Search

Uključivanje roditelja u prevenciju seksualnog zlostavljanja djece (SZD) od velike je važnosti jer osim što dijete mogu poučiti kako se zaštititi, roditelji mogu nadzirati djetetove aktivnosti i ljude s kojima dijete provodi vrijeme. Razumijevanjem na koji su način roditelji uključeni u prevenciju i rano otkrivanje SZD, može pomoći u poboljšavanju kvalitete preventivnih programa. Cilj ovog rada bio je ispitati znanja, stavove i vještine roditelja vezanih uz prevenciju SZD. U istraživanju je sudjelovalo 419 roditelja u rasponu od 20 do 57 godina koji imaju djecu stariju od 18 godina. Zadatak sudionika je bio riješiti test znanja o SZD, a zatim na skali od pet stupnjeva procijeniti svoje stavove vezane uz obrazovne programe prevencije SZD i vlastite vještine vezane uz prevenciju SZD. Roditelji su postigli visoke rezultate na testu znanja i gotovo na svim dimenzijama vještina prevencije SZD, posebice na dimenziji uključenosti koja obuhvaća vrlo učinkovite preventivne postupke. Pokazuju visoku razinu pozitivnog stava prema obrazovnim programima prevencije SZD i najčešće koriste knjige i preventivne programe kao izvore informacija za pomoć pri razgovoru s djecom o SZD, što pokazuje njihovu otvorenost ka učenju. Sve to govori da roditelji žele postati saveznici u prevenciji problema SZD, no za obnašanje uloge ipak traže podršku i to od odgojno-obrazovnih ustanova. Inclusion of parents in child sexual abuse (CSA) prevention is extremely important. This enables parents to teach children how to protect themselves, as well as supervise children's activities and people that children spend time with. Understanding how parents are included in CSA prevention and early detection could also be beneficial in improving the quality of CSA prevention education. Aim of this research was to examine parents' knowledge, attitudes and skills concerning CSA prevention. A total of 419 parents at the age between 20 and 57 years whose children are younger than 18 years participated in the study. Participants completed the CSA knowledge test, followed by self-assessment on a five-point scale regarding their attitudes towards prevention of CSA and skills concerning CSA prevention. Participants achieved high results on the knowledge test as well as on the skills scale, especially on the involvement dimension. Additionally, participants have highly positive attitudes towards CSA prevention education. They mostly use books and prevention programmes as a way to help start the conversation about CSA. This implies participants' openness to learning. In other words, parents would like to become allies in preventing CSA but they seek for support in conducting their role from educational institutions. more...

Darovitost je sposobnost pojedinca da na jednostavniji način postigne izvanredne rezultate i ostvari ciljeve. Može se prepoznati u najranijoj dobi. Kada se prepozna, potrebno ju je potvrditi i identificirati. Identifikacijom pojedinac postaje „etiketiran“ i samim time mijenja se njegov položaj u društvu i obitelji te se mogu pojaviti problemi. Darovitoj djeci može biti problem uklapanje u društvo jer ne dijele iste interese s drugima. Roditelji trebaju pomoći darovitom djetetu tako što će naučiti prepoznati emocionalne probleme koji se mogu javiti. Također se savjetuje uključivanje u skupinu koja ima iste interese te omogućavanje rasta i razvoja dara koji dijete ima. Giftedness is ability of individual to achieve the goal and accomplish great results in an easier way. It can be recognized in early age. After recognition, giftedness has to be confirm and identify. When an individual is marked as gifted person, then is possible to appear some problems. For gifted children is hard to fit in social environment because they do not share the same inerests as group of their peers. Parents should help to their gifted child by recognizing the emotional problems. They should enable inclusion in a group of the same interests and help to child to improve his giftedness. more...

