksine pretpostavlja ili je dokazano da su karcinogeni za ljude. U ovom radu opisani su različite bolesti ili sindromi u ljudi koje uzrokuju alkaloidi ergota, aflatoksini, okratoksin A, 3-nitropropionska kiselina, trihoteceni, zearalenon i fumonizini. Iznesene su i procjene Međunarodne agencije za istraživanje karcinoma o karcinogenosti pojedinih mikotoksina, kao i zakonski propisi o dopuštenim koncentracijama pojedinih mikotoksina u različitim namirnicama.

Mycotoxins are fungal metabolites that are present in a large part of the world food supply and bear potential threat to food safety. The European Union has been working for several years now on the harmonization of some mycotoxin standards for foods based on toxicological evaluation by its Scientific Committee on Food (SCF). These standards will follow the ALARA (as low as reasonably achievable) principle and will be applied to aflatoxins in the first place followed by ochratoxin A, patulin, and several toxins from Fusarium spp. Detailed regulations (limits, methods of sampling, and analysis) for aflatoxins B, G, and M on the commodities at stake have been worked out. At the moment, a variety of interrelated approaches as to the intake and toxicity of ochratoxin A are being discussed to assess the hazards and to determine the associated risk of this toxin. The other toxins like patulin and the ones derived from Fusarium spp. such as zearalenon and fumonisins will be discussed in the years to come., Mikotoksini su potencijalno opasni gljivični metaboliti koji su prisutni u mnogim prehrambenim proizvodima. Europska unija već nekoliko godina radi na usklađivanju normi za mikotoksine u hrani koje se zasnivaju na toksikološkoj procjeni Znanstvenog odbora za hranu (engl. Scientific Committee on Food). Ove će norme slijediti načelo razumnog minimuma te će se odnositi prije svega na aflatoksine, okratoksin A, patulin i nekoliko drugih toksina iz vrsta Fusarium. Upravo se donose precizne uredbe (glede ograničenja, metoda uzorkovanja i analize) u svezi s aflatoksinima B, G i M. Trenutno se raspravlja o različitim međusobno povezanim pristupima unosu i toksičnosti okratoksina A kako bi se procijenila opasnost i rizici vezani za ovaj toksin. Tek slijedi rasprava o patulinu odnosno toksinima iz vrsta Fusarium kao što su zearalenon i fumonizini.