Search

Ritmička gimnastika je sport koji objedinjuje aspekte umjetnosti poput plesa i baletatesporta kroz gimnastičke pokrete.To je sport koji stimulira razvoj komponenti tjelesne kondicije svih dijelova tijela, odnosno mišićne snage i izdržljivost.Bitno je naglasiti kako ritmička gimnastika spada u kategoriju individualnih sportova, stoga je tehnike u ritmičkoj gimnastici zahtijevno savladati. Kretanja u ritmičkoj gimnastici zahtijevaju dobre motoričke vještine koje su neophodne za usvajanje elemenata te usklađenost pokreta koji prati glazbu. Također, važno je zasebno raditi na razvoju tjelesne vještine i vještine s rekvizitima. Tijekom uvodno pripremog dijela sata organizira se priprema za elemente koje će gimnastičarka kasnije izvoditi tijekom korištenja rekvizita. Osnovni elementi u ritmičkoj gimnastici su: hodanje, trčanje, plesni koraci, skokovi; zamasi, kruženja, valovita gibanja, osmice, preskoci i skokovi, okreti i piruete,elementi ravnoteže i akrobatike. Ritmička gimnastika je sport u kojemu koriste i rekviziti (vijača, obruč, lopta, čunjevi, traka). Tijekom uvježbavanja tijelo izvodi osnovne prirodne pokrete. Uz glazbu i graciozne pokrete tijela, vježbe s rekvizitima su ono što ritmičku gimnastiku čini posebnom jer doprinosi skladnom razvoju tijela te plijeni svojom ljepotom i atraktivnošću. Svaki rekvizit ima svoje specifičnosti i osobitosti u gibanjima koje se moraju savladati da bi se vježba mogla koreografirati prema zahtjevima Pravilnika ritmičke gimnastike.Kod pokazivanja pojedinih elemenata ili same vježbe trener/ica najprije treba objasniti svrhu i djelovanje vježbe( Krameršek 1952). Metodika poučavanja elemenata ritmičke gimnastike, uči u tri etape: 1. Etapa: „percepcija elementa, stvaranje predodžbe, učenje, otklanjanje pogrešaka, samostalno izvođenje“ (Wolf-Cvitak 2004:136), 2. Etapa: „mnogobrojna ponavljanja, utvrđivanje i usavršavanje motoričkog znanja, povećanje brzine i preciznosti izvođenja elementa sve do automatizacije“ (Wolf-Cvitak 2004:136), 3. Etapa: „nadograđivanje elemenata, izvođenje istog elementa u težnoj varijanti ili u kombinaciji s drugim elementima“ (Wolf-Cvitak 2004:136). Rhythmic gymnastics is a sport that unites arts such as dance and ballet and sports through gymnastic movements. It is a sport thatstimulates the development off all components physical condition for all parts of the body, like muscle strength and endurance. It is important to emphasize that rhythmic gymnastics belongs to the category of individual sports,thereforethe techniques in rhythmic gymnastics are demanding to master. Movement in rhythmic gymnastics requires well-developed motor skills, which are necessary for the acquisition of elements. Also requires the harmony of the movements that accompany the music. It is important separately work on the development of physical skills and skills with props. During the introductory, preparatory part of the lesson, we are working on the selection of elements which the gymnast will perform later during the use of props. Basic elements used which are used in rhythmic gymnastics are: walking, running, dance steps, jumps, swings, circling, undulating movements, figure eights, skips and jumps, turns and pirouettes, elements of balance and acrobatics. Rhythmic gymnastics is a sport in which props are used (screw, hoop, ball, cones and tape). During training the body performs basic natural movements. With music and graceful body movements,exercises with props makes the rhythmic gymnastics special. It contributes to the harmonious development of the body and captivates with its beauty and attractiveness. Each prop has its own specifics and particularities in movements, which must be mastered in order to be able to choreograph the exercise, according to the requirements of Rulebook of Rhythmic Gymnastics. When showing individual elements of the rhythmic gymnastics manual, or the exercises themselves, the trainer should first explain the purpose and the effect of exercise (Krameršek 1952). The methodology of teaching the elements of rhythmic gymnastics is taught through three stages: 1st stage: "perception of an element, creation of an image, learning, elimination of errors, independent performance (Wolf-Cvitak 2004:136), 2nd stage: "numerous repetitions, determination and improvement of motor skills, increasing the speed and precision of performing the element up to automation" (Wolf-Cvitak 2004:136), 3rd Stage: "upgrading elements, performing the same element in a more difficult variant or in combination with other elements" (Wolf-Cvitak 2004:136).

