Search

Rad će se baviti analizom primjene ovojnog tipa odjeće u kulture odijevanja zapadnę civilizacije. Cilj je ukazati na poveznicu između znanstvenog, tehnološkog razvoja u odnosu na postupno napuštanje ovojnog tipa odjeće i pojavu krojene odjeće, koja postaje oblik statusnog simbola od srednjeg vijeka nadalje. Drugi dio diplomskog rada, posvetit će se preispitivanju postojanja ovojnog tipa u suvremenom modnom dizajnu, te antropološkim osvrtom na primjenu istoga u „zatvorenim” zajednicama. U radu će se donijeti pregled Ovojnog tipa odjeće kroz razne vrste tkanine bez uporabe šivanja ili s minimalnim šivanjem i njen način uporabe kroz povijest i u različitim kulturama., This paper analyzes the application of Wrapped clothing in the clothing cultures of Western civilization. The aim is to point out the connection between scientific, technological development in relation to the gradual abandonment of "Ovojni" type of clothing and the appearance of tailored clothing, which became a form of status symbol from the Middle Ages onwards. The second part of the thesis will be devoted to re-examining the existence of this type of clothing in contemporary fashion design, continuing with an anthropological overview of its application in "closed" communities. The paper will provide an overview of the Wrapped clothing using various types of fabric, completely without or with minimal sewing, and its method of use throughout history in different cultures.

Kada se radi o promjenama i razvoju u nekom društvu, čak i najopsežniji radovi često pridaju vrlo malu pozornost odijevanju i modi u cjelini. Cilj ovoga rada je ponuditi sistematiziran prikaz povijesti mode u Osmanskom Carstvu s naglaskom na razdoblje kasnog Osmanskog Carstva te detaljnije prikazati vezu između mode i društvenih promjena. Naše je mišljenje da se na taj način otvara novo polje istraživanja u hrvatskoj turkologiji, a navedena tema neupitno ima i sociološku, antropološku te psihološku vrijednost. Mi je nećemo obraditi sa svih navedenih gledišta, no nadamo se kako će se akademska zajednica u budućnosti pozabaviti njenom još detaljnijom analizom. Ovaj diplomski rad se sastoji od nekoliko cjelina, počevši od prikaza osmanskih te europskih propisa koji su utjecali na odijevanje u Osmanskom Carstvu od XVI. do XIX. stoljeća, usporedbe europske te osmanske mode, promjene koje su se događale po stoljećima kod odijevanja Osmanlija kako u ženskoj, tako i u muškoj modi. Obrađeno je i poglavlje mode manjina u Osmanskom carstvu te je dan zaključak na temelju istraženog.

Kultura odijevanja tema je koja je oduvijek zanimala mnoge teoretičare i istraživače, baš kao i područje komunikacije. U ovome radu proučava se odijevanje kao vrsta komunikacije te se prikazuje na koji se način može komunicirati odjećom. Analizirani su stavovi korisnika društvene mreže Facebook o odjeći kao o sredstvu komunikacije. U svrhu jasnijeg razumijevanja pojma komunikacije, mode i stila posebna će pažnja biti usmjerena na modni fenomen Met Gala. Hipoteze su formirane na temelju istraživačkih pitanja, a istražena su mišljenja, stavovi i percepcija ispitanika. Dio koji se istraživao vezan je uz prilagodbu odijevanja u različitim situacijama, propitivanje socijalnog i društvenog stava i odnosa prema odijevanju te uz mišljenja ispitanika o toj temi; postoji li razlika u mišljenju ispitanika različitih stupnjeva obrazovanja, zatim odijevanje u financijskom pogledu, praćenje modnih trendova i događaja kod muškaraca i žena. Ovim istraživanjem potvrđene su tri od pet hipoteza, a interpretacija rezultata nalazi se pri kraju rada.

