Search

Osnovni cilj ovog istraživanja je konstrukcija i validacija mjernog instrumenta za procjenu biotičkih motoričkih znanja učenica i učenika drugog razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno na uzorku od 95 djece (48 dječaka i 47 djevojčica), u dobi od osam godina. Na svim ispitanicima je primijenjena skupina od 24 novokonstruirana motorička testa, 3 testa za procjenu morfoloških obilježja, 3 testa za procjenu bazičnih motoričko-funkcionalnih sposobnosti, jedan test za procjenu biotičkih motoričkih znanja „Test of Gross Motor Development 2 - TGMD-2“, te upitnik za procjenu fizičkog aktiviteta. Da bi se ispunili postavljeni ciljevi i testirale hipoteze korištene su sljedede metode obrade podataka: metrijske karakteristike (pouzdanost, homogenost, osjetljivost i valjanost), univarijatna analiza varijance i kovarijance, korelacijska analiza, te multipla regresijska analiza. Temeljem dobivenih rezultata mogudi su sljededi opdi zaključci: Dobiveni rezultati potvrđuju postojanost zadovoljavajudih metrijskih karakteristika testova za procjenu znanja svladavanja prepreka, otpora i prostora, te znanja manipulacije objektima; Vrijednosti pokazatelja metrijskih karakteristika ukazuju kako novokonstruirani test ima visoku razinu pouzdanosti, dobru homogenost, normalnu distribuciju podataka i dobru valjanost; Nepostojanje spolnih razlika se može opravdati činjenicom kako novokonstrurani poligon ima samo jedan test koji je usmjeren na procjenu manipulativnih biotičkih motoričkih znanja; Nepostojanost značajne povezanosti između organiziranog fizičkog aktiviteta i biotičkih motoričkih znanja ukazuje kako djeca, koja provode više vremena sudjelujudi u organiziranim fizičkim aktivnostima, ne moraju nužno biti bolja u izvedbi biotičkih motoričkih znanja; Kod dječaka i djevojčica količina sedentarnih aktivnosti nije bila značajno povezana s biotičkim motoričkim znanjima; Na osnovu rezultata korelacijskih povezanosti mogude je zaključiti kako kod dječaka značajnu povezanost s uspjehom u novokonstruranom testu imaju lokomotorna i manipulativna biotička motorička znanja, fleksibilnosti, eksplozivna snaga i izdržljivost, te tjelesna visina, dok kod djevojčica značajnu povezanost imaju samo lokomotorna i manipulativna biotička motorička znanja, te eksplozivna snaga i izdržljivost; Rezultati regresijske analize ukazuju kako kod dječaka i kod djevojčica značajan utjecaj na kriterijsku varijablu imaju testovi za procjenu eksplozivne snage i izdržljivosti, dok kod dječaka značajni utjecaj na kriterij ima i tjelesna visina. Ovako dobiveni rezultati ukazuju kako eksplozivnije i izdržljivije djevojčice, te viši dječaci koji imaju dobru eksplozivnu snagu i izržljivost imaju bolje rezultate u novokonstruiranom poligonu. The basic aim of this research was construction and validation of the instrument for fundamental motor skills assessment in second-grade children. The sample consisted of 95 children (48 boys and 47 girls) in the age of eight. All participants were subdued to the 24 newly constructed motor tests, 3 tests for morphologic status assessment, 3 tests that measure motor and functional abilities, 1 test for fundamental motor skills assessment (Test of Gross Motor Development – TGMD-2), and a physical activity questionnaire. To fulfill the set aims and test the hypothesis certain methods were used: analysis of variance and covariance, correlation and multiple regression analysis. According to the obtained results the following conclusions can be made: All the tests for assessing the level of fundamental motor skills have satisfactory metric characteristics; The values indicate a high level of reliability, sensitivity and validity of the newlyconstructed test; The absence of gender differences can be justified by the fact that the new polygon has a single test measuring the manipulative part of the fundamental motor skills; The absence of significant correlations between organized physical activities and fundamental motor skills demonstrates that children that spend more time in organized activities are not necessarily better in fundamental motor skills performance; The amount of sedentary activities is not significantly correlated with fundamental motor skills in both boys and girls; Locomotor and manipulative fundamental motor skills, flexibility, explosive strength and endurance and body height are significantly correlated with the new polygon in boys while flexibility and body height do not have the same significant connection in girls; Explosive strength and endurance are significant predictors for polygon performance in both genders while body height is a significant predictor only in boys’ population. These results show that girls with endurance and strength have higher results in the new polygon and the boys have to be higher and with endurance and strength also to succeed.

