Search

Svrha: Jahodin model latentne deprivacije najčešće je teorijsko polazište za ispitivanje povezanosti nezaposlenosti i mentalnog zdravlja. Prema ovom modelu, zaposlenje, osim što osigurava redovite prihode i financijsku sigurnost, omogućuje zadovoljenje duboko ukorijenjenih psiholoških potreba koje u suvremenom društvu nije moguće osigurati na drugačiji način. Cilj rada je provjeriti konstruktnu valjanost Upitnika latentne i manifesne dobrobiti (Muller i sur., 2005), njegovu pouzdanost te prediktivnu valjanost u objašnjenju interindividualnih razlika u mentalnom zdravlju. Metoda: U istraživanju je sudjelovalo 209 nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade (Mdob=44.9 ; SD=10.45 ; 58.9% muškog spola). Rezultati: Provedene statističke analize i provjera latentne strukture skale potvrdili su kako je šesterofaktorska struktura LAMB upitnika replicirana na hrvatskome uzorku siromašnih osoba. Prema dobivenim rezultatima podatcima najbolje pristaje ESEM model (χ2=771.050, df=429 ; CFI=.902 ; TLI=.856 ; SRMR=0.039 ; RMSEA=0.062 [0.055-0.069]). LAMB upitnik je pouzdan i valjan mjerni instrument čijih svih šest dimenzija u smislu konvergentne valjanosti značajno pozitivno korelira s mentalnim zdravljem. Rezultati analize traga s manifesnim varijablama pokazali su kako su doživljaj svrhe, društveni status i razina aktivnosti značajni prediktori mentalnog zdravlja nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade. Zaključak: Radom je potvrđen konceptualni model latentne deprivacije na uzorku teško zapošljivih osoba te je utvrđena valjanost LAMB upitnika za korištenje u hrvatskom istraživačkom prostoru. Rezultati istraživanja impliciraju kako je podršku korisnicima zajamčene minimalne naknade važno usmjeriti na njihovo mentalno zdravlje i latentnu deprivaciju.

Jahodin model latentne deprivacije najčešće je teorijsko polazište za ispitivanje povezanosti nezaposlenosti i mentalnoga zdravlja. Prema tome modelu zaposlenje, osim što osigurava redovite prihode i financijsku sigurnost, omogućuje zadovoljenje duboko ukorijenjenih psiholoških potreba koje u suvremenome društvu nije moguće drugačije osigurati. Cilj je ovoga rada provjeriti konstruktnu valjanost Upitnika latentne i manifestne dobrobiti (Muller i sur., 2005), njegovu pouzdanost te prediktivnu valjanost u objašnjenju interindividualnih razlika u mentalnome zdravlju. U istraživanju je sudjelovalo 209 nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade (Mdob = 44.9; SD = 10.45; 58.9 % muškoga spola). Provedene statističke analize i provjera latentne strukture skale potvrdili su da je šestfaktorska struktura Upitnika LAMB replicirana na hrvatskome uzorku siromašnih osoba. Prema dobivenim rezultatima podacima najbolje pristaje model ESEM (χ2 = 771.050; df = 429; CFI = .902; TLI = .856; SRMR = .039; RMSEA = .062 [.055 – .069]). Upitnik LAMB pouzdan je i valjan mjerni instrument čijih svih šest dimenzija u smislu konvergentne valjanosti značajno pozitivno koreliraju s mentalnim zdravljem. Rezultati analize traga s manifestnim varijablama pokazali su da su doživljaj svrhe, društveni status i razina aktivnosti značajni prediktori mentalnoga zdravlja nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade. Radom je potvrđen konceptualni model latentne deprivacije na uzorku teško zapošljivih osoba te je utvrđena valjanost Upitnika LAMB za korištenje u hrvatskome istraživačkom prostoru. Rezultati istraživanja impliciraju da je podršku korisnicima zajamčene minimalne naknade važno usmjeriti na njihovo mentalno zdravlje i latentnu deprivaciju., Jahodaʼs latent deprivation model is the most common framework for examining the relationship between unemployment and mental health. According to this model, in modern society, employment provides a regular income and financial security and enables psychological needs that cannot be satisfied in any other way. The paper aims to test the construct validity of the Latent and Manifest Benefits scale (Muller et al., 2005), its reliability, and predictive validity in mental health. A total of 209 unemployed social assistance recipients participated in this study (Mage = 44.9; SD = 10.45; 58.9% men). The performed statistical analysis and verification of the latent structure confirmed the assumed six-factor structure of the LAMB scale on a Croatian sample of unemployed social assistance recipients. According to the results, the best fit is the ESEM model (χ2 = 771.050; df = 429; CFI = .902; TLI = .856; SRMR = .039; RMSEA = .062 [.055-.069]). The LAMB scale is a reliable and valid instrument, and each of its six dimensions has a significant positive correlation with mental health. The results of the path analysis with manifest variables show that the sense of purpose, social status, and level of activity are significant predictors of mental health. This paper confirmed the conceptual latent deprivation model on a sample of hard-to-employ people and determined the validity of the LAMB scale for use in the Croatian context. The results highlight the importance of expanding support for people living in poverty by providing them with mental health support and addressing latent deprivation.