Budući da se u današnje vrijeme tehnologija brzo razvija, digitalni mediji gotovo su svima dostupni. Osim odraslih i mladih, djeca su također svakodnevno okružena raznim medijima. Kako je digitalno oglašavanje rašireno na gotovo svim digitalnim medijima, ali i na svim medijima općenito, djeca se često susreću i s digitalnim promidžbenim porukama koje su usmjerene na njih. Stoga je cilj rada bio sintetizirati znanstvene spoznaje kako bi se prikazalo kakvu ulogu u obiteljskom odgoju imaju digitalne promidžbene poruke usmjerene djeci. Naime, današnje obitelji žive u potrošačkom i digitalnom okruženju te djeca većinu vremena kod kuće provode uz digitalne medije pa se pojavljuju određeni izazovi obiteljskog odgoja. Djeca nedovoljno razumiju namjeru oglašivača digitalnih promidžbenih poruka te je detektirana potreba odgojne podrške roditelja. Istaknuta je preporuka da roditelji primjenjuju autoritativni stil odgoja i budu uključeni u dječju interakciju s digitalnim medijima. Since today's technology is developing rapidly, digital media is available to almost everyone. In addition to adults and young people, children are also surrounded by various media every day. As digital advertising is widespread on almost all digital media, but also on all media in general, children often encounter digital advertising messages directed at them. Therefore, the aim of the paper was to synthesize scientific knowledge in order to show the role of digital advertising messages aimed at children in family child care. Namely, today's families live in a consumer and digital environment, and children spend most of their time at home with digital media, so certain challenges in family child care appear. Children do not sufficiently understand the intention of advertisers of digital media advertising, and the need for educational support from parents was detected. It is recommended that parents apply an authoritative parenting style and involve in children's interaction with digital media. more...

Obitelj je osnovna jedinica društva, djetetov prvi kontakt sa svijetom i prva stanica na putu rasta. Obitelj i odnos unutar obitelji temelj su zdravog osobnog razvoja. U obiteljskom okruženju dijete stječe prvo iskustvo, uči na temelju ponašanja roditelja, formira mišljenja i stavove te razvija svoj osobni potencijal i društvene odnose. Stoga je odnos obitelji i roditelja najvažniji čimbenik u razvoju pojedinca i njegove cjelokupne osobnosti. Kakva će osoba postati dijete ovisi o tome kakva će odrasla osoba postati kao roditelji. Velike promjene dogodile su se u obiteljskom životu i obiteljskim zajednicama. Sve više razvoda, izvanbračnih odnosa, obitelji s jednim roditeljem, obitelji koje imaju dvije mame ili dvije tate. Cilj ovog rada je prikazati način funkcioniranja alternativnih obitelji- Duginih obitelji, te način na koji se postupa sa djecom koja se nalaze u sklopu takvih obitelji. The family is the basic unit of society, the child's first contact with consciousness and the first stop on the path of growth. Family and relationships within the family are the foundation of healthy personal development. In a family environment, the child begins the first experience, based on parental behavior, forms opinions and attitudes, and develops his personal potential and social relationships. Therefore, the relationship between family and parents is the most important factor in the development of an individual and his overall personalities. What kind of person will become a child depends on it, an adult will become a parent. Great changes have taken place in family life and family communities. More and more divorces, extramarital affairs, single-parent families, families with two moms or two dads. The aim of this paper is to show the way of functioning of alternative families - Rainbow families, the way in which children who are part of such families are treated. more...

Obitelj smatramo prvom i najvažnijom školom života, a roditelje prvim učiteljima. Ona se zasniva na zajedničkom životu osoba koje su povezane krvnim srodstvom. U njoj započinje život, a unutar nje oblikuje se ljudska osobnost. Nužan uvjet za uspješan razvoj osobnosti djece jest topla, intimna i dobra obiteljska sredina, sigurnost, privlačno i emocionalno okruženje koje mogu dati samo zdravi obiteljski odnosi. Razina obiteljskog zajedništva i obiteljskog zadovoljstva osnovni su pokazatelji kvalitete obiteljskog života. Kvaliteta života smatra se širokim aspektom na koji utječe psihičko i fizičko stanje pojedinca, društveni odnosi, razina samostalnosti, individualna vjerovanja i odnos pojedinca prema pojedinim karakteristikama okoline u kojoj živi. U okviru ovoga rada, u rujnu 2021. godine provedena je anketa u kojoj je sudjelovalo 113 učenika od 1. do 4. razreda koji pohađaju Osnovnu školu Josipa Lovretića u Otoku i 113 roditelja. Za provedbu istraživanja korištena je anketa Family Quality of Life (FQOL) kojom se procjenjivala kvaliteta života u obitelji u proteklih 12 mjeseci. Anketa se sastojala od 25 pitanja, a odgovori su bili podijeljeni na skali od 5 stupnjeva (1 - vrlo nezadovoljan/na, 2 - nezadovoljan/na, 3 - ni jedno/ni drugo, 4 - zadovoljan/na, 5 - vrlo zadovoljan/na). Cilj istraživanja bio je utvrditi kako učenici procjenjuju kvalitetu života u obitelji, ali i kako ju procjenjuju njihovi roditelji. Zadatak je bio i napraviti usporedbu njihovih procjena (učenika i roditelja). Rezultati istraživanja pokazali su da učenici, ali i roditelji subjektivno procjenjuju kvalitetu života u obitelji te su isti rezultati pokazali i da su učenici i roditelji u najvećem postotku vrlo zadovoljni kvalitetom života u obitelji. We consider the family to be the first and the most important school of life, and parents are the first teachers. Family is based on the common life of persons that are related by blood. In family starts life, and the human personality is formed within it. A necessary condition for the successful development of children's personalities is a warm, intimate, and good family environment, security, an attractive and emotional environment that can only be provided by healthy family relationships. The level of family togetherness and family satisfaction are basic indicators of quality of family life. Quality of life is considered to be a wide aspect that is influenced by the mental and physical condition of the individual, social relations, level of independence, individual beliefs, and the individual's attitude towards certain characteristics of the environment in which he lives. As a part of this paper, in September 2021, the survey was conducted in which 113 students from first to fourth grade who attend the Josip Lovretić Elementary School in Otok and 113 parents participated. To conduct the research, the Family Quality of Life (FQOL) survey, which assessed the quality of life in the family in the past 12 months, was used. The survey had 25 questions, and the answers were divided on a scale of 5 degrees (1 - very dissatisfied, 2 - dissatisfied, 3 - neither, 4 - satisfied, 5 - very satisfied). This research aimed to determine how students assess the quality of life in the family, and also how their parents assess it. The task was also to make a comparison of their assessments (students' and parents'). The results of this research showed that students, and parents too, assess the quality of life in the family subjectively, thus the same results showed that the majority of students and parents are very satisfied with the quality of life in the family. more...