Ritmička gimnastika je spoj sporta i umjetnosti u kojem je sposobnost koordinacije vrlo visoko pozicionirana u jednadžbi specifikacije uspješnosti. Obzirom da ne postoji dovoljan broj specifičnih testova kojima bi se koordinacija mogla procijeniti, što u selekciji djece potencijalnih ritmičarki, što u praćenju trenažnog procesa, primarna svrha ovoga rada je konstruirati mjerni instrument za evaluaciju koordinacije koji će se primjenjivati specifično za ritmičku gimnastiku. Uzorak na kojem se provodilo testiranje činila su 93 studenta 3. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (prosječne dobi 21±1 godine). Uz novokonstruirani test „Echappe“ s vijačom (MKEV), koristila su se još tri testa: okretnost na tlu (MAGONT), preskakanje obruča naprijed (MKOOPO) i poligon natraške (MREPOL). Radi lakše pripreme i vizualizacije dobivenih podataka koristio se Microsoft Excel 365, dok se za statističke analize koristio IBM SPSS Statistics 26, pri čemu aritmetička sredina i standardna devijacija kao deskriptivni pokazatelji, Shapiro-Wilks test za utvrđivanje normalnosti distribucije, Kruskal-Wallis test, uz Bonferroni korekciju, za utvrđivanje valjanosti te Fleissova Kappa za utvrđivanje pouzdanosti, koja se dodatno utvrđivala Spearmanovom Rank korelacijom. Nakon provedenih analiza, rezultati pokazuju kako nema dokaza da test „Echappe“ s vijačom mjeri koordinaciju koja je potrebna za uspjeh u ritmičkoj gimnastici te da su potrebna daljnja istraživanja sa redefiniranim kriterijima koji će pridonijeti poboljšanju i boljim metrijskim karakteristikama testa. Rhythmic gymnastics is a combination of sport and art in which the ability of coordination is very highly positioned in the equation of performance specification. Since there is not a sufficient number of specific tests by which coordination could be assessed, both in the selection of children of potential rhythmic gymnasts, as well as in monitoring the training process, the main purpose of this paper is to construct a coordination assessment test that will be applied specifically to rhythmic gymnastics. The sample consisted of 93 students of the 3rd year of integrated undergraduate and graduate study at the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb (average age 21 ± 1 year). In addition to the newly constructed test "Echappe" with rope (MKEV), three other tests were used: ground maneuverability (MAGONT), jumping hoop forward (MKOOPO) and back polygon (MREPOL). Microsoft Excel 365 was used to facilitate data preparation and visualization, while IBM SPSS Statistics 26 was used for statistical analysis, with arithmetic mean and standard deviation as descriptive indicators, Shapiro-Wilks test to determine distribution normality, Kruskal-Wallis test, with Bonferroni correction, for validation, and Fleiss Kappa for reliability determination, which was further determined by Spearman’s Rank correlation. After the analysis, the results showed that there is no evidence that the test "Echappe" with a rope measures the coordination required for success in rhythmic gymnastics and that further research is needed with redefined criteria that will contribute to improvement and better metric characteristics of the test.

