Search

The author of the paper claims that the idea of "world literature" and its relation towards the "national" and especially the so-called "small literatures" needs to be revised. She discusses the questions considering the position of literature in the globalized world: the complexity and obsolescence of Goethe's expression "Weltliteratur", the literature of the Western civilization, the disappearance of small languages (and the literatures written in them), the disappearance of frontiers among national literatures, the expansion of corporative strategies in the distribution of literature as "value" that has become (according to Solar's interpretation from 1978) "a market product". The author also discusses "new positivism" (H. Peričić, 2008) in humanistic sciences, that is, philological studies and - from the mentioned aspect - the reception of the literary text in the sphere of literary criticism.

Osvrt na recepciju hrvatske književnosti te položaj studija hrvatskoga jezika i književnosti na stranim sveučilištima.

U ovom prilogu autorica ne nudi tumačenje glasovita Fortisova putopisa na tragu dotadanjih: ona naime nastoji interpretirati Fortisov putopis "Put po Dalmaciji" kao proizvod okolnosti, vremena i ozračja druge polovice XVIII. st., kad je nastao. Dapače, autorica ističe prijeporne sastavnice samoga djela: odriče veći dio „literarnih“ zasluga samom Albertu Fortisu, upućuje na mogućnost bavljenja etničkim pitanjem vezanim az pojmove koje Fortis upotrebljava, a samom djelu pridaje obilježja putopisa kakvi su u povijesti nastajali u svrhu istraživanja sredine što je imala biti predmetom imperijalnih težnji političkih velesila kakva je u Fortisovo vrijeme bila Venecija u odnosu prema Dalmaciji. Autorica zaključuje da je riječ o djelu koje je uobičajeno (u hrvatskoj povijesti književnosti) tumačeno na krajnje pristran, nekritičan i nepotrebno blagonaklon način iz razloga koje bi valjalo umjestiti u mrežu svjetonazorskih pa i ideoloških sastavnica što su u prošlosti bile na snazi u prostorima pripadajućim južnim Slavenima. Danas međutim ona ne vidi opravdanih i prihvatljivih razloga za – s navedenog stajališta – književno(povijesno) veličanje pa i idealizaciju Fortisova "Puta po Dalmaciji". Ipak, autorica vjeruje da je djelo moguće „eksploatirati“ (koristi izraz u skladu sa samim pobudama i poticajima pisanja putopisa poput Fortisova!): "Put po Dalmaciji" otvara mogućnost uporabe i korištenja njega kao izvora podataka i sugestija koji se dadu primijeniti kako u znanstvene tako u pragmatične, aktualne svrhe našega prostora i trenutka.

SAŽETAK: U ovom radu autorica se bavi suvremenom hrvatskom književnom proizvodnjom, književnim tržištem i mogućnostima plasiranja književnosti pisane na tzv. "malom" jeziku. Položaj hrvatske književnosti stavlja u kontekst europskih književnosti i dominacije tzv. "velikih" jezika i kultura. Dotiče se pritom i recepcije hrvatske književnosti u drugim kulturnim sredinama. ABSTRACT: The author discusses the contemporary literary production in Croatian language, being the so called "small" language, and the reception of it abroad, in foreign cultural and literary surroundings. She points out the possible infulence and results of the predominance of "great" languages over those having been marginalized from the international literary-creative scene.

G. B. Shaw spada (uz Shakespearea) među najpopularnije i najizvođenije pisce/dramatičare s engleskoga jezičnog prostora u Hrvatskoj u razdoblju između 1914. i 1940. Tomu je vjerojatno pridonijela blagonaklonost domaće književne i kazališne kritike prema njegovim socijalnim idejama ali i posjeta Shawa Dalmaciji koncem dvadesetih godina. Eklekticizam Shawovih pogleda našao je plodno tlo u političkoj klimi hrvatskoga dijela kraljevine SHS u dvadesetim, pa Kraljevine Jugoslavije koncem dvadesetih i u tridesetim godinama. Kao član socijalističkog kluba fabijevaca, ateist, vješt govornik, slavan dramatičar i pamfletist, imućan čovjek, "puritanac", "heretik", svjetski putnik, osoba univerzalna znanja, G. B. Shaw svoju je upućenost i raznolikost interesa pretočio u drame koje su za mnoge međuratne intelektualce - pa i one na hrvatskom tlu - bile/funkcionirale kao relevantne i poticajne društvene i političke rasprave.