Komunikacija s roditeljima važan je dio rada odgojitelja u dječjem vrtiću. Potrebno je da odgojitelji ostvare kvalitetnu komunikaciju s roditeljima jer ona omogućava postizanje bliskih odnosa i suradnje s njima. Stoga, odgojitelji trebaju od početka inicijalnog odgoja i obrazovanja djeteta, s njegovim roditeljima započeti interakciju punu povjerenja, obzirnosti i odgovornosti. Uspostavljanjem pozitivne i recipročne komunikacije, otvoren je put i ka savjetodavnom radu s roditeljima. Cilj je ovog rada bio utvrditi povezanost aktivnog slušanja i pedagoškog savjetovanja roditelja. Vještinama aktivnog slušanja (reflektiranje, parafraziranje, neosuđivanje, pozornost, traženje pojašnjenja i doprinos rješenju) bolje shvaćamo i iz prve ruke se upoznajemo sa životnim okolnostima roditelja. Razvijena vještina aktivnog slušanja kod odgojitelja omogućuje roditelju da se osjeća ugodno, da ima povjerenje u slušača i da lakše izrazi ono što je zaista željela reći. Aktivnim slušanjem povećavamo vjerojatnost ispravnog razumijevanja sugovornika, izbjegavamo prepreke u komunikaciji i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osjećaje. Zbog navedenog, aktivno slušanje predstavlja prvi dio pedagoškog savjetovanja. Kada se roditelj povjeri odgojitelju o svom problemu, odgojitelj prvo koristi vještine aktivnog slušanja kako bi sasvim shvatio njegovu situaciju i srž problema. Tek nakon toga je u savjetovanju, odgojitelj može ponuditi roditelju određene savjete i načine kojima bi on mogao smanjiti ili riješiti taj svoj problem. Pritom odgojitelj ne nameće svoj odabir već pomaže roditelju da promisli i odabere najpogodnije alternative. Communication with parents is an important segment of a kindergarten teacher’s job. It is necessary for kindergarten teachers to achieve good communication with parents because it allows them to achieve better cooperation with them. Therefore, kindergarten teachers should initiate truthful, considerate and responsible interaction with children’s parents at the very beginning of their institutional education. By establishing positive and reciprocal communication, kindergarten teachers prepare the setting for counseling parents of children in their kindergarten. The aim of this paper was to determine the connection between active listening and pedagogical counseling of parents. With the skills of active listening (reflecting, paraphrasing, not judging, paying attention, seeking clarification and contributing to a solution), kindergarten teachers better understand and get to know first-hand the life circumstances of the parents. The developed skill of active listening in kindergarten teachers allows the parent to feel comfortable, to have confidence in the listener and to more easily express what they really want to say. By listening actively, we increase the likelihood of a correct understanding of the speaker, avoid obstacles in communication and respect other people's opinions, attitudes and feelings. Therefore, active listening can be observe as the initial part of pedagogical counseling. When a parent talks to the kindergarten teacher about his or her problem, the teacher uses active listening skills to fully understand parental situation and the core of the problem. In the further steps of counseling the teacher can offer the parent certain advice and ways in which he could reduce or solve a problem. In doing so, the kindergarten teacher does not impose his choice but helps the parent to think and choose the most suitable alternatives. more...

