Search

Prilagodba hrvatskoga sustava visokog obrazovanja europskim obrazovnim standardima postavljenima Bolonjskim procesom reforme visokog obrazovanja predstavlja izuzetno zahtjevan, dugotrajan i kontinuiran proces, koji istovremeno iziskuje značajne promjene u dosadašnjem pristupu visokom obrazovanju i uvođenje potpuno novih obrazovnih standarda te intenziviranje razvoja određenih donedavno podređenih ciljeva u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu. Iako započeta 2001. godine potpisivanjem Bolonjske deklaracije u Pragu, implementacija Bolonjskog procesa u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu kontinuirano traje, te u svrhu realizacije njime postavljenih ciljeva, uvodi značajne promjene na brojnim razinama, od opsežnih izmjena relevantnog pravnog okvira, preko promjena u broju, vrstama i načinu izvođenja programa visokoobrazovnih institucija, do promjena u infrastrukturi koja prati i jamči ostvarenje ciljeva procesa. Tako kao posljedica kontinuirane preobrazbe studija implementacijom Bolonjskog procesa i prilagodbom jedinstvenom Europskom visokoškolskom prostoru, u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu postepeno dolazi do pomaka gotovo revolucionarne naravi, koji vode prema formalnim i suštinskim promjenama u dosadašnjoj obrazovnoj i nastavnoj praksi. Ovaj Zbornik znanstvenih radova izrađenih u koautorstvu znanstveno-nastavnog osoblja Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i studenata predstavlja jedan od ključnih pomaka u tom smjeru. S jedne strane, navedeni vid suradnje slijedi nadređene ciljeve Bolonjske deklaracije jačanjem interakcije znanstveno-nastavnog osoblja i studenata radi poboljšavanja kvalitete i ishoda visokog obrazovanja. S druge strane, u Zborniku se obrađuju teme prvenstveno (iako ne isključivo) vezane uz promjene u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu izazvane usklađivanjem sa Bolonjskim procesom te njihovim utjecajem na kvalitetu i ishode visokog obrazovanja, stavljajući u prvi plan položaj studenata. Naime, u vrtlogu promjena i novina studenti nerijetko nailaze na brojne prepreke koje se mogu prepriječiti na putu ostvarivanja ciljeva proklamiranih Bolonjskom deklaracijom. Stoga, radovi objedinjeni u ovome Zborniku nastoje identificirati društvene, sociološke, pravne, ekonomske i mnoge druge probleme sa kojima se studenti susreću na svakodnevnoj razini, te predložiti moguća rješenja za njihovo uspješno rješavanje i otklanjanje, a sa primarnim ciljem povišenja kvalitete visokog obrazovanja.

Knjiga sadrži 12 poglavlja te uvod i zaključak proizaših iz empirijskog istraživanja u okviru projekta Hrvatski studenti u europskom kontekstu: društvena elita u nastajanju finaniranog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

U ovom radu istražuje se i analizira utjecaj zbirki i usluga sveučilišnih knjižnica na akademski uspjeh studenata na odabranim hrvatskim sveučilištima. U Hrvatskoj se do sada nisu provodila istraživanja utjecaja sveučilišnih knjižnica na korisnike, a istraživanja vezanih uz utjecaj knjižnice na obrazovanje studenata jako je malo i u svijetu. Razlog tome je činjenica da je takav utjecaj relativno teško izmjeriti, iako se radi o veoma važnim pokazateljima uspješnosti poslovanja određene knjižnice. U uvodnome dijelu upućuje se na značajne teorijske radove o važnosti vrednovanja, utjecaja knjižnica i knjižnične statistike, a u istraživačkom dijelu rada prikazani su i komentirani rezultati istraživanja utjecaja sveučilišnih knjižnica u Puli, Rijeci, Splitu i Zadru na akademski uspjeh studenata u navedenim gradovima., The paper studies and analyzes the impact of university library collections and services on student achievement at selected Croatian universities. There have not been any studies on the impact of university libraries on their users in Croatia until now, and such studies are rare even around the world. The reason for this probably lies in the fact that it is very difficult to determine this impact, although it is a very important indicator of library services efficiency. In the first part of the paper we present some relevant theoretical works on the importance of library evaluation, library statistics, and impact of libraries on their users. In the second part, we present and critically evaluate the results obtained in the study of university library impact on students’ achievement at Universities of Pula, Rijeka, Split, and Zadar.