Cilj rada je objasniti ulogu višestrane kondicijske pripreme u nogometu kroz teoriju i metodiku od najranije dobi mladog nogometaša pa sve do ulaza u seniorski nogomet. U radu su obrađene sve faze razvoja mladog nogometaša kao i pažljivo planiran i programiran ciklus rada te kroz primjere iz prakse i metodologija rada. The aim of the paper is to explain the role of multifaceted fitness training in football through theory and methodology from the earliest age of a young football player until the entrance to senior football. All phases of the development of a young soccer player are covered in the paper, as well as a carefully planned and programmed cycle of work and through examples from practice and work methodology.

Cilj ovog rada je objasniti važnost višestrane kondicijske pripreme u nogometu. Naglasak se stavlja na primjenu elemenata iz drugih sportova za cjelokupan pravilan razvoj mladih nogometaša. U radu su prikazani zahtjevi nogometne igre te metode razvoja određenih motoričkih znanja i funkcionalnih sposobnosti. Višestrana kondicijska priprema u nogometu podijeljena je na sadržaje iz borilačkih i loptačkih sportova, atletike i gimnastike, te je stavljen naglasak na primjenu navedenih elemenata u nogometnim treninzima. The aim of this paper is to explain the importance of multilateral strength and conditioning in football. Emphasis is implementation of elements from other sports for overall develompent of young football players. The paper presents demands / requirements of football game and methods for developing motor and functional abilities. Multilateral strength and conditioning in football is divided on elements from combat sports and ball games, track and field and gymnastics, and emphasis is on application of mentioned elements in football practice.

Završni rad se fokusira na detaljno pojašnjavanje i primjenu mrtvog dizanja u Kondicijskoj pripremi sportaša. Mrtvo dizanje je vježba koja predstavlja temeljni obrazac kretanja odnosno onaj obrazac koji koristimo u svakodnevnom životu. U radu su također objašnjene najvažnije smjernice za pravilno izvođenje mrtvog dizanja, te različiti principi i metode koji mogu poslužiti kod izvedbe vježbe. Neke starije studije i znanstveni radovi nam govore da se mrtvo dizanje pojavilo prvi put u staroj Grčkoj, negdje oko 1700. godine prije Krista. Postoje priče da je u tim godinama na Grčkom otoku Thera pronađen veliki iskopani kamen na kojem je pisalo “Eumasta, Kritobulov sin, podigao je ovaj kamen sa zemlje“, te arheolozi govore da je Eumastas podigao taj veliki kamen do visine kukova, ali nema konkretnih dokaza kako je to učinio. Sam naziv mrtvog dizanja potječe točno od značenja “mrtvo podizanje” odnosno svaki put podizanje s poda s iste pozicije. Mrtvo dizanje ima veliku važnost u današnjem sportu te velik utjecaj na poboljšanje jakosti i snage u trenažnom procesu te je u radu detaljno prikazano kako izgleda trenažni proces kroz 8 mikrociklusa za mrtvo dizanje u kondicijskoj pripremi sportaša.

Rukomet je dinamičan ekipni sport čije specifične kretne strukture uvjetuju maksimalnu razvijenost konkretnih kvantitativnih i kvalitativnih motoričkih sposobnosti rukometaša. Imajući na umu model periodizacije kondicijske pripreme, obrađena je u radu prijelazna faza rukometaša iz višestrukog razvoja kao specijalizaciji. U spomenutom periodu sukladno biološkom razvoju (posebice dječaka) do izražaja dolaze morfološka obilježja koja ovo razdoblje postpuberteta čine pogodnim za intenzivan rad na motoričkim funkcijama koje su se u prethodnim istraživanjima pokazale kao krucijalne za rukometaše na putu do vrhunske izvedbe. Motoričke sposobnosti u fokusu su brzina, snaga, koordinacija i agilnost, s naglaskom na eksplozivnu komponentu snage i očitovanje iste kroz dvije od tri ključne motoričke sposobnosti. Handball is a dynamic team sport characterized by specific movement structures which can hardly be mastered without mastering specific quantitative and qualitative motoric skills first. With the periodization training model in mind, a specific transition phase is analyzed in this theses. Specifically it focuses young handball athletes making it from the phase of general sports development into the specialization phase which focuses specific mechanics of a certain sport. The specialization period is extremely suitable for mastering motor skills that have shown crucial in the handball context in the past, since biologycal development (especially in boys) postpuberty allows for larger capabilities due to muscle volume increase. Specific motor skills that are the focus of this theses are speed, strength, coordination and agility, with the emphasis on explosive component of strength which also manifests itself throughout two out of three other important motoric skills in the handball context.