Mediji su neizostavan dio svake obitelji. Prisutni su u svakom kućanstvu te je vrlo važno da se koriste na ispravan način. Cilj ovog rada je prikazati ulogu medija u obiteljskom odgoju, te pozitivne i negativne strane medija i utjecaj na djecu. Na početku rada objašnjeno je što je odgoj i što je obitelj. Medijski odgoj u obitelji oslikava se na ponašanje pojedinca, osobito na maloljetnu djecu koja su često žrtve elektroničkog nasilja i neprimjerenih sadržaja u medijima. Dalje u radu osvrće se na obitelj nekada i obitelj sada, razlike u odgoju, obiteljskoj strukturi i važnostima oca i majke. Odgoj nekada uvelike se razlikuje od odgoja kakav je danas, na što veliki utjecaj imaju upravo mediji. Potom je objašnjeno koje vrste odgojnih stilova postoje i koje su njihove karakteristike. Spominje se i povijest medija, od tiska do interneta, uz povijesne činjenice. Dalje su opisani pozitivni i negativni utjecaji medija na dijete i na kraju važnost uloge roditelja u medijskom odgoju djeteta. Važno je naglasiti da su roditelji ti koji imaju najveću ulogu i odgovornost u educiranju djece pravilnom korištenju medija. The media are an indispensable part of every family. Today media are present in every home and it is very important that we use it in the right way. The aim of this paper is to present the role of the media in family education, the positive and negative sides of the media and the impact on children. At the beginning of the paper, it is explained what it means to raise a child and what is a family. Media education in the family is reflected in the behavior of individuals, especially young children who are often victims of electronic violence and inappropriate content in the media. Further, the paper refers to the family in the past and the family now, the differences in raising child, family structure and the importance of father and mother. Education used to be very different from the education today, which is greatly influenced by the media. It is then explained what types of parenting styles there are and what their characteristics are. The history of the media, from the press to the Internet, is also mentioned, along with historical facts. The positive and negative influences of the media on the child and finally and the importance of the role of parents in the media education are described at the end. It is important to emphasize that parents are the ones who have the greatest role and responsibility in educating children through the proper use of the media. more...

Obitelj je osnovna društvena jedinica, prvi kontakt djeteta sa svijetom te prva stanica na putu njegova odrastanja. Obično se sastoji od jednoga ili dvaju roditelja i njihove djece što znači da je obitelj temelj djetetova postojanja. U obitelji započinje djetetov tjelesni, moralni, intelektualni, estetski i emocionalni razvoj. Odgoj, kao temeljna uloga obitelji, u najranijim fazama ima najveći utjecaj na djetetov cjelokupni razvoj. Temeljna je svrha odgoja razvitak i izgraĎivanje sposobna, čestita, marljiva i kulturna čovjeka. Dijete treba paţnju, razumijevanje, strpljenje i voĎenje odraslih, prvenstveno roditelja. Obitelj zbog emocionalno snaţne povezanosti djeteta s njezinim članovima ima najutjecajnije odgojno djelovanje na dijete koje vrtić i škola ne mogu zamijeniti. Vrtići i škole takoĎer imaju veliki utjecaj na djetetov odgoj gdje je posebno vaţna suradnja i partnerstvo odgojitelja/učitelja s roditeljima. Biti roditelj i imati obitelj za većinu ljudi najveći je ţivotni izazov. „Savršen roditelj“ ne postoji, ali bi svi trebali teţiti k tome da svom djetetu pruţe ono što je njemu najpotrebnije. Cilj završnog rada bio je proučiti literaturu različitih autora o ulozi i vaţnosti obitelji u razvoju djeteta. U radu su definirani pojmovi obitelj, roditelji i odgoj te su prikazani odnosi u obitelji, uloga majke i oca, odnos braće i sestara te odgoj u obitelji. Family is a basic social unit, a child's first contact with the world, first step on the way of growing up. It consists of a single or both parents and their children, which means that family is a foundation of the child's existence. A child's physical, moral, intellectual, esthetic and emotional development begins in the family. Upbringing, as a fundamental role of the family, has the greatest influence on entire child's development at its earliest stages. The primary purpose of upbringing is the growth and progress of a capable, honorable, diligent and a decent individual. A child needs attention, understanding, patience and guidance of adults, primarily responsibility of parents. Because of a child's emotionally strong connection with its family members, a family has the most influential educational effect on a child, which kindergarten and school cannot replace. Kindergartens and schools have a substantial II influence on child's development as well. Collaboration and partnership between educators/teachers and parents are of importance. For most people, parenthood and having a family is the biggest life challenge. „A perfect parent“ does not exist. However, everyone should aspire to ensure all the needs of their child. Main goal of this thesis was to analyse and study literature, written by different authors, about the role and the importance of a family in child development. Terms defined here are family, parents, education; family relationships, mother's and father's roles, family upbringing and relations between siblings are represented. more...