Posljednje desetljeće karakteriziraju intenzivne promjene u organizaciji rada. Društveni znanstvenici njihov uzrok vide u brzom tehnološkom napretku i globalizaciji te ekonomskoj stagnaciji i recesiji. Ove globalne društvene pojave postavile su nove zahtjeve pred radne ljude. Povećao se broj ugovora na određeno vrijeme, honorarnih i neprijavljenih poslova te su se povećali zahtjevi za fleksibilnošću. Na individualnoj razini, ove promjene prate neka nova iskustva i pritisci koji radni život ljudi čini stresnim. Prije svega, povećao se doživljaj nesigurnosti posla i napora za zaposlene, a sve veći broj ljudi prolazi iskustvo gubitka posla i nezaposlenosti. Ovi izvori stresa i njihove posljedice na radnu motivaciju i psihofizičko zdravlje ljudi bit će u središtu pažnje. Povećana stopa nezaposlenosti u nekom društvu pozitivno je povezana s radnim opterećenjem zaposlenih. Osim toga, povećava se udio napornih poslova u kojima povećani intenzitet zahtjeva posla prati niska autonomija u radu. Ovom izvoru stresa, posebno su izloženi niže obrazovani ljudi zaposleni u radničkim zanimanjima. Međutim, udio napornih poslova raste i kod visoko obrazovanih profesionalaca. Istraživanja pokazuju kako je radno preopterećenje najpogubniji radni stresor kada govorimo o psihičkom i fizičkom zdravlju, a može se ukloniti metodama rukovođenja koje povećavaju autonomiju u radu kao i nekim tehnikama reorganizacije rada. Doživljaj nesigurnosti posla, odnosno radne neizvjesnosti, specifičan je izvor stresa negativno povezan s radnom motivacijom i učinkom mjerenim na individualnoj i organizacijskoj razini. Iako se u nekim situacijama ne može prevenirati, postoje metode kojima se smanjuju negativni učinci nesigurnosti posla na radnu motivaciju i zdravlje ljudi. Gubitak posla izrazito je stresni događaj, a procjena njegove ireverzibilnosti povezana je s negativnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje. Nezaposlenost prati pad u psihičkom i fizičkom zdravlju, psihološka, socijalna i financijska deprivacija, a dugotrajnu nezaposlenost i socijalna isključenost. Zbog toga su zdravlje, ali i radne kompetencije nezaposlenih osoba posebno ugrožene. I u situaciji smanjene ponude poslova, potrebne su psihološke intervencije usmjerene na očuvanje radnih sposobnosti nezaposlenih. U predavanju će biti ukratko opisane teorije koje objašnjavaju prirodu doživljaja koji prate naporne poslove, nesigurnost posla i nezaposlenost te omogućuju razumijevanje njihovih posljedica na dobrobit i radnu motivaciju. Sažeto će biti prikazani ključni nalazi brojnih istraživanja ; oni će biti polazište za opis izazova koji stoje pred psiholozima te će biti iznesene preporuke intervencija na organizacijskoj i društvenoj razini.