Tjelesna aktivnost ima veliki utjecaj na čovjeka u bilo kojoj životnoj dobi, a posebice u predškolskoj. U današnjem suvremenom načinu života djeca su sve manje motorički aktivna, a sve više vremena provode u virtualnom svijetu. Budući da je predškolska dob idealna za razvoj i odgoj – ne samo zdravstvenih, prehrambenih i higijenskih navika, nego i za cjeloviti razvoj u području tjelesne aktivnosti, upravo je to razdoblje povoljno za stimuliranje razvoja morfoloških karakteristika, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te povećanje optimalnog dosega biotičkih motoričkih znanja. Dijete se u predškolskoj dobi izražava spontanim pokretima što utječe na razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te na cjelokupni razvoj. Plesom se u djece razvijaju sposobnosti kreativnog izražavanja i stvaralaštva, primjenom različitih pokreta i kretnji, a sve s igrom koja je jedna od osnovnih djetetovih potreba. Među svim sportovima gimnastika se smatra jednom od najsveobuhvatnijih tjelesnih aktivnosti dostupnih djeci jer sjedinjuje vježbe fleksibilnosti, brzine, ravnoteže i snage, a može se prakticirati već od treće godine. Uloga i educiranost odgojitelja ključna je kada je u pitanju provođenje ritmičkih aktivnosti. Odgojitelj je taj koji treba prilagoditi rad djetetu i njegovoj dobi. Djeci je potreban svestrani odgojitelj kojemu će interesi, potrebe i sposobnosti djece biti na prvom mjestu jer samo takav odgojitelj će motivirati, ohrabriti i poduprijeti holistički razvoj djeteta. Potreban je odgojitelj čiji je cilj potaknuti djecu na aktivnost, kreativnost i slobodno izražavanje kroz pokret i glazbu., Physical activity has a great impact on a person at any age, especially in preschool. In today’s modern lifestyle, children are less and less motorically active and spend more and more time in the virtual world. Since preschool is ideal for the development and education - not only of health, nutrition and hygiene habits, but also for overall development in the field of physical activity, this period is favorable for stimulating the development of morphological characteristics, motor and functional abilities and increasing optimal range of biotic motor 61 skills. In preschool, the child expresses himself with spontaneous movements, which affects the development of motor and functional abilities and overall development. Through dance, children develop the ability to express themselves creatively by using various movements, all with play, which is one of the basic needs of a child. Among all sports, gymnastics is considered one of the most comprehensive physical activities available to children because it combines exercises of flexibility, speed, balance and strength, and can be practiced from the age of three. The role and education of educators is crucial when it comes to conducting rhythmic activities. It is the educator who needs to adapt the work to the child and his age. Children need a versatile educator who will put the interests, needs and abilities of children first, because only such an educator will motivate, encourage and support the holistic development of the child. An educator is needed whose goal is to encourage children to be active, creative and express themselves freely through movement and music.

Ritmička gimnastika je sport koji zahtjeva veliku fleksibilnost kod djece uz prateću glazbu i određene plesne pokrete. Prilikom vježbanja u ovom sportu se koriste razna pomagala, a to su: vijača, obruč, lopta, čunjevi i traka. Tijekom vježbanja i učenja ritmičke gimnastike potrebno je savladati osnovne elemente tehnike kretanja, a to su stav, hodanje, trčanje, poskoci, skokovi, zamasi i ravnoteža.U predškolskom odgoju ritmičku gimnastiku treba predstaviti kao sport koji će motivirati djecu i pomoći im u njihovom rastu i razvoju. Rhythmic gymnastics is a sport which demands great flexibility of the children along with background music and specific dance moves. In the time of practices various instruments are used, which are: jumping, rope, hoop, ball, cones and tape.During practicing and learning them,it is obligatory to master the basic elements of the moving techniques which are: posture, walking, running, leaping, jumping, swinging and balancing. In the early years rhythmic gymnastics should be represented as a sport that will motivate children and help them in their growth and development.