Dječji vrtić i osnovna škola predstavljaju najbliže djetetovo okruženje te je veoma važno da između njih postoji razvijen odnos partnerstva. Oni su po prirodi tog odnosa upućeni jedno na drugo jer se u središtu tog odnosa nalazi isti subjekt – dijete. Veže ih jednak cilj, a to je njegova dobrobit i cjelokupan razvoj ličnosti. U današnje vrijeme važnost partnerstva roditelj – ustanova dodatno raste jer dolazi do velikih i brzih promjena u uvjetima i zahtjevima koji se postavljaju pred dijete, roditelje i odgojno-obrazovne ustanove. Samim time raste i uloga pedagoga koji djeluje kao posrednik između njih stoga je u okviru ovog rada prikazana važnost i uloga pedagoga u razvoju i promicanju partnerstva roditelj – ustanova. Provedeno je kvalitativno istraživanje te intervju s pedagozima dječjih vrtića i osnovnih škola kako bi utvrdili koje je njihovo viđenje i shvaćanje vlastite uloge u razvoju partnerstva, kako vide odnos partnerstva te na koji način sudjeluju i promiču partnerstvo s roditeljima. Provedenim istraživanjem došlo se je do rezultata koji svjedoče o važnosti partnerstva, bogatoj i širokoj ulozi pedagoga u tome te raznim oblicima i mogućnostima pristupu roditeljima. Također utvrđene su i određene sličnosti i razlike u radu pedagoga na razvoju partnerstva u dječjem vrtiću i osnovnoj školi. Kindergarten and primary school represent the closest child's environment and it is very important that there is a developed partnership between them. By the nature of this relationship they are referred to each other because the same subject-child is at the center of this relationship. They have the same goal, which is child's benefit and the overall development of personality. Today, the importance of partnership parents – institutions grows further because of major and rapid changes in the conditions and requirements that are placed on children, parents and educational institutions. As such, the role of the pedagogue who acts as a mediator between them is growing, therefore, the importance and the role of the pedagogue in development and the promotion of parent – institution partnership is presented in this paper. Qualitative research as well as interviews with kindergarten and primary school pedagogues has been conducted to determine their vision and understanding of their own role in the development of partnerships, how they define partnerships and how they participate and promote partnerships with parents. After all, we concluded about the importance of partnership, rich and wide role of pedagogues in this and various forms and possibilities of working with parents. Also there have been established some similarities and differences in the work of kindergarten and primary school pedagogues. more...

Polazak djeteta u jaslice ili vrtić velika je promjena za djecu koja se po prvi odvajaju od obitelji. U razdoblju prilagodbe djeca se prilagođavaju na novo okruženje i nove i nepoznate situacije. Za neku djecu razdoblje prilagodbe predstavlja i veliki stres, te na nove situacije reagiraju promjenama u ponašanju i plačem, tako iskazuju tugu zbog odvojenosti od roditelja. Odgojitelji u razdoblju prilagodbe uspostavom komunikacije i stvaranjem socio-emocionalne veze s djetetom, olakšavaju djetetovu prilagodbu i pomažu mu u daljnjoj socijalizaciji s ostalom djecom. Uloga roditelja u razdoblju prilagodbe je pomoći djetetu da na što lakši način prebrodi odvajanje od obitelji. Pozitivni stav prema vrtiću i odgojiteljicama pomoći će roditeljima da svojim primjerom pokažu djeci da su ponosni na njih što odrastaju i što mogu boraviti u vrtiću ili jaslicama. Departing a child into a nursery or kindergarten is a big change for children who separate from their families for the first time. In the period of adjustment, children adapt to a new environment and unknown situations. For some children, the adjustment period is a major stress and they react on new situations with changes in behavior and crying. Educators in the adjustment period, by establishing communication and creating socio-emotional relationships with the child, facilitate the child's adaptation and help him in further socialization with the other children. The role of parents in the adjustment period is to help the child to ease the separation of the family as easily as possible. A positive attitude towards kindergartens and educators will help parents to show with their own example that they are proud of children how they grow up and stay in kindergarten or nursery. more...