Odijevanje i dječji romani na prvi su pogled dvije nespojive kategorije, no obje komponente dijele isto obilježje – odraz su društvenog ozračja određenog razdoblja. Kroz ovaj završni rad nastojao se pružiti uvid u povijesni pregled hrvatskoga dječjeg romana kao najzastupljenijeg žanra dječje književnosti na temelju odabranih primjera romana. U radu se promatraju hrvatski dječji romani iz različitih književno-povijesnih razdoblja: Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić, Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice i Anka Brazilijanka Mate Lovraka, Tiki traži neznanca Milivoja Matošeca, Zvižduk s Bukovca Zvonimira Milčeca, Smogovci Hrvoja Hitreca, Vanda Silvije Šesto Stipančić, Poljubit ću je uskoro, možda Šime Storića te Fora je biti faca, zar ne? Sanje Pilić. Kronološkim uvidom u razvoj hrvatskih dječjih romana uz karakteristike svakoga razdoblja, naglasak je stavljen na promjene koje su se događale u svijetu mode. Prikazom odijevanja likova na konkretnim primjerima romana istovremeno je pružena mogućnost praćenja različitih varijanti odjevnih kombinacija koje su potpuno različite u razdoblju tradicionalnih hrvatskih romana i u razdoblju suvremenih hrvatskih romana. Time se pokazalo da se odjeća kao obilježje u suvremenim dječjim romanima, paralelno s razvojem romana, u odnosu na starije dječje romane počinje upotrebljavati u drugačije svrhe. Vidljivo je da odjeća, osim što predstavlja zrcalo povijesti, često služi kao element za obradu različite problematike i tematike u različitim prostorno i vremenski određenim područjima. At first glance, clothing and children's novels are two incompatible categories, but both components share the same characteristic – they are reflecting the social climate of a particular period. Through this final work, an attempt was made to provide an insight into the historical overview of the Croatian children's novel as the most represented genre of children's literature based on selected examples of novels. Final work looks at Croatian children's novels from different literary and historical periods: Čudnovate zgode šegrta Hlapića by Ivana Brlić-Mažuranić, Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice and Anka Brazilijanka by Mate Lovrak, Tiki traži neznanca by Milivoj Matošec, Zvižduk s Bukovca by Zvonimir Milčec, Vanda by Silvija Šesto Stipančić, Poljubit ću je uskoro, možda by Šime Storić and Fora je biti faca, zar ne? by Sanja Pilić. With a chronological insight into the development of Croatian children's novels, along with the characteristics of each period, the emphasis is placed on the changes that have taken place in the world of fashion. Depicting the dressing of characters on specific examples of novels, at the same time, it is possible to follow different variants of clothing combinations that are completely different in the period of traditional Croatian novels and in the period of contemporary Croatian novels. This has shown that clothing as a feature in contemporary children's novels, in parallel with the development of novels, is beginning to be used for different purposes in relation to older children's novels. It can be seen that, in addition to being a mirror of history, clothing often serves as an element to deal with different issues and topics in different period and space.

U ovom završnom radu analiziran je zlatni rez i njegova primjena u modi i odijevanju. Zlatni rez se smatra najsavršenijom proporcijom. Nakon što je 'otkriven', mogao se vidjeti ne samo u prirodi već i u radovima raznih umjetnika. Osim matematičara, koristili su ga i slikari, kipari, pa čak i arhitekti u svojim građevinama. Zlatni se rez javljao kroz povijest u različitim područjima i na različite načine. Također se koristi i u modernom dizajnu. Danas je najrasprostranjeniji grafički dizajn koji viđamo na svojim pametnim telefonima, računalima, i drugim medijima, pa se tako zlatni rez nalazi i u logotipima raznih društvenih mreža, kao i u logotipima drugih tvrtki. Osim u grafičkom dizajnu, zlatni se rez pojavljuje i u modnom dizajnu. S obzirom da tijelo nije savršeno, tako i zlatni rez na takvom tijelu nije u potpunosti precizan. Međutim, primjetna je povezanost proporcija odijevanja sa proporcijama zlatnog reza.