Zadaća disertacije bila je istražiti rad onih pojedinaca u hrvatskoj kulturi, književnosti i književnoj kritici motrenoga perioda koji su se objavljivanjem napisa o britanskoj književnosti na engleskom jeziku istakli u tolikoj mjeri da ih možemo nazvati posrednicima. Pritom se rad naslanja na istraživanja recepcije britanske književnosti u prethodnim razdobljima a koja su poduzeli Rudolf Filipović (prijelaz 19. na 20. st.) i Tatjana Blažeković (1900.-1914.) Upravo je razdoblje koje za svoje istraživanje odabire H. Peričić u Hrvatskoj bilo obilježeno poraslim zanimanjem čitateljstva i književne kritike za englesku književnost pa time i većim zamahom djelatnosti u međusobnom zbližavanju obiju kultura. Za promicanje brit./engl. književnosti u Hrvatskoj onog razdoblja posebno je zaslužno desetak znanstvenika, novinara i kulturnih djelatnika od koji su neki postali utemeljiteljima moderne anglistike i komparatistike u nas. Među njima su bili Josip Torbarina, Ivo Hergešić, Vinko Krišković, Josip Horvat, Ilija M. Petrović i dr. Međutim, unatoč značajnosti pojedinaca u prostoru približavanja predmetne književnosti hrvatskom čitatelju, odjek odnosno recepcija te literature u Hrvatskoj u spomenutom razdoblju (1914.-1940.) do ove su disertacije bili razmjerno slabo istraženi. Uz to, rad mnogih istaknutih posrednika do 1990-ih godina bio je prešućivan ili marginaliziran. Svrha je ovoga doktorskoga rada bila ispraviti propušteno. Disertacija sadrži opsežne i bogate popise bibliografskih jedinica o (britanskoj) književnosti na engleskom jeziku u hrvatskoj književnoj kritici predmetnoga razdoblja (objavljenoj u periodici i knjigama) kao i popis velikog broja prijevoda (knjiga) te predstava na hrvatskim pozornicama motrenoga perioda temeljenih na kazališnim komadima/dramatizacijama britanskih pisaca. ABSTRACT: The basic purpose of the doctoral research of Helena Peričić was to investigate and illuminate the work and the role of the mediators in the reception of British literature written in English language in Croatian literary criticism in the period from 1914 to 1940. The contribution of this thesis was in pointing out those mediators whose work had not been recognized or appreciated enough in the history of Croatian literary criticism during the 20th century (e. g. Josip Torbarina, Ivo Hergešić, Vinko Krišković, Josip Horvat, Ilija M. Petrović, and others). The dissertation includes rich bibliographies but also the list of the translations from English literature (mostly in books) and the theatre repertoire of the works of English authors/playwrights that had been shown on the Croatian stages in the explored period.

U ovom radu autorica obrađuje recepciju Jamesa Joycea u hrvatskoj knritici u razdoblju između dvaju svjetskih ratova kad se povećava zanimanje domaće publike – kako kritičara tako čitatelja - za književnost na engleskom jeziku, poglavito britansku. Joyce je jedan od pisaca o kojemu se najčešće raspravljalo u motrenom razdoblju. U usporedbi s recepcijom Shakespearea ili Shawa, broj napisa u kojima se piše o Joyceu razmjerno je malen, ali unatoč tomu on je iznimno važan jer potrvrđuje popularnost/popularizaciju ovoga, u ono vrijeme, suvremenoga autora s kojim se i europska odnosno svjetska kulturna javnost tek imala upoznati. Do 1932. govdine Joyce nije bio prevođen u Hrvatskoj. Među kritičarima koji su pisali o Joyceu bili su Horvat, Hergešić, Krnic, Simić, Ujević i I. G. Kovačić. U većini slučajeva ovi su tekstovi posredno prednosili saznanja iz stranih napisa i interpretacija. U nas se o njemu pisalo kao o „najmarkantnijem književniku svoga doba“ (Horvat), ali je bilo i zanimljivih komparatističkih pristupa (Krnic) temeljenih na paralelama pronađenim u suvremenoj hrvatskoj književnosti. U ovom prilogu autorica takodjer donosi Bibliografiju kritike o Jamesu Joyceu (1919.-1941.).

Prikaz knjige književnokomparatističkih studija tiskane 1992. godine pod naslovom "Književni dodiri hrvatsko-talijanski" u nakladi Književnoga kruga Split godine autora Mate Zorića, talijanista i komparatista književnosti.

Magistarski rad na književnokomparatističku temu recepcije engleskoga pjesnika iz razdoblja romantizma u hrvatskoj kulturi odnosno književnokritičkom i književnopovijesnim napisima objavljenima u razdoblju od ilirizma do osamdesetih godina 20. st. Rad je obranjen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 16. lipnja 1989. godine a autorici je mentorom bio sveučilišni profesor Miroslav Beker.