Za djecu i roditelje, ali i cijelo hrvatsko društvo, važno je priznati i prihvatiti kompleksnost obiteljskih zajednica i odnosa. Danas su obiteljske strukture raznovrsnije nego ikada prije pa je potrebno na novi način definirati obitelj. Među vrstama obitelji nailazimo na homoseksualnu obitelj u kojoj su roditelji homoseksualne orijentacije, također, i na one obitelji u kojoj je dijete homoseksualne orijentacije. Te obitelji nose posebno breme današnjeg društva, stigmatizirani su te se o njima iznose neistine koje su najčešće produkt usmene predaje u društvu bez argumentiranih činjenica. U svrhu pribavljanja dodatnih informacija vezanih za homoseksualnost u obitelji provela sam intervju s nekolicinom poznanika koji su mi dali dodatni uvid u problematiku života s kojom se svakodnevno nose kao pripadnici LGB zajednice. Homoseksualni roditelji, kako biološki, tako i nebiološki, kao i oni koji bi to htjeli postati moraju se nositi s nizom prepreka, diskriminacije i stigmatizacije kako bi ostvarili svoju roditeljsku ulogu. LGB roditelji, partneri i partnerice i osobe koje planiraju roditeljstvo žele da se brak i životno partnerstvo izjednače u potpunosti pred zakonom. To bi za njih osiguralo put prema ostvarenju roditeljstva (pomoću potpomognute oplodnje ili posvojenja), ali i zaštitu svih članova i članica obitelji. Nebiološki roditelji trebali bi imati roditeljska prava posebice u obrazovnom i zdravstvenom sustavu, tu se treba poraditi na dodatnoj edukaciji o specifičnostima obitelji s LGB osobama, o njihovim izazovima s kojim se te obitelji susreću. Dodatnu edukaciju trebali bi proći svi prosvjetni djelatnici u vrtićima i školama, ali i zdravstveni djelatnici. Također dodatno se trebaju osvijestiti i razni stručnjaci koji rade s djecom i obiteljima kao što su centri za socijalnu skrb ili udruge civilnog društva. For children and parents, but also the entire Croatian society it's important to recognize and accept the complexity of family and community relationships. Today, the family structure is more diverse than ever before, it's necessary to define the family in a new way. Among all types of families we can find the homosexual family in which the parents are homosexual, also, the families in which the child is homosexual. These families bear a special burden of today's society, they are stigmatized and there are a lot of untruths that are usually the product of oral traditions in society without grounded facts. In order to obtain additional information related to homosexuality in the family I conducted an interview with several subjects who gave me additional insight into the problems of life that they daily carry as members of the LGB community. Homosexual parents, both biological and non-biological, as well as those who want to become one, must cope with a series of barriers, discrimination and stigmatization in order to accomplish their parental role. LGB parents, partners and people who are planning parenthood want to marriage and life partnership equalized completely against the law. This would ensure for them the path towards achieving parenthood (using assisted reproduction or adoption), but also the protection of all members of the family. Non-biological parents should have parental rights especially in the education and health system, there is need to work on additional training on the specifics of families with LGB persons, about their challenges with which these families are facing. Additional training should go all educators in kindergartens and schools, and health professionals. more...

S djecom se može lako naći zajednički jezik, a to je igra. Igra je najbolje sredstvo učenja kod djece, koja kroz igru uče na zabavan i nenametljiv način, spontano i motivirano. Važna je uloga obitelji i roditelja u dječjoj igri jer je obitelj centar djetetova svijeta, ona je mjesto u kojem dijete provodi većinu svog vremena i to vrijeme treba iskoristiti na što kvalitetniji način. Roditelji trebaju naći vremena za igru sa svojom djecom, kako bi djeca mogla fizički i emocionalno zdravo rasti. Kako bi roditelji i obitelj djeteta bili uključeni u njegov rast i razvoj u potpunosti, trebali bi biti ili postati dovoljno kompetentni i poznavati faze dječjeg razvoja kako bi mogli pratiti i biti prisutni u tom procesu. Mnogi roditelji ni ne znaju koliko mogu putem igre utjecati na razvoj svog djeteta. Vrijeme koje roditelj izgubi u djetinjstvu vlastitog djeteta, ne može se vratiti, zato se roditelji trebaju angažirati i osigurati kvalitetno vrijeme koje će provesti sa svojom djecom, kroz kvalitetne igre i druženje. With children you can easily communicate and its not difficult to understand each other or their needs, and it is much easier with a form of games. Games are the best means where it comes to studying because they can study in fun and non-committal way, they study spontaneously and they are motivated throughout the process. Very important thing is involving the family and parents because they are the center of children's universe, family is a place where a child spends the most of their time and that time is suppose to use in the most quality way that is possible. Parents must find the time for play-time with their children, so they can emotionally and physically grow healthy. If the parents want to fully be engaged in their child's growth and development they have to be competent and they need to be familiar of fazes of child's development and actually attend in that process. Many parents don't realize how important is play-time in developing. The time that parents have with their kids is precious and it passes by very quickly, because of that they need to be engaged in their child's life and they need to make sure that they spent as much time that they can on quality games and spending time with their children. more...

