Search

Subfosilno drvo ili abonos je drvo koje je više stotina ili tisuća godina odležalo na dnu močvare, rijeke, jezera ili mora pod naslagama šljunka, blata i mulja u anoksičnim uvjetima. Karakteristična crna boja abonosa potječe od kemijske reakcije tanina iz drva i željeza iz vode. Subfosilno drvo ima promijenjena fizikalna i mehanička svojstva, zbog specifičnih uvjeta u kojima je nastajalo. Recentno i subfosilno drvo razlikuju se u sastavu, jer se u subfosilnom drvu tijekom godina smanjivao sadržaj ekstraktivnih tvari i fenolnih spojeva, te se također smanjivao udio ugljikohidrata. Uspoređivanjem sadržaja anorganskih elemenata u subfosilnom i recentnom drvu iste vrste dokazalo se da subfosilno drvo ima veći ukupni sadržaj željeza, kalcija i magnezija, dok recentno drvo ima veći ukupni sadržaj kalija. Sadržaj celuloze u subfosilnom drvu manji je nego u recentnom, dok je sadržaj lignina puno veći u subfosilnom drvu. Gustoće recentne i subfosilne hrastovine slične su, ali pokazalo se da povećanjem starosti abonosa dolazi do povećanja njegove gustoće. Subfosilno drvo ima širok spektar upotrebe, može se koristit pri izradi jedinstvenih skupocjenih ukrasa, namještaja ili glazbenih instrumenata. Subfossil wood or abonos is wood that has lain for hundreds or thousands of years at the bottom of a swamp, river, lake or sea under deposits of gravel, mud and silt in anoxic conditions. The characteristic black color of abonos comes from the chemical reaction of tannins from the wood and iron from the water. Subfossil wood has changed physical and mechanical properties, due to the specific conditions in which it was formed. Recent and subfossil wood differ in composition, because the content of extractive substances and phenolic compounds in subfossil wood has decreased over the years, and the proportion of carbohydrates has also decreased. By comparing the content of inorganic elements in subfossil and recent wood of the same species, it was proven that subfossil wood has a higher total content of iron, calcium and magnesium, while recent wood has a higher total content of potassium. The cellulose content in subfossil wood is lower than in recent wood, while the lignin content is much higher in subfossil wood. The densities of recent and subfossil oak are similar, but it has been shown that increasing the age of abonos leads to an increase in its density. Subfossil wood has a wide range of uses, it can be used to make unique expensive decorations, furniture or musical instruments.

Signalni rak predstavlja opasnost za autohtone vrste rakova zbog velike agresivnosti i dominacije u kompeticiji za resurse. Kako je hepatopankreas najvažniji energetski organ signalnog raka, promjene u njegovoj strukturi narušavaju i njegovu funkciju, a time i kondicijsko te cjelokupno zdravstveno stanje jedinke što može negativno utjecati na rast, reprodukciju i širenje ove vrste. U ovom radu prikupljene su i morfometrijski obrađene 73 jedinke signalnog raka, duž invazivnog areala u rijeci Korani. Jedinkama su izolirani hepatopankreasi te izrađeni trajni histološki preparati koji su analizirani svjetlosnim mikroskopom. Dobiveni rezultati pokazuju da 64% analiziranih rakova ima više od 25% tkiva hepatopankreasa zahvaćeno patološkim promjenama, pri čemu 14% životinja pokazuje teške promjene na više od 75% tkiva. Fokalna nekroza uočena je kod 53% jedinki, melanizacija kod 51%, a gram-pozitivne bakterije kod 44% jedinki. Ustanovljene histopatološke promjene indikatori su idiopatskog nekrotizirajućeg hepatopankreatitisa, čiji je uzročnik zasad još nepoznat. Sva histopatološka oštećenja zabilježena su s većom učestalošću u središtu invazivnog areala, gdje je gustoća jedinki veća, u odnosu na fronte širenja. Životinje s težim histopatološkim oštećenjima imale su značajno smanjeni hepatosomatski indeks, što ukazuje da ova bolest utječe na kondicijski status životinja, a time može utjecati i na daljnju brzinu širenja ove invazivne strane vrste. Signal crayfish threatens native crayfish populations due to its high aggression and dominance in competitive interactions. Since hepatopancreas is the main energy supply organ in crayfish, changes in its structure alter its function and affect its condition and overall health. This can consequently lead to negative impacts on animal growth, reproduction and range expansion. In this research, 73 individuals along signal crayfish invasion range in the Korana river were collected. Hepatopancreases were isolated, fixed histological slides were prepared and analyzed with the light microscope. Results of this experiment show that 64% of analyzed crayfish had more than 25% of tissue with pathological changes, with 14% of crayfish having more than 75% of tissue with heavy changes. Focal necrosis was observed in 53% of cases, while melanisation in 51% and Gram-positive bacteria in 44%. The aetiology of observed histopathological changes indicates idiopathic necrotizing hepatopancreatitis whose cause still remains unknown. All histopathological changes were more frequent in the invasion core, where population density is higher, opposed to invasion fronts. Heavy histopathological changes in hepatopancreas correlated with low hepatosomatic index which indicates that this disease affects the condition of the animal and may affect range expansion of this invasive alien species.