Skok s motkom po svojoj strukturi gibanja smatra se najkompleksnijom atletskom disciplinom. Iz tog razloga i sama metodika obučavanja ove tehničke discipline je vrlo složena. Pored prikaza kineziološke analize skoka s motkom, cilj ovog rada bio je prikaz metodskih procedura koje se koristeda bi se sto jednostavnije i brže naučilo mlade skakače-icemotkom ovladavanjem tehničkih elemenata koji su sastavni dio ove discipline. U ovom radu naravno iz objektivnih razloga nisu navedene sve vježbe koje se koriste i kojih ima puno. Uglavnom su prikazane one vježbe i postupci učenja koje se smatraju bazičnim i to od većine atletskih trenera, a također pri odabiru istih autor se rukovodio i vlastitim iskustvom. U metodskim postupcima koristila se uglavnom analitička metoda učenja kako bi se dobro usvojili i usavršili pojedini elementi tehnike koji su kasnije povezani u globalnu strukturu pokreta koji su se u kasnijim fazama razvijali i usavršavali sintetičkim pristupom u obučavanju. The pole vault is considered to be the most complex athletics event in terms of its movement and structure. For this reason, the methodology of training this technical event is very complex. In addition to presenting the kinesiological analysis of pole vaulting, the aim of this paper was to present the methodological procedures used to teach young pole vaulters as easily and quickly as possible by mastering the technical elements that are an integral part of this event. In this paper, of course, for objective reasons, not all exercises and learning procedures are used and there are many. The exercises and learing procedures that are considered basic by most athletics coaches are mainly presented, and the author was also guided by his own experience when choosing them. The methodological procedures used, were mainly the analytical method of learning in order to well adopt and improve certain elements of technique that were later connected to the global structure of the movement, which in later stages were developed and perfected by a synthetic approach to training.

Integrativna kondicijska priprema u juniorskom tenisu, odnosno sam rad sa mladim tenisačima, izazov je za mnoge kondicijske trenere. Važnost i kvaliteta provedbe kondicijske pripreme imaju presudnu ulogu u daljnjem razvoju sportske karijere mladog tenisača. U tom složenom i dugotrajnom procesu, mnogi, već dokazani i provjereni, obrasci provođenja kondicijske pripreme moraju se često mijenjati i prilagođavati a mnogo je otegotnih okolnosti i čimbenika, pa čak i onih koji nisu u direktnoj vezi sa provođenjem kondicijskih trenažnih procesa ali imaju značajan i direktan učinak na njihov ishod i uspjeh. Nužno poznavanje zakonitosti i pravila provođenja procesa kondicijske pripreme od strane kondicijskog trenera i velika motivacija, uz poznavanje problematike i rada sa mladim sportašima, integrirano sa sposobnošću rješavanja svih dodatnih poteškoća i otegotnih okolnosti, kao i sposobnost prilagodbe i improvizacije u određenim situacijama preduvjet su kvalitetne i uspješne kondicijske pripreme mladog tenisača. Integrative fitness training in junior tennis is a great challenge for many fitness trainers, especially working with young tennis players. Quality and importance of providing fitness preparation has crucial role in further carrier development of a young tennis player. In this complex and time – consuming process, many already proven and tested patterns of fitness training have to be changed and adjusted frequently and there are many aggravating circumstances and factors, even those that are not directly related to the implementation of fitness training processes but have significant direct effect on their outcome and success. Necessary knowledge of the laws and rules of the fitness training process by a fitness trainer and great motivation, with knowledge of problems and work with young athletes, integrated with the ability to solve all additional difficulties and aggravating circumstances, as well as the ability to adapt and improvise in certain situations. Successful fitness preparations of a young tennis player.