Veliki broj različitih umetničkih sportova kao što su ples, ritmička gimnastika, sinhrono plivanje, umetničko klizanje, predstavljaju sa kineziološke strane najkreativnije sportske disciplina, a sa druge strane veliki problem prilikom ujednačavanja kriterijuma za takmičarske pravilnike. Problem ovog istraţivanja koje je obuhvatilo: plesačice sportskog plesa (20), plesačice narodnog plesa (20), balerine (20) i ritmičke gimnastičarke (20), u ukupnom broju od 80 ispitanica, proistekao je iz dileme koliko različiti plesovi, kao prvenstveno umetničke aktivnosti, imaju sportsko-kineziološke karakteristike, kao što su neke kondicione sposobnosti iz prostora fitnes statusa. Koliko su, i u kakvim relacijama, te sposobnosti sa muzikalnošću i ritmom, kao i mentalno-motoričkim potencijalom. Isto tako vaţno pitanje je i da li različite vrste plesa i ritmička gimnastika imaju zajedničke regulativne mehanizme koji su zaduţeni za kontrolu motoričkog odgovora, i da li različite kretne strukture uz različitu muziku formiraju posebne obrasce mentalno-motoričkog ponašanja, kao što su ritam i koordinacija. Problem je predstavljao i genetski potencijal nekih mentalnih sposobnosti, ritma, koordinacije i muzikalnosti i koliko je on izraţen i značajan u različitim vrstama plesa i ritmičkoj gimnastici. Neke morfološke karakteristike, kao što su telesna teţina i potkoţno masno tkivo, i uopšte konstitucija, odnosno telesna kompozicija, svakako imaju uticaja na izvoĎenje kretnih struktura u različitim vrstama plesa i ritmičkoj gimnastici, kao i na funkcionalnu sposobnost i ukupan fitnes status. Ovde je vaţno pitanje da li su ti uticaji jednako značajni u različitim plesovima i ritmičkoj gimnastici. Najzad, značajan problem u ovom istraţivanju je i u pretpostavci koliko su neke komponente muzikalnosti i fitnes statusa uslovljene specifičnim veţbanjem različitih kretnji uz muziku. Predmet istraţivanja je funkcionalna analiza različitih vrsta plesa (sportski ples, narodni ples i balet) i njihova relacija sa ritmičkom gimnastikom. Cilj istraţivanja je bio da se utvrdi relacija fitnes statusa, muzikalnosti, ritma i mentalno-motoričkog potencijala, različitih vrsta plesova i ritmičke gimnastike... A vast number of different artistic sports such as dance, rhythmic gymnastics, synchronised swimming and figure skating are kinesiologically speaking the most creative sports disciplines but on the other hand, they pose a great problem when standardizing the criteria for competition rulebooks. The subject matter of this research comprising: dancesport female dancers (20), folk dance female dancers (20), balerinas (20) and rhythmic female gymnasts (20), 80 female respondents in total, arose from the dilemma regarding the extent to which different dances, as primarily artistic activities, have sporting and kinesiological features such as some fitness abilities in the area of fitness status as well as regarding the level and nature of relations between these abilities with musicality and tempo and between musicality and mental and motor potential. It is equally important to find out whether different types of dance and rhythmic gymnastics have common regulatory mechanisms which govern the control of motor response and whether different movement structures to different music form specific patterns of mental and motor behaviours such as rhythm and coordination. The subject matter also included the genetic potential of some mental abilities, rhythm, coordination and musicality and how prominent and significant it was for different types of dance and rhythmic gymnastics. Some morphological characteristics such as body weight and subcutaneous adipose tissue and body composition in general most certainly have influence on the performance of movement structures in different types of dance and rhythmic gymnastics as well as on the functional ability and the overall fitness status. The key question here is whether those influences are equally significant for different dances and rhythmic gymnastics. Finally, a significant topic of this research is also the assumption of the extent to which some components of musicality and fitness status depend on specific exercise of different movements to the music...