Ovaj rad bavi se istraživanjem pojmova mode i performativne umjetnosti kao zasebnim fenomenima, te njihovim povezivanjem i međusobnim prožimanjem na različitim razinama. Zasebnim definiranjem pojmova mode i performansa uočavamo njihove sličnosti i zajedničke karakteristike kao što su, primjerice, dostupnost širokim masama, korištenje tijela kao osnovnog sredstva u prijenosu poruke te dvostruka interakcija s društvom: privlačenje pozornosti društvenih aktera, kao i ovisnost o njima. Također, dolazimo do dodirnih točaka putem kojih se isprepliću jedan fenomen s drugim, prvenstveno u trenucima u kojima moda poprima karakteristike performansa za vrijeme izvedbe modnih revija. Pored toga, performativni umjetnici često koriste modu ili njene aspekte kao sredstvo komuniciranja s promatračem što će nas dovesti do zaključka da moda i performativna umjetnost međusobno nadahnjuju i “proizvode” jadna drugu.

S pojmom mode susrećemo se na dnevnoj bazi. Modu kao termin koji označuje način života, sklop običaja i kulturu nekog naroda i skupine moramo razlikovati od pukog odijevanja. Ono što ih bazično razlikuje jest da se moda prvenstveno definira prema karakteru društvenih zakonitosti, a ne prema karakteru nestabilnosti. Sociološke i povijesne studije kostima smatraju da se nastanak mode zbiva u kasnom srednjem vijeku, kada odjeća postaje pokazateljem klasnog statusa i kao takva počinje polagati pravo na modni status. Klasne, modernističke, antropološke, psihoanalitičke, semiotičke, feminističke i postmodernističke teorije mode prikazuju razvoj mode u društvu, njen značaj za kulture u određenim povijesnim razdobljima te nagovještavaju i multidisciplinarnost koju zahtjeva današnje promatranje mode.Masovni mediji se svakodnevno spominju kao društvene institucije koje bi trebale nepristrano, javno i trenutačno prenositi informacije raznovrsnoj i heterogenoj publici, i biti jedan od glavnih korektiva u demokratskim društvima.Možemo ih razlikovati prema vrsti ili sektoru, geografskoj razini i dosegu, obliku vlasništva, bliskosti matici javnog i političkog mišljenja. Pod masovne medije također spadaju novine i tiskovine; knjige, radio, televizija koji su pomalo zasjenjeni novim medijima (nama najpoznatiji Internet).Od časopisa starih 300 godina do medijskih internetskih marki, osobnih blogova i tvrtki koje se bave predviđanjem trendova, svrha modnih medija je da služe kao komunikacijski alat ostatku industrije.Identiteti se kreiraju, kupuju, konzumiraju i iznova stvaraju. Model društveno prihvatljivog identiteta pojedinca danas se oslanja uglavnom na vrijednosti kapitalističkog društva: moć, novac, robne marke i potrošnju, ali i njegovu kratkotrajnost. Uloga medija u ovom slučaju je višestruka; oni ne samo da stvaraju identitete razmjenom informacija, već svojim sadržajima izazivaju stalnu potražnju za novim identitetima i omogućuju njihovo lako uklapanje u nove sisteme vrijednosti.

Ovaj rad nastojat će analizirati odijevanje razdoblja rokokoa, te ukazati na modu kao važan segment u rekonstrukciji određenog stilskog razdoblja. Na osnovu sačuvanih portreta druge polovice 18. stoljeća, te zahvaljujući rijetkim sačuvanim odjevnim artefaktima na tlu Hrvatske, opisat će se prije svega ženski odjevni oblici, modni dodaci, te nazivi. Utjecaji su, zahvaljujući kulturnim i trgovačkim putovima dolazili iz onodobne modne prijestolnice Francuske, a modni noviteti te njihov intenzitet promjena bili su pod utjecajem prvo stila Madame de Pompadour, a zatim Marie Antoinnete. Hrvatska, u to vrijeme u sastavu Habsburške monarhije i pod Mletačkom republikom, odjevnim stilom teži francuskim smjernicama, što predstavlja onodobni pomak od do tada prisutnijeg talijanskog i njemačkoga stila.