Praćenje kvalitete studija zahtjeva primjenu osiguranja kvalitete u sferi visokog obrazovanja. Obrazovanje ima važnu socijalno-ekonomsku ulogu u razvoju lokalnog, nacionalnog i globalnog društva. Kvaliteta je razlikovna karakteristika koja vodi studente pri izboru visokog obrazovanja, ali i visokoobrazovne institucije koje to obrazovanje pruža. Otkad je ostvarenje jasnih i transparentnih sistema osiguranja kvalitete i akreditacije postalo jednim od ciljeva Bolonjskog procesa, integracija i implementacija sistema osiguranja kvalitete u visoko obrazovanje je postala ključno pitanje u gotovo svim zemljama Europe. Proces koji vodi integriranju osiguranja kvalitete u visoko obrazovanje je pogodovao institucijama i studentima, postavljajući za cilj model međunarodne suradnje u visokom obrazovanju koji će unaprijediti kvalitetu, transparentnost i usporedivost diploma i studija uključenih u sam proces. Pogodnosti koje programi, fakulteti i institucije mogu dobiti, ako imaju priznati sistem osiguranja kvalitete na nacionalnim ili svjetskim razinama su jasne i poznate.

Uvođenje Bolonjskog procesa u Hrvatski visokoobrazovni sustav donijelo je određene promjene s ciljem rekonstruiranja sveučilišnog obrazovnog prostora u smislu unaprjeđenja kvalitete studiranja. Na osnovi istraživačkih iskustava i provedenih analiza Bolonjskog procesa pokušalo se ukazati na važnost uzimanja u obzir studentske percepcije Bolonjskog procesa s namjerom kvalitetnije provedbe rada, te na važnost saznanja o ciljevima i očekivanjima, koji bi se mogli realizirati uključivanjem u reformu visokog obrazovanja. Budući da su studenti izravni subjekti provedbe Bolonjskog procesa, naglašavam važnost njihove percepcije ispunjavanja uvjeta procesa na vlastitom sveučilištu. Polazište je činjenica da je Hrvatska započela s primjenom Bolonjskog sustava 2005./06. godine, te tako uskoro završava i prva generacija studenata koji su iskusili stjecanje znanja polazeći po principima Bolonjskog procesa. Cilj ispitivanja bio je doznati o studentskoj percepciji Bolonjskog procesa, konkretno, je li Bolonjski proces zadovoljio njihova očekivanja i može li se od strane studenata ova reforma visokoobrazovnog sustava ocijeniti kao zadovoljavajuća? Budući da sam i ja član ove prve generacije studenata, smatrala sam korisnim i nužnim ispitati studentske stavove i iskoristiti dosadašnje iskustvo jednog djela sudionika sa svrhom stjecanja slike o Bolonjskom procesu u Hrvatskoj „iz prve ruke“