Posljednje desetljeće karakteriziraju intenzivne promjene u organizaciji rada. Društveni znanstvenici njihov uzrok vide u brzom tehnološkom napretku i globalizaciji te ekonomskoj stagnaciji i recesiji. Ove globalne društvene pojave postavile su nove zahtjeve pred radne ljude. Povećao se broj ugovora na određeno vrijeme, honorarnih i neprijavljenih poslova te su se povećali zahtjevi za fleksibilnošću. Na individualnoj razini, ove promjene prate neka nova iskustva i pritisci koji radni život ljudi čini stresnim. Prije svega, povećao se doživljaj nesigurnosti posla i napora za zaposlene, a sve veći broj ljudi prolazi iskustvo gubitka posla i nezaposlenosti. Hrvatska spada u krug evropskih zemalja s najvišom stopom nezaposlenosti stagnacijske prirode koju prati jedna od najnižih stopa ukupne zaposlenosti radno sposobnog stanovništva. Ovaj društveni kontekst ima značajan utjecaj na dobrobit ljudi i njihovu radnu motivaciju te postavlja nove izazove pred psihologe. Potrebne su intervencije koje za cilj imaju očuvati dobrobit ljudi te unaprijediti njihovu radnu efikasnost kako na individualnoj, tako i na organizacijskoj i društvenoj razini. Sustavna istraživanja psihosocijalnih aspekata nezaposlenosti provode se u Hrvatskoj od 2003. godine. Uz podršku 33. Pokazalo se da su radno preopterećenje (pretjerani zahtjevi posla) i nesigurnost posla najintenzivniji izvori stresa za suvremenog čovjeka. Ova dva izvora stresa su međusobno povezana. Ekonomska kriza, odnosno recesija koja je posljednjih godina pogodila razvijene zemlje imala je za posljedicu rast nezaposlenosti, ali i povećanje zahtjeva posla za zaposlene. Podaci koji se prikupljaju na makro razini pokazuju da u evropskim zemljama u kojima je najviša stopa nezaposlenosti, a među njima je i Hrvatska, zaposleni u prosjeku rade veći broj sati tjedno od zaposlenih u zemljama s niskom stopom nezaposlenosti poput Danske ili Austrije. Na prvi pogled to zvuči apsurdno – tamo gdje je najveći broj nezaposlenih, najveći je i broj prekovremenih sati kod zaposlenih. No, to nije čudno: zapravo su oba fenomena simptom ekonomske krize odnosno neefikasnosti organizacije rada na društvenoj razini. Dakle, na općenitoj razini, društvene promjene poput brzog razvoja tehnologije, globalizacije i ekonomske krize povećale su zahtjeve posla za većinu zaposlenika i stopu nezaposlenosti u mnogim zemljama, pa možemo reći da su preopterećenost na poslu i nesigurnost tog istog posla globalni i intenzivni izvori stresa za suvremenog radnog čovjeka. Doživljaj nesigurnosti posla, odnosno radne neizvjesnosti, specifičan je izvor stresa negativno povezan s radnom motivacijom i učinkom mjerenim na individualnoj i organizacijskoj razini. Iako se u nekim situacijama ne može prevenirati, postoje metode kojima se smanjuju negativni učinci nesigurnosti posla na radnu motivaciju i zdravlje ljudi. Gubitak posla izrazito je stresni događaj, a procjena njegove ireverzibilnosti povezana je s negativnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje. Nezaposlenost prati pad u psihičkom i fizičkom zdravlju, psihološka, socijalna i financijska deprivacija, a dugotrajnu nezaposlenost i socijalna isključenost. Zbog toga su zdravlje, ali i radne kompetencije nezaposlenih osoba posebno ugrožene. I u situaciji smanjene ponude poslova, potrebne su psihološke intervencije usmjerene na očuvanje radnih sposobnosti nezaposlenih. U predavanju će biti ukratko opisane teorije koje objašnjavaju prirodu doživljaja koji prate naporne poslove, nesigurnost posla i nezaposlenost te omogućuju razumijevanje njihovih posljedica na dobrobit i radnu motivaciju. Sažeto će biti prikazani ključni nalazi brojnih istraživanja ; oni će biti polazište za opis izazova koji stoje pred psiholozima te će biti iznesene preporuke intervencija na organizacijskoj i društvenoj razini.