Ovaj rad bavi se analizom konstrukcije ispod suknje kroz stoljeća, u razdoblju 1470-ih do 1890-ih. Opisuje razvoj od ranih oblika poput vertugade – drvenih okvira do krinoline sa čeličnim obručima koji su nastali zahvaljujući tehnološkom napretku 19. stoljeća. Iako su se pojavljivali u velikim vremenskim razmacima zajednička im je bila težnja sve većem volumenu haljine, koji je izazivao polemike i ismijavanja njihove okoline, a ostavili su i materijalni trag u arhitekturi, poput zakrivljene balustrade stepeništa u 18. stoljeću. U radu su izložene bitne karakteristike tih konstrukcija, njihov razvoj u vremenu kada su bile prisutne u modi, kao i utjecaj koje su imale na društvo.

Iako bi primitivni čovjek najvjerojatnije ustuknuo pred likovima odjevenima „à la Pynchon“ poput Ruperte u uskom crnom kostimu od bengalske svile s medičejskim ovratnikom i posuvracima od lažnog krzna činčile ili jazz glazbenika Chestera LeStreeta u sjajnom sivom kamgarn odijelu, košulji i ukrasnim rupčićem u istoj jarkoj nijansi fuksije, homburg šeširu boje sladoleda, ručno obojenoj kravati i tamnim sunčanim naočalama s okvirima od kornjačevine, suvremeni čitatelji opremljeni kulturnim dostignućima mogu se slobodno prepustiti draži koju nudi Pynchonovo neobično krojačko umijeće., Although some primitive human being would probably recoil from characters dressed “à la Pynchon” such as Ruperta in a narrow black bengaline costume with a Medici collar and cuffs of bastard chinchilla or jazz musician Chester LeStreet in a luminous grey worsted suit, shirt and display handkerchief in the same vivid shade of fuchsia, ice-cream-coloured Homburg hat, hand-painted necktie and dark sunglasses with tortoise-shell frames, contemporary readers familiar with cultural achievements can enjoy the delights offered by the amazing tailoring skills of Thomas Pynchon.

Rad analizira metode istraživanja povijesti odijevanja Raffaelle Sarti i Fernanda Braudela.

Masmediji u svojoj dualnoj ulozi u isto vrijeme modu prikazuju i kao prolaznost i kao postojanost, ona u sebi sadrži odijevanje kao polaznu funkciju, ali i razodijevanje, što je druga strana iste stvari.

Izlaganje će ponuditi prikaz i interpretaciju odjevnih (modnih) trendova povezanih s ideologijom, politikom i političkim na globalnoj razini, naglašavajući pritom nekoliko konteksta koji se čine važnim. Na prvoj se razini analize nameće semiotičko-semantička dimenzija modnih izričaja nekih reprezentativnih političkih uzoraka, te diktat odjevne normativnosti s ciljem praktične manifestacije ideološko-političke neprijepornosti. No, za potpuniju su kontekstualizaciju također važne i sekundarne razine interpretacije koje uključuju problem medijske konstrukcije i reprezentacije modno-stilskih diskursa povezanih s političarima i politikom. Na tercijarno razini, radi se o pitanjima koja se neposredno dotiču širih trendova spektakularno-tabloidnih tendencija u medijima, kao i općeg trenda tzv. selebrizacije koja ni polje politike ne ostavlja netaknutim, te s tim povezanu aktualnu krizu klasičnog/tradicionalnog poimanja politike i političkog djelovanja.