Roditelji i odgojitelji imaju isti zadatak – odgojiti dijete. Za roditelje je to roditeljska dužnost, a za odgojitelje profesionalna. Kada dijete poraste i krene ga se intenzivno pripremati za polazak u školu, roditelji i odgojitelji ponovno imaju isti cilj – pomoći djetetu da razvije svoj puni potencijal. Roditelji i odgojitelji preuzimaju na sebe odgovornost za pripremu djeteta za osnovnu školu te za rezultate koje će pokazati na samom početku. Time se obvezuju na informiranost, educiranost i prije svega na suradnju. Suradnja između roditelja i odgojitelja je ono što najviše od svega može unaprijediti ili unazaditi djetetov razvoj. Uz komunikaciju, razumijevanje i prihvaćanje između roditelja i odgojitelja dijete može jako puno dobiti, dok u nedostatku istih može i jako puno izgubiti. Za potrebe diplomskog rada provedeno je istraživanje s roditeljima djece koja pohađaju privatni dječji vrtić te državne dječje vrtiće od kojih je jedan za djecu s poteškoćama u razvoju kako bi se ispitala suradnja između roditelja i odgojitelja kod pripreme djece za prvi razred osnovne škole. Istraživali su se stavovi roditelja o važnosti suradnje, njihovoj komunikaciji s odgojiteljima, spremnosti na uključivanje u vrtićke aktivnosti i suradnički odnos te zadovoljstvu radom odgojitelja i dječjeg vrtića. Rezultati istraživanja pokazuju kako roditelji shvaćaju važnost suradnje i smatraju da imaju dobru komunikaciju s odgojiteljima. Većina je zadovoljna njihovim radom te radom vrtića i voljni su uključiti se u vrtićke aktivnosti. Iako se gotovo svi roditelji slažu s time da bez dobre komunikacije i poštovanja ne može biti niti kvalitetne suradnje, većina smatra da iako i roditelji i odgojitelji imaju pravo glasa u odgoju i obrazovanju djeteta, ipak zadnju riječ trebaju imati roditelji. Parents and educators have one common goal - bring up a child. For parents it is their parental duty, for educators it is a professional matter. As soon as the child is grown and being intensively prepared for school, parents and educators once again strive to the same goal - help the child develop its full potential. Parents and educators take onto themselves the responsibility to prepare the child for primary school and the immediate results visible at the beginning of the child’s education. Therefore, they need to commit themselves to being informed, educated and willing to cooperate. The cooperation between parents and educators is crucial in either improve or regress a child’s development. If communication, understanding and tolerance is present in the relationship between the two parties, the child can gain an advantage, while with the absence of these elements it can lose the same. For the purpose of this graduate thesis, a study was conducted with parents whose children attend private and public preschools, as well as a preschool for children with developmental difficulties, so that the amount of cooperation between parents and educators when preparing a child for the first grade of primary school could be investigated. The study was related to parents’ opinions about the importance of cooperation, their communication with the educators, their willingness to participate in organized preschool activities and cooperate with educators, and their level of satisfaction with the work of educators and preschool in general. The results of the study show that parents understand the importance of cooperation and feel that they communicate well with the educators. The majority of parents are satisfied with the educators and the preschool’s work, and are willing to be included in activities organized by the preschool. Although almost all parents agree that quality cooperation is impossible without good communication and mutual respect, the majority concludes that even though educators have a say in the upbringing and education of a child, parents should always have the last word. more...