Bitnost brzine se očituje kroz skoro sve sportove. U atletici kao što je utrka na 100 metara brzina je najbitnija sposobnost za uspjeh. U sportovima kao što su nogomet, košarka i tenis je jedna od glavnih faktora performansa. U nogometu brži igrači imaju prednost nad sporijim igračima prilikom odlučujućih trenutaka utakmice ili prvenstva. Nakon detaljne analize zahtjeva za brzinom u nogometu potrebno je izabrati adekvatne trenažne metode za razvijanje brzine kroz predsezonski i natjecateljski period sezone. Potrebna je trenirati jakost i snagu kako bi smanjili rizik od ozljeda te povećali potencijal za brzinu. Igrači usavršavaju tehniku trčanja pomoću izolacijskih vježbi nakon kojih kroz trening ubrzanja i maksimalne brzine razvijaju brzinu. Brzinu koju razviju u kontroliranim uvjetima potrebno je kvalitetno prenijeti u nekontrolirane uvijete nogometne utakmice pomoću sportsko-specifičnog treninga brzine. Importance of speed is evident in nearly every sport. In the athletics at the 100 meters sprint event speed is the most important ablity for success. In sports like football, basketball and tennis speed is one of the main performance factors. In football faster players have the advantage over slower players at the decisive momonets of the game or season. After detailed speed anlysis in football the right speed developing training methods need to be selected for preseason and competitive part of the season. It is important to have strenght and power training to limit injury risk and to increase speed potential. Players master the sprint technique with isolation sprint drills after which they develop speed through acceleration and maximal speed training. The speed that they develop in controlled enviroment they must transfer inside uncontrolled enviroment with help of the sport-specific speed training.

The focus on the development of technical and tactical skills and on the enjoyment and involvement of students has grown in the recent years. It has been shown how schools fail to provide adequate support to the development of such abilities during the teaching-learning processes. The principal aim of this study was to estimate the effects of a Tactical Game Model (TGM) on tactical skills (in relation to an invasion game: football and a net game: volleyball) and on the affective domain of learning in primary-school children. The sample of participants included 70 primary-school pupils attending the fourth grade (mean age: 8,9 years). The duration of the protocol was 22 weeks (2 lessons per week). In order to analyse the impact on tactical skills and affective domain of learning, the Team Sport Assessment Procedure (TSAP) and the Physical Activity Enjoyment Scale (PACES-IT) were used. Repeated Measure ANOVA (RM-ANOVA) on TSAP variables revealed a significant model regarding the effect of the TGM on the development of tactical skills [football: F=12,2 (p

Pliometrijski trening definira se kao brz, snažan pokret koji uključuje ekscentričnu kontrakciju, nakon čega slijedi eksplozivna koncentrična kontrakcija. Pliometrija je ciklus kontrakcije odnosno sužavanja i istezanja tj. širenja mišića. Pliometrija se koristi u sportovima gdje je snaga i eksplozivnost korisna i bitna. Tri su različite faze uključene u pliometrijski trening, uključujući ekscentričnu ili fazu punjenja; faza amortizacije ili prijelaza; i koncentrična, ili faza pražnjenja. Pliometrijski oblici snage: 1. maksimalna pliometrijska snaga, 2. eksplozivna pliometrijska snaga, 3. brzina u pliometrijskoj snazi, 4. dinamička pliometrijska snaga, 5. izdržljivost u pliometrijskoj snazi. Plyometric training is defined as a fast, powerful movement that involves an eccentric contraction, followed by an explosive concentrated contraction. Plyometrics is a cycle of contraction or narrowing and stretching or expansion of muscles. Plyometrics is used in sports where strength and explosiveness are useful and essential. Three different phases are involved in plyometric training, including the eccentric or charging phase; depreciation or transition phase; and concentric, or discharge phase. Plyometric forms of power: 1. maximum plyometric power, 2. explosive plyometric power, 3. speed in plyometric power, 4. dynamic plyometric power, 5. endurance in plyometric power.

