Search

Svoju apostolsku pobudnicu o euharistiji, sakramentu ljubavi, papa Benedikt XVI. povezuje sa svojom prvom enciklikom Deus caritas est. Bog je ljubav, u kojoj također govori o sakramentu euharistije kako bih istaknuo njezin odnos s kršćanskom ljubavlju, bilo prema Bogu bilo prema bližnjemu. Papa Benedikt ističe da „biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac“ Budući da je Bog prvo ljubio nas (usp. 1 Iv 4, 10), ljubav nije samo „zapovijed“, već je i odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret. Isusova smrt na križu vrhunac je očitovanja Božje ljubavi u „svome najradikalnijem obliku“ (usp. Iv 19, 37). Tomu činu prinosa Isus je dao trajnu prisutnost ustanovljenjem euharistije na Posljednjoj večeri. On aticipira svoju smrt i uskrsnuće dajući već u tome času svojim učenicima samoga sebe u prilikama kruha i vina (usp. Iv 6, 31-33) Stoga je izraz agape, za papu Benedika, postao također i naziv za euharistiju: „u njoj sâm Bog dolazi na tjelesan način da bi nastavio svoje djelo u nama i po nama“. Iz toga jasno slijedi da je „euharistija središte i cilj sveukušnog kršćanskog života“ a kršćanin je pozvan da „svojem životu dâ autentično euharistijsko utemeljenje“.

Svoju apostolsku pobudnicu o euharistiji, sakramentu ljubavi, papa Benedikt XVI. povezuje sa svojom prvom enciklikom Deus caritas est. Bog je ljubav, u kojoj također govori o sakramentu euharistije kako bih istaknuo njezin odnos s kršćanskom ljubavlju, bilo prema Bogu bilo prema bližnjemu. Papa Benedikt ističe da „biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac“. Budući da je Bog prvo ljubio nas (usp. 1Iv 4,10), ljubav nije samo „zapovijed“ već je i odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret. Isusova smrt na križu vrhunac je očitovanja Božje ljubavi u „svome najradikalnijem obliku“ (usp. Iv 19,37). Tome činu prinosa Isus je dao trajnu prisutnost ustanovljenjem euharistije na posljednjoj večeri. On aticipira svoju smrt i uskrsnuće dajući već u tome času svojim učenicima samoga sebe u prilikama kruha i vina (usp. Iv 6,31-33) Stoga je izraz agape, za papu Benedikta, postao također i nazivom za euharistiju: „u njoj sâm Bog dolazi na tjelesan način da bi nastavio svoje djelo u nama i po nama“. Iz toga jasno slijedi da je „euharistija središte i cilj sveukušnog kršćanskog života“, a kršćanin je pozvan da „svojem životu dâ autentično euharistijsko utemeljenje“., Pope Benedict XVI links the apostolic exhortation about the Eucharist, the sacrament of love, with his first encyclical letter Deus caritas est, where he also speaks about the sacrament of Eucharist, in order to underline its relationship with Christian love, either towards God or man. Pope Benedict stresses that “being a christian is not a result of an ethical decision or a great ideal, but it is a encounter with an event, a Person, which gives to the life a new horizon and a final destination.” Since God firstly loved us (cf. 1 John 4,10), love is not only a commandment, but also an answer to the gift of love by which God comes towards us. Jesus' death on the cross is the height of revelation of God's love in its “most radical form” (John 19,37). To this act of offering Jesus gave a continuous presence by the establishment of the Eucharist during the Last supper. He anticipates his death and resurrection by giving himself in that moment to his disciples as bread and wine (cf. John 6,31-33). Therefore, the word agape according to Pope Benedict denotes the eucharist: “there God's own agape comes to us bodily, in order to continue his work in us and through us”. From this it proceeds that “the eucharist is the height and the centre of the whole Christian life”, and a Christian is invited to give “to his life an authentic eucharistic foundation”.