Search

Iako se klasicistički elemenati u arhitekturi Vukovara javljaju već u sloju kasnobaroknih reprezentativnih gradnji atribuiranih bečkom arhitektu J. Hatzingeru (palača Županije 1773., zvonik franjevačke crkve 1773./74., adaptacija dvorca Eltz 1781.), znatnije klasicističke novogradnje vežu se uz dvije urbanističke regulacije provedene u sklopu sanitarnog uređenja grada nakon kuge (1795./76.), te kao posljedica velikog požara (1822.). Među novim sakralnim dominantama izdvajaju se pravoslavna crkva sv. Petke na Dobroj vodi, prva sinagoga, adaptacija katoličke kapele sv. Roka te više poklonaca i raspela. Od javnih novogradnji važni su gradski Magistrat i hotel 'K lavu', dok su najbrojnije klasicističke realizacije u grupi rezidencijalnih objekata (dogradnja dvorca Eltz s Oranžerijom i uređenjem perivoja, kurija Najpar, kurija baruna Adamovića, vila Knoll i niz građanskih kuća bidermajerskih odlika).

Vukovar je smješten na krajnjem istočnom dijelu Republike Hrvatske i sjedište je Vukovarsko-srijemske županije. Zbog svog povoljnog geoprometnog položaja grad se vrlo brzo razvijao tijekom 20. stoljeća. Diplomski rad analizira urbano-geografski razvoj grada uz naglasak na industrijsku urbanizaciju jer je Vukovar jedan od najboljih primjera takve urbanizacije u Hrvatskoj. Dio rada posvećen je i posljedicama srbijanske agresije na grad i njegov moderni urbani, ali i demogeografski razvoj.

U disertaciji je izložen ukupni slijed urbanog razvoja i arhitektonske baštine Vukovara, s posebnim težištem na starijih fazama razvoja koje su formirale supstrat grada, do 1700. godine. Kao originalni doprinos izdvaja se analiza tursko-islamske etape razvoja grada (1526.-1687.).

U emisiji je u formi znanstvenog eseja prezentirano istraživanje urbanog razvoja Vukovara u doba turske vladavine (1526.-1687.), priređeno kao excerpt iz doktorske disertacije autora.

Thesis summary presents some conclusions about the research of urban development and architecture of Vukovar, with special emphasis on the medieval and Ottoman period until 1700. year.

Ideja o izgradnji kanala Dunav - Sava kao i svijest o njegovoj važnosti za razvoj grada Vukovara stara je 270. godina. Iako početni projekt nije ostvaren, ideja o plovnom kanalu Dunav-Sava u kojem bi Vukovar imao ključnu ulogu kao naša najveća riječna luka, zadržala se od današnjih dana. Tome svjedoče niz predloženih projekata nastalih tijekom 18, 19. i 20. stoljeća kojima se različitim trasama predlagalo spajanje Save i Dunava. Nakon početnih pokušaja iz 1737, već 1753. ideju u gradnji kanala obnavlja grof Serbelloni dok vojnokrajiški časnik Kühn predlaže uređenje Bosuta i Vuke za plovidbu 1770. godine. Potpukovnik Vauquez 1792. izrađuje najstariji sačuvani projekt kanala Dunav-Sava. Uslijedili su projekti braće Gabora i Jószefa Kissa (1795), Alexandera Nagya (1842), Leonharda Zornberga (1867), Türra i Gerstera (1881), Kossutha (1908), Stevanovića (1935), Bezlaja (1959), Hidroprojekta (1965), Svetličića (1977) te dva projekta iz 1985. i 1996. na kojima s temelji i najnoviji prijedlog. Spomenute projekte iako nastale u različitim vremenima i tehničkim uvjetima, povezuje svijest o važnosti uloge grada Vukovara i njegove luke kao ključne poveznice podunavskog i posavskog riječnog pravca. Danas kada je projekt kanala Dunav-Sava ponovno aktualan, njegova važnost znatno premašuje regionalne okvire. Radi se o višenamjenskom kanalu koji će ne samo skratiti plovni put već i rješavati pitanje navodnjavanja i odvodnjavanja te omogućiti bolju valorizaciju vrijednog poljoprivrednog područja istočne Slavonije. Realizacija kanala Dunav-Sava značajno će intenzivirati plovidbu istočnom Slavonijom a Vukovar izdići u status najznačajnije tranzitne luke ovog dijela Europe, postavši tako najsnažniji razvojni čimbenik grada.

U priopćenju su izložene osnovne faze urbanog razvoja Vukovara s najvažnijim arhitektonskim spomenicima svakoga razdoblja. Poseban je naglasak stavljen na srednjoeuropski identitet vukovarske baštine.

U organizaciji Gradskog muzeja Vukovar i Ogranka MH Vukovar održana je javna promocija knjiga na kojoj je govorio Z. Karač, autor predgovora

U radu se obrađuje urbani razvoj, regulacijske promjene i izgradnja Vukovara u prvim desetljećima 20. st. Prva pojava secesecijske arhitekture utvrđena je tek 1909., a kao najplodniji autori toga razdoblja ističu se vukovarski graditelji Fran Funtak i Emil Göllis. Protezanje postsecesijskih manifestacija u arhitekturi Vukovara može se pratiti do kraja dvadesetih godina.