Cilj ovog rada je objasniti metodiku starta i startnog ubrzanja kod sprinta te prikazati koje su to najefikasnije metode za njihovo poboljšanje. Sprint je oblik najbržeg kretanja čovjeka. To je ciklički oblik ljudskog kretanja koji se sastoji od brzih trkaćih koraka. Samo je jedan od oblika kompleksne motoričke sposobnosti koja se odnosi na brzinu. Iako izgleda kao jednostavna aktivnost, zahtjeva vrlo visoku razinu koordinacije. Glavni cilj sprinta je postizanje maksimalne brzine trčanja u što kraćem roku i održavati je što dulje. Ostvarivanje maksimalne brzine ovisi o puno faktora, a neki od njih su vezani za morfološke i fiziološke karakteristike, energetske mehanizme, spol, starost, motoričke sposobnosti i tako dalje. Osim navedenog, brzina uvelike ovisi i o centralnom živčanom sustavu. Nedostatak neuromuskulaturne koordinacije je jedan od limitirajućih čimbenika kod ostvarivanja brzine, odnosno veća brzina trčanja smanjuje održavanje otpimalne kontrole kretanja. Postoje dva pravca kod metodike treninga maksimalne brzine, a to su sintetički i analitički. Kod sintetičkog treninga naglasak je stavljen na razvoju brzine kao cjeline, a kod analitičnog na separaciji treninga pojedinih komponenti. Oba pravca su usmjerena na postizanje maksimalne brzine kretanja i da zamor ne sprječava realizaciju navedenog. Trening brzine temelji se na metodi ponavljanja maksimalnim ili submaksimalnim intenzitetom, a osnovna tendencija treninga je pokušaj postavljanja novih i većih maksimalnih brzina kretanja. The aim of this paper is to explain methodology of starting and acceleration in sprints and to show which are the most effective methods to improve them. Sprint is the form of the fastest natural human movement. It is a cyclical form of human movement consisting of repetitive running steps. It is just one form of complex motor ability related to speed. Although it seems like a simple activity, it is very demanding in terms of coordination and it is not easy to master. The main goal of the sprint is to achieve the maximum running speed in the shortest possible time and to maintain it for as long as possible. Maximum speed depends on a number of factors, some of which are related to morphological and physiological characteristics, energy mechanisms, gender, age, motor skills and so on. In addition to the above, the speed largely depends on the central nervous system. Lack of neuromuscular coordination is one of the limiting factors of speed, for i.e. higher running speed reduces the maintenance of optimal movement control. There are two directions in the methodology of maximum speed training and they are synthetic and analytical. In synthetic training method, the emphasis is placed on the development of speed as a whole and in analytical training method on separating it in individual components. The goal of both directions is aimed at achieving the maximum speed of movement and that fatigue does not limit its' realization. Speed training is based on the repetition method with maximal or submaximal intensity and the basic tendency of training is to try to set new and higher maximum speeds.

Suvremeni sport stvara potrebu za sportašima koji imaju motoričke i funkcionalne sposobnosti na jako visokom nivou. Često su odlučujući faktori jakost i eksplozivna snaga koji prave razlike između prosječnih i vrhunskih sportaša. Cilj rada je prikazati zašto bi treneri trebali implementirati olimpijsko dizanje utega i njegove varijacije u svrhu kondicijske pripreme sportaša. Modern sport creates a need for athletes that have motor and functional abilities on very high level. Strength and power are often factors that make difference between average and top athletes. The aim of this work is to show why coaches should implement Olympic lifts and it's variations in strength and conditioning training.

