Search

Kada govorimo o održivom razvoju i odgoju i obrazovanju za održivi razvoj, onda trebamo ponajprije naglasiti da govorimo o vrijednostima: poštovanju i uvažavanju-sebe samih, okoliša i svijeta koji nas okružuje, te prije svega drugih, prošlih generacija i generacija koje tek dolaze. U odgojno-obrazovnom procesu te se vrijednosti prenose na sve njegove sudionike, a u prvom redu na učitelje i učenike te njihove obitelji i zajednicu. U istraživanju značajnih dimenzija odgojno-obrazovne prakse učitelja razredne nastave s učenicima u osnovnim školama u području okoliša i održivog razvoja, dobiveni rezultati ukazali su na određene slabosti i nedostatke u dimenzijama rada u školama, posebice u pogledu suradnje i poveznosti škole, obitelji i lokalne zjadnice. S tog gledišta, ovo je istraživanje značajan indikator nužnih promjena u procesima odgojno-obrazovne prakse rada učitelja po pitanjima okoliša i održivog razvoja u osnovnim školama.

Autorice polaze od činjenice sve prisutnijeg odgoja i obrazovanja za održivi razvoj i potrebe njihova svestranijeg istraživanja, povezujući to s obrazovanjem učitelja. Nakon prikaza temeljnih teorijskih odrednica upozorava na višeznačnost obrazovnih modela te informira o teorijskim pristupima obrazovanja učitelja za okoliš/održivi razvoj. Empirijski dio rada je dio šireg istraživanja obrazovanja odgajatelja i učitelja Hrvatske za okoliš. Cilj je ovog dijela istraživanja bio ispitati u kolikoj su mjeri odgojno-obrazovni postupci i aktivnosti odgajatelja predškolske djece i učitelja razredne nastave zastupljeni u praksi odgojno-obrazovnog rada s djecom/učenicima u području okoliša/održivog razvoja. Ispitivanje je provedeno 2005. godine, a u njemu je sudjelovalo 486 ispitanika. Za tu svrhu, načinjen je instrument. Analizirane su procjene odgajatelja i učitelja o: izvedbenim nastavnim planovima i programima dječjih vrtića/osnovnih škola ; učenju i poučavanju ; zadovoljavanju individualnih potreba djece/učenika ; okruženju povezanosti vrtića/škole s obitelji, lokalnom i međunarodnom zajednicom te izvještavanju o uradcima i napredovanja djece/učenika - sve u funkciji razvoja osjetljivosti djece/učenika za održivi razvoj. Moguće je uopćeno zaključiti kako većina empirijskih nalaza ulijeva optimizam i nadu, ali i učvršćuje naše spoznaje kako nema odgoja i obrazovanja djece/učenika za održivi razvoj bez obrazovanja njihovih odgajatelja i učitelja.

Autorice polaze od činjenice sve prisutnijeg odgoja i obrazovanja za održivi razvoj i potrebe njihova svestranijeg istraživanja, povezujući to s obrazovanjem učitelja. Nakon prikaza temeljnih teorijskih odrednica upozorava na višeznačnost obrazovnih modela te informira o teorijskim pristupima obrazovanja učitelja za okoliš/održivi razvoj. Empirijski dio rada je dio šireg istraživanja obrazovanja odgajatelja i učitelja Hrvatske za okoliš. Cilj je ovog dijela istraživanja bio ispitati u kolikoj su mjeri odgojno-obrazovni postupci i aktivnosti odgajatelja predškolske djece i učitelja razredne nastave zastupljeni u praksi odgojno-obrazovnog rada s djecom/učenicima u području okoliša/održivog razvoja. Ispitivanje je provedeno 2005. godine, a u njemu je sudjelovalo 486 ispitanika. Za tu svrhu, načinjen je instrument. Analizirane su procjene odgajatelja i učitelja o: izvedbenim nastavnim planovima i programima dječjih vrtića/osnovnih škola ; učenju i poučavanju ; zadovoljavanju individualnih potreba djece/učenika ; okruženju povezanosti vrtića/škole s obitelji, lokalnom i međunarodnom zajednicom te izvještavanju o uradcima i napredovanja djece/učenika - sve u funkciji razvoja osjetljivosti djece/učenika za održivi razvoj. Moguće je uopćeno zaključiti kako većina empirijskih nalaza ulijeva optimizam i nadu, ali i učvršćuje naše spoznaje kako nema odgoja i obrazovanja djece/učenika za održivi razvoj bez obrazovanja njihovih odgajatelja i učitelja.

Rad je nastao u okviru znanstvenoistraživačkog projekta &laquo ; Daljnje obrazovanje odgajatelja i učitelja za okoliš&raquo ; , odobrenog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske 2002. godine. U radu se nastoje identificirati polazišta i pristupi u području obrazovanja za okoliš/održivi razvoj na jednom specifičnom području - profesionalnom razvoju predškolskih odgajatelja. Identificirana su mnogobrojna polazišta i pristupi, odnosno izazovi inicijalnom i permanentnom obrazovanju predškolskih odgajatelja za okoliš/održivi razvoj. Oba procesa ukazuju na modele koji promiču inovativni pristup u njihovu obrazovanju. Naime, nove modele obrazovanja za okoliš karakterizira inovativna fleksibilnost. U novim modelima, obrazovanje za okoliš koji se temelje na aktivnoj poziciji odgojno-obrazovnih djelatnika, kao subjekta sve više dobiva na važnosti. Širenje tih ili sličnih modela ovisi i o drugim polazištima i pristupima. Budućnost će pokazati u kojoj će mjeri pojedina polazišta i pristupi obrazovanju odgajatelja za okoliš/održivi razvoj biti šire prihvaćeni.