Na prigodnom uzorku koji su činile 462 radno aktivne osobe koje su nedavno izgubile posao i prijavljuju se na Hrvatski zavod za zapošljavanje testirale smo integrativni transakcijski model suočavanja s gubitkom posla. Središnji predmet našeg interesa bili su odnosi između četiri skupine varijabli koje su se odnosile na (1) karakteristike posljednjeg zaposlenja i način gubitka posla ; (2) individualne i situacijske resurse suočavanja ; (3) strategije suočavanja ; (4) budući radni status i doživljaj radne neizvjesnosti. Pretpostavile smo kako će osobe koje smatraju da je njihovo posljednje zaposlenje bilo više kvalitete u smislu zadovoljenja različitih potreba te one koje su pretrpjele manji stupanj neizvjesnosti vezan uz gubitak zaposlenja imati bolje razvijene resurse potrebne za aktivno suočavanje s nezaposlenošću, da će, posljedično, u većoj mjeri i koristiti strategije aktivnog suočavanja, te u konačnici biti uspješnije u traženju posla i manje zabrinute za svoj budući radni status. Rezultati su uglavnom potvrdili važnost pretpostavljenih faktora za uspješno suočavanje s gubitkom posla: Karakteristike posljednjeg zaposlenja povezane su s individualnim kapacitetima suočavanja s gubitkom posla ; Aktivna, problemu usmjerena strategija traženja posla povezana je s uspješnošću nalaženja novog zaposlenja osam mjeseci kasnije, kao i sa smanjenim doživljajem zabrinutosti zbog radne neizvjesnosti. Druga aktivna strategija – rad na crno nije se u tom smislu pokazala adaptivnom strategijom. Strategije usmjerene na emocije (emocionalno distanciranje i umanjivanje značenja posla) nisu bile prediktor budućeg radnog statusa, ali je strategija umanjivanja značenja posla povezana sa smanjenom anksioznošću vezanom uz radni budućnost. Aktivno traženje posla mjereno u prvoj točki mjerenja i radni status osam mjeseci kasnije interaktivno su povezani s doživljajem radne neizvjesnosti: Osobe koje su se uspjele zaposliti nakon aktivnog traženja posla manje su zabrinute za svoju radnu budućnost od osoba koje su se uspjele zaposliti, ali su prethodno u manjoj mjeri aktivno tražile posao. Osobe koje se nisu uspjele zaposliti u većoj su mjeri zabrinute za svoju radnu budućnost, a ta anksioznost je to veća što aktivnije traže posao.

Cilj istraživanja bio je utvrditi promjene u fizičkom i psihičkom zdravlju nezaposlenih osoba ovisno o promjenama u radnom statusu. Hrvatska verzija Upitnika zdravlja SF-36 primijenjena je na uzorku (N=601) nezaposlenih osoba različitih socio-demografskih osobina, prijavljenih u zavodima za zapošljavanje, te ponovno na istom uzorku nakon godinu dana kada je zabilježen i njihov novi radni status. Tada je više od polovice sudionika (N=394) bilo i dalje nezaposleno, dok su ostali (N=207) pronašli posao i bili zaposleni u trenutku ponovljenog prikupljanja podataka. Na temelju nacionalnih normi, u prvom je mjerenju utvrđeno oslabljeno psihičko zdravlje nezaposlenih osoba dok je njihovo fizičko i opće zdravlje bilo sukladno očekivanjima. Rezultati 2X2 ANCOVE s ponovljenim mjerenjima i demografskim karakteristikama kao kovarijatama nisu se pokazali značajnima kada su status zavisnih varijabli imale mjere fizičkog i općeg zdravlja. Značajni interindividualni i intraindividualni varijabiliteti utvrđeni su za dva indikatora psihičkog zdravlja. Osobe koje su ostale nezaposlene pokazale su daljnju deterioraciju emocionalnog zdravlja izvještavajući nakon godine dana o još izraženijim problemima u obavljanju svakodnevnih aktivnosti uslijed emocionalnih poteškoća. To nije bio slučaj sa sudionicima koji su pronašli posao i trenutno bili zaposleni – oni nisu pokazali značajne promjene u emocionalnom zdravlju. Drugačiji zaključci slijede iz analize rezultata na skali mentalnog zdravlja u užem smislu definiranog kroz odsustvo anksioznosti i depresije. Komparirane skupine značajno su se razlikovale u ovoj komponenti psihičkog zdravlja, ali nisu zabilježene značajne promjene u promatranom jednogodišnjem razdoblju. Pojedinci koji su ostali nezaposleni pokazuju slabije mentalno zdravlje u obje točke mjerenja od onih koji su se uspjeli zaposliti.

U ovom radu istražujemo utjecaj produžene nezaposlenosti na ostale sastavnice procesa socijalnog isključivanja – ekonomsku deprivaciju i socijalnu izolaciju te vjerojatnost zapošljavanja osoba različitih obilježja. Podaci su prikupljeni longitudinalnim istraživanje, provedenim u dva navrata (2003. i 2004. godine), na uzorku nezaposlenih osoba u Hrvatskoj. Od ukupno 601 sudionika istraživanja, koji su bili nezaposleni u prvom ispitivanju, 394 ostalo je nezaposleno godinu dana kasnije, a 207 uspjelo se zaposliti. Ove dvije skupine sudionika smo usporedili u stupnju financijske prikraćenosti, socijalne izolacije i drugim obilježjima. Rezultati su pokazali da produžena nezaposlenost u Hrvatskoj osiromašuje i socijalno izolira one koji su joj izloženi. Tijekom nešto više od godine dana, sudionici koji su ostali nezaposleni, pokazali su znatan pad svojih financijskih resursa i povećanje socijalne izoliranosti, a oni koji su se zaposlili pokazali poboljšanje materijalnih prilika i smanjenje socijalne izolacije. Uz to je usporedba obilježja onih koji su se zaposlili i onih koji su ostali nezaposleni pokazala da je proces zapošljavanja diskriminativan prema određenim kategorijama nezaposlenih. Najugroženiji pojedinci su osobe starije od 45 godina, niže naobrazbe, siromašne, dugotrajno nezaposlene te pojedinci narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja. Kombinacija ovih svojstava praktički onemogućuje zapošljavanje u Hrvatskoj i predodređuje pojedince za položaj socijalno isključenih.