Tema ovog rada je primjena hlača u ženskom odijevanju, njihova uloga u borbi za ženska prava tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Početkom 19. stoljeća rodne uloge u građanskom društvu strogo su odijeljene što se očituje i u odijevanju. Odjevni kôd do tad prvenstveno vezan uz klasu ili stalež sada se usko povezuje s rodnim identitetom. Odjevni predmet hlače muško obilježje tijekom stoljeća nezamisliv je na ženskom tijelu sve do 20 - ih godina 20. stoljeća. Ideja žene u hlačama smatrana je pokušajem potpunog izokretanja rodnih uloga, a pojava iste izazivat će reakcije i polemike još duboko u 20. stoljeću. Povijesnim pregledom pokušat će se ukazati na promjene u društvu što se odrazilo na modu i kulturu odijevanja.

Cilj ovog rada je ukazati na važnu ulogu njemačke teoretičarke i povjesničarke odijevanja dr.sc. Ingrid Loschek i njezinog djela objavljenog 2009. godine When clothes become fashion. U njemu autorica donosi metode i polazišta istraživanja mode kao društvenog fenomena 20. i 21. stoljeća. Rad je koncipiran na prijevodu Loschek-inog osmog poglavlja When is Fashion? gdje se analizira proces od odjeće do mode. Teoretska istraživanja Ingrid Loschek prekinuta su preranom smrču 2010. godine te se ovim putem nastoji aktualizirati njezina znanstvena dostignuća neophodna za buduće teoretičare mode. U cilju što kvalitetnijeg sagledavanju njezinog doprinosa usporedno s autoričinim tekstom donose se promišljanja dvaju sociologa mode dr.sc. Žarka Paića autora Vrtoglavice mode (2007.) i dr.sc. Yuniye Kawamuro autorice knjige Fashion-ology (2005.).

Polazište ovog istraživanja je pokušaj sagledavanja modne osviještenosti studenske populacije Sveučilišta u Zagrebu, te propitivanje mehanizma potrošnje kao jednog od glavnih odrednica praćenja modnih trendova. Može se ustvrditi da je samo intenziviranje mode u akademsku zajednicu i njeno sve veće širenje tipična odlika potrošačkog društva. Ono što moda pretpostavlja je sloboda i individualizacija, ali samo pod pretpostavkom kolektivne svijesti.

U ovom je radu predstavljeno istraživanje o stavovima i mišljenju učenika osnovnih škola o modi i odijevanju na uzorku od 157 ispitanika sedmog i osmog razreda (49% učenika i 51% učenica) u pet osnovnih škola. Za potrebe ispitivanja konstruiran je upitnik koji uključuje socidemografske varijable, pitanja s mogućim ponuđenim odgovorima, te je dijelom upotrijebljena skala Likertovog tipa prilagođena potrebama ovog istraživanja. Podaci su obrađeni primjenom statističkog paketa za društvene znanosti SPSS. Rezultati istraživanja stavova učenika o modi i odijevanju, utjecaju društveno-kulturnih činitelja na njihove stavove te uspoređivanje stavova na cijelom uzorku i unutar uzorka (npr. dječaci i djevojčice, socioobrazovna i socioprofesionalna struktura roditelja) pokazuju kako učenici usko vežu pojam mode uz odijevanje. Dvije trećine ispitanika (čiji roditelji imaju više i visoko obrazovanje) povezuje utjecaj modnih časopisa na oblikovanje svijesti o modi koju treba pratiti. Isto toliko ih se slaže da bi se učenici u školi trebali odijevati kako žele bez strogih pravila. Više od polovine učenika (59, 9%) modu veže uz područje zabave, ponašanja i odijevanja, a izvore informiranosti o modi nalaze u modnim časopisima, TV i Internetu. Modu se najuže veže uz odijevanje. Masovni mediji nas obavještavaju koji način odijevanja odgovara duhu vremena. Snažan utjecaj imaju i na formiranje stavova mladih o modi i odijevanju masovni mediji. Postoje razlike u stavovima učenika o modi s obzirom na obrazovanje i zanimanje roditelja.