Suočeno s naglim, nepredvidivim i nezaustavljivim promjenama suvremeno društvo sve više prepoznaje važnost kreativnosti u svim ljudskim djelatnostima, osobito u području obrazovanja. U razdoblju od 2000. godine do danas promjene u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja postale su dijelom obrazovne politike, pri čemu se dojmovi o provedbi Bolonjskog procesa kreću u rasponu od potpunog osporavanja do (ne)kritičkog zagovora. Iako su pedagoška, didaktička i metodička pitanja provedbe Bolonjskog procesa u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja uglavnom ostala na marginama, ohrabruje spoznaja da Bolonjski proces podupire nastavu usmjerenu na studenta koja bitno mijenja, kako ulogu visokoškolskog nastavnika, tako i ulogu studenta. U tom se kontekstu pred visokoškolske nastavnike postavljaju zahtjevi za novim kompetencijama koje proizlaze iz njihove profesionalne uloge, pri čemu kreativnost predstavlja značajnu profesionalnu kompetenciju koju od visokoškolskih nastavnika zahtijeva suvremeno obrazovanje stavljeno pred izazov nove paradigme čiju osnovu, između ostaloga čine i promjene prema kreativnoj nastavi. Polazeći od činjenice da je kreativnost visokoškolskih nastavnika osnovna pretpostavka za razvijanje kreativnosti studenata, polazišnu točku za poticanje promjena čini kvaliteta dodiplomslog, diplomskog i poslijediplomskog obrazovanja budućih visokoškolskih nastavnika, kao i njihova kontinuiranog profesionalnog razvoja kroz sustav cjeloživotnog obrazovanja usmjerenoga na razvoj kreativnosti studenata s ciljem oslobađanja njihovih kreativnih potencijala posredstvom kojih će nakon završetka studija ostvariti aktivno uključivanje i konkurentnost na tržištu rada.

U razdoblju od 2000. godine do danas promjene u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja postale su dijelom obrazovne politike, pri čemu se dojmovi o provedbi Bolonjskog procesa kreću u rasponu od potpunog osporavanja do (ne)kritičkog zagovora. Iako su pedagoška, didaktička i metodička pitanja provedbe Bolonjskog procesa u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja uglavnom ostala na marginama, ohrabruje spoznaja da Bolonjski proces podupire nastavu usmjerenu na studenta koja bitno mijenja, kako ulogu visokoškolskog nastavnika, tako i ulogu studenta. Pritom se naglasak stavlja na potrebu razrade modela cjeloživotnog obrazovanja visokoškolskih nastavnika usmjerenog na stjecanje dodatnih nastavničkih kompetencija, pri čemu značajan segment njihova cjeloživotnog obrazovanja svakako treba obuhvatiti i poticanje razvoja njihove osobne kreativnosti, uz istovremeno stvaranje pretpostavki za otvaranje didaktičkih mogućnosti za poticanje i razvoj kreativnosti studenata s ciljem oslobađanja njihovih kreativnih potencijala, posredstvom kojih će po završetku studija ostvariti konkurentnost i aktivno uključivanje u svijet tržišta rada.

U radu se izlažu rezultati Orijentacijsko-motivacijskog praktikuma, provedenog na uzorku od 129 ispitanika, studenata prve godine učiteljskog studija i studija predškolskog odgoja na Sveučilištu u Puli. Dobiveni rezultati kazuju: (1) procjena razloga koji su mogli utjecati na donošenje odluke o upisu na učiteljski studij odnosno studij predškolskog odgoja nije statistički značajna ; (2) procjena mjere utjecaja odabranog studija na razvoj znanja, vještina ili osobni razvoj statistički je značajna (F=7.08 ; p

Provedba Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini otežana je iz niza razloga, a najvažniji je svakako nepostojanje državnog Zakona o visokom obrazovanju. U BiH Zakoni o obrazovanju su svedeni na entitetsku (Republika srpska) i županijsku razinu (Federacija BiH) i ne postoji nacionalno tijelo za kontrolu i koordinaciju provedbe Bolonjskog procesa. Studentska populacija, kako u našoj zemlji, tako i u široj regiji, izravno je i dugoročno izložena promjenama koje se događaju u sklopu reforme obrazovnog sustava. Osnovni cilj ovog rada je istražiti opću razinu stavova i mišljenja studenata prema Bolonjskom procesu, potom utvrditi način na koji se informiraju o Bolonjskom procesu i jesu li optimisti kada je u pitanju reforma obrazovanja i povećanje šansi na tržištu rada., Implementation of Bologna process in Bosnia and Herzegovina has been difficult for many different reasons, and the most important one is non-existence of High Education Law on the state level. In B&H Education Laws are deduced to entity (Republic of Srpska) and cantonal (Federation of B&H) levels and national board for the control and coordination of implementation of Bologna process does not exist. Student's population in our country, as well as in whole of the region, is directly and in the long-term affected by changes, which are happening within educational reform. The main goal of this paper is to examine general level of student's opinions and their attitudes towards Bologna process. We also intent to research student’s sources of information about Bologna process and are they optimistic with regard to educational reform and enlargement of their chances on the labor market.