Pretpostavlja se da negativni utjecaj nezaposlenosti na zdravlje nezaposlenih modificiraju njihovi financijski resursi. Smanjeni resursi pogoršavaju negativne učinke gubitka posla, a posjedovanje resursa može ublažiti stresove nezaposlenosti. Nedavna meta-analiza (McKee-Ryan et al., 2005) je ustanovila da su raspoloživi financijski resursi i percipirana razina financijskog stresa povezani sa psihičkim, ali ne i sa fizičkim zdravljem nezaposlenih osoba. No potonji je nalaz upitan, jer je ustanovljen na rezultatima samo četiri studije. Dodatna su istraživanja potrebna za pouzdanije zaključke. Sukladno tome cilj je ovog priloga istražiti povezanost raspoloživih financijskih resursa s psihičkim i fizičkim zdravljem nezaposlenih osoba. Podaci su prikupljeni na reprezentativnom uzorku nezaposlenih osoba u Hrvatskoj (N = 1138). Ispitano je njihovo objektivno (prihod po članu obitelji) i subjektivno financijsko stanje (izraženost financijskih briga i dostatnost prihoda za zadovoljenje različitih potreba). Subjektivno zdravlje sudionika ispitano je hrvatskom inačicom Upitnika zdravlja SF-36, psihometrijski utemeljenog instrumenta za procjenu fizičkog i psihičkog zdravlja. Dobiveni rezultati pokazuju da su i psihičko i fizičko zdravlje povezani s objektivnim i subjektivnim financijskim stanjem. Stupanj povezanosti je veći za psihičko zdravlje i za subjektivne mjere financijskog stanja. Razmotrene su teorijske i praktične implikacije ovih nalaza.

Cilj je bio istražiti kako nezaposlenost utječe na fizičko i psihičko zdravlje nezaposlenih osoba različite dobi. Nekoliko je autora ustvrdilo da su negativni zdravstveni učinci nezaposlenosti najizraženiji u osoba srednje dobi, koje imaju najveću obiteljsku odgovornost. No ova hipoteza je dosad dobila ograničenu potkrjepu, utemeljenu samo na retrospektivnim izjavama nezaposlenih osoba. U ovom istraživanju usporedili smo zdravstveno stanje reprezentativnog uzorka nezaposlenih osoba u Hrvatskoj (N = 1065) s uzorkom iz opće populacije (N = 3074). Njihovo subjektivno zdravlje je ispitano pomoću hrvatske inačice Upitnika zdravlja SF-36, psihometrijski utemeljenog instrumenta za procjenu fizičkog i psihičkog zdravlja. Oba uzorka ispitanika podijelili smo u pet dobnih skupina i usporedili njihovo zdravlje kros-sekcijski. Nisu pronađene znatnije razlike u fizičkom zdravlju uspoređenih skupina. Njihovo psihičko zdravlje, međutim, značajno se je razlikovalo: u usporedbi s pripadnicima uzorka opće populacije, nezaposleni sudionici istraživanja iskazali su narušeno zdravlje na svim dobnim razinama. No razlika u psihološkom zdravlju bila je najveća u srednjim dobnim skupinama. Ovaj nalaz upućuje na to da su nezaposlene osobe srednje dobi osobito ranjiva skupina kojoj je potrebna posebna pozornost u programima socijalne zaštite.

Knjiga obrađuje pet ključnih aspekata nezaposlenosti: (1) određenje i razmjere nezaposlenosti ; (2) uzroke nezaposlenosti ; (3) psihološke i socijalne posljedice nezaposlenosti ; (4) suočavanje pojedinca s nezaposlenosšću i (5) suzbijanje nezaposlenosti. U okviru ovih pet tematskih cjelina nalazi se 21 pregledni rad nastao u suradnji nastavnika (urednika knjige) i studenata (autora pojedinih poglavlja) Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sudionika Ljetne psihologijske škole održane na Silbi 2002. godine.