U sklopu prikaza urbanog razvoja Vukovara uvodno su definirani temeljni utjecajni činitelji nastanka i razvoja naselja na tlu današnjega grada (položaj, prirodni habitus, antropogene odrednice). Daljnom morfološkom analizom izdvojene su tri strukturno diferentne gradske cjeline što su nastale u različitim povijesnim okolnostima (Stari i Novi Vukovar, Borovo naselje). Prema preliminarno postavljenoj periodizaciji, prostorni razvoj grada može se pratiti kroz deset osnovnih razdoblja. Iz bogatoga naseobinskog supstrata kao potencijalno najzanimljiviji sloj za buduća se istraživanja predlaže skupina prapovijesnIh staništa kojih je na relativno malom području grada indicirano tridesetak. Istražujući probleme naseobinskog kontinuiteta, utvrđeno je da je još od ranog neolitika, tijekom 7000 godina življenja na tlu Vukovara, prekid u stacionarnom naseljavanju bio moguć samo za rimske vladavine i u doba seobe naroda (1-8.st.). Kronološke granice promatranih perioda vežu se uz markantne povijesno političke promjene (npr. doba osmanske vladavine, 1526-1687), a u mikroperiodizaciji su relevantne i lokalne pojave stilova te godine većih regulatornih zahvata (klasicistička obnova grada kao posljedica velike kuge 1796. i požara 1822). Zbog radikalnih pregradnji koje su uslijedile nakon teškog razaranja grada u vrijeme turskog rasapa (1687), najstarija skupina spomenika što ju je na terenu danas moguće identificirati pripada baroknome građevnom korpusu (najstariji očuvani objekt u Vukovaru potječe iz 1722). Stoga je sve do ovog rata u slici grada bio dominantno prisutan upravo duh baroknoga graditeljstva. I po brojnosti i po kvaliteti očuvane arhitekture to je najvredniji stliski sloj povijesnog Vukovara. U novim dijelovima grada kao vrlo kvalitetna realizacija ističe se kompleks satelitskoga industrijskog naselja Bata-ville u Borovu.

Na bogatom prapovijesnom i antičkom naseobinskom supstratu, od kraja VIII. stoljeća razvija se marlcantna aglomeracija srednjovjekovnog Vukova(ra). Za ranu fazu njegove urbane nukleacije (oko 800. -1220.), važne su pozicije starohrvatskih nekropola (Lijeva i Kriva Bara, Novi Vukovar) koje se dovode u prostomu korelaciju II vjerojatnim položajem prvog ranosrednjovjekovnog naselja. Kaliniji medievalni grad (1220.-1526.) bio je oblikovan od tri prostorne cjeline: kraljevskoga kaštela (spom. 1231.), jobagionskog naselja na visokom platou oko današnje gimnazije, te velikoga trgovačko-obrtničkog podgrada smještenog u dolini uz glavni put i luku (slobodni kraljevski grad od 1231.). Prema rektificiranim gabaritima naselja s najstarijih planova Vukovara (XVII. st.) pretpostavlja se da je ovdje nastao jedan od najvećih gradova srednjovjekovne Slavonije, s ukupno 20-25 ha urbanizirane površine i 350 kuća. Na području današnjega grada u to je vrijeme postojalo još tridesetak manjih prigradskih naselja (najvatnija su Varoš, Vodokalj i Herijevac) za koja se predlažu moguće ubikacije. Iako u Vukovaru nema sačuvanih ostataka srednjovjekovne arhitekture, na temelju izvora naznačene su osnovne karakteristike romaničko-gotičke utvrde, zatim župnih crkava Sv. Jurja i Sv. Lamberta, kao i sakralnih zdanja iz najbliže okolice grada. Spominju se i drvene kuće, te vodenice na Vuki. Medievalna urbana matrica održala se i u razdoblju turske vladavine (1526.-1687.) kada se grad u stagnantnim okolnostima vrlo malo mijenjao. Tek nakon velikog razaranja Vukovara u danima turskog rasapa (1687.) gube se elementi srednjovjekovnoga strukturalnog kontinuiteta u planu novoga baroknoga grada.

U priopćenju su izloženi rezultati istraživanja srednjovjekovne faze urbanog razvoja Vukovara (do 1526.), njegove urbane topografije i glavnih arhitektonskih objekata koji su u to vrijeme nastali, poput kraljevske utvrde, itd.

U izlaganju je sažeto prezentiran urbani razvoj Vukovara, od najstarijih prapovijesnih naselja do 1991., te najvažniji primjeri arhitekturi iz svih stilskih razdoblja.

U članku je sažeto prikazan urbani razvoj i arhitektonske karakteristike grada Vukovara, s priloženom kartom i razmještajem najvažnijih spomenika.