Search

istraženo je vrijeme širenja cjepnog VMG 91 soja i vvIBDV RT_PCR/RE metodom u organima tovnih pilića poslije okulonazalne primjene uz potvrdu inokulacije nalazom virusa u tkivu FB elektronskom mikroskopijom.Nadalje, istražena je moguća razlika u brzini širenja visoko patogenog terenskog izolata u tkivima cijepljenih i necijepljenih tovnih pilića te u kojim je organima moguće 12 dana p.c. ili 8 dana p.i. RT-PCR/RE metodom dokazaticjepni i patogeni terenski izolat virusa. Uspoređen je burzin indeks i histopatološka oštećenja u necijepljenih, cijepljenih, inficiranih i cijepljeno-inficiranih tovnih pilića. Istraživanje je provedeni na tovnim pilićima kroz tri pokusa. u pokusu broj 1 160 tovnih pilića podijeljeno je u dvije pokusne skupine. U dobi od 12 dana skupina 1 inficirana je okulonazalno s 0, 1 ml 10 4, 0 EID50 vvIBDV, a skupina 2 cijepljena okulonazalno s Gumbokal IM SPF (Veterina, Hrvatska) prema uputi proizvođača. Metodom RT-PCR/RE dokazan je cijepni soj VMG 91 počevši od 12. sata p.c. u tkivu FB, 3. sata p.c. u jetri, dok u slezeni i bubrezima nije dokazan. vvIBDV dokazan je u tkivu FB počevši od 11. sata p.i, u jetri 3. sata p.i., u slezeni od 5. sata p.i. dok u bubrezima nije dokazan. Elektronskom mikroskopijom virus je dokazan 18. sat p.c. tj. p.i. u tkivu FB. U pokusu broj 2 160 tovnih pilića podijeljeno je u dvije pokusne skupine. Skupina 1 od 80 pilića cijepljena je Gumbokal IM SPF (Veterina, Hrvatska) u dobi od 12 dana te 4 dana p.c. inficirana vvIBDV. Skupina 2 od 80 pilića inficirana je istovremeno kada i skupina pilića 1. RT-PCR/RE metodom nije dokazana razlika u brzini širenja vvIBDV u tkivu FB između cijepljene i necijepljene skupine. U razdoblju od 6. do 10. sata p.i., tijekom 4. dana p.c., nije dokazan IBDV u tkivu FB cijepljenih pilića. Razlika u brzini širenja dokazana je u slezeni i to 5. sat p.i. vvIBDV je dokazan u necijepljenih, a 6. sat p.i. u cijepljenih pilića. Pokus broj 3 učinjen je na 54 tovna pilića podijeljena u 4 skupine. pretarženi su FB, slezena, jetra i bubrezi RT-PCR/RE metodom te je utvrđen burzin indeks i histopatološka oštećenja FB. Tijekom 12 dana p.c. tj. 8 dana p.i. u tkivu FB dokazani su i cjepni VMG 91 soj i vvIBDV. U jetri virus je u inficiranih te cijepljeno-inficiranih pilića dokazan 5. sat p.i. vvIBDV dokazan je u slezeni inficiranih pilića od 5. sata do 5. dana p.i. dok je u slezeni cijepljenih pilića cjepni VMG 91 dokazan od 1. do 4. dana p.c., a vvIBDV samo 3. dan p.i. U bubrezima cijepljenih, inficiranih i cijepljeno-inficiranih RT-PCR/RE metodom nije moguće dokazati VMG 91 ni vvIBDV tijekom 12 dana p.c. tj. 8 dana p.i. Burzin indeks bio je najveći u cijepljene pokusne skupine (2, 81) a najniži u cijepljeno-inficirane pokusne skupine (0, 68). Testiranjem razlike srednje vrijednosti indeksa FB utvrđena je značajna razlika između kontrolne skupine i cijepljeno inficirane skupine na razini P