U ovom radu podastiru se rezultati ispitivanja o stavovima studenata pedagogije prema Bolonjskom procesu i promjenama koje su nastupile donošenjem reforme visokoškolskog obrazovanja.. Polazište su činjenice da je Bolonjski proces novi sistem uključenja u Europski sustav visokog obrazovanja u kojem se teži kvalitetnom usavršavanju budućih studenata na području struke i znanosti, te rada na individualnom razvitku. Na osnovi istraživačkih iskustava i provedenih analiza Bolonjskog procesa pokušalo se ukazati na: - važnosti uzimanja u obzir studentske percepcije Bolonjskog procesa u smislu kvalitetnije provedbe rada ; - važnost saznanja o ciljevima i očekivanjima, koji bi se mogli realizirati uključivanjem u reformu visokog obrazovanja. Cilj ispitivanja bio je prikupljane podataka od studenata o: informiranosti o Bolonjskoj deklaraciji (izvori informiranosti, definiranje Bolonjskog procesa, mobilnost, poznavanje temeljnih prava studenata i novine koje donosi Bolonjska deklaracija), zatim o informiranosti o studiju (Informiranost o ciljevima i programu kolegija, kriterijima ocjenjivanja, o literaturi, obvezama, zadovoljstvu vlastite inforiranosti), o njihovoj percepciji studija (viđenje programa studija, jasnoća ciljeva studija, odnos količine satnice i sadržaja kolegija, opterećenje nastavom i studentskim obvezama, opremljenosti fakulteta, mogućnosti sudjelovanja na nastavi, komunikacija profesor- student), te o njihovim prijedlozia (trajanje studija, program studija, sustav ocjenjivanja, komunikacije između studenata i profesora...). Anketiranje je provedeno na uzorku studenata 2. godine pedagogije.

Jedan od glavnih ciljeva Bolonjskog procesa jest stvaranje zajedničkog europskog prostora visokog obrazovanja. Unutar procesa programi akademske mobilnosti i samo stipendiranje imaju ključnu ulogu. Kako je uključivanje u programe mobilnosti empirijski relativno neistražen fenomen, autori ga određuju predmetom svog istraživanja. Unutar šireg istraživačkog interesa, tj. samih istraživačkih ciljeva koji obuhvaćaju studentske želje, aspiracije, znanje, percepciju i mišljenje o aktualnom Bolonjskom procesu, u ovom radu prezentira se dio rezultata koji se odnosi na sagledavanje razloga za uključenje u programe. Istraživanje je izvršeno metodom ankete, pomoću konstruiranog upitnika na uzorku od 382 studenta Ekonomskog fakulteta u Splitu tijekom travnja i svibnja 2005. godine. Rezultati su pokazali da gotovo polovica ispitanika (48, 5%) izražava pozitivan stav prema uključenju u programe, dok samo četvrtina od ukupnog broja ispitanika iskazuje negativan stav prema uključenju. Analiza je dalje ukazala na dominaciju intrinzičnih ciljeva za uključenje kao što su: učenje stranih jezika, lakše pronalaženje posla nakon povratka, stručno i znanstveno usavršavanje te rad na osobnom razvitku.