Search

Prijevod teksta "Matschall, Annelie. 2020. Die Sprachentwicklung und Sprachentwicklungsstörungen im Kindesalter. Str. 1-18. (Bachelorarbeit)" s njemačkog na hrvatski jezik, te prijevod teksta "Mijatović, Iva. 2018. Religija Starog Egipta i Grčke. (Završni rad)" s hrvatskog na njemački jezik. Ovaj diplomski rad bavi se proučavanjem procesa prevođenja između njemačkog i hrvatskog jezika kroz prijevod dva različita teksta. Cilj istraživanja bio je analizirati specifičnosti prevođenja između ova dva jezika i procijeniti uspješnost prijevoda. Proces prevođenja uključivao je analizu izvornog teksta, prepoznavanje kulturnih specifičnosti i prenošenje istih na ciljni jezik. Rezultati evaluacije ukazuju na uspješnost prevođenja između njemačkog i hrvatskog jezika, pri čemu su identificirane određene izazove i specifičnosti u prevođenju. Također su identificirane određene razlike u prenošenju kulturnih aspekata i stilističkih nijansi među jezicima. Kao zaključak, ovaj diplomski rad pruža uvid u proces prevođenja između njemačkog i hrvatskog jezika kroz prijevod dvaju tekstova. Ovi rezultati mogu biti korisni za prevoditelje koji rade na prijevodima između ovih jezika te za daljnja istraživanja u području prevođenja i jezičnih studija.

U radu se istražuju hrvatski prijevodi Pinokija od prvoga prijevoda 1943. do današnjih dana. Prvi prijevod uspoređuje se s njegovim kasnijim izdanjima te s ponovljenim prijevodima nastalima 1990-ih i kasnije. Izraz „ponovljeni prijevod“ odnosi se na novi prijevod u istom jeziku već ranije prevedenoga djela (Koskinen i Paloposki 2010). U ovom se radu ponovljeni prijevodi istražuju i u okviru teorijskih postavaka koje razumiju prijevod kao adaptaciju (Klingberg 1986). Dva su glavna cilja istraživanja: (1) utvrđuje se postoje li razlike između prvoga prijevoda iz 1943., njegovih ponovljenih izdanja nakon 1945. i triju ponovljenih prijevoda nastala tijekom 1990-ih i kasnije, s obzirom na različit sociopolitički kontekst u kojem su se pojavili i na utjecaj ideologije na prijevode (v. Pokorn 2012, Hameršak i Zima 2015); (2) na temelju usporedbe prijevoda kulturno specifičnih jedinica, kao što su osobna imena, nazivi za hranu, regionalni i dijalektalni izrazi, tuđice, arhaizmi i frazemi, uspoređuju se prevoditeljske strategije u različitim vremenskim razdobljima i društveno-kulturnim kontekstima te se primjenom hipoteze ponovljenoga prijevoda uz pomoć primjera odomaćivanja i otuđivanja kulturnih sadržaja razmatraju motivi za ponovno prevođenje., The paper looks into Croatian translations of Pinocchio, from its first translation, its later editions, to its retranslations in the 1990s and later. The term “retranslation” is used to refer to a new translation into the same target language of a previously translated work (Koskinen and Paloposki 2010). Pinocchio was first translated into Croatian in 1943 by writer and translator Vjekoslav Kaleb. This translation appeared in numerous editions after 1945 and is still being read by schoolchildren in Croatia. It co-exists with a number of retranslations, which appeared since 1996, in a completely different socio-political and cultural setting. The process of retranslation is interpreted with respect to the retranslation hypothesis. Translation as adaptation (Klingberg 1986) is also used as a theoretical basis for cultural content analysis. The aim of the research is twofold: (1) to establish possible differences between the first translation, its later editions (published after 1945) and the retranslations (published in the 1990s and later), which occurred due to the different sociopolitical context in which they appeared (see Pokorn 2012); (2) to identify culture-specific items, such as personal names, foodstuffs, regional expressions, etc., and to compare the solutions of the translators in different translations; the identified culture-specific units are analysed according to the level of domestication and foreignisation in the translations, and the reasons for retranslations are considered.