Kompetencije budućih odgojno obrazovnih djelatnika u uspostavljanju partnerskih odnosa sa roditeljima teško je usvojiti, no važnost i dobrobiti koje proizlaze iz partnerskog odnosa višestruke su. Suradnja dvaju djetetu najbližih zajednica, obitelji i odgojno obrazovne ustanove, pozitivno se reflektira u svim dijelovima njegova razvoja. U radu se iznose kompetencije odgojno obrazovnih djelatnika, kako opće, tako i one potrebne za uspostavljanje partnerskih odnosa sa roditeljima, opisuje se na koji se sve način može surađivati sa roditeljima, obrazovanje budućih odgojno obrazovnih djelatnika za uspostavljanje partnerskog odnosa sa roditeljima, važnost partnerskog odnosa i moguće prepreke u istom te pedagoško obrazovanje samih roditelja. Temeljem rezultata provedenog istraživanja kojem je cilj bio dobiti uvid u trenutno zadovoljstvo budućih odgojno obrazovnih djelatnika obrazovanjem za uspostavljanje partnerskih odnosa sa roditeljima, potvrđeno je kako se na edukaciji budućih odgojno obrazovnih djelatnika treba još raditi te kako je potrebno osvijestiti potrebu istog. The competences of future educators regarding the establishment of partner relationships with parents are hard to adopt, but the importance and benefits that come from partner relationships are multiple. In the final thesis introduces the competencies of educators, generic ones and specific ones required for establishing of partner relationships with parents, there are described many ways of collaboration with parents, education of future educators regarding the establishment of partner relationships with parents, the importance of partner relationships and possible obstacles in it and pedagogical education of parents ourselves. Based on the results of the research, which goal was to perceive the currently contentment of future educators with their education connected with the establishment of partner relationships with parents, it is confirmed that the education of future educators should be better and that society, as itself, should be more aware of its importance. more...

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati percepciju učenika prema roditeljskim očekivanjima, tj. utvrditi postoje li razlike u percepciji učenika prema roditeljskim očekivanjima s obzirom na spol te postoje li razlike u percepciji učenika prema roditeljskim očekivanjima s obzirom na školu koju pohađaju. Istraživanje je provedeno na uzorku od 105 ispitanika dviju srednjih škola u Zadru. Ispitivanjem su bili obuhvaćeni učenici četvrtih razreda srednjih škola. Od ukupnog broja sudionika 51,5% (N=54) su bili učenici Prirodoslovno grafičke škole i 48,5% (N=51) učenici Gimnazije Vladimir Nazor. Broj muških ispitanika je bio 48,5% (N=51), a ženskih ispitanika 51,5% (N=54). Mjerni instrument koji je korišten je anketni upitnik. Anketni upitnik se sastojao od općih podataka (spol i naziv škole) te od 32 slučajno raspoređene tvrdnje. Na nekim tvrdnjama došlo je do značajnih razlika. Rezultati su pokazali kako su roditelji zadovoljniji s učenicama te od njih imaju i veća očekivanja nego li od učenika. S obzirom na školu koju učenici pohađaju dobiveni rezultati su pokazali kako roditelji više očekuju od učenika gimnazijalaca da nastave svoje obrazovanje nakon srednje škole nego li od učenika Prirodoslovno grafičke škole, dok u suprotnom očekuje se više od učenika strukovne škole da u svemu budu najbolji nego li od učenika gimnazije. Približno podjednaka bila je percepcija učenika gimnazije i strukovne škole o važnosti fakultetskog obrazovanja. Dobiveni rezultati su u skladu s brojnim prijašnjim istraživanjima. The aim of this research was to explore the perception of students toward parental expectations, i.e. to determine whether there are differences in the perception of students toward parental expectations with regard to gender and whether there are differences in the perceptation of students toward parental expectations with regard to the school they attend. This study has been carried out on a sample of 105 participants of two secondary schools in Zadar. The reserch included the fourth grade students of secondary schools. Of the total number of participants, 51,5% (N=54) were students of „Prirodoslovno grafiĉke škole“ and 48,5% (N=51) students of „Gimnazija Vladimir Nazor“. The number of male respodents was 48,5% (N=51) and females 51,5% (N=54). Several instrument was questionnaire. The questionnaire consisted of general data (gender and name of school) and 32 randomly assigned claims. Some claims showed significant differences. Results showed that parents are satisfied with female and of them have higher expectations than male students. Considering to the school that students attend the results showed that parents expect more of the gymnasium students to continue their education after secondary school than of Prirodoslovno grafiĉke school students while the opposite parents expected more of vocational school to be the best than of gymnasium students. The perception of gymnasium students and of vocational school about the importance of a college education was approximately equally. The obtained results correspond to numerous previous researchs. more...