U ovom radu ispitivani su faktori uspešnosti usvajanja programskih sadržaja ritmičke gimnastike kod osoba različitog pola. Ciljevi istraživanja su bili da se utvrde morfološki, motorički, psihološki i muzički faktori, značajni za uspešnost usvajanja programskih sadržaja ritmičke gimnastike kod osoba različitog pola i da se ispita da li je kod osoba različitog pola, značaj tih faktora uspešnosti različit. Istraživanje je realizovano na uzorku od 58 ispitanika (29 ženskog pola i 29 muškog pola), studenata Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu, uzrasta 20-21 godina. Programski sadržaji ritmičke gimnastike, u koje su bili uključeni svi ispitanici, realizovani su u okviru redovne nastave na predmetu Teorija i metodika ritmičke gimnastike, kontinuirano u periodu od tri meseca. Merenja morfoloških, motoričkih i psiholoških varijabli izvršena su pre početka programa ritmičke gimnastike, kao inicijalno merenje i po završetku programa, kao finalno merenje. Muzičke sposobnosti su procenjene u okviru inicijalnog merenja. Izvršena je procena morfološkog statusa ispitanika oba pola (telesna visina, sedeća visina, telesna masa, body mass index, dužina leve noge, dužina leve ruke) i motoričkog statusa ispitanika oba pola (motorički testovi za procenu ravnoteže, gipkosti, koordinacije u ritmu i opšte koordinacije, eksplozivne i repetitivne snage mišića opružača nogu). Utvrđene su psihološke karakteristike ispitanika oba pola u pogledu motivacije postignuća, pomoću instrumenta MOP2002, karakteristika fizičkog self-koncepta, pomoću Upitnika fizičkog samoopisivanja (Physical Self Description Questionnaire-PSDQ) i stava prema ritmičkoj gimnastici, pomoću instrumenta Konotativni diferencijal (CD-15). Procena muzičkih sposobnosti ispitanika oba pola izvršena je pomoću Sišor testa. Utvrđen je nivo savladanosti programskih sadržaja ritmičke gimnastike (sastav bez rekvizita, sastav vijačom, sastav loptom) putem ekspertske ocene, kao i povezanost između praćenih morfoloških, motoričkih, psiholoških i muzičkih varijabli i ekspertske ocene iz ritmičke gimnastike kod ispitanika oba pola... In this paper the success factors of rhythmic gymnastics syllabus acquisition in persons of different genders have been examined. The objectives of the research were to determine morphological, motor, psychological and musical factors important for successful acquisition of rhythmic gymnastics syllabus in persons of different gender and to examine whether the importance of these success factors is different in persons of different gender. The research was realized in the sample of 58 respondents (29 female and 29 male), students of the Faculty of Sport and Physical Education of the University of Belgrade, aged 20-21. Rhythmic gymnastics syllabus, which involved all the respondents, has been realized during regular classes of Theory and teaching methods of rhythmic gymnastics, in the period of three months continuously. Measurement of morphological, motor and psychological variables was done before the beginning of rhythmic gymnastics program, as an initial measurement, and upon its completion as the final measurement. Musical abilities were estimated within the initial measurement. Estimation of morphological status of the respondents of both genders (body height, sitting height, body mass, body mass index, left leg length, left arm length), as well as the motor status of the respondents of both genders (motor test for balance, flexibility, rhythmic coordination and general coordination, explosive and repetitive muscle strength of leg extensors) was performed. Psychological characteristics of the respondents of both genders were determined with respect to achievement motivation, by means of MOP2002 instrument, characteristics of physical self-concept, by means of Physical Self - Description Questionnaire – PSDQ, and the attitude towards rhythmic gymnastics, by means of the connotative differential instrument (CD-15). Musical abilities estimation of the respondents of both genders was done by means of Seashore test. The level of mastered rhythmic gymnastics program (exercise without apparatus, exercise with the rope, exercise with the ball) by means of an expert’s evaluation, as well as the connection between the observed morphological, motor, psychological and musical variables and the expert’s evaluation of rhythmic gymnastics in respondents of both genders...

Glavni cilj istraživanja bio je da se ispitaju osobne karakteristike mladih nadarenih ritmičkih gimnastičarki, putem petofaktorskog modela ličnosti. Uzorak ispitanica se sastojao iz 47 devojčica (prosečne starosti 12.7 godina), podeljenih u četiri grupe: amaterke, uspešnije amaterke, takmičarke i uspešnije takmičarke (t.j.. nadarene ritmičke gimnastičarke) pod starateljstvom oba roditelja. Za procenu osobenosti korišćeni su i izveštaj o samovrednovanju (Neuroticism Extraversion Openness for children (NEOzd) i rangiranju (NEO PI-R). Rezultati analize varijanse (ANOVA) pokazali su da su ispitanice iz obe takmičarske grupe ostvarile veće vrednosti samovrednovanja u Otvorenosti, Prijatnosti, i Savesnosti (na osnovu procena majki) u poređenju sa obe grupe ispitanica amaterki. Rezultati ukazuju da nadarene ispitanice imaju osoben model ličnosti koji ih na osnovu visokih motoričkih sposobnosti čini najuspešnijim među ritmičkim gimnastičarkama. The main goal of the research was to explore the personality traits of young gifted rhythmic gymnasts, from the point of view of the Five Factor Model. The sample consisted of 47 girls (average age 12.7 years), divided into four groups: amateurs, more successful amateurs, competitors and successful competitors (i.e. gifted rhythmic gymnasts) and both of their parents/custodians. For personality assessment both self-reports (Neuroticism Extraversion Openness for children (NEOzd)) and observer's ratings (NEO PIR) were used. The results of the ANOVA showed that girls from both competitor groups score higher on the self-report measure of Openness, Agreeableness, and Conscientiousness and on Agreeableness assessed by mothers in comparison to both amateur groups. However, gifted girls did not differ significantly from other competitors. The results indicate that gifted girls have a certain personality pattern that along with the highest motor abilities makes them the most successful in rhythmic gymnastics.