Istražen je učinak triju vakcina protiv zarazne bolesti burze (ZBB) koje su sadržavale inaktivirani virus ZBB - soj Winterfield 2512, atenuirani virus ZBB - soj Winterfield 2512 i atenuirani virus ZBB - soj VMG-91 na aktivnost mikrosomskih enzima jetre (anilin hidroksilaza, etilmorfin N-demetilaza, NADPH-citokrom c reduktaza, aril sulfotransferaza i p-nitrofenil UDP-glukuroniltransferaza) u tovnih pilića. Aktivnosti navedenih enzima iz I. i II. faze biološkog prijetvora određene su 0, 2, 5 i 7 dana nakon vakcinacije, odnosno u dobi ptica od 18, 20, 23 i 25 dana. Istodobno je izmjerena koncentracija proteina u postmitohondrijskom supernatantu, citosolnoj frakciji i mikrosomskoj peleti. Rezultati rada ukazuju da primjenjene vakcine moduliraju aktivnosti pet istraženih enzima iz I. i II. faze biotransformacije, pri čemu su utvrđene promjene različitog intenziteta i trajanja. Stoga je u postvakcinalnom razdoblju nužan oprez pri primjeni ksenobniotika, prije svega lijekova, zbog moguće neočekivane reakcije organizma tijekom njihove biotransformacije.

Uspoređeni su različiti programi vakcinacije tovnih pilića protiv zarazne bolesti burze (ZBB) atenuiranim vakcinama koje su svadržavale soj Winterfield 2512 (10e3,5 EID50 po dozi) ili soj VMG '91 (10e3,0 ili 10e4,0 EID50 po dozi). Četiri jata jednodnevnih tovnih pilića (Ross ), svako po 19000 jedinki, useljena su u tjednim razmacima u zasebne nastambe iste farme i držana do 42 dana. Jedna je skupina (I) vakcinirana dvokratno, u dobi od 8 i 13 dana, sojem VMG '91 u količini od 10e3,0 EID50 po piletu. U drugoj su skupini (II) primijenjene iste vakcinacije s razlikom da su pilići u dobi od jednog dana vakcinirani sojem Winterfield 2512. Treća (III) i četvrta (IV) skupina su vakcinirane prema programu II skupine, ali su pilići III skupine u dobi od 13 dana te pilići IV skupine u dobi od 8 i 13 dana vakcinirani sojem VMG '91 u količini od l0e4,0, umjesto 10e3,0 EID50 po piletu. Sve vakcine su dane u pitkoj vodi. Protutijela za virus ZBB su određena imunoenzimnom probom (IDEXX) u dobi pilića od 1, 8, 13, 23, 33 i 42 dana. U pilića svih skupina su nađena naslijeđena protutijela za ovaj virus (1347 u I skupini, 1327 u II skupini, 2596 u III skupini i 1023 u IV skupini u dobi od jednog dana). Titri protutijela na kraju tova su bili značajno viši ukoliko su pilići u dobi od jednog dana vakcinirani sojem Winterfield 2512 (3277 u II skupini u usporedbi s 2326 u I skupini). Također se može zaključiti da soj VMG '91 u količini od 10e4,0 umjesto 10e3,0 EID50 nije značajno utjecao na konačne titre protutijela (3277 u II skupini, 3856 u III skupini i 3352 u IV skupini u dobi od 42 dana), ali je veći sadržaj vakcinalnog virusa potakao bržu tvorbu specifičnih protutijela (1377 u II skupini, 1931 u III skupini i 2413 u IV skupini u dobi od 33 dana).

Nepovoljne epizootiološke okolnosti s obzirom na zaraznu bolest burze, nastale posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj, zahtijevaju primjeren program imunoprofilakse ove bolesti. Cilj istraživanja je bio usporediti imunosni odziv jednokratno vakciniranih, te nakon različitog vremena revakciniranih tovnih pilića sojem VMG 91 (GUMBOKAL^R IM SPF). Pilići svih četiriju pokusnih skupina vakcinirani su u pitkoj vodi u dobi od 12 dana, dok su pilići triju pokusnih skupina na isti način i jednokratno revakcinirani nakon osam, 12 ili 16 dana. Svi pilići su vakcinirani i protiv newcastleske bolesti sojem LaSota (PESTIKAL^R LA SOTA SPF) u dobi od 16 dana. Razina serumskih protutijela za virus zarazne bolesti burze na kraju tova bila je značajno viša nakon dvokratnih vakcinacija nego li nakon jednokratne vakcinacije. Najviši je titar, koji je i na kraju tova bio na zadovoljavajućoj razini, postignut u skupini pilića revakciniranih nakon 12 dana. Prosječni titri protutijela za virus newcastleske bolesti bili su probližni i na zadovoljavajućoj razini u sve četiri skupine. Stoga, prilikom izrade programa vakcinacije tovnih pilića protiv zarazne bolesti burze, posebno na farmama s velikim pritiskom terenske infekcije, treba težiti dvokratnoj vakcinaciji s razmakom od 12 dana.