Search

The collection "Izići na svjetlo" (Gradska knjižnica/City Library, Zadar, 2005) (Eng. "Getting out into the Light") includes four plays: "Magdalena Francisca Illyrica" (a puppet play) - written in 1994, "Soror Mea" ("historical drama collage in eight pictures", as indicated in the subtitle) from 2002, "Getting out into the Light" - written in 1996, and "Burning or War Profiteers" from 1993, which was published earlier in the literary review "Dubrovnik" in 2001 (ed. Luko Paljetak). With the dramatic conflict and tragic recognition of the victim and the perpetrator, with the illusory apathetic testimony of the observer and the occasional demystification of the soldiers/Croatian defenders, the author brings to the surface the hidden psychological nuances of the victim that go from resentment, self-pity and anger to despair and indifference, which enables - Adrijolić claims - the realization of catharsis and compassion. The phrase "getting out into the light" could therefore not mean (only) "deeper penetration into darkness because light brings death", as one of the interpreters states in her interpretation/foreword ; darkness is war, staying in basements during detonations, darkness lasting during a drama of the same title (actually lasting from midnight to dawn). Therefore, coming out into the light of the victim is a protest, facing death, it is going out to freedom (where children can and may play) - even if that play results in horrible death. NOTE: As the authoress of the dramatic texts in question and the co-author of this article, Helena Peričić did not participated in the interpretive and especially not the evaluative judgments made on this occasion by her colleague Lena Andrijolić. Peričić’s role in this paper is reflected only in formal interventions and in a few footnotes that have the purpose of explaining the context in which the observed texts were created.

Autorica predstavlja zbirku eseja Zorana Kravara, objavljenu u Zadru 2005. (nakladnik - Thema) pod naslovom "Sinfonia Domestica".

U ovom se radu autorica osvrće na segment kazališnog života u gradu Zadru, vezan za gostovanja stranih dramskih družina tijekom zadnja dva desetljeća XIX. st. (preciznije: od 1882.) i prvoga desetljeća XX. st. Tada je Zadar bio najvažnije književno i nakladničko središte Dalmacije. Svoj prilog autorica temelji na građi iz zadarskoga Povijesnog arhiva. Zadar je do Prvoga svjetskog rata bio glavnim gradom Dalmacije kao sastavnog dijela Austro-Ugarske, ali i jedinim njezinim gradom čiju su općinsku upravu u svojim rukama držali talijanaši, nastojeći mu zadržati talijansko obilježje. Štoviše, Zadar je u to doba bio bastionom talijanaštva, dok je ostali dio Dalmacije bio narodnjački. Ta se činjenica nepovoljno odrazila na hrvatski kazališni život u Zadru: u motrenom se razdoblju strane kazališne družine koje su svraćale i nastupale u Zadru redom bile talijanske (Compagnia drammatica Italiana Vitaliani, La Compagnia comica Goldoniana, Drammatica compagnia Italiana Pezzaglia – Bozzo, Drammatica comagnia Angela Sartorellija i dr.). Autorica napominje kako, unatoč tomu, Narodni list iz političkih razloga nije ukazivao pozornost gostovanjima talijanskih dramskih družina. U njihovu repertoaru prevladavali su, razumljivo, talijanski dramatičari: Goldoni, Alfieri, Rivetta, Praga, ali su pored njih prikazivana i dramska djela ili adaptacije iz drugih nacionalnih književnosti: Ibsena, Sardoua, Bulwera Lyttona, Shakespearea, pa i Turgenjeva i Sienkiewicza. No, bilo je i predstava temeljenih na djelima nekih, danas već zaboravljenih, zadarskih pisaca – Jurja (Giorgia) Wondricha i Giuseppea Sabalicha.

U radu se prikazuju dva nova pjesnička ciklusa zadarske pjesnikinje mlađega naraštaja Helene Roguljić (rođene 1964.): "Svetkovine tatua" i "Neki tamo kruh".

Obrađuju se izabrane zbirke zadarskih pjesnika, i to i njihova tematika i način pjesničkoga pjevanja.

U ovom radu Helena Peričić prikazuje ciklus pjesama darovite zadarske pjesnikinje i prevoditeljice Helene Roguljić (rođene 1964.). Pjesništvo Helene Roguljić predstavlja intimne zapise obilježene mediteranskim ugođajem, ali i erudicijom te nekonvencionalnim formalnim i stilskim rješenjima.

Osvrt na pjesničko stvaralaštvo studentice Tee Vidović, članice Studentskoga književnog kluba u Zadru (1996.), objavljen u "Narodnom listu" u Zadru 15. ožujka 1996. (8015, str. 15).

Osvrt na pjesništvo studentice Olje Savičević (Studentski književni klub Filozofskoga fakulteta u Zadru, 1996.)

Osvrt na pjesničko stvaralaštvo studentice Ivane Dragošević, članice Studenstkoga književnog kluba u Zadru (1995.), objavljen u "Narodnom listu", u Zadru 10. 11. 1995., u broju 8087, str. 13.

Osvrt na pjesništvo Josipa Ćirića, člana Studentskoga književnog kluba u Zadru (1995).

Osvrt na pjesništvo studenta Ante Kolanovića, člana Studentskoga književnog kluba u Zadru (1995).

Osvrt na pjesništvo Kornelije Kuvač, članice Studentskoga književnog kluba u Zadru (1995.). Objavljeno u "Narodnom listu" u Zadru 15. 12. 1995., (broj 8092, str. 13)

Osvrt na intermedijalno (pjesničko) stvaralaštvo studentice Sanje Mrše ("Narodni list", Zadar, 134, 29. 12. 1995., 8094, str. 15).

Osvrt na pjesništvo Antonele Marušić, članice Studentskoga književnog kluba u Zadru (1995).

Autorica predstavlja pjesničke radove desetak članova Studentskoga književnog kluba Filozofskoga fakulteta u Zadru (od 2002. Sveučilište u Zadru).

Kritički osvrt na predstave izvedene u Hrvatskoj kazališnoj kući u Zadru tijekom 1994. (u jeku Dpomovinskoga rata). A critical review on the performances in the Croatian Theatre House in Zadar during 1994, in the full swing of Croatian Homeland War.