Search

A paradigm shift in understanding cities and landscape as holistic, comprehensive and participatory was enhanced by the Council of Europe Landscape Convention and the Historic Urban Landscape approach. The recognition of shift markers which establish the city and landscape connections is set as the research aim and explored through review of literature covering historic development of landscape, city and landscape architecture, and landscape in history of arts and photography. The acknowledgment of universal aspects of the city and landscape connections emanates the unity and inseparability of the city and landscape., Promjena paradigme u razumijevanju gradova i krajolika kao holističkog, sveobuhvatnog i participativnog osnažena je Konvencijom o krajobrazima Vijeća Europe i istraživačkim pristupom povijesnih urbanih pejsaža. Prepoznavanje promjena paradigme koje uspostavljaju veze grada i pejsaža, postavljene su kao cilj istraživanja te su istražene pregledom literature koja obuhvaća povijesni razvoj pejsaža, grada i pejsažne arhitekture te pejsaža u povijesti umjetnosti i fotografije. Potvrđivanje univerzalnih aspekata veza grada i pejsaža emanira jedinstvo i nerazdvojnost grada i pejsaža.

Strategije urbanoga razvoja gradova Europske unije [EU] bitno su određene karakteristikama sustava prostornog i strateškog planiranja. Provedeno je istraživanje i komparativna analiza između razvojne strategije Grada Zagreba sa strateškim razvojnim dokumentima gradova Antwerpena; Bratislave i Krakowa s ciljem razumijevanja odnosa prostornog i strateškog planiranja; te odnosa prema projektima integriranoga urbanog razvoja. Pritom je utvrđena značajna sličnost između sustava planiranja u Zagrebu; Bratislavi i Krakowu; dok se sustav strateškog planiranja u Antwerpenu u značajnoj mjeri razlikuje., Urban development strategies in the EU are fundamentally determined by the charateristics of physical and strategic planning. This research is based on a comparative analysis of the development strategy for the Zagreb City and the strategic development documents for Antwerpen; Bratislava and Krakow. It examines the relationship between the physical and strategic planning as well as the attitude towards the integrated urban development projects. The research results indicate that there is a striking similarity between the planning systems in Zagreb; Bratislava and Krakow while the strategic planning system in Antwerpen is considerably different.

Slabljenjem turske opasnosti i pomicanjem obrambene granice prema istoku bastionska utvrđenja u gradovima sjeverne Hrvatske od druge polovice 18. stoljeća gube uporabnu svrhu i potreba za njihovim daljnjim održavanjem postupno slabi. Utvrđenja počinju biti smetnja urbanom razvoju, pa se od početka 19. stoljeća javlja potreba njihove integracije u gradsko tkivo. Sredinom 19. stoljeća preobrazba bastionskih utvrđenja u gradovima sjeverne Hrvatske iskorištena je kao prilika za stvaranje kvalitetnih javnih gradskih prostora i izgradnju građevina javne namjene na spoju gradske jezgre i predgrađa. Model za istraživanje preobrazbe gradskih utvrđenja prikazuje se na primjeru preobrazbe bastionskih utvrđenja u Koprivnici.

U sklopu prikaza urbanog razvoja Vukovara uvodno su definirani temeljni utjecajni činitelji nastanka i razvoja naselja na tlu današnjega grada (položaj, prirodni habitus, antropogene odrednice). Daljnom morfološkom analizom izdvojene su tri strukturno diferentne gradske cjeline što su nastale u različitim povijesnim okolnostima (Stari i Novi Vukovar, Borovo naselje). Prema preliminarno postavljenoj periodizaciji, prostorni razvoj grada može se pratiti kroz deset osnovnih razdoblja. Iz bogatoga naseobinskog supstrata kao potencijalno najzanimljiviji sloj za buduća se istraživanja predlaže skupina prapovijesnIh staništa kojih je na relativno malom području grada indicirano tridesetak. Istražujući probleme naseobinskog kontinuiteta, utvrđeno je da je još od ranog neolitika, tijekom 7000 godina življenja na tlu Vukovara, prekid u stacionarnom naseljavanju bio moguć samo za rimske vladavine i u doba seobe naroda (1-8.st.). Kronološke granice promatranih perioda vežu se uz markantne povijesno političke promjene (npr. doba osmanske vladavine, 1526-1687), a u mikroperiodizaciji su relevantne i lokalne pojave stilova te godine većih regulatornih zahvata (klasicistička obnova grada kao posljedica velike kuge 1796. i požara 1822). Zbog radikalnih pregradnji koje su uslijedile nakon teškog razaranja grada u vrijeme turskog rasapa (1687), najstarija skupina spomenika što ju je na terenu danas moguće identificirati pripada baroknome građevnom korpusu (najstariji očuvani objekt u Vukovaru potječe iz 1722). Stoga je sve do ovog rata u slici grada bio dominantno prisutan upravo duh baroknoga graditeljstva. I po brojnosti i po kvaliteti očuvane arhitekture to je najvredniji stliski sloj povijesnog Vukovara. U novim dijelovima grada kao vrlo kvalitetna realizacija ističe se kompleks satelitskoga industrijskog naselja Bata-ville u Borovu.

Na bogatom prapovijesnom i antičkom naseobinskom supstratu, od kraja VIII. stoljeća razvija se marlcantna aglomeracija srednjovjekovnog Vukova(ra). Za ranu fazu njegove urbane nukleacije (oko 800. -1220.), važne su pozicije starohrvatskih nekropola (Lijeva i Kriva Bara, Novi Vukovar) koje se dovode u prostomu korelaciju II vjerojatnim položajem prvog ranosrednjovjekovnog naselja. Kaliniji medievalni grad (1220.-1526.) bio je oblikovan od tri prostorne cjeline: kraljevskoga kaštela (spom. 1231.), jobagionskog naselja na visokom platou oko današnje gimnazije, te velikoga trgovačko-obrtničkog podgrada smještenog u dolini uz glavni put i luku (slobodni kraljevski grad od 1231.). Prema rektificiranim gabaritima naselja s najstarijih planova Vukovara (XVII. st.) pretpostavlja se da je ovdje nastao jedan od najvećih gradova srednjovjekovne Slavonije, s ukupno 20-25 ha urbanizirane površine i 350 kuća. Na području današnjega grada u to je vrijeme postojalo još tridesetak manjih prigradskih naselja (najvatnija su Varoš, Vodokalj i Herijevac) za koja se predlažu moguće ubikacije. Iako u Vukovaru nema sačuvanih ostataka srednjovjekovne arhitekture, na temelju izvora naznačene su osnovne karakteristike romaničko-gotičke utvrde, zatim župnih crkava Sv. Jurja i Sv. Lamberta, kao i sakralnih zdanja iz najbliže okolice grada. Spominju se i drvene kuće, te vodenice na Vuki. Medievalna urbana matrica održala se i u razdoblju turske vladavine (1526.-1687.) kada se grad u stagnantnim okolnostima vrlo malo mijenjao. Tek nakon velikog razaranja Vukovara u danima turskog rasapa (1687.) gube se elementi srednjovjekovnoga strukturalnog kontinuiteta u planu novoga baroknoga grada.