The paper analyses the influence of a rhythmic gymnastics (RG) programmed training on the motor abilities in 36 girls, 8-9 years of age. Since the RG-specific motion structures are based on jumps/leaps, turns/pivots, balances and flexibilities, the battery of measurement instruments was composed of 13 variables assessing explosive power, coordination, balance and flexibility. Between two measurement points the examinees participated in the nine-month training programme consisiting of the RG funda- mentals. Statistical significance of differences between the initial and the final motor status was tested by t-test, and significant changes occurred in 7 motor tests. The largest positive changes were registered in all the tests assessing flexibility of the entire body, then in one test of leg explosive power and in two tests of coordination, in descending order. The balance tests displayed insufficient reliability. The findings indicated that the initial motor status of the examinees was comparable to the status of a normal peer population, except for the better flexibility of the observed sample. The applied training programme, consisting of the RG specific con- tents, failed in complying with expectations. Al- though all the motor abilities were improved after the nine-month training treatment, the participants did not display any considerable difference from the average population. The progress was insufficient to support quality sport selection. Hence, the existing programme should be expanded to include contents that will enable a balanced influence and enhancement of all the motor abilities relevant to RG. The motor complexity of the sport may be a limiting factor of early selection, especially with regard to such a small sample., Ritmička gimnastika je konvencionalni sport koji objedinjuje: pokret u jedinstvu s glazbom i baratanje spravama (vijača, obruč, lopta, čunjevi, traka). Osnovni elementi ritmičke gimnastike se dijele na: elemente tijela i elemente sprava. Ta se dva elementa zajedno procjenjuju na natjecanjima prema Pravilniku za bodovanje kao «težine» A, B, C, D i E. Elementi tijelom odrebuju «težinu» cijelog elementa. Osnovni elementi tijelom su, prema Pravilniku za ritmičku gimnastiku, skokovi, ravnoteže, okreti i pokretljivost. To su neke od motoričkih sposobnosti koje su autori Metikoš i sur. (1982) opisali kao bazične motoričke sposobnosti, a koje odgovaraju eksplozivnoj snazi, fleksibilnosti, koordinaciji i ravnoteži. Samo sistematski i dobro planirani trening, u prvom redu baš tih motoričkih sposobnosti, može dati visoke sportske rezultate. Ovo istraživanje je provedeno radi vrednovanja programa treninga u RG školi. Program se osniva na specifičnim elementima ritmičke gimnastike. Eksperimentalni kineziološki tretman imao je za cilj stimulirati pozitivnu transformaciju motoričkih sposobnosti kako bi ona bila temelj za selekciju djevojčica u kvalitetniju grupu. Drugi je cilj bila provjera nekih novih testova prvi puta korištenih u ritmičkoj gimnastici. Materijal i metode Uzorak ispitanika Uzorak ispitanica činilo je 36 djevojčica u dobi od 8 do 9 godina. Ispitanice su se, intrinzično motivirane, upisale u početnicku grupu ritmičke gimnastike zagrebačkog Kluba za ritmičku gimnastiku «Leda». Pored redovne nastave tjelesne i zdravstvene kulture u školi, one su redovno polazile (dva sata tjedno) treninge ritmičke gimnastike. Uzorak varijabli Za procjenu motoričkog statusa ispitanica primijenjeno je trinaest motoričkih testova koji