Sindrom pretreniranosti javlja se kao posljedica pretjeranog opterećenja organizma, te nedostatka odmora i prilagodbe na tjelesni stres. To znači da tijelu i ogranizmu nismo dali dovoljno vremena da se adaptira i oporavi od treninga, ili smo jednostavno pretjerali i opteretili organizam. Najčešće se događa u periodu kada sportaš ili rekreativac stekne određenu formu, pa ima ambicije i želje napredovati još više, što prije to bolje. Umor definiramo kao nemogućnost održavanja potrebne mišične snage za nastavak muskulaturnog rada u zadanom intenzitetu. Izraz umor obično koristimo za opisivanje opadanja u mišićnoj izvedbi u suradnji s naporom popraćenim općim senzacijama umora. Za napredovanje u trenažnom procesu, odgovarajući odmor neizostavna je komponenta. Napredak se događa kada damo organizmu dovoljno vremena da se mehanizmom tendencije povratka u homeostazu, nakon trenažnog stresa, inicijalne sposobnosti ili morfološke karakteristike pomaknu u pozitivu. Taj fenomen nazivamo superkompenzacijom. Pretreniranost je stanje umora , iscrpljenosti i nemogućnosti obavljanja treninga na onoj razini na kojoj je sportaš bio prije nego se pretrenirao. Do pretreniranosti dolazi zbog nesrazmjera intenziteta treninga i vremena potrebnog da se organizam od njega oporavi. Ovo je stanje praćeno psihološkim smetnjama poput depresije, anksioznosi, apatije, naglih promijena raspoloženja i slično. Ozljede kroničnog tipa u obliku mikrotrauma javljaju se kao posljedica ponavljanja krivih obrazaca pokreta ili pretjerane uporabe određene mišićnotetivne jedinice.Za oporavak od sindroma pretreniranosti ili ozljeda kroničnog tipa, pojedinac se mora držati strogih uputa i dati organizmu dovoljno vremena za oporavak. Overtraining syndrome occurs as a result of excessive burden on the body, as well as lack of rest and adjustment to physical stress. This means that we have not given the body and branch enough time to adapt and recover from training, or we have simply overdone and burdened the organism. Most often it happens in a period when an athlete or recreational athlete acquires a certain form, so he has ambitions and desires to progress even more, the sooner the better. We define fatigue as an inability to maintain the necessary muscle power to continue musculature in a given intensity. The term fatigue is usually used to describe decline in muscle performance in conjunction with exertion accompanied by general sensations of fatigue. For advancing in the training process, a proper rest is an indispensable component. Progress occurs when we give the body sufficient time to move the mechanism of the tendency to return to homeostasis, after training stress, initial abilities or morphological characteristics to the positive. We call this phenomenon supercompensation. Retraining is a state of fatigue , exhaustion and inability to perform training at the level the athlete was at before he retrained. Overtraining occurs due to the discrepancy in the intensity of the training and the time it takes for the organism to recover from it. This condition is accompanied by psychological disorders such as depression, anxiety, apathy, sudden mood swings and the like. Injuries of chronic type in the form of microtrauma occur as a result of repeated misconceives of movement or excessive use of a certain musculoskelete unit. In return for recovery from over-trained syndrome or injuries of a chronic type, the individual must follow strict instructions and give the body sufficient time to recover.

Atletske discipline zahtijevaju visoku razinu tehničke, ali i kondicijske pripremljenosti. Uz treninge koji su posvećeni usvajanju i poboljšanju tehnike, trenažni programi za razvoj funkcionalnih i motoričkih sposobnosti su od iznimne važnosti. Kroz kineziološku analizu atletskih skakačkih disciplina može se vidjeti kako svaki od skokova zahtijeva visoku razinu pripremljenosti, pa tako i jakosti i snage. Postoji više metoda kojima se postiže razvoj tih motoričkih sposobnosti. Tako se i kod atletičara skakača u trenažnom procesu primjenjuju neke od njih. Trening jakosti i snage je iznimno važan u svim sportovima za povećanje eksplozivnosti pokreta i izdržljivosti. Uz to, ima i pozitivan utjecaj na sastav tijela. Smanjuje broj i težinu ozljeda, povećava gustoću i čvrstoću kostiju i zglobova. Cilj ovog rada je prikazati značaj i važnost treninga jakosti i snage kod atletskih skakačkih disciplina, kao i metodičke postupke za razvoj istih. Za svaku disciplinu će biti izneseni i primjeri vježbi i treninga za razvoj jakosti i snage. Athletic disciplines require a high level of technical and fitness preparation. In addition to trainings dedicated to adopting and improving the technique, training programs for the development of functional and motor skills are of most importance. Through the kinesiological analysis of athletic jumping disciplines each of the jumps requires a high level of preparation, including strength and power. There are several methods by which the development of these motor skills can be achieved. Some of them apply to the athlete’s jumpers in the training process. Strength and power training are extremely important in all sports to increase movement explosiveness and endurance. In addition, it has a positive effect on body composition. It reduces the number and severity of injuries, increases the density and strength of bones and joints. The aim of this paper is to show the significant and importance of strength and power training in athletic jumping disciplines, as well as methodical procedures for their development. Examples of strength and power development exercises and training will be presented for each discipline.