su procjenjivali: eksplozivnu snagu, koordinaciju, ravnotežu i fleksibilnost. Testovi za procjenu eksplozivne snage bili su: skok u dalj s mjesta (HORJ), skok u vis s mjesta-bočno (VERJ) i skok u vis s mjesta-frontalno (FVJ). Testovi za procjenu koordinacije bili su: skok s okretom ulijevo (TWJL), skok s okretom udesno (TWJR), koraci u stranu (SIDS) i školica (HOPS). Tri testa TWJL, TWJR i HOPS novi su testovi, od kojih su prva dva prvi put korišteni u ritmičkoj gimnastici. Testovi skok s okretom izvode se tako da se, nakon sunožnog odraza u vis, tijelo okrene maksimalno oko uzdužne osi u jednu stranu. Mjeri se kut od odraza do doskoka. Test školica preuzet je iz dječje igre, a izvodi se naizmjeničnim jednonožnim i sunožnim skokovima, unaprijed i unatrag, u nacrtana polja na podlozi. Testovi za procjenu fleksibilnosti bili su: pretklon u sjedu raznožno (SSR), pretklon na klupici (FBB) i iskret palicom (CIRCB). Testovi za procjenu ravnoteže bili su: stajanje na jednoj nozi na klupici uzdužno otvorenih ociju (OLSEO), stajanje na obje noge poprečno na klupici otvorenih ociju (DLSEO) i stajanje na obje noge poprečno na klupici zatvorenih očiju (DLSEC). Provedba istraživanja Trening u školi ritmičke gimnastike trajao je devet mjeseci, a izvodio se dva puta tjedno po 60 minuta. Motorički status djevojčica izmjeren je na početku i na kraju eksperimentalnog trenažnog programa. Program devetomjesečnog treninga obuhvaćao je elemente ritmičke gimnastike u vidu slijedećih sadržaja: stavovi, hodanja, trcanja, poskoci, skokovi, ok- reti, ravnoteže, pokretljivosti, poluakrobatski elementi, balet i vježbe loptom. Metode obrade rezultata Podaci su obrabeni statističkim paketom STATISTICA for Windows. Izmjerene vrijednosti varijabli obrabene su standardnim deskriptivnim postupcima kako bi se utvrdile njihove osnovne statističke karakteristike. Pouzdanost svih motoričkih testova provjerena je Cronbachovim indeksom generalizabilnosti α . Za utvrđivanje statističke značajnosti promjena motoričkih sposobnosti izazvanih programom treninga između inicijalnog i finalnog stanja korišten je t-test za zavisne uzorke. Rezultati i rasprava Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da su nastale pozitivne kvantitativne promjene u svim motorickim sposobnostima. Statistički značajne promjene ostvarene su u svim testovima fleksibilnosti koji su mjerili fleksibilnost ruku i ramenog zgloba (CIRCB), kralježnice (FBB) i zgloba kuka (SSR). Ova motorička sposobnost posebno je važna, jer ima veliki utjecaj na rezultate izvobenja svih elemenata u ritmičkoj gimnastici. Dakle, program treninga bio je vrlo dobro koncipiran što se tiče vježbi pokretljivosti. Statistički značajne promjene zamijećene su i u dva testa za procjenu koordinacije: školica (HOPS) i koraci u stranu (SIDS). Oni označavaju opću koordinacijsku sposobnost za izvođenje kompleksnih gibanja karakterističnih za ritmičku gimnastiku. Prvi put primijenjeni testovi skok s okretom u desnu (TWJR) i lijevu stranu (TWJL) nisu se pokazali primjereni ispitanicama. Te testove treba dodatno provjeriti u idućim istraživanjima. Što se tiče eksplozivne snage nogu, rezultati ispitanica pokazuju nedostatne vrijednosti. Iako su u trenažnom programu sadržaji poskoka i skokova bili znatno zastupljeni, on ipak nije doveo do značajnijeg poboljšanja te motoričke sposobnosti. U prostoru ravnoteže uočena je statistički značajna promjena u testu koji se izvodio zatvorenih očiju (DLSEC), dok se testovi izvođeni otvorenim očima (OLSEO i DLSEO) nisu pokazali značajnim. Očito da uloga vidnog osjeta nije bila presudna jer se kontrola vršila iz kinestetičkog analizatora. Dobiveni rezultati ipak se moraju uzeti s dozom opreza jer su se testovi ravnoteže pokazali nisko pouzdanima. Postoji potreba da se program treninga korigira u području rada na ravnoteži. Može se pretpostaviti kako se ravnoteža premalo trenirala u prethodnoj životnoj dobi, pa su samo četiri mjeseca treninga ravnoteže tijekom devetomjesečnog treninga bila nedostatna za značajniji napredak. Zaključak Ispitanice ovog istraživanja bile su neselekcionirane djevojčice koje su se upisale u školu ritmičke gimnastike. Rezultati istraživanja pokazali su da se ispitanice na početku nisu značajno razlikovale od populacije školske djece njihove dobi, osim što su imale bolju gibljivost. Primijenjeni program treninga ritmičke gimnastike nije u potpunosti dosegnuo očekivane rezultate. Nakon devet mjeseci ispitanice, iako su poboljšale svoje motoričke sposobnosti, nisu previše odskočile od prosječne populacije. Napredovanje je bilo nedovoljno da bi se na temelju tih rezultata mogla provesti dobra selekcija za ovaj sport. Kompleksnost ritmičke gimnastike, nadalje, vjerojatno je bio ograničavajući faktor za ranu selekciju pogotovo na ovako malom uzorku ispitanica. Postojeći program potrebno je nadopuniti ciljanim sadržajima koji bi jednakomjerno djelovali na podizanje svih motoričkih sposobnosti relevantnih za ritmičku gimnastiku. Tada bi program osigurao selekciju perspektivnih vježbačica za ovaj lijepi ženski sport., Diese Arbeit analysiert den Einfluss des progra-mmierten Trainings in rhythmischer Gymnastik (RG) auf die motorischen Fähigkeiten bei 36 8- und 9-jährigen Mädchen. Da die spezifische Motorik der rhythmischen Gymnastik auf Springen/Hüpfen, Drehen/Rotation, Gleichgewicht und Flexibilität beruht, wurde eine Batterie von 13 Variablen zur Bewertung der Explosivkraft, der Hoordination, des Gleichgewichts und der Flexibilität geschildert. Zwischen zwei Messpunkten nahmen die Mädchen an einem neunmonatigen Trainingsprogramm teil, das die Basiselemente der RG umfasste. Die Bedeutung der Unterschiede zwischen dem initialen und endlichen motorischen Zustand wurde mittels des t-Tests geprüft. Statistisch bedeutende Unterschiede wurden in 7 motorischen Tests gefunden. Die größten bedeutenden positiven Unterschiede wurden in allen Tests zur Bewertung der Flexibilität des ganzen Hörpers, in einem Test der Explosivkraft der Beine und in zwei Hoordinationstests, in der genannten Ordnung, festgestellt. Die Tests des Gleichgewichts hatten ungenügende Zuverlässigkeit. Die Ergebnisse wiesen darauf auf, dass der motorische Anfangszustand der geprüften Stichprobe, die bessere Flexibilität ausgenommen, mit dem Zustand normaler Altersgenossen vergleichbar war. Das angewendete RG-spezifische Inhalte umfassende Trainingsprogramm erfüllte die Erwartungen nicht: obwohl die motorischen Fähigkeiten nach neunmonatigem Training verbessert waren, zeigten die Teilnehmerinnen keine bedeutenden Unterschiede von der durchschnittlichen Population. Der Fortschritt war ungenügend, um eine qualitative sportliche Auswahl zu unterstützen. Deswegen soll das vorhandene Programm mit solchen Inhalten erweitert werden, die einen gleichmäßigen Einfluss sowie Anregung aller RG relevanten motorischen Fähigkeiten ermöglichen werden. Die motorische Vielfältigkeit dieses Sports kann ein begrenzender Faktor der frühen Auswahl sein, besonders in so einer kleinen Stichprobe.